unarodni odjeci i zna^aj odjeci vukovara '91, a drugog ljudska prava i logo-ra{ka iskustva....

$: UNARODNI ODJECI I ZNAÂJ odjeci Vukovara '91, a drugog Ljudska prava i logo-ra{ka iskustva. Radovi u zborniku nisu objavljeni redoslije-dom kojim su izlagani na skupovima nego je sadràj$
VUKOVAR '91

ME\UNARODNI ODJECI I ZNAÂJ

Biblioteka ZBORNICI, knjiga 24.

Copyright © 2004.Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar

ISBN 953-6666-35-9

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveu~ili{na knji`nica – Zagreb

UDK 355.01(497.5 Vukovar)"1991"(082)

VUKOVAR '91 : me|unarodni odjeci izna~aj / uredili Josip Jur~evi}, Dra`en@ivi}, Bruna Esih ; <prijevod Nina Feri}>.– Zagreb : Institut dru{tvenih znanostiIvo Pilar, 2004. – (Biblioteka Zbornici ;knj. 24)

Nasl. str. pri{tampanog prijevoda: Vukovar'91 : international echoes andsignificance. – Izvorni tekst i prijevodtiskani u me|usobno obratnim smjerovima. –Bibliografija uz ve}inu radova.

ISBN 953-6666-35-9

1. Jur~evi}, JosipI. Domovinski rat – – Vukovar – – Zbornik

440611013

Dosad objavljeno:

Privatizacija i modernizacija

Vidljiva i nevidljiva akademija

Budu}nost iseljene Hrvatske

Duge sjene periferije

Religija i integracija

Srednji gradovi u hrvatskojurbanizaciji

Privatizacija i javnost

Dru{tveni zna~aj gensketehnologije

Sisak 2000+

Vukovar '91

Gospodarsko-socijalni izazovi utranzicijskim zemljama

Upravlja~ke elite i modernizacija

European Integration for the 21st

Century

Budu}nost na rubu mo~vare

Poduzetni{tvo, institucije isociokulturni kapital

Employment Policies and WelfareReform

Prostor iza

Zbornik uz 70. obljetnicu `ivotaDragutina Pavli~evi}a

Razvojne perspektive ruralnogasvijeta Slavonije i Baranje

Immigrants and Homeland

Hrvatsko dru{tvo danas:psihosocijalni procesi

@ivjeti u Zagrebu

ME\UNARODNIODJECI I ZNA^AJ

Uredili:Josip Jur~evi}Dra`en @ivi}

Bruna Esih

Zagreb, 2004.

Biblioteka ZBORNICI, knjiga 24.

VUKOVAR '91

ME\UNARODNI ODJECI I ZNA^AJ

Uredili:Josip Jur~evi}Dra`en @ivi}Bruna Esih

Recenzenti:Alica Wertheimer-Baleti}Dragutin Pavli~evi}

Nakladnik:Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar

Prijevod:Nina Feri}

Lektura:Vesna Hajni}

Korektura:Ivana Feri}

Grafi~ki i tehni~ki urednik i korice:Zlatko Rebernjak

Kompjutorska priprema:TERCIJA, Zagreb

Tisak:ITG, Zagreb

Naklada:800 primjeraka

Uredni~ko slovo

Ratovi su radi primjene opse`nog organiziranog nasiljaostavili najdublje negativne tragove u povijesti ~ovje~anstva,a suvremeni ratovi sve vi{e dovode u pitanje i biolo{ki op-stanak ìvih bi}a na Zemlji. Stoga je razumljivo {to su da-nas u cijelom svijetu sve brojniji oblici dru{tvenog djelova-nja i stvarala{tva koji su usmjereni na prevenciju izbijanjaoruànih sukoba te smanjivanje njihove destruktivnosti i,naro~ito, za{titu `rtava rata. U tom kontekstu, nakon Dru-gog svjetskog rata europski je kontinent prema nizu obi-lje`ja smatran me|unarodnim prostorom na kojem je uspo-stavljeno najvi{e sigurnosnih sustava, standarda i svijesti.Sukladno tome stvoreno je op}e javno uvjerenje kako je Eu-ropa postala imuna na me|unarodne oruàne sukobe.

Me|utim, srbijanska oruàna agresija (1990.–1995.)sru{ila je ne samo te pogre{ne predod`be, nego je dovela upitanje koncepciju i smisao europskih i svjetskih sigurno-snih i humanitarnih sustava. Osnovno upori{te ovog za-klju~ka ne proizlazi iz samog ~ina oruàne agresije, ve}zbog na~ina na kojem je zasnovana i izvr{ena srbijanskaagresija. Za ilustraciju je dostatno navesti kako su na naj-drasti~niji na~in prekr{ena sva me|unarodna ratna pravilai obi~aji, kao i humanitarne konvencije, a pojedine zlo~inekoje su po~inile srbijanske postrojbe nije predvidjelo ~akni me|unarodno pravo.

Tijekom srbijanske oruàne agresije najopse`nije raza-ranje i ljudsko stradavanje, svojevrsna koncentracija zla do-ga|ala se 1991. godine u hrvatskom gradu Vukovaru. Ta je~injenica ve} tada bila jasno prepoznata u hrvatskoj i me-|unarodnoj javnosti te je fenomen Vukovar '91, osimstvarnog, dobio i simboli~ko zna~enje. No, zbog razli~itihrazloga i motiva, na razini hrvatskih i me|unarodnihstruktura su zaobi|ena sustavna znanstveno-istraìva~ka ipedago{ka suo~avanja s fenomenom Vukovar '91. Isto ta-ko, neprekidno se doga|a stigmatizacija Hrvatskog domo-vinskog rata kao klju~nog nositelja suvremenog hrvatskognacionalnog identiteta. 5

U takvim okolnostima, Institut dru{tvenih znanostiIvo Pilar je 1998. godine pokrenuo znanstveno-stru~ni skup,pod nazivom Vukovar '91 – sedam godina poslije, koji se na-kon toga odràva svake godine. Na skupovima ugledniznanstvenici i javni djelatnici iz Hrvatske i svijeta izlaù orazli~itim aspektima doga|anja i zna~enja koja simboli~kiozna~ava Vukovar '91.

U ovom zborniku su objavljeni radovi koji su iz-loèni na me|unarodnim skupovima Vukovar '91 – desetgodina poslije (2001. g.) i Vukovar '91 – jedanaest godina posli-je (2002. g.). Tematski naslov prvog skupa bio je Me|una-rodni odjeci Vukovara '91, a drugog Ljudska prava i logo-ra{ka iskustva. Radovi u zborniku nisu objavljeni redoslije-dom kojim su izlagani na skupovima nego je sadràj zbor-nika strukturiran u ~etiri tematska poglavlja, kako bi rado-vi s dva znanstveno-stru~na skupa ~inili jednu primjerenopreglednu knjigu.

Tekstovi dvojezi~no objavljeni u knjizi su na znan-stvenoj i stru~noj razini otvorili pitanje me|unarodnih od-jeka i zna~aja fenomena Vukovar '91 te predstavljaju pri-nos to~nijem razumijevanju doga|aja i njihovih dugoro-~nih posljedica. Istovremeno o~ekujemo kako }e na tajna~in pridonijeti prevenciji ponavljanja sli~nih tragi~nihiskustava.

Urednici

6

I. U ZRCALU ME\UNARODNOG PRAVA I SIGURNOSTI

Josip Jur~evi}Vukovar '91 – Me|unarodno pravo i europska sigurnost ....................................... 11

Paul LemmensPravo na ìvot i zabrana mu~enja kao osnovne vrijednosti demokratskihdru{tava u Europi ......................................................................................................... 31

Josip Jur~evi}, Katica IvandaVukovar '91 – @enevske konvencije i logora{ka iskustva ........................................ 43

II. ME\UNARODNA PERCEPCIJA

Janusz BugajskiNa prvoj crti boji{nice za nezavisnost – Hrvatska i Washington .......................... 79

Martin BellRazmatranja o Vukovaru ............................................................................................ 87

Ivan îzmi}Vukovar '91 u ameri~kom, kanadskom i engleskom tisku ...................................... 101

Draèn @ivi}Vukovar '91 u hrvatskom iseljeni~kom tisku ............................................................ 113

III. PRINOSI OBJEKTIVNOJ SLICI

Zlatko Kara~Tragedija urbane ba{tine VukovaraRazaranje hrvatskog i europskog identiteta grada 1991. ............................................ 125

Ivan Rogi}Vukovar '91 i praksa protudru{tva ............................................................................ 145

Miroslav Tu|manUmreèno znanje: izme|u kolektivnog zaborava i povijesnog pam}enjaOdgovornost informacijske znanosti za prikupljanje i obradu podataka idokaza o logorima i ljudskim pravima u Europi na pragu 21. stolje}a ................. 159

Luc Huyse@rtve ............................................................................................................................... 183

Goran Milas, Vlado [aki}O ~emu svjedo~e zato~enici srbijanskih logora? ........................................................... 203

IV. @IVJETI SA ZLOM

Ante Vu~kovi}, Bo`e VuletaVukovar u svjetlu opra{tanja ....................................................................................... 221

BILJE[KE O AUTORIMA ........................................................................... 229

I.

U ZRCALU

ME\UNARODNOG

PRAVA I

SIGURNOSTI

JosipJUR^EVI]

Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

VUKOVAR '91– ME\UNARODNOPRAVO I EUROPSKA

SIGURNOST

Tijekom srbijanske oruàne agresije na Republiku Hrvat-sku (1990.–1995.) Vukovar je na hrvatskom i me|unarod-nom javnom prostoru ve} za trajanja obrane grada (od ko-lovoza do studenog 1991.) bio prepoznat kao poseban fe-nomen. Status izuzetne prepoznatljivosti Vukovar '91 nijestekao zbog osmi{ljenog djelovanja organiziranih strukturani u Hrvatskoj niti u me|unarodnoj zajednici, nego jespontano postao fenomen zbog mnogostruke izuzetnostisamog doga|anja te zna~enja njegovih izravnih i posred-nih posljedica.1

Od 1991. godine do danas, u Hrvatskoj i svijetu, o fe-nomenu Vukovar '91 napisan je gotovo nepregledan brojrazli~itih medijskih tekstova, a elektronski mediji su preni-jeli golem broj svjedo~anstava, ocjena, mi{ljenja itd. Istotako, Vukovar '91 je kao motiv ostao zabiljeèn u nepre-glednom broju umjetni~kih djela – od grafita, izreka i pje-sama do svih oblika likovnog stvarala{tva. Zatim, prepoz-naju}i izuzetnost fenomena brojni pojedinci su samoinici-jativno napisali veliki broj publicisti~kih i knjièvnih djelao Vukovaru '91.

Me|utim, usprkos svemu, Vukovar '91 je unutarstrukture nositelja mo}i u institucijama dru{tvenog idràvnog ìvota u Republici Hrvatskoj kontinuirano ostaonagla{eno nepoèljan fenomen na stvarnoj i simboli~kojrazini. To se jednako o~ituje u izbjegavanju provo|enja su-stavnih znanstvenih istraìvanja o uzrocima, tijeku do-ga|anja i posljedicama Vukovara '91, kao i u negativnomodnosu prema vukovarskim braniteljima i stradalnicima.

Na taj je na~in doga|ajni, simboli~ki, interpretativni iidentitetski status Vukovara '91 i nadalje ovisan isklju~ivoo ograni~enim mogu}nostima istraìva~kog i izlaga~kogdjelovanja samopozvanih pojedinaca. U takvim okolnosti-ma je razumljivo {to su mnogi aspekti fenomena jo{ uvijeku cijelosti nepoznati ili nedostatno znanstveno istraèni.

U do sada znanstveno neotvarane i neistraìvaneaspekte svakako pripada i odnos izme|u fenomena Vuko- 13

var '91 i me|unarodnog prava te europske sigurnosti. Nizje razloga koji upu}uju da je promatranje Vukovara '91 stog problemski, prostorno i vremenski op}enitijeg mo-tri{ta ne samo opravdano nego i nu`no, jer je taj fenomenizravno otvorio niz na~elnih i globalnih pitanja koja senaro~ito odnose na me|unarodno ratno i humanitarnopravo i sustav europske sigurnosti. Prema tome, svrhaovog rada je obrazloìti zna~enje fenomena Vukovar '91 ukontekstu klju~nih problema me|unarodnih dru{tvenihprocesa i odnosa koji su se tijekom 20. stolje}a doga|ali usvijetu i naro~ito u Europi. Posebno je zna~ajno naglasitida su ovi problemi prema svim naznakama ostali jednakootvoreni i u 21. stolje}u te se stoga rad moè promatrati ikao prinos njihovom sagledavanju te prevenciji njihovaponavljanja u budu}nosti.

Op}e zna~ajke 20. stolje}a

Koliko god se koncepcijski i metodologijski ne slagali spristupom koji povijest jedne kronolo{ke cjeline prikazu-je izdvojeno iz kauzalnosti cjelokupnog povijesnog tijeka,ipak se moè navesti niz pokazatelja koji svjedo~e o ~inje-nici da je 20. stolje}e specifi~no razdoblje u povijesti ~o-vje~anstva. O tome se u istoj mjeri moè govoriti na te-melju istraìvanja pojedinih i prirodnih i dru{tvenih zna-nosti kao i iz uvida interdisciplinarnih znanstvenih pri-stupa. U literaturi, koja s bilo kojeg motri{ta promatra20. stolje}e kao cjelinu, naj~e{}e se isti~e golemi – do tadagotovo nezamislivi – tehni~ki i tehnolo{ki razvoj koji jepostao sve presudnija podloga za sve {to se doga|a u svi-jetu. To se jednako odnosi na promjene koje se doga|ajuu materijalnoj prirodi, ekolo{kim uvjetima i dru{tvenimprocesima.

Nesporno je kako su navedenim razvojem ostvarenapostignu}a koja su omogu}ila golemo pove}avanje kak-vo}e ljudskog biolo{kog i dru{tvenog ìvota. Pogodnostikoje su nastajale u 20. stolje}u – s kojima je ljudima u go-lemim razmjerima olak{ana konzumacija prirodnih resur-sa, kretanje u prostoru i razli~iti oblici interakcija na dru-{tvenoj i pojedina~noj razini – bile su temelj op}ih procje-na i zaklju~aka koje su cjelokupno doga|anje u 20. sto-lje}u ozna~avale pojmom napretka.

Me|utim, tijekom vremena sve ~e{}e su se pojavljivalautemeljena promi{ljanja prema kojima su razmjeri i ritamrazvoja jedinstvenog sustava prirodnih znanosti, tehnike itehnologije u 20. stolje}u u{li u razinu koja na mnogostru-ke na~ine sve vi{e dovodi u pitanje mogu}nosti ljudskognadziranja same inercije procesa, njegovih posljedica te14

Josip Jur~evi}Vukovar '91 – Me|unarodnopravo i europska sigurnost

smisla takvog razvoja. Tim vi{e, {to su tehni~ka i tehno-lo{ka razvojna postignu}a izravno i posredno intenzivnoprimjenjivana u svekolikim oblicima destruktivnih djelo-vanja, zbog kojih je postao upitan ~ak i sam biolo{ki op-stanak ìvih bi}a na Zemlji. Drugim rije~ima, goleme bla-godati razvoja ili napretka civilizacije usporedno je pratilaista ili jo{ ve}a koli~ina negativnih doga|aja i procesa. Ne-gativnosti su zbirno prepoznavane u sve ve}oj nestabilno-sti, nesigurnosti i neizvjesnosti poloàja pojedinaca i dru-{tvenih zajednica odnosno ~ovjeka uop}e.

Jedan od pokazatelja koji u povijesnim razmjerima20. stolje}e pokazuje specifi~nim u negativnom pogledusvakako je i to {to su se u ovom stolje}u dogodila do tadanezamislivo velika stradavanja ljudi u oruànim sukobimate u svim drugim oblicima organiziranog i neorganizira-nog nasilja. Jednostavnije re~eno, nikada u povijesti nijedjelovanjem ljudi stradalo ni pribli`no toliko ljudi kao u20. stolje}u.

Statisti~ki podaci o tome nedvojbeno svjedo~e. Premaprocjenama stru~njaka u dva svjetska rata ubijeno je pri-bli`no sedamdesetak milijuna ljudi (20 u Prvom i 50 uDrugom svjetskom ratu), a ranjeno je pedeset i pet miliju-na ljudi (20 u Prvom i 35 u Drugom svjetskom ratu).Ovim tragi~nim broj~anim pokazateljima treba dodati ne-utvr|eni broj poginulih i ranjenih u nekoliko stotina raz-li~itih me|unarodnih i lokalnih oruànih sukoba te gra-|anskih ratova koji su se dogodili tijekom 20. stolje}a. Ra-di orijentacije moè se navesti kako je samo u Korejskomratu (1950.–1953.) ubijeno preko milijun ljudi.

No, za dubinsko razumijevanje posebnosti prakse op-}ih me|uljudskih odnosa u 20. stolje}u te i{~itavanje bu-du}ih perspektiva daleko su znakovitije naredne ~injenice.Dvadeseto stolje}e je jedino stolje}e u kojem se dogodiosvjetski rat, i to dva puta. Izvjesno je da to obilje`je ne}ebiti dostignuto ni u budu}nosti, jer koli~ina oruàne ra-zorne mo}i kojom ve} nekoliko desetlje}a raspolaè ~o-vje~anstvo jam~i da bi tre}i svjetski rat bilo gotovo nemo-gu}e preìvjeti na Zemlji.

Posebno je znakovito {to se usprkos golemih ukupnihsmrtnih stradavanja ljudi u ratovima 20. stolje}a, najve}ibroj smrtno stradalih kao posljedica djelovanja ljudi ipakdogodio u tzv. mirnodopskim uvjetima. Naime, prema no-vijim procjenama, samo od represije komunisti~kih totali-tarnih sustava vlasti u 20. stolje}u je smrtno stradalo pri-bli`no 90 milijuna ljudi.2 Slika je poraznija ukoliko se to-me pridoda jo{ ve}i broj umrlih ljudi od siroma{tva, gladii bolesti koje su uglavnom rezultat globalnih svjetskih me-|unarodnih i me|uljudskih odnosa. 15

Josip Jur~evi}Vukovar '91 – Me|unarodno

pravo i europska sigurnost

Me|unarodno pravo

U sve zgusnutijem ritmu svjetskih doga|anja tijekom 20.stolje}a postupno je nastajalo i suvremeno me|unarodnopravo te je i ono jedno od obilje`ja koja ovo stolje}e ~ineposebnim. U ranijim stolje}ima ili razdobljima moè segovoriti o postojanju odre|enih obi~aja, instituta i pravilapostupanja u razli~itim vrstama me|unarodnih odnosa,no oni su bili ograni~eni glede me|unarodne formalno-pravnosti, kodificiranosti i prostornog dosega. Tek u 20.stolje}u nastaju kodifikacije odnosno sistematizacije zako-na na podru~ju me|unarodnog prava ~ije su se odredbe narazli~ite na~ine uklju~ivale u pozitivnopravne sustave goto-vo svih pojedina~nih dràva. Isto tako nastaju me|unarod-ne organizacije i institucije koje su nositelji nastanka iprimjene me|unarodnog prava.

Unutar me|unarodnog prava je do{lo do grananja ilispecijalizacije prema vrsti me|unarodnih odnosa koja sepravno reguliraju (prometno, diplomatsko i konzularno,ugovorno, medicinsko itd.). Tako su u teorijama koje sebave me|unarodnim pravom nastale – na temelju razli-~itih pristupa i kriterija – neujedna~ene klasifikacije poje-dinih vrsta me|unarodnog prava koje se ~esto me|usobnopreklapaju.3

No, gotovo je nedvojbeno kako prema nizu speci-fi~nosti a naro~ito zna~aju posebno mjesto pripada me|u-narodnom ratnom pravu koje nastoji uspostaviti regulaci-ju svih odnosa izme|u zara}enih strana te njihov odnosprema neutralnim pravnim subjektima. Tijekom 20. sto-lje}a me|unarodno ratno pravo je u svakom pogledu –doktrinarnom i normativnom – najobimnije razvijani imijenjani dio me|unarodnog prava. To na poseban na~insvjedo~i o u~estalosti i razornosti me|unarodnih oruànihsukoba u proteklom stolje}u, jer glavna zna~ajka procesarazvoja me|unarodnog ratnog prava je ~injenica da se onomijenjalo post festum, tj. nakon sve negativnijih iskustavakoja su pokazivana u ratovima.

Prema tome, razvoj ratnih doktrina i strategija, teh-ni~kih oruànih sredstava i na~ina borbe, te nepredvidi-vost negativnih posljedica redovito su bili inovativniji ibrì od pravne teorije ili ma{te a time i od me|unarodnihratnih normi. Na taj na~in pravila me|unarodnog ratnogprava gotovo redovito nisu uspijevala predvi|ati i preveni-rati ni oruàne sukobe niti njihove negativne u~inke.

Prve za~etke suvremenog me|unarodnog ratnog pravateoreti~ari naj~e{}e pronalaze u ratovima bogatoj drugojpolovici 19. stolje}a kad je u Europi zaklju~en niz multila-teralnih sporazuma koji su sadràvali razli~ita pravila o ra-16

tovanju. Me|utim, ishodi{tem suvremenog me|unarodnogratnog prava opravdano se smatraju dvije Haa{ke me|una-rodne mirovne konferencije (1899. i 1907. g.). One su – radiizvjesnosti velikog oruànog sukoba – imale veoma {irokenakane: uspostavljanje me|unarodne organizacije, posti-zanje dogovora o razoruànju i mirnom na~inu rje{avanjame|unarodnih sporova, te kodificiranje ratnog prava. Prvadva cilja nisu postignuta, ali je ipak izvr{ena kodifikacijave}eg broja ratnih pravila koja su ostala poznata pod nazi-vom Haa{ke konvencije. Do po~etka Prvog svjetskog rata,~ak 44 dràve su ratificirale ve}inu Haa{kih konvencija, tesu na~ela koja se nalaze u njima ostala do danas – unato~dopunama i izmjenama – temelj me|unarodnog ratnogprava.

Me|u Haa{kim konvencijama nalaze se i konvencijekoje su ograni~avale upotrebu odre|enih ubojitih oru`jai sredstava (bombe iz zrakoplova, dum-dum streljivo, boj-ni otrovi) te regulirale status i postupanje s ratnim zarob-ljenicima. Stoga ove konvencije istovremeno pripadaju ipodru~ju me|unarodnog humanitarnog prava, pa je i izovog prepoznatljivo kako se me|unarodno ratno i me|u-narodno humanitarno pravo preklapaju u zna~ajnoj mje-ri. No, me|unarodno humanitarno pravo u svakom slu-~aju je posebno podru~je prava kojem je zada}a reguliratisvakovrsnu za{titu ~ovjeka u ratnim i mirnodopskimokolnostima.

Tijekom Prvog svjetskog rata i niza drugih oruànihsukoba naro~ito su drasti~no kr{ene humanitarne odredbeHaa{kih konvencija te je stoga u @enevi, 1929. g., donesenaposebna @enevska konvencija o ratnim zarobljenicima koja jebarem formalnopravno nastojala sankcionirati dotada{njastradavanja ratnih zarobljenika. Me|utim i nakon toga jeme|uljudsko postupanje tijekom oruànih sukoba, a na-ro~ito u Drugom svjetskom ratu, bilo protivno svim hu-manisti~kim na~elima i me|unarodnom pravu te su 1949.godine donesene @enevske konvencije o za{titi `rtava rata (ili@enevske humanitarne konvencije), kojima se poku{alo uspo-staviti formalna pravila i mehanizme koji }e u~inkovitijeza{tititi sve `rtve oruànih sukoba.

Ove, formalno ~etiri, konvencije ~ine zapravo jednuopse`nu cjelinu koja se sastoji od 426 ~lanaka, brojnihobrazaca, aneksa itd., kojima je u svakom pogledu znatnopro{ireno i razra|eno dotada{nje humanitarno pravo kojese odnosi na oruàne sukobe. Zna~aj Konvencija pove}ava i~injenica {to su najve}im dijelom ratificirane od gotovosvih zemalja svijeta, te su postupno ugra|ene i u nacional-na zakonodavstva ve}ine dràva. Stoga @enevske konvencijepredstavljaju suvremeni pravni standard na podru~ju me- 17



|unarodnog humanitarnog prava koje se odnosi na oru-àne sukobe.

Glavne zna~ajke @enevskih konvencija su: a) pro{irenjekategorija za{ti}enih osoba, uklju~uju}i i civile; b) obuh-va}ene su sve vrste oruànih sukoba koji imaju me|una-rodni zna~aj; c) znatno su pove}ane uloge, prava i obvezesila za{titnica i Me|unarodnog odbora Crvenog krià; d) stra-ne u sukobu ne mogu i}i ispod razine za{tite osoba koja jepropisana u Konvencijama; e) pojedinci se nisu mogli odre-}i bilo kojeg prava iz Konvencija – ~ime se pravno onemo-gu}avalo bilo kakvo iznu|ivanje odricanja od za{titnihprava; f) za svaki postupak prema za{ti}enim osobama od-govorni su istovremeno i pojedinci i dràva.

Nakon dono{enja @enevskih konvencija u svijetu se do-godio veliki broj me|unarodnih oruànih sukoba koji subili obiljeèni pojavom novih oru`ja te brojnim novim ne-gativnim iskustvima stradavanja ljudi. Stoga su na nizume|unarodnih razina dono{eni razli~iti akti (protokoli,4

rezolucije, deklaracije, sporazumi, ugovori itd.) koji su seodnosili na ovu problematiku. No, oni se prema na~elimai opsegu naj~e{}e smatraju dopunom ili razradom @enev-skih konvencija.

Me|unarodni odbor Crvenog krià (ICRC) se izrijekomnavodi u @enevskim konvencijama kao neutralna ustanovakojoj pripada poseban poloàj u pruànju za{tite, humani-tarne i druge pomo}i za{ti}enim osobama te u nadzorunad pridràvanjem odredbi Konvencija.5

Osim nasilja i `rtava koji se doga|aju tijekom kla-si~nih ratnih oruànih sukoba, bitno obilje`je suvremenogsvijeta su i sve sloèniji oblici tzv. mirnodopskog nasiljakojem su izloèni pojedinci i dru{tvene grupe. Brojnost iu~estalost mirnodopskog smrtnog i statusnog stradavanjaljudi je toliko velikih razmjera da je te{ko povu}i granicuizme|u stanja rata i stanja mira. O tome u proteklih pede-setak godina na svoj na~in svjedo~i i razvoj odgovaraju}ihdijelova me|unarodnog prava koje se barem prema osnov-nom polazi{tu odnosi na mirnodopske me|unarodne iunutardràvne okolnosti.

Na taj se na~in u sve integriranijem svijetu moè go-voriti o postupnom nastajanju posebnog sustava unutarme|unarodnog prava kojem je izravna svrha za{tititi te-meljna humanisti~ka civilizacijska postignu}a koja pripa-daju pojedincima i dru{tvenim grupama; od prava na ì-vot, slobodu i identitet do niza socijalnih, ekonomskih,politi~kih i statusnih prava. Taj sustav se u svijetu tek uzavr{nom razdoblju 20-og stolje}a na znanstvenoj i javnojrazini po~eo jasno prepoznavati i predstavljati kao jedin-stvena cjelina koju se ozna~ava zbirnim pojmom – (me|u-18


narodna) ljudska prava.6 Me|utim, u formalnom me|una-rodnopravnom smislu ljudska prava jo{ uvijek predstavlja-ju neintegrirani zbir pojedina~nih povelja, deklaracija,konvencija, paktova i sl. kojem nedostaju mnoge sadràjnei institucijsko-provedbene sastavnice.

Stoga se u literaturi navode i prili~no razli~iti me|u-narodnopravni dokumenti (ili njihovi dijelovi) koji pripa-daju tom sustavu koji je jo{ u nastajanju. No, za potrebeovog rada potrebno je barem podsjetiti na neke temeljnedokumente: Povelja Ujedinjenih naroda;7 Konvencija ospre~avanju i ka`njavanju zlo~ina genocida;8 Univerzalnadeklaracija o pravima ~ovjeka;9 Konvencija o pravnom po-loàju izbjeglica;10 Konvencija o diskriminaciji u zapo{lja-vanju i zanimanju;11 Me|unarodna konvencija o ukidanjusvih oblika rasne diskriminacije;12 Deklaracija o pravu narazvoj;13 Me|unarodni pakt o ekonomskim, socijalnim ikulturnim pravima;14 Me|unarodni pakt o gra|anskim ipoliti~kim pravima;15 Fakultativni protokol uz Me|una-rodni pakt o gra|anskim i politi~kim pravima;16 Me|una-rodna konvencija o uklanjanju i ka`njavanju zlo~ina apart-hejda;17 Deklaracija o za{titi svih osoba od mu~enja i dru-gih oblika okrutnog, neljudskog ili poniàvaju}eg postu-panja ili ka`njavanja;18 Konvencija o ukidanju svih oblikadiskriminacije èna;19 Deklaracija o ukidanju svih oblikanesno{ljivosti i diskriminacije na temelju vjere ili uvjere-nja;20 Konvencija o pravima djeteta.21

Unutar strukture UN-a postoji niz tijela koja me|uinim zada}ama imaju i obvezu nadzora nad stanjem op}ihili pojedinih aspekata ljudskih prava u svijetu. UN je osno-vao i svoje ustanove kojima podru~je ljudskih prava pred-stavlja glavnu djelatnost. Ovdje se prvenstveno misli naKomisiju za ljudska prava UN-a,22 Potkomisiju za spre-~avanje diskriminacije i za{titu manjina,23 Komisiju za po-loàj èna24 i Ured visokog komesara (povjerenika) za ljud-ska prava.25 Isto tako, u specijaliziranim me|uvladinim or-ganizacijama UN-a razvijaju se sustavi za za{titu ljudskihprava. Me|u njima su najistaknutije Me|unarodna organi-zacija rada (ILO), Organizacija UN-a za prosvjetu, znanosti kulturu (UNESCO), Svjetska zdravstvena organizacija(WHO) i Organizacija za prehranu i poljodjelstvo (FAO).

Na taj na~in, kad se u 20. stolje}u promatra globalnirazvoj jedinstvenog sustava kojeg ~ini me|unarodno pravoi struktura svjetskih ustanova, moè se na svjetskoj razinigovoriti o nastajanju goleme organizirane pravne, institu-cionalne, materijalne i svake druge mo}i kojoj je svrha re-guliranje mnogovrsnih odnosa u svijetu prema najboljimidejnim postignu}ima ljudske civilizacije. To se naro~itoodnosi na prevenciju i reguliranje svih vrsta oruànih su- 19



koba i drugih oblika nasilja, koji su postajali sve ve}i svjet-ski problem. No, nasuprot tome, praksa postupanja u rat-nim, poratnim i u tzv. mirnodopskim okolnostima bila jeistovremeno obiljeèna sve ve}im rastom svih vrsta nasiljai destruktivnosti.

Europska sigurnost

U kontekstu svjetskog doga|anja tijekom 20. stolje}a eu-ropskom kontinentu, prema nizu pokazatelja, pripada po-sebno mjesto. Ponajprije, gledaju}i cjelovito, Europa je u20. stolje}u – nakon nekoliko tisu}lje}a dominacije – pre-stala biti sredi{te svijeta.

Naime, nedvojbeno je kako je europski prostor, u raz-doblju od anti~kog doba do po~etka 20. stolje}a, ostavionajdublji trag u povijesti svijeta. O tome svjedo~i ve}ina ci-vilizacijskih ~injenica koje se mogu promatrati integriranoili s politolo{kog, vojnog, gospodarskog, tehnolo{kog ikulturolo{kog motri{ta. Pojednostavljeno re~eno, u Europije neprekinuti niz stolje}a bila smje{tena svekolika svjetskamo}, odnosno Europa je bila gospodar svijeta u svakompogledu. To se najkonkretnije moè ilustrirati vi{estoljet-nim razdobljem kolonijalizma, kad su europske metropole(zemlje posjednice kolonija) bile izravni posjednik ostatkasvijeta.

Prijelomni doga|aj kojim je zapo~ela svjetska detroni-zacija Europe bio je Prvi svjetski rat, {to se najjasnije pre-poznaje u gospodarskim pokazateljima; do Prvog svjetskograta Europa je prema ukupnoj gospodarskoj razmjeni ima-la pozitivan saldo s ostatkom svijeta uklju~uju}i i SAD, azavr{etkom svjetskog rata Europa je postala gospodarskidu`nik SAD-a.

Proces gospodarskog stagniranja Europe prema SAD-ui nekim drugim dijelovima svijeta trajao je tijekom cijelog20. stolje}a te je imao niz izravnih i posrednih posljedicana sve aspekte dru{tvenog ìvota. O tome – osim ekonom-skih – egzaktno svjedo~i i niz demografskih, vojnih, poli-tolo{kih i drugih pokazatelja; primjerice, u zavr{nim deset-lje}ima 20. stolje}a gotovo sve europske zemlje imaju nega-tivan prirodni prirast stanovni{tva, a vojna mo} i politi~kiutjecaj Europe prestali su imati svjetski zna~aj.

Osim toga, detronizacija Europe kao sredi{ta svijetamoè se u proteklih stotinjak godina pratiti i na svim kul-turolo{kim aspektima, s kojima je Europa bila posebnoponosna. Tradicionalni europski kulturolo{ki obrasci kojisu stolje}ima izgra|ivani – od svjetonazora i vrednota doumjetnosti i na~ina ìvljenja – ne samo {to su prestali bitiuzor ostatku svijeta nego su i u samoj Europi postali se-20


kundarni. Na taj su na~in europski povijesni identiteti usvakom pogledu postajali sve vi{e destruirani, te su namje-sto njih u Europi dominaciju preuzela ohlokratska dru{tvas masovnom potro{a~kom kulturom.

Proteklih dvjestotinjak godina na europskom prosto-ru je o ovoj problematici napisan golem broj raznovrsnih(filozofskih, sociolo{kih, politolo{kih, historiografskih itd.)anticipiraju}ih i postanaliti~kih djela koja su promjenusvjetskog statusa Europe predvi|ala ili joj pronalazila uz-roke u rasponu od op}e starosti europske civilizacije do ra-sta mo}i izvaneuropskih silnica. Ovdje nije mogu}e po-drobnija ulaziti u nazna~eni problem, ali ga je neophodnouvaàvati kao osnovni okvir za potpunije razumijevanje te-me koju obra|uje ovaj rad.

Nadalje, posebno je znakovita i zanimljiva ~injenica{to je Europa istodobno ishodi{te, popri{te i u svakom po-gledu najve}a `rtva dvaju svjetskih ratova. Na taj je na~in iDrugi svjetski rat nedvojbeno bio naredni (nakon Prvogsvjetskog rata) klju~ni negativni doga|aj u cjelokupnomprocesu detronizacije Europe kao svjetskog sredi{ta mo}i.

Zbog svega toga je razumljivo i opravdano {to je – na-ro~ito u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata – o~uvanjeeuropske sigurnosti i stabilnosti bilo glavno, gotovo sudbin-sko pitanje ne samo u Europi nego i u svijetu. Zajedni~kasvijest o tome prioritetu jasno se o~itovala prakti~ki, teoret-ski i deklarativno na me|unarodnoj razini kao i na razina-ma politika ve}ine europskih dràva, stavova javnog mni-jenja, djelovanja nevladinih udruga i istaknutih pojedinaca.

U tom kontekstu mogu se razumijevati gotovo sviglavni procesi koji se doga|aju u Europi nakon 1945. go-dine, bez obzira na njihovu unutarnju sloènost ili djelo-mi~nu kontradiktornost. Tako primjerice dubinski poratniproces denacifikacije Njema~ke treba promatrati ne samokao uobi~ajeni obra~un s ratnim gubitnikom nego prven-stveno kao dugoro~nu europsku sigurnosnu za{titu kojusu u svojim okupacijskim podru~jima prema istim na~eli-ma provodili hladnoratovski suparnici.

Isto tako, svekoliki negativni doga|aji i posljedice kojisu nastali zbog hladnim ratom i èljeznom zavjesom rascijep-ljene Europe nisu niti jednom prerasli u oruàni sukob, tese nekoliko desetlje}a europske ravnoteè straha ipak trebapromatrati i kao kontinentalnu sigurnosnu za{titu. Slije-dom toga, s dana{njim odmakom, ne treba izbjegavati raz-matrati i sigurnosnu dimenziju koju je odigralo udruì-vanje europskih zemalja u dva suprotstavljena vojnopoli-ti~ka saveza (Sjevernoatlantski pakt i Var{avski pakt), jer una-to~ niza prigoda nije do{lo do njihovog me|usobnog oru-ànog sukoba na prostoru Europe. 21



Gospodarski i druga~iji europski integrativni procesikoji su se nakon Drugog svjetskog rata doga|ali u pozadi-ni hladnog rata tako|er su imali izravnu i posrednu sigur-nosnu ulogu i zna~aj. To se jednako odnosi na Europskuzajednicu (EZ, kasnije Europska unija) i na Vije}e za uzajam-nu gospodarsku pomo} (SEV), a naro~ito na politi~ku organi-zaciju – Vije}e Europe koje je osnovano 1949. godine kao re-gionalna me|uvladina organizacija kojoj je osnovni ciljprevenirati ponavljanja ratnih pusto{enja u Europi.

Vije}e Europe je radi ostvarenja tog cilja teì{te svog dje-lovanja stavilo na razvoj parlamentarne demokracije i ljud-skih prava, te njenom ~lanicom (prije i nakon hladnog rata)nije mogla postati dràva koja nije prihva}ala i provodila tana~ela koja se smatraju temeljem tzv. demokratske sigurno-sti.26 Pravna osnova djelovanja Vije}a Europe su njena dvaugovora (Europska konvencija o ljudskim pravima i Europskasocijalna povelja) i dopunski protokoli. Konvencija27 se op}e-nito smatra najrazvijenijim i naju~inkovitijim sustavom zaljudska prava u svijetu. Kako bi se osiguralo njeno pro-vo|enje osnovane su dvije stalne ustanove: Europska komisijaza ljudska prava i Europski sud za ljudska prava.

Na podru~ju Europe djeluje i niz drugih gospodar-skih, politi~kih, dru{tvenih i drugih organizacija kojeprostorno imaju kontinentalni ili regionalni doseg, a nji-hovo djelovanje u ve}oj ili manjoj mjeri predstavlja dioeuropske sigurnosne mreè.28 Unutar toga posebno mje-sto imaju sve brojnije nevladine udruge i organizacije –NGO (Non-Governmental Organizations) – koje su utjecalena razvoj me|unarodnog prava te me|unarodnih ustano-va i razli~itih vrsta postupanja.29

No, kad je rije~ o institucionaliziranoj europskoj si-gurnosti koja je imala cjelovite kontinentalne dosege i uvrijeme hladnog rata te je bitno pridonijela njegovu okon-~anju, onda posebno mjesto pripada Konferenciji o europskojsigurnosti i suradnji (KESS, od po~etka 1995. godine mijenjanaziv u OESS – Organizacija za europsku sigurnost i surad-nju). Proces ustrojavanja KESS-a zapo~eo je 1972. a do-vr{en je 1975. godine temeljnim dokumentom – Helsin{kimzavr{nim aktom (HFA – Helsinki Final Act) koji su potpisale33 europske zemlje (uklju~uju}i i Sovjetski Savez; tada jesamo Albanija odbila pristupiti) te SAD i Kanada.

Polazi{te koncepcije HFA bilo je u nadilaènju hladno-ratovskog procjepa koji je dijelio Europu, s jasnom svrhomo~uvanja europske sigurnosti i stabilnosti te uspostavljanjasve ve}e me|udràvne suradnje na europskom kontinentu.Pritom je kao jamstvo za ostvarenje ove svrhe usvojenaDeklaracija o na~elima koja odre|uju odnose dràva sudionicaKESS-a; 1. nepovredivost i po{tivanje prava suvereniteta22


svake dràve, 2. suzdràvanje od prijetnje silom ili od upo-rabe sile, 3. nepovredivost granica, 4. neupitnost teritorijal-ne cjelovitosti dràva, 5. mirno rje{avanje sporova, 6. ne-mije{anje u unutarnje poslove, 7. po{tivanje ljudskih pravai temeljnih sloboda, uklju~iv{i slobodu misli, savjesti, vjereili uvjerenja, 8. ravnopravnost i pravo na samoodre|enjenaroda, 9. suradnja izme|u dràva i 10. izvr{avanje obvezaiz me|unarodnog prava na na~elu savjesnosti i po{tenja.

Helsin{ki zavr{ni akt se sastoji od ~etiri osnovna po-glavlja (tzv. ko{are). Ko{ara prva je nazvana Pitanja koja seti~u sigurnosti u Europi. Predmet Ko{are druge je Suradnja napodru~ju ekonomije, znanosti i tehnologije te ~ovjekove okoline.Ko{ara tre}a odnosi se na Suradnju na humanitarnom i dru-gim podru~jima. Ko{ara ~etvrta sadrì odredbe koje se odno-se na proces kontinuiteta, tj. nastavak procesa suradnje usklopu narednih zasjedanja. Ona su do kraja hladnog rataodràna u Beogradu (1977./1978.), Madridu (1980.–1983.)i Be~u (1986.–1989.), a na njima su doneseni zavr{ni doku-menti koji su predstavljali dopune i pro{irenja HFA i dru-gih dokumenata.

Za temu ovog rada posebno su zna~ajna dva doku-menta KESS-a iz 1990. godine koji su vremenski neposred-no prethodili srbijanskoj oruànoj agresiji. Radi se o Ko-penha{kom zavr{nom dokumentu koji izme|u ostalog sadrì idijelove o vladavini prava, slobodnim izborima i demok-ratskim vrijednostima, te Pari{koj povelji za novu Europu(Paris Charter for a New Europe) kojom je KESS od ad hockonferencije preoblikovan u me|unarodnu organizaciju sastalnim institucijama.

Kad se sustav europske sigurnosti, koji je izgra|ivannakon Drugog svjetskog rata, promatra cjelovito ili s mo-tri{ta svojih sastavnica (formalna i stvarna nazo~nost me-|unarodnog prava; volumen i gusto}a mreè institucijakoje su u cijelosti ili djelomi~no uklju~ene u sigurnosnodjelovanje; postojanje sigurnosne svijesti na svim dru{tve-nim razinama) onda ve}ini stru~njaka nije bilo te{ko zak-lju~ivati kako se s njim prema razvijenosti ne moè mjeritinijedan izvaneuropski sigurnosni model. Jednostavnije re-~eno, izgra|enost modela europske sigurnosti uvjerljivo senalazila na prvom mjestu u svijetu.

Ovaj zaklju~ak se naj~e{}e dokazivao sinteti~kom ~i-njenicom kako stabilnost prostora Europe – kao najrato-bornijeg, najnaoruànijeg te svakovrsno najpodjeljenijeg ilinajsloènijeg kontinenta – ipak, od 1945. do 1990. godine,nije bila naru{ena me|unarodnim oruànim sukobom. Natragu takvog iskustva, a naro~ito procesom neoruàne de-konstrukcije komunisti~kih sustava vlasti, tijekom osamde-setih godina 20. stolje}a op}i standard europske sigurno- 23



sne samosvijesti dosegao je visoku razinu koja se prema sli-jedu doga|aja pokazala neutemeljenom. Privid europske si-gurnosti bio je toliko velik da se tada ~ak ni na njegovimrubovima nije mogla prona}i ozbiljnija procjena ili uvje-renje o mogu}nosti pojave oruàne agresivnosti. To je –kad je srbijanska oruàna agresija zapo~ela i ubrzano se{irila – bitno odredilo percepciju i (ne)postupanje europ-skih sigurnosnih mehanizama.

Vukovar '91

Osim {to je srbijanska oruàna agresija na RepublikuHrvatsku te Bosnu i Hercegovinu (1990.–1995.) zna~ajnapo tome {to je bila prvi rat u Europi nakon Drugog svjet-skog rata, ona je jo{ zna~ajnija po tome {to je svojim uzro-cima, tijekom i posljedicama na vi{e na~ina odstupala odeuropskih suvremenih ratnih iskustava te doktrinarnihpretpostavki. Na taj je na~in istovremeno otvoren i goleminiz pitanja koja se odnose na civilizacijski identitet kojegje Europa stvarno dostigla na kraju drugog milenija, aunutar toga me|unarodnopravni i sigurnosni aspekti sutek dio problema.

Prema suvremenim europskim standardima koncep-cijski temelji srbijanske agresije su potpuno zastarjeli, od-nosno oni su neeuropski. Naime, ve}ina europskih nacija(posebno razvijene zemlje) samu naciju ne poistovje}uju setni~kim podrijetlom, a nacionalne interese ne ostvarujuvojnim osvajanjem i etni~kim ~i{}enjem nego gospodar-skim, tehnolo{kim, znanstvenim, politi~kim, diplomatskimi sli~nim sredstvima. Srbijanska agresija je idejnu i poli-ti~ku osnovu postavila na etni~kovjerskoj identifikaciji (“SviSrbi moraju ìvjeti u jednoj dràvi”, vjerska ornamentika,pozivanje na grobove, sudjelovanje Srpske pravoslavnecrkve itd.), a nacionalne interese planirala je i poku{alaostvariti vojnom okupacijom, etni~kim ~i{}enjem nesrp-skog stanovni{tva i naseljavanjem pripadnika svoje etni~keskupine (o tome najbolje mogu svjedo~iti biv{i okupiranidijelovi Republike Hrvatske i jo{ postoje}a “RepublikaSrpska” na prostoru Bosne i Hercegovine).

Srbijanska agresija se odvijala bez objave rata, kori-{tenjem niza zabranjenih oru`ja, a osim slu`bene vojske uzna~ajnoj mjeri su kori{tene najrazli~itije paravojne i dra-govolja~ke postrojbe i skupine. Etni~ko ~i{}enje provodilose svim vrstama zastra{ivanja i zlostavljanja, masovnimubojstvima, masakriranjem, zatvaranjem u logore i pro-gonstvom. Glavne mete razaraju}ih napada – bez vojnihrazloga – bili su civilni objekti (stanovi, bolnice, {koleitd.), naro~ito kulturna ba{tina (naselja, dvorci, muzeji,24


crkve, groblja itd.) sa svrhom uni{tavanja povijesnog iden-titeta prostora.

U razdoblju 1991.–1995. godine posebno mjesto pre-ma povijesnom zna~aju i simbolici pripada Vukovaru '91.Tijekom tromjese~nog trajanja, Vukovarska bitka je postalavojni fenomen, klju~ni vojni i politi~ki doga|aj za obranuhrvatske dràve od srbijanske agresije te simbol herojstva,hrvatskog nacionalnog ponosa i `rtve.30

Osim toga, Vukovar '91 je tada i u me|unarodnoj jav-nosti s pravom prepoznat kao materijalno i ljudsko strada-vanje koje je neposredno prije toga bilo te{ko zamislivo naeuropskom kontinentu. Srbijanska vojska je tijekom napa-da na Vukovar i nakon njegove okupacije na najdrasti~nijina~in po~inila sve vrste ratnih zlo~ina koji su sankcionira-ni me|unarodnim ratnim i humanitarnim pravom te nizzlo~ina koje me|unarodno pravo nije predvidjelo u svojimspecifikacijama. Stoga je Vukovar '91 spontano u javnostiopravdano prepoznat kao op}i simbol `rtve srbijanskeoruàne agresije na Republiku Hrvatski te Bosnu i Herce-govinu.

Vukovar, u kojem nije bilo hrvatskih vojnih objekata,srbijanska vojska je tijekom tromjese~ne opsade doslovnopotpuno razorila topni{tvom i bombardiranjem iz zraka,te se u ovom hrvatskom i europskom gradu s izuzetno bo-gatim arheolo{kim i povijesnim naslije|em dogodio najgo-ri oblik kulturocida, urbocida i ekocida.31 Gledaju}i zbir-no, taj zlo~in se doga|ao planski s namjerom promjenecjelokupnog (civilizacijskog, nacionalnog i prirodnog) ma-terijalnog identiteta prostora kako bi se do neprepoznatlji-vosti uni{teni grad i prostor mogao nakon okupacije pro-gla{avati povijesno srpskim.

Najtragi~nije je {to su s istom namjerom na vukovar-skom prostoru izvr{eni planirani masovni zlo~ini genoci-da ne samo prema ve}inskom hrvatskom narodu nego iprema svim nesrpskim etni~kim skupinama (Ma|ari,Ukrajinci, Rusini, Slovaci i dr.). Na taj je na~in vukovar-ski prostor etni~ki o~i{}en od ve}ine svojih dotada{njihstanovnika, uz primjenu najbezobzirnijih zlo~ina i okrut-nosti. Nalazi iz masovnih grobnica – koje se jo{ uvijek ot-krivaju na vukovarskom podru~ju – jedno su od svje-do~anstava o masovnim likvidacijama, masakriranjima izlostavljanjima koja su izvr{ena nad civilima i hrvatskimbraniteljima, a likvidacije nije bilo po{te|eno ni dvjesto-tinjak ranjenika iz vukovarske bolnice. Pribli`no sedamstotina Vukovaraca jo{ se vodi me|u nestalim osobama.32

Pribli`no pet tisu}a Vukovaraca je bilo zarobljeno i upu-}eno u srbijanske logore u kojima su bili izloèni gotovonezamislivim na~inima fizi~kog i psihi~kog zlostavljanja. 25



Pribli`no trideset tisu}a Vukovaraca je otjerano u pro-gonstvo.33

Me|utim zastra{uju}a realnost stradavanja Vukovara-ca i Vukovara uve}ana je zabrinjavaju}om ~injenicom dase srbijanska oruàna agresija (uklju~uju}i i Vukovarsku bit-ku) pripremala i doga|ala – doslovno – pred o~ima svjet-skih i naro~ito europskih organizacija koje su institucijskinositelji me|unarodnog prava i sigurnosti (od UN-a doKESS-a, Vije}a Europe i EZ-a) te pred o~ima niza humani-tarnih udruga (od Me|unarodnog odbora Crvenog krià doniza drugih europskih humanitarnih organizacija).

Doslovnu nazo~nost ovih institucija ni u kojem slu-~aju ne treba razumjeti kao neodre|eni stilski izraz, a o to-me ponajbolje svjedo~e video zapisi o ~inu protupravnogzarobljavanja ne{to kasnije likvidiranih ranjenika iz vuko-varske bolnice. Naime, taj bizarni ~in je srpska vojskaobavljala uz nazo~nost svog zapovjednika V. [ljivan~aninate C. Vancea (u statusu posebnog izaslanika UN-a) i pred-stavnika Me|unarodnog odbora Crvenog krià (ICRC).34

U kontekstu teme ovog rada je posebno znakovito {tose Vukovar '91 – i sve {to on simbolizira – doga|ao krajem20. stolje}a u Europi koja samu sebe smatra najcivilizirani-jim kontinentom u kojem se me|unarodnopravni standar-di, sigurnosne institucije i humanisti~ka svijest nalaze nanajvi{oj razini. No, Vukovar '91 istovremeno najdrasti~nijesvjedo~i o potpunoj neu~inkovitosti i europskih i svjetskihsigurnosnih i humanitarnih sustava. U tom pogledu je jo{znakovitije {to Vukovar '91 nije bio izuzetak, jer su me|u-narodni mehanizmi na isti na~in (ne)postupali u Hrvat-skoj i prije vukovarske jeseni 1991., a nakon nje i u Bosni iHercegovini.

Prema tome, iskustvo Vukovara '91, izme|u ostalog,stvarno zna~i i slom me|unarodnih sigurnosnih i humani-tarnih sustava u ~iju strukturu i povjerenje su nakon 1945.godine uloèni golemi svjetski intelektualni, moralni, or-ganizacijski i materijalni resursi. Taj zaklju~ak se jo{ bjelo-danije prepoznaje kad se s dana{njeg motri{ta promatrajudoga|aji u jugoisto~noj Europi krajem 80-ih i u prvoj po-lovici 90-ih godina, odnosno kad se, s jedne strane, uspo-re|uje javna o~iglednost cjelokupnog procesa pripreme iostvarivanja srbijanske oruàne agresije te, s druge strane,nedjelotvornost nadle`nih me|unarodnih institucija.

Naime, tada je prepoznatljivost razvoja doga|aja bilarazvidna barem na dvije analiti~ke razine – povijesnoj i ak-tualnoj. U povijesnom smislu je postojalo dovoljno znan-stvene literature i svijesti da je jugoisto~na Europa sto-lje}ima, uklju~uju}i i dvadeseto, jedno od najdinami~nijihi najnestabilnijih podru~ja u svijetu. Taj proces dodira (su-26


koba i suìvota) naroda, civilizacija, kultura i religija naprostoru jugoisto~ne Europe moè se pratiti od starog vije-ka. U posljednje stolje}e i pol, problem nestabilnosti ovogprostora uglavnom se veè uz ostatke tzv. isto~nog pitanjakojeg su europske sile nastojale kona~no rije{iti jo{ od Ber-linskog kongresa (1878. g.). Me|utim, svi doga|aji u 20. sto-lje}u pokazuju daljnju otvorenost tog problema – u ~ijemse sredi{tu nalazi prostor Bosne i Hercegovine.

U sklopu tog i usporedo s tim, povijesno se unatragstolje}e i pol moè pratiti i kontinuitet razvoja ideolo{ke iprakti~ne (vojnopoliti~ke) agresivnosti srbijanskog nacio-nalizma koji se uporno poku{ava teritorijalno pro{iriti usmjeru zapada, naro~ito na prostor Bosne i Hercegovine.To se ponajbolje moè ilustrirati srbijanskim organizira-njem sarajevskog atentata (1914. g.) koji je bio povodPrvom svjetskom ratu, zatim, velikosrbijanskom politikomu dvije Jugoslavije te napokon nedavnom oruànom agre-sijom na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Najave srbijanske ratne agresije krajem 20. stolje}a po-stajale su javno sve u~estalije od objavljivanja Memorandu-ma Srpske akademije nauka i umetnosti (1986.), a organizacij-ski sve prepoznatljivije dolaskom S. Milo{evi}a na vlast uSrbiji (1987. g.). Nakon toga u strukturama vlasti Srbije jenasiljem (antibirokratska revolucija) izvr{ena potpuna ho-mogenizacija, koja se (jogurt revolucijom) pro{irila na dota-da autonomne pokrajine Vojvodinu i Kosovo te jugosla-vensku republiku Crnu Goru. Poku{aj izvoza jogurt revolu-cije – pohodima rulje – u Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku iSloveniju nije se pokazao uspje{nim. No, kad su 1990. g. utri zapadne republike biv{e Jugoslavije provedeni prvi vi{e-strana~ki parlamentarni izbori srbijanske vlasti su provodi-le zavr{ne operativne pripreme za oruànu agresiju, koja jena Republiku Hrvatsku zapo~ela sredinom kolovoza 1990.godine.

Svi ovi doga|aji bili su potpuno javni na prostorubiv{e Jugoslavije {to se na prvi pogled moè prepoznati li-stanjem tada{njeg tiska. Na isti na~in se moè pratiti i sveve}a fizi~ko-promatra~ka, politi~ka i diplomatska nazo~-nost razli~itih predstavnika me|unarodne zajednice (svjet-ske i europskog dijela) u tim doga|ajima. Prema tome, raz-lozi nedjelotvornosti me|unarodnih sigurnosnih instituci-ja nikako se ne mogu pronalaziti u neznanju povijesnih ilitada aktualnih ~injenica i procesa. Pritom je zanimljivonaglasiti kako je velikosrbijanski nacionalisti~ki projektkrajem 20. st. – prema koncepciji i metodama – veomausporediv s razdobljem fa{izma u Italiji i nacizma u Nje-ma~koj, kao {to je u oba slu~aja zapanjuju}e jednako uspo-rediva i nedjelotvornost me|unarodne zajednice. 27



Stoga je Vukovar '91 otvorio i jo{ jedno pitanje koje seodnosi na sagledavanje uzroka zbog kojih je potpuno za-kazao me|unarodni za{titni sustav. Me|utim, i desetak go-dina nakon Vukovara '91 na me|unarodnoj i unutarhrvat-skoj razini se izbjegava suo~avanje s ovim pitanjem. Na tajna~in se i ovaj aspekt uklopio u op}u institucijsku ne-poèljnost spoznavanja doga|ajne i zna~enjske istine o fe-nomenu Vukovara '91. Ta nespremnost na suo~avanje sistinom ukazuje na niz stvarnih slabosti ustroja svijeta ukojem ìvimo kao i hipokriziju njegovih vrijednosnih na-~ela.

Jedan od pokazatelja stvarne slabosti je i u tome {to uHrvatskoj i u me|unarodnoj zajednici nije sankcionirannajve}i dio zlo~ina koji su se dogodili tijekom srbijanskeoruàne agresije. Pritom nu`nost provo|enja sankcija nijezbog nekakvih potreba osvete nego zbog elementarnog ci-vilizacijskog i formalnog prava koje ima prvenstvenusvrhu u prevenciji ponavljanja zlo~ina. Isto tako, mnogo-brojna povijesna iskustva su potvrdila utemeljenost starogbiblijskog vrijednosnog na~ela koje kaè kako }e nas u sva-kom pogledu samo istina osloboditi. Pritom istina nije ap-straktni ili romanti~arski pojam nego djelotvorna spoznajakoja pridonosi ne ponavljanju pogre{aka.

Zaklju~no ustrajanje na ovim vrijednostima dovodinas u podru~je elementarne pojedina~ne i zajedni~ke od-govornosti prema nama samima, prema ba{tini humani-sti~ke tradicije i najvi{e prema odgovornosti za sigurnostbudu}ih nara{taja, jer, da smo mi prije desetak godina bilidorasli toj odgovornosti, Vukovar '91 se zasigurno ne bidogodio.

BILJE[KE 1 v. Vukovar '91 – zna~enje, vrednote, identitet, zbornik (ur. J. Jur~evi}),Zagreb, Institut Pilar, 2000.

2 Crna knjiga komunizma, Zagreb, 2000.3 v. J. Andrassy, Me|unarodno pravo, Zagreb, 1971.4 Dva Dopunska protokola @enevskim konvencijama donesena su 1977. go-

dine te su oni izravni sastavni dio Konvencija.5 ICRC je formalno privatna humanitarna ustanova koja je 1860-ih go-

dina osnovana u [vicarskoj. Me|utim, dugotrajnim humanitarnimdjelovanjem ICRC je stekao poseban stvarni i formalnopravni me|u-narodni status po kojem se razlikuje od ostalih nevladinih udruga iorganizacija.

6 Ovdje je nepotrebno ulaziti u raspravu o razlikama koje postoje u te-oriji o tome {to je humanitarno pravo, humanitarna pravila, ljudskaprava itd. U svakom slu~aju neslaganja su posljedica opravdanog ob-jektivnog preklapanja kao i veoma brzog razvoja tih podru~ja me|u-narodnog prava. Tako je u novije vrijeme sve prisutniji trend da sehumanitarno pravo smatra tek jednim dijelom ljudskih prava. (Usp.28


T. Buergenthal, International Human Rights in a Nutshell, St. Paul,Minn., USA, 1995.)

7 Donesena na Konferenciji UN-a u San Franciscu 26. lipnja 1945.8 Konvenciju je donijela Op}a skup{tina UN-a 9. prosinca 1948., a stu-

pila je na snagu 12. sije~nja 1951.9 Usvojena na Op}oj skup{tini UN-a 10. prosinca 1948.10 Usvojena u UN-u 28. srpnja 1951., a stupila na snagu 22. travnja

1954.11 Donesena od Me|unarodne organizacije rada 25. lipnja 1958., a stu-

pila na snagu 15. lipnja 1960.12 Usvojena u UN-u 21. studenog 1965., a stupila na snagu 4. velja~e

1969.13 Progla{ena na Op}oj skup{tini UN-a 4. studenog 1968.14 Usvojen u UN-u 16. prosinca 1966., a stupio na snagu 3. sije~nja

1976.15 Usvojen u UN-u 16. prosinca 1966., a stupio na snagu 23. oùjka

1976.16 Usvojen u UN-u 16. prosinca 1966., a stupio na snagu 3. rujna 1976.17 Usvojena na Op}oj skup{tini UN-a 30. studenog 1973., a stupila na

snagu 18. srpnja 1976.18 Usvojena u UN-u 9. prosinca 1975.19 Usvojena na Op}oj skup{tini UN-a 18. prosinca 1979., a stupila na

snagu 3. rujna 1981.20 Usvojena na Op}oj skup{tini UN-a 25. studenog 1981.21 Usvojena na Op}oj skup{tini UN-a 20. studenog 1989., a stupila na

snagu 2. rujna 1990.22 Komisiju je 1946. godine – temeljem ~lanka 68. Povelje UN – osno-

valo Ekonomsko i socijalno vije}e UN-a. ^lanove Komisije imenujupojedine dràve, a njihova u~inkovitost je ograni~ena ~injenicom {tooni formalno imaju status ovla{tenih predstavnika svojih dràva.

23 Ona je osnovana 1947. godine kao tijelo Komisije. ^lanovi Potkomi-sije imaju osobni status, a birani su na odre|eno vrijeme od straneKomisije.

24 Osnovana je 1947. godine, a njeni ~lanovi su predstavnici dràva.25 Osnovan je tek 1994. godine, nakon bezuspje{nih poku{aja u pret-

hodnim desetlje}ima. Visoki Komesar je slu`benik UN-a (Ured jeslu`ba UN-a) sa statusom podtajnika UN-a te predstavlja glavnu in-stituciju za podru~je ljudskih prava u UN-u.

26 Primjerice, Gr~ka je za vrijeme diktature bila isklju~ena iz ~lanstva uVije}u Europe, a 1991. godine je biv{oj Jugoslaviji oduzet status “po-sebnog gosta” u Parlamentarnoj skup{tini Vije}a Europe.

27 Potpisana je 1950. a na snagu je stupila 1953. godine.28 Primjerice: ECE (Economic Commission for Europe – Ekonomska

komisija UN za Europu) utemeljena 1947.; OEEC (Organizacija zaeuropsku ekonomsku suradnju) osnovana 1948., a 1961. zamijenjenaje novom organizacijom OECD (Organization for Economic Coope-ration and Development – Organizacija za ekonomsku suradnju irazvoj); Vije}e europskih op}ina i regija (Conseil des Communes etRegions d’Europe) osnovano 1951.; Nordijsko vije}e (Nordic Coun-cil) osnovano 1952.; Radna zajednica Alpe-Jadran utemeljena 1978.; 29



SEI (Central European Initiative – Srednjoeuropska inicijativa) osno-vana 1989., itd.

29 Primjerice: Europski pokret (European Movement) osnovan 1948.;Amnesty International osnovan 1961.; Helsinki Watch osnovan1979.; Me|unarodna helsin{ka federacija za ljudska prava (Interna-tional Helsinki Federation) osnovana 1982., itd.

30 v. Vukovar vjekovni hrvatski grad na Dunavu, Koprivnica, 1994.31 O tome podacima i slikama govori rad dr. Kara~a (koji je objavljen u

ovom zborniku) te brojni filmski, video i fotografski zapisi.32 v. Deset godina nade i boli, Zagreb, 2001. (poglavlja IV.–VI.).33 v. Isto, poglavlje II.34 O tome djelomi~no govori izlaganje M. Bella koje je objavljeno u

ovom zborniku; v. dokumentarni film Kronika jednog zlo~ina, autoraT. @aje – prikazala ga HTV sredinom studenoga 1998. godine.

30


PaulLEMMENS

Katoli~ko sveu~ili{te, Leuven, Belgija

PRAVO NA @IVOT IZABRANA MU^ENJA

KAO OSNOVNEVRIJEDNOSTI

DEMOKRATSKIHDRU[TAVA U EUROPI

(Neautorizirano izlaganje)

Za mene je predstavljalo veliku ~ast sudjelovati na Simpo-ziju u povodu jedanaeste obljetnice pada Vukovara kakobismo sa~uvali sje}anje na postojanje koncentracijskih lo-gora i osvrnuli se na ljudska prava. Prolaze}i kroz grad,bio sam, naravno, {okiran onime {to sam vidio. Ru{evinenapu{tenih ku}a, koje su nekad bile domovi obitelji, priz-vale su u moje sje}anje slike rata.

Mi, u Zapadnoj Europi, bili smo suo~eni s tim slika-ma na bolan i ~esto posramljuju}i na~in i to nas je ponu-kalo da shvatimo kako ljudska prava nisu ne{to {to mo-èmo uzeti olako, zdravo za gotovo. Naravno, vi znatebolje od nas da je to, uistinu, tu`na stvarnost. Zasigurnosu sa sli~nim slikama u mislima predstavnici zemalja ~la-nica Ujedinjenih nacija, nekoliko godina nakon Drugogsvjetskog rata, sastavili Op}u deklaraciju o ljudskim pravima,prihva}enu na Generalnoj skup{tini Ujedinjenih nacija 1948.godine. Ta je Deklaracija slu`beno obznanila nekoliko te-meljnih ljudskih prava. Me|utim, to nije bio obvezuju}itekst, ve} jednostavno slu`bena objava. Ali, op}i stav jeipak bio postavljen.

Neposredno nakon prihva}anja deklaracije zapo~eo jerad na postizanju me|unarodnih sporazuma o ljudskimpravima, koji bi sadràvali obvezuju}e du`nosti svih drà-va spremnih na ratifikaciju tih sporazuma. U tom je kon-tekstu, 1950. godine, prihva}ena Europska konvencija o ljud-skim pravima. Taj se sporazum sastoji od dva dijela. Prvidio sadrì neovisne odredbe kojima se jam~e temeljna gra-|anska i politi~ka prava. Drugi dio je mo`da ~ak i va`niji,zato {to se njime postavlja me|unarodni kontrolni meha-nizam, koji danas uklju~uje i Europski sud za ljudska pravau Strasbourgu.

U svom bih izlaganju èlio malo ozbiljnije razmotritineke aspekte spomenute Europske konvencije o ljudskim pra-vima. Namjeravam govoriti o dvjema vrstama temeljnihprava koja se naj~e{}e kr{e u slu~ajevima osoba li{enih slo-bode – pravu na ìvot i zabrani mu~enja, te nehumanog ili 33

poniàvaju}eg postupanja i ka`njavanja. Moje }e izlaganjebiti podijeljeno u tri dijela. Prvo }u se op}enito osvrnutina ta prava, na to {to ona predstavljaju, {to {tite, jesu liona za{ti}ena i koje je podru~je za{tite. To }e, kao {to samrekao, biti op}eniti dio. Kao drugo, spomenut }u nekekonkretne slu~ajeve koji su iznijeti pred Europski sud zaljudska prava, a koji uklju~uju navodna ili stvarna kr{enjatih temeljnih prava. Kona~no, na kraju, u tre}emu dijelu,osvrnut }u se na europski pristup prevenciji kr{enja ljud-skih prava, osobito glede osoba li{enih slobode.

Dakle, prvo }emo razmotriti standarde ljudskih prava,obuhva}ene u ^lancima 2. i 3. Europske konvencije. ^lanak2. bavi se pravom na ìvot, a ^lanak 3. zabranom mu~enjate nehumanog ili poniàvaju}eg postupanja i ka`njavanja.Prema Europskom sudu za ljudska prava, ti ~lanci sadràvajunajtemeljnije odredbe Konvencije te predstavljaju neke odosnovnih vrijednosti demokratskih dru{tava koja ~ine Vi-je}e Europe. Je li to to~no?

