ALISTAIR MACLEAN - KRSTARICA ULYSSES

Ovo je pria o brodu za vrijeme rata, o brodu u njegovim najveim asovima, kada je obavljao posao, za koji je bio izgraen, kada je titio po ivot vane putove snabdijevanja, od kraljevih neprijatelja. Ovo je pria o najopasnijem od svih ratnih putovanja pogibeljnom konvoju za Rusiju kroz sjeverna mora. Povrh svega, pria o hrabroj brodskoj posadi, o ljudima, koji su bili dotjerani do granice ljudske izdrljivosti i preko nje, koji su bili tueni prirodnim nepogodama, koje je neprijatelj traio i koji su se s njim borili nemilosrdnom odlunou i svim paklenskim sredstvima. To su likovi, koji se ne zaboravljaju i tipini su za ratnu mornaricu, nezaboravni za ivota i kad umiru, od admirala, pa sve do brodskog mornara koji se posljednji prikljuio posadi. Ovo je roman koji zahtijeva panju zbog naina na koji je isprian i zbog dirljivih uspomena na na dug tim hrabrim ljudima koji su jo jedanput bili na neprobojni tit. Brod Njegovog Velianstva ULYSSES Odisej.Gizelielim izraziti zahvalnost svom starijem bratu, lanu L. MacLeanu, kapetanu trgovake mornarice, za ogromnu tehniku pomo i savjet koji mi je pruio o pomorskom gradivu pri pisanju ove knjige. Da bi se izbjegla mogua zabuna, mora se jasno podvui da ne postoji nikakva veza izmeu H. M. S, Ulysses knjige i razaraa tipa Ulster sada potpuno pregraenog u fregatu istog imena koja je ula u ratnu slubu poetkom 1944, nekih 12 mjeseci poslije dogaaja opisanog u ovoj knjizi. Takoer ne postoji nikakva veza izmeu brodova, koji su ovdje spomenuti, da su bili u Scapa Flowu ili uestvovali u konvoju i bilo kojeg broda ratne mornarice, koji je bio, ili je sada u sastavu Kraljevske ratne mornarice.A. M.

Krenimo, drugovi moji, Prekasno jo nam nije potraiti svjetove nove. Odkraja odbijte lau i zamahom snanim Zasijeite zvune brazde, jer nakana je moja Sjei dalje od zalaska sunca i od kupke svih Zapadnih zvijezda i ploviti do smrti. Desiti se moe da nas bezdani splave desiti se moe da dotaknemo otoke sretnih I Ahila

silnog, kad god znasmo da spazimo lik. Prem oduzeto mnogo, ostaje toga jo mnogo I premda ve nijesmo snaga, koja je nekad Pokretala nebo i zemlju, jesmo ono to jesmo Druina jedne due i junakog srca, to joj sudbina i vrijeme odue snagu, aka al Jaka po htijenju da borbu ne naputa Da trai i otkriva i nikada ne klone. Prevela MIRA UNJI ALFRED, LORD TENNYSONi i Alfred Tennvson 1809 1892, engleski ovjenani pjesnik 1850. Od poznatijih djela je i njegova pjesma Ulvsses Odisej iz koje se stihovi nalaze na nekoliko mjesta u knjizi.

Prvo poglavlje

PRELUDIJ

NEDJELJA POSLIJE PODNE Polagano, promiljeno, Starr je ugasio opuak svoje cigarete. Kretnja, pomislio je kapetan bojnog broda Vallerv, koja sadri udnovatu odlunost i konanost. Znao je to iza toga slijedi i samo za trenutak je otra gorina poraza presjekla tupu bol, koja nije ostavljala njegovo elo ni za tren ovih dana. Ali to je trajalo samo trenutak bio je stvarno umoran, preumoran da se za bilo to brine. ao mi je, gospodo, stvarno mi je ao. Starr se slabo nasmijeio. Ne zbog zapovijedi, uvjeravam vas, odluka Admiraliteta ja sam osobno uvjeren je jedino ispravna i opravdana pod ovim okolnostima. Ali alim vau hm nesposobnost da shvatite nae stanovite. Zastao je i ponudio cigaretama iz svoje platinaste doze etvoricu ljudi koji su sjedili s njim oko stola u kontraadmiralovoj kabini. Poslije etiri nijema hvala, smijeak je ponovo zaigrao na njegovim usnama. Izabrao je cigaretu i dozu spustio u dep svog dvodjelnog sivoprugasta odijela. Tad se zabacio unatrag na stolicu i prestao se smijeiti. Doista nije bilo teko zamisliti na rukavu njegova siva prugasta civilnog odijela uobiajeniju iroku zlatnu traku i tanke pruge viceadmirala Starra, direktora pomorskih operacija. Kad sam jutros iz Londona odletio na sjever, nastavio je jednolino, bio sam ljut. Bio sam vrlo ljut. Ja sam ha, prilino zaposlen ovjek. Mislio sam da komandant

mornarice rasipa moje i svoje dragocjeno vrijeme. Kad se vratim, morat u se ispriati. Sih Humphrev je imao pravo. On obino ima pravo Njegov se glas izgubio u mrmljanju a zvuk upaljaa proparao je napetu tiinu. Naslonio se na stol i nastavio potiho. Budimo sasvim iskreni, gospodo. Oekivao sam ja sigurno imam pravo da oekujem svaku podrku i potpunu suradnju s vae strane u sreivanju ovog neugodnog posla to bre. Neugodan posao? Gorko se nasmijeio. Kiene nam rijei nee pomoi. Pobuna, gospodo, je prava rije za to prestupak koji se kanjava smru, to nije ni potrebno da vas podsjetim. Pa ipak, to sam naao ovdje? Pogled mu je polagano kruio oko stola. Oficiri Mornarice Njegova Velianstva, ukljuivi komandanta eskadre, simpatiziraju doslovno oprataju pobunu u potpalublju. Pretjerava, mislio je Vallerv tupo. Izaziva nas. Rijei, ton, bili su pitanje, izazov, koji je traio odgovor. Nije bilo odgovora, etiri su ovjeka izgledala ravnoduna, nezainteresirana. etiri ovjeka, svaki za sebe zaahuren u svoju vlastitu linost pa ipak, u tom trenutku, tako udnovato slini, lica ozbiljnih, mirnih, s dubokim borama, oiju ukoenih, umornih i vrlo starih. Vi tako ne mislite, gospodo? nastavio je tiho. Mislite da je izbor mojih rijei pomalo ha neugodan. Naslonio se na stolici. Hm,pobuna. Vagao je rije polako, stisnuo usne i nanovo pogledao oko stola. Ne, to ne zvui previe lijepo, zar ne, gospodo? Vi biste to moda ponovo nazvali nekako drugaije? Stresao je glavom, nagnuo se prema naprijed i poravnao prstima telegram. Vraeni s nasukanja na Lofotenu itao je glasno 15,45 prijeen tjesnac 16,10 ugasili kotlove 16,30 zalihe, nakrcane teglenice uz bok mjeovita grupa mornara i loaa odreena za iskrcaj buradi s mazivom 16,50 javljeno zapovjedniku da su loai odbili poslunost vodniku Hartlevju, pa redom kotlovoi Henrvju, poruniku Griersonu i kapetanu fregate kolovoe oito loai Riley i Petersen 17,05 odbijaju poslunost zapovjedniku 17,15 zapovjednik brodske policije i podoficir napadnuti za vrijeme vrenja dunosti. Podigao je pogled. Kakve dunosti? Moda pokuaja da uhapse kolovoe? Vallerv je bez rijei kimnuo glavom. 17,15 mornari prestali radom, oito iz solidarnosti bez upotrebe sile 17,25 zapovjednikov govor preko razgla10 sa, opomena o

posljedicama zapovijed da se vrate na posao zapovijed neizvrena 17,30 signal za pomo glavnom zapovjedniku Duke oj Cumberland. Starr je opet podigao glavu i pogledao hladno, iskosa u Vallervja. Zato nepotreban signal admiralu? Vai su vlastiti pomorski strijelci... To sam ja naredio, Tvndall ga grubo prekine. Zar da upotrijebim nae pomorske strijelce protiv ljudi s kojima plove ve dvije i pol godine? Nemogue! Na ovom brodu nema nedrugarstva skrivene mrnje prema mornarima, admirale Starr oni su proli previe toga zajedno... U svakom sluaju, dodao je suho, sasvim je mogue da bi pomorski strijelci odbili. I ne zaboravite da smo upotrijebili svoje ljude i da su uguili ovu ah pobunu, Ulysses bi prestao biti borbeni brod. Starr ga je gledao nepomino, zatim ponovo obori oi na telegram. 18,30 stiu pomorski strijelci s Cumberlanda nikakav otpor nije pruen ukrcavanju pokuano uhapsiti est do osam osumnjienih kolovoa loai i mornari pruili jak otpor teka borba na krmenoj palubi, na palubi blagovaonice loaa i u prostoru za strojare do 19,00 nije upotrijebljeno vatreno oruje, ali dva mrtva, est teko, 3540 lake ranjenih. Starr je zavrio itanje, zguvao papir gotovo divljakom kretnjom. Znate, gospodo, ja, uostalom, vjerujem da vi imate svoje stanovite. Glas je bio pun ironije. Pobuna jedva da je rije za ovo. Pedeset to mrtvih, to ranjenih prava bitka, bilo bi mnogo blie istini. Rije, boja, podrugljiv ton glasa, nisu izazvali uope nikakve reakcije. etiri su ovjeka jo uvijek sjedila nepomino, bezizraajno, skoro kao da nisu prisutni. Lice admirala Starra se ukrutilo. Bojim se da vam stvari pomalo nisu jasne, gospodo. Vi ste ovdje ve dugo vremena, a izolacija izobliuje perspektivu. Moram li podsjetiti vie oficire da u ratu osjeaji pojedinaca, iskuenja i patnje, nisu ni od kakve vanosti? Mornarica i domovina su najvanije u svako doba. Tiho je udario po stolu, pokret pun odlunosti u svojoj suzdranoj nuno11 sti. Zaboga, gospodo, promrmljao je kroza zube, budunost svijeta je u pitanju a vi sa svojim sebinim, svojim neoprostivim zaokupljenostima, svojim sitnim poslovima, imate ogromnu drskost da je ugrozite! Kapetan fregate, Turner podrugljivo se nasmijao u sebi. Lijep govor, mome Vincent, doista, vrlo lijep iako moda malo podsjea na

viktorijansku melodramu in stisnutih zuba bio je, bez sumnje, pretjeran. teta da se nije kandidirao za parlament bio bi ogroman dobitak za prve klupe vlade. Recimo da je stari momak prepoten za to, pomislio je u maglovitom iznenaenju. Kolovoe e biti uhvaeni i kanjeni teko kanjeni. Glas je sada bio okrutan s britkom otricom. U meuvremenu 14. eskadra nosaa aviona e se sastati u Danskom prolazu, kao to je dogovoreno, u srijedu u 10,30, umjesto u utorak. Javili smo radiom u Halifax i zadrali isplovljavanje. Vi ete isploviti sutra u 6,00 sati. Pogledao je prijeko u kontraadmirala Tvndalla. Vi ete, molim vas, admirale, odmah obavijestiti sve brodove pod vaim zapovjednitvom. Tvndall u cijeloj floti openito poznat kao farmer Giles nije rekao ni rijei. Crte njegovog rumenog lica, obino tako vesele i naborane, bile su nepomine i neprijazne. Njegov upiljen i zabrinut pogled, pod tekim kapcima, poivao je na kapetanu bojnog broda, Vallervju. Upravo se pitao kakav je pakao ba tog trenutka proivljavao taj blagi i osjeajni ovjek. Ali Vallervjevo lice, iscrpljeno umorom, nije mu nita kazivalo taj mravi i povueni asketizam bio je savrena obmana. Tvndall je gorko kleo u sebi. Doista mislim da vie nema to da se kae, gospodo, nastavio je Starr pomirljivo. Neu vas zavaravati da idete na laganu plovidbu i sami znate to se dogodilo s tri posljednja vea konvoja P. Q. 17, FR 71 i 74. Na alost jo nismo nali odgovor na akustina torpeda i planirajue bombe. Nadalje, nai obavjetajci iz Bremena i Kiela a ovo je potvreno nedavnim iskustvima na Atlantiku javljaju da je najnovija taktika podmornica da prvo napadnu pratnju Moda e vas nevrijeme spasiti. Osvetljivi stari vrae, mislio je Tvndall nepristrano. Nastavi, do avola, zabavljaj se. 12 Uz opasnost da izgledamo prilino viktorijanski i melodramatski Starr je nestrpljivo ekao Turnera da ugui nagli napadaj kalja smijemo rei da je Ulyssesu dana mogunost da se iskupi. Odgurnuo je stolac. Poslije toga, gospodo, na oporavak. Ali prvo s FR 77 u Murmansk, kroz vatru i vodu! Pri posljednjoj rijei njegov je glas preao u kretanje, gnjev se probijao kroz tanku koru blagosti Ulysses se mora prisiliti da shvati da Mornarica nee nikada trpjeti nepokoravanje zapovijedima, zanemarivanje dunosti i pobunu! Glupost! Starr se bacio natrag u svoj naslonja a

