Dvadeseta nedjelja kroz godinu 17. kolovoza 2014.Ulazna pjesmaPogledaj, štite naš, Bože,pogledaj lice Pomazanika svoga!Zaista, jedan je dan u dvorima tvojimbolji od tisuću drugih. (Ps 84,10-11)

Zborna molitvaBože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra.Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemui nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja,koja nadilaze svaku želju.Po Gospodinu.

Darovna molitvaPrimi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvarujeotajstvena razmjena naših i tvojih darova.Mi tebi donosimo što si nam dao,a ti nam u svom daru podaj sama sebe.Po Kristu.

Pričesna pjesmaU Gospodina je milosrđei obilno je u njega otkupljenje.(Ps 130,7)

Popričesna molitvaGospodine, ovom pričešću  dao si nam dioništvou svome Sinu Isusu Kristu. Molimo te, da nassveta otajstva pre-obraze na njegovu slikute se pridružimo njegovoj proslavi u nebu.Po Kristu.

Prvo čitanje    Iz 56,1.6-7Sinove tuđinske dovest ću na svoju svetu goru!

Čitanje Knjige proroka Izaije

Ovo govori Gospodin:»Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spasi objaviti se moja pravednost.A sinove tuđinske koji pristadošeuz Gospodina da mu služe i da ljube ime Gospodnjei da mu budu službenici, sve koji poštuju subotui ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mojem,njih ću dovesti na svoju svetu gorui razveseliti u svojem domu molitve.Njihove žrtve paljenice i klanicebit će ugodne na mojem žrtveniku,jer će se dom moj zvatidom molitve za sve narode.«Riječ Gospodnja.

1

Otpjevni psalam   Ps 67,2-3.5-6.8Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,obasjao nas licem svojim,da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,svi puci tvoje spasenje!     Nek se vesele i kliču narodi     jer sudiš pucima pravedno     i narode vodiš na zemlji.Neka te slave narodi, Bože,svi narodi neka te slave!Bog nas blagoslovio, Bog naš!Neka ga štuju svi krajevi svjetski! Drugo čitanje   Rim 11,13-15.29-32Neopozivi su dari i poziv Božji Izraelu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo: Vama, poganima, velim:  ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe, tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja    usp. Mt 4,23Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvui liječio svaku nemoć u narodu.

Evanđelje    Mt 15,21-28O ženo, velika je vjera tvoja!

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme:Ode Isus i povuče se u krajeve tirskei sidonske. I gle: žena neka, Kanaankaiz onih krajeva, iziđe vičući:»Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov!Kći mi je teško opsjednuta!«Ali on joj ne uzvrati ni riječi.Pristupe mu na to učenici te ga moljahu:»Udovolji joj jer viče za nama.«On odgovori:»Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.«Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže:»Gospodine, pomozi mi!« On odgovori:»Ne priliči uzeti kruh djecii baciti ga psićima.«

2

A ona će: »Da, Gospodine!Ali psići jedu od mrvica što padajusa stola njihovih gospodara!«Tada joj Isus reče:»O ženo! Velika je vjera tvoja!Neka ti bude kako želiš.«I ozdravi joj kći toga časa.Riječ Gospodnja.MOLITVA VJERNIKA XX NKG A

Braćo i sestre, Bog nas je u Kristu nas poučiokako valja ustrajno i ponizno moliti za dar spasenje.Vjerni Kristovoj riječi, uputimo svoje molitve nebeskom Ocu,zajedno proseći:

Smiluj nam se, Gospodine!

1. Za tvoju Crkvu: da bude zajednica svih ljudi i naroda,ujedinjenih ispovijedanjem iste vjere, molimo te. 

2. Za sve kršćane:da slijede Kristov put te jedni u drugimaprepoznaju braću i sestre, molimo te. 

3. Za svijet razdijeljen mnogim podjelama:tvoj dar spasenja neka bude snaga pomirenjai istinskoga zajedništva među svima, molimo te. 

4. Za sve koji su odbačeni zbog svoga siromaštva,zbog vjere ili nacionalne pripadnosti: daruj im radost životai ne dopusti da u njima usahne nada u pobjedu Istine, molimo te. 

5. Za ovu okupljenu zajednicu:daruj nam duh iskrene molitvekako bi molitva bila hrana našoj vjeri. molimo te.

Svemogući Bože, s vjerom se utječemo tvojoj dobroti.Primi naše molitve i okrijepi nas da se s predanjemzauzimamo za ovo što te molimo. Po Kristu Gospodinu našemu.

PRIJEDLOZI PJESAMA NA MISI: Ulazna:         226     Od sva se četiri vjetraOtpj. ps.:      109     Neka te slave narodiPrinosna:      230     Darove prinesitePričesna:      242     O sveta gozboZavršna:        610     O Marijo mila

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

3

VELIKA GOSPA

Ulazna pjesmaZnamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda,(Otk 12,1) Zborna MolitvaSvemogući vjekovječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Srna, tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave. Po Gospodinu.