Pogledajmo {to kaè Europska konvencija. Kao prvo,koje je podru~je primjene tih ~lanaka? [to je za{ti}eno, a{to zabranjeno? [to se ti~e prava na ìvot, to i nije takote{ko zaklju~iti – za{ti}en je ìvot, fizi~ki ìvot. Nije bilote{ko do}i do zaklju~ka {to je to ìvot. Postojali su nekiproblemi glede shva}anja po~etka i svr{etka ìvota, te pi-tanje moè li nero|eni fetus biti za{ti}en pravom na ìvot.I to je vrlo te{ko pitanje, na koje Europski sud jo{ nije daoodgovor; pitanje je ostalo otvoreno.

Nedavno je Europski sud morao odgovoriti na pitanjeuklju~uje li pravo na ìvot tako|er i pravo na smrt, naprimjer za osobe koje su neizlje~ivo bolesne, paralizirane inisu sposobne vi{e ni{ta obavljati te misle da vi{e nemajudoli~an ìvot. U spomenutom slu~aju koji se ticao jedneEngleskinje, Sud je prije nekoliko mjeseci donio odluku dapravo na ìvot ne uklju~uje i pravo na smrt.

^lanak 3. sa sobom nosi ne{to teì problem interpre-tacije. [to je zapravo zabranjeno tim ~lankom kada on za-branjuje mu~enje te nehumano ili poniàvaju}e postupa-nje i ka`njavanje? U Sporazumu Europske konvencije nemadefinicije nehumanog ili poniàvaju}eg postupanja, nitidefinicije mu~enja. Europski je sud zaklju~io da zlostavljanjemora dosti}i barem minimalni stupanj èstine, kako bimoglo biti zabranjeno. Ali, to je naravno relativno i ovisio brojnim okolnostima, kao {to su duljina trajanja postup-ka, njegovi fizi~ki i psihi~ki u~inci te u nekim slu~ajevimaspol, dobna starost i zdravstveno stanje `rtve.

Nadalje, moèmo razlikovati razne vrste zlostavljanja.S jedne strane, postoji nehumano ili poniàvaju}e postu-panje, a s druge strane, mu~enje. Prema Europskom sudu,34

Paul LemmensPravo na ìvot i zabranamu~enja kao osnovnevrijednosti demokratskihdru{tava u Europi

nehumano je postupanje ono koje uzrokuje, ako ne stvar-nu tjelesnu ozljedu, a onda barem intenzivnu psihi~ku ilifizi~ku patnju.

Poniàvaju}e postupanje je ono koje u `rtvi pobu|ujeosje}aj straha, strepnje i inferiornosti, te poniàva osobu ieventualno slama njegov ili njezin fizi~ki ili psihi~ki ot-por. Mu~enje je specifi~an oblik takvog nehumanog ili po-niàvaju}eg postupanja i ponekad je va`no naglasiti kakose ne radi samo o nehumanom ili poniàvaju}em postu-panju, ve} zaista o mu~enju, zbog toga {to pojam mu~enjazlostavljanju daje poseban pe~at. Koja je onda razlika iz-me|u nehumanog ili poniàvaju}eg postupanja i mu~enja?Me|unarodno je pravo postavilo to pitanje. Po~etkom se-damdesetih godina, Europski sud za ljudska prava je uzimaou obzir samo teìnu u~inka na `rtvu. I naravno, u~inak na`rtvu vrlo je vaàn. Ali, rezultat tog obi~ajnog prava bio jeda su samo zaista vrlo o{tra ka`njavanja ili nano{enje bolismatrani mu~enjem. Od tada do danas predod`be su sepromijenile i razvile, i vi{e je pa`nje posve}eno namjeri skojom se djela zlostavljanja vr{e nad `rtvama.

Konvencija Ujedinjenih naroda protiv mu~enja, prihva-}ena 1984. godine, definira mu~enje kao zlostavljanje oka-rakterizirano s dva aspekta: s jedne strane te{kom boli ipatnjom, a s druge strane namjerom po~initelja – na prim-jer, namjerom da se dobiju informacije ili priznanje, na-mjerom ka`njavanja `rtve, zastra{ivanja, te diskriminaci-jom `rtve ili skupine kojoj `rtva pripada. Otada je Europskisud prihvatio tu novu definiciju mu~enja prema Ujedinje-nim narodima te je promijenio vlastito obi~ajno pravo, ta-ko da danas tako|er smatra da je mu~enje okarakterizira-no s ta dva elementa – u~inkom na `rtvu, koji bi moraosadràvati ozbiljnu i te{ku patnju, te, s druge strane, na-mjerom po~initelja da nanese te{ku bol ili patnju s odre-|enom svrhom.

Sada kada znamo {to je zabranjeno, razmotrimo po-dru~je za{tite. Koliko daleko seè ta za{tita?

Op}enito govore}i, kada je rije~ o ljudskim pravima,ne smatramo ih apsolutnima. Ljudska prava mogu bitiograni~ena iz valjanog razloga. Ako postoji dobro oprav-danje, me|unarodno pravo prihva}a ~injenicu da postojeograni~enja u ljudskim pravima. I o tome bih sada èliogovoriti: dokle seè za{tita; gdje se mogu postaviti ogra-ni~enja? Tako|er bih èlio razmotriti i razli~ite obvezedràva. S jedne strane, dràve imaju negativnu obvezu, ob-vezu da se ne uple}u u temeljna ljudska prava pojedinaca.U tom je smislu dràva, koja ne ~ini ni{ta, dràva kojapotpuno po{tuje ljudska prava. No s druge strane, dràvamoè imati i pozitivnu obvezu, obvezu poduzimanja mje- 35

Paul LemmensPravo na ìvot i zabrana

mu~enja kao osnovnevrijednosti demokratskih

dru{tava u Europi

ra za{tite ljudskih prava, kako bi ljudima osigurala potpu-no i valjano uìvanje njihovih ljudskih prava.

Razmotrimo najprije negativnu obvezu, obvezu ne-uple-tanja, obvezu po{tivanja temeljnih prava. Kada govorimo opravu na ìvot, obveza je potpuno jasna. Dakle, obveza jene ubijati pojedince. Ali mogli biste se iznenaditi – to nijeapsolutna obveza. U zabrani ubijanja ljudi mogu}e su iz-nimke. Pod odre|enim okolnostima, postoji mogu}nostuporabe sile, ~ak i smrtne sile, koja moè dovesti do smrtipojedinaca. Europska konvencija navodi tri takve situacije ukojima se moè uporabiti sila. Najva`nija od njih je svaka-ko obrana bilo koje osobe od nezakonitog nasilja, bilo dase radi o civilnoj gra|anskoj osobi ili o samome policajcu.Samoobrana tako|er moè predstavljati opravdanje zauporabu sile. To ne zna~i da moète ubijati ljude kad godse na|ete u takvoj situaciji. Naprotiv, ~ak i u takvim situa-cijama, uporaba sile mora biti apsolutno neophodna, i utom pogledu Europski sud vrlo strogo kontrolira po{tuju lioni koji koriste silu i oni koji planiraju akcije u kojima }esila biti kori{tena taj princip proporcionalnosti.

Sljede}a iznimka obvezi po{tivanja ìvota pojedinacabila je, ne kaèm da jo{ uvijek jest, ali je bila – smrtna kaz-na. U izvornom tekstu Europske konvencije smrtna kaznakoju je odredio neki neovisni sud smatrala se zakonitomiznimkom obvezi po{tivanja ìvota. Ali danas se me|una-rodno pravo razvilo na takav na~in da se situacija potpu-no promijenila. Postoje raznovrsni novi sporazumi i do-datni sporazumi, a najnoviji sporazum stavlja smrtnu kaz-nu izvan zakona u svakom pogledu i pod svim okolnosti-ma, tako da ne mogu re}i da smrtna kazna jo{ uvijek pred-stavlja iznimku obvezi po{tivanja ìvota.

Glede zabrane mu~enja i zabrane nehumanog ili po-niàvaju}eg postupanja i ka`njavanja podru~je za{tite vrloje izrazito. To je apsolutna zabrana. To je jedino pravogdje se ne prihva}aju nikakva ograni~enja, ~ak niti ako je`rtva mu~enja ili bilo koje druge vrste zlostavljanja `rtvakoja u o~ima mnogih to zasluùje. Danas, naravno, u vre-menu kada je mno{tvo terorista i osumnji~enika za terori-sti~ka djela zadràno u zatvorima ili policijskim postaja-ma, vrlo ~esto postoji osje}aj da mu~enje moè posluìtikao sredstvo za dobivanje priznanja ili korisnih informaci-ja. No, prema me|unarodnom zakonu o ljudskim pravi-ma, mu~enje se ne smije koristiti nikada, ~ak ni kada se ra-di o teroristima.

Nakratko }u se osvrnuti na pozitivne obveze, na ono{to se moè potraìvati od dràve i na pozitivna djelovanjakoja se mogu o~ekivati od dràve. Ne radi se samo o tomeda se dràva mora suspregnuti od upletanja u ìvote i inte-36


gritet pojedinaca. Ponekad, ili u ve}ini slu~ajeva, od dràvase traì da poduzmu preventivne mjere. Preventivne mjere,u prvom redu su naravno sljede}e: u~inkovito kaznenopravo, te u~inkovita ma{inerija primjene zakona takve pri-rode da ljudi koji se bave mi{lju da ubiju nekog pojedincaili da ga zlostavljaju, na vrijeme i uspje{no budu odvra}eniod takvoga ~ina.

Ponekad je potrebno puno vi{e – kada je navedeni po-jedinac suo~en s velikim rizikom, mogu biti potrebne ope-rativne mjere.

Nedavno, prije nekoliko tjedana, Europski je sud zaljudska prava podsjetio talijansku vladu na njihovu obvezuda budu vrlo oprezni. Radilo se o slu~aju kada je zatvor-ska uprava odlu~ila pustiti na slobodu ~ovjeka osu|enogzbog ubojstva, i to na uvjetnu slobodu, prije isteka njegovezatvorske kazne. Nadle`ni su organi morali uzeti u obzir~injenicu postoji li stvaran rizik da }e ta osoba po~initinovo ubojstvo ili ne postoji. On ga je uistinu i po~inio, itada je taj slu~aj do{ao pred Europski sud, a ticao se pitanjajesu li talijanske vlasti bile dovoljno oprezne.

Ako, na àlost, do|e do nasilja, ako je pravo na ìvotprekr{eno ili je u pitanju mu~enje ili nehumano postupa-nje, dràva je obvezna izraziti àljenje i ispriku. Kao prvo,du`na je zapo~eti slu`benu, neovisnu i u~inkovitu istragukako bi se otkrilo {to se uistinu dogodilo, te kako bi semoglo kazneno goniti i kazniti odgovorne pojedince. Aglede `rtava, tako|er je potrebna neka vrsta od{tete. U tomse pogledu kazneno pravo Europskog suda jo{ razvija. O~itoje da Europski sud u tom smislu postaje mnogo zahtjevniji,ali jo{ je uvijek nejasno kakva se od{teta za `rtve moèstvarno traìti od dràve.

Nakon ovog op}enitog uvoda, èlio bih razmotriti za-kon o ljudskim pravima koji je na snazi. To }e biti drugidio mog izlaganja – osvrt na kontrolu po{tivanja ljudskihprava od strane Europskog suda. Kao prvo, èlio bih re}i ne-koliko rije~i i o samom Europskom sudu za ljudska prava.To je me|unarodni sud, utemeljen Europskom konvencijomo ljudskim pravima, sa sjedi{tem u Strasbourgu, u Francu-skoj. Slu`beni radni jezici suda su engleski i francuski, alisvatko, bilo koji stanovnik Europe moè koristiti svoj ma-terinji jezik kako bi podnio àlbu Europskom sudu.

Me|utim, postoje neki va`ni uvjeti prihvatljivosti àl-bi. @alba se moè podnijeti samo protiv odre|ene dràve,pojedinac se ne moè àliti na kr{enja ljudskih prava po-~injena od strane drugih pojedinaca. Takav bi slu~aj mo-`da bio prihvatljiv na Me|unarodnom kaznenom sudu u Ha-agu, ali zasigurno ne i na Europskom sudu u Strasbourgu.Drugi vaàn uvjet jest da svi doma}i pravni lijekovi mora- 37



dru{tava u Europi

ju biti iskori{teni prije nego {to se slu~aj uputi na Europskisud u Strasbourgu, a to je ne{to {to podnositelji zahtjeva~esto zaboravljaju. Ovaj je sud stvaran sud, donosi presudei te su presude obvezuju}e za sve vlade. I pritom se ne radisamo o komadu papira; kontrola provo|enja presuda osi-gurana je od strane Vije}a ministara Vije}a Europe.

@elio bih navesti nekoliko primjera iz obi~ajnog pravaEuropskog suda, koji se bave trima pitanjima: kao prvo – ne-stankom osoba; kao drugo – zlostavljanjima od strane poli-cije i snaga sigurnosti; te kao tre}e – zatvorskim uvjetima.

[to se ti~e otmica, postoji cijeli niz slu~ajeva donese-nih pred Europski sud u zadnjih nekoliko godina. Slu~aj-no{}u su svi ti slu~ajevi upravljeni protiv Turske i uk-lju~uju àlbe podnijete od strane Kurda koji ìve u Tur-skoj. U prvom takvom slu~aju Sud je bio vrlo oprezan ismatra da nije dovoljno vidjeti da je netko jednoga danaodveden kako bi se, ~ak i nakon mnogo godina, moglozaklju~iti da je ta osoba nestala. Za dokaz je ipak potrebnovi{e. Me|utim, odluka je bila takva samo u prvome slu-~aju. U svim kasnijim slu~ajevima, Sud se zadovoljio ~inje-nicom da se osoba smatra nestalom ako tijekom {est ilivi{e godina nitko nije primio nikakvu informaciju o tojosobi; tako|er, bio je slu~aj da su simpatizeri Kurdskogpokreta bili u opasnosti te se, uzev{i u obzir sve te okolno-sti, moè pretpostaviti da je nakon tolikog broja godina taosoba uistinu mrtva, iako tijelo nikada nije prona|eno.Tada bi naj~e{}e odgovornost dràve trebala biti da obja-sni i opravda {to se dogodilo. No, bit je u tome {to uslu~ajevima nestalih osoba dràva ne daje nikakva obja-{njenja, te se neizostavno mora zaklju~iti da je prekr{enopravo na ìvot.

Zlostavljanje osoba od strane policije ili snaga sigur-nosti predstavlja drugi niz odluka. Mnogo je slu~ajeva kojiuklju~uju takvu vrstu zlostavljanja iznijeto pred Europskisud. Za takvo je zlostavljanje tipi~no da se doga|a u prvihnekoliko dana nakon uhi}enja odre|enog pojedinca, kadapolicija ili snage sigurnosti poku{avaju do}i do svih mo-gu}ih informacija od te osobe, osumnji~ene da je pripad-nik odre|enog pokreta ili osumnji~ene da je po~inila nekezlo~ine. Ipak, postoje ograni~enja ovlasti policijskih orga-na u slu~ajevima ispitivanja osumnji~enika.

Prije nekoliko godina postavljen je presedan u slu~ajuvo|enom protiv Francuske, koji je uklju~ivao osobu osum-nji~enu za trgovinu drogom. Osumnji~enik je bio uhi}en idoveden u jedinicu specijaliziranu za borbu protiv zloupo-rabe droga, gdje su odlu~ili dobiti priznanje, bez obzira nakoji na~in. U presudi je obja{njeno da je osumnji~enik biopodvrgnut razli~itim oblicima zlostavljanja. Udarali su ga38


{akama i nogama, primio je vi{e udaraca, poniàvali su ga,jedan je policajac po njemu mokrio, prijetili su mu opeko-tinama itd. Mo`da vam se ~ini da to sve i nisu tako ozbilj-ni oblici zlostavljanja, ali Europski je sud presudio da je utom slu~aju zlostavljanje bilo dovoljno ozbiljno kako bibilo zabranjeno Europskom konvencijom o ljudskim pravima.

Budu}i da je opisano zlostavljanje provedeno s ja-snom namjerom – namjerom postizanja priznanja, Sud jezaklju~io, na iznena|enje mnogih, da se nije radilo samo onehumanom postupanju, ve} i o mu~enju. Ima i drugihslu~ajeva u kojima se zlostavljanje osoba u policijskompritvoru proglasilo mu~enjem. Osvrnut }u se samo na dvaprimjera. U jednom je osoba bila podvrgnuta palestinskomvje{anju, dobro poznatoj tehnici mu~enja. Sud je zaklju~ioda se tu uistinu radilo o mu~enju. U drugom primjeru,Sud je zaklju~io da silovanje tako|er predstavlja mu~enje.

Zatvorski uvjeti, moj tre}i niz primjera, pitanje su ko-je se ~esto spominje u prijavama koje stiù pred Europskisud za ljudska prava. Sud je, na primjer, morao naglasiti dazatvorenici imaju pravo na odgovaraju}u medicinsku po-mo}; da su zatvorske vlasti odgovorne voditi brigu o za-tvorenicima, o njihovoj dobrobiti; da je potreban detaljnipregled i istraga zatvorenika ako on predstavlja opasnostsamome sebi ili drugima. Ne moè se takvoga zatvorenikajednostavno ostaviti u }eliji s drugima. Nadle`ni bi organitrebali obra|ivati, odnosno lije~iti takvoga zatvorenika, tepoduzeti sve mjere kako on ne bi ubio druge ili sebe.

Nadalje, sa zatvorenicima treba postupati uz po{tiva-nje njihovog ljudskog dostojanstva. Nedavno je bilo neko-liko slu~ajeva na Europskom sudu, u kojima je Sud zaklju~ioda nepotrebno pretraìvanje osoba, u slu~ajevima kada suse ljudi morali svla~iti zbog rutinske kontrole, a kada nijebilo potrebe i}i tako daleko, predstavlja poniàvaju}e po-stupanje.

@elio bih spomenuti nedavni slu~aj, presu|en u srpnju2002. godine, a koji se ticao Rusije. @elio bih ga spomenu-ti iz razloga {to }e on vjerojatno imati odre|ene posljedicena obi~ajno pravo Europskog suda za ljudska prava. To nijebio tako stra{an slu~aj. Osnovna àlba gospodina Kala{nji-kova bila je da dijeli }eliju s prevelikim brojem zatvoreni-ka. I zaista, takav slu~aj poti~e ma{tu. Radilo se o }eliji ve-li~ine otprilike dvadeset ~etvornih metara, kakva je ina~eodgovaraju}a za osam zatvorenika, a u kojoj je naj~e{}e bi-lo smje{teno dvadesetak osoba. To je, dakle, jedan ~etvornimetar po zatvoreniku. Nisu mogli spavati svi u isto vrije-me leè}i na krevetima, morali su dijeliti krevete, nije biloodgovaraju}eg sanitarnog ~vora te je dolazilo do brojnihinfekcija koje su prenosili insekti. 39



dru{tava u Europi

Takva situacija zasigurno nije bila u skladu sa standar-dnim zatvorskim uvjetima propisanima od strane europ-skih organa kontrole. U spomenutom je slu~aju Europskisud donio odluku da takva situacija predstavlja poniàva-ju}e postupanje prema gospodinu Kala{njikovu. Zbog ~egato spominjem? Zbog toga {to je prvi argument ruske vladebio taj da se gospodin Kala{njikov ne bi trebao àliti, jerse uvjeti u kojima se on nalazi ne razlikuju mnogo od uv-jeta u kojima se nalaze svi ostali zatvorenici u Rusiji, i dazasigurno nije postojala namjera poniziti gospodina Ka-la{njikova, ali Rusija jednostavno nema ekonomskih izvo-ra za odgovaraju}u brigu o svim svojim zatvorenicima. Eu-ropski sud nije bio impresioniran tim argumentom, ali ~uosam da je nakon presude u tom slu~aju u Strasbourgu za-vladala zabrinutost da }e im pristi}i tisu}e, ako ne i deseti-ne tisu}a àlbi od strane kolega gospodina Kala{njikova,koji }e ~uti ili pro~itati kako se gospodin Kala{njikov nala-zio u situaciji vrlo sli~noj njihovoj.

Odmah prelazim na tre}e pitanje – zabranu kr{enjaljudskih prava. U Europi danas postoji Europska konvencijaza sprje~avanje mu~enja i nehumanog ili poniàvaju}eg postu-panja i ka`njavanja. Tom je Konvencijom utemeljen neovi-sni odbor, odbor koji ima pravo posje}ivati mjesta u koji-ma borave osobe li{ene slobode. Tu je ulogu u ranijim go-dinama ispunjavao Me|unarodni crveni kri`. Danas je toneovisno, slu`beno tijelo, koje najavljuje da }e posjetitiodre|enu dràvu, ali ne otkriva koja }e mjesta u toj dràviobi}i.

Nakon obilaska, Odbor sastavlja opse`no izvje{}e oonome {to je vidio, zatim to izvje{}e {alje vladi i pozove juda na njega odgovori i najavi {to }e u~initi u svezi nedo-stataka. To je zapravo ~itav dijalog koji se uspostavlja iz-me|u Odbora i nacionalnih vlada. U po~etku je to za-mi{ljeno kao povjerljivi dijalog, ali u me|uvremenu jeve}ina vlada pristala na to da izvje{}a Odbora, kao i njihoviodgovori na izvje{}a, budu javno objavljeni. I ja sam naInternetu prona{ao izvje{}e Odbora nakon posjeta Hrvatskoj1998. godine, kao i odgovor hrvatske vlade na to izvje{}e.

Ponekad, u izuzetnim okolnostima, Odbor moè datijavnu izjavu o odre|enoj zemlji, koja zapravo predstavljaneku vrstu sankcije. Do danas se to dogodilo dva puta upogledu Turske i jedanput u pogledu Rusije, a u svezi sRepublikom ê~enijom. Postoji tako|er i poveznica s Eu-ropskom konvencijom o ljudskim pravima. Kada Europski sudmora razmotriti àlbe glede zlostavljanja, smije se posluìtiizvje{}ima Odbora za sprje~avanje mu~enja.

Vrlo nedavno, pro{loga tjedna, jedan je slu~aj koji jeilustracija takve situacije, podignut protiv Hrvatske. Pod-40


nositelj tu`be, gospodin Benzon, poàlio se na uvjete uDràvnom zatvoru u Lepoglavi. Europski odbor za sprje~ava-nje mu~enja posjetio je upravo taj zatvor, te je u svome iz-vje{}u opisao zatvorske uvjete kao nezadovoljavaju}e. Tu-`ba koja je kasnije iznijeta pred Europski sud progla{ena jeprihvatljivom, no prije nego {to je Europski sud donio pre-sudu, hrvatska je vlada sklopila prijateljski sporazum spodnositeljem tu`be, te je obe}ala, citiram iz slu`bene izja-ve, da }e “prije isteka rujna 2003. godine obnoviti krilo BDràvnog zatvora u Lepoglavi”. Na temelju tog prijatelj-skog sporazuma, Europski je sud zatvorio slu~aj.

Nakon ovog pregleda na~ela u odnosu na ljudska pra-va ali i primjera kr{enja ljudskih prava, moèmo se zak-lju~no upitati jesu li ljudska prava u~inkovito za{ti}ena.Naravno, sami tekstovi nisu dostatni. âk ni sporazumi,obvezuju}i sporazumi ne}e biti dovoljni. A naro~ito u vri-jeme rata, kada su na djelu snage koje su, naàlost, mnogoja~e od tekstova. Ipak, uvjeren sam da sporazum kao {to jeEuropska konvencija o ljudskim pravima moè pridonijetikratkoro~nom i dugoro~nom osiguravanju u~inkovitogpo{tivanja ljudskih prava. U stabilnim demokratskim dru-{tvima postoji tradicija po{tivanja presuda donesenih odstrane neovisnog suda, tako da su u zapadnoj Europimnogi zakonodavci ve} bili prisiljeni, od strane Europskogsuda za ljudska prava, mijenjati svoje nacionalne zakone.To je jednostavno dio demokratskog napretka u europ-skim dru{tvima.

U novim demokratskim dru{tvima, me|unarodni su-stav za{tite moè pomo}i izgraditi kulturu ljudskih pravakoja je zaista potrebna, kulturu, u kojoj uistinu postojemogu}nosti za po{tivanje me|usobnih ljudskih prava.Kulturu koja podrazumijeva po{tivanje razli~itih mi{ljenjai toleranciju. I to je poruka o ljudskim pravima. Jednomkada se kr{enje ljudskih prava prepozna i prizna i ponudise neka vrsta isprike, ljudi i narodi moraju nastaviti daljete graditi budu}nost u me|usobnom po{tivanju i toleran-ciji. To je uistinu teàk zadatak i ja vam èlim svu sre}u natom putu.

41



dru{tava u Europi

JosipJUR^EVI]

KaticaIVANDA


VUKOVAR '91– @ENEVSKE

KONVENCIJE ILOGORA[KA

ISKUSTVA

U povijesti civilizacije se bez ve}ih pote{ko}a mogu prona-laziti mnogobrojni oblici nehumanog me|uljudskog po-stupanja. To se jednako prepoznaje u promatranju cjeline ipojedinih razdoblja civilizacije kao i promatranjem svihrazina odnosa izme|u ljudi – od odnosa izme|u pojedinacado odnosa izme|u ustrojenih dru{tvenih zajednica. Unu-tar tih negativnih iskustava, logori su tijekom cijele civili-zacije bili mjesta na kojima su se sustavno i najzgusnutijedoga|ali najnehumaniji oblici organiziranog me|uljud-skog postupanja, kako s motri{ta civilizacijskih standardatako i s motri{ta obi~aja ili formalnog pozitivnog prava.

Logore se u pojmovnom pogledu moè “odrediti kao{ire ili uè lokacije na kojima su sustavno i organizirano tesamoinicijativno – od strane vojnih, policijskih i drugih ti-jela vlasti ili od strane razli~itih grupa i pojedinaca – zatva-rane skupine osoba prema razli~itim ratnim, rasnim, vjer-skim, etni~kim, politi~kim, socijalnim i drugim kriteriji-ma.”1 U stru~noj literaturi i javnoj percepciji logori su senaj~e{}e klasificirali na nekoliko oblika (vrsta); zaroblje-ni~ki, sabirni (koncentracijski), radni, privatni i logori zaprovo|enje masovnih silovanja. Me|utim, u logora{kimiskustvima su veoma rijetko postojali logori koji bi se mo-gli svesti samo na jedan oblik, te je ova podjela uvjetna ivr{ila se uglavnom prema prevladavaju}im okolnostimastradavanja u pojedinim logorima.

Promatraju}i cjelokupnu povijest logora nedvojbenose moè zaklju~iti kako su se uvjerljivo najnegativnija logo-ra{ka iskustva doga|ala u 20. stolje}u, u kojem su logoripostali redovito sredstvo oruànih sukoba a ~esto i sred-stvo unutardràvnih ili me|udràvnih obra~una u tzv.mirnodopskim razdobljima. Osim toga, tijekom 20. sto-lje}a doga|ala se i neka vrsta barem na~elne paradoksalno-sti. S jedne strane neprekidno se pove}avao broj `rtava ina~ina stradavanja u logorima, a s druge strane je me|una-rodno pravo sve vi{e razvijalo normativni sustav koji jetrebao {tititi logora{e.2 45

U tom pogledu je znakovito {to su u drugoj polovici20. stolje}a – putem medija ali i povijesne i politolo{ke li-terature – u hrvatskoj ali i svjetskoj javnoj percepciji gledelogora prevladavali brojni stereotipi, tj. pogre{ne predo-d`be. Ponajprije nametani su neto~ni podaci koji su pro-blem logora gotovo isklju~ivo smje{tali u razdoblje Dru-gog svjetskog rata, te je nastajao potpuno pogre{an javniutisak kako se u poratnom (i prijeratnom) svijetu nisuprimjenjivali logori.

Zatim, stvorena je druga osnovna pogre{na predod`bakako su logori ilegalno (protulegalno) ratno sredstvo. Me-|utim, stvarnost je potpuno obrnuta: tijekom cijelog 20.stolje}a logori su prema me|unarodnom pravu bili legali-zirano ratno sredstvo. [tovi{e, moè se re}i kako je jedanod najrazra|enijih specijalisti~kih dijelova me|unarodnogprava upravo onaj koji se odnosi isklju~ivo na reguliranjelogorske (ili logora{ke) problematike.

Ovdje je nepotrebno govoriti o sloènim razlozima iliinteresima koji stoje iza proizvodnje ovako stereotipizira-nog op}eg stanja, no sve skupa je nedvojbeno utjecalo nasmanjivanje mogu}nosti preveniranja suvremenih logora-{kih iskustava kao i svekoliko suo~avanje s njima i njiho-vim posljedicama. O tome ponajbolje svjedo~i ~injenica dasu brojem i tragi~no{}u golema logora{ka iskustva koja jeproizvela srbijanska oruàna agresija na Republiku Hrvat-sku i Bosnu i Hercegovinu ostala drasti~no marginalizira-na u hrvatskoj i svjetskoj javnoj percepciji te na lokalnoj ime|unarodnoj politi~koj i pravosudnoj razini. Radi pre-poznavanja razmjera stradavanja dostatno je kao uvodnuilustraciju navesti podatak kako je u studenom 1991. godi-ne, nakon okupacije Vukovara, srbijanska vojska zarobila iodvela u logore pribli`no pet tisu}a vukovarskih civila ibranitelja, koji su potom bili izloèni najgorim – gotovonezamislivim – oblicima fizi~kog i psihi~kog zlostavljanja.

Zbog svega nazna~enog svrha ovog rada je – uspored-bom me|unarodnog prava i logora{kih iskustava koje jeostavila srbijanska oruàna agresija krajem 20. stolje}a –pridonijeti promjeni postoje}eg op}eg stanja, u kojem jeproblem suvremenih logora neopravdano marginaliziran smotri{ta objektivne spoznaje i humanisti~ki utemeljenihperspektiva.

Me|unarodno pravo

Unato~ brojnim logora{kim iskustvima, tijekom najve}egdijela povijesti pravni status logora ili logora{a nije bioformalno reguliran. Stoga se logora{ka problematika u timrazdobljima s pravnog aspekta moè promatrati na teme-46

Josip Jur~evi}, Katica IvandaVukovar '91 – @enevskekonvencije i logora{kaiskustva

lju razli~itih obi~aja i okolnosti, ili, dovoditi u posrednuvezu s op}im na~elima pozitivnog prava pojedinih razdob-lja i pojedinih prostora.

Prve pravne norme koje se odnose na postupanja u lo-gorima donesene su tek u drugoj polovici 19. stolje}a i tokao dio {ire skupine pravnih propisa koji su nastojalipravno regulirati problematiku ratnih zarobljenika. U sve-mu tome, na~elni poticaj i koncepcijski utjecaj pripadao jesve sna`nijem gra|anskom svjetonazoru, dok je konkretnipovod bio sve ve}i broj oruànih sukoba u kojima se po-ve}avala koli~ina ljudskog stradavanja. Tako su pojedineeuropske dràve donijele i prve pisane propise o poloàjuratnih zarobljenika, a na diplomatskoj, @enevskoj konferenci-ji – 1864. godine – po prvi put se na me|unarodnoj razinirazmatrala ta problematika, no nije donesena ni jedna nor-ma niti deklarativni dokument.

Deset godina kasnije (1874.), na me|unarodnoj konfe-renciji odrànoj u Briselu, 15 europskih dràva je prihvati-lo Briselsku deklaraciju koja se odnosila na ratne zakone iobi~aje, a dio se izravno odnosio na internirane vojne za-robljenike. Zanimljivo je da ova Deklaracija – zbog protiv-ljenja V. Britanije i sve napetijih me|unarodnih okolnosti– nije nikada stupila na snagu, ali se svejedno u literaturinaj~e{}e spominje kao prva me|unarodna kodifikacija po-loàja ratnih zarobljenika, uklju~uju}i i logora{e.

U Haagu su – 1899. i 1907. godine – odràne dvijeMe|unarodne konferencije mira na kojima su donesene me-|unarodne konvencije i deklaracije koje su do po~etkaPrvog svjetskog rata ratificirane od strane ~ak 44 dràve.Stoga kao i zbog njihovog kasnijeg zna~aja, ovi me|una-rodnopravni akti predstavljaju jedan od temelja i dana-{njeg me|unarodnog ratnog i humanitarnog prava.

Unutar Haa{kih konvencija je, izme|u ostalog, me|u-narodnopravno reguliran status i na~in postupanja s rat-nim zarobljenicima. Tako je propisano osnivanje ureda zaobavijesti o ratnim zarobljenicima, uvedena je obveza pla-}anja rada ratnih zarobljenika, donesena su pravila o repa-trijaciji, pogodovalo se djelovanju humanitarnih organiza-cija u zarobljeni~kim logorima itd.

Prva potpuno zasebna me|unarodna konvencija kojaje regulirala problem ratnih zarobljenika donesena je 1929.godine u @enevi te je sukladno tome nazvana – @enevskakonvencija o ratnim zarobljenicima. Ona se – osim ratnih za-robljenika kopnene vojske – odnosila i na ratne zarobljeni-ke pomorskih i zrakoplovnih oruànih snaga. Konvencijaje propisala zabranu primjene represije i prinude premazarobljenicima, predvidjela je osnivanje bolnica u zaroblje-ni~kim logorima, propisan je op}enito blaì postupak pre- 47

Josip Jur~evi}, Katica IvandaVukovar '91 – @enevske

konvencije i logora{kaiskustva

ma ènama ratnim zarobljenicama, zarobljenici su dobilipravo podno{enja àlbe vojnim vlastima itd.

Posebno je znakovito {to su se sve navedene konvenci-je i drugi me|unarodnopravni dokumenti odnosili isklju-~ivo na ratne vojne zarobljenike, tj. vojne osobe, iako su u20. st. civilne osobe sve u~estalije, raznovrsnije i masovnijestradavale tijekom oruànih sukoba. Tek su @enevske kon-vencije koje su donesene 1949. godine po prvi put propisa-le me|unarodnopravnu za{titu i civilnih (gra|anskih) oso-ba tijekom rata.

@enevske konvencije iz 1949. godine sastoje se od ~etirikonvencije: 1. @enevska konvencija za pobolj{anje poloàjaranjenika i bolesnika u oruànim snagama u ratu; 2. @enevskakonvencija za pobolj{anje poloàja ranjenika, bolesnika i brodo-lomnika oruànih snaga na moru; 3. @enevska konvencija o po-stupanju s ratnim zarobljenicima; 4. @enevska konvencija oza{titi gra|anskih osoba za vrijeme rata.

Sve ~etiri konvencije predstavljaju jedinstvenu cjelinuod ukupno 426 ~lanka i brojnih priloga (aneksa, obrazacai sl.) “kojima je osim dono{enja novih propisa, u svakompogledu znatno pro{ireno i razra|eno dotada{nje me|una-rodno humanitarno pravo u oruànim sukobima”.3 @enev-ske konvencije su uz djelomi~ne rezerve ratificirane od stra-ne gotovo svih dràva svijeta, a njihova na~ela su ugra|iva-na i u nacionalna zakonodavstva ve}ine zemalja.

Nakon Konvencija, odnosno, do kraja 20. stolje}a do-nesen je niz me|unarodnopravnih dokumenata koji se iz-ravno i posredno odnose na humanitarno pravo, no oni senisu zna~ajem pribliìli @enevskim konvencijama iz 1949.godine. “Stoga, @enevske konvencije i danas predstavljajunajtemeljitiju i najopse`niju vaè}u i op}eprihva}enu me-|unarodnu kodifikaciju koja se odnosi na za{titu `rtavaoruànih sukoba, uklju~uju}i i logore u koje su interniraniratni zarobljenici i civilne osobe”.4

Pravnim reguliranjem logora{ke problematike izravnoi veoma detaljno se bave 3. i 4. Konvencija koje su na~elnome|usobno potpuno sukladne a zna~ajan dio njihovih ~la-naka je sadràjno i izri~ajem potpuno istovjetan. U prvomdijelu i 3. i 4. Konvencije su ~lanci koji sadrè op}e odred-be. Tako je prvim ~lankom Konvencija odre|eno kako se“Visoke strane ugovornice obvezuju da }e po{tivati ovuKonvenciju i da }e joj osigurati po{tivanje u svakoj prili-ci”. ^lanak drugi propisuje kako }e se konvencije “prim-jenjivati u slu~aju objavljenog rata ili svakog drugog oru-ànog sukoba koji izbije izme|u dvije ili vi{e Visokih silaugovornica, ~ak i ako jedna od njih nije priznala ratnostanje”. Isto tako, konvencije }e se “primjenjivati u svimslu~ajevima okupacije cijelog teritorija … ili njenog dijela”48


te “ako jedna od Sila u sukobu nije sudionik u ovoj Kon-venciji, Sile sudionice Konvencije ipak }e ostati vezanenjome u svojim me|usobnim odnosima”.5

^lanak ~etvrti 3. ènevske konvencije (o postupanju sratnim zarobljenicima) detaljno i precizno odre|uje kate-gorije ratnih zarobljenika i on je prostorno najopse`niji~lanak u obje konvencije. Ratni zarobljenici “u smislu ovekonvencije” su klasificirani u tri skupine i ukupno devetkategorija, te ratni zarobljenici “jesu osobe koje pripadajujednoj od … kategorija, a koje (osobe, n.a.) su pale podvlast neprijatelja”. U prvoj kategoriji ratnih zarobljenikasu “pripadnici oruànih snaga … kao i pripadnici milicijai dragovolja~kih postrojbi koje ulaze u sastav tih oruànihsnaga”.

U drugoj kategoriji su “pripadnici ostalih milicija ipripadnici ostalih dragovolja~kih postrojbi, podrazumije-vaju}i tu i pripadnike organiziranih pokreta otpora … kojidjeluju izvan ili u okviru svog vlastitog teritorija, ~ak i daje taj teritorij okupiran”. Svakom dijelu ove (druge) kate-gorije Konvencija priznaje status ukoliko ispunjava sljede}e(pred)uvjete: treba ih voditi “osoba (koja je, n.a.) odgovor-na za svoje podre|ene”, trebaju “imati odre|eni znak zarazlikovanje i koji se moè uo~iti s odstojanja”, trebaju“otvoreno nositi oru`je” te se pri svom djelovanju trebaju“pridràvati ratnih zakona i obi~aja”.

Tre}u kategoriju ~ine “pripadnici redovnih oruànihsnaga koji izjave da pripadaju jednoj vladi ili vlasti kojunije priznala Sila pod ~ijom se vla{}u nalaze”.

U ~etvrtoj kategoriji su “osobe koje prate oruàne sna-ge iako izravno ne ulaze u njihov sastav, kao {to su civilni~lanovi posada vojnih zrakoplova, ratni dopisnici, opskrb-ljiva~i, ~lanovi radnih postrojbi ili slu`bi”.

Peta kategorija su “~lanovi posada, podrazumijevaju}itu zapovjednike, pilote i u~enike trgova~ke mornarice i po-sade civilnog zrakoplovstva … koji ne uìvaju povoljniji po-stupak na temelju drugih odredaba me|unarodnog prava”.

U {estoj kategoriji je “stanovni{tvo neokupiranog teri-torija koje se, radi pribliàvanja neprijatelja, dragovoljnodiè na oru`je kako bi pruìlo otpor neprijateljskom napa-du a koje nije imalo vremena organizirati se kao redovitaoruàna sila, ako ono otvoreno nosi oru`je i ako po{tujeratne zakone i obi~aje”.

U drugu skupinu ratnih zarobljenika Konvencija jeuvrstila dvije kategorije osoba kojima se jam~i potpunoisti status kao i osobama ostalih skupina i kategorija. Radise o “osobama koje pripadaju ili su pripadale oruànimsnagama okupirane zemlje” a okupatorska sila s nekimrazlogom odlu~i “pristupiti njihovu interniranju, naro~ito 49



nakon neuspjelog poku{aja tih osoba da se spoje s oru-ànim snagama kojima pripadaju i koje su stupile u bor-bu, ili ako se one ne odazovu pozivu koji im je upu}en usvrhu interniranja”. Zatim, radi se o “osobama koje pripa-daju jednoj od kategorija navedenih u ovom ~lanku a kojesu neutralne ili nezara}ene Sile primile na svoj teritorij ikoje su one du`ne internirati na temelju me|unarodnogprava”.

U tre}oj skupini se navodi kako “ovaj ~lanak ne mi-jenja poloàj sanitetskog i vjerskog osoblja onako kako jepredvi|eno ~lankom 33. ove Konvencije”.6

^lankom 4. je odre|eno da }e se ova Konvencija “pri-mjenjivati na osobe navedene u ~lanku 4. ~im padnu podvlast neprijatelja pa do njihovog kona~nog oslobo|enja irepatrijacije” (tj. povratka u domovinu).

^lankom 5. je predvi|eno kako }e Sile mo}i za-klju~ivati razli~ite specijalne sporazume, no odre|eno jekako “nijedan specijalan sporazum ne}e mo}i pogor{atipoloàj ratnih zarobljenika, onako kako je on ure|enovom konvencijom, niti }e ograni~iti prava koja im ovakonvencija priznaje”. Dodatnu op}u za{titu prava ratnihzarobljenika odredio je ~lanak 7. koji kaè: “Ratni zarob-ljenici ne mogu se ni u kojem slu~aju odre}i ni djelo-mi~no niti u cjelini prava koja im osigurava ova konvenci-ja i specijalni sporazumi navedeni u prethodnom ~lanku”.

U nekoliko narednih ~lanaka op}eg dijela Konvencijaizrijekom je preciziran status Sila za{titnica (“Ova konven-cija }e se primjenjivati uz sudjelovanje i pod nadzorom Si-la za{titnica … Strane u sukobu olak{avat }e u naj{iroj mo-gu}oj mjeri, zadatak predstavnika i delegata Sila za{titni-ca.”7) i Me|unarodnog odbora Crvenog krià (ICRC) kao idrugih nepristranih humanitarnih organizacija.

Drugi dio Konvencije o postupanju s ratnim zarobljenici-ma sadrì pet ~lanaka (12.–16.) koji se odnose na na~elaop}e za{tite ratnih zarobljenika. Odre|eno je da su ratnizarobljenici “u vlasti neprijateljske Sile, ali ne u vlasti po-jedinih osoba ili vojnih postrojbi koje su ih zarobile”, teda neovisno o osobnoj odgovornosti “Sila koja ih drìodgovorna je za postupanje koje se na njih primjenjuje”.8

Nadalje je propisano: “S ratnim zarobljenicima se mora usvako doba postupati ~ovje~no” te se oni “moraju u sva-ko doba za{ti}ivati naro~ito protiv svakog akta nasilja ilizastra{ivanja, protiv uvreda i javne radoznalosti”, odno-sno: “Mjere represije prema ratnim zarobljenicima su za-branjene”.9

Ratni zarobljenici “zadràvaju svoju punu gra|anskusposobnost” osim “u onoj mjeri u kojoj to zarobljeni{tvozahtijeva”,10 a “Sila u ~ijoj su vlasti … du`na je osigurati50


njihovo besplatno uzdràvanje” i pruàti im “besplatnu li-je~ni~ku njegu”.11 Prema svim zarobljenicima mora se po-stupati “na isti na~in, bez ikakve nepovoljne diskriminaci-je zasnovane na rasi, narodnosti, vjeroispovijesti, politi-~kom mi{ljenju ili drugim sli~nim mjerilima”.12

Tre}i dio Konvencije o postupanju s ratnim zarobljenici-ma odnosi se na reguliranje konkretnih situacija zaroblje-ni{tva, te je prostorno i po broju ~lanaka uvjerljivo najop-se`niji. Ovaj dio sadrì {est odjeljaka i ukupno 92 ~lanka.13

U prvom odjeljku regulira se situacija po~etka zarob-ljeni{tva. Najprije je propisano kako je svaki zarobljenikkod ispitivanja duàn re}i “samo svoje prezime, ime i ~in,svoj datum ro|enja i svoj broj matrikule” a svaka “Stranau sukobu du`na je opskrbiti svaku osobu … koja moè po-stati ratnim zarobljenikom, osobnom kartom”14 koja sa-drì navedene podatke. Isto tako je propisano da se nadratnim zarobljenicima “ne smije vr{iti nikakva tjelesna ilimoralna tortura niti ikakva prisila u cilju da se od njih do-biju podaci bilo koje vrste”.15

Detaljno je propisano postupanje s predmetima zaosobnu uporabu (uklju~uju}i novac i vrijednosti, a izuzi-maju}i oru`je, vojnu opremu i sl.). U na~elu ovi predmetiostaju u “posjedu ratnih zarobljenika”, a novac i vrijedno-sti mogu se oduzeti “samo iz razloga sigurnosti”, uz izda-vanje detaljne priznanice. Na kraju zarobljeni{tva sve odu-zeto mora biti vra}eno u “prvobitnom obliku”.16

Odmah poslije zarobljavanja, ratni zarobljenici mora-ju biti “u najkra}em mogu}em roku, evakuirani u logoredovoljno udaljene od borbene zone kako bi bili izvan opa-snosti”.17 Propisano je da }e se uvjeti evakuiranja uvijek“vr{iti ~ovje~no” uz opskrbljenost “dovoljnim koli~inamavode za pi}e i hrane kao i potrebnom odje}om i lije-~ni~kom njegom”, a “~im to bude mogu}e” ustanovit }e se“popis evakuiranih zarobljenika”.18

Drugi odjeljak sadrì osam pododjeljaka s ukupno 28~lanaka u kojima su detaljno razra|eni propisi internira-nja ratnih zarobljenika. “Sila koja drì zarobljenike moèih internirati” i moè im “nametnuti obvezu da se neudaljavaju izvan odre|ene granice logora”. No, isto tako,ratni zarobljenici “mogu biti djelomi~no ili u potpunostipu{teni na slobodu na rije~ ili uz obvezu”, a pritom }e bitiobvezani “svojom osobnom ~a{}u … na savjesno ispunja-vanje obveze koju su primili”.19

Ukoliko su ratni zarobljenici “internirani u nezdra-vim krajevima ili u krajevima ~ija je klima po njih {tetna,preselit }e se ~im to bude mogu}e u predio s povoljnijomklimom”.20 Ratni zarobljenici “se ne mogu zatvarati u kaz-nene ustanove” nego “samo u zgrade koje se nalaze na 51



~vrstoj zemlji i koje su potpuno higijenske i zdrave”.21

Kod grupiranja zarobljenika u logorima ili dijelovima lo-gora mora se “voditi ra~una o njihovoj narodnosti, njiho-vom jeziku i njihovim obi~ajima”.22

“Nijedan ratni zarobljenik ne smije niti u jednom tre-nutku biti poslan ili zadràn u nekoj oblasti u kojoj bi bioizloèn vatri borbene zone, niti se smije upotrebljavati zato da svojom prisutno{}u za{titi od vojnih djelovanja iz-vjesne to~ke ili izvjesne oblasti”.23 Osim toga je propisanoda }e ratni zarobljenici “raspolagati, u istoj mjeri kao i lo-kalno gra|ansko stanovni{tvo, zaklonima protiv bombar-diranja iz zraka i drugih ratnih opasnosti”.24

Propisano je da uvjeti smje{taja interniranih ratnih za-robljenika moraju biti “isto tako povoljni kao i oni koji suosigurani postrojbama Sile koja drì ratne zarobljenike akoje su smje{tene u istoj oblasti”. Zatim, ti “uvjeti morajuodgovarati obi~ajima i navikama ratnih zarobljenika i nesmiju, ni u kojem slu~aju, biti {tetni po njihovo zdravlje”,a sve ove odredbe “naro~ito }e se primjenjivati na spavao-nice … kako u pogledu ukupne povr{ine i minimalne ku-bature zraka tako i ure|enja i posteljine, podrazumijeva-ju}i i pokriva~e”.25 Osim toga, sve prostorije koje koristeratni zarobljenici “moraju biti potpuno osigurane od vla-ge, dovoljno zagrijane i osvijetljene”, a ènama, ratnim za-robljenicama, moraju se osigurati spavaonice koje su odvo-jene od mu{karaca.26

“Osnovni svakodnevni obrok mora biti dovoljan pokoli~ini, kakvo}i i raznovrsnosti da bi se zarobljenici odrà-li u dobrom zdravlju i sprije~ilo gubljenje (tjelesne, o.a.)teìne” a osigurat }e se “vode za pi}e u dovoljnoj koli~ini”.Tako|er, “zabranjene su sve kolektivne disciplinske mjerekoje bi se odnosile na hranu”.27

“Sila koja drì ratne zarobljenike osigurat }e im u do-voljnoj koli~ini odje}u, rublje i obu}u, vode}i pri tomera~una o klimi” te }e se skrbiti za “redovito zamjenjivanjei popravak tih stvari”.28

“U svim logorima bit }e otvorene kantine u kojima }eratni zarobljenici mo}i nabavljati predmete redovite upo-rabe, sapun i duhan, ~ija prodajna cijena ne smije ni u ko-jem slu~aju prelaziti cijenu na mjesnom trì{tu” a dobitostvarena u kantini mora se “upotrijebiti u korist zaroblje-nika; u tu svrhu }e se osnovati zaseban fond”.29

Ratnim zarobljenicima moraju “danju i no}u stajatina raspolaganju higijenski ure|aji”, pritom }e se ènama“osigurati odvojeni ure|aji”. Logori }e “osim kupaonica itu{eva” biti opskrbljeni “dovoljnom koli~inom vode i sa-puna za odràvanje … svakodnevne tjelesne ~isto}e i zapranje rublja”.3052


“Svaki logor imat }e odgovaraju}u ambulantu”, dok uslu~aju te{kih bolesti ili potrebe izvr{enja bilo kojeg li-je~ni~kog zahvata zarobljenici moraju biti primljeni “usvaku vojnu ili gra|ansku ustanovu” namijenjenu lije~e-nju, a svi tro{kovi lije~enja, pomagala itd. padaju “na teretSile koja drì zarobljenike”.31

Detaljno je razra|en status i na~in djelovanja lije~ni-ka, sanitetskog osoblja te vjerskog osoblja koje je zaroblje-no kao i onog koje je zadràno “u vlasti Sile koja drì rat-ne zarobljenike radi pruànja pomo}i ratnim zarobljenici-ma”, s tim da }e oni “uìvati bar sve koristi i za{titu ovekonvencije”.32

Interniranim ratnim zarobljenicima propisana je “naj-{ira mogu}nost za ispovijedanje njihove vjere, podrazumi-jevaju}i tu i sudjelovanje u vjerskim obredima” za koje }ese “osigurati primjerene prostorije”.33 Ratnim zarobljenici-ma je predvi|ena mogu}nost (a razra|en je i na~in) ispovi-jedanja vjere ~ak i u situacijama kad nije dostupan sve-}enik.34

“Sila koja drì ratne zarobljenike davat }e poticaj inte-lektualnim, obrazovnim, rekreacijskim i sportskim djelat-nostima ratnih zarobljenika” i “poduzimat }e potrebnemjere radi osiguranja njihova obavljanja, stavljaju}i im naraspolaganje odgovaraju}e prostorije i potrebnu opremu …i da se koriste otvorenim prostorom”.35

Detaljno je propisan na~in upravljanja logorom, pre-mje{tanje zarobljenika nakon njihovog dolaska u logor,odràvanje discipline u logoru kao i postupanje s ~asnici-ma,36 a posebno je odre|eno: “U svakom logoru … namjestima pristupa~nim svim ratnim zarobljenicima bit }eizloèn, na jeziku zarobljenika, tekst ove konvencije”. Sli-~no je propisano i za svu komunikaciju (propisi, zapovi-jedi, objave i sl.) prema interniranim zarobljenicima.37

Pri reguliranju ovih situacija temeljno na~elo bilo je –propisati najve}u za{titu (sigurnosnu, materijalnu, tjele-snu, emotivnu, du{evnu, zdravstvenu i higijensku) inter-niranih osoba.

Konvencija je reguliranje rada ratnih zarobljenika pro-pisala u posebnom odjeljku od devet ~lanaka.38 Tako jeodre|eno da “Sila koja drì ratne zarobljenike moè kori-stiti zdrave ratne zarobljenike kao radnike”, s tim da sudo~asnici mogli obavljati “samo nadzorne radove” a ~asni-ci “se ni u kojem slu~aju ne mogu primorati da rade”.39

To~no je propisano u kojim gospodarskim oblastima ivrstama radova je ratnim zarobljenicima dopu{teno raditi;isklju~eno je bilo sve {to ima vojnu prirodu ili namjenukao i poniàvaju}i i javni radovi te posebno te{ke i zdrav-stveno rizi~ne vrste proizvodnje.40 53



Uvjeti rada ratnih zarobljenika (smje{taj i ishrana; du-ìna radnog vremena; pravo na dnevni, tjedni i godi{njiodmor; lije~ni~ki pregledi; naknade za nesre}e na radu;za{tita na radu itd.) ne smiju biti “lo{iji od onih kojeuìvaju dràvljani Sile koja drì ratne zarobljenike”.41

Ratnim zarobljenicima koji rade mora se ispla}ivatinaknada za rad, {to je razra|eno zasebnim ~lankom42 kojise nalazi u odjeljku u kojem su detaljno propisana pravazarobljenika glede nov~anih sredstava. Ovaj odjeljak obu-hva}a 11 ~lanaka. U njima je izme|u ostalog odre|eno da“Sila koja drì ratne zarobljenike” mora “svim ratnim za-robljenicima ispla}ivati iznos na ime pla}e” zbog toga {tosu u statusu zarobljenika,43 a za svakog od zarobljenika vo-dit }e se zaseban ra~un.44 Propisano je kako svaki ratni za-robljenik ima pravo na raspolaganje s “aktivom svog ra-~una”,45 kao i na~in postupanja s ra~unom i njegovim za-klju~ivanjem.

U devet ~lanaka petog odjeljka detaljno je reguliranodnos zarobljenika s vanjskim svijetom.46 Propisano je:“Svakom ratnom zarobljeniku bit }e pruèna mogu}nost… najkasnije tjedan dana po njegovom prispije}u u logor… da neposredno uputi svojoj obitelji … i Centralnoj agen-ciji za ratne zarobljenike … dopisnicu” u kojoj “}e ih oba-vijestiti o svom zarobljavanju, o svojoj adresi i o stanjusvojeg zdravlja”.47 Odre|eno je pravo ratnih zarobljenikana dopisivanje (“najmanje dva pisma i ~etiri dopisnicemjese~no”) prema obrascima koji su u prilozima Konven-cije48 te na primanje pojedina~nih i zajedni~kih paketa stim {to su sve po{iljke pomo}i ratnim zarobljenicima oslo-bo|ene svih uvoznih, carinskih i drugih da`bina te svihpo{tanskih taksa u zemljama otpreme, prolaza i prijema.49

U veoma opse`nom {estom odjeljku (s ukupno 31~lankom) izuzetno detaljno su regulirane razli~ite vrste od-nosa izme|u ratnih zarobljenika i vlasti koja drì zaroblje-nike.50 Ratnim zarobljenicima je zajam~eno pravo pod-no{enja predstavki vojnim vlastima u pogledu zaroblje-ni~kog reìma, i one ne}e “davati povoda nikakvom ka-`njavanju, ~ak i kad se utvrdi da su neosnovane”.51

“U svim mjestima u kojima se nalaze ratni zarobljeni-ci … zarobljenici }e birati slobodno i tajnim glasovanjem,svakih {est mjeseci … povjerenike kojima je du`nost da ihpredstavljaju pred vojnim vlastima, Silama za{titnicama”,Crvenim krièm i drugim organizacijama koje pruàju po-mo}.52 Ukoliko logor ima odsjeke, svaki od njih moraimati posebnog povjerenika, a povjerenici mogu me|u za-robljenicima odrediti svoje pomo}nike. Isto tako propisanje niz du`nosti i ovlasti povjerenika kojima je pogodovanonjihovom radu u svrhu svakovrsne pomo}i i za{tite zarob-54


ljenika te komunikacije s vlastima, Silama za{titnicama iostalim organizacijama. Povjerenik u logoru ~asnika imajednak status, osim {to se on ne bira nego se za povjereni-ka priznaje ~asnik s najvi{im ~inom.53

U ~ak 27 ~lanaka su naro~ito detaljno i precizno raz-ra|ena pitanja disciplinske i kaznene odgovornosti ratnihzarobljenika.54 U op}im odredbama je propisano da Silakoja drì ratne zarobljenike ne moè ka`njivim djelom za-robljenika smatrati djelo koje nije ka`njivo i u slu~aju kadga izvr{i vojnik te Sile, a isto na~elo se odnosi i na izrica-nje vrste i visine kazni.55 Izme|u ostalih bitna na~ela sukako ratni zarobljenik “ne moè ni u kojem slu~aju biti iz-veden pred sud koji ne pruà op}e priznata jamstva neza-visnosti i nepristranosti” kao i pravo na obranu,56 te da jezabranjeno “svako kolektivno ka`njavanje za pojedina~nadjela, svaka tjelesna kazna, svako zatvaranje u prostorijekoje nisu osvijetljene dnevnim svjetlom, svaki oblik mu-~enja ili svireposti”.57

Zanimljivo je ovdje primjerice navesti odredbu kakose ratni zarobljenik koji bude uhva}en u bijegu iz zaroblje-ni{tva moè ka`njavati samo disciplinski, te kako se us-pje{ni bjegunac ne}e zbog toga ka`njavati u slu~aju ponov-nog pada u zarobljeni{tvo.58

U ~etvrtom dijelu Konvencije propisani su postupcizavr{etka ratnog zarobljeni{tva, naro~ito postupak repatri-jacije.59

U petom dijelu je odre|en status institucija koje vo-de evidenciju o ratnim zarobljenicima te dru{tava i orga-nizacija koje pruàju pomo} zarobljenicima. Propisanoje: “îm zapo~ne sukob i u svim slu~ajevima okupacije,svaka od Strana u sukobu osnovat }e jedan slu`beni Uredza obavijesti o ratnim zarobljenicima koji se nalaze u nje-noj vlasti” te “Svaka od Strana u sukobu dostavit }e unajkra}em mogu}em roku svom Uredu … sve obavijestikoje se ti~u svake neprijateljske osobe” i te obavijesti }e“najbrìm sredstvima dostaviti zainteresiranim Silama”.60

Osim toga, “u nekoj neutralnoj zemlji }e se osnovatisredi{nja agencija za obavijesti o ratnim zarobljenicima”, anjen je “zadatak da prikuplja sve obavijesti o ratnim zarob-ljenicima do kojih moè do}i slu`benim ili privatnim pu-tem; ona }e ih dostavljati {to je mogu}e brè zemlji pori-jekla zarobljenika ili Sili ~iji su oni pripadnici”.61

S motri{ta teme ovog rada posebno je zna~ajan za-vr{ni, {esti dio Konvencije u kojem su propisi o njenomizvr{enju, uklju~uju}i formalnopravnu odgovornost i sank-cije.62 Odre|eno je: “Predstavnici ili delegati Sila za{titnicasu ovla{teni posje}ivati sva mjesta na kojima se nalaze rat- 55



ni zarobljenici” a iste “povlastice uìvat }e i delegati Me-|unarodnog odbora Crvenog krià”.63

Zatim je propisano kako se potpisnice Konvencije ob-vezuju da }e “u vrijeme mira kao i u vrijeme rata” upozna-vati stanovni{tvo svojih zemalja s tekstom ove Konvencije“a naro~ito da }e prou~avanje njenih odredbi unijeti uprograme vojne nastave, a po mogu}nosti i gra|anske na-stave”.64

Potpisnica Konvencije se obvezala da }e “poduzeti sva-ku zakonodavnu mjeru potrebnu radi propisivanja odgo-varaju}ih krivi~nih sankcija protiv osoba koje su izvr{ile ilikoje su izdale zapovijed za izvr{enje neke od te{kih povre-da ove konvencije” te je “du`na pronalaziti osobe osum-nji~ene da su izvr{ile, ili da su naredile izvr{enje neke odte{kih povreda, i ona }e biti obvezna izvesti ih pred svojevlastite sudove”.65

Konvencija je izrijekom odredila djela koja predstav-ljaju te{ku povredu Konvencije: “namjerno ubojstvo, mu-~enje ili ne~ovje~no postupanje, podrazumijevaju}i ovdjei biolo{ke pokuse, namjerno prouzro~enje velikih patnjiili nano{enje ozbiljnih povreda tijelu i zdravlju, prisilja-vanje ratnog zarobljenika da sluì u oruànim snagamaneprijateljske Sile, ili njegovo li{avanje prava da bude re-dovito i nepristrano su|en prema odredbama ove kon-vencije”.66

U sljede}em ~lanku je propisana i izuzetno va`na za-{tita koja odre|uje: “Nijedna Strana ugovornica ne moèosloboditi samu sebe, niti drugu Stranu ugovornicu, odgo-vornosti koju je ona sama ili ta druga strana ugovornicana sebe navukla zbog povreda predvi|enih u prethodnom~lanu”.67

@enevska konvencija o za{titi gra|anskih osoba za vrijemerata, ili êtvrta konvencija, na samo {to sadrì sva za{titnana~ela koja se nalaze u tri @enevske konvencije koje se od-nose na ranjenike i bolesnike oruànih snaga te naro~itoratne zarobljenike, nego je u nekim dijelovima jo{ temelji-tija i prilago|ena posebnostima koje proizlaze iz same ob-jektivne ~injenice da se radi o gra|anskim osobama.

Odre|eno je primjerice: “Dràve ugovornice jo{ u vri-jeme mira, a Strane u sukobu po otvaranju neprijateljstava,mogu osnovati na svom vlastitom teritoriju” (kao i naokupiranom teritoriju, n.a.) “sanitetske zone i mjesta sigur-nosti koja }e biti tako organizirana da stave izvan dosegarata ranjenike i bolesnike, nemo}ne, stare osobe, djecuispod petnaest godina, trudne ène i majke s djecom ispodsedam godina”.68 Isto tako, svaka strana u sukobu moèpredloìti “protivni~koj Strani stvaranje, na podru~jima nakojima se vode borbe, neutraliziranih zona kojima je cilj56


stavljanje izvan dosega borbe … ranjenike i bolesnike, bo-jovnike ili nebojovnike” te “gra|anske osobe koje ne sudje-luju u borbi”.69

Po pitanju gra|anskih bolnica odre|eno je kako sene}e “smatrati kao {tetna radnja okolnost {to se u tim bol-nicama lije~e ranjeni i bolesni vojnici ili {to se u njima na-lazi osobno oru`je i streljivo oduzeto od tih vojnika”.70

Radi za{tite djece i obitelji propisano je da }e strane usukobu olak{ati prijem ratne siro~adi i djece odvojene odobitelji u neutralnu zemlju te da }e “olak{avati istraìvanjakoja poduzimaju ~lanovi obitelji koju je rat razdvojio daponovno do|u u vezu jedni s drugima i da se sastanu akoje to mogu}e”.71 Isto tako je odre|eno: “@ene }e biti poseb-no za{ti}ene protiv svakog napada na njihovu ~ast, a na-ro~ito protiv silovanja, prinu|ivanja na prostituciju i pro-tiv svakog napada na njihovu stidljivost”.72

Konvencija je izri~ito zabranila “bez obzira na razlog”prinudna preseljavanja i progonstva za{ti}enih osoba, “ma-sovna ili pojedina~na”, a jedino se moè pristupiti “djelo-mi~noj ili potpunoj evakuaciji odre|ene okupirane oblastiako to zahtijeva sigurnost stanovni{tva ili imperativni voj-ni razlozi”. No, ova evakuacija se moè izvr{iti “samo uunutra{njost okupiranog teritorija”, a evakuirano stanov-ni{tvo mora “biti vra}eno u svoje domove ~im prestanuneprijateljstva na tom podru~ju”.73

Isto tako je odre|eno: “Okupatorska Sila ne smije pri-stupiti deportiranju niti preseljenju nekog dijela svog vlasti-tog gra|anskog stanovni{tva na teritorij koji je okupirala”.74

Logori za interniranje gra|anskih osoba obiljeàvajuse slovima “IC” koja su danju vidljiva iz zraka, a tim zna-kom ne smije se obiljeàvati ni jedno drugo mjesto.75

“Interniranje ili upu}ivanje na prinudni boravak za{ti}e-nih osoba moè se narediti jedino ako to apsolutno zahti-jeva sigurnost Sile u ~ijoj se vlasti te osobe nalaze”. Propi-sano je i da pojedine konvencijom za{ti}ene gra|anskeosobe mogu dragovoljno, posredovanjem predstavnika Sileza{titnice, zatraìti da ih se internira i u tom slu~aju Sila u~ijoj su vlasti mora postupiti po njihovom traènju.76

Ukoliko interniranje ostaje na snazi, “sud odnosno admi-nistrativno tijelo }e povremeno, a najmanje dva puta go-di{nje, pristupiti ispitivanju” opravdanosti internacije zasvaku osobu.77

Odre|eno je: “Internirane osobe moraju biti smje{te-ne odvojeno i njima se mora upravljati odvojeno od rat-nih zarobljenika i osoba li{enih slobode iz svakog drugograzloga”,78 dok cijelo vrijeme boravka u logoru “~lanoviiste obitelji, a naro~ito roditelji i djeca, imaju biti okuplje-ni na istom mjestu internacije”.79 57



Za razliku od postupanja s ratnim zarobljenicima, Silakoja u internaciji drì gra|anske osobe “moè ih upotreblja-vati kao radnike jedino ako to one èle”, ali i u tom slu~ajuinternirane gra|anske osobe mogu po to~no odre|enoj pro-ceduri “u svakom trenutku otkazati daljnji rad”.80

Propisano je da internirane gra|anske osobe u sva-kom mjestu interniranja izme|u sebe biraju “slobodno itajnim glasovanjem, svakih {est mjeseci, ~lanove jednogodbora kojemu je du`nost da ih predstavlja pred vlastimaSile koja ih drì, pred Silama za{titnicama”, ICRC-em idrugim organizacijama.81

U @enevskoj konvenciji o za{titi gra|anskih osoba za vrije-me rata tako|er su izrijekom odre|ena djela koja se smatra-ju te{kim povredama Konvencije. Osim navo|enja svih te-{kih povreda kao i u 3. konvenciji, ovdje je izvr{eno ipro{irenje na sljede}a djela te{kih povreda Konvencije: “ne-zakonita progonstva i preseljenja, protuzakonita zatvara-nja, uzimanje talaca, uni{tavanje i prisvajanje imovine kojenije opravdano vojnim potrebama i koje se vr{i u velikomopsegu na nedopu{ten i samovoljan na~in”.82

U desetlje}ima nakon dono{enja @enevskih konvencija,kao temelja humanitarnog prava, u velikoj se mjeri razvija-lo me|unarodno pravo kao jedinstveni sustav. Na taj na-~in cijeli niz razli~itih me|unarodnopravnih akata – kojise u posljednje vrijeme naj~e{}e nazivaju zbirnim pojmomljudskih prava – predstavlja istovremeno i posrednu dopu-nu @enevskih konvencija.83

Zbog niza golemih negativnih iskustava u oruànimsukobima koji formalno nisu bili me|udràvni (“me|una-rodni”) ili sukoba u kojima su dràve sudionice oruànogsukoba odbijale priznati njegov me|unarodni karakter –sve ~e{}e se osporavala primjenjivost @enevskih konvencijakoje su po definiciji me|unarodne (me|udràvne). S drugestrane doga|ala se sve ubrzanija integracija svijeta tako dase stvarno mijenjalo tradicionalno zna~enje pojmova suve-renosti dràva i me|unarodnosti doga|anja.