zglobovi su na njegovim prstima poblijedjeli na naslonu. Bievao je pogledom oko sebe i zaustavio se na lijeniku, kapetanu fregate Brooksu, na neobino ivim plavim oima sad tako udnovato neprijateljskim pod velianstvenim srebrnim obrvama. I Tvndall je vidio te bijesne oi. Vidio je, takoer, tamnu boju Brooksovog lica i tiho zastenjao. Poznavao je te znakove vrlo dobro stari Sokrat e svakog trenutka planuti. Tvndall je htio neto rei, ali je zamukao zbog Starrovog otrog pokreta rukom. to ste rekli, kapetane fregate? Admiralov je glas bio vrlo tih i gotovo bezvuan. Glupost, ponovio je Brooks jasno. Glupost. To sam rekao. Budimo sasvim iskreni, rekli ste. Dobro sir, ja sam iskren. Zanemarivanje dunosti, organizirani revolt i buna o, boe! Ali pretpostavljam da ste to nekako morali nazvati. Vi, radije, nekom rijei iz svog vlastitog polja iskustva, ali samo bog zna po kakvoj udnoj vezi i hokuspokusom umnog prenoenja izjednaujete jueranju nevolju na Ulyssesu sa strogim kodeksom ponaanja potpuno poznatim samo vama. Brooks je trenutak zastao u tiini uli su tanko, visoko zavijanje brodarnikove zvidaljke brod u prolazu, moda. Kaite mi, admirale Starr, nastavio je mirno, treba li istjeravati vragove ludosti bievanjem poznatim starim srednjovjekovnim obiajem ili, moda, sir, provlaenjem ispod kobilice sjeate li se garderenske svinje? Ili moda mislite da je mjesec ili dva u elijama najbolji lijek za tuberkulozu? 13 to to govorite, Brooks? Starr je ljutito upitao. Garderenska svinja, tuberkuloza, na to ciljate, ovjee? Nastavite objasnite. Bubnjao je nervozno prstima po stolu, obrva visoko podignutih na naboranom elu. Nadam se, Brooks, nastavio je umiljato, da vi moete opravdati hm, tu svoju drskost. Sasvim sam siguran da kapetan fregate Brooks nije htio vrijeati, sir. To je bilo prvi puta da je kapetan bojnog broda Vallerv progovorio. On samo izraava... Molim vas, kapetane Vallerv, upao je Starr. Mislim da i sam mogu prosuditi to kapetan fregate Brooks hoe. Njegov smijeak je bio vrlo zategnut. Dobro, nastavite Brooks. Kapetan fregate Brooks ga pogleda hladnokrvno, razmiljajui. Da se opravdam? Nasmijeio se umorno. Ne, sir, mislim da ne mogu. Lagana promjena tona i smisao rijei nisu izmakli Starru i on se malo zarumeni. Ali ja u pokuati objasniti, nastavio je Brooks. To

bi moglo biti od neke koristi. Sjedio je nekoliko trenutaka u tiini, s laktovima na stolu, a rukom je prolazio kroz gustu, srebrnu kosu njegov omiljeni pokret tada je naglo podigao oi. Kad ste posljednji puta bili na moru, admirale Starr? zapitao je. Posljednji puta na moru? Starr se namrtio. Kakve vraga to ima veze s vama, Brooks ili s predmetom o kojem razgovaramo? upitao je grubo. Vrlo mnogo, odgovorio je Brooks. Hoete li, molim vas, odgovoriti na moje pitanje, admirale? Mislim da znadete sasvim dobro, Brooks, odgovorio je Starr staloeno, da radim u operativnom odjelu Admiraltaba od poetka rata. to ste naumili, sir? Nita. Vaa estitost i hrabrost nisu u pitanju. Svi to znamo. Ja sam samo ustanovio injenicu. Brooks se u svom naslonjau pomaknuo prema naprijed. Ja sam mornariki lijenik, admirale Starr ja sam lijenik ve vie od 30 godina. Malo se nasmijeio. Moda nisam vrlo dobar lijenik, moda ne idem ukorak s najnovijim razvojem medicine kako bih mogao, ali sa sigurnou 14 mogu tvrditi da znam mnogo o ljudskoj prirodi sad nije vrijeme za skromnosti o tomu kako radi duh, o udnovato zamrenom meusobnom djelovanju duha i tijela. Izolacija izobliuje perspektivu to su bile vae rijei, admirale Starr. Izolacija podrazumijeva prekidanje, odvajanje od svijeta i vaa izjava bila je djelomino istinita. Ali ovo je vano, sir postoji vie svjetova od jednog. Sjeverno more, Arktik, zamraena ruta do Rusije sve je to drugi svijet, svijet potpuno razliit od vaeg. To je svijet, sir, o kojemu vi ne moete imati ni pojma. U stvari, vi ste potpuno izolirani od naeg svijeta. Da li je Starr zagunao od bijesa ili iz prezira, teko je bilo rei. Proistio je grlo u namjeri da progovori, ali Brooks je brzo nastavio. Uvjeti ivota, koji tamo postoje, bez presedana su i besprimjerni u povijesti rata. Konvoji za Rusiju su neto sasvim novo i jedinstveno u iskustvu ovjeanstva. Naglo je zautio i buljio kroz debelo staklo brodskog okna u susnjeicu, koja se teko spustila na sive vode i mrka brda sidrita u Scapa Flowu. Svi su utjeli. Lijenik, kapetan fregate, jo nije zavrio umoran ovjek treba mnogo vremena da sredi svoje misli. ovjeanstvo se, naravno, moe prilagoditi i prilagoava se novim uvjetima. Brooks je govorio tiho, gotovo samom sebi. Bioloki i fiziki, ljudi su to inili kroz stoljea da preive. Ali za to treba

vremena, gospodo, mnogo vremena. Ne moete stisnuti prirodne promjene, za koje je trebalo stoljea, u samo nekoliko godina ni tijelo ni duh ne mogu to podnijeti. Moe se pokuati, naravno. ilavost i elastinost ovjeka tako je fantastina da on to moe podnijeti kroz vrlo kratko vrijeme. Ali granica zasienja kapaciteta za prilagoivanje se brzo dostigne. Gurnite ljude iza te granice i svata se moe dogoditi. Ja kaem svata promiljeno jer mi jo ne znamo toan oblik koji e ta nesrea imati, ali nesree uvijek ima. Ona moe biti tjelesna, umna, duevna ne znam. Ali znam to, admirale Starr da je posada Ulyssesa dotjerana do te granice ak preko nje. Vrlo interesantno, kapetane fregate. Starrov je glas bio suh, skeptian. Vrlo interesantno, doista i vrlo pouno. 15 Na alost, vaa teorija a to je naravno samo teorija potpuno je neodriva. Brooks ga netremice promatrae. Besmislica, ovjee, besmislica! Starrovo je lice bilo tvrdo od bijesa. Zapravo, Vae su pretpostavke potpuno pogrene. Starr se nagnuo prema naprijed, naglaavajui kaiprstom svaku rije. Taj golemi ponor za koji vi tvrdite da lei izmeu konvoja za Rusiju i normalnih operacija na moru, to upravo ne postoji. Moete li iznijeti bilo koji faktor ili uvjet koji postoji u ovim sjevernim vodama, a koji se ne moe nai bilo gdje drugdje na svijetu? Moete li, kapetane fregate, Brooks? Ne, sir. Brooks se nije ni pomaknuo. Ali ja mogu iznijeti injenice na koje se esto ne osvre da razlike u stupnju i vezi mogu biti vee, imati mnogo dalekosenije posljedice nego razlike u vrsti. Dopustite mi da objasnim to mislim. Strah moe razoriti ovjeka. Priznajemo strah je prirodna stvar, moe se sresti u svakom obliku rata, ali nigdje, ukazujem, tako jako, tako neprekidno, kao u arktikim konvojima. Neizvjesnost, napetost, mogu slomiti ovjeka svakog ovjeka. Vidio sam kako se to dogaa preesto, mnogo, mnogo puta. I kada ste napeti do krajnosti, katkada 17 dana besprekidno, kada vas slomljeni brodovi koji tonu i razorena tijela koja se utapljaju podsjeaju stalno na ono to e se moda vama dogoditi ta, ljudi smo ne strojevi, neto mora da ode i odlazi. Admiralu je sigurno poznato da smo poslije dvije posljednje plovidbe otpremili u bolnicu duevnu bolnicu devetnaest oficira i mornara. Brooks je sada bio na nogama, podupirajui se svojim irokim, jakim prstima

na glatku povrinu stola. Njegove su oi bole Starrove. Glad uniti ovjeku vitalnost, admirale Starr. Ona mu iscjeuje snagu, usporava reagiranja, unitava volju da se bori, ak volju da preivi. Iznenaeni ste, admirale Starr? Sigurno mislite da gladi nema na modernim, dobro opskrbljenim brodovima. Ali ona je tu, admirale Starr. Ona je neizbjena. Stalno nas aljete u akciju kad proe ruska sezona, kad su noi jedva dulje od dana, kad je dvadeset 16 sati od dvadeset etiri provedeno na straarenju ili na borbenim mjestima, i vi od nas oekujete da se dobro hranimo! Otro je udario dlanom po stolu. Kako bismo, dovraga, mogli, kad kuhari provedu gotovo sve svoje vrijeme u municijskim komorama, posluujui topovske kule, ili u odredima za popravke? Osloboeni su samo pekar i mesar i tako ivimo od sendvia s konzerviranom govedinom. Tjednima! Sendvii s konzerviranom govedinom! Lijenik, kapetan fregate, skoro je pljunuo od odvratnosti. Dobri stari Sokrat, mislio je Turner sretno, priredi mu pakao. I Tvndall je jednolino kimao glavom u znak odobravanja. Samo se Vallerv osjeao neugodno ne zbog onoga to je Brooks govorio, nego zato jer je to Brooks govorio. On, Vallerv je zapovjednik. Dobro se vraalo zlim na krivu glavu. Strah, neizvjesnost, glad. Brooksov glas je bio sada sasvim tih. To slomi ovjeka, razori ga isto tako kao vatra ili elik ili kugla. To su pravi ubojice. Ali to nije nita, admirale Starr, ba nita. Oni su samo pratioci, jahai predvodnici triju konjanfka Apokalipse hladnoe, neispavanosti, iscrpljenosti. Znadete li vi kako je to biti izmeu Jan Mavena i Medvjeeg otoka u februarskoj noi, admirale Starr? Naravno, ne znate. Znate li vi kako to izgleda kad je 51 stupanj od ledita u Arktiku i jo ne smrzava? Znadete li vi kako je to kada vjetar etrdeset stupnjeva ispod nule, dolazi fijuui s polarnih i grenlandskih ledenih kapa i prolazi kroz najdeblju odjeu poput britve? Kad je na palubi 500 tona leda a izlazak od pet minuta na otvoreno znai smrzavanje, kad pramac broda utone izmeu dva vala a kapljice vas udaraju kao tvrdi led, pa se od jake hladnoe ugasi ak i depna svjetiljka? Znadete li, admirale Starr, znadete li? Brooks mu je sasuo rijei u lice, ibao ga njima. I znadete li vi kako to izgleda biti danima i danima bez sna, tjednima sa samo dva do tri sata sna na dan? Poznajete li taj osjeaj, admirale Starr? Taj

istanan osjeaj sa svakim ivcem u vaem tijelu i elijom u vaem mozgu nategnutom do pucanja koja vas gura preko vritave ivice ludila, poznajete li, admirale Starr? To je najizabranija agonija na svijetu i vi biste 2 Krstarica Mysses 17 dali vae prijatelje, vau obitelj, vae nade i besmrtnost za blaenu povlasticu da moete sklopiti oi i ostaviti ih tako. A tada umor, admirale Starr. Krajnja iscrpljenost koja vas nikada ne ostavlja. Djelomino, to je posljedica hladnoe koja vas oslabljuje, djelomino besanica, djelomino rezultat loeg vremena koje nikada ne prestaje. Vi sami znate kako to moe iscrpsti, provesti samo nekoliko sati na palubi, koja se propinje, valja nai momci to ve rade mjesecima oluje su svakidanja pojava na arktikoj ruti. Mogu vam pokazati tuce, dva tuceta starih ljudi, a nijedan od njih nije dan stariji od dvadeset godina. Brooks je odgurnuo svoj stolac, nemirno hodao kabinom. Tvndall i Turner pogledali su jedan drugoga, tad Vallervja koji je sjedio sputene glave i ramena, oiju praznih, koje su se odmarale na njegovim sklopljenim rukama na stolu. Za trenutak, Starr je mogao da i ne postoji. Opaki, smrtonosni krug, nastavio je Brooks brzo. Sada je bio naslonjen na pregradu s rukama duboko u depu i buljio slijepo kroz zamagljeno okno. to manje spavate, to ste umorniji to vie osjeate umor, to vie osjeate hladnou. I tako to ide. A sada cijelo vrijeme glad i napetost. Sve je povezano jedno s drugim svaki pojedini faktor kuje zavjeru sa svim drugima da obori ovjeka, slomi ga tjelesno i umno i izloi ga nezatienog bolesti. Da, admirale bolesti. Nasmijao se Starru u lice, a nije bilo smijeha u njegovom smijeku. Zbijte ljude zajedno u bavu poput sleeva, liite svakog i najmanje otpornosti, zatvorite ih pod palubu danima i to ete dobiti? TBC. Neizbjeno. Slegnuo je ramenima. Nesumnjivo, ja sam dosada izdvojio ve nekoliko sluajeva ali ja znam da aktivna tuberkuloza plua hara u potpalublju. Ve sam odavno vidio kraj kako dolazi. Podigao je umorno ramena. Opomenuo sam glavnog lijenika flote nekoliko puta. Pisao sam dva puta Admiralitetu. Oni su suosjeali i to je sve. Pomanjkanje brodova, pomanjkanje ljudstva To je rezultat ovih posljednjih sto dana, sir povrh prethodnih mjeseci. Stotinu dana istog, krvavog pakla, bez i jednog sata izlaska na kopno. U luci