Prvo Čitanje (Otk 11,1 9a; 12,1 -6a. 10ab)Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama.

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana Apostola Otvori se hram Božji na nebu i pokaza se Kovčeg saveza njegova u hramu njegovu. I znamenje veliko pokaza se na nebu: žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Trudna, viče u porođajnim bolima i mukama rađanja. I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj veliki, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete. I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom. I Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju, gdje joj Bog pripravi sklonište. I začujem glas na nebu silan: »Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazamka njegova!« Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps45,10b-12b.16)Pripjev: Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći.Zdesna ti je kraljica u zlatnoj odjeći, mnoštvom okružena.

»Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni:zaboravi svoj narod i dom oca svog!«

»Zaželi li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu.«

S veseljem je vode i s klicanjem,u kraljeve dvore ulazi.

Drugo Čitanje (1 Kor 15,20-27a) Prvina Krist, a zatim oni koji su Kristovi.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista, po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!Jer kao što u Adamu svi umiru,tako će u Kristu biti svi oživjeti. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu dolasku; potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. Riječ Gospodnja.

Pjesma prije EvanđeljaUznesena je Marija u nebo; raduje se vojska anđela.

4

Evanđelje (Lk 1,39-56)Velika mi djela učini Svesilni: uzvisi neznatne.Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju dopnje glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerava da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!« Tada Marija reče: »Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.« Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. Riječ Gospodnja.

Darovna molitvaUzašao k tebi, Gospodine, naš odani prinos! Po zagovoru blažene Djevice Marije na nebo uznesene rasplamti nam srce ognjem ljubavi da uvijek težimo k tebi, po Kristu, Gospodinu našemu.

Pričesna pjesma Svi naraštaji zvat će me blaženom jer mi velika djela učini Svesilni. (Lk 1,48-49) Popričesna molitvaPrimili smo, Gospodine, spasonosna otajstva: daj nam, molimo te, na zagovor blažene Djevice Marije na nebo uznesene, prispjeti k slavi uskrsnuća. Po Kristu. UZNESENJE BDJ MARIJE NA NEBO

Slaveći svetkovinu preslavne Djevice na nebo uznesene,svoje molitve uputimo Ocu nebeskom da nam već ovdje na zemljiudijeli iskusiti radost nebeske slave:

1. Crkvu, Zaručnicu Kristovu, pozvao si da bude slika tvoga kraljevstva:rasvijetli je vedrinom svoga Duha da propovijedanjem i evanđeoskimnastojanjem svim ljudima pruži ozračje tvoje blizine, molimo te. 

2. Sve krštenike, ti Gospodine, pozivaš da te slave vjerodostojnimživljenjem krsne milosti: obdari ih snagom Marijina predanjada budu ustrajni graditelji novoga neba i nove zemlje, molimo te. 

3. Naše obitelji, Gospodine, ranjene su brigom za vremenito i prolazno:probudi u njima radost obiteljske molitve kako bi mogle prepoznavatii živjeti vrjednote koje ne prolaze, molimo te. 

5

4. Lik nebeske Majke okuplja danas mnoštvo vjernikakoji se utječu tvojoj dobroti: obdari ih milošću koja im jepo tvojoj volji potrebna i nadahni ih za istinski život evanđelja,molimo te. 

5. Spominjemo se, Gospodine, braće koja u vjeri usnuše:primi ih u svoje nebesko kraljevstvo, molimo te.

Svemogući Bože, u Majci svoga Sina, blaženoj Djevici Mariji,ostavio si nam najsjajniji primjer predanja tvojoj volji.Osnaži nas, molimo te, snagom njezine vjereda uzmognemo vjerno živjeti tvoju riječ te tako zavrijedimo bitidionici nebeske slave. Po Kristu Gospodinu našemu.PRIJEDLOZI PJESAMA NA MISIUlazna:      568.1     Na nebu se pokazaOtpj. ps.:     570     Zdesna ti je kraljicaPrinosna:       VI     Izvore vode živePričesna:      101     Kušajte i vidite       ili:   160/161     VeličaZavršna:       767     Lijepa si lijepa      ili:         768     O divna Djevice

20. nedjelja kroz godinu A (Mt 15,21-28)Isus ove riječi upućuje ženi poganki: “Ženo, velika je tvoja vjera!”Žena traži od Isusa, ali ne na temelju svojih zasluga, nego jednostavno

kuca na vrata njegova srca.Božji dar, bio mrvica ili čitav kruh, uvijek je nenaplativ, darovan iz

čiste ljubavi onoga koji ga rasipno daje. Gospodine, pouči nas tajnama svoga kraljevstva! Daj nam Duha

mudrosti, da svoj život gradimo na vrijednostima koje si nam dao u evanđelju!

Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=UL

6

Sv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/

7

Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

8

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C  

BOG JE BOG SVIH (Mt 15,21-28)

Iako smo različiti rasno, nacionalno, spolno, kulturno ..., ipak u ime te različitosti ne smije se prisvajati Boga samo za sebe. Bogu se ne smiju postavljati granice i ograde. Nema nacionalnog Boga, pa niti Boga različitih religija. Bog je Bog za sve ili se uopće ne vjeruje u Boga. Možda bi čovječanstvo trebalo učiniti konsenzus u vjerovanju u Boga.

Tada bi to bio oslonac za sva zbližavanja i za jedinstvo. Bog je Jedan, Bog je posvudašnji, Bog je različit od svijeta.... Neki misle da je bolje nevjerovanje nego li vjerovanje u krivog boga. Moglo bi se reći da je prvenstveni cilj cijeloj Bibliji da objavi Jednog Boga. U vjerovanju u jednog Boga Izrael se u pustinji sjedinio i postao jedan.

To je put i model sveopćem jedinstvu čovječanstva. Svim ljudima je samo jedan Bog Izvor i Budućnost. Bog nije ljudski zaključak zato je teško naći "konsenzus", ali 'konsenzusom' možemo svi biti otvoreni glasu Božjem. Božjoj objavi. Svi smo tražitelji Božjeg lica. Istina je da mi svi na svoj način doživljavamo Boga. To je osobni doživljaj, ali kad je riječ o općoj istini Boga onda je ona šira od osobnog doživljaja i posebnosti. Kao što djeca različito doživljavaju svoje roditelje, ali oni su im jedno.

Oko njih se okupljaju, u sebi nose njihove karakteristike. Tako i ljudi, iako su različiti ipak nose božansku karakteristiku jednog Boga. Pred jednim Bogom nema privilegiranih. Iako se Isus povijesno objavljuje u jednom narodu i određenoj kulturi i religioznosti, ipak svojim uskrsnućem postaje kozmički Krist i svojina svakog ljudskog srca koje čezne za ljubavlju i dobrotom.

Nikao je u Izraelu da bude spasitelj svijeta. Koliko li je bilo razmjerica i ratova u ime Boga? Nedavno za ratove u Aziji reče pjesnik Ruschdi (Sotonski stihovi, osuđen od islamskih fundamentalista) da je problem Bog. Kao da Bog ratuje u Aziji?! A skoro su najteži i najdalekosežniji razlazi u vjerovanju. Isus otvara Boga svim ljudima koji vjeruju u njega i koji mu se otvaraju.

Religije su samo putovi prema Bogu. Istina, nisu svi putovi jednaki i čisti. Zato ljudi i biraju put kojim će živjeti svoju vjeru u Boga. Žena sirofeničanka, poganka ne pripada Izraelu, ali vjeruje u Boga. "Ženo tvoja je vjera velika, neka ti bude...", odgovara Isus na njezinu molbu. Tako Isus otvara vjeru Izraelovu svim ljudima. Tako je Izraelov put prema Bogu postao put većinskog čovječanstva (židova, kršćana i muslimana).

 Isus dijeli kruh života svim ljudima bez obzira iz kojeg su naroda. Vjeru i Boga ne može se za sebe prisvojiti. On je otac svih ljudi jer su svi ljudi na njegovu sliku. Svi se u njemu prepoznajemo, sve nas one prepoznaje. Svi su ljudi isti i različiti, a Bog je Jedan svim ljudima i cijelom svemiru. Ne vjerujem da itko od ljudi želi diobu u ime Boga, ali se ona tako događa jer se vrednuje samo svoje vlastito viđenje ili vlastito vjerovanje.

Tako se mi dijelimo radi sebe u ime Boga. Svjesni smo da egoizam nije dobar, ali ga zadržimo radi vjere u 'pravoga Boga'. M. Eckhart je rekao na jednom mjestu da bi se trebalo odreći 'našeg' Boga radi Boga. Uvijek je opasnost da se formira svojeg Boga i time se stvori zapreka za upoznavanje i doživljajem živoga Boga.

9

Zato danas treba Isusovu poruku, Isusovu Riječ dijeliti ne kao mrvice nego kao potpuni ručak. Kao da neki trajno ljude tretiraju nezrelima i uvijek im izlaži na dosta nepotpun i nejasan način Isusovu Radosnu vijest.