Na taj na~in se u punoj mjeri otvorilo pitanje nad-le`nosti @enevskih konvencija za sukobe koji su (prema oz-na~iteljima i svekolikim posljedicama) stvarno me|una-rodni, a kojima se prema starim kriterijima mogao pripisi-vati unutarnji (ne-me|unarodni) karakter.

Problem je ve} bio otvoren odnosno propisan i u~lancima 3. svih @enevskih konvencija. Tako je ~lanak 3. usvakoj od ~etiri @enevske konvencije istovjetan i izrijekom seodnosi na slu~ajeve oruànih sukoba “koji nemaju me|u-narodni karakter”, te propisuje da }e u njima svaka odstrana u sukobu biti “du`na primjenjivati barem sljede}eodredbe: … postupat }e se, u svakoj prilici, ~ovje~no, bez58


ikakve nepovoljne diskriminacije zasnovane na rasi, bojikoè, vjeri ili uvjerenju, spolu, imovinskom stanju ili bilokojem drugom sli~nom mjerilu”.

Nadalje se u ~lanku 3. izrijekom zabranjuju, “u svakodoba i na svakom mjestu”, prema za{ti}enim licima slje-de}i postupci: “… sve vrste ubojstva, saka}enja, okrutnogpostupanja i mu~enja … uzimanje talaca … povrede osob-nog dostojanstva, osobito uvredljivi i poniàvaju}i postup-ci … izricanje i izvr{avanje kazni bez prethodnog su|enjaod strane redovito ustanovljenog suda koji pruà sva jam-stva, priznata kao nu`na od civiliziranih naroda”.

No, to pitanje – kao i neka druga – donekle su se na-stojala odre|enije regulirati i s dva Dopunska protokola @e-nevskih konvencija, koja su donesena 1977. godine i kojipredstavljaju izravnu dopunu, tj. od 1977. g. su sastavnidio @enevskih konvencija.

Opse`ni Dopunski protokol I ve} u ~lanku prvom odre-|uje da se nadle`nost izme|u ostalog primjenjuje i naoruàne sukobe u kojima se narodi bore protiv kolonijal-ne dominacije i strane okupacije te protiv rasisti~kih re-ìma pri ostvarivanju prava naroda na samoodre|enje, ko-je je zajam~eno Poveljom Ujedinjenih nacija. Na taj na~in jeodre|enje me|unarodnog sukoba iz @enevskih konvencija(1949. g.) pro{ireno i na neke oruàne sukobe koji se vodeza nacionalno oslobo|enje te su tako na njih pro{irena isva za{titna prava Konvencija.

Dopunski protokol II je znatno kra}i i nerazra|eniji, aglede nadle`nosti odre|eno je da se on primjenjuje na sveoruàne sukobe koji su obuhva}eni @enevskim konvencijamai Dopunskim protokolom I te osim toga na oruàne sukobe“koji se odvijaju na podru~ju visoke stranke ugovornice i iz-me|u njezinih oruànih snaga i odmetni~kih oruànih sna-ga ili drugih organiziranih naoruànih skupina”. No, nave-deno je i ograni~enje, da se “ne primjenjuje na situacijeunutarnjih nemira i napetosti, kao {to su pobune, izoliranii povremeni ~ini nasilja ili drugi ~ini sli~ne prirode”.84

Budu}i je srbijanski promid`beni sustav dugo vremenapoku{avao srbijansku oruànu agresiju na Hrvatsku, Slove-niju, BiH i Kosovo predstavljati kao unutarnju (ne-me|una-rodnu) stvar te je s tim stavom postizao razli~ite medijske,psiholo{ke, politi~ke, diplomatske i pravne u~inke unutarnaj{ireg prostora i institucija me|unarodne zajednice kao ina prostoru jugoisto~ne Europe, ovdje je potrebno podsje-titi i na Rezoluciju UN-a – G. A. Res. 3314 iz 1974. godine.Ova rezolucija agresiju odre|uje kao uporabu vojne silejedne dràve protiv suvereniteta, teritorijalnog integriteta ipoliti~ke nezavisnosti druge dràve, ili na bilo koji dru-ga~iji na~in suprotan Povelji UN-a koji nije ovdje naveden. 59



Pritom je odre|en i sadràj pojma dràva te je izme|uostalog odre|eno da se on koristi bez obzira je li dràvapriznata, ili je li ~lan UN-a.

Logora{ka iskustva

Kad se radi o suvremenim logora{kim iskustvima onda jeiznova potrebno naglasiti kako su logori tijekom cijelog20. stolje}a bili redovita praksa, ne samo u nizu lokalnih,regionalnih i svjetskih ratova nego i u tzv. mirnodopskimrazdobljima i okolnostima.85 Uzroci nastanka suvremenihlogora su mnogostruki i mogu se istraìvati i obrazlagati smotri{ta svih dru{tvenih znanosti, a ovdje je najprimjere-nije nazna~iti dva op}enitija konteksta. Prvi je civilizacijskikontekst koji nastanak suvremenih logora moè pratitikao historiografski i vrijednosni kontinuitet odnosa kojisu europske metropole (posjednice kolonija) od 16. sto-lje}a imale prema svojim izvaneuropskim kolonijalnimposjedima i narodima.

Taj odnos je u svakom pogledu – civilizacijskom, kul-turolo{kom, humanisti~kom, pravnom itd. – bio diskrimi-niraju}i jer su kolonijalni prostori, uklju~uju}i i njihovostanovni{tvo, bili izloèni najnehumanijoj, {to zna~i i lo-gora{koj praksi postupanja. I upravo na tim temeljima eu-ropskog odnosa prema kolonijalnom svijetu mogu se pro-matrati korijeni pojave i masovne primjene logora i u eu-ropskim iskustvima u 20. stolje}u, naro~ito tijekom Prvogi Drugog svjetskog rata.

Druga op}a okolnost koja je pogodovala primjeni lo-gora veè se za sve ve}u i svekoliku me|uovisnost do-ga|anja i dru{tvenih procesa u svijetu. Na taj na~in je u20. stolje}u do{lo i do totalitarizacije rata. Naime, vo|enjesuvremenih ratova – radilo se o agresiji ili o obrani – po-stalo je nezamislivo (ili bezizgledno) bez uklju~ivanja svihdru{tvenih (dràvnih, nacionalnih itd.) potencijala. Takvasituacija pogodovala je sve masovnijem stradavanju ljudi anaro~ito civilnog pu~anstva.

Sukladno tome, logori su postali sastavni dio vojnihdoktrina, planova i operativnih djelovanja odnosno jednood redovitih ratnih sredstava za ostvarivanje pobjede. In-terniranje odre|enih dru{tvenih skupina primjenjivalo sekao redovita suvremena ratna praksa u gotovo svim oru-ànim sukobima od lokalne do globalne razine, a koristilesu je sve strane u sukobu – poraène i pobjedni~ke.

Kad se radi o logora{koj praksi na ju`noslavenskomprostoru veoma se rijetko navodi da su na teritoriju auto-ritarne prve Jugoslavije logori primjenjivani i prije po~et-ka Drugog svjetskog rata. Tako je reìm prvi logor osno-60


vao 1935. godine u Vi{egradu (isto~na Bosna i Hercegovi-na) u kojem su – {to je osobito zanimljivo – bili uglav-nom internirani studenti i ostali intelektualci koji su vla-stima bili nepoèljni. Na podru~ju Banovine Hrvatske sunakon sporazuma Cvetkovi}-Ma~ek (ljeto 1939.), zna~inepune dvije godine prije dolaska svjetskog rata na ovajprostor, tako|er primjenjivani logori (Kru{~ica, Keresti-nec, Lepoglava) kao sredstvo represije prema nepoèljnimdru{tvenim skupinama.

Unato~ te{kim iskustvima iz Drugog svjetskog rata,logori su i nakon toga bili redovita praksa svih sudionikau vi{e stotina regionalnih i lokalnih oruànih sukoba di-ljem svijeta koji su se odvijali zbog najrazli~itijih razloga.Radi ukazivanja na potpunu neto~nost prevladavaju}egstereotipa koji primjenu logora{ke prakse gotovo isklju-~ivo ograni~ava na razdoblje Drugog svjetskog rata trebanavesti nekoliko primjera. U Korejskom ratu (1950.–1953.)su izravno vojno sudjelovale i najja~e dràve svijeta, a po-sebno je zna~ajno {to su na ju`nokorejskoj strani zapadnezemlje (na ~elu s SAD-om) formalno nastupale kao vojskaUN-a. Tada su se sve strane koristile logorima, uklju~uju}ii postrojbe SAD-a (UN-a) koje su samo u jednoj korejskojprovinciji (Chungchong) osnovale 72 logora u kojima jebilo internirano pribli`no 100.000 osoba.

I u drugom velikom regionalnom, Vijetnamskom ratujedan od glavnih aktera bile su postrojbe SAD-a (ovaj putbez formalnog pokroviteljstva UN-a) koje su zajedno sasajgonskim reìmom osnivale veliki broj tzv. strate{kih na-selja (zapravo sabirnih logora) u koja je internirano civil-no stanovni{tvo.

U brojnim poku{ajima metropola da zaustave procesepoliti~kog osamostaljenja kolonija moè se navesti i poda-tak kako je Francuska po~etkom 60-ih godina (prije pro-gla{enja nezavisnosti Alìra – 1962. g.) na alìrskom po-dru~ju raspolagala s vi{e od 2.200 tzv. sabirnih sredi{ta(centres de regroupement) u koje je bilo internirano pribli`nodva milijuna Alìraca.

Zatim, u nizu komunisti~kih dràva isto~ne i ju`neEurope reìmi su koristili logore (zarobljeni~ke, sabirne iradne) kao jedno od represivnih sredstava pomo}u kojihsu se odràvali na vlasti. Tako je i na cijelom teritoriju ko-munisti~ke Jugoslavije krajem rata i u neposrednom po-ra}u osnovan sustav logora u koji su zatvarane mnogo-brojne osobe prema razli~itim ideolo{kim, politi~kim,imovinskim i dugim kriterijima. Zanimljivo je pritom {tosu, uz niz novoosnovanih logora, za internaciju kori{teni isvi lokaliteti i objekti koje su u ratu kao logore upotreblja-vali komunistima suprotstavljeni reìmi i vojske. 61



Sva ukratko spomenuta logora{ka iskustva predstavlja-ju i dio konteksta unutar kojeg treba promatrati i genezulogora{kih iskustava koje je prakticirala srbijanska oruànaagresivnost od 1990.–1995. godine. Taj ~in agresivnostipredstavlja sloèni i osmi{ljeni proces “ratnog osvaja~kogpohoda koji je cjelovit prema nizu obilje`ja: povijesnoj ge-nezi, ciljevima, na~inu provo|enja, posljedicama itd.”, te jetek na temelju poznavanja ove cjelovitosti mogu}e relevan-tno razumijevati sustav logora koji su srbijanske strukturekoristile tijekom oruàne agresije na susjedne dràve.86

Kao i cjelokupna srbijanska agresivnost – prema kon-cepciji, ciljevima, izvedbi i posljedicama – tako je i sustavsrbijanskih logora koji je osnivan od 1990. g., u svim nave-denim sastavnicama, veoma usporediv s logorima koje jeosnivala nacisti~ka Njema~ka. Kao {to su logori savez-ni~kih dràva u Drugom svjetskom ratu bili bitno razli~itiprema porijeklu i svrsi od sustava logora pod nacisti~kimnadzorom, tako se i logori koji su od 1991. godine osniva-ni pod nadzorom napadnutih dràva bitno razlikuju odsustava srbijanskih logora. Najjednostavnije re~eno, ovi lo-gori – za razliku od srbijanskih – nisu bili unaprijed osmi-{ljeni sustav niti su bili sastavni dio vojne strategije i poli-ti~kih ciljeva. Ovaj zaklju~ak }e se prepoznati i iz niza ~i-njenica i dokumenata koji se navode u nastavku teksta.

U ovom smislu je paradoksalno znakovita, a na prvipogled i nevjerojatna, ~injenica {to su se u Hrvatskoj i ume|unarodnoj zajednici izbjegavala podupiranja provo|e-nja sustavnih istraìvanja, a time i javne prezentnosti idruga~ijeg suo~avanja s logora{kim iskustvima koja je osta-vila srbijanska agresija. Tako primjerice u Hrvatskoj (BiHitd.) ne postoje ni slu`beni niti druga~iji strukturirani lo-gora{ki podaci, njihova obrada i interpretacija.

U takvoj situaciji golemu polaznu vrijednost predstav-lja rijetko spominjano Zavr{no izvje{}e i Aneksi koje je1994./95. g. izradilo Stru~no povjerenstvo koje je osnovanona temelju Rezolucije 780 Vije}a Sigurnosti UN-a iz 1992. go-dine.87

Stru~no povjerenstvo UN-a u dokumentu navodi zem-ljopisni poloàj niza od pribli`no 480 (~etiri stotine iosamdeset) pojedina~nih logora koji su kao sustav osnova-ni pod srbijanskim nadzorom, a u logore su interniranevojne i civilne osobe. Prema navodima Povjerenstva, od togbroja postojanje pribli`no 300 logora je prijavljeno odstrane jednog ili vi{e neutralnih izvora te komisija posto-janje tih logora smatra pouzdano potvr|enim (corrobora-ted), a postojanje pribli`no 180 logora je prijavljeno odstrane ne-neutralnih izvora, te njih Povjerenstvo vodi podoznakom “nepotvr|eno” (uncorroborated).62


Od ukupno 480 srbijanskih logora, pribli`no 330 (200potvr|enih i 130 nepotvr|enih) nalazilo se na podru~juBosne i Hercegovine; pribli`no 80 (30 potvr|enih i 50 ne-potvr|enih) na podru~ju okupiranih dijelova RepublikeHrvatske; a pribli`no 70 (40 potvr|enih i 30 nepotvr-|enih) na podru~ju Srbije (60) i Crne Gore (10).

Sustav srbijanskih logora – kao i ostale zna~ajke – zor-no potvr|uje da je srbijanska oruàna agresija bila cjelovit(integralan) projekt. Naime, sustav logora je predstavljaojednu cjelinu, {to potvr|uje i Izvje{}e Povjerenstva u kojemse navodi da su internirane osobe iz Hrvatske i Bosne iHercegovine bile bez ikakvih zapreka raspore|ivane i pre-seljavane u logore koji su se nalazili na podru~ju sve tridràve (okupirani dijelovi R. Hrvatske te Bosne i Hercego-vine te teritorij Srbije i Crne Gore). U Izvje{}u se tako|ernavodi da su srpski civili i vojnici s podru~ja jedne dràveposje}ivali logore i u drugim dvjema dràvama kako bi“sudjelovali u zlostavljanju” interniranih osoba.

Osim toga Povjerenstvo tvrdi kako je “zlostavljanje za-to~enika” bilo uobi~ajeno te da su zapovjednici srbijan-skih logora “znali za zlostavljanja i ~esto su dozvoljavalisrpskim civilima i paravojnim postrojbama zlostavljanjezato~enika”. Zatim se opisuje kako su “Srbi koji su dràlilogore u Hrvatskoj vi{e puta poku{ali obmanuti posjetiocezainteresirane za uvjete u logorima” (ICRC i druge) itd.

Radi razumijevanja sloènosti i osmi{ljenosti srbijan-ske oruàne agresije znakovit je i navod Povjerenstva u ko-jem se kaè: “Bilo je zato~enika koji su prisiljeni na Beo-gradskoj televiziji opisivati svoje navodne napade na Srbe”.Naime, ugroènost srpstva bila jedna od osnovnih parola isocijalno-motivacijskih ~imbenika s kojima su velikosrbi-janske strukture provodile nacionalnu homogenizaciju Srbaza pripremu agresije koja je izvedena. Na istim stereotipizi-ranim sloènicama temelje se i svi tada{nji i dana{nji po-ku{aji da se u me|unarodnoj javnosti srbijanska oruànaagresija prikaè i opravda kao obrana ugroènih Srba.

Me|u sustavno po~injenim zlo~inima koje je primje-njivala srbijanska oruàna agresija posebno negativno mje-sto pripada srbijanskim logorima za provo|enje masovnihsilovanja koje su osnivale srbijanske vlasti na prostoruokupiranih dijelova Bosne i Hercegovine. Naime, tijekompovijesti ratovanja redovito su se doga|ala i seksualna zlo-stavljanja, uklju~uju}i i silovanja, ali tek u srbijanskoj oru-ànoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu (od 1992. godine)prvi put su sustavno osnivani logori za provo|enje masov-nih silovanja. U ove logore su zatvarane isklju~ivo ènskeosobe nesrpskog etni~kog podrijetla (preteìto Bo{njakinjeMuslimanke) nad kojima su izvr{avana masovna silovanja. 63



Kad su silovane ène do{le u visoku dob trudno}e pu{tanesu na slobodu.

Logori za provo|enje masovnih silovanja bili su diostrategije kojoj je svrha bila etni~ki o~istiti prostor odnesrpskog pu~anstva, a silovane ène predstavljale su dioprognani~ke populacije koja je – radi psiholo{kih, moral-nih, vjerskih, obi~ajnih i drugih razloga – bila najvi{e mo-tivirana na ostanak u izbjegli{tvu, odnosno trajno nastanji-vanje u {to udaljenijim dijelovima svijeta.

Povjerenstvo UN-a u posebnom dijelu izvje{tava o pro-vo|enju silovanja i seksualnog zlostavljanja u srbijanskimlogorima,88 uklju~uju}i navo|enje slu~ajeva objekata kojisu bili logori silovanja u kojima su “sve ène bile silovanekad bi se vojnici vratili s fronte, svakih 15 dana” ili su bilizato~eni~ki centri za ène u kojima se radilo “uglavnom oseksualnom zlostavljanju”.89

O na~inu postupanja u srbijanskim logorima na odre-|en sintetizirani na~in jednim dijelom govore i rezultatiankete provedene me|u preìvjelim logora{ima koji su (re-zultati) objavljeni u posebnom poglavlju ove knjige.90

Me|utim, zbog op}eg nepovoljnog statusa logora{keproblematike te {to cjelovitije, objektivnije i konkretnijemogu}nosti uspore|ivanja me|unarodnog prava i logo-ra{kih iskustava koje je ostavila srbijanska oruàna agresi-ja, nu`no je upoznati se i suo~iti s narednim tekstom kojise temelji na nizu potpuno marginaliziranih knjiga u koji-ma su izneseni dokumenti i svjedo~anstva koja su prikupilei objavile udruge preìvjelih logora{a srbijanskih logora ilipojedini preìvjeli logora{i.91 Izvadci iz ovih djela odabranisu kao prevladavaju}a tipi~na iskustva logora{a te }e ovdjebiti navedeni u cilju {to jednostavnije usporedivosti s dije-lom ovog rada koji se odnosi na me|unarodno pravo.

Iz svih dokumenata i svjedo~anstava je potpuno raz-vidno kako su – u srbijanskim logorima – sve odredbe@enevskih konvencija koje se odnose na logore sustavno inajnehumanije kr{ene kao i sve druge mnogobrojne odred-be me|unarodnog prava koje reguliraju me|uljudsko po-stupanje.

Lokacije srbijanskih logora nisu uop}e uvaàvale kli-matske uvjete koji ne bi {tetili zdravlju i sigurnosti interni-ranih osoba. Stanje objekata u kojima su bile interniraneosobe bilo je potpuno neprimjereno smje{taju i boravkune samo ljudi nego i ìvotinja. Unutarnji uvjeti smje{taja(broj osoba, higijenski uvjeti, odje}a, leàjevi, pokriva~iitd.) bili su katastrofalni. Logori su se osnivali na zapu{te-nim poljoprivrednim imanjima, u skladi{tima, u podrumi-ma najrazli~itijih javnih i privatnih objekata, dijelovimavojarni i redovitih zatvora itd.64


Kod ve}ih logora u koje je smje{tano tisu}u ili vi{e lo-gora{a naj~e{}e se radilo o napu{tenim i potpuno zapu{te-nim ostacima objekata u kojima su nekad bile farme zauzgoj stoke. To je primjerice bio slu~aj s logorom Begejci ilogorom Staji}evo koji su se nalazili u Vojvodini. LogorBegejci djelovao je pedesetak dana, od po~etka listopadado pred kraj studenog 1991. godine; logor Staji}evo djelo-vao je 35 dana od sredine studenog (18. 11., tj. od okupaci-je Vukovara) do 21. prosinca 1991. Tijekom njihova posto-janja i poslije njihova zatvaranja nekoliko tisu}a logora{aje preseljeno u druge logore uglavnom na podru~ju Srbije(Sremska Mitrovica, Ni{, Beograd itd.).

Jedan od preìvjelih logora{a opisao je fizi~ki izgledlogora Staji}evo na sljede}i na~in: bila je to nekada{nja {ta-la za uzgoj goveda, “koja je bila napu{tena prije desetakgodina. Duga~ka oko 200, a {iroka oko 30 metara. Bila jebez stropa, samo pokrivena crijepom. Po duìni s jedne i sdruge strane bili su valovi za hranjenje stoke. Valovi su bi-li odmaknuti oko metar od duìh zidova. Od valova pre-ma sredini bio je prostor na kojem je (neko}, o.a.) bila sto-ka, a cijelom duìnom {tale bio je prolaz oko tri metra({irine, o.a.). Izme|u valova nalazila se zemlja, a drugi dije-lovi {tale bili su pokriveni nekakvim ve} odavno istro-{enim betonom … u taj prostor sabili su nas oko tisu}u.Nije bilo nikakvog ìvotnog prostora … sabijali smo se igazili jedni preko drugih”.92

Postupanje s logora{ima – od zarobljavanja ili uhi}e-nja do izlaska iz logora ili smrti logora{a – bilo je u svimsrbijanskim logorima zasi}eno izuzetno u~estalim, okrut-nim i najrazli~itijim oblicima fizi~kog i psihi~kog zlostav-ljanja. Torturama su logora{i bili izlagani kolektivno i po-jedina~no, tijekom dana i no}i, prigodom postrojavanja,obroka, rada, boravka i spavanja. Jednako se postupalo pri-godom sustavnih ispitivanja na koja su vi{ekratno odvo-|eni svi zato~enici.

Predmeti osobne uporabe, novac, nakit i ostale vrijed-nosti koje su kod sebe imali logora{i naj~e{}e su im otima-ni uz primjenu nasilja i prijetnji a bez ikakve priznanice.Naj~e{}e su u iste prostorije internirani mu{karci, ène idjeca. êsto su vr{ena premje{tanja logora{a bez najave iobavijesti o odredi{tu te uz ne~ovje~ne uvjete i najokrutni-je postupanje.

U svim prigodama – upu}ivanju u logor, premje{ta-nju i boravku u logoru – hrana je bila neredovita, koli-~inom izrazito nedovoljna i izuzetno lo{e kakvo}e. Na tosu se nadovezali potpuno nehigijenski uvjeti, nepostojanjeambulanta i lije~nika. Sve to se jednostavno o~itovalo udrasti~nim gubicima tjelesne teìne svih preìvjelih logo-ra{a i u u~estalim obolijevanjima. 65



Ispovijedanje vjere ne samo {to je bilo potpuno one-mogu}eno logora{ima, nego su mnoga zlostavljanja bilazasnivana i motivirana na vjerskoj diskriminaciji. Isto takoza logora{e nije postojala ni najmanja mogu}nost zadovo-ljavanja intelektualnih, obrazovnih, kulturnih i drugih po-treba. Logora{i su izme|u ostalog zlostavljani priop}ava-njem nepovoljnih i tragi~nih la`nih op}ih i osobnih poda-taka. Ni u jednom logoru nije bio logora{ima dostupan nitekst Konvencija niti druge slu`bene pisane obavijesti gledenjihovog statusa.

Logora{i (vojnici i ~asnici te civili) su morali obavljatinajrazli~itije radove prema naho|enju vlasnika logora. Pri-tom su logora{i zlostavljani a potpuno su zanemareni uv-jeti rada, dodatna ishrana i nov~ana naknada za rad.

Na razli~ite na~ine je onemogu}avana i usporavanakomunikacija prema vanjskom svijetu. To se jednako od-nosilo na obavijesti o postojanju logora i evidencijama lo-gora{a, kao i na komunikaciju logora{a prema obiteljima,prema vlastima mati~ne dr`ave i prema me|unarodnimorganizacijama, uklju~uju}i i ICRC. Ni u jednom srbijan-skom logoru nije izabran niti jedan povjerenik logora{a.

Internirane civilne osobe redovito su smje{tane u logo-re zajedno s ratnim zarobljenicima, a u nizu slu~ajeva i lo-gora{i su zatvarani s doma}im osobama koje su bile osu|eneza razli~ita kaznena djela. Veoma ~esto je vr{eno razdvajanjeinterniranih ~lanova iste obitelji uklju~uju}i i djecu.

U svim logorima su, izme|u ostalog, masovno vr{enadjela koja su Konvencije ozna~ile te{kom povredom Kon-vencija; namjerna ubojstva, mu~enja i ne~ovje~no postu-panje, nano{enje velikih patnji i ozbiljnih povreda tijelu izdravlju, li{avanje prava na redovito i nepristrano su|enje,nezakonita progonstva i preseljenja, protuzakonita zatva-ranja, uzimanje talaca te uni{tavanje i prisvajanje imovine.Srbijanske vlasti ne samo {to nisu poduzimale mjere koji-ma bi to sprije~ile i kazneno sankcionirale nego su u sve-mu organizacijski i provedbeno sudjelovale.

Dolazak u bilo koji logor izgledao je sli~no te se i iztoga mo`e zaklju~iti kako se radilo o organiziranom mo-delu postupanja. Jedan od logora{a to je opisao na sljede}ina~in: “Od izlaznih vrata autobusa pa sve duboko u samu{talu, s jedne i s druge strane bili su vojni policajci-rezervi-sti i njihova civilna milicija … Svaki od njih imao je u rucinekakvu duga~ku palicu ili neki drugi tvrdi predmet. Prisamom ulasku nismo smjeli tr~ati. Hodaju}i oni su imalivi{e vremena da nam zadaju {to vi{e udaraca. Put od izlazaiz autobusa bio je dug i do sto metara, za one {to su izlazi-li me|u prvima, a kako se {tala popunjavala bio je svekra}i. Mi smo izlazili a oni su tukli … od zadobivenih66


udaraca mnogi su padali, a neki se ~ak nikada vi{e nisuuspjeli podignuti … Nosili smo i ranjenike … Ni{ta mi-losrdniji nisu bili ni prema njima. Bilo je na{ih ljudi i na{takama. Njima bi podmetali noge da bi padali i tada bilipotpuno nemo}ni. Bilo je slomljenih ruku, nogu, rebara irazbijenih glava. Tako te{ko ranjenima nitko od nas nijesmio pri}i i pomo}i im … Uza sve to prijetili su nam da tou stvari nije jo{ ni{ta, {to nas sve ~eka u logoru. I bili su upravu”.93

Logor Sremska Mitrovica (u Srijemu, jugozapadno odBeograda) bio je smje{ten u sklopu starog velikog zatvorakoji je bio okruèn ~etiri metra visokim zidom na ~ijem sevrhu nalazila bodljikava ìca. U srbijanskom sustavu, ovajlogor je bio jedan od najve}ih i najdugotrajnijih; otvorenje 18. studenog 1991. i djelovao je do 13. kolovoza 1992., au njemu je duè “zadràno cca 1500 zato~enika, dok je ukra}em vremenu zadràno 4000 èna, djece i staraca”.94

U jednom od brojnih me|usobno sli~nih svjedo~an-stava o logoru Sremska Mitrovica nalazi se i sljede}i dio:“Po pri~ama onih koji su do{li prije moje grupe, a ni onanije pro{la bolje, svi do~eci u logoru bili su popra}eni tzv.'{palirom' kroz koji su morali pro}i zato~enici dok su ponjima plju{tali udarci palica u rukama slu`benih zatvor-skih straàra … U sobama se bukvalno gu{ilo i do sto pe-deset zato~enika, koji nisu imali nikakve uvjete za odrà-vanje osobne higijene, pa ~ak nam nisu davali ni toaletni,niti bilo kakav drugi papir koji bi mogao posluìti u tesvrhe. Svi smo bili obrasli u brade i kose, nokte smo sma-njivali kako smo znali i umjeli, a naglo smo gubili nateìni, jer ono {to smo dobivali za jelo bilo je kvalitativnoi kvantitativno takvo i toliko da je bilo pitanje ho}emo liizdràti ako zato~eni{tvo dulje potraje.

Za doru~ak i ve~eru dobivali smo kri{ku crnog, vi{edana starog, suhog i ~esto pljesnivog kruha, sirovu hrenov-ku, tvrdo kuhano jaje, komad neosu{ene slanine koju ni-smo imali ~ime rezati … komadi} salame sumnjive valjano-sti, nekuhani, nezasla|eni i neposoljeni griz na vodi, neku-hani i neposoljeni kukuruzni '{rot' i sve tako iz dana udan.

Za ru~ak se dobivala jedna kri{ka kruha i u tanjurunekoliko `lica neslane teku}ine te{ko prepoznatljiva mirisai ukusa o onome {to bi u njoj moglo biti kuhano. Bile suto uglavnom bistre teku}ine koju bi logora{ popio u dvagutljaja, a onda bi pojeo suhu i pljesnivu kri{ku crnog kru-ha, i to je bilo sve. Do kraja zato~eni{tva hrana se nije po-bolj{ala ni kvalitetom ni koli~inom”.95

U dijelu vojarne uz izlaznu cestu iz Beograda premaValjevu nalazio se logor Bubanj Potok. I ovdje su pro- 67



vo|ene torture koje su dijelom opisane od strane preìvje-log logora{a: “Bilo je dana kada su nas pojedina~no odvo-dili u praznu spavaonicu, na njima svojstven na~in razgo-vora. U spavaonici je sjedio oficir i gledao kroz prozor.Nezainteresirano je slu{ao na{e jauke i zapomaganja odboli od udaraca koje smo primali u lice i trbuh. Kada jeoficir bio zadovoljan na{im jaucima tada je naredio dazavr{e s poslom. Trbuh mi je bio {aren od zadobivenihudaraca, a debelo meso i kukovi crni od podljeva krvi …Drugi su pak dan straàri zahtijevali da lièm parket uspavaonici. To sam morao raditi tako da oni vide ispruènjezik na parketu.

Nekoliko sam puta morao u spavaonici pred svimaplesati. To su zahtijevali balavci kojima sam mogao bitiotac … jednom su me tako izveli u hodnik, po~eli tu}i ipao sam u nesvijest od siline udaraca …

îtavu spavaonicu, nas 10–12 zato~enika maltretiralisu i grupno. Bila bi prisutna dva-tri straàra i davali bi za-stra{uju}e naredbe. Od ranih sati pa do duboko u no}.Morali smo stati jedan nasuprot drugoga i udarati se gla-vama tako dugo dok oni nisu bili zadovoljni. Zatim smomorali {amarati jedni druge po licu. Potom se zalijetati iudarati glavom u èljezne {ipke kreveta, i to {to ja~e. Mo-rali smo stajati u koloni okrenuti jedan prema drugome, ajedan po jedan morao je prolaziti pokraj kolone i svakogaudarati u tur. Morali smo po nekoliko sati stajati i gledatigore u strop … Jedna od 'igara' bila je da smo na naredbu'avioni' morali poskakati s kreveta, obu}i se i le}i pod kre-vet”.96

Izvadak iz iskaza jednog od zato~enika logora BubanjPotok svjedo~i o tipi~nom na~inu ispitivanja te su|enju:“Pozvali su me u posebnu sobu. Unutra je desetak njih.Po~etak je bilo udaranje u trbuh i pendrekom po le|ima.Kapetan, koji me je ispitivao, ponudio me je cigaretom irekao mi da se ne bojim jer me ne}e ubiti, ali tu}i }e medok god polagano ne umrem. Po~eo me udarati o re{etkena krevetu, potekla mi je krv iz usta i polagano sam se gu-bio. Kada sam do{ao svijesti leào sam na krevetu sav ukrvi. Ponovo su me izvukli iz kreveta i odnijeli u WC dase operem. Bilo mi je malo hladno malo vru}e. Popio sammalo vode, ali su me ubrzo odmakli od vode i ponovopo~eli tu}i … Padao je mrak izgubio sam pojam o vreme-nu …

Ujutro … strpali su me u 'maricu' i vozili oko jedansat, do Top~idera, u Beogradu. Tu su ponovo slijedila ispi-tivanja iz po~etka, ali ovaj put pred kamerom. Ponovo suslijedile te{ke batine, pa mu~enja. Gasili su mi cigarete ponogama i rukama, lomili mi rebra, udarali me po glavi.68


[amarali su me sve dok nisam pljuvao komade zubi izusta, a oni su se samo svemu tome smijali. Po~elo je novoispitivanje, druga~ije od dosada{njeg. Gu{ili su me ìcom,bockali me iglicama po rukama i nogama … Potom su meodveli u }eliju … Oko pono}i dolazi mi u 'posjet' grupavojnika od njih 5–6 i ponovo po~inje mu~enje … Dvojicame drè, jedan me udara, a jedan mi skida hla~e, zatim meveù za donji ekstremitet i vuku po sobi, nedugo zatimponovo gubim svijest, te me polijevaju vodom i tako sammokar tresu}i se od hladno}e zaspao … Poslije doru~ka po-novo dolazi nekakva komisija. O~itali su mi moja prava ipresudu na 20 godina zatvora … Tu su me no} pustili daodspavam, ali ve} kod jutarnjeg umivanja … po~inje po-novno maltretiranje, udaranje, iìvljavanje. Govorili su ka-ko }e me izrezati na komade i tako me u dijelovima posla-ti ku}i. Dani na Top~ideru su bili nezamislivi i neizdrìvi,da ~ovjek ne povjeruje {to su sve ljudi u stanju drugom~ovjeku u~initi”.97

Srbijanske vlasti su na okupiranim dijelovima Hrvatskeve} 1990. godine zapo~ele otvarati brojne logore. Tako je uBorovu Selu otvoren logor “negdje iza Boì}a 1990. i to uprostoriji kino dvorane. Sve {to je zarobljeno od Tenje doDalja, zavr{avalo je u Borovu Selu”. Kad se od ljeta 1991.po~eo naglo pove}avati broj interniranih osoba, u logor supretvorene {kolske u~ionice i {kolska sportska dvorana. Lo-gora{i su zlostavljani na mnogobrojne na~ine, a neki su ubi-jani “na zvjerski na~in: izmasakrirani su razbijenim boca-ma, metalnim predmetima i noèvima, te ba~eni u Du-nav”.98

Sli~na situacija bila je i u drugim srbijanskim logori-ma na okupiranim dijelovima Hrvatske; u Dalju, Dardi,Jagodnjaku, Belom Manastiru, Petrovcima, Negoslavcima,Bu~ju, Oku~anima, Glini, Kninu itd.99

Primjerice, u svjedo~enju logora{a iz Dalja navodi se isljede}e: “Mu~enja su bila stalna, i kada smo radili. Pa ~aksmo i travu morali ~upati s tri prsta … Dan prije mog po-vratka ubijeni su zatvorenici: novinar radio Vukovara Stje-pan Peni}. Njega su toliko pretukli, a onda ga poluìvogpolili benzinom i zapalili. To su naredili @eljko îzmi} iLalo Mijokovi}. Drago i Franjo Kov~alija morali su sami se-bi iskopati grobnicu, a tada su ih poubijali kao i NikoluGrobljara. Istoga dana ubijeni su i Andrija Ripi}, Jano{Dio{i kao i Stipo Liji} kojega su zaklali u krevetu”.100 Kadaje rije~ o Dalju, “malo je poznato da je nesrpski ìvalj u Da-lju osobno preslu{avao i mahniti ~etni~ki vojvoda [e{elj”.101

U srbijanskim logorima je posebno u~estali oblik psi-hofizi~kog zlostavljanja predstavljalo odvo|enje na la`naubijanja i strijeljanja. 69



“No}u su nas iznenada strpali u kampanjolu, i to nassedam. Svi smo bili svezani … Nakon nekog vremena vozi-lo je stalo. Prvog zatvorenika izbacuju iz auta. ûjem kakoga udaraju, kako krklja. O~ito je da se gu{i od udaraca, iliga dave. Tako prolazi svaki sljede}i. No, mrak je i ne vi-dim jesu li te jadne zatvorenike ubili, ili su ih samo dosmrti prebili.

Do{ao je red i na mene. Bio sam zadnji. ûjem da senetko s moje lijeve strane dere: 'Ne toga klati, tog }emo ka-petana ìvog oderati'. îm su me oni straàri izbacili izauta, po~eli su udarati po meni. Ja, onako u mraku, pipamho}u li nagaziti na one mrtve zatvorenike koje su prije me-ne tukli i davili. Tako udaraju}i i guraju}i nabili su me naneki zid ili me|u, ali i dalje tuku. Svla~e me do gola.Onda me dvojica uhvati{e i unose onako polumrtvog uneku prostoriju”.102

Drugo svjedo~anstvo: “Onda su prozvali jednog odnas i izveli iz ku}e u kojoj su nas ispitali. ûla se koman-da jugovojnika: 'Veìte mu o~i! Vod spreman za strijelja-nje. Pali!' ûo se i reski rafal. Onda su odveli drugog za-robljenika i sve su to ponovili. Onda je do{ao red i na me-ne. U trenutku odvo|enja na to strijeljanje, mnogo togami je pro{lo kroz glavu. Noge su mi se odjednom odsjeklei, nekako instinktivno, iz mene se prolomio o~ajni vrisak,kao opro{taj sa ìvotom. Kad sam do{ao do mjesta strije-ljanja, ostao sam zaprepa{ten jer sam vidio da su mojiprethodnici ìvi i da se nalaze u onoj garaì”.103

U neke srbijanske logore bili su internirani i pojediniSrbi koji su odbijali sudjelovati u agresiji ili se s njom nisusolidarizirali. “Logorski straàri su te Srbe nazivali izdaji-cama srpskog naroda. Prema njima su se tako|er brutalnopona{ali. Tako su ne~ovje~no postupali prema jednomSrbinu iz Lozice kod Dubrovnika. Tukli su ga i zlostavljalikao da je Hrvat”.104

Osim {to su logora{i bili primoravani davati razli~itela`ne izjave za srbijanske televizijske postaje, svjedo~enjapotvr|uju i ostalo: “Bili smo primorani potpisivati svako-jake izjave koje nismo izjavili, npr. da smo strani pla}eni-ci, da smo organizatori pobune u raznim mjestima i da jekod nas prona|eno svakojako oru`je za klanje i va|enjeo~iju srpskom stanovni{tvu”.

Logora{i su psiholo{ki naro~ito dugo i te{ko doìvlja-vali organiziranje la`nih razmjena. Logorske vlasti bi pro-~itale “po desetak imena, pa bi zatvorenike ukrcali u auto-bus i onda s njima kruìli oko kasarne dok bi ih straàritokom vo`nje mlatili, a oni su stalno morali dràti sagnu-te glave s rukama na potiljku. Onda bi ih nakon pola sata,isprebijane, vratili u spavaonicu”.105 “Nakon la`ne razmje-70


ne bi govorili da nas ne}e na{i, da nas ne}e Tu|man, da jehrvatska strana odustala od razmjene itd.”.106

Mnogi logora{i svjedo~e kako su logorske vlasti u~e-stalo skrivale dio logora{a od ICRC ili su onemogu}avaleslobodnu komunikaciju s predstavnicima ICRC. To po-tvr|uje i dio sljede}eg, tipi~nog iskaza preìvjelog logora{a:“Mene su tek tre}i put po dolasku predstavnici MKCK(Me|unarodnog komiteta crvenog krià, ICRC) identificirali iuveli u zatvoreni~ke popise. Tom je prilikom slu`bena pre-voditeljica bila gospo|a iz YUGOTURS-a iz Herceg No-vog. Poslije smo doznali da je {efu zatvora 'otkucala' sve{to su zatvorenici govorili predstavnicima MKCK o tret-manu u zatvoru … Zbog toga su mnogi zatvorenici poodlasku predstavnika MKCK znali dobiti te{ke batine”.107

Me|utim i me|u najnehumanijim okrutnostima kojesu ovdje malim dijelom tek spomenute, posebno ekstrem-ni oblici postupanja u srbijanskim logorima primjenjivanisu prema interniranim braniteljima i civilima Vukovarakoji su ~inili vi{e od polovice ukupno interniranih osoba spodru~ja Republike Hrvatske. To se jednako doga|alo ulogorima koje su srbijanske vlasti osnivale u okupiranomVukovaru kao i u brojnim drugim logorima u koje su Vu-kovarci poslije bili upu}ivani. O tome najzornije svjedo~eekshumirane `rtve brojnih masovnih grobnica na podru-~ju Vukovara, kao i dio objavljenih svjedo~anstava preìv-jelih logora{a.108

U navedenom Izvje{}u Povjerenstva UN-a koje se odno-si na silovanje i seksualne napade, dio koji govori o vuko-varskom podru~ju je najopse`niji i opisuje najve}e okrut-nosti u slu~ajevima “seksualnih zvjerstava”. U logoru Vele-promet koji “je sluìo kao veliki sabirni centar za tisu}e ci-vila uhva}enih nekoliko dana nakon okupacije Vukovara… mu{karci su bili tu~eni po genitalijama i kastrirani. Ujednom slu~aju srpski su vojnici … prerezali testise i penisHrvatu. U drugom slu~aju `rtva je prijavila da je uzastopcebila tu~ena po genitalijama i da je s grupom zato~enihmu{karaca bio poredan u vrstu, genitalije su im povezaliìcom i tako su morali hodati u krug po sobi … Zato~enicisvjedo~e kako su ~uli urlike èna koje su silovane. Drugisvjedok svjedo~i o (u izvje{}u nije navedeno ime) trudnici,njegovoj poznanici i jo{ 15 Hrvatica koje su bile silovaneu logoru. Srpkinja koja je bila udana za Hrvata tako|er jebila silovana. Posljednji izvor svjedo~i kako je Veleprometbio mjesto 'brutalnog silovanja'.

Seksualni napadi su po~injeni i izvan logora … Kape-tan je silovao dvije 14-godi{nje djevoj~ice pred njihovombakom, a onda ih sve tri ubio … mlade hrvatske djevojkekoje su sluìle srpske dobrovoljce, bile su prisiljene na sek- 71



sualni odnos … Albanka je prijavila kako je 12 sati uza-stopce ispitivana i silovana od grupe vojnika JNA”.109

Velepromet je bio veliki ogra|eni skladi{ni prostor isto-imenog poduze}a a imao je sedam zidanih zgrada i osamlimenih skladi{ta. Tu su srbijanske vlasti prije potpuneokupacije Vukovara otvorile logor koji je postojao do pro-lje}a 1992. godine. U prva tri dana od okupacije Vukovara“stalno su se izvodili ljudi i gubi im se svaki trag. Ispiti-vanja su se vr{ila u prve dane 24 sata na dan … U sve ob-jekte ulazili su uniformirani ljudi i prozivali pojedince iliih samo prepoznavali i odvodili, poslije su se ~uli jauci, za-pomaganja, a i pucanja, kako pojedina~na tako i rafalna”.

“U jednoj limenci smje{teno je vi{e od 1000 ljudi, bezvode, WC-a i bilo ~ega, pod je od betona. Nije se mogloni{ta nego stajati. Ljudi, ène i djeca mokrili su ispod se-be”.110

“U dnu dvori{ta bio je dio ogra|en ìcom, a u tomogra|enom prostoru bilo je natiskano ljudi koji su o~ajnopruàli ruke kroz ìcu prema ljudima dovezenim iz bolnicei iz grada i zazivali nas pretpostavljaju}i svoj skora{nji kraj,a sa èljom da ih vidi netko poznat kako bi, ako preìvi,mogao re}i gdje ih je posljednji puta vidio … Tijekom no}isu razjareni ~etnici upadali u hangare tukli ljude raznim pa-licama, metalnim {ipkama, vi{eslojnim metalnim sajlama,kundacima pu{aka, {akama, vojni~kim ~izmama i ~ime svene. Traìli su i uzimali ru~ne satove, zlatne lan~i}e, prstenjei sve vrijedno {to je tko kod sebe imao …

Taj koji se meni obratio izvadio je iz dèpa predmetmetalne ùte boje i pogledav{i po svima nama upitao: 'Dali znate {ta je ovo?'

Naravno da smo znali, bio je to tzv. pi{tolj za ubija-nje stoke, iz kojega kada se otpusti otponac izleti duga~ki{iljati metalni klin koji trenutno ubija i najja~eg bika.

Nismo ni{ta odgovorili jer smo zamrli od straha, aon se na to uspravio u svoj svojoj veli~ini va`no napu-niv{i plu}a zrakom i zna~ajno nagla{avaju}i svaku rije~,poru~io nam: 'S ovim se fino ubija'. Kad smo iza{li (tj.zavr{ili zato~eni{tvo, o. a.) saznao sam od na{ih da je tobio Milo{ Buli} zvani Bulidà. 1999./2000. su|en je u vu-kovarskom @upanijskom sudu i oslobo|en zbog nedo-statka dokaza”.111

Srbijanske vlasti osnovale su i logor Ov~ara na dijeluistoimene farme koja je nekoliko kilometara udaljena odVukovara. U ovom logoru likvidirano je 200 zato~enika a61 je nestao; to su uglavnom bili ranjenici iz vukovarskebolnice koji su iz nje odvedeni od strane srbijanske vojskeuz nazo~nost predstavnika ICRC i posebnog izaslanikaUN-a (C. Vance).72


Zaklju~na napomena

Na temelju podataka iznesenih u ovom radu nedvojbenose moè zaklju~iti kako su i pri kraju 20. stolje}a u Europii svijetu logori ostali uobi~ajena praksa u me|uljudskompostupanju, naro~ito tijekom pripremanja i provo|enjaoruànih sukoba. Isto tako je nedvojbeno kako se proto-kom vremena doga|a sve ve}e udaljavanje izme|u, s jednestrane, me|unarodnog prava a naro~ito njegovih dijelovakoji se izravno i posredno odnose na logore te, s drugestrane, prakti~nih logora{kih iskustava. Odnosno, {to jeme|unarodno pravo razra|enije propisivalo za{titu logo-ra{a, njihova iskustva bila su sve negativnija.

O tome su u najgorim oblicima bjelodano posvje-do~ila logora{ka iskustva koja su se doga|ala u sustavu lo-gora koji su osnovale srbijanske vlasti tijekom oruàneagresije na Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Me|utim, unato~ takvim okolnostima, izostalo je pri-mjereno suo~avanje s logora{kim iskustvima nakon Dru-gog svjetskog rata kako na razini javne percepcije tako iglede javnog statusa ove problematike. I o tome svjedo~isustavna marginalizacija logora{kih iskustava koja su sedoga|ala tijekom srbijanske agresije.

Stoga svaki objektivni javni govor o suvremenim logo-rima ima poseban zna~aj, kao poticaj daljnjim istraìva-njima i prevenciji ponavljanja logora{kih iskustava.

BILJE[KE1 Jur~evi}, J., Povijest logora, u D. Rehak, Putevima pakla u 21. stolje}e, Za-greb, 2000., str. 10.

2 v. Isto; gdje se podrobnije govori o vrstama logora, povijesti logo-ra{kih iskustava i nastanku me|unarodnog humanitarnog prava.

3 Isto, str. 19.4 Isto, str. 20.5 U obje Konvencije su potpuno istovjetna prva dva ~lanka.6 Ovime se htjelo onemogu}iti moèbitno zlonamjerno suàvanje za{ti-

te i prava koje je u ve}em opsegu sanitetskom i vjerskom osoblju osi-gurano ~lankom 33. – o ~emu }e se vi{e govoriti u nastavku ovog tek-sta.

7 ^lanak 7. Konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima.8 ^lanak 12.9 ^lanak 13.10 ^lanak 14.11 ^lanak 15.12 ^lanak 16.13 Od 17. do uklju~ivo 108. ~lanka.14 ^lanak 17.15 ^lanak 17. 73

16 ^lanak 18.17 ^lanak 19.18 ^lanak 20.19 ^lanak 21.20 ^lanak 22.21 ^lanak 22.22 ^lanak 22.23 ^lanak 23.24 ^lanak 23.25 ^lanak 25.26 ^lanak 25.27 ^lanak 26.28 ^lanak 27.29 ^lanak 28.30 ^lanak 29.31 ^lanak 30.32 ^lanak 33.; v. jo{ ~lanke 32., 35., 36. i 37.33 ^lanak 34.34 v. ~lanak 37.35 ^lanak 38.36 v. ~lanke 39.–48.37 ^lanak 41.38 Od 49.–57. ~lanka.39 ^lanak 49.40 ^lanci 50. i 52.41 ^lanak 51.42 ^lanak 62.; v. jo{ ~lanak 54.43 ^lanak 60.44 ^lanak 64.45 ^lanak 63.46 ^lanci 69.–77.47 ^lanak 70.48 ^lanak 71.49 ^lanci 72., 73., i 74.50 Od 78.–108. ~lanka.51 ^lanak 78.52 ^lanak 79.53 Detaljnije o povjerenicima zarobljenika v. ~lanke 79., 80. i 81.54 Od 82.–108. ~lanka.55 ^lanci 82. i 87.56 ^lanci 84. i 105.57 ^lanak 87.58 ^lanci 91.–94.59 ^lanci 109.–121.74


60 ^lanak 122.61 ^lanak 123.62 Od 126.–143. ~lanka.63 ^lanak 126.64 ^lanak 127.65 ^lanak 129.66 ^lanak 130.67 ^lanak 131.68 ^lanak 14. @enevske konvencije o za{titit gra|anskih osoba za vrijeme rata.69 ^lanak 15.70 ^lanak 19.71 ^lanci 24. i 26.72 ^lanak 27.73 ^lanak 49.74 ^lanak 49.75 ^lanak 83.76 ^lanak 42.77 ^lanak 43.78 ^lanak 84.79 ^lanak 82.80 ^lanak 95.81 ^lanak 102.82 ^lanak 147.83 v. u ovoj knjizi rad Jur~evi}, J., Vukovar '91 – me|unarodno pravo i eu-

ropska sigurnost.84 ^lanak 1. Dopunskog protokola II.85 Dostatno je podsjetiti na mirnodopske logora{ke `rtve totalitarnih

sustava vlasti; osim uglavnom javno poznatih logora u predratnojnacisti~koj Njema~koj i militaristi~kom Japanu te poratnih logora ulatino i ju`noameri~kim diktaturama, potrebno je naglasiti znatnomanje javno spominjane a daleko brojnije mirnodopske `rtve komu-nizma – v. npr. Crna knjiga komunizma, Zagreb, 2000.

86 Jur~evi}, J., Povijest logora, str. 28; Osim navedenog rada, op{irnije onekim obilje`jima agresije v. Rat protiv Hrvatske, tematski broj ~aso-pisa Dru{tvena istra`ivanja, Zagreb, 1993, 4–5.

87 Final Report of the Commission of Experts established pursuant toSecurity Council Resolution 780 (1992), S / 1994 / 674, 27 May andAnnexes (submitted by the Secretary-General to the Security CouncilDecember 1994, available soon through United Nations documenta-tion).

88 Vol. V Anex IX.89 Isto; primjerice to~ka 111. i 114.90 v. poglavlje O ~emu svjedo~e zato~enici srbijanskih logora; autora Milas,

G. i [aki}, V.91 Putevima pakla u 21. stolje}e (kroz srpske koncentracijske logore), Zagreb,

2000.; Sje}anja dubrova~kih logora{a, Dubrovnik, 2003.; Njavro, J., Gla-va dolje ruke na le|a, Zagreb, 1992.; Luka~, D., Bosanski [amac grad lo- 75



gor, Scharnitz, 1992. – Ora{je, 1993.; Stotinu svjedo~anstava, Zagreb,1993.; Plav{i}, D., Zapisi iz srpskih logora, Zagreb, 1994.; [tefanac, V.,Iz Kostajnice na Manja~u, Zagreb, 1994.; [tefanac, V., U logorima Ma-nja~e i Gline, Zagreb, 1996.; Vorgi}, D., Srpski logor Begejci, Zagreb,1996.; Bo`i~evi}, M., Hranite ili ubijte, Zagreb, 1997.; Jeli}, D., Pogledu nepovrat, Pazin, 1997.; Vukovarski franjevci u Domovinskom ratu (rat-ne i uzni~ke zabilje{ke), Zagreb, 1997.; Antunovi}, D., Od Kalvarije dopakla, Zagreb, 1998.; Barbari}, M., Pozdrav iz Knina 10. 10. 1991., Za-greb, 1999.; Sabli}, M., Posljednja presuda “U ime naroda”, Zagreb,1999.; Miljkovi}, M., Vukovarski deveti krug, Zagreb, 2000.

92 Putevima pakla …, str. 74.93 Isto, str. 74; u ovoj knjizi su objavljeni podaci i svjedo~anstva o 30-ak

srbijanskih logora u kojima su opisani veoma sli~ni oblici fizi~kog ipsihi~kog zlostavljanja logora{a pri njihovom dolasku u logore. Jo{detaljnije o logora{kim iskustvima mo`e se saznavati iz knjiga kojesu objavili pojedini logora{i, a neke od tih knjiga navedene su u na-rednim bilje{kama.

94 Isto, str. 203.95 Isto, str. 206.96 Isto, str. 92–93.97 Isto, str. 95–96.98 Isto, str. 109.99 v. Isto, od 106 do 303 str.100 Isto, str. 138.101 Isto, str. 129.102 Sje}anje dubrova~kih logora{a …, str. 51.103 Isto, str. 92.104 Isto, str. 211.105 Isto, str. 203.106 Isto, str. 179.107 Isto, str. 33; ovo svjedo~anstvo je iz logora Morinj u Crnoj Gori;

usp. primjerice sli~an iskaz iz logora Sombor koji je objavljen uknjizi Putevima pakla …, str. 159.

108 Dio dokumenata, popisa i svjedo~anstava objavljen je u navedenimknjigama – kojih se ve}ina odnosi na logora{e Vukovarce; detaljnadokumentacija s dosada{njih ekshumacija te popisi nestalih osobanalaze se u posjedu Komisije za zato~ene i nestale pri Vladi RepublikeHrvatske; usp. knjigu Deset godina nade i boli, Zagreb, 2001.

109 Putevima pakla …, str. 162.110 Isto, str. 163.111 Isto, str. 171–174; radi se o iskazu M. Miljkovi}a, koji je kasnije ob-

javio knjigu koja je navedena u bilje{ci 91.

76


II.

ME\UNARODNA

PERCEPCIJA

JanuszBUGAJSKI

Centar za strateška i meðunarodna istra`ivanja,Washington D.C., SAD

NA PRVOJ CRTIBOJIŠNICE ZA

NEZAVISNOST– HRVATSKA I

WASHINGTON

U listopadu 1990. godine, objavio sam u ameri~kim novi-nama ~lanak naslovljen Balkanizacija kao blagoslov (Balka-nization as a Blessing). Time sam zapravo èlio biti nekavrsta “vra`jeg odvjetnika”, pozivaju}i na ukidanje TitoveJugoslavije i ukazuju}i na opasne politi~ke te`nje Sloboda-na Milo{evi}a. Za takav sam stav imao nekoliko dodatnihrazloga. Kao prvo, èlio sam iskorijeniti uobi~ajeno mi-{ljenje da Jugoslavija mora biti sa~uvana po svaku cijenu,bez obzira na stremljenja dràvotvornih nacija. Kao drugo,namjera mi je bila zaviriti ispod onoga {to se ~inilo kaoneizbje`na dezintegracija i poku{ati pridonijeti nu`nomosnivanju demokratskih nezavisnih dràva. I kao tre}e,èlio sam izazvati “jugocentrike” u Washingtonu, koji sudominirali u politi~kim debatama, ali su bili usko usmje-reni na Beograd.

Dopustite da kaèm ne{to o osobnoj pozadini mogsudjelovanja u raspadu Jugoslavije. Do 1990. godine Jugo-slavija nije bila dio moje profesionalne karijere, budu}i dasam izvje{tavao o razvoju doga|aja u sovjetskom bloku,najprije za Radio Europu, a zatim za Centar za strate{ka ime|unarodna istraìvanja u Washingtonu. Jugoslavija jepostala jedan od mojih osnovnih interesa kada mi je Me-|unarodni republikanski institut (International Republi-can Institute) ponudio da pomognem pratiti prve vi{estra-na~ke izbore u nekoliko jugoslavenskih republika, uklju-~uju}i Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Kosovo.Moram re}i da je otada prostor biv{e Jugoslavije postaomoje primarno podru~je u Washingtonu, u smislu analizei politi~kih preporuka.

Tijekom mojih posjeta u vrijeme izbora i politi~kihprocjena u razli~itim republikama, vrlo sam brzo osjetioda }e Jugoslavija uskoro nestati. Preostala su samo dva pita-nja: koliko }e nasilan biti taj proces i na koji }e na~in rea-girati Sjedinjene Dràve i njihovi europski saveznici te ko-je }e konkretne inicijative poduzeti. Zapravo, Hrvatska iostale republike koje su teìle nezavisnosti suo~ile su se s 81

borbom na dvije boji{nice – jednom na doma}em terenu idrugom u inozemstvu. Zato }u vam ukratko opisati mojaiskustva na objema boji{nicama u to vrijeme – u Hrvatskoji u Washingtonu.

Washingtonska boji{nica

Sje}am se ljeta 1990. godine kada sam za Ministarstvoobrane Sjedinjenih Ameri~kih Dràva pripremao izvje{}e omogu}nostima izbijanja nasilnih sukoba na podru~ju post--komunisti~ke Isto~ne Europe. U njima sam opisao raz-li~ite sporne to~ke na cijelom podru~ju Jugoslavije kao naj-o~itija àri{ta nasilnih sukoba. Me|utim, bilo je te{ko uv-jeriti nadle`ne vlasti i politi~ke vladine stru~njake da se za-kuhava krvavi rat te da to ne}e biti uobi~ajena vrsta rata,ve} ona koja bi mogla prouzro~iti znatne civilne `rtve. Po-ku{ao sam upozoriti da }e taj sukob biti obiljeèn borba-ma sukobljenih nacija za prisvajanje teritorija, uz sudjelo-vanje najve}e i najbolje opremljene vojske na podru~juBalkana.

Prije i za vrijeme protucivilnog rata, Washington je ta-ko|er vodio te{ku borbu kako bi uvjerio politi~are i zako-nodavce da sredi{te problema zapravo i nije raspad Jugo-slavije, ve} nasilni poku{aji da se o~uva federacija i da sevlast, koja je podupirala i ozakonjivala nasilje, ponovocentralizira u Beogradu. Zbog mnogih se razloga vlada Ge-orga Busha starijeg zalagala za o~uvanje Jugoslavije. Me|u-tim, ne vjerujem da je to bila namjerno isplanirana urotaprotiv Hrvatske i Slovenije, kao {to su neki tvrdili. Prije jeu pitanju bilo zastarjelo konvencionalno mi{ljenje i po-gre{no usmjerena svjetska politika.

Prisjetimo se da je Sovjetski Savez u to vrijeme jo{ biona snazi i da se Washington pribojavao kako bi nasilni ra-spad Jugoslavije mogao biti predznakom nasilne dezinte-gracije SSSR-a, ohrabruju}i Ukrajinu i Balti~ke zemlje dazatraè potpunu nezavisnost, izazivaju}i sukobe s Mo-skvom. Osim toga, nije postojalo ranije iskustvo prizna-vanja novih dràva, a o~igledno ih je brinulo i to {to bi sei ostale zemlje u regiji mogle rastrojiti ako bi se u Jugosla-viji postavio presedan. Tako|er, Bijela ku}a Georga Bushabila je zaokupljena Zaljevskim ratom i njegovim posljedi-cama, tako da i nije previ{e obra}ala pa`nju na opasnostiu Jugoslaviji.

U to je vrijeme bilo izuzetno te{ko skrenuti ~vrstousmjerenu pa`nju slu`benog Washingtona s Hladnog rata.Sve se to doga|alo unato~ dokazima da se ra|a novo dobai unato~ ponovljenim upozorenjima nekih promatra~a da}e bez pravovremenog i intenzivnog ameri~kog upletanja82

Janusz BugajskiNa prvoj crti boji{nice zanezavisnost – Hrvatska iWashington

mogu}nosti rata porasti. Sa svog je stajali{ta Beograd shva-tio ameri~ko neupletanje kao tiho odobrenje Milo{evi}evepolitike i slobodne ruke da poduzme mjere i osigura pri-silno odràvanje integriteta jugoslavenske dràve.

Naravno, Beograd je vje{to iskoristio sve te predrasu-de, strahove i odvra}anja pa`nje i namjerno iskonstruiraokrvavi rat kako bi dokazao da bilo kakav raspad Jugoslavi-je mora biti nasilan, te da su za izazivanje sukoba odgo-vorne dràve koje teè nezavisnosti. U to je bio uklju~enjo{ jedan element: ~injenica da je nekoliko ameri~kih du-`nosnika sluìlo u Jugoslaviji u nekom razdoblju svoje ka-rijere te da su tu zemlju jo{ uvijek promatrali kao nekuvrstu {titnika protiv sovjetskog prodora i kao polu-savezni-ka Sjedinjenih Dràva, makar i komunisti~kog.

U to je vrijeme u Washingtonu postojala samo nekoli-cina analiti~ara koji su podràvali raspad Jugoslavije i ne-zavisnost svih republika i pokrajina. Moram priznati da jemeni mogu}nost slovenskog i hrvatskog osamostaljivanjabila jo{ privla~nija zbog upozorenja politi~ara i analiti~arada }e Jugoslavija postati presedan za dezintegraciju Sovjet-skog Saveza.

Od 1990. godine nadalje, u masovnim je medijima uWashingtonu tako|er postojala intenzivna propagandnakampanja protiv Hrvatske i njezina osamostaljivanja. Ko-mentatori i novinari, koji nikada ranije nisu ni ~uli za tuzemlju, odjednom su otkrili neko novo fa{isti~ko ~udo-vi{te koje je odlu~ilo uni{titi prividno uspje{nu multi-et-ni~ku Jugoslaviju. Neke od tih propaganda bile su primi-tivne, neke sofisticiranije, no moglo se naslutiti da je u po-zadini ozbiljna koreografija, ne toliko od strane Beograda,koliko od strane pro-beogradskih simpatizera na Zapadu,uklju~uju}i znanstvenike i politi~ke stru~njake koji su pisa-li za vode}e novine i ~asopise i imali pristup zakonodavci-ma i vladinim slu`benicima.

U jednom sam zna~ajnom pogledu imao sre}e – u to-me da nisam bio tradicionalni “jugoslavist” kao neke mojekolege znanstvenici ili djelatnici u nevladinim organizaci-jama. Mnogi od njih su bili toliko zaokupljeni misti~no-{}u jugoslavenskog iskustva da nisu vidjeli nijednu mo-gu}u alternativu te su svaki korak prema nezavisnosti sma-trali moralno odbojnim i politi~ki destruktivnim. Bilo jete{ko poku{ati protiviti se antihrvatskoj propagandi u ti-sku i u nekim politi~kim krugovima. Trebalo je strpljivoobja{njavati da postoji ìvot i izvan Beograda i da su Jugo-slaveni i Srbi zapravo manjina u toj umjetno stvorenojdràvi. Trebalo je isticati da Hrvatska, Slovenija, Bosna iHercegovina, Kosovo i Makedonija tako|er teè nezavi-snosti i dràvotvorstvu, dok beogradski reìm èli ne samo 83

Janusz BugajskiNa prvoj crti boji{nice zanezavisnost – Hrvatska i

Washington

ugu{iti te te`nje, ve} stvoriti jo{ centraliziraniju dràvu odone koja je postojala u komunizmu, u kojoj bi srpska elitao~igledno dominirala.

Poku{aj zadràvanja perspektive glede doga|anja u Ju-goslaviji te nepristranog i istinitog pisanja o Hrvatskoj bioje dodatno oteàn nekim politi~kim koracima Tu|manovevlade, pogotovo kada je izbio rat u Bosni i Hercegovini uprolje}e 1992. godine. Dokazi o tajnoj suradnji Zagreba iBeograda, o sudjelovanju u akcijama “etni~kog ~i{}enja”,zvjerstvima, masovnim istjerivanjima i koncentracijskimlogorima u Bosni i Hercegovini odigrani su u prilog Beo-gradu, kako bi se hrvatski nacionalisti prikazali jednakobrutalnima kao i njihovi srpski protivnici. âk i kada jenezavisnost Hrvatske bila slu`beno priznata u Washingto-nu, negativni publicitet koji je medijima pro{iren iz Beo-grada nanio je {tetu hrvatskom slu~aju i unazadio napre-dak zemlje prema me|unarodnoj integraciji. Vlada u Za-grebu svojom je autoritarno{}u i autodestruktivnom pro-pagandom pridonijela tom negativizmu i izoliranosti, pasu trebale pro}i godine da se ta {teta ispravi. Napori se na-stavljaju.

Hrvatska boji{nica

Okrenimo se domovinskoj boji{nici. Bio sam u Hrvatskojna vrhuncu rata 1991. godine i posjetio neke od prvih crtaboji{nice, kako bih se i sam uvjerio u u~inak i prirodu su-koba. Uistinu je to bio rat dràvno-orkestriranog terorizmas nadmo}nom silom protiv slabo naoruànih branitelja, upodru~jima koja su srpski nacionalisti i Jugoslavenska na-rodna armija namijenili osnivanju Srpske republike Krajine.Dopustite da se prisjetim nekoliko sna`nih dojmova koje jerat ostavio na mene, ne toliko glede mojih politi~kih anali-za, ve} glede mojih osobnih osje}aja i opaànja.

Kao prvo, bio sam izuzetno impresioniran hrabrimmladim Hrvatima, mu{karcima i ènama, koji su do{li izSjedinjenih Dràva, Australije, Kanade i iz drugih dràvakako bi branili zemlju svoga porijekla u vremenima prije-ke potrebe. To me je u mnogo~emu podsjetilo na Poljskutijekom 1980. i 1981. godine, u vrijeme stvaranja Solidar-nosti i nametanja vojnog zakona. Ti su mladi Hrvati izla-gali opasnosti vlastite ìvote, ne samo kao vojni dobrovolj-ci, ve} i kao kuriri i vodi~i stranih novinara i posjetiteljapoput mene, du` opasnih prvih crta boji{nice i u okupira-nim gradovima i selima diljem Hrvatske. Smatram da bihrvatska vlada morala posebno priznati i nagraditi njiho-vu hrabrost i `rtve, jer one su zasigurno pomogle otkriva-nju to~nije slike o ratu u Hrvatskoj.84


Kao drugo, iako nisam uspio u}i u sam Vukovar navrhuncu rata, posjetio sam nekoliko susjednih sela u isto-~noj Slavoniji, izme|u Osijeka i Vukovara, kao i podru~jeKarlovca i Siska, gdje sam mogao ~uti i vidjeti zvjerske na-pade na civile. Tada sam shvatio da }e hrvatska te`nja zanezavisno{}u kad-tad prevladati, unato~ po oru`ju i ljud-stvu nadmo}noj vojnoj snazi protivnika. Mogao sam vidje-ti na licima branitelja da su ~vrsto odlu~ili vratiti ono {toim je tako nasilno bilo oduzeto u ratu za koji jednostavnonisu bili pripremljeni. Uistinu mogu tvrditi da su zvjerskaubojstva, saka}enja i istjerivanja imala suprotan u~inak odzami{ljenog, u~vr{}uju}i otpor i snagu volje stanovni{tva.