samo dva puta zbog opskrbe municijom opskrba gorivom i ivenim namirnica18 ma na otvorenom moru s nosaa. I svakog dana vjenost hladnoe i gladi i opasnosti i patnje. Za ime boga, Brooks je vikao, mi nismo strojevi! Udaljio se od zida i doao do Starra s rukama jo uvijek duboko u d?pu. Mrsko mi je da ovo kaem pred zapovjednikom, ali svaki oficir na ovom brodu osim zapovjednika Vallervja znade da bi se ljudi bili, kako vi to zovete, ve davno pobunili, nisu samo zbog zapovjednika Vallervja. Duboka odanost zapovjedniku Vallervju, odanost koja sie gotovo s onu stranu granice oboavanja, admirale Starr. I Tvndall i Turner su promrmljali odobravanje. Vallerv je jo uvijek sjedio nepomian. Ali i to je ak imalo granicu. To je moralo doi. I sada vi priate o kanjavanju, hapenju ovih ljudi. Zaboga, mogli biste isto tako objesiti ovjeka jer ima gubu, ili ga poslati na doivotnu robiju jer je dobio ir! Brooks je tresao iz oaja glavom. Naa je posada nevina. Oni sebi nisu znali pomoi. Nisu vie razlikovali dobro od zla. Oni ne mogu misliti ispravno. Oni samo ele odmor, oni ele mira, nekoliko dana blaenog spokojstva. Oni bi za to dali bilo to na svijetu i ne vide nita drugo osim toga. Zar ne moete to shvatiti, admirale Starr? Zar ne moete? Zar ne moete? Kroz moda tridesetak sekunda vladala je u admiralovoj kabini tiina, potpuna, gluha tiina. Visoko, tanko cvilenje vjetra, ibanje grada, inilo se neprirodno glasnim. Tada je Starr ustao, posegnuo za rukavicama Vallerv je podigao oi po prvi puta i vidio da je Brooks promaio. Je li moja barkaa uz brod, kapetane Vallerv. Odmah, molim. Starr je bio ravnoduan, potpuno miran. Zavrite opskrbu gorivom, ivenim namirnicama im prije. Admirale Tvndall, elim vama i vaoj eskadri uspjeno putovanje. A to se tie vas, kapetane fregate, Brooks, ja dobro vidim svrhu vaeg raspravljanja barem tako daleko koliko se ono Vas tie. Njegove usne su se razmakle u tuan i hladan smijeak. Oito, sasvim ste premoreni, nuno vam je potreban odmor. Vaa otpusnica bit e na brodu prije pola noi. Doite sa mnom, kapetane Okrenuo se prema vratima i uinio nekoliko koraka kad ga je Vallervjev glas naglo zaustavio. 19 Trenutak, siri, molim vas. Starr se okrenuo. Kapetan bojnog broda Vallery nije ni ustao. Sjedio je miran, smijeei se. To je bio smijeak

pokornosti, razumijevanja i udnovate upornosti. Starr se osjeao pomalo neugodno. Lijenik, kapetan fregate Brooks, rekao je Vallerv razgovijetno, je sasvim izuzetan oficir. On je neprocjenjiv, praktiki nenadomjestiv i Ulyssesu neophodno potreban. elim ga zadrati. Donio sam odluku, kapetane, odbrusio je Starr. I ona je konana. Mislim da su vam poznata ovlatenja koja sam dobio od Admiraliteta za ovu istragu. Potpuno, sir. Vallerv je bio miran, nepomian. Ponavljam, meutim, ne moemo dozvoliti da izgubimo jednog oficira Brooksovih sposobnosti. Rijei, ton, bili su pristojni, puni potovanja, ali njihovo znaenje bilo je oevidno. Brooks je istupio s tugom na licu, ali prije nego to je mogao rei rije, upao je Turner blago, uglaeno. Pretpostavljam da nisam bio pozvan na ovaj sastanak samo u dekorativne svrhe. Ljuljao se u svom stolcu, oiju sanjivo uperenih u strop. Osjeam da moram neto rei. Ja bez ogranienja potvrujem primjedbe starog Brooksa svaku njegovu rije. Starr, blijedih usana i nepokretan, pogledao je u TvndalIa. A vi, admirale? Tvndall je podrugljivo pogledao, sva napetost i briga nestali su s njegovog lica. Izgledao je, vie nego ikada, poput farmera Gilesa iz jugozapadne Engleske. Osjeao je da je njegova karijera u pitanju smijeno, mislio je kako iznenada karijera moe postati nevana. Budui da sam zapovjednik eskadre, njezina maksimalna djelotvornost je moja jedina briga. Neki su ljudi nenadomjestivi. Kapetan bojnog broda Vallerv kae da je Brooks jedan od njih. Ja se slaem. Razumijem, gospodo, razumijem, ree Starr strogo. Lice mu se zaarilo na jagodicama. Konvoj je otplovio iz Halifaxa i moje su ruke vezane. Vi grijeite, gospodo, strano grijeite time to ste pritijesnili uza zid glavu Admiraliteta. 1 Sir engleska rije za gospodin. 20 Mi u Whitehallu ne zaboravljamo brzo. Mi emo ah razgovarati podrobno o toj stvari nakon vaeg povratka. Do vienja, gospodo, zbogom. Podrhtavajui od iznenadne hladnoe, Brooks je gackao niz ljestve na gornju palubu i zakrenuo prema pramcu pokraj brodske kuhinje u brodsku bolnicu. Johnson, glavni bolniar, izvirio je iz brodske ljekarne. Kako su nai bolesnici i patnici, Johnson? raspitivao se Brooks. Dre li se muki? Johnson je preao okom osam bolesnika, koji su leali u svojim krevetima, mrzovoljno. Obian skup prokletih simulanata, sir.

Polovica od njih je zdravija od mene. Pogledajte samo loaa Rilevja sa slomljenim prstom i golemom hrpom Readers Digesta. ita sve medicinske lanke i urla da mu dam sulph, penicilin i sve antibiotike. Ne zna ni polovicu od njih pravilno izgovoriti. Misli da e umrijeti. Straan gubitak, promrmljao je kapetan fregate Brooks. Stresao je glavom. to upravitelj stroja Dodson vidi u njemu, ja ne znam Kakve su najnovije vijesti iz bolnice? Johnsonovo lice postalo je bezizraajno. Najnovija vijest koja je stigla upravo prije pet minuta, rekao je drveno, palubar Ralston umro je u tri sata. Brooks je zamiljeno kimao glavom. Da su tog slomljenog djeaka poslali u bolnicu, bilo je samo lijepo djelo. Trenutak se osjeao umornim, poraenim. Zvali su ga Stari Sokrat i on se poeo osjeati star i jo malo vie. Moda e mu dobar san pomoi, ali sumnjao je i u to. Uzdahnuo je. Ne osjeam se ba najbolje zbog svega ovoga, Johnson, a vi? Osamnaest, sir, tono osamnaest. Johnsonov je glas bio tih, ogoren. Upravo sam razgovarao s Burgessom to je onaj u prvom krevetu. Kae da je Ralston upravo prekoraio prag kupaonice kad je projurila rulja. Tada je onaj veliki strijelacmajmun doao bjesnei i udario ga pukom po glavi. Nikada nije doznao to ga je udarilo ni zato. Brooks se nemono nasmijeio. 21 To se zove hm buntovnim prianjem, Johnson. rekao je blago. Oprostite, sir. Recimo da nisam samo sam Nita zato, Johnson. Pravo mi budi. Ne moemo ljude prisiliti da ne misle. Samo, nemojte misliti glasno. To je to je tetno za mornariku disciplinu... ini mi se da vas treba va prijatelj Riley. Bolje, dajte mu rjenik. Okrenuo se i proao kroz zavjese na vratima ambulante. Jedna crnokosa glava sve to se moglo vidjeti iza zubarskog stolca okrenula se prema natrag. Lijenik, porunik bojnog broda Johnnv Nicholls, brzo je ustao mlatei hrpom izvjetaja u lijevoj ruci. Dobar dan, sir, sjednite. Iskreno zahvaljujem, porunice Nicholls, prekrasna je stvar sresti u nae doba nieg pomorskog oficira koji znade svoju dunost. Hvala, hvala vam. Popeo se na stolac i zavalio stenjui. Podesio si naslon za vrat. Podesite mi mjesto za noge, sinko Tako. Ah hvala. Naslonio se natrag udobno, zatvorenih oiju, glave zabaene na naslon i ponovo zastenjao. Ostario sam, Johnnv, sinko, ja sam samo astan starac. Besmislica, sir, ree Nicholls ivahno. Samo prolazna

mlitavost. Sada, ako mi dozvolite, prepisat u vam tonikum... Okrenuo se prema ormaru, izvadio dvije ae za pranje zuba i tamnozelenu rebrastu bocu s naljepnicom Otrov. Napunio je ae i jednu pruio Brooksu. Mojom linom preporukom. U zdravlje, sir! Brooks je pogledao u svijetloutu tekuinu, tada u Nichollsa. Uili su vas poganskim majstorlucima na tim kotskim univerzitetima, sinko... Divni su bili momci neki od tih starih neznaboaca. to je to ovog puta, Johnnv? Prvorazredni lijek, Nicholls se smjekao. Proizvod s otoka Coll. Stari ga je mornariki lijenik sumnjiavo pogledao. Nisam znao da tamo postoje pecare. Nema tamo pecara. Ja sam to rekao samo tako... Kako je bilo gore, sir? 21 Strano. Njegova se milost prijetila da e nas povjeati na okrajak kria. Naroito mu se ja nisam sviao rekao je da moram biti smjesta otputen s broda. I mislio je to ozbiljno. Vas! Nichollsove su se smee oi, upale i crvene od neispavanosti, razrogaile. Vjerojatno se alite, sir. Ne, ali sve je u redu neu otii. Stari Giles, zapovjednik i Turner ludi idioti rekli su doslovce Starru da ako bih ja otiao, bolje mu je da odmah potrai drugog admirala, zapovjednika i kapetana fregate. Naravno, nisu to smjeli uiniti ali to je potreslo do sri starog Vincenta. Otiao je vrlo srdit, mrmljajui prekrivene prijetnje i ne tako prekrivine kad se o tome razmisli. Prokleta stara budala! rekao je Nicholls suutno. Pa i nije, Johnnv. On je u stvari nadaren momak. Ne postaje se direktor pomorskih operacija ni za ta. Majstor strategije i taktike. Giles mi je rekao da on nije stvarno tako lo kao to smo mi kadri da ga prikaemo. Pa i ne moemo samo njega kriviti to nas alje ponovo u akciju. Momak se naao pred nerjeivim problemom. Ograniena sredstva na njegovom raspoloenju, velika potreba brodova i ljudstva na pola tuceta drugih krajeva. Ne moe rijeiti i pola zahtjeva koji se pred njega postavljaju pola vremena provede balansirajui na ici. Ali, svejedno, neovjean je, vrsta bezlinog eljadeta ne razumije ljude. A rezultat svega? Murmansk ponovo. Polazak u 6,00. to! Ponovo? Ovaj opor ivih leina? Nicholls nije mogao vjerovati. Kako, oni to ne mogu uiniti, sir! Oni oni to nikako ne mogu uiniti. Oni e to svejedno uiniti, sinko. Ulysses se mora hm iskupiti. Brooks je otvorio oi. Bogami, plai me sama pomisao. Ako je ostalo jo neto

onog otrova, sinko... Nicholls je poloio ispranjenu bocu natrag u ormar i pokazao srdito palcem prema ogromnom bojnom brodu, koji se jasno vidio kroz okno, kako ulazi oko sidrenog lanca, udaljen samo 600 do 800 metara. Zato uvijek ba mi, sir? Uvijek mi. Zato ne poalju u akciju ovu beskorisnu plutajuu kasarnu s vremena na vrijeme. Mjesecima lai oko tog velikog sidra 23 To je upravo sporna stvar, upao je Brooks sveano. Prema rijeima Kapok Kida, ogromna teina praznih limenki kondenziranog mlijeka i sleeva u umaku od rajice, koja se skupila na dnu oceana za posljednjih dvanaest mjeseci, osujeuje sve pokuaje da se izvue sidro. Izgledalo je kao da ga Nicholls ne uje. Tjednima, mjesecima, neprestano alju Ulysses. Promijene nosae, odmaraju zatitne razarae ali nikada Ulysses. Nema odmora. Nikada, ne jedanput. Ali, Duke of Cumberland sve za to je sposoban jest da poalje nespretne, velike divljake pomorskih strijelaca ovamo na brod da izvre pokolj nad bolesnim ljudima, bogaljima, ljudima koji uine vie u tjedan dana nego Polako, sinko, polako, prekori ga Brooks, ne moe nazvati pokoljem tri mrtva i nekoliko ranjenih heroja, koji su ostali leati napolju. Pomorski su strijelci obavili samo svoj posao. A to se tie Cumberlanda ah, s tim moramo biti naisto. Mi smo jedini brod Domovinske flote koji je opremljen kao zapovjedniki brod nosaa aviona. Nicholls je ispraznio au i gledao zlovoljno svog pretpostavljenog oficira. Katkad, sir, sasvim sigurno volim Nijemce. Vi i Johnson biste se trebali katkad sastati, savjetovao je Brooks. Stari Starr bi vas obojicu strpao u okove zbog irenja nemira, a... Hej, hej! Izravnao se na stolici nagnuo naprijed. Pogledajte starog Dukea tamo prijeko, Johnnv! Mnotvo zastavica se die sa signalne palube i posada tri stvarno tri prema vrhu pramane palube. Oiti znakovi aktivnosti. Gospode, to je iznenaenje! to mislite, sinko? Vjerojatno su saznali da idu na dopust, zareza Nicholls. Nita drugo ne bi prisililo tu druinu da se mie tako brzo. I tko smo mi da im zavidimo na pravednoj nagradi za njihov rad? Poslije tako dugotrajne, tako mune, tako opasne dunosti u sjevernim vodama... Prvi reski zvuk trublje ubio je ostatak reenice. Instiktivno su pogledali zvunik koji je pucketao i zujio, tad jedan u drugoga od puke zapanjene