Bog je uvijek Netko tko nadilazi naše shvaćanje. U njega treba vjerovati, Njemu se treba otvoriti, Njemu se treba povjeriti. To nas uči Isus Krist. Kroz njega se najbolje može naslutiti veličina i ljubav Božja. Bog je ljubav i tko ljubi taj poznaje Boga. Tko ne ljubi taj ne pozna niti Boga niti bližnjega svoga.Marjan Jurčević

http://www.katolicki-tjednik.com Bog želi da se svi ljudi spase

DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU

Uvod

Dok se okupljamo na misno slavlje u svojoj crkvi, kršćani raznih naroda i država okupljaju se u crkvama diljem svijeta kako bi dali slavu Bogu po Isusu Kristu u Duhu Svetom. Kao članovi svete, katoličke i apostolske Crkve i kao članovi svoga naroda, i mi želimo na svom jeziku slaviti Gospodina i u svojoj zajednici hvaliti Ga molitvom i pjesmom. Neka se naš glas i duh ujedine sa svim narodima svijeta u davanju hvale Bogu koji je sve stvorio i koji nas je otkupio po svome Sinu Isusu Kristu i darovao nam Duha branitelja. Neka naša hvala dođe iz srca ponizna i raskajana. Zato zastanimo na trenutak, prisjetimo se svojih grijeha, za njih se iskreno pokajmo i zamolimo Boga da nam grijehe oprosti i dušu očisti kako bismo dostojno slavili sveta misna otajstva.

Bog želi da se svi ljudi spase

Treći dio svoje knjige, iz koje je uzeto današnje prvo misno čitanje, prorok Izaija pisao je u vremenu nakon što su se Izraleci vratili u svoju zemlju iz progonstva u Babilonu gdje su bili do 538. godine prije Krista. Kao što su redovito u mnogim našim prognanim župama u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj prvo obnavljane župne kuće s kapelicom, kao prva okupljališta na molitvu, pa potom crkve zajedno s obiteljskim domovima onih koji su se vraćali na svoje ognjište, tako su i Izraleci u Jeruzalemu ponovno izgradili veleban hram u kojem su se okupljali na molitvu. Hram je bio središte štovanja jedinog i pravog Gospodina i simbol jedinstva naroda okupljenog oko Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva koji je sa svojim narodom sklopio savez. Hram je bio mjesto gdje su se na osobit način učile Božje zapovijedi i prinosile žrtve Bogu živomu.

Prevda je preduvjet mira

Svjestan grešnosti naroda, koji je toliko puta u svojoj povijesti pokazao nevjernost Gospodinu i krenuo putem nepravde, prorok Izaija prenosi Božji poziv izabranom narodu da se drže prava i čine pravdu. Za istinski i dugotrajan mir u obitelji, zajednici, društvu, državi... potrebna je pravda, i to ne bilo kakva pravda, nego pravda koja ima temelj u Božjim zapovijedima. Čovjek je sklon činiti nepravdu prema onom koji je nemoćniji od njega i u toj opasnosti je svatko od nas kada ima više moći od onog pored sebe. Pravda svoj temelj ima u Božjim zapovijedima, a Isus je te zapovijedi ovako sažeo: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed; druga je ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci“ (Mt 22,37-40).

10

Biti pravedan, znači ljubiti Gospodina iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Tako ljubav prema Bogu postaje mjerilo svake pravednosti, a jednaka ljubav prema bližnjemu kao prema sebi samome, mjerilo moje pravednosti prema onomu pored mene.

Ljubav prema vlastitom narodu ne smije biti smetnja

Sv. Pavao, u današnjem misnom odlomku svoje poslanice upućene kršćanskoj zajedinici u Rimu, razmišlja o svom poslanju i navjestiteljskom djelovanju među drugim narodima ne zaboravljajući vlastiti izraleski narod koji toliko ljubi da ga naziva „tijelom svojim“. Obuzet je dubokom tugom da većina njegova naroda ne pristaje uz Isusa koji je i sam bio član toga naroda kao i apostoli koje je izabrao. Želja mu je da uspjeh evanđeoskog navještaja među drugim narodima pobudi ljubav prema Kristu Gospodinu barem u još nekim njegovim sunarodnjacima. Svjestan je da je većinsko neprihvaćanje Kristova evanđelja u izraleskom narodu postiglo brže širenje radosne vijesti drugim narodima. Zato on ne gubi nadu da će i njegov narod u većini prihvatiti Krista Spasitelja i Njegovo uskrsnuće od mrtvih. Zadivljuje Pavlova ljubav prema vlastitom narodu koja se ne očituje u pristajanju uz većinu nego u prianjanju uz Krista Gospodina i nastojanju da i većina njegova naroda bude uz Isusa. Samo takva ljubav prema vlastitom narodu je istinska ljubav. U isto vrijeme sv. Pavao slavi službu koju mu je Bog povjerio; navještanje evanđelja svim narodima do kojih je uspio doći i koji su se odazvali njegovu propovjedanju. Ljubav prema vlastitom narodu nikad mu nije bila smetnja da ljubi sve narode i nastoji svim narodima donijeti spasenje. Evanđelje Isusa Krista je mjerilo svake istinske ljubavi, svake istinske pravednosti.