Kao tre}e, sje}am se da sam nakon mog povratka izHrvatske govorio politi~arima i zakonodavcima u Washing-tonu kako su razaranje Vukovara i bombardiranje Dubrov-nika bili siguran razlog za snaàn vojni odgovor Zapadaprotiv Jugoslavenske vojske. Govorio sam da }e Milo{evi},njegovi generali i paravojne postrojbe, postati jo{ drskiji iz-bjegne li Beograd ozbiljne reperkusije za te napada~ke ispa-de, i time }e se rat gotovo sigurno pro{iriti na ostale repu-blike i postati jo{ destruktivniji. Na nesre}u, sljede}a sudoga|anja dokazala da je ta teza bila to~na. Ameri~ki jeodgovor bio slab i neu~inkovit, a zamisao da bi se Zapad-na Europa mogla usprotiviti Milo{evi}u bila je ~ista iluzi-ja. Bolnu su lekciju najprije nau~ili obi~ni hrvatski i srpskicivili uhva}eni u àri{te sukoba.

I kao ~etvrto, vjerujem da je Vukovar svima nama biozna~ajna pouka, pogotovo sada kada se Amerika bori s vla-stitim stra{nim civilnim tragedijama koje su uslijedile na-kon teroristi~kog napada na New York i Washington.Glavna je pouka da se teroristi~ki i protucivilni ratovi jed-nostavno ne mogu smiriti pomo}u diplomacije, pregovorai neu~inkovitih sankcija. Slabi odgovori i me|unarodnaneodlu~nost zapravo idu na ruku agresorima i teroristima.Pravovremene intervencije potrebne su kako bi se sprije~ilazvjerstva i ubojstva te pokazalo da su napadi na nenaoru-àne civile neprihvatljivi i strogo ka`njivi. To bi pogotovomoralo biti jasno ako smo ozbiljni u namjeri da stvorimojedinstveni sigurnosni sustav za cijelu Europu. Prvi i os-novni princip sigurnosti je sigurnost i za{tita pojedinaca.

Stanovni{tvo Vukovara pokazalo je zadivljuju}i duhotpora i nepopustljivosti, unato~ njihovoj nepripremljeno-sti za rat. Hrabro su se odupirali nadmo}nim vojnim iz-gledima sve do zadnjeg metka. To me je na neki na~inpodsjetilo na otpor Var{ave protiv nacisti~ke okupacije1944. godine i na neke druge ~inove nevjerojatne kolektiv-ne hrabrosti. Duh Vukovara moè podi}i duh drugih gra-dova i naroda koji se suo~avaju s traumama i katastrofa- 85

Janusz BugajskiNa prvoj crti boji{nice zanezavisnost – Hrvatska i

Washington

ma. I sami Amerikanci, tako navikli na predvidivost, na-predak i sigurnost, mogu od Vukovara nau~iti kako se bo-riti s tragedijom i gubitkom i kako krenuti dalje. ^estitamhrabrim ljudima Vukovara i neka va{ grad ponovno us-krsne kao dragulj na Dunavu.

86


MartinBELL

BBC London, Velika Britanija

RAZMATRANJAO VUKOVARU

Najprije bih vam èlio zahvaliti {to ste mi ukazali ~ast dame pozovete da prisustvujem i govorim na ovome skupu.Tako|er bih se èlio unaprijed ispri~ati ako }u ikoga uvri-jediti svojom iskreno{}u ili nesmotreno{}u u onome {toimam re}i. Ali radije bih bio provokativan nego obziran.Slobodno me moète kritizirati. Doga|aji o kojima govori-mo nisu se zbili u mojoj zemlji. Zbili su se u va{oj. Bili sutraumati~ni i zaista pogubni, za tisu}e i tisu}e ljudi. Jo{uvijek ne znamo to~an broj smrtno stradalih.

Ono po ~emu sam ja zna~ajan u ovome slu~aju jest to{to sam bio svjedokom nekima od tih doga|aja. Moja suiskustva prije djelomi~na nego opse`na, kao {to je to slu~ajs ratnim izvjestiteljima. Moja prisje}anja tako|er }e bitidjelomi~na. Nisam povjesni~ar, ali sam povremeno bioprisutan u stvaranju povijesti, koja se najprije skicira u vi-jestima. Bio sam u Vukovaru svaki dan u razdoblju iz-me|u 15. i 21. studenoga godine 1991. Bio sam svjedokomzavr{ne faze borbe, pada grada i njegove predaje. Tako|ersam svjedo~io izgonu preìvjelih civila. Bio sam povla{teniautsajder, s pismom autorizacije dobivenim od Jugoslaven-ske narodne armije. Pa ipak, bio je to jedan od najgorih tje-dana u mom ìvotu.

Ovo je prigodno, iako sumorno vrijeme za odràvanjeovakvog skupa, neposredno nakon vi{estrukih katastrofakoje su se dogodile u New Yorku i Washingtonu, dok sesukobi i dalje nastavljaju. Ovi nas doga|aji podsje}aju, kao{to su nas podsje}ali i opsada i uni{tavanje Vukovara, dase suvremeno ratovanje po dva osnovna obilje`ja razlikujeod svih ratova u povijesti. Prvo je to da smo razvili na~ineme|usobnog ubijanja na industrijskom stupnju, na~inepotpuno nezamislive u ranijim vremenima. Tko bi se sje-tio da bi putni~ki zrakoplov mogao postati instrumentommasovnog ubojstva?

Drugo je obilje`je to da civili ne samo da nisu po-{te|eni, ve} su osobito zvjerski ciljani, bilo konvencional-nim oru`jem, kao {to je to bio slu~aj u Vukovaru, bilo im- 89

proviziranim oru`jem, kao {to se zbilo u New Yorku. S ob-zirom na to koliko su se koristile u oba slu~aja, @enevskekonvencije o pravilima oruànih sukoba kao da i ne postoje.

Imate dovoljno iskustva iz vlastite nedavne povijestida znate kako ne treba prihvatiti mir kao gotovu ~injeni-cu. Mo`da je mir napokon stigao u ovaj dio svijeta. Sigur-no jest u Sloveniju i ovdje u Hrvatsku, ali nisam tako sigu-ran za ostatak biv{e Jugoslavije. Situacija u Bosni, Makedo-niji i na Kosovu mo`da je samo prisilni prekid vatre,odràvan pritiskom NATO-a i Europske zajednice. Razmisli-te malo o tome. Tamo su mladi vojnici na du`nosti odrà-vanja mira, koji su imali samo osam godina u vrijeme ka-da su zapo~eli ti Balkanski ratovi – ratovi koji sada, ako semir ne odrì, ulaze u drugo desetlje}e postojanja.

Prema mom mi{ljenju, sredi{nji se doga|aji tih godi-na nisu zbili u Bosni, niti u Beogradu, ve} istodobno ov-dje, u ovoj zemlji, u studenom 1991. godine. Bili su tobombardiranje Dubrovnika i razaranje Vukovara. Dubrov-nik je privukao daleko najve}u pa`nju svjetske javnosti.Vukovar nije bio tako me|unarodno poznat. Vukovar nijepredstavljao – ili se nije smatralo da predstavlja – takvokulturno i arhitektonsko blago kao Dubrovnik, iako je pomom mi{ljenju grad na Dunavu bio jednako povijesnozna~ajan, jednako dragocjen i (osim novog hotela koji nijeba{ oku ugodna slika) jednako lijep.

Dubrovnik je bio spa{en od barbara zbog svoje slave ime|unarodnog statusa. O{te}eni gradski zvonik, balustra-de, pala~e i mramorne plo~e na ulicama popravljene su,djelomi~no velikodu{no{}u inozemnih dobro~initelja. Gradje bio vrlo o{te}en, ali ne razoren i sveden na ru{evine.Njegove srednjovjekovne zidine dobro su ga posluìle. Ni-kada nije pao, ve} je ostao na hrvatskom teritoriju. (Iakobi mo`da trebalo re}i da je iz dalje povijesne perspektive,stari grad-dràva Dubrovnik relativno novi dio Hrvatske.)

Vukovar je, naprotiv, bio spljo{ten i okupiran. Do-slovno je prestao postojati. Pad Vukovara zasigurno je zasvakog Hrvata bio najgori dan rata. Stotine komada jakognaoruànja i tisu}e komada lak{eg bombardirale su ga dosravnjenja sa zemljom. Sje}am se jednog pukovnika JNAkoji je stajao na artiljerijskoj bateriji ameri~kih haubica izDrugog svjetskog rata hvale}i se kako su pogodili grad sdva milijuna granata – uglavnom merzerima, ali i jakimtopni{tvom.

Pregledao sam jednu od tih granata prije no {to ju jeispalio. Na ~ahuri je bila ispisana godina: 1937. Sve te go-dine bila je ~uvana u federalnom jugoslavenskom arsenalu,i{~ekuju}i o~ekivani napad od strane NATO-a ili Var{av-skog pakta (Titoisti se nikada nisu mogli odlu~iti koji), i sa-90

Martin BellRazmatranja o Vukovaru

da narodi biv{e Jugoslavije koriste te granate jedni protivdrugih. To je bila i jo{ uvijek jest tragedija epskih razmje-ra. Nemojmo to zaboraviti.

Voze}i kroz ru{evine na vrhuncu sukoba, moj suput-nik i ja traìli smo barem jednu neo{te}enu zgradu. Nismoje na{li. Barem grm? âk ni grm. Nikada ranije nisam vi-dio takvo razaranje u trideset godina koliko sam reporter.Grad je izgledao kao Staljingrad na Dunavu. U rujnu 1991.godine, kada sam jo{ ulazio u grad kroz Nu{tar preko ìt-nih polja kako bih s hrvatske strane izvje{tavao o opsadi,jedna od najvatrenijih borbi odvijala se na groblju na ju-`noj periferiji grada. Nadgrobni su spomenici bili o{te-}eni, a zemlja je bila raskopana tenkovima i ostalim oklop-nim vozilima. Sje}am se da sam se pitao kakav je to rat ukojemu nije sigurno ni biti mrtav.

A malo izvan Vukovara, tko se sada sje}a crkve u seluErdut me|u vinogradima? Posje}ivao sam Erdut zbog sa-stanaka sa srpskim vojnim zapovjednikom Arkanom kojije tamo bio stacioniran.

Ne ispri~avam se zbog toga. Bio mi je potreban pri-stup i informacije, a on mi je mogao dati oboje. Osim to-ga, ako novinar u vrijeme rata sura|uje samo s onima kojemoralno opravdava, prikazat }e ograni~enu i nedovoljnu,ili mo`da nikakvu, sliku onoga {to se doga|a. Puno godi-na kasnije, kada je isto~na Slavonija vra}ena pod hrvatskuvladavinu, vratio sam se u Erdut i na trenutak pomislio dasam krivo skrenuo. Ne{to je nedostajalo. Crkva. Kao i veli-ku crkvu u Petrinji, i ovu su Srbi sistematski ogoljavali inaposljetku uklonili, tako da joj nije ostalo ni traga: kaoda su èljeli re}i, ovo je mjesto na{e i oduvijek je bilo.

Takav kulturni vandalizam s predumi{ljajem, takvonepo{tivanje povijesti i religije, ne{to je {to nisam doìvioniti u jednoj drugoj ratnoj zoni. âk ni na Srednjem isto-ku. âk ni u Irskoj niti u Africi. Naàlost, to je bilo jedin-stveno Balkanskim ratovima. Kao i oskvrnu}e grobova. Agovore}i o Africi, dopustite da usput kaèm moje kontro-verzno mi{ljenje, kao preìvjelog iz secesijskog rata u Bia-fri u razdoblju izme|u 1967. i 1970. godine, kako narodNigerije moè narode biv{e Jugoslavije pou~iti o miru ipomirbi nakon gra|anskog rata. Bez obzira na to, kaè se– a to se danas tako|er odnosi i na izvanredno stanje uAfganistanu – da moèmo ìvjeti zajedno kao bra}a ili um-rijeti zajedno kao budale. Izbor je na{.

Ti su mra~ni dani u studenom 1991. godine u Vuko-varu i Dubrovniku odredili daljnji tok sukoba u Hrvat-skoj i u Bosni i Hercegovini u nadolaze}im godinama.Moderno je kriviti vojne zapovjednike i nacionaliste s ob-je strane, uklju~uju}i i va{eg biv{eg predsjednika. Krivice 91


je zasigurno dovoljno za svih. Ali zna~ajan dio krivicemora ostati me|u zapadnim demokracijama, uklju~uju}ii moju.

Bombardiranja Vukovara i Dubrovnika bila su oko-snica oko koje se sve okretalo. Ha{ka konferencija, kojoj jepredsjedavao Lord Carrington zaista je tada imala posla.Traìli su konstitucionalno rje{enje prihvatljivo za sve re-publike raspadaju}e Jugoslavije. A Europska je zajednica us-vojila na~elan stav da ne}e priznati niti jednu republikudok se ne na|e rje{enje za sve njih.

Ali ta je solidarnost po~ela popu{tati pod teretombombardiranja i pod pritiskom doga|aja. Mo} televizijedovodila je razaranja Vukovara u domove ljudi u cijelojEuropi dan za danom kako su se doga|aji odvijali: toznam, jer sam se svake ve~eri vra}ao u Beograd kako bihnapisao moja izvje{}a i osigurao da se te slike emitiraju pu-tem satelita. U slu~aju Dubrovnika bilo je malih zaka-{njenja, jer sam bio odsje~en. Ali kada su se i te slike oda-slale, imale su jednak, ako ne i ve}i u~inak. Prikazivale sudvije zajednice pod opsadom, Srbe kao agresore i Hrvatekao `rtve. Svijet je sve èlio vidjeti crno-bijelo, iako je, pomom mi{ljenju, sve bilo nijansirano sivim bojama.

Je li Hrvatska vojska mogla osloboditi Vukovar sa za-robljenim oklopnim vozilima iz Vara`dina i drugih mje-sta, pitanje je za vojne povjesni~are, ne za mene. Ja neznam. Ali znam da nisu u~injeni zna~ajni napori da seprekine opsada. Branitelji grada imali su naredbu da se nepredaju, ve} da se bore do zadnjeg ~ovjeka. Vukovar jeimao svojevrstan status `rtve, a njegova je `rtvenost upotri-jebljena u svrhu dobivanja priznanja Hrvatske od straneEuropske zajednice.

Ovu sam ocjenu iznio u mojoj knjizi o Balkanskimratovima, naslovljenoj In Harm's Way (U opasnosti), a po-novit }u je ovdje. Unutar Europske zajednice, glavnu uloguu priznavanju Hrvatske odigrala je Njema~ka, koja je svojudiplomatsku snagu upotrijebila u ovom slu~aju vi{e negou ijednom drugom. Njezina je predanost mo`da bila pove-zana s unutarnjom dinamikom vladaju}e koalicije. HansDietrich Genscher, vo|a Slobodnih Demokrata, sedamnaestuje godinu za redom bio njema~ki ministar vanjskih poslo-va. Stranka CSU, bavarsko krilo Kr{}anskih Demokrata, pri-èljkivala je njegovu poziciju. Ve}inom i sami rimokatoli-ci, solidarizirali su se s rimokatolicima u Hrvatskoj. Zatoje Genscher morao biti ve}i katolik, ako ne od Pape, ondabarem od Bavaraca. U Zagrebu je smatran herojem, a koli-ko znam, jo{ uvijek jest. Nema ni{ta lo{ega u tome. Hrvat-ska se borila za svoj ìvot, a gra|ani glavnog grada imalisu svako pravo birati svoje heroje.92


Od svih europskih zemalja, Velika je Britanija bilanajzabrinutija zbog rezultata postepenog priznavanja Hr-vatske i Slovenije. Ne zbog neke pro-srpske pristranosti,ve} zbog ~injenica u tom slu~aju. Lord Carrington, pred-sjedavaju}i Ha{ke konferencije, biv{i tajnik NATO-a i visokopriznat britanski politi~ar, 2. je prosinca 1991. godine pi-sao Hansu Van Den Broeku, nizozemskom predsjednikuVije}a Ministara da poku{a sprije~iti takvu odluku: “Ranopriznanje Hrvatske nesumnjivo bi zna~ilo prekid Konfe-rencije. Tako|er postoji prava opasnost, ~ak i vjerojatnostda }e Bosna i Hercegovina tako|er zatraìti nezavisnost ipriznanje, {to bi bilo krajnje neprihvatljivo Srbima u tojrepublici. To bi mogla biti iskra koja }e zapaliti Bosnu iHercegovinu”.

I tako se uistinu i dogodilo, ba{ kao {to je Lord Car-rington predvidio. Ha{ka je konferencija raspu{tena, a Bo-sna i Hercegovina je ostavljena u svojevrsnom ~istili{tu dase za nju bore njezini konstitutivni narodi, a Srbi su udari-li prvi. Po mi{ljenu Warrena Zimmermana, ameri~kog ve-leposlanika u Beogradu “rat u Bosni tako je postao zaistaneizbjeàn”. Po~eo je polako, kao {to je to obi~no slu~aj sgra|anskim ratovima. Ali jednom kad je zapo~eo, nije gase moglo zaustaviti tri i pol godine.

Oteàvaju}i je ~imbenik bio to {to su Britanci u tovrijeme pregovarali o Maastrichtskom sporazumu glede oja-~avanja Europske zajednice, i traìli njema~ku koncesiju zaizabrane to~ke Sporazuma. Britanski su Konzervativci, tadakao i sada, bili podijeljeni u svojim stavovima o Europi ipremijer John Major trebao je ne{to {to bi svojoj stranci uDonjem domu mogao predstaviti kao pobjedu. Dana 10.studenog 1991. godine posjetio je njema~kog kancelaraHelmuta Kohla u njegovom uredu u Bonnu.

Bio je to diskretan ve~ernji sastanak: bez konferencijeili izvje{}a za tisak, bez ijedne rije~i novinarima koji su~ekali, bez da je ikada i{ta o tome re~eno. To je bilo neo-bi~no. Ali Britanci su dobili koncesiju od Nijemaca, a nanju su ih i podsjetili deset dana nakon zavr{nih Maa-strichtskih pregovora, na sastanku na kojem je donesena od-luka o priznavanju Hrvatske u prosincu 1991. godine. Bioje to, ako ne i slu`beni dogovor, prikladan sporazum ouzajamnim uslugama.

I zbog toga vjerujem da su Britanci, iz razloga poli-ti~ki pogodnih za njihovu vladaju}u stranku, odigralizna~ajnu ulogu u osu|ivanju naroda Bosne i Hercegovi-ne na rat, u kojemu je 200.000 njih izgubilo ìvote, a dvamilijuna svoje domove. To je bilo neprincipijelno, ne-~asno i sramotno poglavlje na{e politike i diplomacije.Vjerujem da vi u Hrvatskoj imate druga~ije mi{ljenje o 93


tome, ali mi Britanci se toga trebamo prisje}ati sa sra-mom.

Nisam toga bio svjestan u to vrijeme, iako sam osje-}ao da ne{to nikako nije u redu; ali komadi}e sam po-sloìo kasnije, iz dokumenata koje sam dobio i rasprava sdiplomatima na ophodnji. Nije ih bilo mnogo i postalismo dobri prijatelji, i dok je Bosna padala sve dublje u rati krvoproli}e puno sna`nije od i~ega {to se dogodilo uHrvatskoj, morali smo se upitati – nije li se to moglo iz-bje}i? Naravno, moglo se. Ali nije.

Dva dana nakon sastanka u Bonnu otputovao sam uBeograd kako bih izvijestio o poja~anim sukobima u ratuu Hrvatskoj. Ponovo kaèm, ne ispri~avam se, ~ak ni ovojpublici, {to sam to u~inio sa srpske strane boji{nice. Ni-sam heroj, iako sam poznavao neke (~ak i u novinarstvu),od kojih je ve}ina sada pokojna, i uvijek sam se borio nesamo da izvje{tavam o ratovima, ve} da ih i preìvim. Ne-ma takve kategorije kao {to je posthumno novinarstvo, imrtvi su novinari ispisali svoje zadnje pri~e.

U Beogradu sam posjetio Lorda Carringtona, koji jejurio gradom s mapama, poku{avaju}i spasiti pregovore.Tada sam zaposlio mladi}a koji je imao dar za jezike, kojije meni nedostajao. Zvao se Vladimir Marjanovi}. Te~no jegovorio srpsko-hrvatski, njema~ki, francuski i engleski,poznavao je japanski, i budu}i da je odsluìo vojni rokkao ~asnik zaduèn za arsenal JNA u Srbiji, znao je kalibrei domete svih oru`ja koja }e se upotrebljavati oko nas. Ka-snije je tako|er odigrao i svoju ulogu u vukovarskoj pri~ikao prisilni vojni obveznik. U izvanrednim okolnostimaprijavio sam ga kao volontera-prevoditelja za Me|unarodniodbor Crvenog krià prilikom predaje Hrvata 18. studenog.

U ratnom televizijskom izvje{tavanju, pristup pred-stavlja sve. Bez pristupa nema slika – a bez slika nemapri~e. Tako smo Vladimir Marjanovi} i ja, bez velikih na-da, posjetili predstojnika ureda za odnose s javno{}u Jugo-slavenske narodne armije, pukovnika [u{njara. On nije bioratnik s prve crte, ve} akademska vrsta vojnika i sigurno biunutar starog ustrojstva JNA imao obavje{tajnu podlogu.Rekao nam je da je prou~avao prethodne slu~ajeve odnosavojske s medijima u ratu.

Na nesre}u, s na{eg stajali{ta, me|u slu~ajevima kojeje prou~avao bila je i operacija Britanskog Odreda za ponov-no osvajanje Falklandskog oto~ja godine 1982. Bila je tonovinarska no}na mora, u kojoj, na sre}u, nisam sudjelo-vao. Sre}a igra va`nu ulogu u izvje{tavanju o ratu, kao i uborbi. Na Falklandskom je oto~ju cenzura bila stroga, apristup ograni~en, a da je Kraljevska mornarica, me|u na-ma poznata kao nijema slu`ba, mogla postupiti po svome,94


novinari uop}e ne bi imali pristupa. Otplovili bi u tajno-sti i kasnije izvijestili o ishodu. Samo je zbog inzistiranjapremijerke nekolicini britanskih novinara bilo dozvoljenoda otputuju zajedno s Odredom. Stranim novinarima to ni-je bilo dopu{teno.

Na na{u sre}u, pukovnik [u{njar nije bio odu{evljenFalklandskim modelom. Kako se rat u Hrvatskoj poja~avao,on je uspostavio sustav press-centara, uglavnom za dobrobitbeogradskog tiska, ali iz kojeg nije bio isklju~en ni stranitisak, ~ak je bio i dobrodo{ao. S njegovog stajali{ta, trebalismo ispri~ati pri~u o obrani Jugoslavije. Te nam je no}istigao fax u Grand Hotel Hyatt, u kojemu nas pozivaju dase sljede}eg jutra javimo u press-centar u pograni~nom gra-du [idu.

Propisno smo otputovali i do~ekali su nas kava, iz-vje{taj, dodatna dokumentacija i kapetan JNA u oklop-nom vozilu, koji nas je pratio kroz desetak cestovnih blo-kada do zapadnog predgra|a Vukovara. Budu}i da nije vje-rojatno da }e se JNA na ovome skupu pohvalno spominja-ti, èlio bih iskoristiti ovu priliku kako bih iskazao {tova-nje njihovom medijskom djelovanju, koje je, prema ta-da{njim standardima, bilo iznimno otvoreno i transparen-tno – zasigurno mnogo vi{e no tada{nje i sada{nje djelo-vanje britanskog Ministarstva obrane.

Stigli smo u Vukovar u jutro 15. studenog. Jugoslaven-ska narodna armija ostvarila je zna~ajan proboj na uzvisinuna sredi{njoj fronti prema zapadnom dijelu grada. Otporje jo{ uvijek bio èstok i s hrvatskog stajali{ta mislim da birije~ herojski bila opravdana. Pucalo se na sve {to se pomak-lo. Kolega sa suparni~ke britanske televizije, ITN, pogri-je{io je {to je iza{ao na prozor crkve i te{ko je ranjen. JNAje mobilizirala anti-zrakoplovni top i koristila ga kao te{kuartiljeriju, popre~no ispaljuju}i hice na preostale hrvatskepoloàje. U rano poslije podne dana 17. studenog dogovo-ren je neslu`beni prekid vatre. Predaja je potpisana 18. stu-denog.

Rat u Vukovaru bio je zavr{en, po zastra{uju}u cijenuljudskih ìvota – od kojih su neki izgubljeni nakon predaje.

U to mi je vrijeme bilo za~u|uju}e koliki je mali broj~asnika JNA bio prisutan na prostorima najè{}ih sukoba.Svi su bili u slu`bi u pozadinskim {tabovima i svi su pri-sustvovali ceremoniji potpisivanja. Ali prave su bitke vodi-li ostali – bataljun rezervista koji su se (barem nam se tako~inilo) izuzetno opirali svom u~e{}u. Ulicama su tumaraleneregularne ~ete, divlje odjevene i divljeg pona{anja, kojesu izgledale kao da djeluju potpuno izvan slu`benog na-redbodavnog lanca. Nosili su zna~ke prepoznavanja, obo-jane krpe zavezane na epoletama, kako bi omogu}ili pri- 95


padnicima svoje strane da razlikuju prijatelja od du{mani-na. Ali ~inilo se da imaju odrije{ene ruke da na ulicama~ine {to ih volja.

Zauzimanje Vukovara trajalo je puno duè no {to jeitko u Beogradu o~ekivao. Svi se vojnici slaù da su uli~neborbe najgora vrsta ratovanja, i izbjegavaju ih koliko jegod mogu}e. Bombardiranje grada bilo je toliko sna`nozbog toga {to je otpor bio toliko èstok i pje{adija je sporonapredovala. Artiljerija je uàsno oru`je, to zna svatko tkoje iskusio takve napade. Ali je ograni~ena. Do neke grani-ce, ona je nadomjestak za pje{adiju. Priprema teren, ali gane moè zadràti. Bitke se dobivaju samo ~izmama na tlu.

JNA je u to vrijeme bila zapravo jedina potpuno dje-lotvorna federalna institucija u Jugoslaviji, a mislim da setada i ona po~ela raspadati i gubiti samopouzdanje. Tihsam dana u svoj dnevnik zabiljeìo: “Neki su ~asnici mi-roljubiviji nego {to to svijet vjeruje i duboko su nesretnizbog zadatka koji im je povjeren”. I oni su bili pod beo-gradskim pritiskom, kao da im karijere ovise o tome, a vje-rojatno i jesu, da ostvare odavno zaka{njelu i potpunupobjedu. Ti su ~asnici bili uglavnom Srbi, ali to nije bilapotpuno srpska vojska. Neki su vojnici bili Srbi, nekiAlbanci a neki Bosanci. Sljede}e sam godine u ratu u Bosnii Hercegovini upoznao jednog od muslimanskih braniteljaSarajeva, koji je kao vojnik JNA bio regrutiran za napadna Vukovar i koji je dezertirao. Za{to dati ìvot za zemljuu koju ne vjerujete i koja je zapravo prestala postojati?

U velikoj su mjeri uli~ne borbe tada bile prepu{tenesrpskim neregularnim ~etama Teritorijalne obrane. S pra-vom ih mogu nazvati ~etnicima, jer su se i sami tako nazi-vali. Nosili su nacionalisti~ke oznake, srpske zastave i bije-log orla. Pjevali su nacionalisti~ke pjesme, neke od kojihsu, {to se vidjelo kada su snimke prikazane na televiziji, bi-le jako uvredljive za Hrvate. Nisam ih èlio cenzurirati te-meljem dobrog ukusa, jer rat nije stvar dobrog ukusa, i po-ku{ao sam stvari prikazati {to je mogu}e vjerodostojnije.Ne ispri~avam se ni zbog toga.

Jedan detalj koji mi pada na pamet su vojni~ke ~izme.Rat je vrijeme zaplijene i plja~ke, i branitelji Vukovara su seslobodno posluìli ~izmama marke Timberland uzetima izBATA-ine tvornice u Borovom Selu. Njihove su ùte ~izmebile distinktivan dio njihove odore. Pripadnici srpskih nere-gularnih ~eta nosili su sli~ne ~izme, ali su ih obojili crnombojom kako ih ne bi slu~ajno zamijenili za Hrvate.

Pitanje naredbodavnog lanca je vrlo zna~ajno, i bit }epresudno u svim budu}im su|enjima za ratne zlo~ine. Je-su li te neregularne ~ete bile unutar ili izvan tog lanca? Za-povjedni{tvo JNA priznalo je da je problem postojao, ali96


su tvrdili da su ga rije{ili. Zapisao sam {to mi je jedan~asnik rekao: “Sve naoruàne formacije, svejedno odaklesu stigle, pod na{im su zapovjedni{tvom i izvr{avaju na{enaredbe. Sve ostale skupine vra}ene su natrag”.

“Sve ostale skupine” sigurno se odnosilo na Arkanovetakozvane Tigrove, koji su djelovali u sjevernom dijelu Vu-kovara. Sam Arkan prezirao je JNA, kao i sve komuniste.“Oni sve vide crveno”, rekao mi je. “Njima je i nebo crve-no. Zemlja im je crvena. Stalno ponavljaju druè majoreovo, druè kapetane ono. Nemaju nimalo motivacije”. Ta-da je ispod majice izvukao ogroman srebreni kri`, kako bimi pokazao kakav je on poboàn pravoslavac.

Ozlogla{ena fotografija Arkana i njegovih boraca uErdutu, zajedno s pravim malim tigrom iz beogradskogzoolo{kog vrta, prikazuje ih kako poziraju na tenku kojisu u to doba oteli Hrvatima blizu Vukovara. Kada sam ihjednog dana posjetio, Arkan i njegovi ljudi kopali su rovo-ve kako bi se za{titili od o~ekivanog napada, ne od straneHrvata, ve} od JNA, za koju su vjerovali da planira opera-ciju kako bi zaplijenila taj njihov tenk.

U to je doba u centru Vukovara bio i jedan istaknuti~asnik JNA. Ja ga ne}u osu|ivati, budu}i da se nadam da}e u dogledno vrijeme o njegovim djelima suditi Ha{ki tri-bunal za ratne zlo~ine. Bio je to major JNA Veseljko [lji-van~anin, danas traèn na Tribunalu. On je predstavnikuMe|unarodnog crvenog krià Nicholasu Borsingeru zabraniopristup vukovarskoj bolnici, dok su Srbi u njoj izabirali200 mu{karaca za koje su vjerovali da su sudjelovali u bor-bama. Koliko znam, ti su mu{karci predani snagama Teri-torijalne obrane i nikad vi{e nisu vi|eni ìvi.

Bio je to uàs svojstven Vukovaru – i ne mogu tvrditida sam sve vrijeme izvje{tavao o tome, jer nisam sve niznao. Pripadnici neregularnih ~eta su po~inili ratne zlo-~ine i pobili zarobljenike, dok su regularne snage odràva-le fasadu ispravnosti i slu`benog postupka. To je bila isvrha ceremonije predaje. JNA je uistinu uklju~ila na{BBC-ev tim u njihov naoruàni konvoj koji se kretao pre-ma mjestu doga|aja u gospodarskoj zgradi me|u vinogra-dima na rubu grada. Mi smo bili slu`beni promatra~i, ka-ko bi se pokazalo da se po{tuju @enevske konvencije.

S dana{njeg bi gledi{ta rekao da smo bili izmanipuli-rani. Moj je prevoditelj posluìo i kao prevoditelj gospodi-na Borsingera, budu}i da on sam nije bio dorastao tomposlu. Prevo|enje nije stvar tehnike. @ivoti o njemu ovise.Dogovor je bio da ène i djeca mogu i}i gdje èle, a na ra-spolaganju }e im biti i autobusi koji }e ih prevesti do mje-sta predaje u Dvorovima u Bosni i Hercegovini. S mu{kar-cima }e se postupati kao sa ratnim zarobljenicima prema 97


@enevskim konvencijama. Dogovor nije po{tivan, barem si-gurno nije u slu~aju mu{karaca. A gospodin Borsinger,istinski heroj, istjeran je iz zemlje dva dana nakon {to jepoduzimao napore da spasi ìvote nevinih ljudi.

Prema dogovoru, tenk JNA u{ao je u grad kako bi uk-lonio kamion pun eksploziva parkiran na posljednjemhrvatskom upori{tu u Vukovaru. U ìvotu sam vidio malodoga|aja tragi~nijih od protjerivanja tisu}a preìvjelih izgrada, pod naoruànom straòm, u poslije podne na danpredaje. Neki su stariji mu{karci nosili pu{ke, koje su po-loìli na tlo pred noge Srbima. Bilo je to staro, neuporab-ljivo oru`je, a kad smo ve} kod toga, bili su to i stari, ne-uporabljivi mu{karci. Snajperi su razborito bili sakriveni:ako bi se posumnjalo da posjedujete snajper, to bi zna~ilosigurnu smrt.

A moram priznati da ~ak nisam ni svoj posao obavioosobito dobro. Od pogleda na tu sporu kolonu tisu}a po-raènih ljudi potpuno sam zanijemio. @elio bih da samrazgovarao s njima, ali nisam ih imao {to pitati. Bilo bi toupletanje u njihovu osobnu tugu. Izvje{taj te ve~eri naBBC-u bio je potpuni nesklad izme|u slika koje su govori-le mnogo i rije~i koje im nisu bile dostatne.

Sa ove bi vremenske udaljenosti, nakon deset godinaèlio odati po~ast dvama, mo`da zaboravljenima, herojimaopsade i doga|aja koji su uslijedili. Jedan je bio Hrvat, adrugi Srbin. Hrvat je bio posljednji zapovjednik rova uobrani Vukovara. Za vrijeme rata djelovao je pod la`nimnom de guerre imenom. Bilo mu je nare|eno da se bori dozadnjeg ~ovjeka, a za vrijeme zavr{nih pregovora u vino-gradu, zajedno s dvojicom kolega poku{ao je stupiti u ve-zu sa Zagrebom kako bi dobio autorizaciju za predaju. Ve-ze su se prekinule. Svejedno se predao, i tako spasio ìvotekoji bi ina~e bili izgubljeni – iako bi manje ìvota bilo iz-gubljeno da se dogovor u cijelosti proveo.

Srpski heroj po mome je mi{ljenju kapetan ZoranStankovi}, glavni patolog JNA u vrijeme opsade i nakonpredaje. Bavio se svojim poslom u danima koji su uslije-dili, me|u tisu}ama le{eva premje{tenima u privremenumrtva~nicu u staroj ciglani u Vukovaru. Svoju je profe-sionalnu du`nost obavljao po{tuju}i mrtve, u svakomzna~enju rije~i po{tivati, i zbog toga je (vjerujem) dva putabivao unaza|en. Tada su uslijedile godine u kojima sutjeskobne obitelji s obiju strana morale ~ekati na doku-mente koji su identificirali mrtve i potvr|ivali razlogenjihove smrti, zbog stalne izmjene patolo{kog protokola –20 ili 30 puta s jedne strane i isto toliko s druge.

Poznavao sam dva kapetana Stankovi}a u tim ratovi-ma, oba su bili heroji. Zoran Stankovi} je jedan od njih.98


Drugi je bio Milo{ Stankovi}, ~asnik Britanske vojske srp-skog podrijetla, koji je bio u slu`bi kao savjetnik i prevodi-telj generalima Sir Michaelu Roseu i Sir Rupertu Smithu,britanskim zapovjednicima UN-a u Sarajevu 1994. i 1995.godine. Kasnije ga je policija britanskog Ministarstva obra-ne nepropisno uhitila pod sumnjom da je bio {pijun bo-sanskih Srba. On je spasio ìvote, koji bi bez njega bili iz-gubljeni. Ne ispri~avam se u ime mojih prijatelja, osobitone ako su heroji.

Moj prijatelj Milo{ Stankovi} imao je dobar izraz zate sukobe. Nazivao ih je nekroratovi (“necrowars”), odno-sno ratovi u kojima je teè razmijeniti le{eve nego ìve lju-de i u kojima mrtvi zna~e vi{e nego ìvi. Pred ovom cije-njenom publikom, usu|ujem se re}i da o tome treba raz-misliti. Gledaju}i nakon deset godina unazad na ratove ubiv{oj Jugoslaviji, u~estalo se pitam: êmu su sluìli? I ni-su li nas nau~ili da je vrijeme da ponovo oìvimo rije~i iduh @enevskih konvencija? Te su konvencije nastale s razlo-gom, koji su danas vredniji i relevantniji nego ikada ranije.

Ne znam jesu li vukovarski doga|aji nakon deset go-dina ostali u hrvatskom sje}anju kao {to bi trebali. Mo`dajesu. Ili se mo`da, kao i Britanci, èlite sje}ati samo svojihpobjeda i zaboraviti svoje poraze; ili prikazati svoje porazekao pobjede, kao {to to ~inimo mi. Uobi~ajeno je re}i davrijeme lije~i sve rane. Mislim da u ovom slu~aju nije tako.

Vrijeme ne}e zalije~iti vukovarsku ranu. Vukovarska}e rana ostati u ljudima koji su tamo ìvjeli, i u Srbiji, isje}at }e je se ova generacija i generacije koje }e do}i. Vi ov-dje proìvljavate svoju povijest sna`nije i pro{lost bacave}e sjene ovdje nego igdje drugdje u svijetu.

Zaista bismo trebali oprostiti, ali ne zaboraviti. Zabo-raviti bi zna~ilo ne po{tivati one koji su poginuli, na objestrane.

Naposljetku, èlio bih re}i da u ovom slu~aju nije bi-lo pobjednika, ve} samo gubitnika. U Vukovaru su Hrvatiizgubili neprocjenjivi dio svoje ba{tine, koji nikada nemoè biti nadokna|en. Srbi su naslijedili ru{evinu, kojusu pripojili i okupirali neko vrijeme i zatim pravovremenovratili natrag. Izgubili su samopo{tovanje, a dobili nisuni{ta osim tuge. Jugoslavija kao takva je prestala postojati.

San o bratstvu i jedinstvu, ro|en (ako me sje}anje do-bro sluì) upravo u Vukovaru, na inauguralnom partij-skom sastanku, je i{~eznuo. Nije to bio ne~astan eksperi-ment. Ali mogu}nost opstanka jugoslavenskog spoja raz-li~itih naroda koji ìve miran suìvot je nestala, mo`da za-uvijek. Nije se ni me|unarodna zajednica okitila lovorima.

Najbolja lekcija koju iz ovoga moèmo izvu}i jedno-stavna je: ne zaboravimo. Zato smo se i okupili ovdje u 99


Zagrebu na ovoj tu`noj obljetnici. Najve}a po~ast kojumo`emo iskazati pro{losti jest da u~imo iz nje – da u~imokako ne bismo ponavljali njezine gre{ke, niti na{e povije-sne gre{ke. Svi smo ih mi ~inili, i ja, tako|er. Nijemci zato imaju izreku: “Nie wieder”. Nikada vi{e.

100


Ivan^IZMI]

VUKOVAR '91U AMERI^KOM,KANADSKOM I

ENGLESKOM TISKU

Uvod

Srbijanska agresija i agresija Jugoslavenske narodne armijena Republiku Hrvatsku, a napose vukovarska doga|anja,bila su predmet dnevnog interesa me|unarodne javnosti,osobito u 1991. i 1992. godini. Na ovom mjestu zabilje`ilismo i interpretirali neke najznakovitije osvrte i analize naj-va`nijih ameri~kih, kanadskih, engleskih i irskih listova ovukovarskim doga|ajima.

Dodu{e, ovdje spomenuti listovi i dalje su se u nared-nim godinama bavili ocjenom zbivanja oko Vukovara. Me-|utim, kroz spomenute dvije godine zapadni tisak je pri-bli`no to~no obavje{tavao svoje ~itatelje o su{tini sukoba uHrvatskoj, napose o vukovarskim doga|ajima. U to vrije-me neke politi~ke strukture u me|unarodnoj zajednici jo{nisu osmislile politi~ki program i njegovu primjenu naprostoru biv{e Jugoslavije, pa tako ni izvje{tavanje zapad-nog tiska jo{ nije u potpunosti bilo u slu`bi ~esto neistini-tih stajali{ta koja su danas prihva}ena u nekim politi~kimstrukturama me|unarodne zajednice. Zbog toga ovdje pro-brani zapisi iz navedenih listova daju uglavnom objektiv-nu sliku Vukovara '91 i doga|aja na tom ratnom po-dru~ju.

Rad je podijeljen u osam dijelova prema razli~itimsadr`ajima o kojima je navedeni tisak pisao.

Popis upotrijebljenih listova

SAD:– The Buffalo News, 1992.: prosinac 1.– Chicago Sun – Times, 1992.: listopad 30.– Chicago Tribune, 1992.: rujan 1, listopad 29.– The Christian Science Monitor, 1992.: prosinac 15.– The Daily Morning News, 1992.: listopad 4.– The Economist (US), 1991.: kolovoz 31.– The Houston Chronicle, 1992.: listopad 29.– The Lancet, 1991.: prosinac 7. 103

– The New Republic, 1991.: prosinac 16.– The New York Times, 1991.: kolovoz 29., listopad 1., 21.,

studeni 4., 14., 17., 18., 19., 21.; 1992.: oùjak 4., kolo-voz 17., studeni 29.

– Plain Dealer, 1992.: prosinac 18.– The San Francisco Chronicle, 1992.: rujan 1.– St. Louis Post-Dispatch, 1992.: rujan 29.– Times, 1992.: listopad 24., 31.– USA Today, 1992.: rujan 1., listopad 27.– The Washington Post, 1992.: listopad 24., 29.– Wall Street Journal, 1991.: kolovoz 29., listopad 1., 14.,

studeni 4., 11., 12., 14., 18., 19., prosinac 5.; 1992.: listo-pad 7.

Kanada:– The Gazette (Montreal), 1992.: prosinac 29.– The Ottawa Citizen, 1992.: listopad 23.– The Toronto Star, 1992.: rujan 20., studeni 8., prosinac 1.

Engleska:– The Daily Telegraph (London), 1992.: rujan 19., listopad

29., studeni 2., 10., 19., prosinac 16.– Financial Times (London), 1992.: rujan 12., listopad 17.– The Guardian (London), 1992.: listopad 23.– The Independent (London), 1992.: listopad 27., 29., stude-

ni 19.

Irska:– The Irish Times, 1992.: rujan 28.

Kako su bile primljene prve informacije o borbama za Vukovar

Ve} 29. kolovoza 1991. Wall Street Journal iz New Yorkanavodi radio izvje{taje o tome da su se tenkovi i zrakoplo-vi Federalne armije uklju~ili u borbe u isto~nom hrvat-skom gradu Vukovaru. Isti list 1. listopada 1991. pi{e kakoje Jugoslavenska armija poslala tenkove i oklopna vozilaprotiv secesionisti~ke Hrvatske i u jednoj napada~koj akci-ji èli zauzeti, od Hrvata dobro branjen, grad Vukovar.

New York Times 1. listopada 1991. obavje{tava svoje~itatelje kako je Jugoslavenska armija, u kojoj prevladavajuSrbi, prodrla u secesionisti~ku Republiku Hrvatsku i 30. ruj-na zapo~ela novu ofenzivu da osvoji opsjednuti grad Vu-kovar.

New York Times od 21. listopada 1991. donosi obavije-sti o sporadi~nim borbama koje se nastavljaju u secesioni-sti~koj Republici Hrvatskoj. List tako|er spominje konvoj104

Ivan îzmi}Vukovar '91 u ameri~kom,kanadskom i engleskom tisku

pomo}i promatra~a Europske unije koji je kona~no stigaodo opkoljenog Vukovara, nakon trodnevnog zastoja, na-stoje}i osigurati prekid u 16 tjedana dugom jugoslaven-skom konfliktu.

Wall Street Journal 4. studenoga 1991. izvje{tava o es-kalaciji rata navode}i kako je Jugoslavenska armija poja~alanapade na opkoljene gradove Dubrovnik i Vukovar.

Ovaj list 11. studenoga 1991. obavje{tava svoje ~itate-lje kako se Srbima vo|ena Jugoslavenska armija i hrvatskipobunjenici bore za svaku ulicu kako bi uspostavili kon-trolu nad Vukovarom, klju~nim nacionalnim podru~jem unacionalnom gra|anskom ratu.

The Economist US, 31. kolovoza 1991. u analiti~kom~lanku tvrdi da je Jugoslavenska armija kona~no pokazalada ni po ~emu nije neutralna izme|u srpskih pobunjenikai Hrvatske, koja se bori za neovisnost od Jugoslavije. Kadje 25. kolovoza svim oru`jima napadnut Vukovar nitko,navodno, nije znao tko je zapo~eo napad. Neki kaù da suto bili Hrvati, koji su na cini~an na~in isprovocirali napadna sebe u namjeri da zadobiju me|unarodne simpatije ipriznanje, u {to list ne vjeruje.

Kona~no su stigle vijesti i o padu Vukovara. Wall StreetJournal 18. studenoga 1991. navodi kako je Hrvatska priz-nala vojni~ki poraz od Jugoslavenske armije u opkoljenomVukovaru i zatraìla od Crvenog krià da spasi stanov-ni{tvo grada. Isti list 19. prosinca 1991. napominje da jehrvatsko zapovjedni{tvo naredilo svojim snagama da okon-~aju tromjese~nu borbu protiv federalnih trupa. I kanadskiToronto Star 23. listopada 1992. pi{e kako su srpske snagezadobile kontrolu nad Vukovarom.

Ocjene ratnih doga|anja oko Vukovara

Londonski The Daily Telegraph od 19. studenoga 1992.,opisuju}i srpsku proslavu oslobo|enja Vukovara, kaè:“Srbi su zauzeli Vukovar u jednoj od najè{}ih bitaka ujugoslavenskom gra|anskom ratu”. The San FranciscoChronicle od 1. rujna 1992. isti~e kako treba “imati dobarèludac” i i}i Vukovarom. List upozorava svoje ~itateljeda je Vukovar bio prvo mjesto u biv{oj Jugoslaviji gdje sustolje}ima stara neprijateljstva izme|u Srba i Hrvata uto-nula u rat potpune osvete, koja ne zna za logiku i koja jebez uvaàvanja.

The Indenpendent iz Londona od 19. studenoga 1992.pi{e o proslavi godi{njice oslobo|enja grada od strane, Srbi-ma dominantne, Jugoslavenske armije: “Gra|ani àle za svo-jim gradom. Kada ih se pita tko je to u~inio, izbjegavajuodgovor. Me|utim, jedan Srbin je ipak priznao da je to 105

Ivan îzmi}Vukovar '91 u ameri~kom,

kanadskom i engleskom tisku

djelo pijanih srpskih oficira”. Srpski pravoslavni sve}enikStavrofor, opisuju}i strahote u gradu rekao je: “Ovo je eu-ropska Hiro{ima. To je rat horora, rat iz pakla. To je vra`jirat”.

Newyor{ki Wall Street Journal od 7. listopada 1992. do-nosi vijest da je vukovarski muzej potpuno nastradao. Ar-heolo{ki odjel je nali~io na arheolo{ke iskopine s razbaca-nim komadima antiknih kipova. Me|utim, primje}uje listda se tu ipak dogodilo ~udo: “Postolja s bistama Marksa,Engelsa i Lenjina ostala su netaknuta”.

The Houston Chronicle od 29. rujna 1992. upoznaje svo-je ~itatelje da su mje{oviti brakovi me|u Hrvatima i Srbi-ma bili uobi~ajeni u Vukovaru prije rata. Sada, ako nisumrtvi, Hrvati su `rtve etni~kog genocida, otjerani iz togkraja. Srbi se boje pitati policiju za dozvolu bra~nim dru-govima hrvatske nacionalnosti radi povratka ku}i. Pravo-slavni sve}enik, koji je u Vukovaru ìvio 37 godina, upozo-rava da nikad nije bilo toliko razvoda.

Teze o podjeli krivnje za rat oko Vukovara

The Buffalo News od 1. listopada 1992. spominje etni~ka~i{}enja na prostoru biv{e Jugoslavije. List isti~e kako suHrvati i Muslimani tako|er prakticirali etni~ko ~i{}enje,ali “njihovi napori” nisu bili tako sistemati~ni kao u po-dru~jima pod kontrolom Srba.

The San Francisco Chronicle od 1. rujna 1992. o~ito ne-objektivno obavije{ten, pi{e kako su s hrvatske strane naj-ve}i zlo~ini po~injeni od “ultradesnih Usta{a”, nacionali-sta koji se navodno sluè nacisti~kim pozdravom i stupajumar{evim korakom.

The Irish Times od 8. rujna 1992. objavljuje pismo jed-nog ~itatelja uredniku, u kojem se tvrdi kako je sigurno daje ratno priznanje Hrvatske od strane Njema~ke prouzro-kovalo rat, koji su zapo~eli Srbi s Jugoslavenskom armijomosvojiv{i i razru{iv{i veliki dio Hrvatske. Srpski argumentida su oni {titili srpsku manjinu ne stoje, nagla{ava ovaj~itatelj i postavlja pitanje: “Za{to su onda napadali predo-minantno hrvatska podru~ja?”

Wall Street Journal od 7. listopada 1992. nastoji podije-liti krivnju za sukobe: “Nakon hrvatske nezavisnosti tenzi-je su izbile izme|u lokalnih Hrvata i Srba koji su bili ma-nipulirani nacionalisti~kim politi~arima s obje strane, op-tuùju}i jedni druge”.

Ovom mi{ljenju pridruùje se i Chicago Tribune. Ubroju od 1. listopada 1992. list pi{e: “Izvje{taj Ujedinjenihnaroda od pro{log ponedjeljka nagla{ava da su sve tri et-ni~ke grupe – Srbi, Hrvati i Muslimani, odgovorne za106


zlo~ine, me|utim srpske su snage najodgovornije za povre-du ljudskih prava u bosanskom ratu”.

The Toronto Star od 1. studenoga 1992. tako|er na ne-ki na~in vidi odgovornost za rat na obje strane i upozora-va kako je tragedija bitke za Vukovar bila u tome {to nit-ko, ili barem tako izgleda, ne razumije za{to se ta bitka do-godila, ~emu tolike ru{evine. Jedan Srbin je rekao: “Nemalogi~nog obja{njenja za ono {to se ovdje dogodilo. Hrvat-ska unilateralna deklaracija o nezavisnosti od Jugoslavije25. lipnja pro{le godine sve je to izmijenila”.

Da li je to bio osvaja~ki rat

The New Republic od 16. prosinca 1991. poziva se na Milu[u{njara, pukovnika JNA, koji je vodio grupu stranih no-vinara kroz Vukovar i tvrdio kako je za Srbe bilo sudbin-sko pitanje osloboditi Vukovar. Za razru{eni grad optuìoje usta{ke fa{iste (Hrvate). Me|utim, novinar ~asopisa TheNew Republic primje}uje kako je tijekom 86 dana opsadeod strane Jugoslavenske armije ~itavi svijet vidio izvje{taje izhrvatskog grada Vukovara.

The Times od 19. studenoga 1992. srpsku godi{njicuosvajanja Vukovara popratio je govorom Veselina [ljivan-~anina i izjavom okupljenoj masi: “Ovo je Jugoslavija, ovoje Srbija, ovo je Crna Gora”. The Financial Times od 19. stu-denoga 1992. citira govor [ljivan~anina, u kojem je me|uostalim izjavio: “Europa i ostatak svijeta moraju shvatitida bismo bili izdajice prema onima koji su dali svoje ìvo-te da Vukovar bude dio Srbije”. Isti list je donio i [e{eljevuizjavu: “Srbija nikada ne}e biti ba~ena na koljena [...] me-|unarodna zajednica nastoji oslabiti Srbiju, ali ona ne}eslomiti Jugoslaviju”.

Gornjim izjavama je The Chicago Tribune od 1. rujna1992. pridodao i onu srpskog oficira Milka Da~evi}a u ko-joj kaè kako je cilj Srbije povu}i nove granice nakon {tose raspala Jugoslavija. Ne samo na Gora`de, nego tako|erVukovar, Bijeljinu, Gospi}, Fo~u i âjni}e, tako da ne}ebiti granica me|u Srbima.

Toronto Star od 29. prosinca 1992. isti~e solidarnostSrba i citira Zorana Trajkovi}a, Srbina s Kosova koji kaè:“Ja sam Srbin, ja se borim iz patriotskih pobuda, èlim po-mo}i moju bra}u Srbe”.

Washington Post od 29. listopada 1992. upozorava naprijetnju srpskog oficira Petkovi}a; ukoliko Ujedinjeni naro-di jednoga dana pregovorima nagrade Hrvatsku stavlja-njem Vukovara pod njihovu kontrolu, mogu se oni u@enevi dogovoriti {to ho}e, ali je sigurna jedna stvar, daSrbi ne}e biti izba~eni iz Vukovara bez borbe. 107



The Daily Telegraph od 19. studenoga 1992. tako|eristi~e da novi stanovnici inzistiraju, neopozivo, da Vuko-var vi{e nikada ne}e biti dio Hrvatske, bez obzira {to suHrvati bili najve}a grupa prije rata i {to vuku svoje nasli-je|e jo{ od Austro-Ugarske, a ne Srbije.

The Washington Post od 29. listopada 1992. oslikavastanje u Vukovaru: “Pobjedni~ki Srbi, nekoliko tisu}a njihusred poru{enih ku}a. Fundamentalno politi~ko pitanje jegdje je Vukovar, u Hrvatskoj, u Srbiji ili u ne~emu {to sezove Srpska krajina, a to tek treba biti rije{eno”.

Odgovornost za ratne zlo~ine

The Toronto Star od 1. prosinca 1992. navodi kako je Ma-zowiecki najstroè osudio srpske zlo~ine u biv{oj Jugosla-viji. Chicago Tribune od 29. studenoga 1992. pi{e, da je~lan komisije Ujedinjenih nacija Sarif Bassiouni, profesorprava na De Paul University u Chicagu izjavio kako ve}postoji mnogo dokaza o zlo~inima u Vukovaru na osno-vu kojih bi se moglo ka`njavati za po~injene ratne zlo-~ine u jugoslavenskom ratu – ukoliko bi Vije}e sigurnostiili neko drugo me|unarodno tijelo formiralo tribunal dato istraì.

The Buffalo News od 1. listopada 1992. donosi izvje{tajtajnika Ujedinjenih naroda Butrosa Butrosa Ghalia u kojemje optuìo Srbe u Hrvatskoj da su stvorili ili prouzro~iliuvjete za bezakonje i nered.

Za The Daily Telegraph od 16. prosinca 1992. Vukovarje postao prvi slu~aj ratnih zlo~ina, {to potvr|uje i izjavadràvnog tajnika SAD-a Eaglebergera prema kojoj te ratnezlo~ince treba staviti pred me|unarodni sud na isti na~inkako su Hitlerovi suradnici zavr{ili u Nürnbergu.

New York Times od 29. studenoga 1992. informira svo-je ~itatelje da }e nakon zavr{etka istrage komisija za istra-ìvanje ratnih zlo~ina sastaviti preporuku Vije}u sigurnostiza uspostavu ad hoc ili trajnog tribunala. List napominjeda su istraìtelji rekli kako su uvjereni da postoji dovoljnodokaza da se identificiraju odgovorni pojedinci. Bez obzi-ra kakav je to rat, ako pobijete ranjenike iz bolnice, to jeratni zlo~in.

Stavljanje Vukovara u kontekst ostalih ratnih zbivanja

The Toronto Star od 1. studenoga 1992. upozorava kako }eobnova Vukovara biti herkulski posao ~ak i za one hrabre.List oprezno primje}uje da }e za razvoj povijesnih predra-suda koje }e poticati nastavak rata u godinama koje dola-ze, Vukovar biti izazovno podru~je.108


The Daily Telegraph od 19. studenoga 1992. citira Srp-kinju Oliveru Rokvi} koja je izjavila kako neki ljudi kaùda se ne smije ponoviti Vukovar. Ipak, borbe su se pro{iri-le i na druge gradove. Ovaj grad je simbol rata, a ne sim-bol potrebe za mirom. I ni{ta se ne}e promijeniti dok Srbii Hrvati to ne shvate. A do toga je dug put, izjavila je Oli-vera Rokvi}.

Wall Street Journal od 5. prosinca 1991. izvje{tava dasu gra|ani Dubrovnika uputili apel svijetu za pomo} u ko-jem isti~u: “Gra|ani Vukovara nisu vi{e u stanju niti zvatiniti pisati traè}i pomo}”.

The Times od 31. listopada 1992. pi{e kako ima samojedna mogu}nost koja moè spasiti Sarajevo da ne budeuni{teno kao grad, kao {to se dogodilo s Vukovarom godi-nu dana prije, a to je odre|ena vojna intervencija ili makarjedna uvjerljiva prijetnja takvoj akciji od strane Ujedinjenihnaroda, Sjedinjenih Dràva i Europske zajednice.

Takvo mi{ljenje podràva i The San Francisco Chronicleod 1. rujna 1992. napominju}i kako ni{ta nije bilo u~inje-no za ljude u Vukovaru dijelom zato {to je pa`nja bilausmjerena prema Sarajevu.

The Daily Telegraph informira svoje ~itatelje o {irenjuratnih operacija. Tako u broju od 10. studenoga 1992. pi{ekako u sjeveroisto~noj Bosni Srbi primjenjuju istu ratnutaktiku iz opsade Vukovara. Oni prvo sa strane bombardi-raju artiljerijom i raketama, a tako|er upotrebljavaju i ten-kove.

U broju od 19. rujna 1992. konstatira kako upravonakon {to su srpske i jugoslavenske snage u~inile napor dazauzmu isto~ni hrvatski grad Vukovar pro{log studenog,sada se o~ekuje da }e oni poku{ati uspostaviti kontroluoko Sarajeva i na velikom dijelu okupiranog teritorija uju`noj, isto~noj i sjeveroisto~noj Bosni.

U broju od 2. studenoga 1992. list zaklju~uje kako suSrbi iz Bosne i Hrvatske sada pred ostvarenjem svojih rat-nih ciljeva: stvaranje Velike Srbije koja bi obuhva}ala velikedijelove Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Komentari aktivnosti Me|unarodne zajednice

Wall Street Journal od 12. studenoga 1991. tvrdi: ako bi seikakvo ohrabrenje moglo na}i u uspostavljanju sankcijaEuropske zajednice nad Jugoslavijom, onda je to ~injenica daje Europska zajednica kona~no u stanju sloìti se u ne~emu.Da li }e to Slobodana Milo{evi}a i njegove “gospodare ra-ta” baciti na koljena, veliko je pitanje. Ekonomske sankcijesu mala mogu}nost za zaustavljanje rata i politi~ke brutal-nosti. S gra|anskim ratom koji je ve} dobro uznapredovao, 109



Milo{evi}ev je cilj ratovati a ne imati prijatelje. Sankcije sunemo}ne i neizvjesne. Da su SAD i Europska zajednica bileodlu~nije u prihva}anju neizbje`nosti raspada Jugoslavijepro{log prolje}a, danas bi njihova politika bila mnogo efi-kasnija. Jednostavno govore}i, nije bilo jedinstvene politi-ke Zapada. Za{to dvanaest nacija koje su se zalagale za po-liti~ko jedinstvo nisu bile u stanju ni{ta vi{e, nego uvestiekonomske sankcije. Nesuglasice izme|u Njema~ke i Fran-cuske usporile su dovo|enje mirovnih snaga.

Isti list u broju od 7. listopada 1992. zaklju~uje kakoje Vukovar u Srbima okupiranoj Hrvatskoj grad bogat sim-bolikom s nepomirljivim zahtjevima obiju zemalja. Gradprve ve}e bitke u jugoslavenskom gra|anskom ratu ostao jepotpuna ru{evina. Iako mirovni plan Ujedinjenih nacija po-ziva Srbe da se povuku iz okupiranih krajeva, taj plan jevrlo slab. Srbi se ne misle povu}i, jer ga smatraju dijelomSrbije. Ako Ujedinjeni narodi ustraju, Srbi }e se opirati. AkoUjedinjeni narodi ne uspiju, Hrvati prijete da }e se boritikako bi ga vratili u Hrvatsku, zaklju~uje list.

Poruka u vezi sa zbivanjima oko Vukovara

The Indenpendent London od 19. studenoga 1992. s gor~i-nom zaklju~uje da je etni~ka logika prisilila Srbe da oslo-bode Vukovar tako {to su ga razru{ili.

List USA Today od 1. listopada 1992. upozorava da jeVukovar najranija i najdestruktivnija bitka jugoslavenskograta. List citira belgijskog kapetana Malhergea koji smatrakako bi hrvatske izbjeglice, u slu~aju da se vrate u grad, bi-le poubijane: “Mi ne moèmo dati nikakvu garanciju iz-bjeglicama. To bi bio pravi pokolj. Grad, osvojen u blickri-gu pro{le godine, sada je dio Srpske republike krajine. Ugradu 70% stanovnika ima ma{inske pu{ke. Imati oru`je,u Srbiji je tradicija”.

The Christian Science Monitor od 15. prosinca 1992.podsje}a da su tenkovi Jugoslavenske armije napravili pro{legodine da Vukovar izgleda kao Staljingrad. List dalje pi{ekako je svijet suosje}ao s “hrvatskom stvari”. Biv{a jugosla-venska republika vi|ena je kao `rtva srpske agresije, pa sehtjelo ispuniti njezine demokratske aspiracije.

The Toronto Star od 20. rujna 1992. analizira stanje napodru~ju biv{e Jugoslavije, pa kaè da za novinare ~ija jeprvotna namjera bila izvje{tavati o trijumfu demokracije usatelitskim dràvama dezintegriraju}eg |avolskog carstva, ra-zvoj doga|aja u Isto~noj Europi predstavlja potpuno druk-~iju poruku. Za razliku od Somalije, ili bilo gdje u Africigdje su bijeda i glad pridonijeli kaosu, nevolja koja je zade-sila Jugoslaviju u cijelosti je rezultat potpune lakoumnosti.110


New York Times od 4. o`ujka 1992. zaklju~uje kako jedevastacija 700 godina starog grada Vukovara rezultat jugo-slavenskog gra|anskog rata izme|u Srba i Hrvata. Grobovitako|er stoje kao nijema opomena gorke etni~ke mr`njekoja je decenijima bila potisnuta komunisti~kom upravompa je eksplodirala nakon propasti komunizma u isto~nojEuropi i SSSR-u.

Grad je bio tako bombardiran da neki ovdje smatrajukako nikada vi{e ne}e biti obnovljen. Citira jednog oficiraJugoslavenske armije – psihologa: “Mo`da je najbolje {tobismo sada trebali u~initi da ostavimo grad upravo ovak-vim, kako bi budu}e generacije mogle vidjeti posljediceljudske iracionalnosti”. Me|utim, list ovu tragediju dovo-di u vezu s progla{enjem nezavisnosti Hrvatske i Slovenijeod “Srbima dominantne jugoslavenske federacije”.

U vojnom zapovjedni{tvu u gradu nema ni spomenakako bi srpske snage vratile grad Hrvatskoj. “Nikada, nika-da” rekao je oficir Jugoslavenske armije Vojislav \olovi}.Me|u pobjednicima se isti~e da se radi o oslobo|enju grada.Prolaznici su rekli novinarima kako u gradu nije bilo et-ni~kih napetosti; one koje su bile unijeli su novoprido{li,a kulminirale su tek nakon progla{enja hrvatske nezavisno-sti. Isto tako, zaklju~eno je kako je dolazak demokracije Ju-goslaviju gurnuo u pakao.

111



Dra`en@IVI]


VUKOVAR '91U HRVATSKOM

ISELJENI^KOM TISKU

I.

Me|unarodne aspekte i odjeke vukovarskih doga|anja ukasno ljeto i jesen 1991. godine nemogu}e je cjelovito ra-zumjeti bez – barem – uvida u hrvatski iseljeni~ki tisak.Drugim rije~ima, hrvatski je iseljeni~ki tisak, napose engle-skog govornog podru~ja, zbog svoje dostupnosti ne{to {i-rem krugu ~itatelja nego {to je to hrvatsko iseljeni{tvo, uznakovitoj mjeri postao ~imbenikom me|unarodne per-cepcije Vukovara '91.

Samorazumljivo je da se kroz hrvatski iseljeni~ki tisakzrcale pogledi hrvatskoga iseljeni{tva prema fenomenu Vu-kovara '91, vukovarskih zbivanja i vukovarske tragedije, alii prema hrvatskom dràvotvornom pokretu u domovini tesrbijanskoj oruànoj agresiji na Republiku Hrvatsku, i to –{to je osobito va`no – u razdoblju kad hrvatska dràva jo{uvijek nije bila me|unarodno priznata.

Hrvatski iseljeni~ki tisak je imao i jo{ uvijek ima gole-mu va`nost u obavje{tavanju iseljenika, u o~uvanju hrvat-skoga identiteta brojnih hrvatskih naseobina diljem svijeta,ali i u izgradnji svojevrsnog mosta u suradnji i razumije-vanju izme|u domovinske i iseljene Hrvatske, te izme|uhrvatskih nacionalnih interesa i interesa me|unarodne za-jednice. Potonje je napose do{lo do izraàja u razdobljuneposredne priprave hrvatskoga osamostaljenja, koje je vrlobrzo bilo suo~eno s otvorenom srbijanskom agresijom, ka-da je – izme|u ostalog – trebalo argumentirano i doku-mentirano pobijati ustaljene stereotipe i predrasude o Hr-vatima i hrvatskoj dràvi koje su ustrajno {irile jugoslaven-ske i velikosrbijanske upravlja~ke, politi~ke, diplomatske iznanstvene strukture, kako u tada{njoj jugoslavenskojdràvnoj zajednici, tako i u inozemstvu.

Hrvatski iseljeni~ki tisak odigrao je bitnu ulogu uo~uvanju i razvoju dràvotvorne misli me|u iseljenim Hr-vatima, {to je bio vaàn preduvjet izgradnje svijesti kodhrvatskoga iseljenika o potrebi stvaranja samostalne hrvat-ske dràve kao najva`nijeg, pa~e jedinog, uvjeta opstanka inapretka hrvatskoga naroda. 115

Problematika Hrvatskog domovinskog rata – u cjeliniuzev{i – jo{ uvijek je nedovoljno istraìvana i istraèna te-ma hrvatske suvremenosti i nedavne pro{losti. Vrednova-nje Hrvatskog domovinskog rata mogu}e je i potrebno s raz-li~itih polazi{ta, me|u kojima se svojom uzro~no-poslje-di~nom dimenzijom osobito isti~u povijesni, politi~ki, de-mografski i me|unarodni aspekti rata i agresije. U tomkontekstu valja priznati da niti fenomen Vukovara '91 uhrvatskoj znanstvenoj i {iroj zajednici jo{ uvijek nije posveobjektivno i sveobuhvatno analiziran i vrednovan.