nevjerice. A tad su ustali 24 napeti, u oekivanju panian poziv trublje na borbena mjesta nikada ne otupi. On, boe, ne! zastenje Brooks. Oh, ne, ne! Ne opet! Ne u Scapa Flowu! Oh, boe, ne! Ne opet ne u Scapa Flowu! Ove su rijei bile u ustima, duama i srcima 727 iscrpljenih, neispavanih, ogorenih ljudi te hladne zimske veeri u Scapa Flowu. To su mislili i samo to su mogli misliti kad je vrisak trublje zaustavio sav posao na palubama i potpalublju, u strojarnicama i kotlovnicama, na teglenicama s municijom i brodovima s gorivom, u brodskim kuhinjama i u uredima. I to je jedino mogla misliti straa i to s jednim ak bolnijim oajem dok je kretavo trubljenje paralo blagoslov zaborava i dovelo ih natrag, tune, omamljena uma i klecavih nogu, u okrutnu grubost realnosti. To je bio, na udno neodreen nain, trenutak odluke. To je bio trenutak koji je mogao zauvijek unititi Ulysses kao borbeni brod. To je bio trenutak kad su ogoreni, iscrpljeni ljudi koji su se odmarali u razmjernoj sigurnosti zatvorenog sidrita, mogli da se suprotstave vlasti, neopisivom bezdunom i nemilosrdnom pritisku, koji ih je sigurno razarao. Ako je ikada postojao takav trenutak, to je bio ovaj sada. Trenutak je doao i proao. Nije bio nita vie nego prolazna sjena koja je lagano kliznula preko dua ljudi i otila izgubljena u trci prema borbenim mjestima. To je bilo nevjerojatno jer je Ulyssesu ve odavno sve postalo svejedno. Moda je to samo bila mornarika disciplina ili odanost zapovjedniku ili ono to psiholozi nazivaju uvjetnim refleksom ujete kripu konica i odmah se preplaite za svoj ivot. Ili, moda, je to opet bilo neto drugo. to god je bilo, brod svi osim odjeljenja za sidro lijeve brodske strae svi su bili na svojim mjestima za dvije minute. Jedinstveni u svom nevjerovanju da bi im se to moglo dogoditi u Scapa Flowu, ljudi su otili na svoja borbena mjesta tiho ili buno, ve prema svojoj prirodi. Otili su bezvoljno, mrzovoljno, bunei se, oajavajui ali su otili. Kontraadmiral Tvndall je takoer otiao. On nije bio meu onima koji su otili tiho. Popeo se na most bogohulei, 25 gurnuo lijeva vrataca i smjestio se u svoju stolicu visokih nogu u prednjem lijevom kutu platforme kompasa. Pogledao je prijeko u Vallervja. Kakva je to strka, za ime boga, kapetane? upitao je razdraljivo. Meni se sve ini izvanredno

mirno. Jo ne znam, sir. Vallerv je zabrinuto pogledao preko sidrita. Signal brod u borbu s broda vrhovnog komandanta s naredbom da odmah zaplovimo. Zaploviti! Ali zato, ovjee, zato? Vallerv je stresao glavom. Tvndall je zastenjao. Sve je to urota, planirana, da se stare ljude poput mene lii poslijepodnevnog sna, izjavio je. Vjerojatnije nekakva Starrova umotvorina da nas malo zdrma, zagunao je Turner. Ne. Tvndall je bio odluan. On to ne bi pokuao ne bi se usudio. K tome, po njegovom izgledu, on nije osvetljiv ovjek. Spustila se tiina, tiina prekidana samo klopotanjem grada i susnjeice i dosadnim zvidanjem azdika. Vallerv je naglo podigao dvogled. Dobri boe, sir, pogledajte ono! Duke je odrijeio konop sidra! U to se nije moglo sumnjati. Kuka na lancu je bila izbaena i pramac velikog broda polagano se okretao dok je brod zaplovio. to na svijetu.. Tvndall je zautio i pozorno promatrao nebo. Na vidiku nema aviona, nema padobranaca, nema radarskih izvjetaja, nema jeke azdika2, nema znaka Velike njemake flote da prolazi kroz tjesnac... Signaliziraju nam, sir! progovori Bentlev, glavni signalista. Zautio je trenutak i nastavio polako Proslijedite odmah do naeg sidrita. Priveite se za sjevernu plutau. Pitajte ih da potvrde, odsjekao je Vallerv. Od veziste je uzeo telefon za pramanu palubu. Ovdje zapovjednik, prvi oficiru. Da li je sve u redu na brodu? Da li se otkvailo sidro? Dobro. Okrenuo se oficiru strae. Oba stroja polagano naprijed desno 10. Pogledao je prijeko Tvndallov kut, obrva podignutih u znak pitanja. 1 Asdik azdik aparat za otkrivanje podmornica pomou irenja ultrazvuka pod vodom. Kod nas se ta sprava naziva P. E. L. protupodmorniki elektrini lokator. 26 Nemam pojma, zareao je Tvndall. Mogla bi biti najnovija salonska igra neka vrsta nautikih muzikih stolaca3, znadete Ipak, priekajte trenutak! Pogledajte Cumberlan svi njegovi topovi od 133 mm pod najveom depresijom!4 Vallervjeve su se oi susrele s njegovima. Ne, ne, to je nemogue! Dobri boe, mislite li.. Rika zvunika iz azdik prostora odmah iza mosta dala mu je odgovor. Glas prvog operatora azdika Chrvslera bio je jasan, staloen. Azdik most. Azdik most. Jeka. Crveno 30. Ponavljam crveno 30. Jaa. Pribliava se. Zapovjednik je vjerovao, i nije vjerovao u istom trenutku. Pozor,

upravlja vatre! Crveno 30. Svi protuavionski topovi najdublja depresija. Podvodni cilj. Torpednici ovo poruniku Marshallu, torpednom oficiru Kanaaninu na borbena mjesta dubinskih bombi. Okrenuo se natrag prema Tvndallu. Nemogue, sir, ne moe biti! Podmornica pretpostavljam u Scapa Flowu. Nemogue! Prien nije tako mislio, zaguna Tvndall. Prien? Kapitanleutnant Prien otmjeni gospodin koji je potopio Royal Oak. To se ne bi moglo ponovo dogoditi. Nova obrana tjesnaca... Zadrala bi svaku normalnu podmornicu, zavrio je Tvndall. Glas mu se spustio do mrmljanja. Sjeate li se to smo uli prolog mjeseca o naim patuljastim podmornicama s posadom od dva ovjeka? One koje je trebalo prenijeti Norveku pomou norvekih ribarskih brodova koji su operirali iz Shetlanda. Moda su Nijemci doli na istu ideju. Moe biti, sloio se Vallerv. Kimnuo je podrugljivo glavom. Pogledajte samo Cumberlan ide ravno prema tjesnacu. Zautio je nekoliko trenutaka, zamiljenih oiju, tad je pogledao natrag u Tvndalla. A kako vam se to svia, sir? Musical chairs salonska drutvena igra uz glazbu sa stolicama. Depresija je poloaj topova ispod vodene razine obrnuto od elevacije. 5 Crveno znai lijevo, zeleno desno prema boji bonih poloajnih svjetiljaka. 27 Svia, to kapetane? Igranje tetke Sally na sajmu. Vallery se nacerio iskrivivi usne. Ne moemo dozvoliti da izgubimo veliki brod, vrijedan nekoliko milijuna funti. Tako stari Duke ide van na otvoreno more i sigurnost a mi se usidravamo blizu njegovog sidrita. Moete se kladiti da njemaka pomorska obavjetajna sluba zna poloaj njegovog sidrita tono na metar. Patuljaste podmornice nose razorne naboje koji se mogu skinuti, a ako ikojeg namjeste, namjestit e ga na nas. Tvndall ga pogleda. Lice mu je bilo bezizraajno. Azdik je neprestano zujao, obavjetavajui o poloaju prema lijevoj strani i razdaljini koja se smanjivala. Naravno, naravno, mrmljao je admiral. Mi smo oni koji moraju dobiti batina. Zaboga, od toga se osjeam loe. Usta su mu se iskrivila i tuno se nasmijao. Ja? Ovo ve prelazi svaku mjeru za posadu. Ono prokleto posljednje putovanje, pobuna, ukrcavanje pomorske pjeadije s Cumberlanda, borbena pripravnost u luci i sada ovo! Izlaemo svoje ivote za tog tog... Zamuca, zauti, prokune od bijesa, tad

ponovo poe mirno to emo rei ljudima, zapovjednice? Dobri boe, to je fantastino. Imam elju da se i sam pobunim... Naglo je zautio i pogledao upitno preko Vallervjevog ramena. Zapovjednik se okrenuo. to je, Marshalle? Oprostite mi, sir. Ta hm jeka. Pokazao je palcem preko svog ramena. Podmornica, sir vjerojatno vrlo mala? Prekoatlantski akcent bio je vrlo teak. Vrlo vjerojatno, Marshalle. Zato? Upravo smo o tomu razmiljali Ralston i ja, sir. Nacerio se. Imam ideju kako da s njom obraunamo. Vallerv je pogledao napolje kroz susnjeicu, koja je koso padala, dao zapovijedi za strojeve i kormilo, tad se okrenuo prema torpednom oficiru. Teko je kaljao, bolno, dok je pokazivao na kartu sidrita pod staklom. Ako mislite da nam raznesete krmu dubinskim bombama u ovim plitkim vodama... Aunt Sally igra u kojoj se bacaju tapovi i toljage na drvenu glavu postavljenu na kolac sa ciljem, da je se pogodi u nos ili slomi drak lule. 28 Ne, sir. Sumnjam, da bismo uope mogli tempirati bombu na takvu pliinu. Moja je zamisao, zapravo Ralstonova da uzmemo motorni amac i nekoliko podvodnih bombi od 12 kilograma, osamnaestsekundne osigurae i kemijske naboje. Nemaju mnogo snage, znam, ali malena podmornica vjerojatno nema debeli oklop. Pa, ako posada sjedi na njoj, umjesto unutra, svretak joj je siguran. To e ih udesiti. Vallerv se nasmijao. Nije loe, Marshalle. Mislim da smo nali rjeenje, to vi mislite, sir? Svakako je vrijedno pokuati, sloi se Tvndall. Bolje nego ekati poput patke na nasadu. Na posao, torpednie. Vallerv ga pogleda podrugljivo. Tko su vai strunjaci za eksploziv? Raunao sam da uzmem Ralstona... To sam upravo mislio. Nikoga neete uzeti, mome, rekao je Vallerv odluno. Ne mogu dozvoliti da izgubim torpednog oficira. Marshall je izgledao alostan, tad je pokorno slegnuo ramenima. Torpednik i Ralston on je stariji torpedni vodnik. Oba ovjeka su dobra. Dobro. Bentlev odredite ovjeka da ih prati u amcu. Mi emo vam javljati poloaj po azdiku odavde. Neka uzme runi signalni projektor sa sobom. Spustio je glas. Marshalle? Sir? Ralstonov je mlai brat umro danas poslije podne u bolnici. Pogledao je preko torpednog vodnika, u visoku, nenamjetenu plavokosu priliku, odjevenu u plavi izblijedjeli overol ispod dafelogrtaa. Zna li on to? Torpedni oficir je buljio u