Isusa je zabolila smrt Ivana Krstitelja

Misni odlomak evanđeliste Mateja donosi zgodu koja se događa izvan Galileje, u krajevima tirskim i sidonskim u kojima su živjeli pripadnici drugih naroda. Unatoč brojnim čudesima i evanđeoskom navještaju Boga ljubavi, Isusa nije prihvatila većina predstavnika službene religije u izabranom narodu. To je osobito oličeno u farizejima koji su najvećim dijelom išli za Isusuom da bi ga uhodili, a ne da bi čuli i istinski u Božjem duhu odvagnuli ono što je On govorio i činio. Osobito ga je pogodila smrt Elizabetina i Zaharijina sina Ivana Krstitelja koji je bio prorok snažan riječju i životom, a odrubljena mu je glava bez krivice, suda i presude. Dovoljna je bila mržnja kraljeve nezakonite žene, lakomiseleno kraljevo obećanje njezinoj kćerki zbog zanosnoga plesa i iskrivljeni ponos zbog danog obećanja. Nepravda i nerazumijevanje od onih koje čovjek istinski ljubi i kojima čini dobro, puno više boli od nepravde onih koji nisu pripadnici istog naroda ili iste zajednice.

Upornost i strpljenje u molitvi

Glas o Isusu čudotvorcu koji ozdravlja Božjom snagom, dopro je i u ove krajeve. Dolazi mu žena Kanaanka. (Kanaan je zemlja koju je je Gospodin obećao Abrahamu i njegovu potomstvu). Ne prilazi Isusu mirno, nego odmah vičući iznosi svoju molbu. Kada se u čovjekovu srcu dugo vremena skuplja muka i nevolja i kad u trenutku osjeti da je tu netko tko ga može riješiti te muke, onda to istinski „provali“ iz njega. Tako je bilo i sa ženom Kanaankom. Molila je Isusa da joj se smiluje tako što će ozdraviti njezinu opsjednutu kćerku. U svojoj molbi ona Isusa naziva Gospodinom i Sinom Davidovim. Iako je poganka, ona Isusu priznaje da je Gospodin i da je sin Davida kralja. Ono što mu ne priznaju mnogi u Njegovu narodu, ispovijeda žena koja nije dio toga naroda. Budući da Isus nije reagirao na ženinu molbu izraženu vikanjem, apostoli preuzimaju posredničku ulogu te počinju zagovarati molbu žene koja nije odustajala nego je išla za Isusom i apostolima, uporno vičući. Žena je bila svjesna da samo Isus može riješiti njezin problem i muku. Vjerojatno je pokušala raznim načinima pomoći svojoj kćerki, ali sve je bilo uzalud. Možda je i ranije razmišljala da se zaputi s kćerkom u Galileju k Isusu o kojem je čula da liječi

11

božanskom moći. Međutim, putovati s tako bolesnom osobom, bilo je preteško. Oni koji se brinu za bolesnike znaju kako je to teško: i za njih i za bolesne. A sada, kada je Isus došao u njihovo mjesto, nipošto nije htjela propustiti takvu prigodu. Bila je sigurna da to Isus može i nije odustajala. Njezina upornost zagovaranja za osobu koju ljubi divan je primjer i svima nama kada molimo i zagovaramo kod Gospodina za ljubljene osobe. Povijest je bogata primjerima u kojima je uporna molitve dovela do obraćenja i duhovnog ozdravljenja ljubljene osobe.

Bog voli sve narode

Na zamolbu apostola da usliši ženinu molbu, Isus odgovara da je poslan k izgubljenim ovcama doma Izraelova. Ipak se zaustavlja i dopušta da mu priđe žena koja mu se klanja i priznaje ga Bogom te ga moli da joj pomogne. Isus joj odgovara da ne priliči uzeti kruh djeci i dati ga psićima. Psići su bili posebno dragi kao vjerne životinje. Ipak, ako kruha ne bi bilo dovoljno za nahraniti djecu i psiće, onda je normalno da se nahrane djeca. Ovdje se očito djecom smatraju članovi izabranog naroda s kojima je Bog sklopio savez. Žena ima vrlo jasan cilj i u skladu s njim djeluje. Ne osjeća se povrijeđenom i ne odlazi ljutito od Isusa jer joj nije odmah uslišio molbu. Ulazi u razgovor s Njim zahvalna da je spreman razgovarati s njom i saslušati njezinu molbu. Dopušta da je Isus pouči i rado se upušta u razgovor. Nama je to poziv i poticaj da uvijek razgovaramo s Isusom i da se od Njega damo poučiti i onda kada ne govori onako kako bismo mi željeli. Ženinu ljubav prema kćerki i njezinu vjeru u Isusa nije zasjenio iskrivljeni ponos osobe koja ne želi moliti nikoga pa ni Boga. U takvom raspoloženju i u takvoj otvorenosti duha žena nalazi najbolji mogući odgovor, pa kaže Isusu da i psići, ta mala i umiljata bića, jedu od mrvica koje padaju s gospodareva stola. Ispovijeda da se Bog na osobit način brine za izraelski narod, ali i da se brine i voli sve narode i svako biće koje je stvorio.