Obiljeàvaju}i 10-obljetnicu Vukovarske bitke ali i ne-zapam}enih razaranja grada i stradanja njegovih stanovni-ka, te osvjetljavaju}i neke me|unarodne aspekte i odjekeVukovara '91, barem nazna~imo ulogu hrvatskoga iselje-ni~koga tiska u {irenju istine o Hrvatskoj, a napose u pro-micanju prava hrvatskoga naroda na slobodu, na vlastitudràvu te osobito promicanja prava na obranu vlastitogadoma i jedine domovine. Sasvim je jasno da ovaj ~lanaknema pretenzija obuhvatiti sve aspekte uloge i zna~enjahrvatskoga iseljeni{tva u o~uvanju hrvatskoga identiteta ipromicanju prava Hrvata na vlastitu dràvu, jer je to jed-nim kratkim prilogom i nemogu}e u~initi. Ali, prigoda jeda vidimo koje je mjesto Vukovar '91 na{ao u hrvatskomiseljeni~kom tisku, odnosno, kako je iseljeni~ki tisak vidiozbivanja u Vukovaru, kako ih je ocijenio i kakvo je daleko-se`no zna~enje u njima vidio.

Hrvatsko izvandomovinstvo dalo je, {to nema ovomprigodom potrebe detaljnije obrazlagati, nemjerljiv prinosuspostavi i obrani hrvatske dràve. Taj je doprinos vidljivu mnogim svojim aspektima i podru~jima – od pruànjapoliti~ke, financijske i materijalne potpore i pomo}i, doizravnog uklju~ivanja iseljenika u hrvatske vojne postrojbe.

Nije potrebno, tako|er, {ire obrazlagati da je Vukovar'91 sredi{nji doga|aj uspostave hrvatske dràve i Hrvatskogdomovinskog rata. Vukovar '91, najsaètije kazano, simbol jehrvatskoga otpora agresoru, ali i svojevrsni navje{taj pobje-de u ratu. Kao takav on zasluùje da ga se promi{lja i vred-nuje s razli~itih polazi{ta, me|u kojima osobitu va`nostpredstavljaju njegovi me|unarodni odjeci, a u okviru njihi kontekst hrvatskoga iseljeni~kog tiska, jer je putem njegahrvatsko iseljeni{tvo trebalo ili moglo dobiti uvid u sve re-levantne informacije o onome {to se u Hrvatskoj i u Vuko-varu uistinu zbivalo 1991. godine.

U razmatranju navedene problematike vremenski samse ograni~io – svjestan pritom odre|enih metodolo{kihmanjkavosti na taj na~in provedene analize – samo na raz-doblje od konca kolovoza do konca prosinca 1991. godi-ne, jer je to razdoblje neposredne i najja~e ratne agresije na116

Draèn @ivi}Vukovar '91 u hrvatskomiseljeni~kom tisku

Vukovar i vukovarsko podru~je. U prostornom smisluodabrao sam {est hrvatskih iseljeni~kih tiskovina – dva izAustralije (Hrvatski vjesnik i Spremnost), dva iz SjedinjenihAmeri~kih Dràva (Zajedni~ar i Na{a Nada) te dva iz Kana-de (Hrvatski glas i Nezavisna Dràva Hrvatska). Ukupno jeanaliziran 71 broj iseljeni~kih novina, {to tjednih, {to dvo-tjednih, {to mjese~nih izdanja.

II.

Fenomen Vukovara '91 u hrvatskom iseljeni~kom tiskumogu}e je, pa~e nu`no, promatrati u kontekstu njegoveuloge u izvje{}ivanju hrvatskoga izvandomovinstva, ali i{ire me|unarodne javnosti o ratnim zbivanjima u Hrvat-skoj i Vukovaru. U tom smislu ulogu hrvatskoga iselje-ni~koga tiska valja vrednovati i kroz njegov prinos opovr-gavanju razgranate velikosrbijanske i jugoslavenske pro-mid`bene i obavje{tajne zajednice, kako me|u hrvatskimiseljenicima, tako i unutar me|unarodnih politi~kih i dru-gih krugova.

Poglavito je va`no ustanoviti u kojoj su mjeri hrvatskeiseljeni~ke tiskovine bile valjan izvor informacija o onome{to se doista zbivalo u Vukovaru i Hrvatskoj u jesen 1991.godine. U navedenom kontekstu moèmo iznijeti i odre-|ena pitanja: Je li hrvatsko izvandomovinstvo, putem hrvat-skoga iseljeni~koga tiska, prepoznalo Vukovar '91 kao upo-ri{nu to~ku borbe za slobodu i stvaranje samostalne hrvat-ske dràve? Je li hrvatsko iseljeni{tvo prihvatilo fenomenVukovara '91 kao polazi{nu osnovu hrvatske sada{njosti itemelj hrvatske budu}nosti? Drugim rije~ima, koja je simbo-li~ka, a koja zna~enjska dimenzija Vukovara '91 vrednovanai promi{ljana u hrvatskom iseljeni~kom tisku tijekom rujna,listopada, studenog i prosinca 1991. godine?

Hrvatski iseljeni~ki tisak je, valja to odmah nazna~iti,pratio zbivanja u Vukovaru i oko njega koncem ljeta i tije-kom jeseni 1991. godine. Me|utim, broj priloga, kao i nji-hova analiti~ka kvaliteta neprijeporno ukazuju na ~injeni-cu da je on u tome bio ozbiljno ograni~en manjkom rele-vantnih te osobito pravodobnih slu`benih i drugih infor-macija, koje su morale, a vi{e je nego o~ito da nisu, u do-voljnoj mjeri odlaziti iz Hrvatske prema iseljeni{tvu. Po-tonje zna~i da je, u cjelini gledaju}i, hrvatsko iseljeni{tvobilo malo ili – bolje re}i – nedovoljno informirano o ono-me {to se u domovini zbiva, barem u kontekstu prinosahrvatskoga iseljeni~koga tiska toj informiranosti.

To je donekle i razumljivo, znamo li da je hrvatskiiseljeni~ki tisak, ponajve}ma, bio usmjeren izno{enju hr-vatske problematike i hrvatskog ìvota u novoj sredini, a 117

Draèn @ivi}Vukovar '91 u hrvatskom

iseljeni~kom tisku

manje prijenosu informacija iz domovine, {to je, dakako,u kontekstu ratnih zbivanja u Vukovaru i Hrvatskoj 1991.godine bio bitan nedostatak, jer je smanjena razina obavi-je{tenosti hrvatskih iseljenika, ali je, istodobno, smanjena imogu}nost da hrvatski iseljeni~ki tisak sudjeluje u infor-miranju {ire me|unarodne javnosti o tome {to se uistinu uHrvatskoj i Vukovaru 1991. godine zbivalo. To je rezultira-lo, zapravo, mnogo manjim brojem priloga, ~lanaka i os-vrta o Vukovaru, nego bi se to moglo pretpostaviti s obzi-rom na zna~enje Vukovara, a jo{ vi{e s obzirom na an-ga`man hrvatskoga iseljeni{tva u obrani Domovine.

Tek su neke od analiziranih tiskovina, napose austral-ski Hrvatski vjesnik i Spremnost redovito i razmjerno op-se`no izvje{}ivali o zbivanjima u i oko Vukovara 1991. Udrugim se tiskovinama izvje{}ivalo povremeno i o~ito snedovoljno pravih i pouzdanih informacija.

Me|utim, valja, tako|er, sasvim otvoreno priznati daje unato~ navedenom i hrvatski iseljeni~ki tisak vrlo brzoprepoznao, i na simboli~koj i na identitetskoj razini, zna-~enje fenomena Vukovara '91. Navedeno je u iseljeni~komtisku osobito do{lo do izraàja u danima i tjednima nakonsrbijanske okupacije Vukovara. Potonje }u poku{ati potkri-jepiti s tek nekoliko odabranih i najzornijih primjera.

Hrvatski vjesnik1 u broju od 1. studenog 1991. godine,u tekstu – Molim vas da ovu poruku shvatite kao apel, s nad-naslovom – Zaustavite rat u Hrvatskoj, dajte {ansu Vukovaru,donosi nepotpisano izvorno svjedo~anstvo jednog vuko-varskog stradalnika datirano od 27. listopada, dakle, iz raz-doblja najteìh isku{enja branitelja i stanovnika Vukovara.U tom tekstu, izme|u ostalog, stoji da se u Vukovaru “vo-di rat do istrebljenja”, da je “smrt postala najva`niji dio ìvotau ovom poru{enom gradu”, da “Vukovar nije samo skup zgra-da, on je ìvi organizam koji di{e. Vukovar ima svoj krvotok,svoj ìvot koji mu sada oduzimaju. Kidaju njegovo meso, lomemu kosti”.

Autor ovoga apela do poniznosti moli: “Ne traìmo niod koga nikakvu milost, traìmo samo ìvot dostojan ~ovjeka.Traìmo {ansu za na{u djecu, {ansu da ovi mladi}i imaju prili-ke imati svoju djecu”. U istom broju Hrvatski vjesnik prenositekst Drage Vesel~i}a iz Ve~ernjeg lista: “Zati{je pred buru?”,u kojemu su izneseni podatci o gubitcima ~etni~kih i jugo-slavenskih oruànih postrojbi u napadima na Vukovar injegovu okolicu. Iz tih se gubitaka jasno uo~ava veli~inaoruàne sile koja se sru~ila na grad i njegovo stanovni{tvo.

Hrvatski vjesnik od 22. studenog 1991. donosi ~lanaknaslovljen Na{ hrabri Vukovar, u kojemu, izme|u ostalog,pi{e: “Hrvatski grad Vukovar i svi borci Vukovara dokazali sui dokazuju vite{ku borbu hrvatskog naroda za slobodu i slobo-118


dan ìvot u hrvatskoj Domovini, za koju su dali i za koju dajunadljudske `rtve u obrani svakog komadi}a hrvatske zemlje …Vukovar nije hrvatski Lenjingrad, niti je to hrvatski Staljin-grad niti je to Kartaga … Vukovar je bio i ostao samo jedno i tohrvatski Vukovar u nadljudskoj borbi protiv stotina i stotinaèljeznih tenkova i tisu}a i tisu}a razornih granata, bombi i ra-keta … Vukovar je simbol, ponos i volja jednog naroda, hrvat-skog naroda u borbi za mir, red i ljudsko dostojanstvo, napramabarbarskom teroru iz Srbije … Vukovar i branioci Vukovara,ìvi ili tjelesno mrtvi, oni su savjest uspavane Europe … Vuko-var, to je jo{ jedan ìvot, koji nas ujedinjuje i koji nas poziva dakrenemo zajedni~ki i naprijed jo{ ja~e u ovoj borbi protiv terora,za biti ili ne biti.”

U istom broju Hrvatskog vjesnika, u ~lanku naslovlje-nom Hrvatska krv, znoj i suze, novinar @eljko @utelija,osvr}e se, izme|u ostalog, na odnos me|unarodne poli-ti~ke i {ire javnosti prema onome {to se zbivalo u Vukova-ru. Tako @utelija pi{e: “Vukovarsku tragediju tvori tisu}e tak-vih sudbina u najve}em poslijeratnom stradanju jednoga gradau Europi. Oni koji preìve taj pakao mo}i }e svjedo~iti o genoci-du nad narodom koji je imao tu nesre}u da ìvi u neposrednojblizini srbijanske granice preko koje su neprestano stizale noveosvaja~ke horde, ubijale ljude i razarale Vukovar, a svijet je topromatrao mirno i nezainteresirano, oglu{uju}i se na pozive zapomo} napa}enim stanovnicima i ranjenicima … Europa i svijetizdali su Vukovar. Dopustili su da velikosrpsko militantno ludi-lo razori lijep grad na obali Dunava, a njegovo stanovni{tvoizvrgne stradanjima kakve ne pamti novija povijest ~ovje~an-stva. Nisu pruìli pomo}, nisu imenovali agresora, nisu zausta-vili rat … Svijet nije htio vidjeti istinu, a Vukovar je zbog togastradao i naposljetku pao”. @utelija, tako|er, isti~e i dilemukako je hrvatska javnost prili~no podijeljena u ocjeni je liHrvatska mogla pruìti ve}u i djelotvorniju pomo} Vukovaru.

U Hrvatskom vjesniku od 6. prosinca 1991., u ~lankunaslovljenom Sloboda svi}e u Hrvatskoj, @eljko @utelija, iz-me|u ostalog, pi{e: “Vukovarska borba protiv nadmo}nijegneprijatelja, katkad i u omjeru jedan spram sto, juna~ka je pob-jeda boraca koji su nadma{ili sve dosad poznate vojne teorije oizdr`ljivosti, hrabrosti i otporu tehni~ki i broj~ano vi{estrukosna`nijem neprijatelju”.

Hrvatski vjesnik u brojevima od 13. i 20. prosinca1991. donosi razgovor I. Butkovi}a s vukovarskim brani-teljem Markom Baketom pod naslovom – Hiro{ima kaoblaga imitacija Vukovara. U ovom opse`nom i emotivnomrazgovoru istaknute su sve strahote rata i velikosrbijanskeagresije koja je pogodila Vukovar, ali su i nagla{ene stano-vite nepoznanice, pa i kontroverze vezane uz vukovarskatragi~na doga|anja. 119


iseljeni~kom tisku

Izdvojio bih tek nekoliko vrlo upe~atljivih misli: “Kadje trebalo braniti Hrvatsku, Vukovar je pokazao i dokazaokako bi se u stvari moralo braniti Hrvatsku ... I nikada, vjeru-jem da nikada vi{e ne}e ni jedan grad toliko ìvjeti od obe}anjakao {to je ìvio Vukovar ... Onda poku{ajte bar razumjeti kolikosu ljudi u Vukovaru sami sebe uvjeravali da se mora uspjeti, jerposlije svih tih patnji nismo jednostavno ni poku{ali zamisliti{to }e se desiti ako padnemo”.

Kra}i osvrt na kontroverze oko obrane i pada Vukova-ra daje i Nezavisna Dràva Hrvatska2 u broju iz studenog1991. godine. Tako u ~lanku naslovljenom Podpisano 12. pri-mirje a razaranja Hrvatske se nastavljaju, izme|u ostalog pi{e:“Zadnjih su se dana ~ule razne kritike svezano sa obranom ovog~vrstog hrvatskog upori{ta. Putem faxa primili smo razne obavije-sti kako od Radija Vukovar tako i od nekih ~elnika, koji se tuèda je Vukovar zaboravljen i napu{ten od Zagreba”.

Me|utim, isti list u listopadskom broju daje ocjenusimboli~ke i stvarne va`nosti Vukovara, jer u tekstu na-slovljenom Vukovar – hrvatski Siget, izme|u ostalog stoji:“Slupan, razru{en, uni{ten, opsjedan, bombardiran iz zraka,Dunava i zemlje, podnose}i juna~ki sve napadaje i – gubitke, sveneda}e i nesta{ice najelementarnijih sredstava ìvota a i obrane– postao je simbol hrvatskog juna~tva i odlu~nosti da se na tomisto~nom poloàju okrnjene Hrvatske – brani hrvatski suvereni-tet i dràvna nezavisnost”.

Na vijest o padu i okupaciji Vukovara Hrvatski glas3 izKanade u broju od 30. studenog 1991. cijelu stranicu po-sve}uje Vukovaru. U ~lanku pod naslovom Vukovar je paostoji: “Herojski otpor stanovnika Vukovara i juna{tvo hrvat-skih dobrovoljaca ulazi u krvavu povijest borbe u ime ìvotaHrvatske! Zasluùju zlatne medalje stupova demokracije svijeta.Novi Vukovar }e biti tvrdjava na medji istoka i zapada”.

O zbivanjima u Vukovaru pi{e i Zajedni~ar.4 U brojuod 23. listopada 1991. godine Zajedni~ar donosi prilog na-slovljen U Vukovaru teàk poraz srpskih elitnih snaga. U njemuizme|u ostalog pi{e: “Kada se bude pisala povijest hrvatskogaobrambenog rata, Vukovar }e zasigurno imati po~asno mjesto”.

Istaknuo sam ve} da se prema sustavno{}u pra}enjazbivanja u i oko Vukovara, uz Hrvatski vjesnik isti~e i dru-gi tjednik hrvatskih iseljenika u Australiji – Spremnost.5

Izdvojit }u samo nekoliko naslova priloga koje Spremnostdonosi od rujna do prosinca 1991. godine, i to uglavnomna naslovnoj stranici. Primjerice: Tisu}e terorista juri{a naVukovar od 8. listopada, Vukovarska tragedija od 22. listo-pada, Protivnik razbijen pred Vukovarom od 5. studenog, Le-gendarni branitelji Vukovara od 26. studenog.

U broju od 26. studenog Spremnost na naslovnoj stra-nici donosi ~lanak naslovljen Bit }e mesa, bit }e mesa, klat'120


}emo Hrvate…, u kojemu izme|u ostalog pi{e: “Bile su to ri-je~i pjesme koja je odjekivala ulicom grada Vukovara kada su'osloboditelji', nose}i svoje simbole – mrtva~ku glavu i noève,pjevali i spremali se na novo klanje. Bilo je to prikazano, a i~ulo se na svim kontinentima svijeta, no svi su se napravili kaoda ne razumiju. Stra{no!” U simboli~kom smislu, u Spremno-sti se Vukovar uspore|uje s Leonidom koji brani Termopil-ski klanac (u broju od 29. listopada 1991.).

Ovo je bio tek izbor najzna~ajnijih ~lanaka i priloga,koje je hrvatski iseljeni~ki tisak objavio o Vukovaru u ruj-nu, listopadu, studenom i prosincu 1991. godine. Nije ri-je~ o velikom broju ~lanaka, ali se i iz njih dade uo~iti te-meljni stav hrvatskoga iseljeni~koga tiska prema fenomenuVukovara '91 Vukovar je, dakle, hrvatski Siget. Vukovar jesimbol hrvatskoga juna~tva i odlu~nosti. Vukovar je tvrdjavana medji istoka i zapada. Vukovar }e u povijesti hrvatskeborbe za slobodu imati po~asno mjesto.

Sasvim je jasno da se potpuniji uvid u nazo~nost fe-nomena Vukovara '91 u hrvatskom iseljeni~kom tisku mo-è dobiti tek analizom cijelog desetogodi{njeg razdoblja,koje mora obuhvatiti naj{iri mogu}i spektar iseljeni~kih ti-skovina i drugih hrvatskih medija, napose radija, iz svihdijelova svijeta u kojima Hrvati ìve. Me|utim, i ovaj krat-ki pregled bio je vi{e nego dovoljan za zaklju~ak, da jehrvatski iseljeni~ki tisak, unato~ nizu ograni~enja, zbivanji-ma u i oko Vukovara dao zasluèno mjesto, ozna~iv{i fe-nomen Vukovara '91. stoèrnim doga|ajem hrvatske borbeza slobodu i dràvnu neovisnost.

BILJE[KE1 Hrvatski vjesnik je tjednik hrvatske zajednice u Australiji koji od 1983.godine izlazi u Melbournu, u dràvi Victoria. U ovome je priloguanalizirano 16 tjednih brojeva, od 6. rujna (broj 389) do 19. prosinca(broj 404) 1991. godine.

2 Nezavisna Dràva Hrvatska je mjese~nik, slobodno glasilo ujedinjenihHrvata, koji od 1961. godine izlazi u Torontu u Kanadi. U ovome suprilogu analizirana ~etiri broja, od rujna (broj 365) do prosinca (broj368) 1991. godine.

3 Hrvatski glas je dvotjednik, glasilo Radi}eve iseljene Hrvatske, iz ka-nadskoga grada Nanaima. Izlazi od 1929. godine. Analizirano jeukupno osam brojeva lista, od 31. kolovoza (broj 16) do 25. prosinca(broj 23/24) 1991. godine.

4 Zajedni~ar je tjednik, glasilo Hrvatske Bratske Zajednice iz Pittsbur-gha. Tjednik je po~eo izlaziti 1905. godine. Analizirano je ukupno se-damnaest tjednih brojeva, od 4. rujna (broj 34) do 25. prosinca (broj51) 1991. godine.

5 Spremnost je tjednik koji od 1958. godine izlazi u Sydneyu u Australiji.Ukupno je analizirano 16 tjednih brojeva, od 3. rujna (broj 35) do 17.prosinca (broj 50) 1991. godine. 121


iseljeni~kom tisku

III.

PRINOSI

OBJEKTIVNOJ

SLICI

ZlatkoKARA^

Arhitektonski fakultet, Zagreb

TRAGEDIJA URBANEBA[TINE VUKOVARA

Razaranje hrvatskog ieuropskog identiteta

grada 1991.

Do ratnih razaranja 1991., Vukovar je po svojoj dojmljivojpovijesnoj fizionomiji, brojnosti i dobroj sa~uvanosti spo-meni~kog fonda spadao me|u najvrednije urbane cjeline ukontinentalnom dijelu Republike Hrvatske.

Poloàj grada, uvjeti nastanka

Formiran je na povi{enome lesnom platou uz desnu obaluDunava, na u{}u rje~ice Vuke. Smje{ten je na granici dvijupovijesnih regija – Slavonije i Srijema – na reljefno slikovi-tom poloàju gdje se niski slavonski ravnjak naglo penjena brdske obronke Fru{ke gore. Topografske su razlike usamoj povijesnoj jezgri izme|u niskog dijela uz obale rije-ka (78 m.n.v.) i povi{enog platoa na kome su izgra|enifranjeva~ki samostan, vodotoranj ... itd. (109 m.n.v.), vi{eod 30 metara. Stoga grad ima vrlo dojmljivu siluetu, po-sebno na sjevernome dunavskom prospektu.

Kroz povijest, Vukovar se razvijao kao podunavskilu~ki grad s jakom trgovinom i obrtom (brodogradnja, ci-glane, ribarstvo), s prometnim povoljnostima vezanim uzva`nu kraljevsku cestu i most na Vuki, te kao centar prera-de za bogato ruralno zale|e (mlinovi). U novije vrijemeprepoznatljiv je kao industrijsko sredi{te (“Borovo”, “Vu-teks”, “Vupik”).

Prema posljednjem je predratnom popisu stanovni-{tva grad Vukovar imao 44.639 ìtelja (1991.), i po veli~inije zauzimao 11. mjesto me|u hrvatskim gradovima.

Urbana topografija

Suvremenu urbanu aglomeraciju Vukovara ~ine ~etiri, pokarakteru i vremenu nastanka, razli~ite gradske cjeline.– STARI VUKOVAR na desnoj obali Vuke i Dunava iz-

gra|en je organi~no i nepravilno, formiraju}i zgusnutenizove ku}a uz krivudave ulice u dobro zaklonjenimprodolinama – “surducima”, kroz koje su prolazili pute- 127

vi. Povijesno, ovo je gra|anski trgova~ko-obrtni~ki dioVukovara u kojem se do danas odràlo gradsko sredi{te.Visoke terase (“[vapsko brdo”, “Milovo brdo”, “Mitni-ca”...) koje poput vijenca {tite povijesnu jezgru smje{te-nu u dolini, planski i postupno se izgra|uju tek odpo~etka XIX. st., uglavnom nizovima tipiziranih ku}aruralne fizionomije.

– NOVI VUKOVAR, mnogo manji dio grada na lijevojobali Vuke, s tako|er planski trasiranom mreòm ulica,naseljen je po~etkom XVIII. st. (od 1722.). U pro{lostisjedi{te je feuda Eltz, ùpanijske uprave, suda i vojnogagarnizona.

– BOROVO, tre}a i najnovija gradska cjelina nastaje kaoindustrijsko naselje visokih urbanih kvaliteta (od 1931.)na dotada nenapu~enome ravnom terenu uz Dunav, trikilometara sjeverozapadno od Vukovara. Izvorno je kon-cipirano kao zasebni satelitski “vrtni grad”, no danas jeBorovo strukturno povezano s Vukovarom u gradskukonurbaciju.

– LU@AC (stara Eltzova pustara), kao ~etvrta sastavnicasuvremenog Vukovara, preko lu~ke i skladi{ne zone Pri-ljeva koja spaja Borovo i Vukovar, danas je inkorporiranu gradsku cjelinu.

Urbani razvoj i izgradnja grada – oblikovanje identiteta grada

• Na {irem gradskom podru~ju postojalo je jo{ odvremena neolitika (V. tisu}lje}e prije Krista) nekoliko utvr-|enih prapovijesnih naselja smje{tenih uz mo~varne obalerijeka ili na povi{enim “gradecima” (danas su to lokaliteti“Lijeva bara”, “Desna bara”, “Kriva bara”, “Supoderica”,“Ciglana Eltz”, “Najparov vrt”, “Petri skela”, plato Gimna-zije, i malo izvan grada Vu~edol).

• U razdoblju rimske antike (I.–IV. st.) prostor okou{}a Vuke nije naseljen, ali neki slu~ajni nalazi (lokaliteti“Petri skela”, “Velika skela”, “Olajnica”, perivoj Eltz) ipakupu}uju na postojanje manje cestovne stacije ili utvr|enja(propugnaculuma) na dunavskom limesu.

• Prva ranosrednjovjekovna naseobina sa zemljanomdrvenom utvrdom nastala je visoko iznad Dunava na pla-tou oko dana{njega samostana i gimnazije (vjerojatno kra-jem VIII. st.), a protezala se sve do “Lijeve bare”, gdje je ot-krivena velika starohrvatska nekropola bjelobrdskoga kul-turnog kruga (X.–XIII. st.). Sli~na manja grobi{ta kao indi-kacija jo{ nekih ranosrednjovjekovnih naselja utvr|ena sui na “Krivoj bari”, te uzdu` glavne ulice Novog Vukovara.

• Po~etkom XIII. st. grad je ve} morao biti vrlo razvi-jen jer se Vukovar u prvim pisanim izvorima spominje128

Zlatko Kara~Tragedija urbane ba{tineVukovara

kao sredi{te ùpanije (in comitatu de Wolkou, 1220.). Roma-ni~ko-goti~ka utvrda s tri kule gra|ene opekom (castrumWalkow, 1231.), stajala je povrh “Be}arskog krià”, a nasta-jala je u nekoliko faza (sru{ena 1752.). Uz nju se na da-na{njemu samostanskom brijegu formirala jezgra starogajobagionskog naselja za{ti}enog palisadama. U to vrijemeve} je postojalo i trgova~ko podgra|e, suburbium (Radi}evaulica i priobalje Vuke), koje vrlo rano dobiva status “slo-bodnoga kraljevskoga grada” (1231.). Tre}a cjelina srednjo-vjekovnoga grada, trgovi{te Varo{ (Warasy, 1286.), nalazilase na lijevoj obali Vuke (negdje oko novog stadiona) i egzi-stirala je kao posebno naselje do po~etka XVI. st. kada je ra-seljena. U srednjovjekovnom Vukovaru zabiljeèno je i sje-di{te arhi|akonata (spom. 1229.), dvije ùpe (spom. 1251.),te kamene romani~ke crkve Sv. Jurja i Sv. Lamberta.

• U razdoblju turske vladavine (1526.–1687.) Vuko-var gubi zna~enje, pa se spominje tek kao kasaba, a uupravnom pogledu kao nahija (XVI. st.) i kasnije kadiluk(XVII. st.). Prema Defteru s kraja XVI. st. u gradu je bilo de-set mahala s 233 ku}e. Kasnije, tijekom XVII. st. broj ma-hala opada, ali se broj ku}a do kraja turske vladavine po-ve}ao na oko 350, uz 2500 ìtelja u gradu (koeficijent 7st./ku}i). Turski je Vukovar zauzimao otprilike isti prostorkao i srednjovjekovni grad, s povr{inom od 20,5 ha i u tovrijeme je bio ve}i od bilo kojega grada na slobodnom di-jelu Hrvatske. Nepravilna gradska matrica i najve}i diogra|evnih struktura tako|er je kroz cijelo tursko razdobljekontinuirao jo{ od srednjega vijeka, budu}i da grad prili-kom zauzimanja (1526.) nije razaran, a ni kasnije tijekomXVI. i XVII. st. nije bilo ni bitnih degradacijskih procesa,ni ve}ih razvojnih poticanja (grad stagnira).

Na glavnom putu sultan Sulejman izgradio je velikidrveni most preko Vuke (1526.; sru{en 1772.), a podignutoje i sedam dàmija ili mesdìda, te karavanseraj, tri hana, der-vi{ka tekija, hamam, mektebi i jo{ barem tri manja mosta.

Turci su napu{taju}i Vukovar (1687.) do temelja spali-li i ispraznili grad koji u narednih nekoliko godina osimvojnika nije imao stalnih ìtelja. Prva obnova postturskogVukovara izvr{ena je na novoj, do tada nenapu~enoj loka-ciji na “Otoku” uz u{}e Vuke (od 1691.), gdje je iz okolnihsela kolonizirano posve novo stanovni{tvo (prema popisuiz 1698. Insula Vukovariensis je imala 57 ku}a). Prava barok-na revitalizacija Vukovara bila je mogu}a tek nakon radi-kalnog ~i{}enja ru{evina turske kasabe (oko 1700.), kada segrad ponovno izgra|uje na negda{njoj lokaciji, ali bezstrukturnog kontinuiteta i sa posve izmijenjenom urba-nom matricom. Stoga turski Vukovar (poznat prema pla-nu iz 1687.) nije ostavio traga u kasnijim razvojnim faza- 129

Zlatko Kara~Tragedija urbane ba{tine

Vukovara

ma naselja osim u nekim dijelovima koridora glavne ulice,a eventualni turski preìci posve su se izgubili u kasnijim~estim ru{enjima uslijed poplava, velikih poàra i planskihregulacija koje su provo|ene od kraja XVIII. st.

• Pod austrijskom komorskom vla{}u grad se revita-lizira, podiù se i neki drveni javni objekti izrazitih pu-~kih karakteristika: prva pravoslavna crkva (oko 1690.),prva franjeva~ka crkva (1707.), te dràvna po{ta (1695.).Stambene ku}e tako|er su isprva bile gra|ene od drveta,pletera i }erpi}a, a pokrivane su {indrom i trstikom, pa suvrlo ~esti poàri u kojima nestaju ~itave gradske ~etvrti(1736., 1743., 1755.). Ni{ta od toga najranijeg sloja vuko-varskoga “drvenog baroka” nije se o~uvalo.

Prve tvrdo zidane gra|evine izrazitih stilskih obilje`javukovarske su barokne crkve, koje gotovo sve nastaju tije-kom prve polovice XVIII. st.: dvokatni franjeva~ki samostan(1723.–1756.) s crkvom Sv. Filipa i Jakova (1723.–1733.) imonumentalnim zvonikom (M. Weichmann, 1773./1774.),pravoslavna crkva Sv. Nikolaja (1733.–1737.; pregra|ivana1755. i 1763.), kapela Sv. Roka kraj dvorca sa slikovitomdrvenom lukovicom na zvoniku, i drugim elementima pu-~kog baroka (1740.; pregra|ena 1805. i 1858.), negda{njagrobna kapela Sv. Krià (1741.–1744.; izgorjela 1921.), ma-la kapela Sv. Ivana Nepomuka u parku ispred samostana(1749.), te zatvorska kapelica u dvori{tu @upanije (oko1780.). U to vrijeme u Vukovaru su sagra|ene ~ak ~etiri{kole (1730.–1743.). Najstarije zidane gra|anske ku}e katni-ce, s karakteristi~nim masivnim arkadama i otvorenim,nadsvo|enim trijemovima u prizemlju nastaju oko dvajubaroknih gradskih trgova trokutaste osnove u Starom Vu-kovaru (ku}e Mihailovi}, Bingulac, Poi}..., 1750.–1790.).

Organizacija baroknoga grada poznata je s Frastovekarte (1733.), Blumenove (1759.) i Schraudove karte(1795./1796.), koje jasno pokazuju da Vukovar tada jo{ ni-je pre{ao svoj srednjovjekovni i turski duktus, osim u po-du`nom {irenju uz glavni put Osijek-Beograd (Via longa re-gia). Na kraju XVIII. st. grad se prostirao do “Milovogbrda” i do po~etka surduka (prodolina), a pred veliku kugu(1795.), nakon samo jednog stolje}a postturske urbanizaci-je brojio je 1000 ku}a, s 5651 stanovnikom. Na prijelazuXVIII./XIX. st. kroz sredi{te grada sagra|ena je zidana ka-nalizacija, kao prva velika komunalna intervencija.

S Novim Vukovarom na lijevoj obali Vuke, stari jedio povezan masivnim zidanim mostom koji je posljednjakasnobarokna gradnja u Vukovaru (J. Ruhigger, 1787.; sru-{en 1932.). Prostor Novog Vukovara naseljava se tek poslije1722., isprva oficirima i podanicima Komore, a kasnijeslu`benicima feuda Küffstein (od 1728.) odnosno Eltz (od130


1736.) i Srijemske ùpanije, koja je ovdje imala sjedi{te (od1745.). Uzdu` jedine, u to vrijeme, izgra|ene ulice u novomje dijelu do kraja XVIII. st. nastalo oko 100 masivno gra-|enih prizemnica s karakteristi~nim visokim krovi{tima.

• Iako se Novi Vukovar razvija istovremeno s barok-nim Starim Vukovarom, ve}ina ovda{njih gra|evina nosiodlike ranoga klasicizma kojega donose vojni inènjeri.Ve} polovicom XVIII. st. na mjestu dana{njega suda nasta-je kompleks konjani~ke kasarne (sru{ene 1902.), a kasnijese grade jo{ dvije manje vojarne. Umjesto stare feudalnekurije (iz 1736.) gradi se monumentalni ranoklasicisti~kidvorac Eltz (1749.–1751.; dogra|ivan 1781., 1811., 1824. ikasnije na izmaku historicizma). Malo dalje nastaje i ele-gantna pala~a @upanije s istaknutim sredi{njim rizalitom,nagla{enim prizemnim trijemom i krovnim timpanonoms velikim grbom (J. Hatzinger, 1773.). Nasuprot dvorcu na-laze se ~etiri kurije uprave vlastelinstva s kraja XVIII. st.Na drugom kraju, bliè mostu sa~uvane su klasicisti~kekatnice Roguli} i Uglje{i} (sru{ena u Domovinskom ratu),te kurija Adamovi} (oko 1840.) i hotel “Lav” (1856.; sru{ennakon poplave 1965.). Do kraja stolje}a sagra|en je velikijednokatni objekt manufakture svile, dvije pivovare i dvamlina, te mno{tvo vodenica uz dunavsku obalu.

Klasicizam se u baroknom ambijentu Starog Vukova-ra javlja znatno kasnije, tek po~etkom XIX. st., i to sa sveganekoliko objekata poput uglovnice obitelji Stani{i} i ot-mjene zgrade Gradskog magistrata, Domus oppidana (A.Semper, 1817./1818.). Kod u{}a Vuke gradi se drveni most(1847.). Iz toga su doba donedavno jo{ postojale pu~keku}e tr{~are – “nabija~e” (Ka~i}eva ul., Podvuka). Na izvo-ru Dobra voda, nedaleko od grada, izgra|ena je pravoslav-na kapela Sv. Petke (1808.–1811.). Od javne plastike ambi-jentalno su vrijedni kameni “Be}arski kri`” (1805.) i raspe-lo Ex voto od kovanog èljeza ispred franjeva~ke crkve(1840.), oba uni{tena u nedavnom ratu.

Bidermajer tako|er jedva da je ostavio traga u Vuko-varu (ku}a Ensminger u glavnoj ulici).

Osim kuge (1795./1796.), odre|eni zastoj u razvojunaselja tijekom prve polovice XIX. st. prouzro~ili su opeto-vani veliki poàri (1809., 1822., 1833. i 1836.). Katastrofal-ne posljedice izazvao je poàr 1822. koji je uni{tio 327stambenih zgrada i 600 gospodarskih objekata – tre}inuonda{njega Starog Vukovara (iz te godine sa~uvan je planregulacije gradskog sredi{ta G. Homera). Vukovar je 1850.brojio 6178 stanovnika i 1233 ku}e.

• U drugoj polovici XIX. st. grad se naglo {iri premaperiferiji uz izlazne putove prema selima, a osobito na“Mitnici” i na “[vapskom brdu”, koji su izgra|eni tipizira- 131


Vukovara

nim nizovima ku}a “zabatnoga” ruralnog tipa. Stari i No-vi Vukovar tek tada se ujedinjuju u jedinstvenu gradskuop}inu (1873.) i to je razdoblje velikog prosperiteta. Ve-}ina ulica pokriva se kaldrmom (1876.), do Vukovara jestigla i èljeznica (do predgra|a 1879.; do grada 1891.; pro-duètak oko grada 1912.), a uvodi se i elektrika (1909.).Izvedeno je rasko{no ozelenjavanje glavne novovukovarskeulice sadnjom ~etverostrukog drvoreda (M. Lancosz, 1903.).Na prijelazu stolje}a grad broji 2610 ku}a i 10.032 stanov-nika (1901.).

U razdoblju historicizma u sredi{tu Vukovara nastaloje vi{e kvalitetnih pseudostilskih realizacija: pala~e Pauno-vi} (1867.), Jirkovsky (K. Kaellcseny, 1874.), Landesmann(1893.), Njema~ka {kola na “[vapskom brdu” (1891.),Obrtna {kola (1892.), Gimnazija (F. Streim, 1894.), hotel“Grand”, kasnije Radni~ki dom (V. Nikoli}, 1895.–1897.),Kotarski sud (A. Tokos, 1902./1903.), Srpski dom (1905.) tena prijelazu historicizma u secesiju, zgrada Srpske pravo-slavne op{tine (M. Mati}, 1909./1910.). Vrijedno je spome-nuti neobaroknu adaptaciju dvorca Eltz (V. Sidek,1895.–1907.) i otmjenu paladijansku vilu Knoll, kasnijemali dvorac Eltz (gra|en oko 1860.). Me|u desetak histori-cisti~kih kapelica isti~u se: mauzoleji Paunovi} (A. Tokos,1898.), Eltz (V. Sidek, 1907.), Pani} i Stani} (M. Pilar,1906.), kapela Gospe od hrasta na Priljevu (I. Möller,1891./1892.). Od monumentalnih sakralnih gradnji osobi-to su dojmljivi primjeri kupolna sinagoga (L. Schöne, 1889.;sru{ena 1958.) te velika dogradnja franjeva~ke crkve (R. Jor-dan, 1896./1897.). Grade se i mnogobrojni objekti rane in-dustrijske arhitekture: Eltzov ìtni magazin (1860.), mlino-vi, vatrogasno spremi{te (1866.; sru{eno poslije 1965.), kla-onica (A. Tokos, 1901.)...

• Osim vrlo uspjele adaptacije kalvinske crkve (F.Funtak, 1910.) i zgrade Madàrske {kole (1911.; dogra|ena1922.) prave secesije u Vukovaru gotovo i nema. Javljaju setek kompozitni oblici tirolske i ugarske secesije, npr. zgra-da èljezarije Tachtler u sredi{tu grada (1914.). Vrlo su vri-jedne art deco me|uratne realizacije F. Funtaka i Karlovskog,te A. Freudenreicha (Hrvatski dom, 1919.–1922.), a posebiceE. Gölisa (vile u Kidri~evoj ulici, uglovnice Ga{parove apo-teke (1927.), dje~jeg dispanzera, stare zgrade Srpske banke(1922.), ku}e “Tehni~ara”, ku}e Milankovi} (1925.), itd.).Dvadesetih i tridesetih godina u Vukovaru djeluju i do-ma}i {kolovani majstori graditelji: F. Treml, F. Kundl, M.Kerek, M. Puches, itd.

• U obli`njem Borovu, u oblicima avangardne mo-derne ~e{kim se kapitalom gradi veliki kompleks industrij-skoga grada “Bata-ville”, paradigmatska realizacija europ-132


skog zna~aja (F. L. Gahura, V. Karfik, A. Vitek, 1931.–1938.).Neposredno pred II. svjetski rat Vukovar ve} ima 60 ulica i{est trgova.

• Nove urbanisti~ke planove u razdoblju 1945.–1991.,a osobito poslije velike poplave 1965. kada je te{ko o{te-}eno gradsko sredi{te, izradili su M. Mareti}, R. Mi{~evi}, A.Paunovi} i M. Salaj.

Iz novijeg vremena zapaène arhitektonske realizacijeostvarili su: A. Dragomanovi} (robna ku}a, 1969./1970.), M.Salaj (hotel “Dunav”, 1976.–1980.), P. Ku{an – S. Kolobov(novi vodotoranj, 1962.–1968.), M. [osteri~ (industrijska pe-karnica na Priljevu, 1972.–1976.), B. Velni} (“Nama”, 1979.).Kvalitetnu stambeno-poslovnu interpolaciju u Nazorovojul. projektirala je B. Maru{i} (1976.–1978.) a brojne novestambene i industrijske gradnje izveli su i vukovarski arhi-tekti I. Miki}, M. i T. Papi}, V. Pokas, A. Kedmenec, S. Ma-ru{i}, V. [timac, \. Skrbin, i dr.

Na javnim gradskim prostorima do Domovinskog jerata stajalo nekoliko vrijednih skulptura A. Augustin~i}a, G.Antunca, @. Jane{a i B. Crlenjaka. U Dudiku, na periferijiVukovara, nalazi se Spomen-park posve}en `rtvama II. svj.rata (prvi spomenik Z. Kolacio), kasnije ure|en kao vrlouspjelo djelo B. Bogdanovi}a (1980.).

Ratna razaranja grada 1991. i pretpostavke obnove

Za tromjese~ne srpske opsade Vukovara u jesen 1991. (25. 8.– 18. 11.) u artiljerijskim je napadima na grad ispaljenopreko 100.000 granata. Sustavna ru{enja Vukovara nastav-ljena su i tijekom nekoliko godina okupacije (do 15. 1.1998. kada je dovr{en proces reintegracije), te je u kona~ni-ci posve razorena povijesna cjelina i gotovo sav spome-ni~ki fond Vukovara. Osobito su te{ko stradale najva`nijeurbane dominante, simboli hrvatskog identiteta grada: fra-njeva~ki samostan s crkvom (samo na tom kompleksu rat-na {teta je 45,5 milijuna kuna), brojne kapele, dvorac Eltz(41 milijun kuna), pala~a @upanije (20 milijuna kuna),Gimnazija (17,5 milijuna kuna), rodna ku}a nobelovca L.Ruì~ke, barokna jezgra ..., no uni{tena je i gotovo sva in-dustrija, komunalna infrastruktura i gotovo 3/4 stambe-nog fonda. Ukupna ratna {teta u gradu procijenjena je na8,15 milijardi kn.

Obnova grada (odvija se od ljeta 1998.) temelji se nadokumentaciji pripremljenoj u okviru UNESCO-ovog “Pro-jekta Vukovar” (1995./1996.), te na GUP-u (1996.) i Detalj-nom regulacijskom planu ure|enja sredi{njega gradskog podru~ja(1997.). Spomeni~ke zgrade uglavnom se obnavljaju u ok-viru dràvnog donacijskog programa stru~no korektno, uz 133


Vukovara

provedena konzervatorska istraìvanja i nadzor, no za sadau vrlo reduciranom broju samo najva`nijih objekata. Naurbanisti~koj razini obnove dosada{nji rezultati se moguocijeniti lo{ima jer je propu{tena prilika da se korigiraju(ili ne obnavljaju) ranije nekvalitetno planirani ili divlje iz-gra|eni dijelovi grada, posebno ekstenzivna periferija i lu-~ko-industrijski bazen Priljeva. Politi~ka pretpostavka ob-nove “svatko na svoju parcelu, svatko u svoju ku}u” rezul-tirala je nesustavnom “to~kastom” obnovom individual-nih objekata s bezbrojnim kavernama i sru{enim me|u-prostorima koji se za sada ne}e obnavljati (zbog demograf-skih gubitaka, raseljavanja stanovni{tva i nepoznatih vla-snika oko 40% urbane strukture nije u programu obnove),{to }e za dugo vremena stvarati sliku sru{enoga grada.

Elementi spomeni~ke valorizacije grada

U vrijednosnom pogledu najdominantniji stilski sloj povi-jesnog dijela Vukovara je korpus baroknih gra|evina, abrojno{}u i kvalitetom realizacija izdvajaju se i zgrade izrazdoblja visokog historicizma. Najvrijedniji spomeni~kisklopovi na podru~ju grada Vukovara su:– ME\UNARODNE VRIJEDNOSTI (0. kategorija): arhe-

olo{ki lokalitet Vu~edol;– NACIONALNE VRIJEDNOSTI (A kategorija): arheo-

lo{ki lokalitet “Lijeva bara”, franjeva~ki samostan sa ù-pnom crkvom Sv. Filipa i Jakova, kompleks dvorca Eltz,pala~a @upanije srijemske, sklop baroknih jednokatnicas trgom u Starom Vukovaru;

– REGIONALNE VRIJEDNOSTI (B kategorija): pravosla-vna crkva Sv. Nikolaja, kapela Sv. Roka, kurije Eltz, vilaKnoll, pala~a “Grand” hotela, pala~a Kotarskog suda,zgrada Madàrske {kole i neke gra|anske ku}e u povije-snoj jezgri;

– LOKALNE I MJESNE VRIJEDNOSTI (C, D kategori-ja): najve}i broj pojedina~no za{ti}enih gra|evina na po-dru~ju grada, uglavnom ambijentalnog zna~enja.

Me|u urbanisti~kim intervencijama po svojim se do-metima i posljedicama na oblikovanje povijesne jezgre iukupne urbane aglomeracije Vukovara izdvajaju: prva re-gulacija grada poslije kuge (1796.), regulacija grada nakonvelikog poàra (G. Homer, 1822.), izgradnja pojasa èljezni-ce (1891.; produètak 1912.), te planska izgradnja novogasatelitskoga industrijskoga grada “Bata-ville” (1931.–1938.).

U slici grada valorizacijski se visoko isti~e sjeverna du-navska panorama Vukovara i neki mikrourbanisti~ki inte-rijeri u baroknoj jezgri.134


LITERATURAFilipovi}, D.; Kara~, Z.; Ur{i}, B. (2000.), Vukovar – Die Erneuerung deshistorischen Kerns, Kulturministerium, Die Verwaltung für den Kul-turerbeschutz, die Abteilung für Denkmalpflege Osijek, Osijek.

Kara~, Z. (1992.), Vukovar and its Architecture, “^ovjek i prostor”/“Arhi-tektura”, spec. issue, 1: 8–11, Zagreb.

Kara~, Z. (1997a.), “Projet Vukovar” de l'UNESCO, formation de la base...,u: De la Colombe a la paix: 48–61, Ministere de la culture de la Ré-publique de Croatie, Zagreb-Paris.

Kara~, Z. (1997b.), Vukovar – Presentation of important buildings for donors(Catalogue), u: Vukovar – Reconstruction Challenge: 30–81, Mi-nistry of Development and Reconstruction, RH, Zagreb.

Kara~, Z. (1997c.), Vukovar – Urban development and architectural heritage,u: Vukovar – Reconstruction Challenge: 11–14, Ministry of Deve-lopment and Reconstruction, RH, Zagreb.

Kara~, Z. (2001.), Der historische urbanistisch-architektonische Komplex derStadt Vukovar, u: Kulturparks. Tagungen 2000: 119–123, St. Pölten.

Kara~, Z.; Horvat, V. (1998.), The Nobel Laureate Lavoslav Ru`i~ka Memo-rial and Research Centre in Vukovar – Preliminary Renewal Study,HAZU, Zagreb.

Kara~, Z.; Ukrain~ik, V. (2001.), Urbanistisch-konservatorische Aspekte desWiederaufbaus der Stadt Vukovar, u: Kulturparks. Tagungen 2000:129–130, St. Pölten.

Kerekovi}, B. (1994.), The Vukovar Project: from the ashes of war..., “GISEurope”, 3 (1): 30–33.

Kusin, V. (1998.), Reconstruction of Vukovar's Heritage, “Croatia Weekly”,1 (36): 16, Zagreb.

Paunovi}, A. (1997.), Vukovar town planning designs, u: Vukovar – Recon-struction Challenge: 19–22, Ministry of Development and Recon-struction, RH, Zagreb.

Predrijevac, Z.; Filipovi}, D.; [imi~i}, \. (2001.), Organisation und Durch-führung der Erneuerung der historischen Baudenkmäler im historischenKomplex der Stadt Vukovar, u: Kulturparks. Tagungen 2000: 131–135,St. Pölten.

Ukrain~ik, V. (1997.), War damage caused to cultural monuments in the hi-storic urban complex of Vukovar, u: Vukovar – Reconstruction Chal-lenge: 27–29, Ministry of Development and Reconstruction, RH,Zagreb.

Ur{i}, B. (2001.), Zerstörung durch die Kriegshandlungen und Bewentung derKriegsschäden an den historischen Baudenkmälern der Stadt Vukovar, u:Kulturparks. Tagungen 2000: 124–128, St. Pölten.

Wertheimer-Baleti}, A. (1999.), The Population of Vukovar and the Surro-unding Area, Ekolo{ki glasnik, NZ Globus, Zagreb.

135

Prilozi

136

Slika 1.Grad na rijeci – dunavska veduta Vukovara krajem 19. stolje}a, s glavnim urbanim dominantama: baroknim franjeva~kimsamostanom (lijevo) i historicisti~kom kupolnom sinagogom (desno) [razglednica, 1900.]

Slika 2.Akropola nad baroknim gradom – franjeva~ki samostan s crkvom sv. Filipa i Jakova (utemeljen 1722.); u pozadini je vukovarskaGimnazija [razglednica, 1910.]

137

Slika 3.Srce gra|anskoga Vukovara – barokni trg okru`en reprezentativnim trgova~kim ku}ama (izgra|ivan 1750.–1780.)[razglednica, 1916.]

Slika 4.Srednjoeuropski identitet grada – barokni dvorac i perivoj grofova Eltz (izgra|ivan od 1749.) [razglednica, 1916.]

138

Slika 5.Simboli povijesnog Vukovara – pala~a “Grand hotela” (1895.–1897.) i barokni lu~ni most na starome rije~nom u{}u Vuke (1772.)

Slika 6.Vizure vukovarskog fin du sièclea – glavna gradska ulica po~etkom 20. stolje}a [razglednica, oko 1910.]

139

Slika 7.Pred rodnom ku}om nobelovca Lavoslava Ru`i~ke (smje{tena krajnje desno) – pogled na glavnu ulicu tzv. Novog Vukovara[razglednica, 1916.]

140

Slik

a8.

Dvo

rac

Eltz

(spo

men

ik“A

”ka

tego

rije)

–G

rads

kim

uzej

irez

ervn

ara

tna

boln

ica:

ratn

a{t

eta

5,5

6m

iliju

na

Eura

,bez

muze

jsko

gin

venta

ra[fo

to:

J.Z

entn

er,

1992

.]

141

Slika 9.Dvorac Eltz – dvori{no krilo razoreno avionskom bombom, tzv. “krma~om”, te`ine 500 kg [foto: arhiv “Vjesnika”]

142

Slika 10.Franjeva~ki samostan, zvonik i crkva sv. Filipa i Jakova (spomenik “A” kategorije) – u izvje{}ima TV Beograd 1991. redovitospominjano kao “usta{ko mitraljesko gnezdo”: ratna {teta 6,15 milijuna Eura [foto: Z. Kara~, 1998.]

Slika 11.Franjeva~ki samostan, klaustar – za opsade grada slu`io je kao civilno skloni{te i kao spremi{te sakralnih i muzejskih umjetnina,uz ostalo i Zbirke Bauer

143

Slika 12.Hrvatski dom, secesijsko gradsko kazali{te (spomenik “C” kategorije) – gra|evina potpuno uni{tena u po`aru izazvanom napalmbombama: ratna {teta 1,1 milijun Eura, bez opreme [foto: Z. Kara~, 1997.]

Slika 13.Hrvatski dom – vanj{tina objekta razorena granatama s pancirnim punjenjem, ispaljenih s dunavskoga ratnog brodovlja JRM[foto: Z. Kara~, 1998.]

144

Slika 15.Rodna ku}a nobelovca Lavoslava Ruì~ke (spomenik “B” kategorije) – muzejski objekt s memorijalnom zbirkom zapaljenfosfornim bombama: ratna {teta 300.000 Eura, bez muzejskog inventara [foto: V. êrvenka, 1992.]

Slika 14.Gimnazija (spomenik “C” kategorije) – {kolski objekt granatiran zapaljivim fosfornim bombama (izazivaju poàr kojega nijemogu}e ugasiti!): ratna {teta 2,38 milijuna Eura, bez opreme [foto: “Hrvatska elektroprivreda” / UNTAES, 1996.]

IvanROGI]


VUKOVAR '91I PRAKSA

PROTUDRU[TVA

Agresorski trokut

U mjerodavnim se raspravama o srpskom napadu na Hr-vatsku, godine 1991., ponaj~e{}e isti~e kako je na djelume|unarodni napad. No, pozorniji pregled poku{aja kata-logizacije zbiljskih sudionika agresije otkriva da im preciz-nost nije bez mane. Poku{aji se, po pravilu, svode na popi-se organizatora srpskog osvaja~kog programa, uglavljene usrpske i drugojugoslavenske politi~ke i vojne ustanove; tena popise mjesnih izvr{itelja. Zacijelo je takva redukcijapogodna za izradu haa{kih optu`nica i sli~nih pomagala,po op}enitom priznanju, spore i ne uvijek dosti`ne, prav-de. Ali i nehotice zamagljuje obrise jasnije slike cjeline.Koliko je vidljivo, osim {to su i opisali srpskog organizato-ra agresije neprecizno, u takvim su katalozima, po pravilu,odsutna i barem jo{ dva, iz dana{nje perspektive jasnoodredljiva, sudionika agresije: pojedine dr`ave – ~lanice“me|unarodne zajednice” i – srpsko protudru{tvo u Hr-vatskoj.

Ustvrditi kako su pojedine europske dr`ave, skupa saSrbijom, vojno napale Hrvatsku godine 1991., svakako jeneto~no. Ali nije neto~no upozoriti da su pojedine me|unjima politi~ki, vojno i nov~ano pomagale u pripremiagresije, te, povremenim intervencijama u doga|aje na ra-ti{tu, aktivno podupirale srpske vojske i paravojske. Nekinjihovi ~asnici, diplomati i obavje{tajci aktivni su sudioni-ci, dakle, u masovnim zlo~instvima koja su poslije postala“predmetom” sudske istrage. No, koliko je vidljivo, njiho-vih imena na sudskim optu`nicama iz Haaga nema. Ho}eli ih biti? – pitanje je koje nadma{uje okvir i zada}u ovogateksta.

U imenovanju drugoga, odsutna, sudionika, uporabilismo rije~ “protudru{tvo”. Za{to? Tragaju}i za odgovoromnije nekorisno podsjetiti na nekoliko ~injenica i na njiho-va, manje isticana, zna~enja.

Primjer prvi. Nakon srpskog zauze}a Vukovara u stu-denom 1991., okupacijska uprava grada primjenjuje vi{e-vrsne postupke ubijanja i raseljavanja nesrpskog stanov- 147

ni{tva, ponajprije, dakako, hrvatskoga. U priru~noj, poli-ti~koj, literaturi ta je praksa ozna~ena “umiruju}om” slo-ènicom: etni~ko ~i{}enje. Zadrìmo li na~as zgranuti po-gled samo na tehni~koj svrsi postupka postaje o~ito da muje cilj odre|eno naseljeno podru~je – isprazniti i to fi-zi~kim uklanjanjem nesrpskog stanovni{tva. Mogu}e je,dakako, takvu nastranost protuma~iti moralnom tupo{}uokupatora, i njegovom rasnom zaslijepljeno{}u. No tu-ma~enje je odve} jednostavno a da bi bilo precizno. Spo-menuti postupci, vidljivo je, izazivlju posve odre|ene dru-{tvene posljedice. Njihova se najgrublja skica svodi na od-vajanje teritorija od skupina koje su ga prethodno obita-vale. Odvojen i prazan, osvojen teritorij postaje glavnimoblikom ratnog plijena.

Ustvrditi kako je na djelu konvencionalna praksa uratovima za zemlju nije zasnovano. U mnogim primjerimanapada jedne dràve na drugu takve prakse nema. Pa~e, ni-su rijetki napori da se civilno stanovni{tvo na osvojenompodru~ju o~uva – ako ni zbog ~esa drugoga onda radi nje-gove radne sposobnosti. Predod`ba glavnog ratnog plijenau obliku odvojena i prazna teritorija, dakle, posredno uka-zuje na ~injenicu da agresor nije iz skupine posve konven-cionalnih nasilnika. Njegove su namjere zamr{enije.

Primjer drugi. U srpskim logorima, poznato je, biloje zato~eno mno{tvo vukovarskih branitelja. Po brojnimsvjedo~enjima vidljivo je da su zato~enici bili trajno iz-loèni sustavnu mu~enju i poniàvanju. Ubojstva, namjer-na ili slu~ajna, “prirodno” stoje na kraju takvih postupaka.Njihovu reìju svakako moèmo dopisati zlo~ina~koj ma-{ti koja je neo~ekivano dobila priliku za razmahati se. Ali ina ovom primjeru te{ko je odvojiti pogled od tehni~kesvrhe primijenjenih postupaka. O~ito je da je svrha dvo-vrsna. Prva je: “ukloniti” Vukovarca da mu se zametne sva-ki trag. Druga je: ako Vukovarac preìvi stigmatizirati gada se ne usudi nego biti sluga. Podsje}amo, {kolska defini-cija stigmatizacije pou~ava da je to postupak svo|enja, re-dukcije, dru{tvenog sudionika na poloàj ne/osobe. Po-stupkom se, dakle, u dru{tvenom okoli{u ukida sudionik ipretvara u raspoloìvi “neìvi” predmet. Primijenimo liuvid na vukovarski primjer, postaje o~ito da se ubijanjem istigmatizacijom po logorima Vukovarci “ukidaju” kaozbiljski sudionici grada. Gradski se socijalni prostor praz-ni i postaje neovisan o skupini koja ga je obitavala prije.înjenica da su neki logore preìvjeli nije, iz okupacijskeperspektive, poèljna. Ali stigmatizacija preìvjelih okupa-cijskoj upravi jam~i da }e grad, unato~ preìvjelim Vuko-varcima, biti i dalje prazan jer su oni u logorima svedenina ne/osobe pa se, stoga, i ne mogu pojaviti u ulozi grad-148

Ivan Rogi}Vukovar '91 i praksaprotudru{tva

skih gospodara ili autonomnih korisnika. Druk~ije: stig-matizacijom je zajam~ena gradska praznina, unato~ tomu{to su neki Vukovarci fizi~ki logore preìvjeli.

Srodnost skicirane svrhe sa svrhom postupaka spome-nutih u opisu prvog primjera i vi{e je nego o~ita. I njomevlada opsesija praznim teritorijem i praznim gradom. Njune slabi ni ~injenica da su logori, po pravilu, mjesta gdje jenasilje sustavno zadani oblik pona{anja. No u konvencio-nalnoj agresiji sabiranje borbeno raspoloìva stanovni{tva“druge strane” u njima nije podre|eno nasilni~koj orgiji,nego njegovu isklju~ivanju iz borbena rasporeda i nadzoruradi eventualne razmjene za zarobljene pripadnike vlasti-tih postrojaba. Postupci logorskih posada sa zarobljenimVukovarcima pokazuju da su s tom mogu}no{}u ra~unalisamo u iznimnim prilikama. Glavnina postupaka, napro-tiv, cilja na fizi~ko i socijalno brisanje zarobljenih Vukova-raca i na uspostavu nove praznine u gradu.

Primjer tre}i. Tijekom okupacije grada u vukovarskojsu stolnoj crkvi sv. Filipa i Jakova srpski vojnici, poznatoje, otukli `buku sa svih crkvenih zidova. Tako su dok-raj~ili i sve umjetni~ke i simboli~ne tvorbe upisane u nji-hovu povr{inu (slike, {tukature, reljefe, skulpture). Za so-bom su ostavili zidove o~i{}ene/ogoljele do – cigle. Prizorskoro nametljivo izazivlje pomisao na prije skicirane prim-jere. Njime vlada praznina koja se u socijalnom iskustvuidentificira s u~inkom radikalnog nasilja – sa smr}u. Su-kladno tomu, lako se uspostavlja i nova analogija. “Brisa-nje” Vukovaraca tijekom okupacije grada i po brojnim lo-gorima postupak je strukturno srodan “brisanju” svetihznakova po zidovima glavne vukovarske crkve. “Brisa-njem” Vukovaraca uspostavlja se nova zbiljnost praznoggrada. “Brisanjem” sakralnih znakova i simbola uspostav-lja se nova zbiljnost praznog hrama. Odlu~nost kojomokupacijska uprava ostvaruje tu dvostruku prazninu poka-zuje da njezin cilj nije ograni~en samo na nadzor socijal-nih pokazatelja prisutnosti stigmatizirane skupine. Negose proteè i na imaginarno podru~je gdje nastaju ozna~ite-lji identiteta. Prazni se grad. Ali se prazni i nebo nad njim.Poslije su, podsje}amo, sli~nu opsesiju ~i{}enjem neba o~i-tovale i neke talibanske skupine u prednjoj Aziji ru{e}i di-vovske kipove princa Bude uklesane u crkvu/planinu. Nota vrst vjerske strasti, koliko je vidljivo, nije bila svojstvenavukovarskim osvaja~ima. Prije }e biti da ih je na uspostavunove praznine vukovarskog neba natjerao uvid da uboj-stvo, praznina, grada nije potpuna ne ubiju li se, isprazne,i njegovi hramovi. Predmet stigmatizacije, dakle, neo~eki-vano se pro{irio do one granice koja o~itovanu opsesijuprazninom neumoljivo pribliàva – tragikomediji. U ne- 149

Ivan Rogi}Vukovar '91 i praksa

protudru{tva

malom popisu sli~nih povijesnih primjera te{ko je na}isrodne upravo zbog toga. “O~ekivane” `rtve brisanja ogra-ni~uju se, uglavnom, na nametljivije ozna~itelje politi~kogporetka.

Primjer ~etvrti. Na jednoj od sredi{njih gradskih par-cela, kakve urbanisti vole nespretno zvati “slobodna po-vr{ina”, vukovarska je okupacijska uprava podigla, pozna-to je, “groblje {ajka~a”. Putnik-namjernik s lako}om bimogao zaklju~iti kako su na njemu sabrani spomeni~kiprimjeri obrambene hrabrosti vukovarskih branitelja. Nogroblje vukovarskih branitelja je drugdje, tamo gdje ga itreba o~ekivati: na posebnu dijelu gradskog groblja. Na“slobodnoj povr{ini” u gradskom sredi{tu pokopano je ne-koliko poginulih agresorskih vojnika. Ciljani zna~enjskiobrat, izazvan tim premje{tanjem, i vi{e je nego nadrealan.Obratom je dopu{teno da se u spomeni~kim likovima vu-kovarskih branitelja na|u i – agresorski vojnici.

Vidljivo je da skicirani gest agresorske gradske upravenije izravni otisak, prije nagovije{tene, opsesije praznimgradom i nebom. Naprotiv, gestom se èli utisnuti snaàntrag u gradsku zbilju. Ipak, manjak veze izme|u opsesijeprazninom i ozna~iteljskog gesta samo je prividan. Zna-~enjski obrat, {to ga gest cilja izazvati, dakle, predo~itiagresorske vojnike kao gradske branitelje, mogu}e je reìra-ti samo tamo gdje je, aktivnim brisanjem zbiljskog grada injegova transcendentnog horizonta, uspostavljena nova ci-ni~na praznina kao normalno stanje stvari. U zaklju~nojcrti, zna~enjskim se obratom smjera poru~iti da je zlo~in-stvom ste~eno dobro istovrsno onomu koje zlo~instvomnije ste~eno. Nije, dakako, neto~no ustvrditi kako su i udrugim, ratnim, primjerima agresori podizali groblja svo-jim palim vojnicima. No spomenuti se od drugih razlikujepo dva obilje`ja: groblje nije na groblju; ukopani su pre-do~eni kao branitelji a ne napada~i. Takve zna~enjske po-reme}aje drugdje, po pravilu, ne nalazimo. Palima se odajupo~asti kakve prili~e svijetu mrtvih, ali se, pri tomu, neèle jo{ i izazivati posebni zna~enjski obrati. Uo~ena nam-jera izravno poti~e na pitanje: kakav je to agresor koji svo-ju agresiju reìra kao – mu~eni~ku obranu?

Protudru{tvo i njegovi prijatelji

U ponajve}em broju rasprava odgovori na pitanja, nagovi-je{tena u prija{njem ulomku, rabe osnovu odre|enu s dvijeglavne odrednice. Prva je pomahnitali etnocentrizam. Pritomu se obilno koristi i nemala ba{tina teorijske mrzovo-lje spram dru{tvenih razlika klasificiranih pridjevom: et-ni~ke. Pa i nije neopravdano re}i kako je upravo tlak te150


mrzovolje za duè vrijeme oteào teorijski razvitak jednogjednostavnog uvida: da polje etni~kih razlika pripada, za-pravo, konvencionalnoj dru{tvenoj zbilji. Druga odrednicaspomenute osnove je kulturna tupost, to~nije, “balkanski”mentalitet. Premda je sama odrednica zna~enjski dosta {a-rolika, u~inila se prikladnom korisnicima raznolikih i ma-{tovitih stereotipa o “balkanskim plemenima”, kojima suoni, za zbilja, nadokna|ivali manjak mjerodavnih uvida iliprovjerena znanja. Isti trag, vidljivo je, rabili su i raznolikime|unarodni ~inovnici upleteni u posredovanje izme|uratnih sudionika. Njima je skicirana osnova izgledala po-sebno prakti~na jer je olak{avala prijenos jedinstvene sli-ke na, kako su voljeli govoriti, “sve strane u sukobu”. Noglavna je slabost spomenute osnove, i prakse etiketiranja iznje izvedene, u tomu {to se ne slaè najbolje sa ~injenica-ma. Ve} i zgoljna zna~enjska posljedica uporabe sloènice:srpska agresija na Hrvatsku, pou~ava da sa slikama simetri-je, kakvu implicira sloènica “sve strane u sukobu”, trebabiti oprezan. Razlog je jednostavan: agresija nije simetri-~na socijalna situacija.

Po na{oj ocjeni, prije izloène primjere pona{anjaagresorske uprave i vojske u Vukovaru, a poslije, dakako, iu drugim hrvatskim krajevima, izloènim agresivnim na-padima, manje pogre{no opisuje pojam: protudru{tvo.Ono je, koliko je vidljivo, izravno zainteresirano za novufizi~ku, socijalnu i simboli~nu prazninu u hrvatskomdru{tvu. Za{to?

Najkra}e re~eno, protudru{tvo je tvorba koja nastajekada se etni~ka ili koja druga zajednica, konvencionalnaina~e u horizontalnoj strukturaciji dru{tvene zbilje, “pre-mjesti” u ulogu dru{tvenog sudionika koji odre|uje verti-kalnu strukturaciju dru{tva. Druk~ije re~eno, protudru-{tvo nastaje kada se jedna horizontalna skupina, ili njezindio, socijalno konstituira kao (povla{tena) klasa ili, barem,“gornji” socijalni sloj. No sam “premje{taj” iz horizontal-ne u ulogu vertikalnog dru{tvenog sudionika jo{ ne iscrp-ljuje unutra{nji sadràj registra promjena koje, pri tomu,predvidljivo nastaju. Pet takvih promjena drìmo va`nijimod drugih.