Vallervja. Tada je naglo pogledao u torpednog vodnika. Psovao je tiho, ogoreno, teno. Marshalle! Vallervjev je glas bio otar, zapovjedniki, ali se Marshall na njega nije obazirao, lice mu je bilo maska 7 Aldis signalni projektor nazvan po svom izumitelju. 29 koja se nije obazirala na prigovor u zapovjednikovom glasu i otru hladnou susnjeice. Ne, sir, izjavio je napokon, ne zna. Ali primio je jutros nekakve vijesti. Crovdon je bombardiran prolog tjedna. Njegova majka i tri sestre ive ondje ivjele su. Bomba, sir nita nije ostalo. Naglo se okrenuo i ostavio zapovjedniki most. Sve je bilo gotovo za petnaest minuta. Kuter na desnoj strani i motorni amac na lijevoj strani sputeni su u more jo dok se Ulysses kretao k novom sidritu. Kuter koji redovito slui za privezivanje broda uz plutau kretao se prema plutai dok je motorni amac naglo odjurio u tangenti. etiri stotine metara od broda, pokoravajui se svjetlucavim uputama sa zapovjednikog mosta, Ralston je izvadio klijeta iz svog overola i namatao kemijski naboj. Torpedni vodnik piljio je paljivo u svoju topericu. Kad su nabrojili dvanaest, bacili su podvodnu bombu. Slijedile su jo tri u malim razmacima na razliitim mjestima dok je motorni amac kruio u uskom krugu. Prve tri eksplozije podigle su krmu i opasno potresle po cijeloj duini amca i to je bilo sve. Ali kod etvrte izbio je na povrinu velik mjehur zraka koji se guio i iza kojeg je slijedio dugi mlaz ljepljivih mjehuria. Kad se sve smirilo, tanka mrlja ulja irila se preko stotinu kvadratnih metara mora. Ljudi koji su izili iz svojih borbenih mjesta, promatrali su bezizraajna lica kako se motorni amac vraa natrag prema Ulyssesu i kako se jo navrijeme zakvaio za kuke Hotchkissov ureaj za pokretanje kormila bio je uasna svinut, u amac je brzo prodirala voda ispod krme. Duke of Cumberland se ve pretvorio u oblai dima iznad, dalekog kopna. Ralston je sjedio nasuprot zapovjedniku i drao u ruci kapu. Vallerv ga je u tiini dugo promatrao. Pitao se to da kae kako najbolje da kae. Bilo mu je mrsko to mora to uraditi. 30 I kapetan bojnog broda Richard Vallery je mrzio rat. On ga je oduvijek mrzio i proklinjao je dan kad ga je izvukao iz njegove udobne mirovine. Izvukao je bilo to je on govorio. Tvndall je znao da se javio dobrovoljno i stavio na raspolaganje Admiralitetu 1. rujna 1939, a

oni su ga radosno primili. Ali on je mrzio rat. Ne zbog toga jer se umijeao u njegov ivot i njegovu ivotnu strast za glazbu i literaturu, za koje je on bio veliki strunjak. Ne ak ni zbog toga jer je on bio stalno vrijeanje njegova asketizma, njegova osjeaja pravednosti i pristojnosti. Mrzio ga je jer je bio duboko religiozan ovjek, jer ga je alostilo vidjeti u ljudima divlje zvijeri iskonske dungle, jer je bio miljenja da je ivotni put ve dosta teak i bez neopravdanog nametanja duevne i tjelesne agonije rata i povrh svega, jer je jasno vidio da je rat divlja i bezosjeajna budalatina, ludi prohtjev, koji ne rjeava nita, ne dokazuje nita osim stare, stare istine, da je bog na strani velikih bataljona. Ali neto je morao uiniti a Vallerv je znao da e ovaj rat biti i njegov. I tako se vratio u slubu a ostario je zajedno s gorkim godinama, postao stariji i neotporniji, blai i tolerantniji i uviavniji. Izmeu pomorskih kapetana, uope izmeu ljudi, doista, bio je jedinstven. U poniznosti i milosru kapetan bojnog broda Richard Vallerv bijae jedini meu njima. injenica da mu to nikada nije palo na pamet, mjerilo je veliine tog ovjeka. Uzdahnuo je. Sada mu je bila jedina briga to e rei Ralstonu. Ali Ralston je prvi progovorio. Sve je u redu, sir. Glas mu je bio monoton, lice vrlo mirno. Znam. Rekao mi je torpedni oficir. Vallerv je proistio grlo, nakaljavi se. Rijei su beskorisne, Ralstone, sasvim beskorisne. Va mlai brat i vaa obitelj kod kue. Svi su mrtvi. ao mi je, sinko, strano ao zbog toga. Pogledao je u bezizraajno lice i nasmijeio se bolno. Ili vi moda mislite da su to samo rijei znate, neto formalno, bez ikakva znaenja. Nenadano, neoekivano, Ralston se za trenutak nasmijeio. 31 Ne, sir, ne mislim. Mogu shvatiti kako se osjeate, sir. Vidite, moj otac hm, je takoer kapetan. On mi je rekao da se osjea isto tako. Vallerv ga zaprepateno pogleda. Va otac, Ralstone? Niste li rekli Da, sir. Vallerv bi se mogao zakleti da je preko stola vidio blijesak zadovoljstva u plavim oima, tako mirnim, tako pribranim. U trgovakoj mornarici, sir, zapovjednik tankera od 16.000 tona. Vallerv je utio. Ralston je nastavio mirno. A to se tie Billvja, sir mog mlaeg brata. To je samo moja krivica. Niija samo moja. Ja sam traio da ga imam ovdje na brodu. Ja sam kriv, sir samo ja. Njegove mrave, smee ruke klizile su po obodu kape,

svijale je, gnjeile. A kako e to istom biti strano kad proe prva bol dvostrukog udarca, pitao se Vallerv, kad siroto dijete pone opet mirno razmiljati? Posluajte, sinko, mislim da vam je potrebno nekoliko dana odmora da promislite o svemu. Boe, pomisli Vallerv, nepodesnih li i beskorisnih rijei. Disciplinski podoficir e vam dati putnu objavu, odmah sada. Ve noas ete na dvotjedni dopust. Za kamo je objava, sir? Kapa je ve bila sasvim zgnjeena, meu njegovim prstima. Crovdon. Naravno, kamo drugamo Vallerv je naglo zautio. Upravo mu je sinulo kakvu je stranu pogreku uinio. Oprostite mi, sinko. Kako sam mogao tako neto kazati! Ne aljite me nikamo, sir, Ralston je tiho zaklinjao. Znam da to zvui hm to zvui bolno, saalno, ali istina je da nemam kamo otii. Mjesto mi je ovdje na Ulyssesu. Mogu raditi cijelo vrijeme biti zaposlen kad radim, spavam ne moram misliti o svemu mogu biti od koristi... Samopouzdanje je bilo samo tanki oklop, napet i krhak s tihim oajem tik pod njim. Mogu doi u priliku da im se oduim, Ralson je brzo nastavio. Kao ono danas s nabojima to no, to je bila ast. To je bila vie nego ast to je bilo oh, ne znam to. Ne mogu nai rijei, sir. 32 Vallerv je znao. Osjeao se alostan, umoran, bespomoan, to je mogao ponuditi ovom djeaku za njegovu mrnju, za ovaj tako ljudski, izgarajui ar osvete? Nita, znao je, nita to Ralston ne bi prezreo, ne bi ismijao. Sada nije bilo vrijeme za svetake otrcane fraze. Ponovo je uzdahnuo, sad mnogo dublje. Naravno, ostat ete ovdje, Ralstone. Otiite dolje u brodski ured i recite im da rasparaju objavu. Ako bih vam ikad mogao pomoi Razumijem, sir. Najljepa hvala. Laku no, sir. Laku no, sinko. Vrata su se za njim tiho zatvorila. 3 Krstarica Ulysses 33 Drugo poglavlje PONEDJELJAK JUTRO Zatvorite sva nepropusna vrata i okna. Na vez! Bezlino, neumoljivo metalni glas razglasne postaje dopirao je u svaki i najdalji ugao broda. Iz svakog ugla broda dolazili su ljudi kao odgovor na poziv. To su bili premrzli ljudi koji su se nevoljko tresli na ledenom sjevernom vjetru, kleli jetko dok se gusti snijeg zavlaio pod ovratnike i u rukave, dok su ukoene ruke posizale za smrznutim konopima i metalom. Svi su bili umorni jer se ukrcavanje goriva, namirnica i municije, proteglo duboko u no malo tko je spavao vie od tri sata. Svi su usto bili

ljutiti i neprijateljski raspoloeni. Naredbe su se sluale, bez sumnje, s mehanikom djelotvornou dobro izvjebane brodske momadi ali poslunost je bila mrzovoljna, smirenost srdita i stalno vrlo blizu granice drskosti i bezobrazluka. Ali odredni oficiri i podoficiri postupali su s ljudima blago Vallerv im je to naroito naglasio. Dosta nelogino, vrhunac srditosti nije prouzroio Cumberlandovo mudro povlaenje. Prouzroila ju je prole noi redovita vijest razglasa. Pota e se zatvoriti veeras u 20,00 sati. Pota! Oni koji nisu neprestano radili, spavali su poput mrtvaca i pisanje im nije bilo ni na kraj pameti. Brodarski Doyle, starjeina potpalublja i asni nosilac triju odlikovanja 13 godina neotkrivenih zloina kako je on skromno tumaio svoje irite dobrog ponaanja, izloio je stvar ukratko Kad bi moja stara baba bila Helena od Troje i Jane Russel spojene u jedno a vi svi momci, koji ste vidjeli sliku drage starice znadete da je ta sama pomisao strana uvreda za obje dame ja joj ipak ne bih poslao ni proklete 34 dopisnice. Za neto se morate odluiti. Ja sam za svoj leaj. Nato je izvadio svoju visaljku s police, zavezao je milimetarskom tonou ispod otvora za grijanje starjeinstvo je donosilo svoje prednosti i zaspao za dvije minute. Brodske strae svi do jednoga ovjeka uinile su to isto potanska vrea otila je na kopno gotovo prazna... U 06,00, tono na minutu, Ulysses je digao sidro i polagano zaplovio prema tjesnacu. U sivom polusvjetlu pod olovnim, mranim oblacima kliznuo je preko sidrita poput providnog duha, ee napola vidljiv pod iznenadnom tekom snjenom olujom. Cak i na relativno vidljivim mjestima bilo ga je teko pronai. Njemu je manjkala stvarnost, krutost, opis izgleda. Imao je udnovatu osobinu nepostojanosti, hlapljivosti. Iluzija, naravno, ali iluzija koja se dobro poklapala s legendom jer je Ulysses postao legenda u svom kratkom ivotu. Bio je poznat i cijenili su ga mornari trgovake mornarice, ljudi, koji su plovili gorkim morima Sjevera, od St. Johnsa do Arhangelska, od Shetlanda do Jan Mavena, od Grenlanda do najudaljenijih krajeva Spitzbergena dalekom granicom svijeta. Gdje je bila opasnost, gdje je bila smrt, tamo ste mogli traiti IJljssesa koji se poput utvare pojavljivao iz guste magle ali upravo udesno, on je bio tamo, gdje

blijedi sumrak arktike zore nosi sobom prijetnju, a katkad gotovo sigurnost da se nikad nee doekati sutranjica. Sablasni brod, gotovo legenda. Ulysses je takoer bio mladi brod, ali on je ostario u ruskim konvojima i na arktikim patroliranjima. Bio je tamo od poetka i nije poznavao nikakav drugi ivot. Iz poetka je operirao sam, pratei pojedine brodove ili grupe od dva do tri broda kasnije je operirao s korvetama i fregatama, a sada se nikada nije kretaa bez svoje eskadre, etrnaeste grupe eskortnih nosaa aviona. Ali Ulysses, u stvari, nikada nije plovio sam. Smrt je uvijek bila njegov stalni pratilac. Ona bi poloila prst na tanker i buknuo bi pakao visokooktanske detonacije na teretni brod, i on bi potonuo sa svojim teretom ratnog materijala, kimom slomljenom njemakim torpedima na razarao i on bi se zario u sivocrne dubine Barentsovog mora dok bi njegovi strojevi jo uvijek progonili svoje krvnike na podmornicu i ona bi izronila divljaki da bude unitena topov35 skom paljbom ili bi blago kliznula na dno mora s omamljenom, prestraenom posadom koja se nadala pucanju oplate pod pritiskom i nemilosrdnoj, trenutnoj smrti, plaei se beskonane agonije guenja u svom eljeznom grobu na dnu oceana. Kad je prolazio Ulvsses prolazila je i smrt. Ali smrt ga nikada nije dotakla. On je bio sretan brod i brodsablast a Arktik je bio njegov dom. Iluzija, naravno, ova sablasnost, ali sraunata iluzija. Ulysses je bio graen naroito za odreeni zadatak, za taj ocean i strunjaci za kamuflau uinili su izvanredan posao. Specijalna arktika kamuflaa, slomljene kose dijagonale sivog i bijelog i isprano plavog, krasno su se nezamjetno stapale u beskrajne sjene sive i bijele ogoljene hladnoe, mrskosti jalovih sjevernih mora. A kamuflaa je bila samo vanjski, povrinski znak njegove opremljenosti za Sjever. Tehniki, Ulysses je bio laka krstarica. Jedina svoje vrste, 5.500tonska modifikacija glasovitog tipa Dido, pretea klase Black Prince. Sto pedeset i pet metara dug, uzak na svom najirem mjestu petnaest metara, s kosim pramcem, etvrtastom krstakom krmom i dugom pramanom palubom koja se pruala daleko iza zapovjednikog mosta duljine od preko ezdeset metara, izgledao je i bio je vitak, brz, zbit ratni brod, opasan i trajan. Pronai napasti unititi. To su klasini zahtjevi

svakog ratnog broda u ratu i da uini to sve, i da to uini s najveom brzinom i djelotvornou. Ulysses je bio odlino opremljen. Pronalaenje neprijatelja, na primjer. Ljudski elemenat bio je, naravno, prijeko potreban, a Vallerv je bio previe iskusan i prekaljen zapovjednik da bi potcijenio vrijednost neprestanog bdijenja promatraa i signalista. Ljudsko oko nije bilo podreeno zamraenjima, tehnikim zastojima i kvarovima. I radio izvjetaji imali su svoje mjesto a azdik je, naravno, bio jedina obrana od podmornica. Ali Ulyssesova najvea mo u pronalaenju neprijatelja leala je negdje drugdje. On je bio prvi brod, na svijetu, kompletno opremljen radarom. Danju i nou radarska antena na vrhu pramanog i glavnog trononog jarbola, okretala se neprestano u luku od 360 stupnjeva, eljajui daleki horizont, traei, traei, traei... Ispod, u radarskim prosto36 rijama osam u svemu i u prostorijama upravljaa vatre, izvjebane oi, osjetljive za svaku i najmanju promjenu, nikada nisu ostavljale svijetlee ekrane. Djelotvornost radara i njegov doseg bili su podjednako izvanredni. Tvorci su optimistiki tvrdili da njihova oprema ima doseg od 4015 milja. Na prvim pokusima na Ulyssesu, odmah poslije opreme s ovim ureajima, radar je pronaao Condora, kojeg je kasnije unitio jedan Blenheim, na daljini od 85 milja. Napasti to je idui korak. Ponekad bi neprijatelj doao k njemu, no ee ga je trebalo progoniti. Tad je bila vana samo brzina. Ulysses je bio strahovito brz. Parsonove turbine s jednostrukim reduktorom okretale su etverokrilne vijke dvije u pramanoj a dvije u krmnoj strojarnici proizvodile su nevjerojatnu snagu kojoj nije mogla odgovarati brzina mnogih modernih brodova. Slubeno je bila procijenjena na 33,5 vora. Iz Arrana, pod punom brzinom, pramcem izdignutim iznad vode, krmom uronjenom kao kod hidroplana, podrhtavajui u svakoj zakovici koju je ugradilo brodogradilite na rijeci Clyde, uzdiui bijelu kipuu pjenu do tri metra iznad krmene palube, dostigao je nevjerojatnu brzinu od 39,2 vora a to je 72,6 kilometara na sat. I Dude upravitelj stroja Dodson smijeio se znalaki, rekavi da to nije ni polovina i da treba priekati dok se sastane s Abdielom i Manxmanom pa da e im onda pokazati. Ali kako se vjerovalo da ovi poznati krstai za polaganje mina mogu ploviti brzinom od 44