Tako mudar odgovor koji je bio izraz ženine snažne vjere i velikog povjerenja, primorao je Isusa da usklikne: „O ženo! Velika je vjera tvoja!“ (Mt 15,28). Isus je zadivljen vjerom žene koja nije bila kći izraelskog naroda i uslišava njezinu molitvu. Isusovo „nećkanje“ da učini čudo i razgovor sa ženom doveli su do toga da u punom sjaju do izražaja dođe vjera koja može biti uzor mnogima u izabranom narodu. Takvoj snažnoj vjeri, upornoj zagovorničkoj molitvi za ljubljene osobe i za svoj narod, pozvani smo i mi s tim da uvijek budemo otvoreni prema svim narodima i ljudima u Kristovoj ljubavi.

Amen.Biblijski komentar misnih čitanja u godini AMogućnost obraćenja i otpada26. nedjelja kroz godinu:Za razliku od ljudi koji su sebe skloni ubrajati među zauvijek dobre, a neke svoje bližnje otpisivati među zauvijek zlobne, Bog dopušta mogućnost obraćenja ali i upozorava na opasnost od otpada.Na to nas danas podsjeća prorok Ezekiel u okviru svojega proročkog izlaganja o osobnoj odgovornosti. Prema njemu, "pravednik" nije nesagrješiv i odgovarat će Bogu "ako stane činiti nepravdu". Grešnik nije već u zemaljskom životu nepovratno osuđen "Ako se odvrati od svojih nedjela što ih bijaše počinio, živjet će i neće umrijeti!"Taj prorokov nauk starozavjetna je podloga za Isusovu prispodobu o dva različita sina. Prvi od njih iz početka odbija očevu odredbu o radu u vinogradu, ali se kasnije predomisli i ode na posao. Drugi obeća raditi, ali ne ode na posao. Isus pomoću te prispodobe optužuje "glavare svećeničke i starješine naroda" da su ih "carinici i bludnice pretekli u kraljevstvo Božje". Otac se obojici sinova obraća nazivom punim ljubavi: "Teknon - Sinko" (r. 28,30). Obojicu ljubi te od njih očekuje djela, a ne riječi. Isus je u njima prikazao dva tipa Židova svoga vremena: jedni ne vrše volju Božju izraženu u Zakonu, a drugi je vrše i smatraju se pobožnima. Svoje djelovanje proglašava novom Božjom ponudom. Bog po njemu potiče jedne i druge na novo vršenje svoje volje. "Otpisani" prepoznaju u Isusu Božjeg Poslanika i prihvaćaju kraljevstvo Božje koje Isus

