Analogni univerzalni merni instrument

Analogni univerzalni merni instrument (popularno "unimer") može se upotrebljavati kao ampermetar ili voltmetar za izmjeničnu i istosmjernu struju. Također ima opciju mjerenja otpora. Lako se s njime radi jer ima svega tri utičnice od kojih je jedna uvijek zajednička (ima ulogu uzemljenja u strujnom krugu)..

Što merimo?

Za merenje napona/struje uvijek nam treba kombinacija dve utičnice. Sjetimo se– ampermetar i voltmetar ulaze u strujni krug ne ometajući sam krug. Stoga ampermetar, koji se spaja u seriju, ima malen unutarnji otpor, a voltmetar, koji se spaja u paralelu, ima velik unutarnji otpor.

Kamo priključujemo?

Utičnice iznad kojih je oznaka „V“ i „Ω“ služe za mjerenje napona (od 0.3 V do1000 V) i otpora (od 10-2 Ω do 100 Ω).

Utičnice s oznakom „A“ i „mV“ služe za mjerenje struje (od 1 µA do 10 A), te napona manjih od 0.3 V.

Zadnja utičnica predstavlja izlaz iz mjernog instrumenta kojim se zatvara strujni krug. Ima oznaku „Θ“.

Upravljačke komande

sastoje se od dva kružna prekidača.

Manjim pr e kidačem određujemo mjerimo li istosmjernu (- ili +) ili izmjeničnu (~) veličinu, ili pak mjerimo otpor (Ω). Simbol – i + odabiremo ovisno o tome u kojem smjeru teče struja (ili o polaritetu napona). Smjer je određen tehničkim smjerom struje, tj od + pola prema – polu. Znači, ako mjerimo istosmjerni napon i vodič koji je spojen na + pol spojimo na utičnicu s oznakom V, odabiremo „+“ kao smjer smjer struje. – ili + je korisna opcija kada mjerimo istosmjerne veličine, a da prethodno ne znamo koji je smjer struje.

V ećim prekidačem odabiremo mjerno područje, a time određujemo i njegovu osjetljivost. Prije početka mjerenja bitno je postaviti osjetljivost na najmanju, a pri mjerenju treba mjeriti s najvećom osjetljivosti.

Najmanja osjetljivost znači da namjestimo mjerno područje na maksimalne vrijednosti. Za struju je to 10 A, za napon 1000 V, a za otpor 100 Ω.

Kako očitavamo vrijednosti struje ili napona?

Postoje dvije vrste mjernih područja neovisno o tome mjerimo li struju ili napon. Ona sa oznakama 3, 30, 300 i dekadske oznake (1, 10, 100, 1000). U skladu s tim postoje dvije skale za očitanje. Na vrhu je 0 – 100, a ispod nje 0 – 30. Obje imaju osnovni podjeljak 1. Kad odaberemo područje, koristimo prikladnu skalu imajući na umu da odabrano područje definira osnovni podjeljak. Drugim riječima, odaberemo li područje s oznakom 1000, osnovni podjeljak je (1/100 maksimalne vrijednosti): 10. Odaberemo li područje s oznakom 1, osnovni podjeljak je 0.01.

Analogno vrijedi i za skalu višekratnika broja 3. Odaberemo li područje označeno s 300, osnovni podjeljak je 1/30 maksimalne vrijednosti: 10.

Pri očitanju vrijednosti bitno je gledati na skalu tako da se kazaljka poklapa sa svojim odrazom u zrcalu koje se nalazi ispod nje. Na taj način se izbjegava greška u očitanju.

Kako mjeriti u par koraka?

Odgovori na tri pitanja nam definiraju osnovni „što i kako“ paket mjerenja na unimeru.

1. Što mjerim? (Struja, napon, otpor)- u skladu s tim ću na kraju unimer spojiti u strujni krug

2. Kakva je to veličina (istosmjerna ili izmjenična, ohmska)- namjestim manji kružni prekidač

3. Postavim mjereno područje na najmanju osjetljivost mjerene veličine- namjestim veći kružni prekidač

Primijetimo da za struju i napon postoje dva područja. Za velike vrijednosti (napon 1 V –1000 V, struja 1 A – 10 A) i male (napon 100 mV – 300 mV, struja 1 mA – 300 mA, i dodatno područje za struje manje od 100 µA).

Mjerenje otpora

Unimer može mjeriti i otpor nekog otpornika.Otpornik ne trebamo uključiti u strujni krug da bismo odredili njegovu vrijednost. Okrenemo manji kružni prekidač na oznaku „Ω“ i veći prekidač na 100 Ω. Jedan kraj otpornika spojimo na utičnicu „V Ω“ a drugi na Θ.