vora, oficirska je blagovaonica nanjuila samo profesionalnu ljubomoru i nitko nije obraao panju njegovim rijeima. Potajno, svi su oni bili ponosni na jake strojeve kao i Dodson. Pronai, napasti i unititi. Unitenje. To je bilo sve i sva. Uoiti neprijatelja i unititi ga. Vlysses je bio i za to dobro opremljen. Imao je etiri dvocijevne topovske kule, dvije pramane i dvije krmene s brzometnim topovima od 150 mm i dvostruku svrhu podjednaku djelatnost na moru i u zraku. Bile su upravljane s tornja glavnog upravljaa vatre koji se nalazio iznad i malo iza zapovjednikog mosta i s pomonog tornja upravljaa vatre na krmi. Iz tih tornjeva davali su se vani podaci o poloaju, brzini vjetra, struji, daljini, vlas37 titoj brzini, brzini neprijatelja i odnosnim kursovima, ogromnim elektronskim raunalima u centrali, borbenom srcu broda, smjetenom prilino udno u utrobi Vlyssesa daleko ispod vodene linije a odatle automatski u topovske kule kao dva jednostavna faktora elevacija i pramani kut topovskih cijevi. Kule su se, naravno, mogle boriti i samostalno. Ovo je bilo glavno naoruanje. Ostali su topovi bili samo protuavionski baterije viecijevnih automatskih malokalibarskih topova s mecima od jednog kilograma, ne naroito preciznima, ali sposobnima da naprave neprobojnu zavjesu, koja bi uplaila svakog neprijateljskog pilota. Osim toga, osamljene grupe dvocijevnih Oerlikona, velike preciznosti, velike brzine, oruja estokog i smrtonosnog u dobrim rukama. I na kraju, Vlysses je nosio dubinske bombe i torpeda sve u svemu samo 36 bombi, neznatan broj, ako se usporedi s onim to su nosili korvete i razarai. Najvei broj dubinskih bombi, koji se mogao upotrijebiti u isto vrijeme, bio je est. Ali, jedna je dubinska bomba sadravala 230 smrtonosnih kilograma amatola i Ulysses je prole zime unitio njima dvije podmornice. Torpeda, svaki od 530 cm s ratnom glavom od 330 kilograma trinitrotoluola, leala su glatka i prijetea u trostrukim cijevima na glatkoj palubi sa svake strane broda iza krmenog dimnjaka. Ona jo nisu bila zakrvavljena. Dakle, takav je bio Ulysses. Potpun, savren borbeni stroj, posljednje izdanje ovjekova umijea u njegovu pokuaju da sjedini nauku i grozotu u sredstvo razaranja. Savren borbeni stroj ali samo ako je na njem ukrcana i ako ga vodi djelotvorna i cjelovita posada.

Brod nijedan brod ne moe nikada biti bolji od svoje posade. A posada Ulyssesa nije bila cjelovita, lomila se poklopac je bio stavljen na vulkan, ali tutnjava nije nikada prestala. Prvi znakovi nevolje izbie za vrijeme izlaska iz luke. Kao uvijek, minolovci su oistili kanal ispred njih, ali Vallerv nije nita preputao sluaju. To je bio jedan od razloga zato su on i Ulysses preivjeli tako dugo. U 06,20 spustio je paravane tanka tijela torpednog oblika koje je teglio pod kutom pored pramca s obje strane broda na specijalnom paravanskom elu. Teoretski, ueta koja dre mine za njihovo 38 sidro na dnu mora paravani otklanjaju od broda, ona kliu po elima do paravanskih tijela, tu ih odreu rezai, pa kad mine izrone na povrinu, budu potopljene ili unitene lakim naoruanjem. U 09,00 Vallerv je naredio da se paravani izvuku. Ulysses je usporio vonju. Prvi oficir, kapetan korvete Carrington, otiao je na pramanu palubu da nadzire rad mornari upravljai vitla i nii oficiri, rasporeeni na jednom ili drugom boku, skupili su se na svojim mjestima. Deblenjaci za izvlaenje paravana bili su ubrzo osloboeni iz svojih kukastih leita upravo iza lijevog i desnog poloajnog svjetla potisnuti su u luku i opremljeni uvlakaem. Odmah su trotonska vitla na topovskoj palubi snano preuzela vlak i paravani su glatko izronili. Tada se dogodila nesrea. Bila je to greka brodara Ferrvja. Imao je smolu da je lijevo vitlo bilo sumnjivo i na strujnom krugu s pokvarenim uklopkom. Na nesreu je upravo Ralston bio upravlja vitla utljivi, otresiti Ralston kojemu je upravo tada bilo sve svejedno i nije pazio to je govorio i radio. Ali za nesreu je bio odgovoran Carslake. Prisustvo porunika fregate Carslakea koji je zapovijedao rukovanjem lijevog ela tamo na vrhu Carleveve splavi, predstavljalo je vrhunac jednog niza pogreaka. Greke sa strane njegovog oca, umirovljenog kontraadmirala, koji je u sinu vidio ovjeka svojih vlastitih sposobnosti, koji ga je izvukao iz Cambridgea 1939. u poodmakloj dvadeset i estoj godini i doslovno ga prisilio da ode u mornaricu slabost sa strane prvog komandnog oficira, nekog kapetana korvete koji je poznavao njegovog oca i sina preporuio za oficirski in rijetka greka prosuivanja sa strane izbornog odbora King Alfred koji su prihvatili preporuku i povremena zabuna sa

strane kapetana fregate koji mu je dodijelio ovu dunost usprkos Carslakeovoj nespremnosti i nesposobnosti da postupa s ljudima. Imao je lice prkosnog trkaeg konja, dugo, mravo i usko, s izbuljenim plavim oima i isturenim gornjim zubima. Ispod rijetke svijetle kose njegove su obrve bile zavinute u neprestani znak pitanja ispod dugog iljatog nosa naduta gornja usna tvorila je savreni dodatak obrvama. Njegov govor je bila savrena karikatura engleskog knjievnog jezika kratki su mu vokali bili dugi, a dugi odvratno beskonani. 39 Vrijeala ga je mornarica, vrijealo ga je dugo zakanjelo unapreenje za porunika, i vrijeao ga je nain na koji su se ljudi s njim ophodili. Ukratko, porunik fregate Carslake, bio je najgori primjer engleskog srednjokolskog sistema privatnih kola. Tat, nadut, surov i neodgojen, bio je potpuna budala. I sada je pravio budalu od sebe. Borei se da zadri ravnoteu na splavima, raskoraen, vikao je neprestano nepotrebne zapovijedi svojim ljudima. Glavni je podoficir Hartlev glasno gunao, ali inae je bio tih u interesu discipline. Brodar Ferry se, meutim, nije mogao suzdrati. Posluaj njegovo gospodstvo, apnuo je Ralstonu. Sve za zapovjednikovu zabavu. Kimnuo je glavom prema zapovjednikom mostu preko kojeg se naslonio Vallerv, desetak metara iznad Carslakeove glave. Njegovo velianstvo rauna da strano impresionira. Samo ti zaboravi na Carslakea i pazi na to elo, savjetovao je Ralston. I skini te proklete, ogromne rukavice. Jednog e se dana Da, da, znam, rugao se Ferry. elo e se u njih zakvaiti i smotati me oko bubnja. Ubacivao je strunjaki ue. Ne brini, drukane, to se meni nee nikada dogoditi. Ali dogodilo se. Dogodilo se upravo tada. Ralston koji je paljivo motrio paravan kako se njie, baci brz pogled na palubu. Vidio je prekinutu icu u elu tek nekoliko centimetara od Ferrvja vidio je kako se opako zakvaila za rukavicu i povukla ga prema bubnju koji se namotavao prije nego je Ferry imao vremena i da krikne. Ralston je odmah reagirao. Nona konica se nalazila samo nekoliko centimetara od noge ali i to je bilo predaleko. Divljaki, u tren oka, zavrtio je runu konicu sasvim naprijed do kraja. Istovremeno s Ferrvjevim krikom bola ula se priguena eksplozija i osjetio se kiseli dim 500L vrijednog elektrinog motora, koji je

pregorio arkim blijeskom. elo se odmah poelo odmotavati, sve bre i bre pod velikom teinom paravana koji je tonuo. Ferry je otiao s njim. est metara od vitla elo je prolo kroz zijevni kolotur na palubi kad bi Ferry imao sreu, mogao bi izgubiti samo ruku. 40 Bio je manje od metra od Ealstona kad je Ralston luaki pritisnuo konicu. Bubanj, koji se jo vrtio, zakripio je i tresui se zaustavio. Paravan je pljusnuo u more i elo je, sada bez teine, visilo dokono preko ograde broda koji se ljuljao. Carslake se nespretno i uurbano spuzao s Carlvjeve splavi a njegovo je blijedo lice bilo arko crveno od bijesa. Domarirao je do Ralstona. Prokleta budalo, otresao se bijesno. Izgubili smo zbog tebe paravan. Zaboga, bilo bi bolje da se ispria! Koji ti je vrag naredio da bilo to uini? Iako su mu se usta stegla, Ralston je odgovorio prilino pristojno. alim, sir. Nisam mogao a da ne to se moralo uiniti. Ferrvjeva ruka Do vraga i Ferrvjeva ruka! Carslake je gotovo vritao od bijesa. Zapravo ja odgovaram i ja nareujem. Pogledaj! Pogledaj! Pokazao je elo koje se njihalo. To je tvoje djelo ti ti glupi idiote! Potonulo je, potonulo, razumije li, potonulo? Ralston je pogledao preko ograde s izrazom iznenaenja. Tako? Bogami jest. Oi su mu bile hladne, ton izazovan kad je ponovo pogledao Carslakea, tada potapa vitlo. I ne zaboravite ovo i vitlo je upropateno, a ono stoji daleko vie nego bilo koji paravan. Ne elim sluati tvoje bezobrazluke! urlao je Carslake. Usta su mu se iskrivila, a glas se tresao od uzbuenja. U tebe treba ukljukati malo discipline i tako mi boga ja u se pobrinuti da je i dobije, ti bezobrazno, balavo kopile! Ralston se zaario. Uinio je jedan brzi korak prema naprijed stisnute ake, tada teko opustio kad su snane ruke glavnog podoficira Hartlevja uhvatile njegovu ruku u zamahu. Ali teta je ve bila uinjena. Zbog toga im je preostajao jo samo zapovjedniki most. Vallerv je mirno, strpljivo sluao dok je Carslake pretjerivao u svojoj izjavi. Osjeao se sve, samo ne strpljivim. Samo je bog znao, mislio je umorno, da ve ima previe toga s ime se mora boriti. Ali mirna profesionalna maska neutralnosti nije davala nikakvog znaka njegovih osjeaja. 41 Da li je to istina, Ralstone? upitao je mirno kad je Carslake zavrio svoju tiradu. Ti se nisi pokoravao zapovijedima, grdio porunika i uvrijedio ga? Ne, sir. Ralstonov glas zvuao je umorno kao to se i

kapetan osjeao. Ne, nije istina. Pogledao je Carslakea, bezizraajnim licem, tada se okrenuo natrag zapovjedniku. Ja se nisam pokoravao zapovijedima jer nikakvih nije ni bilo. Glavnom podoficiru Hartlevju je to poznato. Kimnuo je na krnu, ravnodunu priliku koja ih je dopratila do zapovjednikog mosta. Ja mu nisam nita psovao. Ne bih elio da zvuim poput nekog pomorskog pravnika, sir, ali ima mnogo svjedoka da je potporunik Carslake mene psovao nekoliko puta. I ako sam ga uvrijedio, nasmijao se jedva primjetno to je bila ista samoobrana. Ovo nije mjesto za nepristojnosti, Ralston. Vallervjev je glas bio hladan. Bio je zbunjen nije mogao razumjeti tog djeaka. Ogorenost, krhka smirenost njih je mogao razumjeti, ali ne takav svjetlucavi humor. Sluajno sam sve vidio. Vaa brzina, Vaa prisutnost duha spasili su tom ovjeku ruku, moda ak i ivot a prema tome izgubljeni paravan i uniteno vitlo ne predstavljaju nita. Carslake je problijedio od prijekora koji se podrazumijevao. Ja sam vam zahvalan zbog toga hvala. to se tie ostalog, prvom oficiru na raport, sutra ujutro. Sada nastavite s poslom, Ralstone. Ralston stisnu usne, pogleda malo dulje u Vallervja, tad naglo pozdravi i napusti most. Carslake se okrenuo preklinjui. Zapovjednice, sir... Prestao je kad je vidio Vallervjevu podignutu ruku. Ne sada, Carslake. Razgovarat emo o tome kasnije. Nije ni pokuao sakriti odvratnost u svom glasu. Moete nastaviti poslom, porunice. Hartlev moram s vama razgovarati. Hartlev je koraknuo naprjied. Imao je 44 godine i predstavljao je ono najbolje to se moe nai u kraljevskoj mornarici. Vrlo ilav, vrlo blag i vrlo sposoban, uivao je potovanje sviju, poevi od ogromnog strahopotovanja najmlaeg palubara, do toplog potovanja samog zapovjednika. Oni su bili zajedno od poetka. 42 Da ujemo to je bilo. Meu nama. Nita strano, sir. Hartlev je slegnuo ramenima. Ralston se krasno ponio. Porunik fregate Carslake izgubio je glavu. Moda je Ralston bio malo bezobrazan, ali bio je izazvan. On je jo dijete, ali je profesionalac i ne eli da ga naokolo natjeravaju amateri. Hartlev je za tren oka zautio i pogledao u nebo. Pogotovo ne eprtljavi amateri. Vallerv je prikrio smijeak. Moe li se to uzeti hm kao kritika? Mislim, da da, sir, kimnuo je glavom prema naprijed. Ima