12

uprisutnjuje. Službeno pobožni zatvaraju se Bogu koji im govori po Isusu. U prispodobi ključna je riječ "danas" s početka prispodobe (r. 28). To "danas" traje u vremenu Crkve po kojoj u svijetu djeluje uskrsli Krist. Nitko ne može unaprijed biti siguran u svoju ustrajnost niti druge odbacivati kao unaprijed osuđene. U zemaljskom proputovanju uvijek ostaje otvorena mogućnost obraćenja i otpada.Danas se pitamo nismo li grešno sigurni u svoju ispravnost. Nismo li skloni druge prebrzo otpisivati? Neka nam Isus udijeli vjerničku skromnost koja druge ljude nadahnjuje na obraćenje.Grešnik i pravednik za Boga su osobe dostojne pažnje (Ez 18,25-28)Kao prorok babilonskog sužanjstva Ezekiel je često slušao prigovor sunarodnjaka: "Oci jedoše kiselo grožde, sinovima trnu zubi" (18,2). Tom poslovicom sužnji su izražavali svoj očaj te predbacivali Bogu da je njih kaznio za grijehe starih. Ujedno su govorili da nema smisla biti dobar i pobožan, jer i tako stradavaju svi zbog nekolicine grešnika. Prorok je ispravljao taj krivi mentalitet i naš današnji odlomak dio je prorokove propovijedi o osobnoj odgovornosti svakog pojedinca.Sužnji su se mučili pitanjem da li bi Bog promijenio njihovu sudbinu na bolje ako se svaki obrati i popravi. "Put Gospodnji nije pravedan!" - prigovor je Izraelaca Bogu koji kažnjava nevine zbog grijeha nekih članova zajednice. Prorok postavlja dva slučaja: što ako pravednik otpadne od Boga i što ako se grešnik Bogu vrati? Za pravednika nema neopozive pobožnosti na zemaljskom proputovanju: "Ako... stane činiti nepravdu pa zbog tog umre, umrijet će zbog nepravde što je počini" (r. 26). U ono vrijeme ljudi su dug život na zemlji držali Božjom nagradom za pobožnost, a ranu smrt kaznom za grijehe. Prorok najavljuje ranu smrt pravedniku koji odluta s Božjeg puta, a za nas kršćane to znači prekid milosnog saveza s Bogom. Smrt je ondje gdje nema Boga, makar i ne nastupila fizička smrt.S druge strane bezbožnik nije otpisan za sva vremena: ako se odvrati od svojih grijeha pa stane činiti "Božje pravo i pravicu", živjet će. Božje pravo jest život u skladu s voljom Božjom, vjernička podložnost Bogu, čuvanje savezničkih obveza prema Bogu. "Živjet će", za prve povijesne slušatelje značilo je dug i miran život na zemlji, a za nas kršćane to je sadržajan, kvalitetan život kojemu Bog daje smisao.Psalam 25 pojedinačna je tužbalica u kojoj nadahnuti pjesnik ispovijeda svoju grešnost te moli oprost grijeha i izbavljenje iz opasnosti. Za današnja misna čitanja ključna je misao koju imamo u trećoj kitici pripjevnog psalma:"Gospodin je sama dobrota i pravednostgrešnike on na put privodi.On ponizne u pravdi vodii uči malene putu svome" (Ps 25,8-9).Raspeti i uskrsli Krist uzor skromnosti (Fil 2,1-11)Filipljanima je Pavao pisao iz zatvora da im zahvali za pomoć poslanu po njihovu predstojniku Epafroditu i da ih potakne na život dostojan krsne pridruženosti Kristu.U ovom odlomku potiče vjernike na poniznost po uzoru na Krista, koji se dvostruko ponizio: uzeo je ljudsko tijelo te postao sluga iako je gospodar, a zatim je pristao na križ."Zajedništvo Duha" koje Pavao pretpostavlja kod krštenika jest udio krštenika na daru Duha koji ih kod krštenja pridružuje Kristu i jedne drugima te ih jača svojim darovima. Tko prihvaća takvo zajedništvo u Duhu, tješi svoju braću i sestre. Također ih bodri u podnošenju životnih nevolja i svjedočkom življenju medu sugrađanima drukčijih uvjerenja. Apostol, nadalje, traži od krštenika da budu složni, iste ljubavi jedni prema drugima. Preporučuje poniznost, koju su Grci njegova vremena držali nametnutim stanjem robova i siromaha. U SZ poniznost ili "savjesnost" jest vjernički stav pred Bogom. Tko prihvaća svoju ograničenost pred Bogom, skroman je i pred ljudima. Ne traži da ga drže većim nego što jest. Poniznost traži da ne smatramo sebe središtem obitelji, župe, zajednice: "Ne starajte se svaki , samo za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!" (r. 4). "Isto mišljenje u Kristu Isusu" (r. 5) - kršćansko je ozračje, vrednovanje u skladu s krsnom pritjelovljenošću Kristu Gospodinu. Pavao time ne isključuje zdravu razliku u ukusu i razmišljanju, nego moli da sve vjerničko djelovanje i razmišljanje bude prožeto kršćanskim životnim nazorom.