Identifikacija. Protudru{tvo sebe odre|uje i opisujekao borbenu prethodnicu ili rtnu formu drugog dru{tva,izvan granica zbiljskog mati~nog dru{tva, u kojemu et-ni~ka skupina konstituira svoju svakodnevicu. Opisuju}ipoliti~ko pona{anje srpskih vo|a u Hrvatskoj kasnihosamdesetih i devedesetih godina, jedan je hrvatski zastup-nik duhovito primijetio kako oni otvaraju ki{obran smje-sta ~im po~ne ki{iti u Beogradu; “otvaranje ki{obrana” je,dakako, neovisno o tomu ima li ili nema ki{e u Hrvatskoj, 151


protudru{tva

gdje je njihova svakodnevica. Budu}i da su rtna forma, ili,to~nije, rtni dio, drugog, izvanjskog, dru{tva, njihovo po-na{anje izvedeno je iz ritmova zbilje toga dru{tva. Zato,povratno, u svakodnevici gdje ìve, njihova praksa, kada jeome|ena privatnim okvirima, djeluje, nerijetko, nadreal-no; pak, kada je ome|ena javnim okvirima djeluje dezinte-grativno, jer kroz nju struji borbeno zastupanje zbilje iz-vanjskog dru{tva. Borbeno zastupanje implicira nasilnopotiranje zbilje mati~nog dru{tva. Ta ~injenica, po na{ojocjeni, nije nekorisna u to~nijoj odmjeri opsesije prazni-nom, zabiljeènom u agresiji na Vukovar 1991. [irenjepraznine nazire se u nazna~enoj perspektivi kao “ravnanjeterena” za uspostavu novih granica dru{tva ~ijom se borbe-nom prethodnicom protudru{tvo drì.

Dodana ve}ina. Sloènicom upu}ujemo na predloàks pomo}u kojega se statisti~ka manjina, malobrojnost jed-ne skupine prome}e u broj~anu nadmo} u odnosu nadruge zajednice dru{tva gdje mu je svakodnevica. Primjeri-ce, udio stanovni{tva koje sebe opisuje etni~kim naslovom:Srbi, u Hrvatskoj je tradicionalno manjinski. Me|utim,identificira li se srpska etni~ka skupina u Hrvatskoj s bor-benom prethodnicom srpskog dru{tva “ma gdje ono bilo”,matemati~ka osnova se stubokom mijenja. Dodana ve}inadopu{ta manjinskoj skupini predstaviti se drugima (dru-gim dru{tvenim sudionicima uklju~enim u vertikalnustrukturaciju dru{tva) kao monopolni nadzornik i rentijer– ve}inskih prava. Nije nekorisno podsjetiti na ovom mje-stu da se je dobit od dodane ve}ine poku{ala koristiti i upo~etnim razdobljima prakti~ne pripreme srpske oruàneagresije na Hrvatsku i BiH, jo{ sredinom osamdesetih go-dina. Tada je, podsje}amo, pod etiketom “liberalne” refor-me onda{nje drugojugoslavenske dràve, imao biti prih-va}en izborni predloàk: jedan ~ovjek – jedan glas, neuzimlju}i u obzir savezne dràve kao prirodne politi~keokvire izbornog postupka. Predlo{kom bi, predvidljivo je,Srbi potvrdili statisti~ku prevlast u drugojugoslavenskojdràvi. I potvr|enu prevlast “premjestili bi” u svaku poseb-nu saveznu dràvu, neovisno o tomu jesu li tamo ve}inskaili manjinska skupina. Opiranje tom predlo{ku, vidljivo je,izvu~enom iz arheologije protudru{tva, bilo je kasnih osam-desetih godina stigmatizirano etiketom – nacionalizam.

Legitimacija borca za “novu granicu”. Legitimacijaosigurava protudru{tvu dvije, ni malo zanemarljive, predno-sti. Prva se o~ituje u ~injenici da protudru{tvo sti~e vrijedanpredmet razmjene s dru{tvom ~ijom se borbenom prethod-nicom konstituira. Pod okriljem te prednosti lokalna, ma-njinska, neodmjerenost, pa~e, radikalna konfliktnost u od-nosima spram dru{tva gdje mu je svakodnevica, gubi zazor-152


nost, ili se izmi~e opasnosti da bude etiketirana neugodnimnaslovima kakvi su: ekstremizam, avanturizam, i srodni. Na-protiv, u ulozi borca za “novu granicu” dru{tva ~ijom seborbenom prethodnicom konstituira, protudru{tvo, po she-mi politi~kog kratkog spoja, postaje – strategijskim partne-rom toga dru{tva. Time je njegov vertikalni premje{taj udru{tvenoj strukturi oba dru{tva: i onoga gdje mu je sva-kodnevica i onoga ~ija je rtna tvorba, dugoro~no zajam~en.U hrvatskim ratnim prilikama, godine 1991., podsje}amo,horizont “nove granice” sugerira da su zapadne granicedràve Srbije na crti Virovitica–Karlobag.

Druga prednost koju spomenuta legitimacija osigura-va o~ituje se u mogu}nosti da se unutra{nja mobilizacija,u okvirima same etni~ke zajednice, konkretizira i po cilje-vima i po, sukladnim im, sredstvima. Granice recepcije po-jedinih konkretnih ciljeva i zada}a, te poèljnih na~ina po-stupanja, odre|uju i stupanj srastanja etni~ke zajednice snovom strukturom protudru{tva. Re}i stoga, kako je srp-sko sudioni{tvo u agresiji na Hrvatsku, godine 1991., ogra-ni~eno na malobrojnu skupinu cini~nih zavodnika iz poli-ti~ke elite jednostavno je neto~no. Hrvatski Srbi u tojagresiji sudjeluju mobilizirani u protudru{tvo, dakle,masovno. No, nije to~no da je opseg mobilizacije obuhva-tio ukupnu etni~ku skupinu. Ve} i zgoljni pregled popisahrvatskih branitelja srpskog etni~kog podrijetla pokazujeda se etni~ka skupina i protudru{tvo ne poklapaju. Grani-ce protudru{tva treba traìti na granicama koje markirajudoma{aje mobilizacije zasnovane na, kako je nazna~eno,prakti~noj konkretizaciji ciljeva i sredstava izvedenih iz le-gitimacije boraca za “novu granicu”.

ûvari utopije. Ve} i ~injenica da se protudru{tvokonstituira premje{tanjem horizontalne skupine na verti-kalni atlas dru{tvene strukture implicira da se taj uspje{niuspon mora primjereno obrazloìti. Ne obrazloì li sepremje{taj dolazi u opasnost potonuti u skupinu zgoljnihprimjera akumulacije dru{tvene mo}i radi same mo}i, dak-le, primjera etni~kog, ili kojeg drugog, terora. Izbjegavanjete opasnosti osnaùje oblikovanje generalizirane slike pro-tudru{tva kao borbene prethodnice, ali ne vi{e jednog po-sebnog dru{tva, nego jednog civilizacijskog poretka. Po-gleda li se pozornije raspon sredstava, koja tipi~no rabe,primjerice, esulsko protudru{tvo ili ugarsko protudru{tvou Hrvatskoj tijekom 19. stolje}a, upada u o~i zajedni~koposezanje za ulogom branitelja civilizacije naspram su-dionika hrvatskog dru{tva gdje im je svakodnevica. Srpskoprotudru{tvo u Hrvatskoj iz druge polovice 20. stolje}a,zbog niza posebnih okolnosti, ne moè ponoviti istu ulo-gu. Ali moè predloàk. Zahvaljuju}i tomu, ono se kon- 153


protudru{tva

stituira u ulozi ekskluzivna ~uvara revolucionarne ~isto}esocijalizma. Budu}i da odràvanje te uloge konvencional-no implicira raspolaganje oru`jem, jer, podsje}amo, socija-listi~ka je utopija, po definiciji, naoruàna, u granicamasrpskog protudru{tva u Hrvatskoj postupno se akumuliraonemali broj naoruànih ~uvara socijalisti~ke ortodoksije.Budu}i da je ta ortodoksija osamdesetih godina ubrzanogubila utopijske boje, a fosilizirala totalitarni nadzor nad“ostatkom” dru{tva, i protudru{tvo se sve jasnije odre|ujetom ulogom. Pa se totalitarne prakse i ovlasti, koliko su li-kovi srpske agresije na Hrvatsku i BiH, zaklju~nih osamde-setih godina jasniji i jednostavniji, “prirodno” spajaju sostalim nagovije{tenim ulogama, me|u kojima je ulogaborca za “novu granicu” posebno va`na. Na toj podlozimogu}e je obrazloìti i za{to su socijalne granice mobiliza-cije srpskog protudru{tva obuhvatile i nekolike, premdamalobrojne, etni~ke Hrvate te mnogobrojnije, vi{ekratnodeklarirane, “demokratske Jugoslavene”. Zasjenjeni obve-zuju}im praksama ~lanova protudru{tva takvi su pridjeviostali u ratnim godinama rubni. Novu pozornost na njihsvrnule se tek kaznene statistike me|unarodnog sudstvanakon zavr{etka agresije.

Gospodari stigme. Stigmatizacija, vidjelo se na vuko-varskom primjeru, nije ograni~ena na prerazdiobu dru{tve-nih naslova radi eventualna rentiranja posebnih komuni-kacijskih pogodnosti. Njezina tehni~ka narav implicira dase zna~enjski sadràj pojedinih likova stigme oblikuje kaotvarna posljedica. Druk~ije re~eno, stigmatizacija je, osimsimboli~nog, jo{ i tehni~ki postupak kojim se “ure|uje”prakti~ni na~in postupanja s tijelima dru{tvenih sudionikapogo|enih stigmatizacijom. Promatrani na tom tragu, srp-ski logori za Vukovarce samo su prakti~ni oblici ostvari-vanja pojedinih intencija prethodno obavljena stigmatiza-cijskog posla. Stigmatizacija se, dakle, ne moè struktur-no odvojiti od masovnih ubojstava i zlo~instava.

Budu}i da je njegovo djelovanje odre|eno prije skici-ranim atributima, protudru{tvo ne moè bez pomo}i or-ganizirane stigme. Zato je kontinuirano i proizvodi, rela-tivno neovisno o prakti~nim okolnostima koje odre|ujukoji }e se likovi stigme i tehni~ki ostvariti u odnosima sdrugim dru{tvenim sudionicima iz svakodnevice protu-dru{tva. Druk~ije re~eno, povijest stigmatizacije ne pokla-pa se nu`no s povije{}u njezinih tehni~kih u~inaka. Prim-jerice, jedna od sredi{njih stigmatizacijskih figura srpskogprotudru{tva u Hrvatskoj: do istrage na{e ili va{e, nije na-stala u razdoblju srpske agresije 1991.–1997.; nego skoro ci-jelo stolje}e prije. (Sli~no je i s pojedinim stigmatizacij-skim tvorbama esulskog dru{tva; one su u uporabi skoro154


cijelo stolje}e prije nego {to je, tijekom drugog svjetskograta, esulsko protudru{tvo poku{alo na obalnom hrvat-skom podru~ju uspostaviti novo stanje stvari orijentiranostrukturno istom opsesijom prazninom kao i srpsko pro-tudru{tvo godine 1991.) Praznina je, podsje}amo, nedvo-smislena odsutnost, u ovom slu~aju nesrpskih, socijalnihskupina i kulturnih sklopova na podru~ju “nove granice”.Zato se njezino “ostvarivanje” i ne moè obaviti bez zlo-~ina. No pravo na zlo~in ne moè bez posljedica zahtijeva-ti ni jedan dru{tveni sudionik, ne moè, dakako, ni protu-dru{tvo. Zato se tehnikom stigmatizacije budu}a `rtva oz-na~uje atributima koji zlo~instvo nad njom odvajaju odzlo~ina~kih ozna~itelja. Pa po~initelj zlo~ina nije zlo~inacnego sudionik koji, zbog problemati~ne kakvo}e `rtve,ima moralno pravo zlo~in po~initi.

Razlo`no je na ovom mjestu ponuditi ovakvo pitanje:kako to da su ostala dva, prije spomenuta, ~lana agresor-skog trokuta imali povjerenje u sudionike protudru{tva?Koliko ~injenice pokazuju oni ne sudjeluju u dru{tvenojkonstrukciji hrvatske ratne zbilje godine 1991., rabe}i pre-dlo{ke protudru{tva. Primjeren odgovor na to pitanjepredmetom je posebne analize. No o~ito je da su u njiho-vu odnosu spram protudru{tva va`ne dvije ~injenice. Prvapokazuje da je protudru{tvo prvi planirani korisnik osvo-jena/”o~i{}ena” podru~ja. Protudru{tvo, dakle, “najboljezna” koji mu je stupanj praznine na osvojenu podru~juprihvatljiv i – podno{ljiv. Zato se, prakti~no, rat bez njegane moè ni voditi. Druga se ~injenica pokazuje u tome {tose autoritet protudru{tva samoobnavlja konkretnim osva-ja~kim “zaslugama” kakvih u drugim dijelovima dru{tva,~ijom se prethodnicom protudru{tvo drì, nema. Druk~ijere~eno, njegov je osvaja~ki autoritet uvjerljiviji od ratnogautoriteta drugih uklju~enih sudionika. Stoga su i prosud-be, mjerila, tehnike, sudionika protudru{tva za{ti}ene timautoritetom. Nije neto~no ustvrditi kako protudru{tvo iz-ravno definira empirijski sadràj agresije. Ta ~injenica nedopu{ta ostalim sudionicima agresorskog trokuta nadmo-}no se odvojiti od njega kao problemati~na sudionika, sporeme}enim mjerilima dru{tvenih odnosa. Dodu{e, oniga ne prihva}aju u ulozi pouzdanika na klju~nim adresa-ma s kojih se upravlja agresijom. Primjerice, odluku srp-skih protudru{tava iz Hrvatske i BiH o ujedinjenju s drà-vom Srbijom, onodobna srbijanska vlast nije zbog strate-gijske rizi~nosti prihvatila. Ali, na drugoj strani, novu soci-jalnu zbilju, koju su protudru{tva agresijom stvorila, drìnovim prirodnim “nultim” stanjem.

155


protudru{tva

Perspektiva

Nakon godine 1995., i uspje{nih osloboditeljskih akcijahrvatske vojske i redarstva, nestala je politi~ka i vojna ope-rativa srpskog protudru{tva u Hrvatskoj. Zato se i raspravao njegovoj perspektivi ~ini, na prvi pogled, posve neumje-snom. [tovi{e, moè joj se dopisati i posredna namjera dase problemati~nom ozna~i sama pripadnost etni~koj sku-pini. No, ve} je i iz prethodnih ulomaka o~ito da se protu-dru{tvo i etni~ka skupina ne mogu izjedna~iti. Rasprava operspektivi srpskog protudru{tva u Hrvatskoj prirodnospada na {ire analiti~ko podru~je gdje su glavni predmetanalize prakse i njihove sastavnice s pomo}u kojih se kon-vencionalni svijet prirodnih razlika prome}e u skup nao-ruànih sudionika zauzet borbom za nadzor vrha pirami-de dru{tvene mo}i. Ide li se tim tragom, rasprava o per-spektivi mora se uvjetovati mjerodavnim i temeljitim istra-ìvanjima. Takvih, dakako, nema. Zato se ograni~ujemo naopis nekoliko ~injenica. On, dakako, ne moè zamijenitimjerodavne uvide. Ali moè olak{ati trasiranje posebnihistraìvanja.

1. Nesustavni podaci pokazuju da, nakon zavr{etkaagresije, srpsko protudru{tvo nije posve nestalo. Pojediniulomci fosilizirali su se na razli~itim mjesnim razinama iz-jedna~iv{i se s drugim sudionicima u mreì lokalne samo-uprave. Posebnu pozornost zasluùju u tom pogledu svje-do~enja ~lanova udruga povratnika nesrpskog podrijetlana podru~ja s kojih su, tijekom agresije, bili protjerani. Ni-su zanemarivi ni podaci koji pokazuju da je dio stigmati-zacijske arheologije srpskog protudru{tva stekao novi imu-nitet premje{tanjem u krug obiteljske socijalizacije, pa sereproducira kao konvencionalni sadràj obiteljskih povije-sti. Sukladno tomu, izlaè se ve}im mogu}nostima po-ni{tavanja i hrvatski konsenzus da je nad Vukovarom go-dine 1991., po~injen masovni zlo~in.

2. Poznato je da je Republika Srpska, u sastavu day-tonske Bosne i Hercegovine preìvjela ratno razdoblje srp-ske agresije. Ta je tvorba nastala na istom predlo{ku radaprotudru{tva, na kojemu je oblikovana i agresorska ulogasrpskog protudru{tva u Hrvatskoj. Njezin preìtak implici-ra, kako je ve} vi{e autora upozorilo, da se ratni zlo~in –isplati. Zlo~instva s pomo}u kojih je pripremljena uspo-stava tvorbe nagra|ena su me|unarodnim prihvatom tetvorbe kao dràve, ili barem kao njezina zametka. Time je,posredno, i djelovanju svakog drugog protudru{tva stavlje-na u izgled sli~na nagrada. Predo~ena se ocjena moè os-poriti argumentom da se ratni prvaci te tvorbe nalaze navrhu popisa traènih ratnih zlo~inaca. No i pod pretpo-156

stavkom da }e se oni zasluèno kazniti, premda je raz-lo`no u to sumnjati, sama tvorba prihva}ena je u me|una-rodnim odnosima kao novo “nulto stanje”, to~no suklad-no aspiracijama sudionika protudru{tva. U Hrvatskoj, zah-valjuju}i njezinoj obrambenoj sposobnosti, to im nije us-pjelo; u Bosni i Hercegovini zahvaljuju}i aktivnoj me|u-narodnoj za{titi te tvorbe u ratnim operacijama godine1995., to im je uspjelo. Perspektiva protudru{tva, dakle, ni-je bez izgleda.

3. Politi~ari, ~asnici, diplomati i obavje{tajci nekolikoeuropskih dràva, koje su aktivno podupirale srpsku agre-siju na Hrvatsku i BiH, nisu ne samo osu|eni na me|una-rodnim kaznenim adresama, nego su zatrti i poku{aji dase takvo {to poku{a u~initi. Dodu{e, zabiljeèni su pojedi-na~ni primjeri kaznenog progona pojedinih ~asnika, nizo-zemskih, francuskih i britanskih, zbog odgovornosti zapojedine zlo~ina~ke epizode tijekom agresije, posebnoagresije na BiH. Ali kaznenom progonu, primjerice zbogaktivne potpore i upletenosti u srpske zlo~ine, nisu iz-loèni ni politi~ki ni vojni ni ekonomski mentori te prak-se u dràvama koje, ina~e, devedesetih godina nisu ni sak-rivale da im je u interesu pobjeda srpskih agresora, kao {tosu Francuska, Velika Britanija ili Rusija. U agresorskomtrokutu, dakle, spomenutu na po~etku teksta, prisutan jesudionik koji pouzdano moè ra~unati s ~injenicom da }eostati neka`njen. Njegova prisutnost, povratno, mnoì raz-nolike poticaje sudionicima protudru{tva na daljnje agre-sorsko pona{anje. Pou~ak je istorodan pou~ku {to ga im-plicira preìtak Republike Srpske kao dràve: zlo~in seisplati, napose kada je pod za{titom europskih mentora.

4. Sklapanje nastranih politi~kih tvorevina, kakve suZapadni Balkan i srodne, u politi~kim radionicama mo-}nijih ~lanica Europske unije, pokazuje da djelovanje tihradionica izravno odre|uje zastarjela predod`ba o moder-nizaciji europskog jugoistoka.

Prvi izvor zastarjelosti leì u izjedna~avanju prakse pro-tudru{tva i procesa oblikovanja nacionalnih dràva na eu-ropskom jugoistoku. Sukladno tomu, podru~jem vlada zlo-}udni, “endemski” nacionalizam, pa, za zbilja, podru~je tre-ba dugoro~no dràti u civilizacijskom ~istili{tu i pod pro-tektoratom. No pogleda li se preciznije skup osnovnih ~i-njenica, izbija na vidjelo da je rad protudru{tava struktur-nom sastavnicom samo srpske agresije; u ostalim primjeri-ma na djelu su vi{e ili manje konvencionalni predlo{ci obli-kovanja ili dovr{avanja nacionalnih dràva, kakve su tipi~neu Srednjoj Europi. (Podsje}amo, jo{ je I. Pilar, po~etkom20. stolje}a upozoravao da je politi~ka sintaksa europskogjugoistoka istovrsna politi~koj sintaksi Srednje Europe.) 157


protudru{tva

Drugi izvor zastarjelosti leì u europskom izjedna-~avanju kakvo}e stare i nove europske periferije. Sukladnotomu, Hrvatska bi, primjerice, trebala ostati dvostrukomperiferijom ba{ kao i u 19. i 20. stolje}u. Pri tomu se pot-puno gubi iz vida da je u strukturni preokret na izmaku20. stolje}a po europskom isto~nom i ju`nom rubu ugra-|en i antikolonijalni imperativ. Povratak u gra|anskisvijet, stavljen u izgled tim okretom, razgra|uje i mo-gu}nosti da europska sredi{ta na podru~ju ponove staruigru sredi{te–rub. To je posebno o~ito na hrvatskom prim-jeru. Premda, dakako, nije mogu}e naslije|enu hrvatskuzastarjelost iz totalitarna razdoblja zanemariti kao izvorraznolikih, i nimalo bezazlenih, zapreka na “europskom”putu hrvatskog dru{tva, nije te{ko pokazati da je baremiste snage europski proizvoditelj zapreka koji se sakriva uzastarjelom razumijevanju svoje, nekada dvostruke, perife-rije. Kada se takva zastarjelost u~vrsti kao predloàk krista-lizacije novoga nultog stanja, posve je predvidljivo da jejedna od njegovih besramnih posljedica i ukidanje razlikeizme|u `rtve i zlo~inca; ali i slobode i ropstva; kolonizaci-je i razvitka “odozdo”. Ve} i zato ~itanje vukovarskih po-ruka nadma{uje obrise zgoljne zgode obnove pam}enja li-kova predaka, toga, tipi~na rituala dru{tvene integracije.îtanje pou~ava da je Vukovar 1991., u sredi{tu jednogprocesa revitalizacije koji se ne moè dovr{iti druk~ijenego uspostavom pravedna mira i zasnutkom nacionalnihi individualnih prava na razvitak kao prirodnih prava.

LITERATURA Domazet-Lo{o, D. (2002.), Hrvatska i veliko rati{te: me|unarodne igre naprostoru zvanom biv{a Jugoslavija, Udruga Sv. Juraj, Zagreb.

Jur~evi}, J. (ur.) (2000.), Vukovar 91., zna~enje, vrednote, identitet, InstitutPilar, Zagreb.

Krmpoti}, M. (ur.) (1998.), Kronologija rata: agresija na Hrvatsku i Bosnui Hercegovinu 1989–1998, Hrvatski informativni centar, HrvatskoSlovo, Zagreb.

Rehak, D. (ur.) (2000.), Putovima pakla u 21. stolje}e: kroz srpske koncentra-cijske logore, Hrvatsko dru{tvo logora{a srpskih koncentracijskih lo-gora, Zagreb.

Rogi}, I. (1998.), Smaragdni brid; Vukovar 91. i hrvatski nacionalni identi-tet, Hrvatska sveu~ili{na naklada, Zagreb.

Tomac, Z. (1999.), Zlo~in bez kazne, Matrix Croatica, Trst.

158


MiroslavTU\MAN

Filozofski fakultet, Zagreb

UMRE@ENOZNANJE:IZME\U

KOLEKTIVNOGZABORAVA IPOVIJESNOG

PAM]ENJA

Odgovornost informacijskeznanosti za prikupljanje i

obradu podataka i dokazao logorima i ljudskim

pravima u Europina pragu 21. stolje}a

Uvod: povijesni doga|aji i negiranje povijesnih ~injenica

Za nekoga tko se bavi teorijom informacijske znanosti,znanstveni pristup raspravi o logorima i ljudskim pravimau Europi na pragu 21. stolje}a, mogu} je prvenstveno akose postavi pitanje organizacije znanja (tj. podataka, ~injeni-ca i dokaza) o logorima i ljudskim pravima; ako se postavipitanje o raspoloìvim izvorima podataka, vjerodostojno-sti podataka i raspoloìvom znanju o zadanoj temi.

Ve} slu~ajni izbor “~injenica” pokazuje i dokazujepotpunu opre~nost stavova i podataka o logorima i da jeraspoloìvo znanje o njima ne samo nekonzistentno, pro-turje~no ve} i agresivno negiraju}e.

Ilustrirajmo tu nekonzistentnost i proturje~nost s ne-koliko primjera. Primjeri su nam potrebni za ilustracijupotrebe ne samo prikupljanja dokaza, ve} i potrebe um-reàvanja korpusa podataka i organiziranja znanja o suko-bima, ratovima, logorima tijekom agresije na Hrvatsku iBosnu i Hercegovinu.1

Negiranje postojanja logora. • S. Milo{evi}: “Znateli da nije postojao ni jedan logor u Jugoslaviji, odnosno uSrbiji, ne za Hrvate nego ni za koga. Ni za Hrvate, ni zaMuslimane, ni za koga.” (S. Milo{evi}, Vjesnik,2 3. listopa-da 2002., str. 10).

• “... kada je po~ela ta propaganda o postojanju logo-ra u Srbiji, da su se meni obra}ale razne strane delegacijekoje su dolazile drugim povodima i pitale me za logore.Svakom od njih odgovarao sam. ‘Izvolite, imam deùrnihelikopter, stavite prst na kartu gdje god èlite u Srbiji, ne-ma ni{ta’. I poslije dva tri takva odgovora jedna je delega-cije, to su bili Nijemci, traìla da ode. Pokazali su prstomna kartu rudnik u Aleksincu, i oti{li tamo i na{li…” (S. Mi-lo{evi}, Vjesnik,3 3. listopada 2002., str. 10).

Stav prema agresiji na Hrvatsku. • “Nije to~no daje bilo tko iz Srbije odvodio gra|ane iz Vukovara u Srbiju.Nije to~no da je bilo kakva politika Srbije utjecala na ra-splamsavanje sukoba u regiji Vukovara. ... U svakom slu-~aju, mogu odgovorno tvrditi da nikakve srpske vlasti u 161

tome nisu imale apsolutno nikakvoga u~e{}a, niti su srp-ske vlasti izazvale bilo kakve etni~ke sukobe u Vukovaru…”(S. Milo{evi}, Vjesnik, 3. listopada 2002., str. 10).

• Britanski premijer Edward Heath 1994. je rekao da“ni njega ni britansku vladu nije briga ako ljudi èle ubija-ti jedni druge sve dok se to ne doga|a u njihovoj zemlji…... Britanski premijer rekao je ono {to misle i mnogi drugizapadni politi~ari koji su mi sli~no potvrdili u privatnimrazgovorima.” (Richard Goldstone, prvi tuìtelj me|una-rodnog suda za ratne zlo~ine na podru~ju biv{e Jugoslavi-je, Ve~ernji list, subota, 19. listopada 2002., str. 29).

• Jeste li kao glavni istraìtelj prepoznali i prihvatili~injenicu da je Srbija izvr{ila agresiju na Hrvatsku i Bosnui Hercegovinu i da su Hrvati vodili obrambeni rat?

– “Malo sam znao o tijeku agresije i moj zadatak nijebio definirati te pojmove i prou~avati ratnu strategiju. ...Nije moj posao bio prosu|ivati politi~ke ideje i razlogekoji su doveli do ratnih sukoba.” (Richard Goldstone, Ve-~ernji list, subota, 19. listopada 2002., str. 29).

O optu`nicama za agresiju na Hrvatsku i BiH. •“... da sam imao dovoljno informacija i dokaza, podigaobih vi{e optu`nica, uklju~uju}i i optu`nice protiv onih ko-ji su ~inili zlo~ine u Hrvatskoj, ali nisam ih imao i nisamih mogao sam stvoriti ili izmisliti. Tada nije bilo pravihdokaza za Milo{evi}evu umije{anost u zlo~ine, koliko godto danas zvu~alo ~udno.” (Richard Goldstone, Ve~ernji list,subota, 19. listopada 2002., str. 29).

• “... Sramim se, iskreno vam kaèm, kad vidim dasu Mladi} i Karadì} na slobodi … Danas tvrdim da u mo-je vrijeme nije bilo politi~ke volje da se njih uhiti, a pri~ekako to UNPROFOR ne moè u~initi ili ih ne moè pro-na}i smije{ne su.” (Richard Goldstone, Ve~ernji list, subota,19. listopada 2002., str. 29).

O osu|enima u agresiji na Hrvatsku pred nacional-nim sudovima. • “Za deset godina tuìteljske statistike(1991.–2001.) za ratne zlo~ine u Hrvatskoj, pred nacional-nim sudovima optuèno je 1634 ljudi, osu|eno ih je 726,a oslobo|eno kaznene odgovornosti 77.” (Izvje{}e o radutuìteljstva, Vjesnik, 9. listopada 2002., str. 5).

O osu|enim osobama nakon vojnoredarstvene ak-cije Bljesak i Oluja. • “Nije do kraja to~na ni ocjena daje izostala pravosudna reakcija na doga|aje koji su slijedilivojnoredarstvene akcije Bljesak i Oluja. Zbog ubojstva, kra-|e i razbojstva, osu|ene su 1492 osobe koje su ta djelapo~inile nakon tih akcija HV-a.” (Izvje{}e o radu tuìtelj-stva, Vjesnik, 10. listopada 2002., str. 7).

• “Podaci Dràvnog odvjetni{tva o procesuiranju rat-nih zlo~ina bili bi mnogo bolji da prethodnih godina nije162

Miroslav Tu|manUmreèno znanje: izme|ukolektivnog zaborava ipovijesnog pam}enja

bilo destrukcije postupaka. Primjerice, 2001. godine nijepodnesena ni jedna kaznena prijava zbog ratnih zlo~inapo~injenih u akcijama HV-a 1995. godine.”4 (Izvje{}e o ra-du tuìteljstva, Vjesnik, 10. listopada 2002., str. 7).

O prijavi logora{a ili pogre{nom radu tuìteljstvaRH. • “U prilog pogre{nom radu tuìteljstva navest }u isasvim svje` primjer prijave nekoliko tisu}a logora{a izHrvatske protiv ~uvara, straàra i vojnih osoba, zaduènihza ta tabori{ta5 u srpskim kazamatima. ‘Kako realizirati tuprijavu kad je rije~ o tolikom broju traìtelja, o imenimapo~initelja koji su nedostupni hrvatskim sudovima i ~ijeimenovanje je uglavnom svedeno na nadimke koje su uzap-}eni Hrvati zapamtili’.6” (Izvje{}e o radu tuìteljstva, Vje-snik, 9. listopada 2002., str. 5).

O nezakonitosti progona ratnih zlo~ina. • “Godi-nama se po~initelje ratnih zlo~ina progonilo na nezakonitna~in ... nezakonitost se ogleda7 u lo{im i povr{nim poli-cijskim izvidima te velikom broju optuènika – od kojihse za ve}inu ne zna ho}e li uop}e biti dostupni hrvatskompravosu|u.8” (Izvje{}e o radu tuìteljstva, Vjesnik, 10. listo-pada 2002., str. 7).

O politici zaborava ratnih zlo~ina. Dakle, za ratnezlo~ine u agresiji na Hrvatsku osu|eno je u razdoblju1991.–2001., 726 osoba (za pretpostaviti ve}inom Srba).Zbog nedjela po~injenih nakon vojno-redarstvenih operacija1995. osu|eno je dva puta vi{e osoba 1492 (za pretpostavitimahom Hrvata). Sve te osobe osu|ene su do 2000. godine.Dràvno odvjetni{tvo u svom pak godi{njem izvje{}u za2001. smatra da je bilo destrukcije postupaka zato {to u2001. nije bilo ni jedne kaznene prijave protiv Hrvata, a da“godinama se po~initelje ratnih zlo~ina progonilo na neza-konit na~in”.9 Zato je dràvni odvjetnik Mladen Baji} izdaonaputak da se preispitaju svi predmeti ratnih zlo~ina u~inje-nih u agresiji na Hrvatsku, posebno oni s velikim brojemokrivljenika, da se ne predlaù su|enja u odsutnosti, odu-stane od tjeralica i pritvaranja okrivljenika.

Drugim rije~ima, slijedom ove politike ne}e biti vi{esu|enja za zlo~ine po~injene u agresiji na Hrvatsku, jer unajmanju ruku po~initelji nisu dostupni i “takvi su proce-si gubljenje vremena, zauzimanje suda i rasipanje pravo-sudnog novca” (isto, str. 5). Doga|aji i zlo~ini po~injeni uagresiji prepu{taju se zaboravu. Takav je stav glavnih za-mjenika dràvnog odvjetnika i po pitanju prijave nekolikotisu}a logora{a iz Hrvatske za za{titom njihovih ljudskihprava. Po njima to bi bio “prilog pogre{nom radu tuì-teljstva” (Vjesnik, 9. listopada 2002., str. 5).

O prikupljanju podataka i organiziranju dokaza. Iznaputka i izvje{}a dràvnog odvjetnika moè se razabrati 163

Miroslav Tu|manUmreèno znanje: izme|u

kolektivnog zaborava ipovijesnog pam}enja

da }e se u narednom razdoblju dràvno odvjetni{tvo bavitiprvenstveno nedjelima po~injenim u obrani od agresije.Ve} danas je broj takvih presuda dva puta ve}i od osudazlo~ina u agresiji. Kakva }e biti pravna slika Domovinskograta nakon nekoliko godina?

Odgovor na ovo pitanje moè se traìti u pravnoj, po-liti~koj, me|unarodnoj, povijesnoj, sociolo{koj, psiholo-{koj, i jo{ mnogim drugim dimenzijama. Za nas su pret-hodne konstatacije tek povod za raspravu o ulozi i odgo-vornosti informacijske djelatnosti u prikupljanju obavijestii dokaza o doga|ajima i ~injenicama o agresiji, zlo~inima,logorima i kr{enju ljudskih prava. Polazimo od postavkeda faktografija i temeljne obavijesti o tim (povijesnim) do-ga|ajima, trebaju biti objektivni, dostupni i provjerljivi ikada su predmetom razli~itih rasprava. Me|utim, nas nezanima sama procedura prikupljanja nego odrednice su-vremenog znanja, sastavnice dokaza i vrijednost obavijesti,kako bi se moglo pristupiti prikupljanju podataka i orga-niziranju dokaza: na na~in da oni budu objektivni i to~ni,podlo`ni provjeri i dostupni svim stranama, pa i onima usukobu.

Kolektivno pam}enje i (povijesni) doga|aji

Podatke o logorima pod srbijanskim nadzorom i kr{enjuljudskih prava u tim logorima, tijekom agresije na Repu-bliku Hrvatsku, objavila je i komisija Ujedinjenih naroda1995. godine. Prema zavr{nom izvje{}u komisije, u razdob-lju 1991.–1995., osnovano je pribli`no 480 logora podsrbijanskim nadzorom u koje su internirane vojne i civilneosobe. Od 480 logora pribli`no 300 logora prijavljeno jeod strane jednog ili vi{e neutralnih izvora, a oko 180 logo-ra prijavljeno je od strane ne-neutralnih izvora pa ih komi-sija vodi pod oznakom “nepotvr|eno”10 (J. Jur~evi}, 2000.,str. 31).

Vi{e od 10.000 hrvatskih gra|ana pro{lo je kroz raz-li~ite oblike zato~enja i tranzita; 8.000 hrvatskih gra|anapro{lo je kroz koncentracijske logore.11 Zato~enici su biliizvrgnuti psihi~kim i fizi~kim torturama najgore vrste, iz-vr{ena su mnoga silovanja zato~enika oba spola; prema iz-vje{}u Komisije za zato~ene i nestale pri Vladi RH u logorimaje izgubilo ìvote 300 ljudi, a prema evidenciji Hrvatskogdru{tva logora{a srpskih koncentracijskih logora, ìvote je izgu-bilo daleko ve}i broj zato~enika (prema D. Rehak, 2000.,str. 3–4).

Broj nestalih osoba od po~etka agresije na Hrvatskuiznosio je nekoliko tisu}a. Nakon jedanaest godina jo{ uvi-jek je nepoznata sudbina oko 1.400 ljudi. Ve}ina njih za-164


vr{ila je u zarobljeni{tvu i logorima, tako da }e ukupnibroj ubijenih ljudi u logorima nakon utvr|ivanja sudbinenestalih osoba vjerojatno biti daleko ve}i.

Iz prethodnih navoda moè se razabrati da se podacio logorima i kr{enju ljudskih prava, u znanstvenim, stru-~nim a pogotovo politi~kim i povijesnim krugovima s jed-ne strane, potpuno negiraju (S. Milo{evi}) ili pre{u}uju inastoje zaboraviti,12 a s druge su strane (iako nepotpuni ili~ak neprecizni) simbol vrijednosti na kojima je ostvarenahrvatska sloboda, samostalnost i suverenost.

Dakle, korpus istih podataka – o logorima i kr{enjuljudskih prava – pripada razli~itim obrascima mi{ljenja ipam}enja; ne samo na na~in da ti podaci imaju razli~itomjesto u pojedinim obrascima pam}enja, nego da logikatih obrazaca pam}enja potvr|uje, poni{tava ili preina~ujesamu faktografiju.

Informacijska djelatnost ne moè birati kojoj }e zajed-nici korisnika sluìti, jer }e pripadnici pojedinih zajednicabirati one izvore podataka koji potvr|uju njihov svjetona-zor.13 Ali, informacijska znanost moè postaviti epistemo-lo{ke standarde kojih se informacijska djelatnost treba pri-dràvati u prikupljanju, obradi i distribuciji podataka. No,prije nego razmotrimo tu novu episteme razmotrimo os-novne zna~ajke paradigmi kolektivnog pam}enja, odnosnodominantnih paradigmi o povijesnim zbivanjima na po-dru~ju biv{e Jugoslavije, jer se po njima (ne)prihva}aju ~i-njenice o logorima i kr{enju ljudskih prava tijekom agresi-je na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Osnovne zna~ajke dominantnih obrazaca kolektivnog pam}enja

Suvremenici i sudionici politi~kih i povijesnih zbivanja ra-spada biv{e Jugoslavije, i ratova na njezinu prostoru, ne-maju isto kolektivno pam}enje i ne dijele isto znanje o timdoga|ajima. Najprepoznatljivije obrasce pam}enja i mi{lje-nja zastupaju suprotstavljeni akteri u tim sukobima, jersvaki {titi svoje interese: agresor, `rtva i me|unarodna za-jednica. Zato razabiremo tri, odnosno ~etiri obrasca kolek-tivnog pam}enja koje uvjetno moèmo nazvati:

a) “proizvodnja zaborava”,b) “proizvodnja identiteta”,c) “proizvodnja determiniranog kaosa”,d) “proizvodnja pristanka”.Proizvodnja zaborava. Citirani stav S. Milo{evi}a da

logora u Srbiji, niti srbijanskih logora u RH i BiH, uop}enije bilo, nije tek prigodno negiranje na sudu, ve} posljedi-ca jedne duge prakse politi~kog i povijesnog pokoravanja.Postoje, naime, razli~iti oblici ekspanzije kroz povijest: 165



osvajanja, kolonizacija, protektorati, itd. Sve te forme po-koravanja ostavljale su na zaposjednutom podru~ju nekemreè: ljudi, kulturnih pa ~ak i politi~kih institucija. Usvim tim oblicima pokoravanja nazire se neki oblik multi-kulturalnosti pa makar i u negativnim formama;14 dakle,postoji barem minimalna spremnost na postojanje mreàpokorenog dru{tva i spremnost na materijalnu i kulturnu(ko)egzistenciju s pokorenim dru{tvima i kulturama.

Vukovar je primjer jedne druge vrste agresije i ne-spremnosti na multikulturalnost bilo koje vrste. Cilj osva-janja Vukovara je uspostava Vukovara kao srpskog grada.15

Cilj je osvajanja Vukovara: biti protiv dru{tva koje je tuprisutno i zamijeniti ga protudru{tvom;16 zamijeniti ga srp-skim dru{tvom bri{u}i sve dokaze o kulturnom, politi-~kom, povijesnom postojanju starog, prethodnog dru{tva.Jednako tako, cilj srpske agresije na Hrvatsku je stvaranjeprostora protudru{tvu: brisanjem kolektivnog pam}enja idokaza o prethodnom hrvatskom dru{tvu.17 Na takav za-klju~ak upu}uju podaci o etni~kom ~i{}enju18 okupiranihteritorija i u RH i u BiH ali i podaci o kulturocidu; poda-ci da je samo 1991. godine razoreno u agresiji na Hrvatsku660 objekata – spomenika kulture (od kojih je 126 nacio-nalnog ili svjetskog zna~enja); razaranjem je stavljeno iz-van funkcije 46 muzeja i galerija, 9 arhivskih zgrada i 22knji`nice. Bombardirano je i razarano ~ak 332 povijesnanaselja.19

Protudru{tvo svoju ekspanziju nastoji obrazloìti tvrd-njama kao da nikada ni{ta prije protudru{tva na prostoruekspanzije nije bilo. Zato je zada}a politike u funkciji pro-tudru{tva uspostaviti kolektivni zaborav (izbrisati sve tra-gove, dokaze i spomenike o drugim socijalnim grupama,narodima i kulturama). Istodobno s kolektivnim zabora-vom i brisanjem materijalnih dokaza o drugima, ide pri-kaz opstojnosti i trajne nazo~nosti protudru{tva na osvoje-nom podru~ju.

Protudru{tvo ne moè priznati vlastitu ulogu u bri-sanju (povijesnih) dokaza o drugima i zato svoju agresijuopravdava obranom vlastitog nacionalnog korpusa. Protu-dru{tvo inzistira samo na pam}enju o vlastitoj opstojnostina podru~jima na kojima egzistira ili se namjerava pro{iri-ti; pri tome pam}enje poprima sredi{nje mjesto i ulogu uostvarivanju ciljeva protudru{tva.

Obrazac pam}enja protudru{tva je proizvodnja zabo-rava: zaborava o egzistenciji drugih dru{tava, i zaborava ona~inu brisanja dokaza o njihovu postojanju. Sve {to je usuprotnosti s tim obrascem pam}enja se osporava: meto-dom poricanja, marginaliziranja, prisvajanja (falsificira-njem) ili osporavanja.166


Vukovar u srpskoj interpretaciji bio je mjesto obraneod neprijatelja, “usta{a”, mjesto pobjede. Me|utim, i na-kon “pobjede” 1991., ta pobjeda ne imenuje svoje herojeni svoje `rtve. Za{to? Na djelu je “proizvodnja zaborava”;pobjeda je upisana u povjesnicu, ali ne i pobjednici jer jenjihova zada}a bila ~i{}enje: svih dokaza o opstojnostidrugih. Te{ko je slaviti pobjedu nad neprijateljem koji vi{ene postoji i koji nije trebao postojati. Jednako tako i porazje ugra|en u obrazac proizvodnje zaborava. Poraz se nepriznaje i na na~in da se odbija u~iti povijest Vukovara20

nakon 1990. Zato obrazac povijesnog pam}enja koji se gra-di na “proizvodnji zaborava” na isti na~in inkorporira po-sljedice pobjede i posljedice poraza u polje ne-znanja.

(Proizvodnja zaborava nije odlika samo protudru{ta-va. Niti je odlika samo onih koji su izgubili svoje ekspan-zionisti~ke ratove. Proizvodnja zaborava odlika je svih onihpovijesnih i politi~kih sustava koji se zasnivaju na vrijed-nostima, ili su po~ivali na vrijednostima, {to su ih odbacili– bilo sama dru{tva koja su provodila takvu politiku ili supak te vrijednosti postale me|unarodno neprihvatljive.)

Proizvodnja identiteta. Za agresora Vukovar je mje-sto uskrsnu}a srpskog grada i njegove slobode, na ra~unbrisanja i zaborava drugih. Za branitelje Vukovara i cijelihrvatski narod Vukovar je, isto tako, mjesto i simbol slo-bode i samostalnosti hrvatskog naroda. Me|utim, obrascipam}enja istog povijesnog doga|aja sasvim su razli~iti.Funkcija pam}enja vukovarske `rtve, `rtve grada i `rtvebranitelja, ima prvo mjesto u hijerarhiji va`nosti u obliko-vanju suvremene hrvatske povijesti. Zato se upravo na fun-kciji pam}enja vukovarske `rtve i tragedije gradi nacional-ni identitet: ideal slobode cijeloga naroda i ideal suvereno-sti kao prava na odlu~ivanje vlastitom sudbinom.

Proizvodnja (nacionalnog) identiteta na kolektivnompam}enju obrane Vukovara, nastoji se osporiti tezom o za-starjelosti ideje nacionalne slobode, odnosno relativiziratipozivanjem na ograni~avanje suvereniteta u globalizira-nom svijetu. Pri tome se gube iz vida neke bitne ~injenicepresudne za razumijevanje “proizvodnje” (nacionalnog)identiteta. Domovinski rat, pa tako i obrana Vukovara,obrambeni je rat {to su ga vodili dragovoljci – dakle, poje-dinci brane}i dragovoljno svoju osobnu i nacionalnu slo-bodu. To dokazuje i stradanje civila u srpskim logorima injihovo poniàvanje i zatiranje ne kao pripadnika poli-ti~kih i vojnih formacija, ve} kao osoba, pojedinaca, kojisu se drznuli ustati u obranu ideje vlastite dràve i samo-stalnosti.21

@rtvovanje vlastita ìvota nikada nije bio zahtjev uime “vi{ih interesa”, ve} vrijednosni stav {to ga je svaki 167



dragovoljac bio u interesu osobne i nacionalne slobodeplatiti. Zato visoka cijena pla}ena za slobodu implicitnopostulira na~elo svetosti ìvota. @ivot kao najve}a vrijednost,mjera je ostvarene slobode. Svetost ìvota je univerzalnavrijednost koja traì slobodu kao socijalni prostor u kojemse ostvaruje. Gubitak osobne i nacionalne slobode bio bidokazom uzaludnosti gubitka ìvota. Zato je po{tivanje mo-je slobode i tu|e slobode socijalni prostor svetosti ìvota.

Univerzalnost svetosti poti~e iz katoli~anstva, ali ov-dje se ne misli na religioznu utemeljenost svetosti, ve} nasvetost ìvota kao univerzalnog na~ela za racionalno regu-liranje ìvota. Osobna i nacionalna sloboda kao racional-no ure|en prostor sveukupnog ìvota (uravnoteènog od-nosa i su-ìvota ~ovjeka, dru{tva i prirode) branio se iuspostavljao u Vukovaru i u srpskim logorima. Ta metafi-zi~ka odrednica “proizvodnje identiteta” proizlazi kao po-vijesna ~injenica nastala na pam}enju vlastite povijesti ali iosobne `rtve za socijalne slobode i slobodno me|unarod-no djelovanje.22

Nema ljudskog dru{tva koje egzistira bez pam}enja.Na kolektivnom pam}enju oblikuje se obrazac koji odre-|uje nacionalni identitet.23 “Proizvodnja identiteta” obra-zac je koji je utemeljen u pam}enju: vlastitih svetih mjesta,ali ne isklju~uje ni pam}enje “tamnih strana” vlastite povi-jesti. “Tamne strane” vlastite povijesti ovaj obrazac pori~esamo onda ako je ugroèn nacionalni identitet, preciznijekada se nastoji poni{titi sam obrazac “proizvodnje identi-teta” u ime nekog drugog obrasca.

Proizvodnja determiniranog kaosa. Proizvodnja za-borava i proizvodnja identiteta dva su obrasca kolektivnogpam}enja koji stoje ~esto jedan nasuprot drugome. Me-|utim u suvremenom svijetu postoji i tre}a strana u suko-bu: me|unarodna zajednica. I ona ima svoj obrazac pam-}enja. Vrlo ~esto ona se ne opredjeljuje za jednu od stranau sukobu jer je i sama konglomerat razli~itih interesa. Za-to se sluì vlastitim obrascem kolektivnog pam}enja {to gaodre|uju sredi{nji nositelj i vanjski ~imbenici me|unarod-ne zajednice.24

[to je determinirani kaos u me|unarodnim odnosi-ma? To je nered “kojem se odre|uju granice ... nakon {tosu zadane njegove granice, nered koji nastaje, ostaje unutartih granica tako da postaje nadziran odnosno upravljiv”(D. Domazet, 2002., str. 282–283). Determinirani kaos jeprostor me|unarodnih igara, prostor koji je unaprijedkontroliran da bi kao nered ostao unutar zadanih granica.Kontrolu tog nereda nije mogu}e ostvariti bez kontrolepam}enja. Jednako kao i dimenzije kaosa tako i kriterije zanadziranje i upravljanje pam}enjem odre|uje sredi{nji nosi-168


telj (sto`er) me|unarodne zajednice uz pristanak vanjskih~imbenika. Rezultat upravljanja pam}enjem u determinira-nom neredu je selektivno pam}enje i uspostava logike dvostru-kih mjerila. Za{to? Zato {to obrazac proizvodnje determini-ranog kaosa vrijedi samo za ome|eni prostor nereda, i sa-mo za strane izolirane unutar ome|enog prostora. Nadzi-ranjem pam}enja {tite se vanjski ~imbenici, tj. “upravlja~ikrizom” i “proizvo|a~i kaosa” od {irenja kaosa i od odgo-vornosti za proizvodnju nereda.

Danas }e ve}ina ameri~kih intelektualaca priznati:“Amerika je po~etkom devedesetih dala zeleno svjetlo Mi-lo{evi}u da, bude li potrebno, i oru`jem o~uva Jugoslavi-ju”.25 Me|utim, selektivnim pam}enjem ili, preciznije,upravljanjem pam}enjem nemogu}e je pozvati na odgovor-nost me|unarodnu zajednicu radi dono{enja rezolucije naembargo za uvoz oru`ja u Jugoslaviju.26 Iako je ta rezoluci-ja bila ne samo politi~ka poruka Milo{evi}u, nego i djelot-vorno sredstvo oduzimanja prava `rtvi na obranu.27

Selektivnim pam}enjem uspostavljeni su kriteriji i se-lektivnoj pravdi. Naime, Vije}e Sigurnosti UN usvojilo jenaputak za djelovanje Haa{kog suda prema kojem su svipodjednako krivi, a razlika u krivici nijansirat }e se bro-jem optu`nica i visinom kazni.28 Ocjene poput onih:“Haa{ki sud ocjenjujem politi~kim sudom i dobro je {to}e se zatvoriti do 2008. godine, jer on je osnovan samo ra-di toga da umiri savjest me|unarodne zajednice koja nijesprije~ila krvoproli}e u biv{oj Jugoslaviji”29 za dnevnu suuporabu i ne}e biti obuhva}ene obrascem “proizvodnje de-terminiranog kaosa”. Prema kriterijima nadzora pam}enjautvr|enim obrascem “proizvodnje determiniranog kaosa”citiranim stavovima naprosto nema mjesta i oni ostaju ne-zapam}eni.

Daleko je pak va`nija ~injenica {to nadzirano i selek-tivno pam}enje ima za posljedicu da isti kriteriji ne vrijedeza one unutar ome|enog kaosa i one izvan granica odvi-janja sukoba. Tako su temeljna ideja slobode i svetost`rtve, odnosno svetost `ivota, ne{to potpuno neva`no i ne-vrijedno za upravlja~e determiniranim kaosom. Selektiv-nim pam}enjem ne dozvoljava se usporedba i postojanjetih vrijednosti s vrijednostima upravlja~a kaosom.30 Zatoje mogu}e da se u obrambenom ratu sudi `rtvi za zlo~ineu obrani ali ne i krvniku za po~injene zlo~ine. Time sepotpuno izvr}u povijesne ~injenice i konstruiraju virtualneistine. To je ostvarivo u procesima u kojima se nadzire iupravlja pam}enjem.

Proizvodnja pristanka. Proizvodnja pristanka obra-zac je kolektivnog pam}enja kojim se name}e, preciznije,kojim se indoktrinira vladaju}i obrazac mi{ljenja. Prema 169



Noamu Chomskom “proizvodnja pristanka” – novo jeumije}e demokracije. U razvijenim demokracijama narodse najefikasnije moè kontrolirati kontroliranjem misli.Misli su one koje mogu dovesti do djela i zato ih trebadràti na uzici. Chomsky smatra da mediji imaju presud-nu ulogu u sustavu indoktrinacije, zajedno s obrazovnimsustavom, sveu~ili{tima, koledìma. Sustav indoktrinacijejest taj koji nas u~i kako se trebamo pona{ati, {to trebamomisliti i zastupati (N. Chomsky, 2002.).

Sa stajali{ta informacijske djelatnosti mediji su figurepam}enja. Mediji kao figure pam}enja imaju zada}u uspo-stave i odràvanja vladaju}e doktrine pojedine dru{tvenezajednice. Kada se demokracija svede na banaliziranje slo-bode, ona postaje umije}e “proizvodnje pristanka”.31 Glav-ni mehanizmi proizvodnje pristanka su propaganda i in-dustrija za odnose s javno{}u (N. Chomsky, 2002., str.16–17).

Obrascu kojem je funkcija proizvodnja pristanka, re-pliciranje pam}enja postaje zada}a: poruka na izvoru morase prenijeti i (bez vrednovanja) prihvatiti na odredi{tu. Svetehnike propagande i industrije odnosa s javno{}u usmje-rene su na to da ne bude zapreka u prijamu odaslane po-ruke: a) poruka mora biti prihva}ena kao instrukcija iobrazac pona{anja; b) poruka ne smije biti izloèna vred-novanju, preciznije, ne smiju biti upitna na~ela i vrijedno-sti po kojima je sastavljena, niti se smije dovoditi u pitanjesud onoga koji je oda{ilje; c) poruka treba biti primljenakao vlastito mi{ljenje primatelja kako bi bila memoriranabez pre-vrednovanja.

Povijesni doga|aji i dokazi

Znanje o doga|ajima i povijesnim doga|ajima nije mo-gu}e bez pam}enja. Pam}enje je najva`niji element po-mo}u kojeg se oblikuje na{e znanje o sada{njosti i pro{lo-sti kada su stvari postale druga~ije. Pam}enje je iskustvo ovremenskom slijedu; pam}enje je svijest o promjeni u vre-menu, i o tome da svaka promjena implicira kontinuitetne~ega.32

Upozorili smo da postoje razli~iti obrasci pam}enja,koji oblikuju razli~ita znanja. Ali {to pamtimo? [to ostajekao dokaz o doga|ajima?

Doga|aji se zbivaju u vremenu i vremenom postajupovijesni doga|aji, odnosno (pro)padaju u povijest. Doka-zi o (povijesnim) doga|ajima protokom vremena se gube.[to nam ostaje kao dokaz o pro{lim doga|ajima?

Teoretici povijesnog znanja, odnosno znanja o povije-sti, mi{ljenja su da se moè govoriti samo o ~etiri kategori-170


je stvari koje dolaze iz pro{losti, koje osiguravaju materijal-ne dokaze o onome {to se dogodilo u pro{losti. Materijal-ni dokazi o pro{losti mogu se razvrstati u slijede}e ~etirikategorije: prirodne, intencionalne, komunikativne, proce-sivne.33

a) Prirodne dokaze ne treba posebno tuma~iti. Misli sena svo prirodno naslje|e, i preinake u prirodi nastale pri-rodnim procesima.

b) Preoblike prirodnih objekata materijalni su dokazi na-stali preinakom prirode i prirodnih proizvoda ljudskimradom. Ljudi su ih prilagodili svojim svrhama i potreba-ma, i oni su postali artefakti: obra|ena polja, raskr~ena{uma, most preko rijeke, ku}a, boca vina, oru|a i oru`ja,itd.; artefakte ~iji kontinuitet svjedo~i o vremenu iz kojegpotje~u moèmo smatrati intencionalnim materijalnim do-kazima.34

c) posebna vrsta artefakta, tj. umjetnih tvorevina, sukomunikativni objekti koji oblikuju gotovo svo na{e znanjeo pro{losti. Komunikativni objekti su svi oni kojima jenamjera prenositi neku vrstu poruka, bilo emocionalnu iliracionalnu (od pjesama, slika, skulptura, kovanica, meda-lja, do teksta). Jasno da je vrijednost tih komunikativnihobjekata razli~ita za prosudbu (povijesnih) doga|aja jer sujedni namijenjeni neposrednoj komunikaciji u vremenunastanka, a drugi su oblikovani za budu}a vremena.35

d) procesivni dokazi razotkrivaju kontinuitet onoga {tonam dolazi iz pro{losti u sada{njost a nije skriveno tolikou samom objektu koliko u procesu, u samom postupku.Naime, ako èlimo razumjeti proces moramo oti}i u pro-{lost da bismo razumjeli njegov nastanak i funkcioniranje.Dru{tveni procesi ~esto su posljedica naslje|a pro{losti: na-slova, imenovanja, protokola, edukacije, uloge gr~kog i la-tinskog jezika u obrazovanju, itd.

Prethodne ~etiri kategorije objekata mogu opstati iothrvati se pro{losti, te se mogu koristi u oblikovanju do-kaza o pro{lim doga|ajima. No {to ne moè preìvjeti i nemoè opstati kao dokaz pro{lih doga|aja i zbivanja?

Prvo, ne mogu preìvjeti ljudi – mu{karci i ène. Onimogu biti svjedocima pojedinih doga|aja najdulje onolikodugo koliko ìvi generacija sudionika tih doga|aja.

Drugo, ne mogu preìvjeti doga|aji. @ivot je nepre-kidni niz doga|anja, koji se mogu dijeliti na manje dioni-ce jednog procesa, ali ipak su kona~ni. Pojave, incidenti,doga|aji mogu biti dijelovi nekih dru{tvenih, politi~kih,povijesnih procesa (poput trendova, pokreta, ili ~ak stanjastvari) ali ipak su kona~ni u vremenu.

[tovi{e ni prirodne pojave ne mogu dugo preìvjeti.Pa ni ve}ina artefakata ne}e preìvjeti, a jo{ je poraznija 171



~injenica da se ne-materijalnim ~injenicama – poput poj-mova, vjerovanja, obi~aja, mentaliteta, religija i ~ak jezika– gube tragovi u pro{losti.36

Struktura dokaza

Podsjetimo ponovo da je motiv na{e rasprave: kako orga-nizirati pam}enje, tj. dokaze o dru{tvenim i povijesnimdoga|ajima, preciznije o logorima i kr{enju ljudskih pra-va. Iskustva povijesne znanosti nas upozoravaju da: a) po-jave, doga|aji, pona{anje i akcije ne mogu preìvjeti svojesudionike, i (pri)padaju u pro{lost; b) sudionici i akteridoga|aja tako|er ne mogu nadìvjeti svoje vrijeme.

Upozorili smo da postoje}i obrasci pam}enja (proiz-vodnja zaborava, proizvodnja identiteta, proizvodnja de-terminiranog kaosa, proizvodnja pristanka) u pravilu nefunkcioniraju na prikupljenim dokazima o sudionicima iakterima kr{enja ljudskih prava, i zbivanjima u logorima.îni i djela aktera i sudionika tih zbivanja, njihovi motivi,namjere i ciljevi mogli bi ostati samo kao osobno iskustvoi sje}anje dana{nje generacije, ako se ne osiguraju dokaziza budu}a vremena. A budu}nost bi mogla biti prepravlje-na ako se ta zbivanja prepuste zaboravu.

Pam}enje se temelji na dokazima. Dokazi su ono {toostaje i opstaje u vremenu, i dokazi mogu nadìvjeti i su-dionike doga|aja i sama zbivanja. No, {to je dokaz i kakvaje njegova struktura?

Zna~enje rije~i dokaz: “obavijest ili obrazloènje koje-mu je cilj da utvrdi istinu u vezi s nekom ~injenicom;ukupnost razloga koji omogu}uju da se utvrdi istinitostneke tvrdnje te postojanje ili nepostojanje nekog ~ina ilidjela” (V. Ani}, 1998., str. 176).

Dokazati pak zna~i “~injenicama utvrditi istinitost;izvesti dokaz iz ~injenica i njihovih veza” (V. Ani}, 1998.,str. 176).

Ve} semanti~ki opis rije~i dokaz upu}uje na ~imbeni-ke koji odre|uju dokaz:

• “obavijest ili obrazloènje” – moè po svojoj prirodibiti bilo {to;

• “~injenica” {to upu}uje na “postojanje ili nekog ~i-na ili djela”;

• sud kojim se potvr|uje “istinitost neke tvrdnje”;• proces o kojem se oblikuje dokaz povezivanjem oba-

vijesti, ~injenica i sudova o nekom ~inu ili djelu.Semanti~ku logiku tuma~enja sastavnica dokaza slije-

de i povjesni~ari (M. Stanford, 1995., str. 61–75). Dokazisu “obavijesti ili obrazloènja”; oni se is-kazuju u formire~enica kojima se do-kazuje istinitost ~injenica. Po svo-172


joj formi dokaz je iskaz, kojim se èli utvrditi neka ~inje-nica.37

Dokaz je iskaz o ~injenicama; mora biti “jasno” i“o~ito” o kojoj se ~injenici radi, bez obzira {to ta ~injenicadokazuje. Zato se prvo moraju utvrditi ~injenice, kako bise mogli izvu}i pravi zaklju~ci. Ako ~injenice nisu pravil-no i jasno utvr|ene svaki zaklju~ak na temelju nejasnih ilinepreciznih ~injenica moè biti pogre{an.

Uporaba dokaza pretpostavlja pravilno razumijevanjeprocesa, zbivanja kao procesa, koji se èle potvrditi iz-vo|enjem dokaza. Zbivanja se procjenjuju pravilnim tu-ma~enjem i povezivanjem ~injenica, te pravilnim tuma~e-njem promjena, odnosno vremenskog slijeda doga|aja.

Nakon {to procijeni ~injenice i razumije procese kori-snik (povjesni~ar, znanstvenik, sudac, itd.) mora prosuditi:donijeti sud o adekvatnosti dokaza. Korisnik mora odgo-voriti na pitanje za {to je taj dokaz dovoljan, ~emu jeprimjeren, {to se njime moè dokazati. Dokaz ne moè bi-ti dovoljan, adekvatan, samo “za nas”, za odre|enu socijal-nu grupu, niti pak je dokaz dovoljan sam za sebe i sam posebi.38

Dokaz mora zadovoljiti standarde prikupljanja, krite-rije prikaza i prosudbi onog korpusa znanja u koji se èliuklopiti, i one zajednice korisnika kojima se èle dokazati~injenice o odre|enim zbivanjima i doga|ajima. Zato jeproces dokazivanja stalno otvoren proces i trajna zada}a.39

Umreèno znanje i dokazi

Dokazi sluè da se utvrde ~injenice i istinitost ~injenica oodre|enim zbivanjima i doga|ajima. Dokazi postaju dioodre|enog korpusa znanja. Znanje moè biti osobno ilijavno, moè biti govorno ili pisano, itd. O tome na koji jena~in znanje prikazano i organizirano ovisi dostupnost zna-nja, odnosno mogu}nost njegove disperzije. Prema tome oustroju i organizaciji znanja ovisi dostupnost dokaza i nji-hova rasprostranjenost. Kriva je predod`ba da je za prih-vatljivost dokaza presudna spoznajna funkcija, odnosnoistinitost ~injenica i snaga argumenata. Dostupnost i ra-spoloìvost jedne vrste dokaza mogu biti presudne zna~aj-ke u odnosu na neku drugu vrstu dokaza koji se mogu te-meljiti na boljim argumentima i preciznijim ~injenicama,ali ako nisu dostupni i raspoloìvi, oni ostaju nepoznati.

Osobna znanja i osobna iskustva, mogu osigurati uv-jerljive dokaze jer oblikuju izvorno znanje o pojedinimzbivanjima i doga|ajima. Problem s osobnim znanjem jestda je limitirano prostorno i vremenski ìvotom pojedincai socijalne grupe u kojoj je nastalo i u kojoj se razmjenjuje. 173



Osobno znanje nije trajno. Osobno znanje se is-kazuje,dakle, rezultat je spoznajne funkcije; osobno znanje se ipri-kazuje, razmjenjuje s drugima (i nastaje u komunikacijis drugima), dakle, rezultat je komunikacijske funkcije.Trajnost tog znanja ovisna je o osobnom pam}enju subjek-ta spoznaje, i do-kazuje se svjedo~enjem (spoznajnog) sub-jekta: is-kazom i pri-kazom njegove nazo~nosti zbivanjimai doga|ajima.

O trajnosti znanja. Uvjet da is-kaz i pri-kaz svjedoka(spoznajnog subjekta) postane do-kazom jest da iskaz i pri-kaz dobiju oblik trajnosti. Ono {to omogu}ava trajnostis-kaza i prikaza, jest zapis “obavijesti”, zapis “obrazloè-nja”, na nekom trajnom mediju.

Zapisanu poruku na nekom mediju, u informacij-sko-dokumentacijskoj djelatnosti nazivamo dokumentom.Dokument daje formu trajnosti iskazima i prikazima ~i-njenica, doga|aja i zbivanja, i ta forma trajnosti ~ini iskaze(pri-kaze, poruke, obrazloènja) dokazom.

Na drugom smo mjestu (M. Tu|man, 1990.) obraz-loìli koje funkcije utje~u na strukturu znanja. Po{li smood teze da se znanje iskazuje govorom (ili tekstom) u for-mi re~enica. Ali znanje oblikuju tri funkcije: spoznajna,komunikacijska i funkcija pam}enja. Ako jedan te isti kor-pus re~enica razmatramo sa razli~itih stajali{ta onda }emoga prou~avati kao iskaze, prikaze ili dokaze. To je ovisno otome da li je interes na spoznaji, komunikaciji ili vremen-skoj dimeziji (tj. pam}enju).

To da je neka poruka zapisana na dokumentu, i egzi-stira u formi trajnosti, ima niz posljedica po strukturu i or-ganizaciju znanja. Nazna~imo samo neke. Znanje pohra-njeno na dokumentu ima formu trajnosti i postaje neovi-sno o svom autoru, o emiteru poruke. Dokument postaje“komunikativni objekt” koji traje u vremenu, i ostaje zabudu}a vremena. Dokument je i socijalno pokretljiv i nje-gov prikaz postaje dostupan u prostoru razli~itim socijal-nim grupama. Dostupnost dokumenta utje~e na strukturujavnog znanja, jer se prikaz znanja distribuira i razmjenjujeme|u ve}im brojem korisnika. Replikabilnost iskaza omo-gu}ava njegovu (re)integraciju u nove spoznajne cjeline.40

Za problem koji nas interesira, tj. organizaciju pam-}enja i dokaza o logorima i ljudskim pravima va`na su trikriterija:a) trajnost dokumenata – ~ime se osigurava trajno ~uvan-

je dokaza o zbivanjima i doga|ajima,b) dostupnost dokumenata – ~ime se osigurava njihova

distribucija i razmjena izme|u ve}eg broja korisnika,c) replikabilnost dokumenata – ~ime se osigurava njiho-

vo ponovo kori{tenje, od istih ili novih korisnika.174


Trajnost, dostupnost i replikabilnost presudne su zna-~ajke koje oblikuju kolektivno pam}enje. Kolektivno pam-}enje je kreativan i dinami~an proces ~ije su odredniceupravo ove zna~ajke komunikativnih objekata.