nekoliko pjetlia tamo dolje. Ljudi su prilino nezadovoljni radi toga. Hou li ja? Hvala, brodarnie. Potkreite im rep koliko moete. Kada je Hartlev napustio most. Vallerv se okrenuo Tvndallu. Jeste li uli, sir? Jo jedna nevolja. Jedna? Tvndall je bio kiseo. Stotine. ini se da e ih biti cijela hrpa... Istraite tko je bio prole noi pred mojim vratima? Za vrijeme druge none strae1 Tvndall je uo neobino ukanje pred ulazom u svoju dnevnu kabinu i poao da vidi to je u urbi da to prije doe do vrata sruio je stolac i trenutak kasnije uo je tapkanje i topot nogu u bijegu kroz vanjski prolaz ali kada je otvorio vrata, prolaz je bio prazan. Nita uope ni znaka bilo kome osim turpije na palubi ispod sanduka s mornarikim koltovima kalibra od 11 mm. Lanac na titnicima zatvaraa bijae gotovo prepiljen. Vallerv potrese glavom. Nemam pojma, sir. Lice mu je bilo puno briga. Loe, zaista loe. 1 Straa u pomorskoj terminologiji znai vrijeme tokom kojega je svako odjeljenje brodske posade naizmjenino na dunosti etiri sata osim za vrijeme veernjih straa, koje traju po dva sata i po kojima se odreuje promjena s none na dnevnu dunost takoer i svaka polovica desna ili lijeva straa po poloaju leaja mornara u pramcu u kojoj su podijeljeni oficiri i momad, stupaju na dunost naizmjenino. Od 12,00 16,00 poslijepodnevna straa Od 16,00 18,00 prva veernja straa Od 18,00 20,00 druga veernja straa Od 20,00 24,00 prva nona straa Od 24.00 04.00 druga nona straa pasjastraa Od 04,00 08,00 jutarnja straa Od 08,00 12,00 prijepodnevna straa 43 Tvndall je zadrhtao na ledenoj oluji. Nasmijeio se lukavo. Prva opomena za zapovjednika, a? Pitolji i sablje i masnice na oku to pljute po zapovjednikovom mostu... Ne, nije to. To vi znate, sir. Prkos, moda, ali ne nita drugo. udnovato, jedan pomorski strijelac je na strai kod ormara s kljuevima iza ugla prolaza. Nou i danju. Morao ga je vidjeti. On porie Zar je ve tako daleko dolo? Tvndall je tiho zazvidao. Svanuo nam je crn dan, zapovjednice, to kae o tome na mladi hvalisavi komandir pomorskih strijelaca? Foster? Prezrivo odbacuje svaku pomisao o i samo fre krajeve svojih brkova. Paklenski zabrinut. Isto tako i njegov crnac, narednik Evans. I ja sam, ree Tvndall osjeajno. Zabuljio se u prazninu. Oficir

strae, koji se sluajno naao u pravcu njegovog pogleda, poeo se neugodno vrpoljiti. Interesira me to o tome misli stari Sokrat? On moe biti samo zamotava praaka, ali je i najpametnija glava koju imamo... O, mi 0 vuku, a vuk na vrata! Tog se trenutka otvorie vrataca zapovjednikog mosta 1 krna prilika nesretnog izgleda, umotana u dafelogrta, nepromoivu kabanicu i krznenu ubaru ruskog dabra potpuna slika postarijeg sijedog medvjeda kojeg je zahvatila oluja vukla je noge po podu zapovjednikog mosta. Zaustavio se ispred Kent okna, uokvirenog okruglog stakla koje se okree velikom brzinom i kroza nj se vidi pri svim vremenskim uvjetima po kii, gradu i snijegu. Nevoljno je buljio kroza nj oko pola minute, oevidno nezadovoljan s onim to je vidio. Ponjuio je po zraku glasno i okrenuo se, lupajui rukama da ih ugrije. Ha! Palubni oficir na zapovjednikom mostu krstarice njegova velianstva. Kakva romantika, kakav ar! Ha! Pogrbio je ramena u nepromoivoj kabanici i izgledao bjednije nego ikada. Nema ovdje mjesta za pristojnog ovjeka poput mene. Ali vi znadete, gospodo, kako je to ratni poziv na dunost... Tvndall je zahihotao. 44 Dajte mu mnogo vremena, zapovjednice. Doktorima treba dugo dok ponu, znadete, ali... Brooks ga je prekinuo njegovo lice i glas su se naglo uozbiljili. Jedna neugodnost, kapetane. Nisam vam mogao rei preko telefona. Ne znam koliko vrijedi. Neugodnost? Vallerv je zautio i prodorno se nakaljao u rupi. Oprostite, ispriao se. Neugodnost. Samo to, stari mome. Ba smo je i mi preivjeli. Ona naduvena zelena budala Carslake? O, znam ja to ve. Moji se pijuni nalaze posvuda. Klipan je prokleta prijetnjaMeutim, evo moje prie. Mladi Nicholls je sino do kasno u no radio u ambulanti na TBC ispljuvcima. Proveo je tamo dvatri sata. Svjetlost je bila ugaena u bolnici i bolesnici ili nisu znali ili su zaboravili da je on tamo. uo je kako loa Riley taj Riley je pravi huka i drugi planiraju trajk sjedenjem u kotlovnici iza zakljuanih vrata kad se vrate na posao. trajk u kotlovnici! Dobri boe, to je fantastino! U svakom sluaju Nicholls ih je pustio na miru pravei se da nije nita uo. to! Vallervjev je glas bio otar, razdraen bijesom. I Nicholls se nije na to obazirao, nije me obavijestio! To se dogodilo sino, kaete. Zato mi nije odmah? Pozovite Nichollsa odmah na most.

Ah, ne, nita. Pruio je ruku za telefonom zapovjednikog mosta. Ja u ga pozvati. Brooks je poloio ruku na Vallervjevo rame. Ja to ne bih uinio, sir. Nicholls je pametan deko doista vrlo pametan deko. Znao je da bi ljudi kad bi doznali da je prislukivao, znali da o tome mora vas obavijestiti. A tada biste vi morali da neto poduzmete a otvoreno izazivanje neugodnosti je posljednja stvar koju elite. Vi ste to sami rekli sino u blagovaonici. Vallerv je oklijevao. Da, da, naravno, rekao sam to, ali no, doktore na ovo nisam raunao. Ta bi se misao mogla proiriti na... Rekao sam vam, sir, Brooks je upao blago. Jonny Nicholls je vrlo pametan deko. Stavio je veliki natpis s ogromnim crvenim slovima na vrata bolnice. Ne ulazi. Moe se zaraziti arlahom. Strano mi ih je i pogledati. Svatko 45 izbjegava bolnicu kao kugu. Nemaju ni najmanje nade da e doi u dodir sa svojim prijateljima u loakoj blagovaonici. Tvndall je prasnuo u smijeh, a ak se i Vallerv mala nasmijeio. Ne zvui loe, doktore. Ipak trebalo mi je jo sino rei. Zato da vas se budi nou za svaku sitnicu? Brooksov je glas bio osoran. Puka sebinost s moje strane, pa to onda? Kada nam bude stvarno teko, a vi to morate znati da nosite ovaj brod na svojim leima jer emo i mi svi morati da ovisimo o vama ne moemo dozvoliti da budete ita manje sposoban za taj trenutak nego to je mogue. Slaete li se, admirale? Tvndall je sveano kimnuo glavom. Slaem se, o Sokrate. Samo vrlo komplicirano, ako ste eljeli kazati zapovjedniku, da se nou dobro odmori. Brooks se nasmijeio prijateljski. Da, to je sve, gospodo. Do vienja na ratnom sudu nadam se. Okrenuo je oi i podigao svoje ute bjeloonice preko ramena u sve gui snijeg. Nee li bolesniki dopust biti prekrasan, gospodo? uzdahnuo je i poeo u svom rodnom dijalektu. Malta u proljee. Plaa u Sliemi s bijelim kuicama u pozadini kuda smo odlazili na piknik prije sto godina. Blagi povjetarac, o dragi moji deki, topli povjetarac, plavo nebo i Chianti pod arenim suncobranima... Uh! zastenjao je Tvndall. Gubite se sa zapovjednikog mosta, Brooks, ili u vas... Ve idem, ree Brooks. trajk sjedenjem u kotlovnici! Ha! Idua stvar koju ete uti bit e da su se ljudi zakovali za prsobrane! Vrata se zalupie za njim. Vallerv se okrene prema admiralu a lice mu bijae ozbiljno. ini se, da ste

imali pravo kad ste govorili o cijeloj hrpi nevolja, sir. Tvndall je neodreeno zagunao. Moda. Sva je nesrea u tome da ljudi nemaju sada to da rade osim da razmiljaju, kunu i osjeaju se ogoreni na sve i svakoga. Kasnije e, moda, sve biti u redu. Kad budemo imali hm malo vie posla, htjeli ste rei? 46 Mmm. Kad se borite za ivot, kad se borite da odrite brod na povrini da, onda nemate vremena za zavjere i razmiljanja o nepravednosti sudbine. Samoodranje je jo uvijek prvi zakon prirodeHoete li odrati veeras govor ljudima, kapetane? Uobiajena redovna emisija, da. Za vrijeme prve veernje strae kad svi ljudi budu na svojim veernjim borbenim mjestima. Vallerv se kratko nasmijao. Tad sam barem siguran da su svi budni. Dobro. Kaite im golu istinu. Dajte im neka razmiljaju i ako sam ikakav sudac Vincent Starrovih aluzija, mi emo imati mnogo toga da razmiljamo na ovom brodu. To e ih zaokupiti. Vallerv se nasmijao. Smijeh je preobrazio njegovo mravo, njeno lice. inilo se kao da se stvarno zabavlja. Tvndall je podigao upitno obrve. Vallerv mu se nasmijeio. Samo prolazne misli, sir. Kako bi to rekao Spencer Faggot, prilino je napeto. Stanje je stvarno loe kad nas samo neprijatelj jo moe spasiti. 47 Tree poglavlje PONEDJELJAK POSLIJE PODNE Vjetar je neprestano puhao cijeli dan sa sjeverosjeverozapada. Jaki i hladni vjetar, koji je postajao sve jai i otriji, pun sitnih iglica, vjetar koji je sa sobom nosio snijeg i led i udnovati ustajali smrad sa zaboravljenih ledenih kalota s one strane ledene barijere. To nije bio olujan, promjenljiv vjetar. Bila je to ustajala, postojana vrsta vjetra koji je neprekidno puhao s desne strane pramca od zore do mraka. Polagano, tajnovito podizao je talasanje. Ljudi kao Carrington, koji su poznavali svako more, sve luke na svijetu, kao Vallerv i Hartlev gledali su ga, postajali zabrinuti i utjeli. iva je stalno padala a snijeg se lijepio tamo gdje je i pao. Trononi jarboli i krievi postali su ogromna, svjetlucava boina drvca okiena pahuljastim letima i podigaima. Na glavnom jarbolu pojavila bi se od vremena do vremena smea mrlja, umazana od udaraca dima iz krmenog dimnjaka, koja se lake osjeala nego vidjela, a na trenutke sasvim nestajala. Po palubi su se stvarali nanosi snijega. Pretvorio je sidrene lance na pramanoj palubi u debele i mekane konope kao

da su od bijela pamuka i nanosio se visoko uz valobran ispred kule A. Skupljao se uz topovske kule i nadgrae, uvlaio se tiho na zapovjedniki most i uinio pod bljuzgavim. Zaepio je velike oi daljinomjera, upravljaa vatre upuzao neopazice uz prolaze, probijao se neujno niz grotla. Traio je i najmanju pukotinu nezatienog metala i drva i uinio potpalublje vlanim, ljepljivim i neudobnim ugrozio je kretanje i beznaporno klizio u nogavice, pod ogrtae i nepromoive kabanice, u vunene kapuljae i uinio da se ljudi osjeaju sasvim bijedno. Svijet bijede, svijet vlage, ali povrh 48 svega bijeli svijet mekoe, ljepote i udnovato priguenih zvukova. Snijeilo je cijeli dan neprestano i uporno a Ulysses je tiho klizio po valovima kao sablastan brod u sablasnom svijetu. Ali nije bio sam u tom svijetu. Imao je dobrodolo drutvo koje je ulijevalo sigurnost, drutvo 14. eskadre nosaa aviona, jaku, iskusnu i u borbama prekaljenu eskortnu grupu gotovo isto tako legendarnu kao glasovita 8. flota, koja je nedavno otplovila na jug da preuzme drugu samoubilaku rutu Malteke konvoje. Eskadra je kao i Ulysses plovila cijeli dan kursom sjever sjeverozapad. Nije bilo skretanja, nikakve promjene uobiajenog kursa. Tvndallu je bila mrska vonja u cikcaku i rijetko ju je upotrebljavao, osim u prvim konvojima, ali i tada samo u vodama za koje se znalo da vrve podmornicama. Vjerovao je kao i mnogo drugih kapetana da je plovidba u cikcak liniji vea opasnost nego sam neprijatelj. Vidio je 4.200 tonsku laku krstaricu Curacoa koja je dospjela pred snani pramac broda Queen Mary i otila u dubine Atlantika ba zbog evuljice. Nikada nije o tome govorio, ali se dobro sjeao. Vlysses je bio na svom uobiajenom mjestu mjestu koje pripada admiralskom brodu u sredini eskadre kolikogod je to mogue. Ravno ispred njega plovila je krstarica Stirling. Stara krstarica tipa Cardiff, jak brod, pun pouzdanja, mnogo godina stariji i mnogo vorova sporiji od Ulyssesa, prikladno naoruan sa pet topova od 150 mm u jednocijevnim kulama, ali jedva sposoban da se probija kroz arktike oluje njegova je vlanost na uzburkanom moru bila poslovina. Obrana eskadre bio je njegov prvi zadatak, a preuzimanje vodstva eskadre ako bi admiralski brod bio oteen ili potopljen, njegov drugi zadatak. Nosai aviona Defender, Invader,