O dostupnosti znanja. Dostupnost dokumenta uvje-tovana je vrstom medija i tehnologijom njihove pripreme iobrade. Postoji uvrijeèna podjela na dvije osnovne grupemedija: analogne i digitalne medije, sukladno tome analo-gne i digitalne dokumente. Ovdje }emo zagovarati slije-de}u podjelu:41

a) jednosmjerni pasivni mediji, ili W–mediji,b) dvosmjerni interaktivni mediji ili WW–mediji.c) umreèni interaktivni mediji ili WWW–mediji.

Internet je danas primjer WWW–umreènog interak-tivnog medija. To je po mnogo ~emu vi{esmjerni korpusumreènog znanja. @ivotni ciklus obavijesti na Internetuodre|en je sljede}im fazama: stvaranje, pohranjivanje,pretraìvanje, aùriranje.42 Time je prezentacija, organiza-cija, distribucija i kori{tenje ovog tipa znanja sasvim druk-~ija nego kod pasivnih medija (W–medija) ili interaktivnihmedija (WW–medija). Kod pasivnih medija autor je taj ko-ji je odgovoran za prezentaciju, interpretaciju i vrednovan-je znanja. Kod WW interaktivnih medija autor je jo{ uvi-jek odgovoran za prezentaciju, ali u interpretaciji i vredno-vanju sudjeluju ve} i posrednici43 i korisnici. Kod WW–medija, informacijski sustavi odnosno INDOK sustavi,44

posrednici su izme|u autora (emitera) obavijesti i korisni-ka. To jesu dvosmjerni interaktivni sustavi, ali na na~in dasu autori obavijesti i korisnici u interakciji sa sustavom,no me|usobno nisu u neposrednoj komunikaciji s povrat-nom vezom.

Kod WWW medija karakter autorstva i izvora obavije-sti se izmijenio. Autorsku odrednicu45 objektivno odre-|uju osim autora i korporativnog autora i sponzor webstranice, a posredno i davatelj Internet usluga (provider).Izvor obavijesti nije vi{e samo osoba, institucija ili doku-ment ve} je to i Internet, davatelj usluga, web stranica.

Kod WWW medija niz novih posrednika sudjeluje ustvaranju znanja. Time se pro{irio broj sudionika koji od-re|uju autorstvo i izvor do-kaza. Njihova stalna nazo~nostu komunikaciji i interakcija s korisnicima promijenili su isamu narav komunikacije. Novi izvor obavijesti jest tajkoji je aktivno nazo~an na Internetu jer sam generira iaùrira svoje obavijesti. Sponzori i autori web stranice za-interesirani su za prezentaciju obavijesti i u ime autoraobavijesti i u ime izvora obavijesti.

Korpus znanja u WWW sustavima otvoren je i pobroju sudionika u njegovu oblikovanju kao i po opsegu i 175



kvaliteti prezentiranog sadràja. Korpus znanja na WWWmediju stalno se zanavlja a odràvaju ga i aùriraju ne samo“po{iljatelji”, nego i korisnici ili posrednici www medija.

Umjesto zaklju~ka

W mediji, pasivni analogni mediji, obi~no se dijele na pri-marne i sekundarne dokumente. Primarni su oni koji dono-se originalnu, izvornu gra|u. Primarni dokumenti sadrèdokaze o doga|ajima, ~injenicama i svjedo~enja o njihovojistinitosti. Izvor, autor i po{iljatelj obavijesti ~esto su obje-dinjeni u jednoj osobi. Terminologija informacijske znano-sti jako je neprecizna kada èli opisati izvorni dokument, iz-vorni materijal – upravo zato {to kod izvornih analognihdokumenata nije mogu}e uvijek razlu~iti izvor, autora ipo{iljatelja obavijesti. No, zato su izvorni dokumenti pouz-dana forma pam}enja, i mogu osigurati retrospektivni po-gled u pro{lost, i za{titu pro{losti u sada{njosti.

Ako pak vrijednosti, spoznaje i dokaze iz pro{lostièlimo prezentirati kao dio nacionalnog i kulturnog iden-titeta u sve tri vremenske dimenzije – pro{losti, sada{njostii budu}nosti – onda se moramo okrenuti prospektivnimformama pam}enja. Retrospektivne forme pam}enja su onekoje su okrenute za{titi postoje}e tradicije i ~uvanju doku-menata iz pro{losti i o pro{losti. Prospektivne forme pam}e-nja sada{njost i pro{lost projiciraju u budu}nost. Za to jepotrebna sasvim druga vrsta dokumenata i njihova organi-zacija. Potrebno nam je umreèno znanje koje se stalno isamo46 zanavlja.

Zato WWW mediji nisu izbor – oni su nu`nost. WWWmediji organiziraju znanje na drugim osnovama i po dru-gim pravilima. Primjera radi. Izvor obavijesti razlomio sena niz novih aktera:47 izvor obavijesti, autor obavijesti,po{iljatelj obavijesti, sponzor, davatelj usluga, itd. Ali i ko-risnik postaje autor jer su uloge korisnika i autora u umre-ènim medijima postale izmjenjive. Zato umreèno znanjenema fiksnog autora i nema jasnih granica ni svoga po~et-ka a ni svoga kraja.

WWW medij name}e se kao logi~ni izbor prospektiv-nog pam}enja hrvatskog nacionalnog i kulturnog identite-ta. Dokazi o svim `rtvama Domovinskog rata, logora ikr{enja ljudskih prava mogu postati trajne vrijednosti svihnara{taja, jedino ako }e biti trajno memorirani i dostupnina www mediju.

Ni povijest se vi{e ne moè pisati i dokumentirati, niznanje o njoj organizirati, na tradicionalan na~in. Kraj pi-sanja povijesti na tradicionalan na~in nastupa, jer wwwmediji daju {ansu svakom pojedincu, grupi, ili instituciji176


da do-kaè svoj prilog povijesnim zbivanjima, i svoju in-terpretaciju povijesnih doga|aja.

Obveza je informacijske znanosti, preciznije, kvalifici-ranih znanstvenih i stru~nih ustanova (poput Odsjeka zainformacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu) da iz-rade projekt Multimedijskog memorijalnog centra Domovin-skog rata; dugoro~ni nacionalni projekt koji bi prikazaosva materijalna razaranja i ljudska stradanja u Domovin-skom ratu, ali i sve politi~ke, diplomatske i vojne akcije ioperacije, odgovornost svih sudionika za ono {to se dogo-dilo i nije dogodilo, kako bi u formi umreènog znanja iprospektivnog pam}enja taj centar bio trajnim izvoromza{tite i promicanja nacionalnih vrijednosti ali i otvorenaponuda i prezentacija tih vrijednosti, ~injenica i istina cije-loj me|unarodnoj zajednici bez ograni~enja.

BILJE[KE1 Navodimo nekoliko primjera kojima je zada}a ukazati potrebu orga-niziranja dokaza i podataka o osnovnim ~injenicama, a nije smisaoovih primjera ukazati na svu lepezu mogu}ih stavova.

2 Fonogram, Drugi dan svjedo~enja predsjednika Mesi}a u Haagu: Su-o~enje s Milo{evi}em.

3 Fonogram, Drugi dan svjedo~enja predsjednika Mesi}a u Haagu: Su-o~enje s Milo{evi}em.

4 Isti~u Puli{eli} i S. Zadnik, zamjenici dràvnog odvjetnika.5 Za novinara Vjesnika Vladu Raji}a logori u kojima su mu~eni i ubija-

ni ljudi su tabori{ta!6 Slavko Zadnik, zamjenik glavnog dràvnog odvjetnika (Vjesnik, 9. li-

stopada 2002., str. 5).7 Prema rije~ima zamjenika glavnog dràvnog odvjetnika Petra Puli-

{eli}a i Slavka Zadnika (Vjesnik, 10. listopada 2002., str. 7).8 îni se da za Vjesnik nije sporno da se radi o ratnim zlo~incima ali je

nezakonito njihovo procesuiranje u njihovom prevelikom broju, nedo-stupnosti, i povr{nim policijskim izvidima.

9 Vjesnik, 10. listopada 2002., str. 7.10 Prema istom izvoru oko 330 logora (200 potvr|enih i 130 nepo-

tvr|enih) logora nalazilo se u BiH, pribli`no 80 (30 + 50) na po-dru~ju okupiranih dijelova Hrvatske, a pribli`no 70 (40 + 30) na po-dru~ju Srbije (60) i Crne Gore (10). Izvje{}e utvr|uje da se srbijanskisustav logora nalazio u tri dràve (Srbija/Crna Gora, okupirani dije-lovi Hrvatske, te BiH) i da je predstavljao jednu cjelinu, budu}i da jei srpska oruàna agresija bila cjelovit projekt (prema J. Jur~evi}, str.31–32). O jedinstvenim planovima agresije na Hrvatsku i Bosnu iHercegovinu, i vo|enju rata u Hrvatskoj i BiH kao jedinstvenom ra-ti{tu vidi D. Domazet (2002.), D. Marijan (2002.).

11 Boravak je trajao od nekoliko dana do dvije i vi{e godina.12 U Letopisu srpskog kulturnog dru{tva “Prosvjeta”, Zagreb, 2002., sv.

7, obnavljaju se teze protiv hrvatske dràve, pomirbe, itd. kao fa{i-sti~kim, nacisti~kim idejama, o pravu na samostalnu dràvu kao pro-jektu etni~kog ~i{}enja, o predsjedniku dr. F. Tu|manu, kao zlo~in- 177



cu, itd. ali se ni jednom rije~i ne spominje srpska agresija, zlo~ini uagresiji. Isklju~ivo na “tamnim stranama” Domovinskog rata gradi secijela politi~ka konstrukcija i povijesna rekonstrukcija (vidi: BorisRa{eta, Boris Budin: “O identitetu mislim sve najgore”, Letopis,2002., sv. 7, str. 327–350).

13 Prema Kuhnu znanstvene ~injenice i teorije nisu “kategori~ki razdvo-jivi”; znanstvene zajednice, odnosno znanstvenici na temelju svojihsvjetonazora, oblikuju teorije i sukladno tome promatraju ~injenice(tj. svjetonazori, teorije i ~injenice uzajamno se uvjetuju). Zato zna-nja i ~injenice polu~eni opre~nim paradigmama nisu sumjerljivi (vi-di T. Kuhn, 2002., M. Tu|man, 1993.).

14 Npr. aparthead je oblik u kojem se multikulturalnost pori~e ali se fi-zi~ki ne poni{tava.

15 Vidi D. Marijan “Bitka za Vukovar 1991” (Scrinia Slavonica 2 (2002.)str. 367–402). U ~lanku se tako|er daju i podaci o nacionalnom sa-stavu stanovni{tva iz kojih je vidljivo da je od 84.189 stanovnika Vu-kovara Srba bilo 31.445.

16 Termin posu|ujemo od I. Rogi}a (2002., rukopis).17 JNA i srpske paravojne postrojbe “oslobodile” su Vukovar 18. stude-

nog 1991. tako da je u tom “slobodnom” Vukovaru mjesta za preìv-jele Hrvate bilo samo u logorima, ne i u kulturnom i politi~komìvotu grada.

18 Vidi A. Rebi} (2002., str. 149–152) koji iznosi podatke o 700.000 pro-gnanika i izbjeglica iz RH i BiH ve} u ljeto 1992. Velikosrpska oku-pacija hrvatskih podru~ja imala su za cilj etni~ko ~i{}enje, i ta po-dru~ja bila su etni~ki o~i{}ena: bilo je protjerano 282.000 Hrvata. Po-vratak prognanika u svoje domove jo{ ni danas nije u potpunostizavr{en.

19 Prema J. Jur~evi}, str. 31.20 Prema Erdutskom sporazumu Srbi su izborili pravo da u hrvatskom

podunavlju povijest nastanka hrvatske dràve nije za njih predmet unastavnim programima sve do 2002. godine.

21 Ljudi su u logorima bili zlostavljani zato {to su se opredijelili i {tosu glasovali za hrvatsku opciju i samostalnu dràvu; to je bio ve}i“grijeh” nego ~lanstvo i pripadnost politi~kim i vojnim formacijama(vidi svjedo~enja u D. Rehak, 2000.).

22 Ideja nacionalne slobode bila je jedna od temeljnih pokreta~a socijal-nih prevrata u 18. i 19. stolje}u. Kada su velike nacije ostvarile nacio-nalne dràve i po~ele uspostavljati imperijalna carstva, jasno da nisumogle koloniziranim narodima dopustiti zagovaranje nacionalneslobode kao temeljne vrijednosti. Zato se ideja nacionalne slobode(liberty) po~inje supstituirati idejom ljudskih prava, i jo{ neodre|eni-jom idejom demokracije. U novim okolnostima demokracija ne po-lazi od svetosti ìvota kao univerzalnog na~ela, ve} se svodi na tehni-ke banaliziranja ìvota.

23 Vidi @. Vuji}, 2002., rukopis.24 Koristimo obrazac prikaza sudionika determiniranog kaosa prema

D. Domazet (2002.), str. 290.25 Dr. Robert Greenberg: “Na Balkanu jezik i dràva idu zajedno”,

Ve~ernji list, subota, 9. studenoga 2002., str. 29.26 Rezolucija 713 VS UN o potpunom embargu na uvoz oru`ja u Jugo-

slaviju donijeta je 25. rujna 1991. Napad na Vukovar po~eo je 25. ko-lovoza 1991. Crnogorsko-srpska agresija na dubrova~ko primorje po-178


~ela je sedam dana nakon dono{enja rezolucije 713, a 14 dana kasni-je, tj. 7. listopada 1991. zrakoplovi JNA raketirali su rezidencijupredsjednika Republike dr. F. Tu|mana.

27 Vidi M. Thatcher: Statecraft, 2002., str. 298–299.28 Z. Tomac, izlaganje na Okruglom stolu “Nacionalna sigurnost”, Udru-

ga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 5. stude-noga 2002. godine.

29 Dr. R. Greenberg, isto.30 Ideja slobode jedna je od temeljnih vrijednosti svih demokratskih ze-

malja. Ali kako su nacionalnu slobodu te zemlje ostvarile u 18., 19.,stolje}u a potom vodile kolonijalne ratove, to se ideja nacionalne slo-bode potiskivala u stranu. Me|utim, nakon drugog svjetskog rata na-stalo je novih 50 dràva i izbavljeno je 800 milijuna ljudi iz velikihkolonijalnih imperija (Velike Britanije, Francuske, Nizozemske, Bel-gije). Nitko jo{ nije opisao proces raspada multinacionalnih dràvakao slijed demokratskih procesa globalizacije i nastanka novih drà-va nakon 2. svjetskog rata: od raspada kolonijalnih imperija do ra-spada totalitarnih komunisti~kih sustava. Paralelno s tim procesomtekao je proces integracija: stvaranje Europske unije dug je proces za-po~et 1950-ih godina kome su prethodile mnoge asocijacije i integra-cije. No, uvjet tim procesima bilo je selektivno pam}enje: zaboravvlastitih “tamnih strana” povijesti velikih europskih sila, koje su svo-ju snagu i silu izgradile na kolonizaciji i eksploataciji nerazvijenihnaroda. Tim narodima pak u periodu osloba|anja nisu dozvoliliproslavu vlastite slobode, kako ne bi bili ugroèni interesi mo}nihgubitnika. Da bi se to ostvarilo morali su biti uspostavljeni mehaniz-mi selektivnog pam}enja i funkcioniranje logike dvostrukih mjerila.

31 Fraza je Waltera Lippmana iz 1920-ih godina (prema N. Chomsky,2002., str. 18).

32 M. Stanford, 1995., str. 49.33 Ova podjela preuzeta je u cijelosti od M. Stanforda (1995.), str.

46–48.34 Vukovar i okolica prostor su ratnih operacija; promjena krajobraza

uslijed ratnih zbivanja moè ostati prirodni dokaz tog povijesnogzbivanja.

35 Problem vrijednosti komunikativnih objekata iziskuje zasebnu ra-spravu; nas ovdje interesira tipologija tih objekata a ne vrijednost ne-kih konkretnih dokaza. Jasno je da u slu~aju rata i sukoba niskog isrednjeg intenziteta treba ra~unati s pove}anim opsegom informaci-ja, dezinformacija i pogre{nih informacija.

36 M. Stanford navodi da je izgubljeno nekoliko tisu}a jezika, vi{e od~etiri ili pet tisu}a {to se danas jo{ uvijek govori (str. 49–50).

37 Razliku izme|u iskaza kao dokaza, i dokumenta kao dokaza razmo-trit }emo kasnije.

38 Prema M. Stanford, isto, str. 64.39 U ovom kontekstu interesantna je etimologija rije~i kazna. Rije~ kaz-

na istog je etimolo{kog korijena kao i dokaz: dokazati, kazati, kazan,kazna (vidi: A. Gluhak, 1993.)

40 O trajnosti, replikabilnosti i dostupnosti kao odrednicama znaka iznanja vidi M. Tu|man (1983.).

41 Sljede}u podjelu preuzimamo iz M. Tu|man: “Informacijska zna-nost: znanost o obavijestima, pogre{nim obavijestima i protuobavije-stima”, 2002., u tisku. 179



42 U izvorniku: creation, storage, retrieval, updating. Prema V. Floridi(1996.).

43 Pod posrednicima mislimo na informacijske sustave, baze i bankepodataka, svu onu informacijsko-dokumentacijsku infrastrukturu ko-ja sudjeluje u procesu od prikupljanja, ~uvanja, obrade do kori{tenjaobavijesti.

44 INDOK sustav koristimo kao generi~ki naziv za sve vrste informacij-sko-dokumentacijsko-komunikacijskih sustava {to posreduju o proce-sima obrade obavijesti.

45 Uvrijeène su definicije: Autorska odrednica – odrednica koju tvoriime individualnog autora ili naziv korporativnog autora; odrednicajednog dokumenta u nekoj datoteci koju tvori ime autora. Izvorobavijesti – dio informacijskog sustava kojem se pripisuje nastajanjeobavijesti. Mjesto na kojem korisnik moè dobiti odre|enu informa-ciju i zadovoljiti svoju informacijsku potrebu. To mjesto moè bitiosoba, institucija ili dokument. (M. Tu|man, 1990b., str. 164, 184.)

46 Jasno da se ne obnavlja samo, ali vi{e nema kontrolora koji moèosujetiti obnavljanje znanja, istraìvanje novih dokaza i njihovo in-korporiranje u postoje}i korpus znanja.

47 Na jednom smo drugom mjestu ukazali da je to razlogom mogu}ihpogre{aka – slu~ajnih i namjernih. I da www mediji produciraju pu-no ve}i broj pogre{nih obavijesti i protuobavijesti (M. Tu|man,2002., rukopis).

LITERATURA Ani}, V. (1998.), Rje~nik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi Liber.Chomsky, N. (2002.), Mediji, propaganda i sistem. Zagreb: Marko Strpi}.Domazet Lo{o, D. (2002.), Hrvatska i veliko rati{te. Zagreb: Udruga sv.

Jurja.Floridi, L. (1996.), Brave.Net.World: The internet as a Disinformation

Superhighway. Oxford: Wolfson College UK.Gluhak, A. (1993.), Hrvatski etimolo{ki rje~nik. Zagreb: August Cesarec.Jur~evi}, J. (2000.), Uvod, u: D. Rehak (2000.), Putevima pakla u 21. sto-

lje}e: kroz srpske koncentracijske logore, str. 7–34, Zagreb: Hrvatskodru{tvo logora{a srpskih koncentracijskih logora.

Kuhn, T. (2002.), Struktura znanstvenih revolucija. Zagreb: Naklada Jesen-ski Turk.

Marijan, D. (2002.), Bitka za Vukovar 1991, Scrinia Slavonica sv. 2, str.367–402, Slavonski Brod.

Marijan, D. (2002.), Smrt oklopne brigade. Prilozi za istraìvanje rata zaHrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Zagreb – Sarajevo: ZORO.

Ra{eta, B., Budin, B. (2002.), O identitetu mislim sve najgore, Letopis,sv. 7, str. 327–350, Zagreb.

Rebi}, A. (2002.), Prognanici i izbjeglice kao strate{ko sredstvo veli-kosrpske agresije na Hrvatsku, u: Dr. Franjo Tu|man – vizije i posti-gnu}a, str. 149–152, Zagreb: UHIP.

Rehak, D. (2000.), Putevima pakla u 21. stolje}e: kroz srpske koncentracijskelogore. Zagreb: Hrvatsko dru{tvo logora{a srpskih koncentracijskihlogora.

Rogi}, I. (2002.), Hrvatsko dru{tvo u 20. stolje}u, rukopis.Stanford, M. (1995.), The Nature of Historical Knowledge. Oxford UK –

Cambridge USA: Blackwell.180


Thatcher, M. (2002.), Statecraft. New York: Harper Collins Publishers.Tu|man, M. (1983.), Struktura kulturnih informacija. Zagreb: Zavod za

kulturu Hrvatske.Tu|man, M. (1990.), Obavijest i znanje. Zagreb: Zavod za informacijske

studije.Tu|man, M. (2002.), Informacijska znanost: znanost o obavijestima,

pogre{nim obavijestima i protuobavijestima, u: M. Tu|man (ur.):Modeli znanja i obrada prirodnog jezika, Zagreb: Zavod za informacij-ske studije, u tisku.

Vuji}, @. (2002.), Povijesna muzeologija na po~etku 21. stolje}a: be-splodno okretanje pro{losti ili suvremeno poimanje discipline, u:M. Tu|man (ur.): Modeli znanja i obrada prirodnog jezika, Zagreb:Zavod za informacijske studije, u tisku.

181



LucHUYSE

Katoli~ko sveu~ili{te, Leuven, Belgija

@RTVE

Nasilni sukobi stvaraju razli~ite `rtve: ubijene i mu~ene,oàlo{}ene i osaka}ene, napadnute i silovane, ranjene uborbi i minama, otete i zatvorene, prognane i besku}nike,zastra{ene i poniène. Ovaj rad nastoji rasvijetliti ~imbeni-ke i procese koji vode ka identifikaciji i angaìranju tih`rtava; po~inje prezentacijom razli~itih tipova `rtava, azavr{ava raspravom o slu~ajevima gdje su sve sukobljeneskupine po~inile zlo~ine, zbog ~ega je nemogu}e podvu}igranicu izme|u `rtava i po~initelja zlo~ina.

Tipovi `rtava

@rtve su u sredi{tu svih dimenzija procesa pomirbe u dru-{tvima koja izlaze iz godina nasilnih sukoba. Izuzetno jeva`no da donositelji zakona i upravlja~i civilnim dru{tvi-ma budu svjesni raznih oblika `rtava, kako bi mogli izna}iprikladne programe za `rtve, ~ak i ako su sredstva premalada bi se pomoglo svima koji pate – individualno i/ili ko-lektivno, izravno ili neizravno, danas ili u budu}nosti.Morala bi postojati debata u {iroj javnosti o tome koji sepojedinci i zajednice trebaju smatrati `rtvama. Takve gra-|anske debate u idealnom bi slu~aju trebale pridonijeti ru-kovode}im principima za sve procese izlje~enja, izno{enjaistine i dodjeljivanja od{tete.

@rtve se mogu klasificirati prema trima osnovnim raz-likama. Dva takva razlikovanja, pojedina~ne/kolektivne iizravne/neizravne `rtve, sastavni su dio razli~itih UN-ovihdefinicija `rtava. Tre}a razlika, izme|u `rtava prve i drugegeneracije, temelji se na vremenskoj dimenziji. Tako|er jeva`no imati na umu sudbinu djece i spolne implikacijeglede stvaranja `rtava.

Pojedina~ne i kolektivne `rtve

Svi brutalni sukobi nanose ozbiljnu {tetu pojedincima, alive}ina njih, osobito genocid i gra|anski rat, tako|er uzro- 185

kuju kolektivne `rtve. Kolektivne `rtve stvaraju se kada jenasilje usmjereno na specifi~nu populaciju, na primjer, naodre|enu etni~ku, ideolo{ku ili religijsku skupinu. U tak-vim slu~ajevima, pojedinci su pogo|eni zbog njihove po-vezanosti s nekom identifikacijskom zajednicom. Sve usvemu, u~inak je uvijek takav da se viktimizira dru{tvo ucijelosti.

Izravne i neizravne `rtve

Izravne `rtve su one koje su proìvjele izravne u~inke nasi-lja, dakle one koje su ubijene, ili psihi~ki i fizi~ki zlostav-ljane, zatvarane, diskriminirane itd. Neizravne `rtve su onekoje su povezane s izravnim `rtvama na takav na~in da sui one, zbog te povezanosti, propatile.

Prema Deklaraciji UN-ove komisije za ljudska prava,neizravne `rtve su ~lanovi obitelji izravnih `rtava. Ro|aci~esto proìvljavaju iznimne tegobe i boli zbog patnji ~lanaobitelji ili su ka`njavane zbog svoje povezanosti s tom oso-bom – putem ozbiljnih socio-ekonomskih zakidanja, oà-lo{}enosti, gubitka hranitelja obitelji, propu{tenih eduka-cijskih prilika, raspada obitelji, policijskog zastra{ivanja iliponiàvanja. Deklaracija tako|er spominje i ljude koji pro-ìvljavaju patnje zbog pruànja pomo}i `rtvama ili po-ku{aja da sprije~e daljnje nasilje.

Neki promatra~i koriste se ~ak i {irom definicijom ne-izravnih `rtava, koja uklju~uje susjede i prijatelje izravnih`rtava ili pasivne sudionike – sve one koji mogu biti trau-matizirani zbog onoga {to su vidjeli. Drugi ~ak i stavljajuu pitanje svrhu razlikovanja me|u izravnim i neizravnim`rtvama: jedno od otkri}a Ju`noafri~ke Komisije za istinui pomirbu (Truth and Reconciliation Commission – TRC)jest da je te{ko smisleno razlikovati fizi~ku bol i psihi~kupatnju koje proìvljava izravna `rtva od boli onoga komeje ta osoba ne{to zna~ila. Izuzetno je zna~ajno razmotritiovakvo {ire poimanje `rtava. To pro{iruje podru~je `rtve-nog stanja, te se time i pove}ava broj ljudi koji zahtijevajupriznavanje i nadoknadu za svoju patnju.

@rtve prve i druge generacije

Pa`nja se uglavnom posve}uje takozvanim `rtvama prvegeneracije – onima koji su bili viktimizirani tijekom svogìvota. Ali istraìvanja su pokazala da njihova djeca, pone-kad ~ak i unuci, moraju snositi posljedice tih doga|aja, tese mogu osje}ati i pona{ati kao `rtve, iskazuju}i dubokupatnju i ogor~enost. Trauma se moè ba{tiniti. Druga ge-neracija ima osobitu sklonost svjesno ili nesvjesno upijati i186

Luc Huyse@rtve

zadràvati bol i tugu. Tragove tih iskustava oni prenose uodraslu dob, {to predstavlja problemati~no nasljedstvo ko-je moè ugroziti budu}nost dru{tva.

Spol

Nasilni sukobi uzrokuju ogromne patnje svim ljudima, alitako|er imaju razli~it u~inak na ène i mu{karce, budu}ida je viktimizacija djelomi~no spolno razlikovna. Ve}a jevjerojatnost da }e mu{karci biti uklju~eni u borbe, te bitiranjeni ili ubijeni – iako ima slu~ajeva gdje postoji zna~aj-no sudjelovanje èna u borbama. Izme|u ostalog, ène suse priklju~ile i redovima nekoliko ju`noameri~kih geril-skih snaga, kao i Irskoj Republikanskoj Vojsci (Irish Repu-blican Army – IRA) i Oslobodila~kim tigrovima tamilskogEelama (Liberation Tigers of Tamil Eelam – LTTE). Za vri-jeme trajanja Etiopskog gra|anskog rata, osamdesetih go-dina dvadesetog stolje}a, otprilike jedna tre}ina boraca po-bunjeni~ke Etiopske narodne oslobodila~ke fronte (Ethio-pian People's Liberation Front – EPLF) bile su ène. @eneborci mogu biti dvostruko viktimizirane – ne samo odstrane neprijatelja, ve} i od svojih mu{kih suboraca, te uposljednjem slu~aju viktimizacija preuzima oblik fizi~kogi psihi~kog zlostavljanja.

@ene su izloène razli~itim oblicima seksualnih napadau vremenima nasilja ili ugnjetavanja. Masovna silovanja è-na iz neprijateljskih skupina prakticiraju se kao sredstvo na-pada na ulogu i identitet mu{karaca u toj skupini kao hra-nitelja i za{titnika obitelji i skupine. U drugim slu~ajevima,mlade djevojke mogu biti prisiljene na udaju u svrhu strate-gije stvaranja saveza ili kako bi zadovoljile potrebe mu{kara-ca odvojenih od obiteljskog ozra~ja u vrijeme rata. @ene sutako|er izloène pove}anom riziku od silovanja, zlostavlja-nja i stigmatizacije od strane ~lanova njihova vlastitog dru-{tva, kao rezultat njihovih novih javnih uloga i odgovorno-sti za vrijeme rata. Nadalje, kao odgovor na rastu}e siro-ma{tvo, mnoge su ène prihvatile prostituciju kao na~inpreìvljavanja, pove}avaju}i rizik od nasilja i zaraènostiHIV-om, odnosno virusom side. Dugoro~ne posljedice ne-kih od navedenih ~inova nasilja su i djeca, kojima ne samoda nedostaju o~evi, ve} su i nezakonita, te su trajni podsjet-nik na nasilje. Jedna od dugoro~nih posljedica sudjelovanjamu{karaca kao boraca u ratu jest i pote{ko}a redefiniranjanjihove uloge i mu{kog identiteta nakon sukoba. To moèrezultirati razvodom, alkoholizmom, nasiljem i krimina-lom, s dodatnim u~incima na obitelj i ène.

Seksualno nasilje nije jedini oblik spolno razlikovneviktimizacije povezane sa sukobom. Razlike u pravima i 187

Luc Huyse@rtve

ovlastima pokazale su se od velike va`nosti u odre|ivanjuu~inaka sukoba na organizaciju ìvota mu{karaca i èna.Na primjer, ène nisu uvijek registrirane kao pojedina~nistanovnici, niti su registrirane (i priznate) kao vlasnicezemlje, ku}a, imovine i razli~itih naprava. U situacijamasukoba i dru{tvenih pobuna ène mogu imati pote{ko}aglede za{tite svojih izvora prihoda, te im je gotovo nemo-gu}e potraìvati kompenzaciju i druge vrste pomo}i. Tododatno pridonosi njihovoj ekonomskoj i socijalnoj ranji-vosti.

Ne samo da ène proìvljavaju patnje razli~ito odmu{karaca, ve} je i njihov odgovor na viktimizaciju ta-ko|er ~esto druga~iji. U ve}ini slu~ajeva ène zaziru odsvjedo~enja o seksualnom nasilju, zbog toga {to bi se tosmatralo sramnim, te bi, tipi~no, rezultiralo obiljeàva-njem, a mo`da ~ak i ozbiljnim ka`njavanjem, iako i mu-{karci te{ko priznaju ponovljene slu~ajeve silovanja, djelo-mi~no zbog toga {to to izokre}e uobi~ajene ideje o spol-nim ulogama.

Glede ekonomske viktimizacije, slabost èna obi~noleì u nedostatku znanja i iskustva u postupanju s uprav-nim organima. Me|utim, snagu im daje postojanje lokal-nih skupina za samopomo}, koje pomaù ènama da pre-vladaju te{ko}e i stvore podràvaju}e veze. Moglo bi se re}ida su ène uspje{nije od mu{karaca kada se radi o prepoz-navanju sli~nosti i ujedinjenju `rtava preko nacionalnih,etni~kih, klasnih, religijskih i ostalih granica. To nas ta-ko|er podsje}a na va`nu ~injenicu da nijedna `rtva nije sa-mo `rtva, ve} i sudionik s mnogim licima, ulogama i spo-sobnostima.

Naposljetku, viktimizacija ne mora prestati s dono-{enjem mirovnog sporazuma. Slu~ajevi Kambodè i SijeraLeonea dokazuju da se seksualno zlostavljanje, naàlost,~esto nastavlja i nakon pojave mirotvoraca i humanitarnihdjelatnika. Iskustva Ruande i Ju`noafri~ke Republike ilu-striraju pote{ko}e – i dvostruku viktimizaciju – s kojima seène mogu suo~iti kada poku{avaju dobiti od dràve priz-nanje i kompenzaciju za nepravde i patnje kojima su bileizloène u vrijeme sukoba. U nekim slu~ajevima, ogra-ni~ena zastupljenost u politi~kim tijelima onemogu}avaim da se oglase sa svojim neda}ama, u drugim, pak, slu-~ajevima, povezanost ène s pojedinom etni~kom ili soci-jalnom skupinom, ili uloga i pozicija njezinog muà uborbi odre|uje njezina prava.

188

Luc Huyse@rtve

Djeca kao `rtve

Djeca su najbespomo}nije `rtve gra|anskih ratova i drugihoblika nasilja i ugnjetavanja. Dvije su skupine naro~itoranjive – djeca izbjeglice i djeca vojnici. Vi{e od polovicesvjetske izbjegli~ke populacije ~ine djeca. êsto su odvoje-na od svojih obitelji, socio-ekonomski su uskra}ena, obi-~no nemaju pristup obrazovanju i, {to je najva`nije, ozbilj-no su traumatizirana onime {to su proìvjela. Djeca vojni-ci ~esto su zastra{ivana ili otimana, zlostavljana i prisilja-vana da ~ine zvjerstva. Poseban slu~aj je sudbina ju`noa-meri~ke djece ubijenih ~lanova suprotstavljene strane, kojasu kao siro~ad prisiljena na usvajanje od strane obitelji voj-nika ili policijskih djelatnika. Sljede}a grupa djece `rtavasu mnoge djevoj~ice koje su prisiljene na brak u vrlo mla-doj dobi ili odvedene od svojih ku}a i obitelji, te prodanekao prostitutke. Naposljetku, postoje mnoge nevidljive ineizravne `rtve – djeca kojima je uskra}eno obrazovanje ikoja su kori{tena kao dje~ja radna snaga, ili ona koja suzlostavljana u vlastitom domu od strane roditelja i ro|aka– simptom koji je prisutan u mnogim dru{tvima, ali je po-ja~an u vremenima sukoba i nevolja.

Op}enito govore}i, rasprostranjeni i dugotrajni nasil-ni sukobi mogu stvoriti ~itave generacije razli~ito viktimi-ziranih mladih ljudi. Te mlade `rtve politi~ke, ekonomskeili religijske agresije nose u~inke svojih traumati~nih isku-stava kroz cijeli svoj ìvot.

Rizik od prerastanja te nezacijeljene boli i mr`nje utemelj novoga nasilja nagla{ava potrebu za razvijanjem po-sebnih programa za{tite, izlje~enja i rehabilitacije, osobitoza djecu i mlade`, kao, na primjer, pomo} u traganju zaobitelji (koju organizacije Crvenog krià i Crvenog polu-mjeseca pruàju siro~adi i djeci izbjeglicama), te pruànjeprilika za {kolovanje. Komisije za istinu ponekad odràva-ju tematske rasprave o patnjama koje su preìvjela djeca.Konvencija Ujedinjenih Naroda o pravima djeteta moèposluìti kao temelj za djelovanja kojima bi se rje{avaliodre|eni problemi tih mladih `rtava.

Identifikacija `rtava

Socijalno gledaju}i, postajanje `rtvom je proces koji uk-lju~uje brojne mehanizme. Sama ~injenica o fizi~kom, psi-hi~kom ili materijalnom o{te}enju je nuàn, ali nedovo-ljan element. Dru{tvene norme i obi~aji, razvijeni u politi-ci, pravu i kulturi, djelomi~no oblikuju izbor onih kojima}e biti dodijeljen status `rtve.

Ni u jednoj situaciji nakon sukoba nije mogu}e uklju-~iti sve postoje}e `rtve u programe izlje~enja, priznavanja 189

istine, su|enja i mjera za nadoknadu {tete. Materijalni iz-vori i ljudska snaga su nedovoljni. Uslijed nu`de, obi~noje samo dio onih ~ija su temeljna prava naru{ena prih-va}en kao “prave” `rtve, ali i unato~ tomu, oni mogu odi-grati pozitivnu ulogu kao simboli~ki predstavnici {iregkruga `rtava u formalnim procesima pomirbe.

Definicija `rtve

Utjecaj dru{tva na proces to~nog definiranja `rtava temeljise na tri izvora:• socijalno-politi~ki ~imbenici;• pravne definicije `rtve; i• kulturni utjecaji na definicije

Jednako je va`no opaànje osoba koje su bile viktimi-zirane. Jesu li on/ona svjesni te viktimizacije? Teè lion/ona statusu `rtve ili postoji svjesno odbijanje takvogobilje`ja?

Dru{tveno-politi~ki ~imbenici

Pojam `rtve definiraju slu`bene institucije. Inicijative upodru~jima izlje~enja, priznavanja istine, pravde i od{teteo~igledno pridonose definiciji onih koji }e biti uvr{teni ukategoriju `rtava.

To je najo~itije u djelovanju komisija za istinu. Bezsumnje, takva tijela stimuliraju priznavanje `rtava. To jebio slu~aj i sa Komisijom za istinu i pomirenje u Ju`nojAfrici. Stotine ispitiva~a razgovarale su sa `rtvama, mnogisu svjedoci saslu{ani tijekom javnih zasjedanja; slu`beno jeizvje{}e javno priznalo patnje desetina tisu}a mu{karaca ièna. No ipak, njihova su ovla{tenja izostavila mnoge dru-ge ~ija bol nije spadala unutar slu`benih ocjena, a to je bioi slu~aj sa svim ostalim komisijama za istinu tijekomosamdesetih i devedesetih godina dvadesetog stolje}a. Tak-vo izostavljanje javlja se kao rezultat politi~kih, vremen-skih i materijalnih ograni~enja.

Politi~ka definicija zlo~ina koji se identificiraju i regi-striraju kao relevantni ima velike posljedice, upravo zato{to svaka takva definicija tako|er nu`no izostavlja nekezlo~ine kao neva`ne. Me|utim, bez obzira na definiciju,`rtvama su svi takvi zlo~ini relevantni. Jedan od mogu}ihu~inaka su spolne predrasude u ovla{tenjima komisije: de-finicije te{kog kr{enja ljudskih prava ~esto su prikrivale ilipodcjenjivale vrste nasilja koje ~e{}e trpe ène. (Veliki ko-rak u ispravljanju takve predrasude je priznavanje seksual-nog nasilja u statutima Me|unarodnog krivi~nog suda zabiv{u Jugoslaviju (International Criminal Tribunal for Yu-190

Luc Huyse@rtve

goslavia – ICTY) i Me|unarodnog krivi~nog suda (Interna-tional Criminal Court – ICC), kao zlo~ina protiv ~ovje~-nosti i ratnog zlo~ina.

Vrijeme je tako|er zna~ajan ~imbenik. Komisije zaistinu ili istra`ne komisije obi~no istraùju doga|aje kojisu se zbili u to~no odre|enom povijesnom razdoblju. Dak-le, nasilja koja su po~injena prije ili poslije tog razdobljane}e se razmatrati, usprkos svim patnjama i viktimizacija-ma koja su prouzro~ila. Materijalna ograni~enja tako|ermogu imati ogroman u~inak na ograni~avanje definicije`rtve ili na kapacitet sukladnih ovla{tenja. Programi nak-nade {tete imaju sli~ne u~inke. Oni u definiciju `rtve uk-lju~uju pojedince i zajednice. Ali i oni moraju donijeti ne-ke bolne odluke.

U situacijama nakon sukoba, kada je ekonomska in-frastruktura naj~e{}e uni{tena, sredstva su nedovoljna. Za-to se u stvarnosti samo dio svih ozlije|enih stranaka, mo-`da samo izravne `rtve ili one s najozbiljnijim psihi~kimpovredama, mogu kvalificirati za nadoknadu {tete. Ostali}e biti isklju~eni. Na primjer, izbjeglice su kategorija `rta-va koja se lako zaboravlja. Njihovi glasovi u raspravama odefiniranju `rtve su slabi; ~esto ìve izvan domovine, mo-`da ~ak i za ìvotnog vijeka cijele generacije ili duè. Kaoposljedica toga, nadoknada {tete putem vra}anja vlasni{tvau njihovom je slu~aju teàk, sporan i skup pothvat. @enesu tako|er jedna od skupina koje, zbog svog socijalno-poli-ti~kog statusa ili prirode viktimizacije, mogu biti isklju-~ene iz programa nadoknade {tete. U mnogim slu~ajevima,njihove patnje se smatraju privatnom stvari koja bi seuglavnom trebala rje{avati na privatnoj razini.

Uloga nevladinih udruga, lokalnih i me|unarodnih,tako|er pridonosi identifikaciji i definiranju `rtava. Njiho-va uloga u tim procesima ~esto zapo~inje prije obustavenehumanog reìma ili zavr{etka nasilnih sukoba. Gra|an-ske skupine prate kr{enje ljudskih prava, skupljaju podatkeo `rtvama i pruàju im pomo}. U Argentini, tijekom se-damdesetih i ranih osamdesetih dvadesetog stolje}a, nevla-dine su udruge prikupile podatke o “nestalima” dok su ge-nerali jo{ bili na vlasti. Godine 1983. predali su preslikesvojih spisa dràvnoj Nacionalnoj komisiji za nestanakosoba. U Gvatemali, Nadbiskupski ured za ljudska pravaskupio je podatke o `rtvama mnogo prije po~etka djelo-vanja slu`bene komisije za istinu. Ve}ina podataka koje suprikupile ove nevladine udruge bili su od presudne va`no-sti za situaciju nakon sukoba.

Nevladine udruge su tako|er aktivne u podru~ju iz-lje~enja, rehabilitacije i reintegracije `rtava. Sva takva djelo-vanja utje~u na na~in na koji `rtve shva}aju svoj status, 191

Luc Huyse@rtve

kao i na slu`bene definicije i zakone. I dok me|unarodnei lokalne nevladine udruge mogu pomo}i u davanju glasau{utkanim i nevidljivim `rtvama, njihovo djelovanje nijeuvijek neutralno. Ponekad izabiru `rtve prema sekta{kimosnovama, te iskori{tavaju humanitarnu pomo} kako bistvorile ili oja~ale partizanske veze. Postoji jo{ jedan pro-blem svojstven humanitarnom radu nevladinih organizaci-ja i ostalih ureda, a to je sklonost prenagla{avanju `rtveno-sti pojedinaca ili skupina, zanemaruju}i ~injenicu da oniimaju vi{estruke druge identitete, iskustva, sredstva, kapaci-tete, interese i te`nje, koji su jednako va`ni za njihovo de-finiranje i njihov poloàj kao pojedinaca i gra|ana.

Pravne definicije

Me|unarodnoj su zajednici trebale mnoge godine kako bise usuglasila oko definicije `rtve. Prvi korak je bila Dekla-racija UN-a o osnovnim na~elima ostvarivanja prava za`rtve zlo~ina i zlouporabe ovlasti iz 1985. godine. Ovajop}i opis posluìo je kao osnova za Deklaraciju o pravuna od{tetu `rtvama te{kog kr{enja ljudskih prava UN-oveKomisije za ljudska prava iz 1999. godine. Statuti na brzi-nu uspostavljenih sudova u Haagu i Arushi, te Me|una-rodnog krivi~nog suda (ICC) tako|er sadrè uobi~ajenedefinicije.

Slu`bene definicije “`rtve”:• Prema UN-ovoj Deklaraciji o osnovnim na~elima ostva-

rivanja prava za `rtve zlo~ina i zloupotrebe ovlasti, Re-zolucija Op}e skup{tine UN-a 40/34 od 24. studenog1985. godine, “`rtva”, u slu~aju zloupotrebe ovlasti, oz-na~ava “osobe koje su pojedina~no ili kolektivno pre-trpjele {tetu, uklju~uju}i fizi~ke i psihi~ke povrede, du-{evnu patnju, materijalni gubitak ili kojima su zna~ajnonaru{ena njihova temeljna prava kao posljedica djela ilipropusta koja ne predstavljaju samo kr{enja nacional-nih krivi~nih zakona, ve} i me|unarodno priznatih hu-manitarnih normi”.

• Prema UN-ovoj Komisiji za ljudska prava “Pravo na po-vrat imovine, od{tetu i rehabilitaciju `rtvama te{kogkr{enja ljudskih prava i osnovnih sloboda: Zavr{no iz-vje{}e specijalnog izvjestitelja UN-a, M. Bassiounia, uskladu s Rezolucijom Komisije 1999/33”, UN-ov doku-ment E/CN.4/2000/62, “Osoba je '`rtva' kada je, kaoposljedicu djela ili propusta koja predstavljaju kr{enjeme|unarodnih ljudskih prava ili humanitarnih pravnihnormi, pretrpjela {tetu, uklju~uju}i fizi~ke i psihi~kepovrede, du{evnu patnju, materijalni gubitak ili kojojsu zna~ajno naru{ena njezina osnovna zakonska prava.192

Luc Huyse@rtve

'@rtva' tako|er moè biti ~lan bliè obitelji ili ku}an-stva, kao i osoba kojoj je, uslijed poku{aja pomo}i `rtviili spre~avanja daljnjeg nasilja, naneseno fizi~ko i psi-hi~ko zlo te materijalni gubitak” (Deklaracija o pravu naod{tetu `rtvama te{kog kr{enja ljudskih prava, 1999.).

• Prema odredbama Statuta i Pravila o postupcima i do-kazima Me|unarodnog krivi~nog suda, tekst zavr{nogizvje{}a, prihva}en od strane Pripremne komisije na 23.sastanku, 30. lipnja 2000. godine, dokument PCNICC/2000/1/add.1): “a) '@rtva' je osoba koja je pretrpjela {te-tu kao posljedicu svakog zlo~ina koji je unutar ovlastiSuda; b) @rtve mogu biti organizacije ili institucije kojesu pretrpjele izravnu {tetu na svom vlasni{tvu koje jenamijenjeno religiji, obrazovanju, umjetnosti ili znano-sti, te dobrotvornim svrhama, te na svojim povijesnimspomenicima, bolnicama i drugim mjestima i objekti-ma humanitarne namjene”.

• U izvje{}u ju`noafri~ke Komisije za istinu i pomirbu,Odbor za nadoknadu {tete i rehabilitaciju definira ro-|ake i ~lanove obitelji `rtve na sljede}i na~in: “a) rodi-telji (ili oni koji su izvr{avali/vr{e ulogu roditelja); b)supru`nik (prema obi~ajnom pravu, religijskim ili au-tohtonim zakonima); c) djeca (ro|ena u ili izvan brakaili usvojena); d) osoba koju je `rtva imala/ima obi~ajnuili pravnu du`nost uzdràvati”.

Krivi~na legislacija situacije nakon sukoba, u kombina-ciji s me|unarodnim zakonom o ljudskim pravima i dràv-nim obi~ajnim, autohtonim i vjerskim zakonima, tvori dru-gi ~imbenik u identifikaciji i prepoznavanju `rtava. [to je{iri djelokrug takve legislacije, ve}i je broj `rtava koje se mo-gu uklju~iti u zakonsku kategoriju “ozlije|enih stranaka”.

U tranzicijskim dru{tvima, parlament obi~no ima za-datak nadgledati proces prihva}anja postoje}e krivi~ne le-gislacije, kako bi se razvio prikladan tuìla~ki sustav zasu|enje po~initeljima nasilnih djela. Posljedica politi~kih ivremenskih ograni~enja obi~no su granice koje se postav-ljaju novom sustavu. Nadalje, problemi se ~esto javljaju ka-snije na operativnoj razini, kada ministarstvo obrane po-ku{ava pokrenuti proceduralnu ma{ineriju. Kao primjermoè posluìti etiopski tranzicijski pravni sustav. Tamo-{nji sudovi mogu obra|ivati samo djeli} svih zlo~ina po-~injenih od strane marksisti~ko-lenjinisti~kog Mengistuo-vog reìma, te su prisiljeni kategorizirati zlo~ine i pro-slje|ivati samo one najozbiljnije, kao {to su genocidna dje-la. Ostali te{ki zlo~ini – arbitrarna uhi}enja, zapljene ikra|a vlasni{tva, prisilne migracije zemljoradnika, uporabagladi kao ratnog oru`ja i tako dalje – ostaju izvan njiho-vog dometa. 193

Luc Huyse@rtve

Posljedica toga jest to da patnje milijuna `rtava ne}ebiti priznate, niti uzete u obzir. Nadalje, u takvim situaci-jama je ~est slu~aj da se proces usredoto~uje samo na djelaprethodnog reìma, dok kr{enja ljudskih prava od stranenaoruànih opozicijskih pokreta nisu razmatrana.

Naposljetku, tuìtelji i suci na nacionalnim i me|una-rodnim sudovima su tako|er klju~ni sudionici u procesudefiniranja: oni, na vrlo formalan na~in, odlu~uju tko jepo~initelj, a tko njegova/njezina `rtva.

Kulturni utjecaji

Rasprava o univerzalnosti ljudskih prava pokazala je da sustavovi o tim pravima donekle ukorijenjeni u kulturi, kaoi mi{ljenja o tome {to predstavlja te{ko kr{enje tih normi,te, prema tome, i to kako bi se pojam “`rtve” trebao krei-rati. Kultura je tako|er zna~ajna u odre|ivanju rasponakrugova neizravnih `rtava. Na vrlo op}oj razini, moglo bise re}i da dru{tva u Africi i Aziji koriste {ire definicije op-sega uè obitelji i dru{tvenih veza od mnogih u Europi.

Osobni doìvljaj

Politi~ki programi i zakonski tekstovi nisu jedini temelj zadefiniranje `rtve u kontekstu dràvnih zlo~ina i gra|an-skog rata. Uvr{tavanje ljudi, ili njihovo izostavljanje iz {irekategorije “`rtava” tako|er ovisi i o osobnim doìvljajimapojedinaca uklju~enih u proces, kao i o prevladavaju}imstavovima unutar dru{tva ili kulture o tome {to sve pred-stavlja zlo~in, te, time i o tome {to predstavlja nano{enjefizi~ke, psihi~ke i materijalne {tete.

Pojedinci se razlikuju u na~inu na koji doìvljavajunanesenu bol. Neki namjerno odbijaju biti progla{eni`rtvama. Vide se kao vojnici, heroji, borci za slobodu ilimu~enici. Drugima je draà oznaka “preìvjelog” jer, pre-ma rije~ima Rama Mania, znanstvenika koji je djelovao unekoliko afri~kih zemalja “pojam `rtve definira pojedincau smislu njegove pro{losti; predstavlja ga kao bolesnog inemo}nog, te ostavlja dojam da su mu potrebni pomo} ilije~enje”.

Svjesnost o viktimizaciji je tako|er vaàn ~imbenik.Da bi pojedinac sam sebe doìvio kao `rtvu potrebno jeda imenuje svoju bol, optuì po~initelja i zatraì nekuvrstu od{tete. Koliko god to zvu~alo razumljivo, ljudi toipak naj~e{}e ne ~ine. Postoje neki prihvatljivi razlozi.Mo`da nemaju pristup javnim raspravama. Mo`da im ne-dostaju potrebne dru{tvene vje{tine da bi se njihov glas~uo. U~inci njihovih trauma su mo`da uni{tili svaku naduda im se nekako moè pomo}i. Mo`da su pasivni zbog194

Luc Huyse@rtve

osje}anja krivnje {to su preìvjeli ili {to nisu mogli pomo}idrugima. @ene proìvljavaju patnje druga~ije od mu{kara-ca. Na primjer, kada daju izjave komisijama za istinu, èneponekad radije govore o agoniji koju su proìvjela njihovadjeca i muèvi nego o vlastitim tjeskobama. êsto bi imjavno govorenje o seksualnom nasilju prouzro~ilo osje}ajsrama i dru{tvene isklju~enosti.

@rtve imaju pravo na {utnju. Me|utim, kao {to smove} ranije primijetili, one `rtve koje progovore javno i uk-lju~e se u proces pomirenja mogu posluìti kao simboli~kipredstavnici onih koji {ute.

Sekundarna viktimizacija

Uvijek postoje na~ini na koje osoba, koja je ve} postala`rtvom politi~kog, etni~kog ili religijskog nasilja, moè bi-ti dodatno povrije|ena i nakon {to je izravna viktimizacijaprestala. Izvori sekundarne viktimizacije naj~e{}e se pojav-ljuju na jedan ili vi{e sljede}ih na~ina:• nijekanje statusa `rtve;• neispunjena o~ekivanja u kontaktima sa slu`benim ure-

dima;• neèljeni u~inci inicijativa usredoto~enih na `rtve;• dru{tveno obiljeàvanje i isklju~ivanje.

Na prvi mehanizam smo se ve} osvrnuli ranije: soci-jalno-politi~ke, kulturne i pravne definicije `rtve rezultira-ju isklju~ivanjem pojedinaca i zajednica. Unato~ svim na-porima, neizbje`no je da }e nekim `rtvama priznavanjestatusa biti odbijeno. Ponekad je odbijanje statusa `rtve posvojoj prirodi zlobno. Moè se temeljiti na svjesnim po-ku{ajima da se patnje u~ine banalnima (na primjer, zlo na-neseno europskim Romima za vrijeme Drugog svjetskograta javno je progla{eno kao zanemarivo). Tako|er moèproizlaziti iz stigmatizacije (na primjer, u kasnim ~etrdese-tima i ranim pedesetima dvadesetog stolje}a `rtve Holoka-usta su gotovo optuìvane zbog pasivnosti u pogledu svojesudbine – “idu kao ovce na klanje”). Ili moè biti u~inakzanemarivanja patnji `rtava, progla{avaju}i ih sve teroristi-ma, ubojicama, zlo~incima itd.

@rtve ulaze u {irok spektar odnosa s predstavnicimaraznih vladinih i nevladinih ureda – policijom, sucima,dràvnim ~inovnicima, lije~nicima, novinarima i stru~nja-cima iz udruga za pomo} `rtvama. Od tih odnosa `rtveo~ekuju razumijevanje, suosje}anje i utjehu. Ali djelovanjei reakcije tih ljudi mogu zapravo prouzro~iti dodatne pat-nje. Moè ih se tretirati neprofesionalno, neprikladno iliponiàvaju}e. Dani podaci mogu biti neto~ni ili nedovolj-ni. Slu`beni procesi mogu biti nedovoljno osobni i hladni. 195

Luc Huyse@rtve

Takva negativna iskustva jo{ vi{e psihi~ki zastra{uju `rtve,te uve}avaju emocionalni stres i osje}aj nerazumijevanja,bezna|a i izolacije. Ponekad strukture sustava postavljajuhijerarhiju patnji, nanose}i stra{nu uvredu i ponovljenupatnju onima ~ija je bol progla{ena manje va`nom.

Uporaba/zlouporaba `rtvine agonije u politi~ke svrhemoè prouzro~iti druga~iji, ali jednako bolan u~inak. Po-nekad novi reìm moè do}i u isku{enje da iskori{tava ne-sre}u svojih `rtava nekom vrstom emocionalne ucjene, ka-ko bi mu me|unarodna zajednica pruìla ve}u pomo}.Svjesna ili nesvjesna, takva manipulacija `rtvama, politi~ki“otimaju}i” problematiku `rtava, moè uroditi kratkotraj-nim nagradama, ali njezin unutarnji u~inak u dru{tvu –otu|ivanje `rtava – vrlo je kontraproduktivno za odrà-vanje pomirbe.

Ironi~no, sekundarna viktimizacija moè se tako|erpojaviti i u institucijama koje bi trebale djelovati u intere-su `rtve. Komisije za istinu, na primjer, mogu ponovnootvoriti rane `rtava koje svjedo~e, nakon suo~avanja s na-silnicima ili zbog negativnog izlaganja njihova napada~a.

Procesi od{tetnog prava mogu imati sli~an u~inak.Oni su usredoto~eni na po~initelja, te time ~esto zanema-ruju glas `rtve tijekom ~itavog procesa, ili im izravno na-nose bol kroz zlobna unakrsna ispitivanja, koja ne bi tre-bala sluìti ni~emu drugome nego da se `rtva u javnostioslobodi traume.

Bez obzira na to je li kr{enje prava slu`beno priznatoili ne, za `rtve tako|er postoji rizik od dugoro~ne iz-loènosti sekundarnoj viktimizaciji, kao posljedice dru{tve-nog obiljeàvanja i isklju~ivanja. Ljudska volja za opro-stom je zna~ajna, ali postoje mnogi slu~ajevi gdje su poje-dinci, osobito ène, stalno iznova ka`njavani zbog toga {tosu postali `rtvama. Udovicama se moè zabraniti ponovnaudaja; silovane ène, one koje su prisiljene pruàti seksual-ne usluge za novac ili koje su jednostavno prihvatile posaoizvan svog doma tretira se kao prostitutke; njihova su dje-ca izop}ivana. Takvo odbijanje priznavanja i reintegracijemoè imati ozbiljne u~inke na materijalni poloàj èna, tena mogu}nost ulaganja napora za suprotstavljanje dru{tve-noj marginalizaciji.

“Samoviktimizacija”

Doga|a se da po~initelji nasilja tvrde da su oni sami `rtve.Okrivljuju ideolo{ku indoktrinaciju kojoj su bili izloèniili se pozivaju na ranija razdoblja u povijesti kada je njiho-va skupina ili zajednica bila viktimizirana. Ponekad ~akkrive i “sustav” za ono {to su sami po~inili. U~inak je ta-196

Luc Huyse@rtve

kav da se njihova djela opravdavaju, a odgovornost preba-cuje na neki anonimniji “sustav”, “ideologiju” ili “reìm”.

Prate}i sukobe u Sjevernoj Irskoj, Marie Smyth je na-pisala: “Status `rtve naknada je `rtvi koja zavrje|uje suo-sje}anje, podr{ku, vanjsku pomo}. @rtve su, po definiciji,ranjive, i svako nasilje s njihove strane moè se protu-ma~iti kao posljedica njihove viktimizacije. Dodjeljivanjestatusa `rtve postaje institucionalizirani na~in izbjegavanjakrivnje, srama ili odgovornosti”.

Opravdavanje viktimizacije indoktrinacijom moè, unekoj mjeri, biti prihvatljivo za slu~ajne promatra~e, kojisu optuèni zbog neizravne, moralne odgovornosti. Ali toih moè ohrabriti da izbjegnu svaku odgovornost za krei-ranje pravedne politi~ke i materijalne budu}nosti za sve~lanove dru{tva. I dok se po~initelji pozivaju na argument“svi smo mi `rtve”, u~inak moè biti ozbiljno ometanjeprograma pomirbe. Takvo zamagljivanje krivnje sa gledi{tamnogih `rtava moè postati prepreka na putu suìvota,povjerenja i empatije.

Angaìranje `rtava

Pasivno stanje `rtve – stanje u kojemu se ljudi {utnjom, ne-zauzimanjem i rezignacijom izbjegavaju suo~iti sa svojompatnjom i traumama – neprijatelj je pomirbe. Ono onemo-gu}uje povratak samopouzdanja i integriteta `rtve. Ono ta-ko|er navodi napada~e da definiraju i organiziraju pomir-bu kao bezbolan proces opra{tanja i zaboravljanja. Preduv-jet svake politike pomirbe jest osnaìvanje `rtve, prona-laènje na~ina da iza|e iz podre|enog poloàja.

Osnaènje `rtava

Gotovo svi programi pomirbe, osobito u podru~jima iz-no{enja istine i izlje~enja, nastoje osnaìti `rtve nasilnihsukoba. Oni angaìraju izvore koji `rtvama vra}aju dosto-janstvo, reputaciju i ìvotne prilike.

Udruènja `rtava klju~ni su ~imbenici u tom podru-~ju. Ona djeluju u ve}ini dru{tava nakon sukoba, u raspo-nu od malih skupina, kao {to su “Majke s Trga de Mayo”u îleu, do velikih organizacija preìvjelih, kao, na prim-jer, IBUKA u Ruandi. Ona pokrivaju ~itav niz aktivnostiu podru~ju osnaìvanja. Djeluju kao skupine koje vr{e pri-tisak na zakonodavstvo i javnost, obavje{tavaju javnost ipruàju pravnu pomo}.

Identifikacija `rtava je jedan od njihovih najva`nijihciljeva. IBUKA (na kinyarwanda jeziku, jednom od slu`be-nih jezika u Ruandi, ibuka zna~i “zapamti”) je objavila po- 197

Luc Huyse@rtve

pis od 59.050 `rtava genocida, svih iz podru~ja Kibuye nazapadu zemlje, uz obalu jezera Kivu. Taj popis sadrìosobne podatke (ime, spol, godine itd.), te podatke o okol-nostima smrti (mjesto, upotrijebljeno oru`je itd.). U Ar-gentini, îleu i Gvatemali, gdje su se zvjerstva dugo vreme-na poricala, sakupljanje takvih osnovnih podataka putemudruènja `rtva, moglo bi pomo}i razbijanju {utnje.

Udruènja `rtava za samopomo} imaju jednako va-`nu ulogu. Terapeuti u radu s grupama zaklju~ili su kako“zajedni~ka patnja” ima ljekovit u~inak. I dok trauma mo-è {utke nastavljati ubijati `rtvu iznutra, razgovor o tomeu dru{tvu supatnika moè im pruìti osje}aj olak{anja i za-po~eti katarzi~ki proces. Razmjene informacija, procesiu~enja slu{anja tu|ih problema i dvojbi, postupno otkri-vanje snage saveza – sve to olak{ava razvoj dru{tvenih i po-liti~ko-pravnih vje{tina. ^lanovi takvih skupina polako }e,ali sigurno, pomo}i jedni drugima da ovladaju tehnikamaimenovanja boli koju su proìvjeli, optuùju}i one koji suza nju odgovorni i zahtijevaju}i priznanje i od{tetu. Za-mjeranje zbog nanijete boli vodi ka povratku samopouz-danja, ono je zna~ajan korak prema ponovnoj izgradnjipovjerenja u sebe i druge. Dodatni u~inak je suprotstav-ljanje stavovima i tipovima pona{anja koja se razvijaju u{utnji i izolaciji.

Skupine za samopomo}, kao {to su udruènja udovicau Ruandi, stvaraju podràvaju}u dru{tvenu strukturu zasvoje ~lanove. @rtve koje sudjelovanjem u takvim mreàmaprije|u iz stanja pasivnog neangaìranja u aktivni anga-`man mogu ~ak dosti}i i ulogu moralnih vo|a i odigratizna~ajnu voditeljsku ulogu u procesima pomirbe.

Jedan nedavni razvoj doga|aja – porast takozvane kul-ture `rtve – moè `rtvama olak{ati postignu}e prijeko po-trebnog osnaènja. Javno mnijenje, koje djelomi~no po-dràvaju i slijede zakonodavci i nevladine udruge, promije-nilo se na dva na~ina.

Kao prvo, dogodio se pomak od kulta heroja do kulta`rtve. Javnu i politi~ku pa`nju sada privla~i patnja umjestoherojstva. Takva kulturna promjena dokazana je takozva-nim “ponovnim otkri}em povijesnih `rtava”, kao {to su:prisilna radna snaga u Tre}em Rajhu, seksualno roblje(znano kao “ène za utjehu”) u japanskoj vojsci u Drugomsvjetskom ratu, Amerikanci japanskog podrijetla koji su bilizatvarani u koncentracijske logore nakon napada na PearlHarbour, indijanski uro|enici u SAD-u, Abori|ini u Au-straliji, i milijuni zlostavljanih i ubijenih mu{karaca i ènatijekom okrutnog razdoblja europskog kolonijalizma iropstva. To je dovelo do zahtjeva da se politi~ki nasljedni-ci ispri~aju za djela iz pro{losti, te do traènja od{tete inaknade, sve u ime pomirbe.198

Luc Huyse@rtve

Drugi pomak, glede reakcije na zlo~in, skrenuo jepa`nju sa isklju~ivog usredoto~enja na po~initelja, te na-glasak stavio na `rtvu. Op}enito govore}i, takav je trendvidljiv u razgranavanju programa za podr{ku `rtvama, te uporastu viktimologije kao znanstvene discipline. To~nije, ukontekstu bavljenja nasilnom pro{lo{}u, ~ini se da tranzi-cijska dru{tva sada daju prednost od{tetnom pravu i iz-no{enju istine nad izravnom odmazdom, djelomi~no izbog toga {to su kazneni postupci orijentirani na po~ini-telje i uvelike zanemaruju `rtve, dok se alternativni instru-menti vi{e usredoto~uju na `rtvu i posljedice zlo~ina.

Osnaènje `rtava nije idealno u svim uvjetima. Onomoè postati i prepreka mirnom suìvotu i uzajamnompovjerenju. Udruènja `rtava mogu organizirati opozicijumjerama koje teè pomirenju ranije sukobljenih strana,kao {to su uvjetne amnestije ili reintegracija po~initelja.@rtve mogu ostati zarobljene u pro{losti, neprekidno tra-è}i priznanje svojih patnji, ali bez strategije za budu-}nost. Ruandsku organizaciju IBUKA su, na primjer, kri-tizirali zbog suprotstavljanja pu{tanju zarobljenika kojisu bili zatvoreni bez optu`nice, te zbog prvotnog odbi-janja prihva}anja gacaca sudskog sustava orijentiranog napomirbu (vidi studiju slu~aja nakon poglavlja 7). Udru-ènja `rtava u Sjevernoj Irskoj suprotstavila su se pomir-benim mjerama, kao {to je uklju~ivanje osu|enih zatvore-nika u vladinu Jedinicu za povezivanje `rtava (VictimLiaison Unit). Aktivnosti i skupine koje sluè kako bioja~ale identitet i zajednice `rtava mogu ponekad zatvori-ti ljude u pro{lost ili poticati partizanska grupiranja me-|u pa}enicima. U najgorem slu~aju, to ~ak moè dovestii to uporabe proìvljene patnje kao opravdanja za novoosvetoljubivo nasilje.

Suparni{tvo me|u `rtvama

Zanimljivo je vidjeti sve one koji su propatili u nasilnimsukobima kao prirodne saveznike, ~ak i kao ~lanove jedneslo`ne obitelji. Me|utim, povijest nas u~i da se `rtve ~estogorljivo natje~u me|u sobom za priznanja, za materijalnasredstva, odnosno kompenzacije, za pozitivnu diskrimina-ciju u podru~jima stanovanja i obrazovanja, te za simbo-li~ka dobra, kao {to su spomenici, medalje, obljetnice iostali tipovi komemoracije.

Suparni{tvo je naju~estalije me|u `rtvama iste vrstenasilja. Postoje povijesne studije o o{trim borbama nakonDrugog svjetskog rata me|u raznim `rtvama njema~ke in-vazije na Belgiju, Francusku i Nizozemsku. Borci iz pokre-ta otpora, prisilna radna snaga, progonjeni domoljubi, an- 199

Luc Huyse@rtve

tifa{isti, komunisti i preìvjeli @idovi – svi su poku{avalipredstaviti svoje patnje ve}ima od patnji ostalih, te posta-viti svoja iskustva kao dominantna u nacionalnom sje}a-nju na rat. Takav se obrazac uvijek iznova ponavlja umnogim dana{njim kontekstima. U Burundiju, na prim-jer, uobi~ajeno je da vo|e Tutsa bojkotiraju uvo|enje bilokoje obljetnice Hutu `rtava, i obratno.

Druga vrsta suparni{tva razvija se me|u `rtvama raz-li~itih vrsta nasilja. Ameri~ki povjesni~ar Peter Novick ci-ni~no govori o “borbi za zlatnu medalju na Olimpijadi ge-nocida”. Neki su @idovi osobito nagla{avali jedinstvenostHolokausta, uskra}uju}i ~ak ostalim skupinama `rtava (npr.Armencima u Turskoj po~etkom dvadesetog stolje}a) pra-vo da svoju patnju nazovu “genocidom”. Takva je reakcijalako razumljiva. Ne samo da je ona proizvod te{ke traume,ve} i teì monopolizaciji simboli~kog kapitala kojeg takvajedinstvena sudbina nosi sa sobom, pretvaraju}i je u poli-ti~ke i ekonomske prilike koje bi mogle barem malo na-domjestiti te{ku nepravdu.

@rtve i po~initelji: naizmjeni~ne uloge

Postoje okolnosti nakon sukoba u kojima je gotovo nemo-gu}e povu}i jasnu granicu izme|u `rtava i po~initelja. Au-toritarni reìmi, osobito ako ostanu na vlasti tijekommnogih godina, mogu rezultirati zamagljivanjem razlikeizme|u viktimiziranog i po~initelja: veliki dio stanovni-{tva postane `rtvom totalitarne uporabe kontinuirane in-doktrinacije i ideologije, ali je tako|er mogu}e i njihovosudjelovanje u dràvnim zlo~inima. U slu~aju gra|anskograta, gotovo sve sukobljene skupine po~inile su te{ka kr{e-nja ljudskih prava. Krug nasilja u zemljama kao {to su Bu-rundi, Kolumbija, Sjeverna Irska, Ruanda i [ri Lanka ne-prestano pretvara `rtvu u agresora, i obratno.

U najgorem slu~aju, ljudi su ponekad brutalno prisi-ljeni na nasilje: vojska je prisilila gvatemalske seljake da eli-miniraju dou{nike daju}i informacije gerilskim pokretima.Nu`no je razmotriti takvu zamjenu uloga prilikom pripre-me i uvo|enja programa pomirenja. Jasno je da se suìvoti uzajamno povjerenje ne}e razviti ako se kru`na prirodanasilja ne prepozna i ne prizna.

Mnogi }e odbiti prihvatiti odgovornost: “Me|u naro-dima koji vjeruju da su `rtve agresije postoji razumljiva ne-mogu}nost shva}anja da su i oni tako|er po~inili nasilje.Mitovi o nedu`nosti i `rtvenosti velika su prepreka u su-o~avanju s neèljenim ~injenicama”, pi{e Michael Igna-tieff. Uzajamno nasilje tako|er stvara situacije nakon su-koba u kojima je gotovo nemogu}e provoditi od{tetno200

Luc Huyse@rtve

pravo. Kazneni sustavi nisu predvi|eni za bavljenje takvimkomplikacijama.

Djeca vojnici koja su sudjelovala u stra{nim zlo~inima(kao, na primjer, u Liberiji i Sijera Leoneu) osobit su slu~ajneobi~ne kombinacije `rtve i nasilnika. Ona zasluùju po-sebnu pa`nju. Nevladine udruge, kao {to je Koalicija za za-ustavljanje iskori{tavanja djece vojnika (Coalition to Stopthe Use of Child Soldiers), s pravom se bore za demobili-zaciju i mjere reintegracije u Kongu, Eritreji, Etiopiji, Sije-ra Leoneu, na Filipinima i u Paragvaju.

Nejasno}e koje slijede iz takvih situacija potaknulesu neke promatra~e da dvoje o korisnosti razlikovanja iz-me|u `rtve i agresora. Oni radije koriste op}i pojam“preìvjeli”, koji obuhva}a sve one koji se moraju pomiri-ti nakon sukoba. Takav argument izaziva o{tro protiv-ljenje onih koji tvrde da }e to {tetiti nekim `rtvama i po-stati izvor sekundarne viktimizacije. No, sveobuhvatnipojam preìvjelog moè biti koristan u situacijama kadase razvilo ozra~je koje moè omogu}iti `rtvama i po~ini-teljima zlo~ina da poduzmu neke zajedni~ke korake pre-ma pomirbi.

Zaklju~ne napomene

Prepoznavanje `rtve klju~no je u traganju za pomirbom.Niè naveden popis na~ela koja se moraju razmotriti mo-gao bi pomo}i doma}im i me|unarodnim uredima da sena pravilan na~in bave tom temom:• Budite svjesni mnogih posljedica izabiranja pojedine

politi~ke i pravne definicije “`rtve”.• Po{tujte osobne doìvljaje `rtava o onome {to im se do-

godilo. U nekim slu~ajevima to zna~i da im se morapristupiti kao preìvjelima, a ne kao `rtvama. Istovre-meno bi zakonodavci morali prihvatiti da su doìvljajifleksibilni i s vremenom se mijenjaju. Trauma je viruskoji sporo napreduje.

• Prihvatite ~injenicu da se oporavak `rtve odvija na ne-koliko razli~itih razina.

• Omogu}ite kolektivne mjere u podru~jima zdravstveneskrbi, obrazovanja i stanovanja, koje }e pomo}i cijelojzajednici, te tako uklju~ite mnoge koji nisu uvr{teni uprograme od{tete.

• Poslu{ajte potrebe `rtava koje ìve kao izbjeglice u su-sjednim zemljama.

201

Luc Huyse@rtve

Izvori i ostale reference

Glavni izvori

Rombouts, Heidy and Stef Vandeginste. “Reparation for Victims ofGross and Systematic Human Rights Violations: The Notion ofVictim”, Third World Legal Studies, 2001–2002 (in press).

South African Truth and Reconciliation Commission. Report, Vol. IV.Cape Town: Juta & Co., Ltd, 1998.

Ostale reference

Boyden, Jo and Sara Gibbs. Children of War: Responses to Psycho-Social Di-stress in Cambodia. Geneva: United Nations Research Institute forSocial Development (UNRISD), 1997.

Gibbs, Sara. “Postwar Social Reconstruction in Mozambique: Refra-ming Children's Experiences of Trauma and Healing.” In: Rebuil-ding Societies after Civil War: Critical Roles for International Assistance.Krishna Kumar. Boulder, Colo.: Lynne Rienner, 1997: 227–238.

Ignatieff, Michael. “Articles of Faith.” Index on Censorship 5 (1996):110–122.

Lorentzen, Lois Ann and Jennifer Turpin. The Women and War Reader.New York: New York University Press, 1998.

Mani, Rama. Beyond Retribution: Seeking Justice in the Shadows of War.Cambridge and Malden, Mass: Polity Press and Blackwell, 2002.

Minow, Martha. Between Vengeance and Forgiveness: Facing History afterGenocide and Mass Violence. Boston: Beacon Press, 1998.

Novick, Peter. The Holocaust in American Life. Boston: Hougton Mifflin,1999.

Smyth, Marie. “Putting the Past in its Place: Issues of Victimhood andReconciliation in Northern Ireland's Peace Process.” In: Burying thePast: Making Peace and Doing Justice after Civil Conflict, edited by Ni-gel Biggar. Washington, DC: Georgetown University Press, 2001:107–130.

Tushen, Meredith and C. Twagiramariya. What Women Do in Wartime:Gender and Conflict in Africa. London: Zed Books, 1998.

202

GoranMILAS

Vlado[AKI]


O ÊMUSVJEDOÊ

ZATOÊNICISRBIJANSKIH

LOGORA?

UVOD

Ljudska povijest od najranijih vremena prepuna je primje-ra poku{aja istrebljenja jedne ljudske skupine od stranedruge skupine. Logi~no je zaklju~iti da se u~estalost i te-ìna posljedica takvih masovnih zlo~ina trebala smanjivatisa porastom kolektivnog pam}enja i civilizacijske razvije-nosti. Me|utim najstravi~niji masovni zlo~ini dogodili suse u dvadesetom stolje}u, a najve}i od njih – Holokaust,na “najciviliziranijem” kontinentu – Europi. O~igledno je,dakle, da ljudsko pam}enje posljedica takvih zlo~ina i glo-balni civilizacijski napredak nisu bili va`ni ~imbenici nji-hove prevencije. Stoga se u dvadesetom stolje}u, a naro~itoposlije drugog svjetskog rata u okviru dru{tvenih znanosti,a posebice sociologije i psihologije velika pozornost usmje-ravala prema istraìvanjima stvarnih uzroka masovnih zlo-~ina. U tom kontekstu posebni prinos shva}anju uzrokagenocida i masovnih ubijanja ljudi razvijao se u okviru so-cijalne psihologije.

Skupina autora koji su se najintenzivnije bavili istra-ìvanjem genocida i masovnih ubijanja ljudi te primjenomsociopsihologijskih teorija i koncepcija za obja{njenje nji-hovih uzroka i posljedica objavili su 2002. godine knjigupod naslovom “Understanding Genocide – The Social Psy-chology of the Holocaust”. Knjiga je zapravo zbornik od14 posebnih cjelina u kojemu dvadesetak poznatih socijal-nih psihologa obja{njava razli~ite aspekte genocida i ma-sovnih ubijanja sluè}i se analizom dosada{njih istraìva-nja i suvremenim spoznajama iz socijalne psihologije. Ra-di poku{aja primjene modela iznesenih u knjizi na ~injeni-ce navedene u ovom radu osvrnut }emo se samo na nekaop}a mjesta iz knjige koja se po ocjeni autora mogu kori-stiti za zaklju~nu raspravu.

Newman i Erber (2002.), na temelju predo~enih analizau knjizi, navode da su kriza, strah i prijetnja povijesnonaj~e{}e povezani s genocidom. Ta tri ~imbenika vode dotraènja `rtvenog jarca u drugoj ljudskoj skupini. Pri tomeodre|ene kulturne vrednote vi{e od drugih vode po~inite- 205

lje prema genocidu ili masovnim ubijanjima. Tome jo{ pri-nose op}a ljudska sklonost ka konformizmu i pokoravanju,neaktivnost “pasivnih promatra~a”, prikrivanje zlo~ina la-ìma od strane po~initelja, sklono{}u nekih po~initelja danaro~ito brutalno postupaju prema `rtvama te poku{aju dase kasnijim analizama zlo~ina opravdaju po~initelji.

Sve navedene temeljne ~imbenike koji jednu ljudskuskupinu vode prema genocidu ili masovnom ubijanju pri-padnika druge skupine autori precizno analiziraju u knji-zi. Tako Frey i Rez (2002.) navode da svaka vanjska skupi-na moè biti tretirana kao “`rtveni jarac” sve dok nije do-voljno sposobna uzvratiti, mada prethodna uvjerenja o ne-kim skupinama ~ine te skupine vjerojatnijim “`rtvenimjarcima” (vidi Staub and Mandel, 2002.). Oyserman i Lauf-fer (2002.), analiziraju}i utjecaj kulture na vjerojatnost sta-tusa “`rtvenog jarca” navode da je ta vjerojatnost ve}a akoje vanjska grupa percipirana iz konteksta dominantno ko-lektivisti~ke kulture ili ako se nalazi u okviru kolektivisti-~ke kulture. Navode primjer Nacizma kao radikalnog ko-lektivisti~kog pokreta unutar kojeg se kao “`rtveni jarac”na{la ìdovska manjina nad kojom je izvr{en genocid.

Va`no je napomenuti da s motri{ta skupine koja jepo~initelj genocida ili masovnog ubijanja, prema spome-nutim autorima, “`rtveni jarac” nije skupina koja se doìv-ljava isklju~ivo inferiornom ve} i opasnom i prijetnjom popo~initelja u odnosu na njegove ciljeve. Stoga se takvavanjska skupina dodatno stigmatizira to jest poistovje}ujeju se s “divljim ìvotinjama”. Na taj na~in kod velikogbroja po~initelja umanjuje se osje}aj odgovornosti za po-~injene zlo~ine, a kao glavni psiholo{ki ~imbenici po~i-njenja postaju sklonosti ka konformizmu s ciljevima “unu-tarnje skupine” te sklonosti ka poslu{nosti i pokoravanju.Kada se tome pridoda fenomen pasivnosti promatra~a ne-uklju~enih u sukob (vidi Staub, 2002.) i vjerovanje laìmai prijevarama po~initelja (vidi Erber, 2002.), stvoren je dru-{tveni okvir za genocid i masovno ubijanje.

Kao primjere genocida i masovnog ubijanja pripad-nika jedne skupine ljudi od strane druge, u dvadesetomstolje}u, osim Holokausta, autori navode Turski genocidnad Armencima 1915.–1916., “autogenocid” u Kambodì1975.–1979., genocid u Ruandi 1994. i masovna ubijanjau Argentini 1976.–1979. Genocid i masovna ubijanja udrugoj Jugoslaviji po~etkom devedesetih spominju se sa-mo u radu Glicka (2002.), kao primjeri s ideolo{kom po-zadinom i to samo u slu~aju srpske agresije na Bosnu iHercegovinu i Kosovo.

Srbija je po~etkom devedesetih osim na Bosnu i Her-cegovinu i Kosovo izvr{ila agresiju i na Hrvatsku. U toj206

Goran Milas, Vlado [aki}O ~emu svjedo~e zato~enicisrbijanskih logora?

agresiji genocid i/ili masovno ubijanje bili su sastavni dioratne strategije kojoj je cilj bio onemogu}iti Hrvatskoj de-mokratsko odcjepljenje od druge Jugoslavije i odcjepljenjevelikog dijela njenog teritorija prema vi{estoljetnom veli-kosrpskom planu (vidi Pavli~evi}, 1992.). U ovom raduanaliziran je upravo taj aspekt agresije koji najzornije po-dupire tezu o genocidu i/ili masovnom ubijanju kao dije-lu ratne strategije. U zaklju~noj raspravi poku{at }e se, sto-ga primijeniti navedeni teorijski okvir i na ovaj ratni do-ga|aj iz nedavne pro{losti.

Iskustvima oslobo|enih branitelja i civila iz srpskihlogora dosad su se, gotovo isklju~ivo, bavili mediji, pogla-vito kroz izdvojene ispovijesti ili u maniri nesustavnih pri-kaza anegdotalnog karaktera. Iako i takva svjedo~anstvaimaju teìnu, u znanstvenom smislu, mnogo ve}u vrijed-nost imaju sustavna istraìvanja populacijskog karaktera iliona provedena na nepristranim uzorcima zavidne veli~ine.Istraìva~i Instituta Pilar su, u suradnji s Hrvatskim dru-{tvom logora{a srpskih koncentracijskih logora obavili an-ketno istraìvanje na gotovo dvije tisu}e oslobo|enih bra-nitelja i civila, na temelju kojeg se, uza sve metodolo{keograde, moè suditi o na~inu postupanja u logorima, nevi{e na razini izdvojenog slu~aja, ve} kao odraz op}egna~ela.

Metoda

U radu su izloèni rezultati anketnog ispitivanja 1917 os-lobo|enih zato~enika srpskih logora. Istraìvanje je zami-{ljeno kao populacijsko, jer je svaki ~lan Hrvatskog dru-{tva logora{a srpskih koncentracijskih logora bio duànispuniti anketu. U izradi ankete konzultirane su stru~neosobe razli~itih profila, no kona~an izgled i sadràj obli-kovali su ~lanovi Predsjedni{tva, rukovode}i se ponajprijenastojanjem da se prikupi {to ve}i broj relevantnih podata-ka. Na svojoj prvoj sjednici, Predsjedni{tvo je donijeloodluku kako je svaki ~lan dru{tva duàn ispuniti anketu ido danas ju je ispunilo vi{e od dvije tisu}e zato~enih bra-nitelja i civila, a njih pet stotina dalo je i ne{to iscrpnijiiskaz o vlastitom kretanju tijekom zarobljeni{tva.

Iako su dobiveni podaci dragocjeni u rasvjetljavanjuzbivanja u srpskim logorima, istraìvanje se suo~ilo s pro-blemima koja u stanovitoj mjeri ograni~avaju njihovu va-ljanost i vjerodostojnost. Prije negoli se upustimo u anali-zu podataka spomenut }emo metodolo{ke ograde, koje nasprije~e da dobivene nalaze prikaèmo kao posve vjerodo-stojnu sliku onoga {to se de{avalo s braniteljima i civilimatijekom njihova zato~eni{tva. 207

Goran Milas, Vlado [aki}O ~emu svjedo~e zato~enici

srbijanskih logora?

Jedan od nedostataka svakako je neprikladnost anket-ne metode u zahva}anju odgovora koji nisu unaprijedpredvi|eni. Projekt je intencijski zami{ljen kao uska spregakvalitativnog i kvantitativnog pristupa, u kojem bi neusi-ljeni, spontani razgovori s nekolicinom biv{ih zato~enikaili njihove pismene izjave posluìle kao pojmovni okvir zaizradu ankete. Prou~eni materijali nastali uporabom kvali-tativne metodologije su me|utim pokazali da osobe oslo-bo|ene iz srpskih logora nisu bile sklone davati odve} te-meljite i iskrene odgovore, nastoje}i se dràti faktografijebez spominjanja neugodnih potankosti. Tek je u manjembroju izjava zabiljeèno svjedo~enje o mu~enju, ubijanju idrugim zlodjelima, ali vrlo rijetko kao da se radi o osobikoja ih navodi. Takav obrambeni mehanizam je posve ra-zumljiv i nalazi se u funkciji za{tite osobnog integritetasvakog pojedinca, ali je zbog toga studija ostala li{ena po-tencijalno vrijednih podataka.

Name}e se tako|er pitanje koliko su ispitanici cenzu-rirali vlastite odgovore u anketnom upitniku. Premda semoè pretpostaviti da je valjanost upitnika time ugroènau bitno manjoj mjeri od slobodnih pisanih iskaza, pro-blem nijekanja i skrivanja bolnih doìvljaja svakako valjauzeti u obzir pri tuma~enju. Takva primjedba tim je va`ni-ja uzme li se u obzir da anketa nije bila anonimna i da suprilikom njezina ispunjavanja u prostoriji bili nazo~ni i~lanovi Predsjedni{tva koji su ispitanike upu}ivali kako daodgovaraju na pitanja. Nezajam~ena anonimnost svakakoje mogla biti razlogom pove}ane cenzure i suzdràvanjaod posve iskrenih odgovora, napose u osoba koje su proì-vjele osobito traumati~na iskustva.

Drugi jasno uo~ljiv problem ankete {to su je oslo-bo|eni zato~enici ispunjavali bila je njena nepotpunost inedora|enost, vjerojatno kao posljedica brzine kojom jesa~injena. Navedimo samo primjer izostavljanja vjerojatnonaj~e{}e kori{tene metode fizi~kog mu~enja – udaranja ibatinanja iz inventara ponu|enog ispitanicima. Preostaliproblemi vezani su uz nejaka metrijska rje{enja pojedinihpitanja koja su ograni~ila statisti~ku obradu na isklju~ivoopisne pokazatelje, bez mogu}nosti da se u cjelokupnuproblematiku za|e i ne{to dublje.

Unato~ pobrojanim ograni~enjima, podaci prikuplje-ni anketom itekako su dragocjeni jer u svakom pogledupredstavljaju spoznajni iskorak u odnosu na posve anegdo-talne epizode pojedinaca zato~enika ~ije su se ispovijestina{le u medijima. Prikupljeni podaci, naime, nude mnogo{iru sliku onog {to se de{avalo u srpskim logorima, te senakon njihova predo~enja te{ko moè govoriti o izdvoje-nim slu~ajevima ili izuzetnim okolnostima. Upravo u pro-208


cjeni populacijskih parametara, odnosno rasprostranjeno-sti odre|enih iskustava me|u zato~enicima u cjelini, valjatraìti glavnu prednost prikupljenih podataka. Moèmose, dodu{e, pitati je li uzorak osoba koje su ispunjavale an-ketu reprezentativan za sve zato~enike. Premda je beziz-nimno davan svim ~lanovima Dru{tva opravdano je pret-postaviti da bi rezultati bili uvelike druk~iji u slu~aju dasu ga imali prilike ispuniti i oni koji se nikad nisu vratiliiz zato~eni{tva. Stoga se moè pretpostaviti, da pristranostpodataka ide u smjeru ne{to bolje slike ìvota u srpskimlogorima nego {to je uistinu bila.

ANALIZA REZULTATA

Socio-demografska obilje`ja uzorkaPrema ve}ini socio-demografskih obilje`ja, uzorak oslobo-|enih zato~enika ne odudara od prosjeka op}e populacije.Ono po ~emu je, razumljivo, najvi{e razli~it jest zastuplje-nost spolova. U uzorku izrazito dominiraju mu{karci (vi{eod 95%), {to je, s obzirom na okolnosti, o~ekivan podatak.Prosje~na dob zato~enika bila je, u trenutku zarobljavanja38 godina {to pribli`no odgovara populacijskom prosjekuizuzmu li se njeni maloljetni pripadnici. Izrazitu ve}inuzato~enika ~ine Hrvati (94%) i katolici (94%).

Podaci o zarobljavanjuUzorak se ve}inom sastoji od branitelja (72%), dok na ci-vilno stanovni{tvo otpada 12% zato~enika uz jo{ 15% pri-padnika civilne za{tite. Veliku ve}inu ispitanih osoba zaro-bila je Jugoslavenska armija (79%), dok se u tome svojstvumnogo rje|e spominju paravojne postrojbe (14%) i “terito-rijalci” (5%).

Zarobljeni{tvoZarobljenici su ve}inom odvo|eni u srpske logore Srem-sku Mitrovicu (34%) i Stai}evo (28%), dok su druga odre-di{ta spominjana mnogo rje|e. Zna~ajan postotak zato-~enika boravio je tako|er u Begejcima (9%) i Manja~i(3%), a tek su rijetki odvo|eni u Bile}u, Glinu, Knin, Ni{ili Staru Gradi{ku. Ispitanici u velikom broju navode dvijeili vi{e lokacija, {to upu}uje na postojanje tranzitnih iodredi{nih logora.

Duljina zarobljeni{tva u velikoj je mjeri ovisila o sta-tusu u trenutku zarobljavanja. Civili i pripadnici civilneza{tite ve}inom su pu{tani nakon jednog do tri mjeseca,dok su branitelji zadràvani u zato~eni{tvu i znatno dulje, 209


srbijanskih logora?

neki ~ak vi{e od dvije godine. U prosjeku je zato~eni{tvotrajalo ne{to manje od ~etiri mjeseca. Ne treba uz to zane-mariti kazivanja nedavno oslobo|enih osoba koja svjedo~eda se u srpskim zatvorima jo{ i danas nalaze hrvatski za-to~enici, {to je podatak, koji bi, kad bismo ga uzeli u ob-zir, iznesene procjene uvelike produljilo.

Uvjeti smje{taja u logorima naj~e{}e su opisivani kao“lo{i”, “oskudni” i “neprikladni”. Podjednako neprimjereni-ma ocijenjene su hrana i higijenski uvjeti. Takve su odgovo-re gotovo beziznimno davali svi oslobo|eni zato~enici.

Mu~enjeSvjedo~anstva oslobo|enih zarobljenika govore kako je mu-~enje bilo sastavnim dijelom zato~eni{tva, a ne tek izdvo-jen slu~aj pojedinca ili manje skupine ljudi. U logorima subili primjenjivani najteì oblici zlostavljanja, uklju~uju}i iubijanje zato~enika. Gotovo polovica ispitanih zato~enika(46%) vidjela je ubojstvo nekog drugog zarobljenika (Slika1). Takva se pojava, naàlost, ne moè ograni~iti samo napojedine logore. Naprotiv usporede li se svjedo~anstva za-to~enika iz razli~itih logora, u svakome od njih pribli`noisti postotak je nazo~io ubojstvu nekog od zarobljenika.Naàlost anketa nam ne dopu{ta da razdvojimo ubojstvakoja su se desila neposredno po zarobljavanju od onih dokojih je do{lo nakon smje{tanja u logor.

U logorima se primjenjivao ~itav niz fizi~kih i du{ev-nih metoda mu~enja, barem nekima od kojih su, gotovobez iznimke, podvrgavani zato~enici. Popis fizi~kih meto-da sadràvao je dvanaest postupaka zlostavljanja koji su ulogorima primijenjivani razli~itom ~estinom. Neki od njih,me|utim, bili su gotovo sveprisutni, tako da je svega ne{to210


Slika 1.Bio svjedokom ubijanja

zatvorenika

manje od 7% oslobo|enih zato~enika izjavilo kako tije-kom zarobljeni{tva nije iskusilo ni jednu od pobrojanihmetoda. Rije~ je poglavito o civilnim osobama koje su uzarobljeni{tvu bile kratkotrajno. Preostala ve}ina susrela sebarem s jednim ili ve}im brojem u~estalih na~ina zlostav-ljanja (Slika 2).

Me|u na~inima zlostavljanja prednja~e oni koje bismomogli podvesti pod uskra}ivanje za ìvot nu`nih namirnica,neprikladnost smje{taja i neprimjerenost brige o zato~enici-ma. Mu~enje gla|u i è|u bile su svakako najra{irenije me-tode zlostavljanja. Prvu je iskusilo 67%, a potonju 54% za-to~enika. O prehrani u logoru moè posvjedo~iti i razlika uprosje~noj teìni prije i nakon pu{tanja koja iznosi gotovo18 kg. Uzimaju}i u obzir duljinu boravka u zato~eni{tvu,osoba je u logoru gubila prosje~no pet kilograma mjese~no.Takvi podaci jasno upu}uju na namjerno izgladnjivanje ko-je je u logorima sustavno provo|eno. Uskra}ivanje sna ta-ko|er je bilo u~estalo primjenjivano (52%), a dobro je zna-no da se njime postiè op}a dezorijentacija i psihi~ko slab-ljenje zatvorenika, ~esto s namjerom mijenjanja stavova usklopu postupka koji je u literaturi poznat kao ispiranjemozga. Ve}ina je tako|er bila izloèna hladno}i (49%), akad bismo proanalizirali vrijeme u kojem su bili zato~eni,vjerojatno bismo mogli zaklju~iti kako su oni koji joj nisubili izloèni, boravili u logoru u toplijem dijelu godine.Iznimnom ~estinom zato~itelji su se sluìli izolacijom kaometodom zlostavljanja (48%). Me|u visokorangiranim me-todama, koje se u~estalo spominju nalazi se i mu~enje ìvo-tinjama kojeg navodi gotovo 20% oslobo|enih zato~enika. 211


srbijanskih logora?

Slika 2.Broj primijenjivanih metodafizi~kog mu~enja

Iako je njeno odre|enje uvelike nejasno, ova metoda se vje-rojatno podjednako odnosi na nehigijenske uvjete u prosto-rijama kojima su se kretale ìvotinje poput kukaca ili {tako-ra, kao i na stvarno zlostavljanje ìvotinjama poput natjeri-vanja pasa na zato~enike.

Mu~enje u uèm smislu rije~i sastoji se u nano{enju fi-zi~ke boli koja nije posljedica tek boravka u neprimjerenojprostoriji ili uskra}ivanja stvari nu`nih za ìvot. U pojmov-no raznovrsnoj kategoriji “ostalih fizi~kih metoda” koju jeizabralo 25% ispitanih, kriju se poglavito oni koji su tije-kom zato~eni{tva premla}ivani. Naàlost ova, vrlo u~estalametoda mu~enja, zasigurno je kori{tena mnogo vi{e nego{to to brojke nagovje{tavaju. Propust je na~injen pri izradiankete u kojoj je ona oma{kom izostavljena, tako da ju jeispitanik mogao spomenuti tek na vlastitu inicijativu. No iovako se dade dosta zaklju~iti o njenoj ra{irenoj uporabi.Ne{to manje uobi~ajene metode mu~enja ili one posebnookrutne spominjane su rje|e. Mu~enje lijekovima spominje9% zato~enika {to se vjerojatno odnosi na uskra}ivanje, a nena davanje neprimjerenih farmakolo{kih pripravaka. Mu-~enje strujom je iskusilo 8% zato~enika, paljenjem njih 5%,seksualno zlostavljanje i mu~enje vje{anjem 4%, a pedesetakzato~enika (2%) bilo je izloèno iznimno okrutnom na~inumu~enja kastriranjem (Slika 3).


Slika 3.U~estalost primjene razli~itih

fizi~kih metoda mu~enja

Svjedo~anstva o zlostavljanju nude razmjerno jasnusliku o tome {to se odvijalo u srpskim logorima. Posve jeneupitno da su zarobljenici smje{tavani u posve neodgova-raju}e prostorije i da je s njima postupano bez uvaàvanja~ak i elementarnih fiziolo{kih potreba. Uz to je zna~ajanbroj zato~enika bio izloèn zlostavljanju s nakanom da imse nanese bol ili da ih se trajno osakati. Pri tome su se ulogorima razmjerno u~estalo sluìli premla}ivanjem, ali su,premda mnogo rje|e, kori{tene i druge, mnogo okrutnijeili bizarnije metode. U analizi valja imati na umu nesklo-nost mnogih da navedu i priznaju neka posebno neugod-na i traumati~na osobna iskustva zbog ~ega je moglo do}ido podcjenjivanja rasprostranjenosti pojedinih oblika zlo-stavljanja.

Odgovori ispitanih osoba nadalje sugeriraju kako jedu{evno zlostavljanje bilo jo{ ~e{}e primjenjivano od fi-zi~kog. Manje od 5% biv{ih zato~enika navodi kako im ni-je bilo izloèno. Preostali priznaju kako je na njima bilaprimijenjena barem jedna, ali mnogo ~e{}e ve}i broj postu-paka duhovnog zlostavljanja. Nezanemariv broj ispitanihosoba je {tovi{e odgovorio kako su zlostavljani svim nave-denim metodama. Nije odve} te{ko pretpostaviti ~emu jesluìlo du{evno zlostavljanje. Rije~ je o postupcima kojiponiàvaju, slabe moral i samopouzdanje, naru{avaju sa-movrednovanje i dovode do potpune nesigurnosti. Takvipostupci koristili su se u mnogim ratovima, a veoma sli~-nu vrstu zlostavljanja prolazili bi ameri~ki vojnici zaroblje-ni za Korejskog rata, kad je i skovan pojam ispiranja moz-ga.

Naj~e{}i oblici psihi~ke torture bili su usmjereni nakidanje veze s Hrvatskom i vrijednostima zbog kojih subranitelji po{li u borbu. âk 82% oslobo|enih zato~enikanavodi kako im je govoreno da ih Hrvatska vi{e ne èli, a74% ih je {tovi{e bilo prisiljeno na pjevanje ~etni~kih pje-sama. Strah, nesigurnost i dezorganizacija bili su tako|erpoticani neposrednim fizi~kim prijetnjama. Slu{anju zapo-maganja drugih logora{a bilo je izloèno gotovo tri ~etvrti-ne zarobljenika (70%), a prijetnje strijeljanjem bile su upu-}ene tako|er velikoj ve}ini (64%). Za ve}inu (47%), {to-vi{e, nije se ostalo samo na prijetnjama ve} su organiziranala`na strijeljanja. Zarobljenici su tako|er zastra{ivani pri-silnim promatranjem ubijanja i zlostavljanja (28%) ili sek-sualnog napastovanja (5%). Za potpuno slabljenje moralaprovo|ene su i la`ne razmjene (58%) i odvo|enja u nepoz-nato (45%) nakon kojih, sigurno je, zarobljenici vi{e nisuimali vjere u svoje izbavljenje. Vi{ekratno ispitivanje u sva-ko doba dana i no}i koje je iskusilo gotovo dvije tre}ineispitanih osoba (60%) trebalo je, zdruèno s deprivacijom 213


srbijanskih logora?

sna polu~iti stanje dezorijentiranosti i slabo}e nakon kojegbi bilo lak{e izvu}i odre|ene informacije od zarobljenikaili ih iskoristiti na neki drugi na~in. Dodatni preduvjet zato bila je potpuna izolacija, odnosno zabrana komunikaci-je s drugim zarobljenicima ~ije postojanje doista i po-tvr|uje vi{e od polovice ispitanih osoba (51%). Velik brojzarobljenika je tako|er zatvaran i u samice (36%). Dakako,cijeli program postupaka nije bio slu~ajan, ve} vjerojatnobri`no planiran i provo|en. Nije se prezalo od iskori{ta-vanja zarobljenika, koje se prisiljavalo na nastupanje u me-dijima (19%), pisanje peticija (32%) ili potpisivanje la`nogiskaza (32%) (Slika 4 i 5).

Cjelokupna lepeza kori{tenih metoda zlostavljanja pru-à mogu}nost jasnog i{~itavanja namjera i strategije priti-ska na zarobljenike. Posve je jasno da je u osnovi cijelogpostupka instrumentalizacija zatvorenika koje se logorimanastojalo “slomiti” fizi~ki i psihi~ki. Brojna svjedo~anstvakazuju kako je odre|en broj zarobljenika jednostavnosmaknut. Oni koji bi preìvjeli, prolazili bi torturu s na-mjerom zastra{ivanja, poniàvanja i slabljenja samovred-novanja kao preduvjeta mijenjanja politi~kih stavova i vri-jednosti. Takve je ljude bilo mogu}e naknadno iskoristitikako bi se u doma}oj i svjetskoj javnosti stvorio la`ni do-jam pravednog rata moralno opravdanih ciljeva.

214


Slika 4.Broj primijenjivanih metoda

du{evnog mu~enja

ZAKLJU^NA RASPRAVA

Urednik i jedan od autora knjige “Putevima pakla: krozsrpske koncentracijske logore u 21. stolje}e” D. Rehak, ina-~e i sam zato~enik srpskog koncentracijskog logora tije-kom srpske agresije na Hrvatsku 1991. godine, navodi poi-mence {ezdesetak koncentracijskih logora na teritoriju Re-publike Srbije i Crne Gore u kojima su po~etkom devede-setih odvo|eni Hrvati. Nad njima su vr{ene torture opisa-ne u predo~enoj analizi. Uz to skupina autora (Rogi} isur., 1995.) objavila je precizne podatke i kontekst u kojemje vi{e stotina tisu}a nesrpskog pu~anstva iz Hrvatske prot-jerano iz svojih domova. Neka svjedo~anstva kako je tajproces tekao na individualnim razinama objavljena su uknjizi “Stotinu svjedo~anstava” (1993.) i mnogim drugimpublikacijama. Iz analize svih dostupnih izvora predo~enisu i na~ini na koje su se provodila masovna ubijanja iprotjerivanja na cijelom teritoriju Republike Hrvatske tije-kom 1991. godine (vidi [aki} i sur., 1992.).

Ovi se podaci navode kao potpora predo~enim u ovojanalizi, kako bi primjena teorijskog okvira iz uvoda nasrpsku agresiju na Hrvatsku bila razvidnija. 215

Slika 5.U~estalost primjene razli~itih du{evnih metoda mu~enja

Srpska agresija na Hrvatsku uslijedila je u procesu ra-spada komunizma kao svjetskog procesa i raspada drugeJugoslavije u kojoj su pod prividom jednakosti svih petnaroda Srbi imali dominantnu politi~ku, sigurnosnu iekonomsku ulogu. Drugim rije~ima, kriza raspada Jugo-slavije najvi{e je prijetila ugroziti privilegije koje su Srbijakao jedna od sastavnica Jugoslavije i srpski narod na cije-lom teritoriju Jugoslavije, a posebice u Hrvatskoj, Bosni iHercegovini i na Kosovu imali gotovo pedeset godina. Taprijetnja izaziva strah i homogenizaciju kod srpskog na-roda uo~i raspada komunizma pod ideolo{kom maskom“antibirokratske revolucije”. Srpska akademija znanosti(SANU) izdaje Memorandum kao svojevrsni “manifest”za spas druge Jugoslavije, a u stvari njime se oìvljuju sto-ljetne velikosrpske te`nje za tu|im, naro~ito hrvatskimteritorijima. Dodatna homogenizacija srpskog naroda do-ga|a se i zlouporabom religije u politi~ke svrhe, putemodre|enih krugova u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Tako suSrbi po~etak raspada Jugoslavije kroz demokratski procesosamostaljivanja pojedinih njenih sastavnica do~ekali pot-puno nacionalno i ideolo{ki homogenizirani, imali su“vo|u” i imali su nadzor nad Jugoslavenskom armijom.Ostali narodi iz druge Jugoslavije bili su im potpuno in-feriorni. Kao “`rtvene jarce” me|utim izabrali su tri na-rodne skupine – Hrvate, Bo{njake (Muslimane) i Albancesa Kosova jer se to poklapalo s njihovim velikosrpskimplanom. Kada su Hrvatsku napali, Hrvati su bili potpu-no razoruàni, a na me|unarodnom planu uveden je em-bargo na uvoz oru`ja. Osje}aju}i se superiornima i bez mo-gu}nosti da im “vanjske skupine” ili “`rtveni jarci” uzvra-te Srbi su najprije izvr{ili agresiju na Hrvatsku, zatim Bo-snu i Hercegovinu i na kraju na Kosovo. U sva tri slu~ajakoristili su etni~ko ~i{}enje i genocid odnosno masovnaubijanja. U sva tri slu~aja razli~ite institucije i pripadnicime|unarodne zajednice bili su u najdramati~nijim trenu-cima pasivni promatra~i (primjeri Ov~are u Vukovaru iSrebrenice u BiH to naro~ito potvr|uju). Budu}i da su seSrbi me|usobno konformirali te pokoravali svome “vo|i”Milo{evi}u, me|unarodna zajednica bila pasivna, a “`rt-veni jarci” nisu mogli uzvratiti, postavlja se logi~no pi-tanje nisu li time bili ispunjeni svi va`ni uvjeti iz teorij-skog okvira za dogo|eni genocid odnosno masovna ubi-janja Hrvata, Muslimana i Albanaca u Hrvatskoj, Bosni iHercegovini i na Kosovu. Srpska konstrukcija obmana dasu Hrvate ubijali radi osvete za Jasenovac ili radi spa-{avanja srpske manjine u Hrvatskoj (sli~na je Njema~kojobmani iz Drugog svjetskog rata da su napali ê{ku radispa{avanja Njemaca iz Sudeta), a Muslimane i Albance216


radi osvete za poraz na Kosovu polju 1471. tako|er se uk-lapa u navedeni okvir. Odgovore na pitanja o me|una-rodnim krugovima koji su naro~ito podràvali ulogu me-|unarodne zajednice kao pasivnih promatra~a mogu}e jeprona}i kroz analizu njihovih pojedina~nih interesa pre-ma o~uvanju Jugoslavije i nakon raspada komunizma. Utom kontekstu moè se promatrati i embargo na uvozoru`ja iako se znalo da }e svi osim Srba biti u inferior-nom poloàju, a Hrvati i Slovenci prvi poku{ati ostvaritidemokratsku neovisnost. A to je upravo bio okida~ zadogo|eni genocid opisan u ovom radu i mnogim drugimpublikacijama, sukladan navedenom sociopsihologijskomteorijskom okviru.

LITERATURAErber, R. (2002.), With a Clear Conscience: Lyng Self-Deception andBelief. In: S. L. Newman and R. Erber, (Eds.) Understanding Genoci-de: The Social Psychology of the Holocaust, Oxford University Press.

Frey D., Rez H. (2002.), Population and Predators: Preconditions forthe Holocaust From a Control-Theoretical Perspective Belief. In: S.L. Newman and R. Erber, (Eds.) Understanding Genocide: The SocialPsychology of the Holocaust Oxford University Press.

Mandel, D. R. (2002.), Instigators of Genocide: Examining Hitler Froma Social-Psychological Perspective. In: S. L. Newman and R. Erber,(Eds.) Understanding Genocide: The Social Psychology of the Holocaust,Oxford University Press.

Newman, S. L., Erber, R. (2002.), Epilogue: Social Psychologists Con-front the Holocaust. In: S. L. Newman and R. Erber, (Eds.) Under-standing Genocide: The Social Psychology of the Holocaust, Oxford Uni-versity Press.

Oyserman D., Lauffer A. (2002.), Examining the Implications of Cultu-ral Frames on Social Movements and Group Action in Newman.In: S. L. Newman and R. Erber, (Eds.) Understanding Genocide: TheSocial Psychology of the Holocaust, Oxford University Press.

Pavli~evi}, D. (1993.), Dva stolje}a velikosrpskih te`nji prema Hrvatskoj1793.–1993., “Dru{tvena istraìvanja”, Rat protiv Hrvatske, Zagreb,oùjak–lipanj 1993.

Rogi}, I., Esterajher J., Knezovi}, Z., Lamza-Posavec V., [aki}, V. (1995.),Progonstvo i povratak: Psiho-socijalne odrednice progonstva i mogu}-nosti povratka hrvatskih prognanika, Zagreb.

Rehak, D. (2002.), Putevima pakla: kroz srpske koncentracijske logore u 21.stolje}e, Zagreb.

[aki}, V., Sedlar, S., Toj~i} A. (1993.), Ratni zlo~in i zlo~in genocida uagresiji Srbije na Republiku Hrvatsku 1991., “Dru{tvena istraìva-nja”, Rat protiv Hrvatske, Zagreb, oùjak–lipanj 1993.

217


srbijanskih logora?

IV.

@IVJETI

SA

ZLOM

AnteVU^KOVI]

Katoli~ki bogoslovni fakultet Sveu~ili{ta u Splitu

Bo`eVULETA

Franjeva~ki institut za kulturu mira, Split

VUKOVARU SVJETLU

OPRA[TANJA

Vrijeme i povijest prolaze mnogo brè nego {to zarastajuna{e rane. Ve} i zbog te brzine vrijeme nije u stanju iscijeli-ti sve rane, usprkos narodnoj mudrosti koja veli upravosuprotno. Vrijeme je univerzalni lijek samo ukoliko prista-nemo na to da su rane zalije~ene onda kada vrijeme prega-zi sve ranjene.

Veliko zlo rata i nasilja je iza nas. Vukovar i sve {toovo ime simbolizira je iza nas. No, naàlost, vrijeme nasi-lja nije pro{lo. Po~injeno zlo ìvi. @ivi u srcima po~initeljai ìvi u njihovim `rtvama. Kao da je zadobilo samostojniìvot, jo{ gore, kao da se od prvotnog zlog ~ina umnoìlo.@ivi u srcu po~initelja i pona{a se nijemo, pod pla{tem ni-jekanja ili opravdanja. @ivi u srcu `rtve i ho}e se osamosta-liti u liku uzvra}anja istom mjerom, u liku osvete. I jedani drugi na~in su plodno tlo na kojem zlo moè neometanorasti i ~ekati kada }e se pruìti nova prigoda da zaìvi stav-ljanjem u svoju slu`bu onih za koje se uhvatilo.

Dogo|eno zlo ne zavr{ava zavr{etkom izvornog zlog~ina. Ono nastoji preìvjeti i namnoìti se po svaku cije-nu. Spremno je ~ekati, mijenjati maske i oblike. Spremnoje pritajiti se i mijenjati skrovi{ta. Va`no mu je preìvjeti.

Kr{}anstvo poznaje pona{anje zla i poznaje na~in op-ho|enja s njim. Zna kako je ono lukavo. No, zna i izlaz izzla. Ne iscrpljuje se u njegovu poznavanju. Nije dovoljnopoznavati kako se zlo pona{a. Valja znati kako se boritiprotiv njega. Za po~initelja izlaz iz zla je u kajanju i tra-ènje opro{tenja, za `rtvu u oprostu.

I kajanje i oprost su te{ki ljudski ~ini. Zato su i rijetki.Zato se naj~e{}e doga|a da se dogodi oprost bez srca i ka-janje bez obra}enja.

Susjed pruì susjedu ruku preko volje, skrivaju}i svojezlopam}enje i izri~u}i rije~i koje se mogu shvatiti kao ri-je~i oprosta ili poku{aja uspostave novih odnosa, ali neg-dje u dubini srca i biv{i po~initelj i biv{a `rtva slute da senije dogodio oprost, da je ono {to se dogodilo oblik opro-sta bez srca kako ga naziva Jankelevitch,1 oprosta koji na- 223

li~i izjavi ljubavi bez iskrenosti. @rtva se, usprkos mnogimru`nim i bolnim sje}anjima ipak odlu~ila pruìti ruku su-sjedu, biv{em po~initelju, prona{la je svoje razloge za takav~in, pruìla mu ruku koja ozna~ava spremnost na miranìvot usprkos nutarnjoj odbojnosti. No, nema oprosta, ne-ma odnosa, nema srca. Tako se dogodi minimum preduv-jeta za ìvot, ali se ne dogodi i suìvot. Tako se stvori oz-ra~je u kojem se govori o novim odnosima, ali ih se nemoè ìvjeti.

Po~initelj promrmlja neku rije~ koja bi mogla bitishva}ena kao rije~ pokajanja, skrivaju}i se iza op}ih for-mula i povr{nih opravdanja, stvori privid kako mu jeào, a u srcu zna kako bi se vjerojatno pona{ao na istina~in kada bi se na{ao u istoj ili sli~noj situaciji i zna ka-ko je samo promijenjena situacija razlog da se sada po-na{a druk~ije.

Poku{aji ìvljenja jednih uz druge, kada ve} nije mo-gu}e jednih s drugima, smje{taju se uglavnom izme|u neo-prosta i nijemog nepokajanja, s jedne strane, i oprosta iobra}enja, s druge. Ovo je, ~ini se na prvi pogled, lak{i put,jer je manje zahtjevan, ali je na duge staze opasan i razoranstoga {to je plodno tlo gajenju zlopam}enja kod `rtve, i zlu-radosti i iste spremnosti na nasilje kod po~initelja. Opasanje, jer je gotovo neizbje`no da se neokajano i neopro{tenozlo u sada{njim odnosima oblikuje kao op}e nepovjerenje ida se s vremenom prenese na nove generacije.

Kr{}anstvo je u svom temelju kodiralo nu`ne preduv-jete mogu}em oslobo|enom ìvotu nakon dogo|enog zla.Jedan od tekstova koji u sebi nosi opis potrebnog za noviìvot jest i tekst u Lukinom evan|elju o dvojici u~enikakoji putuju u Emaus nakon Isusove smrti na kriù. Tekstse nalazi u Evan|elju po Luki.2

Iza ove dvojice u~enika leì zlo, nepravda, smaknu}eu~itelja. Smrt ima, ~ini se, zadnju rije~. Nakon Isusovesmrti njihov se ìvot vi{e ne moè nastaviti putem kojimsu po{li dok su jo{ i{li za njim. Njega vi{e nema i sada jevrijeme povratka ku}i, povratka tamo odakle su po{li zanjim. Nakon dogo|enog zla ìvot se ne moè nastaviti kaoda ni{ta nije bilo. Valja ga nastaviti, ali on vi{e ne moète}i pravcem kojim je tekao. Ili }e se nastaviti zapo~inju}iiznova, na drugom mjestu, u drugim uvjetima, nerijetko udrugom jeziku i u drugoj zemlji ili }e se nastaviti tamogdje je prekinut, ako je to jo{ mogu}e.

Razgovor ove dvojice ukazuje na to kako dogo|enozlo valja izre}i. Ova dvojica su pogo|eni neizravno. To je irazlog zbog kojega mogu razgovarati neposredno nakonnasilja. Izravna pogo|enost nasiljem oduzima rije~. Nije-most je naj~e{}i rezultat podnesenog nasilja.224

Ante Vu~kovi}, Boè VuletaVukovar u svjetlu opra{tanja

Izre}i ono {to me je povrijedilo ve} je po sebi procesolak{anja. To je najvidljivije na suprotnom slu~aju, naslu~aju nemogu}nosti izricanja podnesenog zla. Podno{e-nje zla koje nismo u stanju izre}i i kojeg ne moèmo pri-pisati njegovu autoru (primjerice kod seksualnog zlostav-ljanja djece) vodi nas i protiv na{e volje i izri~ite namjere uokrivljivanje nas samih, u preuzimanje krivnje na same se-be. No, podneseno zlo nije manje ako mu zamijenimo au-tora. Ono se na takav na~in samo mnoì. Stoga se doga|ada nakon {to `rtva sebi pripi{e krivnju, sama po~ne ~initiisto prema drugima. Osve}uje se a da sama ne zna za{to to~ini. Tako `rtva nasilja postaje nasilnikom, okradeni krad-ljivcem.

Onima koji su najvi{e trpjeli najteè je izre}i pretrplje-no. I istodobno njima je najpotrebnije izre}i sve i oprosti-ti. Oprost je izlaz `rtve iz prikovanosti na nasilje.

Uzmemo li u obzir da po~initelji mrze one kojima suna~inili zlo i vodimo li ra~una o tome kako je apsurdnoda `rtva sama traì po~initelja kako bi mu oprostila, izbi-strit }e se u svijesti kako je `rtvi mogu}e izre}i pretrpljenozlo a da to ne mora biti izricanje po~initelju te kako semoè oprostiti od navezanosti na pretrpljeno zlo a da zato ne mora ~ekati po~initeljevu molbu za oprostom. Na-ravno, ovdje oprost ne zna~i prvenstveno oprost `rtve po-~initelju, nego opra{tanje `rtve od navezanosti na podnese-no zlo.3 To~no je kako nitko ne moè samom sebi oprosti-ti na isti na~in na koji se nitko ne osje}a obaveznim odrà-ti obe}anje koje je u~inio samo sebi.4 No, mi oprost misli-mo prvenstveno kao povratni glagol: oprostiti se, odvojiti seod pretrpljenog zla i tako osloboditi prostor u kojem }ebiti mogu}e oprostiti po~initelju ukoliko ga on zatraì i is-puni druge preduvjete (kajanje, nadoknada {tete, obe}anjepromjene).

U kr{}anstvu, a kr{}anstvo je najdalje iskora~ilo u od-nosu `rtve prema pretrpljenom zlu i u odnosu prema po-~initeljima, prema neprijateljima, oprost nije nadasve od-nos s po~initeljem niti ponovna uspostava odnosa po~ini-telja i `rtve. U kr{}anstvu je oprost nadasve odnos `rtve sBogom.

To je vidljivo i iz ovog Lukinog izvje{taja. Ova dvoji-ca u~enika dodu{e razgovaraju jedan s drugim, ali njihovrazgovor uvire u razgovor s Isusom kojega ne prepoznajudok mu pri~aju {to se dogodilo u Jeruzalemu.

To {to njih dvojica razgovaraju u dogo|enom nasiljunije jo{ dovoljno. Potrebno je dodu{e podneseno zlo stavi-ti u rije~, oblikovati ga jezi~no, ali nije svaki razgovor lje-kovit. Postoje razgovori koji naoko stvaraju privid oslo-ba|anja tereta, ali koji nas na nevidljiv na~in jo{ ja~e veù 225


uz dogo|eno zlo. Ova dvojica hrane jedan drugome vlasti-tu muku. Dok razgovaraju njihovo poti{teno stanje du{ese ne smanjuje. Naprotiv. To je razgovor koji ne lije~i. Ta-ko se u kr{}anstvu kodira kako samo izricanje podnesenogzla nije dovoljno. Izre}i svoju muku nekome tko nosi istumuku i zauzvrat dobiti istu muku natrag ne zna~i oslobo-diti se svoje muke, nego je udvostru~iti. Tako postoje sna-`ne veze koje ìve jedino od me|usobnog hranjenja pesi-mizmom. Takav odnos treba pomo} izvana. Lije~e nas raz-govori koji nam ne potvr|uju na{u pesimisti~nu viziju do-ga|aja, nego samo oni koji su nam u stanju otvoriti noveobzore.

Zato je scena susreta dvojice u~enika s Isusom vrlozna~ajna. Ova dvojica ne prepoznaju Uskrslog. Njihoveo~i su odve} navezane na pretrpljeno zlo a da bi mogleprepoznati oslobo|eni ìvot, ìvot koji nije navezan nazlo. Sve dotle dok se ne dogodi oprost, dok se ne otvorimogu}i obzor oslobo|enog ìvota nakon podnesenog na-silja, na{e o~i nisu u stanju vidjeti i prepoznati takvu mo-gu}nost.

Ova dvojica jo{ jednom pri~aju istu pri~u. Ovaj putne samo jedan drugome, nego strancu, nekom tko dolaziizvana.

Oprost je rije~. Oprost je najprije vezan uz govor, ri-je~, pri~u. Ne mora biti mi{ljen cijeli psihi~ki proces kojibi obuhvatio stanje od povrede do kona~nog oprosta.Oprost moè biti jednostavno rije~ koja, kada se izri~e,~ini ono {to veli. Rije~ koja dijeli dva vremena. Rije~ kojadijeli vrijeme zla u kojem postoji po~initelj i `rtva, vrijemeneprijateljstva kojeg odre|uje po~initelj a u kojem je `rtvapasivna od vremena kojeg `rtva rije~ju “opra{tam” ~ini no-vim vremenom. “Oprost” je granica, prekid vremena po-vrede i neprijateljstva, novost, neo~ekivana rije~ koja stvaraono {to govori.

Rije~ “oprost” je najprije rije~. Kao rije~ ona prekida{utnju. Izme|u po~initelja i `rtve, nakon po~injenog zla,vlada {utnja. [utnju ne moè prekinuti po~initelj. Njegovgovor spada jo{ uvijek u nasilje. âk i onda kada traìopro{tenje njegovo govor nije oslobo|en od nasilja. Po-~initelj, ako ho}e izbje}i dodatno nasilje, treba osluhnutikada i kako moè progovoriti. Samo `rtva moè prekinuti{utnju. Rije~ koja prekida {utnju ne bri{e pro{lo. Ona sa-mo diè te{ki nijemi pokrov nad pro{lo{}u. Rije~ skidateìnu {utnje. Zato je rije~ opro{tenja prekid, promjena,granica, brana, vremenska granica.

No, rije~ nije lagana. Oblikovati rije~ oprosta je vrlozahtjevno. Jer, rije~ opro{tenja traì najprije oblikovanje iizricanje podnesenog zla.226


U razgovoru Isusa i dvojice u~enika nema nikoga odonih koji su bili uklju~eni u nasilje. Niti Isus ima potrebus njima raspraviti podneseno zlo niti to traì od ove dvoji-ce. Uskrs se doga|a neovisno o onima koji su sudjelovali unasilju i izlaz iz poti{tenosti zbog nasilja se doga|a neovi-sno o po~initeljima. I uskrsnu}e i izlaz iz poti{tenog stanjai opro{tenje se doga|aju u odnosu s Ocem, odnosno Ri-je~ju.

Nije neva`no uo~iti kako kr{}anstvo u sebi krije mo-gu}nost izlaza iz zla, oprosta kroz odnos s Ocem, dakle ureligioznom podru~ju, neovisno o po~initeljima.

Razgovor s Isusom otvara u~enicima nove obzore. Izperspektive Uskrslog nasilje dobiva drugo zna~enje. Us-krsli ga smje{ta u drugi kontekst, u drugi odnos. Ne uma-njuje ga, ne bri{e ga, ne nije~e ga, ali mu daje druga obi-lje`ja, vidi ga iz perspektive Uskrsa.

U trenutku kada se ovoj dvojici otvore o~i, kada ustrancu prepoznaju U~itelja, ubijenog i Uskrslog koji nijeoptere}en ni zlom ni zlopam}enjem, doga|a se promjena skojom ova dvojica nisu ra~unali. Ta promjena je toliko ja-ka da Uskrsli moè i nestati iz vidljivog.

Dok su maloprije jo{ sami mislili kako je no} razlogda stranca ne puste da nastavi svojim putem, sada im no}nije vi{e prepreka da se vrate u Jeruzalem. Dok su ranijebjeàli iz Jeruzalema ostavljaju}i iza sebe mjesto nasilja inepravde, sada im to isto mjesto postaje mjesto nade, na-govje{taj novog. Kao {to je Uskrsli morao umrijeti da bipobijedio smrt tako i ova dvojica moraju na mjesto nasiljakako bi svjedo~ili ìvot.

Oprost ne bjeì od mjesta gdje se dogodilo nasilje ioprost ne zapo~inje novi ìvot na drugom mjestu. Oprostotvara mogu}nost da se na mjestu nasilja zapo~ne novi,druk~iji ìvot. Oprost nije nastavak kao da se ni{ta nije do-godilo, nije povratak na staro. Oprost je novi po~etak.

Osim toga, ova dvojica sad ponovo pri~aju istu pri~u,sa svim detaljima, bez ikakve promjene onog {to se dogo-dilo, ali sada sve izgleda druk~ije. Oprost ne zaboravlja ine dokida pam}enje. On pamti druk~ije.

Vukovar je mjesto po~injenog i pretrpljenog zla. I Vu-kovar se moè pretvoriti u mjesto neiskrenog kajanja i pri-vidnog oprosta. I Vukovar moè biti mjesto izbjegavanja ane povratka, tlo zlopam}enja, a ne oprosta, skriveno mje-sto zluradosti a ne obra}enja. No, Vukovar isto tako moèpostati mjesto na kojem }e zaìvjeti snaga ìvota i oprosta,na kojem }e se dogoditi novi po~etak, druk~iji ìvot.

Vukovar zasigurno ne}e postati mjesto zaborava, alivalja uloìti truda kako ne bi postalo mjesto zlopam}enja.Potrebna je perspektiva Uskrsa i oprosta kako bi se Vuko- 227


var smjestio u obzor ìvota. On to moè sve dok budesrdaca koja }e gorjeti povjerenjem u ìvot usprkos smrti, uopra{tanje usprkos izostanku kajanja, u novi po~etak us-prkos zlu koje preìvljava pod pla{tem nijemosti. Vrijemene}e izlije~iti rane, ali oprost moè iscijeliti i ranjene ljudei ranjeno vrijeme.

BILJE[KE 1 Usp. Vladimir Jankelevitch, Le Pardon, Aubier 1967., str. 46–472

13I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zoveEmaus, udaljeno od Jeruzalema {ezdeset stadija. 14Razgovarahu me-|usobno o svemu {to se dogodilo. 15I dok su tako razgovarali i ra-spravljali, pribliì im se Isus i po|e s njima. 16Ali prepoznati ga – bi-ja{e uskra}eno njihovim o~ima. 17On ih upita: “[to to putem pretre-sate me|u sobom?” Oni se snu`deni zaustave 18te mu jedan od njih,imenom Kleofa, odgovori: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te nezna{ {to se u njemu dogodilo ovih dana?”

19A on }e: “[to to?” Odgovore mu: “Pa ono s Isusom Nazare}aninom,koji bija{e prorok – silan na djelu i na rije~i pred Bogom i svim naro-dom: 20kako su ga glavari sve}eni~ki i vije}nici na{i predali da budeosu|en na smrt te ga razapeli. 21A mi se nadasmo da je on onaj kojiima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je ve} tre}i dan {to se todogodilo. 22A zbuni{e nas i ène neke od na{ih: u praskozorje bijahuna grobu, 23ali nisu na{le njegova tijela pa do|o{e te reko{e da su imse ukazali an|eli koji su rekli da je on ìv. 24Odo{e nato i neki na{ina grob i na|o{e kako ène reko{e, ali njega ne vidje{e.” 25A on }e im:“O bezumni i srca spora da vjerujete {to god su proroci navijestili!26Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te u|e u svoju slavu?” 27Po-~ev{i tada od Mojsija i svih proroka, protuma~i im {to u svim Pismi-ma ima o njemu. 28Uto se pribliè selu kamo su i{li, a on kao da htje-de dalje. 29No oni navaljivahu: “Ostani s nama jer zamalo }e ve~er idan je na izmaku!” I uni|e da ostane s njima.

30Dok bija{e s njima za stolom, uze kruh, izre~e blagoslov, razlomi teim dava{e. 31Uto im se otvore o~i te ga prepozna{e, a on im i{~eznu so~iju. 32Tada reko{e jedan drugome: “Nije li gorjelo srce u nama doknam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” 33U isti se ~as di-go{e i vrati{e u Jeruzalem. Na|o{e okupljenu jedanaestoricu i one kojibijahu s njima. 34Oni im reko{e: “Doista uskrsnu Gospodin i ukazase [imunu!” 35Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepozna{e ulomljenju kruha. Lk 24, 13–35.

3 Usp. Ante Vu~kovi}, Struktura zla i oprost, u Pra{tanje, uredio Boè Vu-leta, Split – Sinj, 1995., str. 19–30.

4 Usp. Hannah Arendt, Vita activa, August Cesarec, Zagreb 1991., str.191.

228


BILJE[KEO

AUTORIMA

Martin BELL, London, Engleska. Poslije zavr{etkastudija u Cambridgeu (1962.) radi u BBC-u. Vi{e od 30 go-dina izvje{tavao je iz vi{e od 80 zemalja, od toga ih je 11bilo u ratnom sukobu. Nakon izvje{tavanja iz Vijetnamskograta postao je jedan od najpoznatijih svjetskih ratnih novi-nara. Izvje{}uje iz okupiranog Vukovara te je izravni svje-dok zlo~ina srbijanske vojske. Dobitnik je nekoliko nagra-da i priznanja.

Janusz BUGAJSKI, Washington, Sjedinjene Ameri~keDràve. Ravnatelj Projekta za Isto~nu Europu u Centru zastrate{ke i me|unarodne studije u Washingtonu. Bio je ured-nik za Radio Slobodna Europa u Minhenu. Savjetnik ipredava~ u vi{e ameri~kih agencija, instituta i projekata.Objavio je niz knjiga i radova o etni~kim i politi~kim od-nosima isto~ne Europe te veliki broj ~lanaka u medijima uAmerici i Europi. Dobitnik vi{e stru~nih nagrada i priz-nanja.

Dr. sc. Ivan ÎZMI], Zagreb, Hrvatska. Znanstvenisavjetnik u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Povje-sni~ar i pravnik; bavi se istraìvanjem hrvatskog iseljeni-{tva; iz tog podru~ja objavio nekoliko knjiga, studija i ~la-naka. Sura|ivao je na nizu me|unarodnih i doma}ih pro-jekata te djelovao na ve}em broju me|unarodnih i do-ma}ih znanstvenih skupova.

Luc HUYSE, Leuven, Belgija. Sve do umirovljenja(2000. g.) bio je zaposlen kao profesor sociologije i socio-logije prava na Pravnom fakultetu Leuven u Belgiji. Bio jesavjetnik Vlada i nevladinih udruga u Burundiju i Etiopiji.Ekstenzivno je pisao o konsolidaciji mladih demokracija.Sada{nja istraìvanja odnose se na ulogu retributivne prav-de nakon nasilnih sukoba. 231

Mr. sc. Katica IVANDA, Zagreb, Hrvatska. Asistenti-ca u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Studirala u Nje-ma~koj i Engleskoj; magistrirala socijalnu povijest i migra-cije u Njema~koj. Doktorandica na Sveu~ili{tu Bremen (Nje-ma~ka). Provodila istraìvanja u institutu Multicultural Hi-story Society u Torontu (Kanada). Istraìva~ je na projektuIntegracijski procesi izme|u Republike Hrvatske i hrvatskog ise-ljeni{tva.

Dr. sc. Josip JURÊVI], Zagreb, Hrvatska. Znan-stveni suradnik u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. NaHrvatskim studijima predaje Op}u povijest 20. stolje}a i Povi-jest uspostave hrvatske dràve. Osniva~ i prvi ravnatelj Sre-di{njeg arhiva Ministarstva obrane. Voditelj projekta Domo-vinski rat. Autor jedne knjige i 16 znanstvenih radova; koa-utor ili urednik 25 knjiga; izlagao na 21 znanstvenom sku-pu; stru~ni suradnik u 6 dokumentarnih filmova.

Zlatko KARA^, Zagreb, Hrvatska. Predava~ je na ka-tedri za urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu; us-koro brani disertaciju o urbanom razvoju Vukovara. Bio~lan pregovara~ke ekspertne skupine za grad Vukovar. ^lanje dràvnog stoèra za obnovu spomenika kulture gradaVukovara; voditelj konzervatorsko-restauratorskih istraì-vanja u povijesnoj jezgri Vukovara. Objavio stotinjak znan-stvenih i stru~nih ~lanaka.

Paul LEMMENS, Predaje kolegij o ljudskim pravimana Katoli~kom sveu~ili{tu Leuven u Belgiji. Direktor je pro-grama Europskog poslijediplomskog programa iz ljudskih pravai demokratizacije sa sjedi{tem u Veneciji (Italija). Sudac je naVrhovnom administrativnom sudu. Kao pravnik prakti~ar za-stupao je na Europskom sudu za ljudska prava u Strasbour-gu. Bio je ad hoc sudac u slu~ajevima koji su se vodili pro-tiv Belgije.

Dr. sc. Goran MILAS, Zagreb, Hrvatska. Vi{i znan-stveni suradnik u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. NaHrvatskim studijima predaje kolegije Statistika u dru{tvenimistraìvanjima i Istraìva~ke metode. Objavio je 20 znanstve-nih radova. ^lan Upravnog vije}a u COST-ovom projektuPredvi|anje budu}nosti.

Dr. sc. Ivan ROGI], Zagreb, Hrvatska. Znanstvenisavjetnik u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar i profesorna Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Bavi se urbanom so-ciologijom, sociologijom tehnike, sociologijom kulture tesociologijom razvitka, objavio je vi{e knjiga (samostalno i232

u suradnji s drugim autorima) te brojne znanstvene i stru-~ne radove.

Dr. sc. Vlado [AKI], Zagreb, Hrvatska. Vi{i znan-stveni suradnik i ravnatelj Instituta dru{tvenih znanosti IvoPilar. Izvanredni profesor psihologije i pro~elnik studijapsihologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Autor neko-liko knjiga i velikog broja znanstvenih radova. Sudjelovaona nizu znanstvenih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu.Voditelj projekta Socijalne devijacije i antisocijalno pona{anje:interakcijski pristup.

Dr. sc. Miroslav TU\MAN – redoviti profesor naOdsjeku za informacijske znanost Filozofskog fakulteta u Zagre-bu. Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigur-nost i ravnatelj Hrvatske izvje{tajne slu`be. Suradnik i vodi-telj niza znanstvenih projekata, autor osam knjiga i prekosto i pedeset ~lanaka; urednik petnaestak zbornika. Glavniurednik me|unarodnog ~asopisa National Security and theFuture.

Fra Ante VU^KOVI], Split, Hrvatska. Sve}enik je,franjevac, ~lan Franjeva~ke provincije Presvetog Otkupitelja sasjedi{tem u Splitu. Osnovnu {kolu i gimnaziju zavr{io je uSinju. Filozofsko teolo{ki studij zavr{io je u Makarskoj iZagrebu, a studij filozofije u Minhenu i Rimu. Predavao jeu Makarskoj i Rimu, a sada predaje na Katoli~kom bogoslov-nom fakultetu u Splitu.

Fra Boè VULETA, Split, Hrvatska, ravnatelj Franje-va~kog instituta za kulturu mira sa sjedi{tem u Splitu. Du-hovnik je franjeva~kih bogoslova. Organizirao je niz znan-stvenih skupova s podru~ja mira, dru{tvene solidarnosti isocijalno-kr{}anske ekologije, kao i dva opse`na istraìva-nja koja obuhva}aju tu problematiku. Brojne je projekteostvario u suradnji s drugim znanstvenim ustanovama uHrvatskoj i inozemstvu.

Dr. sc. Draèn @IVI], Zagreb, Hrvatska. Znanstvenisuradnik u Institutu dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Na Hrvat-skim studijima u Zagrebu predaje kolegije Demografija i De-mografske tendencije u Hrvatskoj u 20. stolje}u. Sudjelovao nadesetak znanstvenih i stru~nih skupova u Hrvatskoj i ino-zemstvu. Voditelj projekta Demografski gubitci i posljedice Do-movinskog rata. Objavio pedesetak znanstvenih i stru~nihradova.

233

unarodni odjeci i zna^aj odjeci vukovara '91, a drugog ljudska prava i logo-ra{ka iskustva....

Documents