Wrestler i Blue Ranger bili su s lijeve i s desne strane Defender i Wrestler malo ispred Jlyssesa, a ostali malo iza njega. Eskortni nosai su dobivali po obiaju imena koja su se svravala na er, a injenica da je mornarica ve imala jednog Wrestlera razaraa u 8. floti i jednog Defendera koji je potopljen blizu Tobruka bila dobronamjerno preuena. Nisu to bili bro4 Krstarica UIysses 49 dovi poput divova redovne flote Indefatigable i Illustrious od 35.000 tona nego pomoni nosai od 15.000 do 20.000 Iona podrugljivo nazivani bananonosci. Bili su to pregraeni ameriki trgovaki brodovi, opremljeni u Pascagouli Mississippi a preplovili su Atlantik s mjeovitom britanskoamerikom posadom. Njihova je brzina od 18 vorova bila relativno velika za brodove s jednim vijkom Wrestler je imao dva vijka, ali neki su od njih imali 4 BushSulzer dizelmotora ukopana na jednu osovinu. Njihove mune pravokutne uzletnosletne palube, dugake 450 stopa, bile su izgraene iznad otvorenog pramca sa zapovjednikog mosta se moglo vidjeti ispod njih obzorje ispred pramca. S njih je moglo poletjeti oko 30 lovakih aviona Grumanna, Seafirea, ali najee Corsaira ili 20 lakih bombardera. Sve su to bili stari avioni, nespretni, nezgrapni i vrlo neratnikog oblika, ali kroz nekoliko mjeseci oni su uinili velianstven posao pruajui zatitu protiv zranih napadaja, pronalazei i unitavajui neprijateljske brodove i podmornice, pa rezultati njihovih akcija u zraku, na moru i ispod njega bijahu znaajni, ali to im Admiralitet esto nije vjerovao. Ni razaraka zatita nije uivala povjerenje meu pomorskim stratezima u VVhitehallu. Smatrali su je nesigurnim mimaom, a naziv razara upotrebljavao se samo iz pristojnosti. Prvi, Nairn bio je fregata tipa River od 1.500 tona, drugi Eager bio je flotni minolovac, a trei Gannet bio je poznat kao Hantley and Palmer, prilino postarija i vrlo umorna korveta tipa Kingfisher, vjerojatno graena samo za obalnu slubu. Nije bila nikakva tajna otkud joj njezin nadimak bio je dosta samo jedan pogled na njezinu siluetu prema zalazeem suncu. Njezin je konstruktor bez sumnje radio po uputstvima Admiraliteta tavie, morao je zacijelo raditi i prekovremeno. Vedra i Viking su bili razarai s dva vijka, preinaeni i razarai sada ve zastarjelog tipa, kojima je manjkala

brzina i udarna snaga, ali su zato bili ilavi i trajni. Baliol je pripadao nekadanjim razaraima tipa Hunt, koji nije imao to traiti na otvorenoj puini sjevera. Portpatrick, tanak kao kostur, razara s etiri dimnjaka, bio je jedan od 50 .. pedeset razaraa iz prvog svjetskog rata koje su Sjedinjene Amerike Drave pozajmile po ugovoru o zajmu i najmu. Nitko nije nikada ni pokuao da pogodi njegovu dob. Razara je u svako doba pobuivao radoznalost, postajao centar panje svih oiju u floti i izvor jakog interesa kad god se spustilo nevrijeme, aputalo se da su se dva njegova dvojnika prevrnula u Atlantiku za oluje, a ljudska je priroda takva da je svatko elio imati to bolje mjesto i pogled kad god bi se vrijeme pogoralo do te granice da bi moglo potvrditi ove glasine. Teko je rei to je Portpatrickova posada o tome mislila. Tih je sedam eskortnih jedinica, snijegom zamagljenih i omekanih obrisa, dralo cijeli dan svoje zatitne poloaje fregata i minolovac naprijed, razara sa strane i korveta na zaelju. Osma eskortna jedinica, brzi moderni razara tipa S pod zapovjednitvom zapovjednika razaraa kapetana fregate Orra, kruila je nespokojno oko flote. Svaki je zapovjednik u eskadri zaviao Orru na njegovom krstarenju, dunosti koju mu je dodijelio Tvndall u samoobrani od Orrovog neprestanog zanovijetanja. Ali nitko nije prigovarao, ni osporavao njegovu povlasticu jer je Sirrus imao neugodan nos za neprijatelja, gotovo magnetsku sklonost prema podmornicama koje su ekale u zasjedi. Iz topline oficirske blagovaonice Ulyssesa, prostorije duge 15 metara, na desnoj strani pramane palube, koja se isticala svojom udobnou John Nicholls je promatrao ispremijeano plavetnilo i bjelinu neba. ak i ovaj dobri snijeg koji moe pokriti tisuu grijeha razmiljao je ne moe pomoi tim udnim brodovima tako etvrtastima, tako nezgrapnima, tako oito zastarjelima. Smatrao je da treba biti ogoren na Njihova gospodstva iz Admiraliteta, s limuzinama, udobnim naslonjaima i dobrim zalogajima, s njihovim velikim zelenim mapama i lijepim malim zastavicama koji alju ovakvu zbrdazdola sastavljenu eskadru da se uhvati ukotac sa oporima podmornica, dok oni sjede udobno, raskono kod kue. Ali misao je nestala u samom poetku bila je to, znao je, pretjerano nepravedna misao.

Admiralitet bi im dao tuce novih novcatih 51 brodova da ih ima. Znao je, nisu stajali ba najbolje a potrebe Atlantika i Mediterana imale su prednost. I smatrao je da se treba osjeati cinian, ironian kad god bi pogledao te stare i istroene brodove, udnovato, ali nije mogao. On je znao to oni mogu uiniti, to su oni ve uinili. A ako je prema njima ita osjeao, to je bilo neto sasvim blizu divljenja moda ak ponosa. Pomaknuo se neugodno od okna. Pogled mu je pao na ispruenog pospanog Kapok Kida u naslonjau, s nogama u ogromnim avijatiarskim krznom podstavljenim izmama, ispruenim iznad elektrine pei. Kapok Kid, potovani porunik bojnog broda, Andrew Carpenter, R. N. navigator Ulyssesa i njegov najbolji prijatelj je onaj koji se trebao osjeati ponosnim pomislio je Nicholls podrugljivo. Najslavniji ekstrovert kojeg je Nicholls ikad upoznao Kapok Kid se podjednako svuda osjeao kao kod kue u plesnoj dvorani ili na sjeditu trkae jahte u Cannesu, na vrtnoj zabavi, na tenis igralitu, ili za volanom svog crvenog Bugattija sputenog vjetrobrana i s maramom nemarno zabaenom preko ramena da se vijori na vjetru iza njega. Ali vanjski izgled nije nikada bio varljiviji. Za Kapok Kida je Kraljevska mornarica bila cio njegov ivot i on je ivio samo za nju. Iza te pomalo plitke fasade nalazila se, uz prvorazrednu inteligenciju, romantina crta, gotovo elizabetanska ljubav prema moru i brodovima, koju je on uspjeno pokuavao, kako je on zamiljao, sakriti od svih svojih kolega oficira. To je bilo tako vidljivo, da nitko nije smatrao ni vrijednim spomena. Njihovo prijateljstvo bilo je udnovato, razmiljao je Nicholls. Privlanost suprotnosti ako je tako neto ikad postojalo. Prema Carpenterovoj pustopanoj uskipljenosti, njegova mualjivost i uzdrljivost bijahu savrena suprotnost prema gotovo oboavanju njegova prijatelja svih stvari u vezi s morem, stajalo je vlastito duboko osjeanje odvratnosti prema svemu emu se Kapok Kid tako toplo divio. Moda zbog previe razvijenog osjeaja individualnosti i nezavisnosti, te nevolje mnogih kota gortaka, Nicholls se borio protiv tisue malih uboda discipline, autoriteta i birokratske mornarike gluposti, to su neprekidno vrijeali njegovu inteligenciju i samopotovanje. Cak prije tri godine 52 kad ga je rat otrgnuo iz njegova odjela velike bolnice u Glasgovvu,

poslije prve godine staa, ve je imao crne sumnje da e postotak sklada izmeu njega i ratne mornarice biti vrlo malen. I imao je pravo. Ali usprkos ovoj antipatiji ili moda zbog nje i zakletve kalvinistike savjesti Nicholls je postao prvorazredan oficir. Meutim, ipak ga je pomalo smetalo kad bi naao u sebi bilo to blisko ponosu na ove brodove njegove eskadre. Uzdahnuo je. U uglu sobe zapucketao je zvunik. Znao je iz gorka iskustva, da radionaprave vrlo rijetko donose dobre vijesti. Panja! Panja! Glas je bio metalan, bezlian Kapok Kid je nastavio spavati u velianstvenom zaboravu. Zapovjednik e govoriti preko radija posadi u 17.30 veeras. Ponavljam. Zapovjednik e govoriti preko radija posadi veeras u 17,30. To je sve. Nicholls je grubo podbo Kapok Kida. Na noge, Vasco. Vrijeme je da ustane ako eli alicu aja prije nego se popne gore i pone navigati. Carpenter se promekoljio, otvorio jedno oko obrubljeno crvenilom. Nicholls mu se ljubezno nasmijao. K tome gore je prekrasno more se die temperatura pada i pue svjea meava. Upravo ono za to si roen, Andy, mome! Kapok Kid se poeo buditi stenjui, uspio se podii u sjedei poloaj i ostao zgrbljen a njegova ravna plava kosa padala mu je preko ruku. to je, sada? Glas mu je bio svadljiv, jo nerazgovijetan od sna. Tada se lagano nasmijao. Sanjao sam Temzu kod Grey Goose blizu Henlevja. Bilo je ljeto, Johnnv, kasno ljeto, toplo i mirno. Sve je bilo zeleno a ona je... Slaba probava, upao je Nicholls ustro. Previe lagodna ivota... Sada je etiri i po i stari govori za jedan sat. Veernja borbena mjesta svakog trenutka bolje bi bilo da neto pojedemo. Carpenter je tuno kimnuo glavom. Taj ovjek nema due, nikakvih finih osjeaja. Ustao je i protegao se. Kao uvijek bio je obuen od glave do pete u zatitno odijelo od jednog komada, uinjeno od postavljenog kapoka svileno tkivo obloeno sjemenjem japanskih i malajskih svilenopamunih stabala s velikim zlatnim izvezenim na desnom 53 gornjem depu nitko nije znao to ono znai. Pogledao je kroz okno i zadrhtao. Zna li to e stari govoriti veeras, Johnnv? Nemam pojma. Znatieljan sam kakvo e stanovite zauzeti i kakav e mu biti ton, kako e se snai. Situacija je u najmanju ruku hm, kakljiva. Nicholls se nacerio, ali smijeak nije dirnuo oiju. Pogotovu ako dodamo da

posada jo ne zna da opet idemo u Murmansk iako im to ve sada mora biti pomalo jasno. Hm, odsutan duhom Kapok Kid je kimnuo glavom. Mislim da stari nee ni pokuati sakriti opasnost ovog putovanja ili se ispriati razumije, hou rei, pripisati krivicu komu spada. Nikada. Nicholls je odluno stresao glavom. Ne, na zapovjednik. To nije u njegovoj prirodi. Nikada se ne ispriava i nikada se ne tedi. Gledao je dugo vremena netremice u elektrinu pe a tada pogledao Kapok Kida. Zapovjednik je vrlo bolestan ovjek, Andy doista vrlo bolestan. to! Kapok Kid je izgledao stvarno uplaen. Vrlo bolestan Zaboga, ali se, je li! Zacijelo se ali. Zato Ne alim se, prekinuo ga je Nicholls utueno. Glas mu je bio vrlo tih. VVinthrop, vojni sveenik, silan, zanesen, vrlo mlad ovjek s ogromnim ushienjem za ivot i granitnim uvjerenjem u sve pod suncem, bio je u udaljenom kutu blagovaonice. Ushienje je trenutno bilo neaktivno utonuo je u san izmorenih. Nicholls ga je volio, ali v