13

Zatim iznosi himan o Kristu kao uzoru poniznosti. Himan se sastoji od nekoliko kitica i Filipljani su ga morali , pjevati na svojoj liturgiji. Bitna su mu dva dijela: Krist se ponizio utjelovljenjem i smrću na križu (r. 6-8); Otac je i Krista proslavio davši mu po uskrsnuću ime "Gospodin" (r. 9-11). "On trajni lik Božji" (r. 6) izraz je vjere Pavla i prvih kršćana da je Krist postojao s Bogom od vječnosti, da je jednak Bogu po svojoj božanskoj naravi. "Oplijeni sam sebe uzevši lik sluge" odnosi se na utjelovljenje. "Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu" - sam Isus, a i prva Crkva s njime, držali su smrt na križu izrazom poslušnosti Bogu. Vršeći svoje mesijansko zvanje na način kojim je pokazivao da Bog svima nudi oproštenje, Isus je došao u sukob s vjerskim poglavarima svoga naroda i oni su ga osudili na smrt. Iz vjernosti Ocu i ljudima pristao je na nasilnu smrt. To je vrhunski događaj poniznosti.Ovo čitanje zove nas na poniznost kao vjerničku vrlinu prihvaćanja vlastitih granica pred Bogom i ljudima.Kasnije se ne predomisliste (Mt 21,28-32)Prispodoba o dva različita sina Matejeva je. Povijesno ju je Isus uputio farizejima da opravda svoje ponašanje prema grešnicima, koje je želio nadahnuti na obraćenje. Matejeva Crkva, sastavljena pretežno od obraćenih Židova, u njoj je doživljavala poticaj na obraćeničko ponašanje kako bi poganski sugrađani dobivali volju da se obrate Bogu po svjedočkom življenju kršćana."Što vam se čini" (r. 28) najava je polemičkog razgovora u obliku prispodobe. Isus traži od sugovornika da zauzmu stav prema njemu, kao što će biti u sljedeće dvije Matejeve prispodobe (vinogradari ubojice - Mt 21,33-46; svadbena gozba -Mt 22,1-14). Dva sina tipovi su dviju vrsta Židova Isusova vremena. Prvi, koji odbija poći na rad u očev vinograd a poslije se predomisli i ode, jesu grešnici (carinici i bludnice -r. 32) koji su članovi naroda Božjega, ali ne vrše volju Božju izraženu u Svetom pismu. Drugi, koji obeća ići na posao, ali ne odlazi, jesu teolozi, "glavari svećenički i starješine naroda" (r. 23) koji vrše starozavjetne propise, ali odbijaju prihvatiti poruku Božju ponuđenu u Isusovim djelima i riječima. Jedne i druge Bog smatra svojom djecom. Isus prisiljava svoje sugovornike da priznaju kako nije dovoljno govoriti, nego valja činiti ono što Bog traži.U izrazu "carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo nebesko" krije se Isusova svijest da svojim djelima i riječima uprisutnjuje Božju vladavinu među ljudima. Neugledni i prezreni članovi Božjeg naroda prihvatili su ono što on čini i govori i time se uključili u kraljevstvo Božje. Teolozi to odbijaju i Isus ih u punoj svijesti svoga identiteta potiče da se obrate. Krstitelj je zvao na obraćenje i pripravljao put Isusu. Jednostavni ljudi povjerovali su mu i uključili se u Isusov pokret. Farizeji nisu povjerovali Krstitelju, pa ne vjeruju ni Isusu. "Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete!" Za Isusa nikad nije kasno obratiti se. On zove i čeka.Ovom prispodobom Crkva Matejeva vremena budila je u sebi svijest o mogućnosti obraćenja i otpada. Kao zajednica onih kojima je Bog po Kristu oprostio i stalno oprašta, Crkva se mora vladati obraćenički. Stalno moliti za ustrajnost u obraćenosti Kristu i poticati druge ljude na obraćenje svjedočeći da Bogu nije nikad kasno pristupiti.

Dr. Mate Zovkić: GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112 GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113

http://www.don-ivica.net GODINA A 2001/02 Četvrtak, 11 Kolovoz 2011 Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovimaPrvo čitanje (Iz 56, 1. 6-7)

14

Iz 56, 1.6 čini dio teksta nepoznatog proročkog glasa koji je nazvan "trito" Izaija (Iz 56-66). On, na neki način, osporava pripadnost Izabranom narodu a isključuju one koje smatraju kao „ s onu stranu" prema pozivanju na jednu staru tradiciju  (Pnz 23,2-9). Ovakve ograničavajuće tendencije su se javljale, posebno, u vrijeme poslije progonstva, posebno među Židovima koji su se vratili iz progonstva, po zapovijedi perzijskog kralja, pod vodstvom upravitelja Ezre  (Ezr 7,11)  Misao vodilja ovakvih tendencija jest da je krvna pripadnost jedini zakonski, određujući kriterij za pripadnost Jahvinoj zajednici i sudjelovanje na njegovim obećanjima.Autoritetom i snagom Božje riječi (r 1 Ovako govori Gospodin) prorok obećava svima Božje spasenje i pripadnost  njegovoj zajednici svima onima koji dopuštaju da ih  u njihovom djelovanju vodi pravo i pravica koju je Bog najavio, to znači solidarnost zajednice. Svagdašnje ostvarenje ovog pravila je sve potrebnije s obzirom na dolazak Božjega spasenja i Božje pravde.Tekst govori o dvjema grupama „izvana", „stranima" koji se plaše da će nekim Božjim činom biti izbačeni iz židovske vjerske i kulturne  zajednice (r.3). Među tim stranima i „prozelitima" („pridošlicama") koji su tako nazvani, jer nisu bili Židovi, nego pripadnici drugih naroda, koji su poštovali Jahvu kao svoga Boga, ali se nisu bili obrezani. Njihovim strahovima se usprotivio prorok velikom odlučnošću i jasno im govori što odlikuje pravog pripadnika  Božjeg naroda: da „služe Bogu", što uključuje njihovo sudjelovanje na hramsku službu, oni „ljube njegovo ime" to znači da drže njegove zapovijedi. Dakle, po vladanju pravi Židovi, a onda i njima pripada ime „sluga Jahvin" pa i održavanje subote (nikakvo oskvrnjivanje radom) i pristajanje uz savez. I takvima je obećano potpuno spasenje, sigurnost potpunog prihvaćanja u „jeruzalemski kult."Jahve će ih - kao nekoć i izraelski narod na izlasku iz Egipta -  „dovesti kao dio svog naroda na sveto brdo" koje njihovom prisutnošću neće biti oskvrnjeno. Iako bi njihovo sudjelovanje na žrtvama, za neke židove, mogao biti i skandal, Jahve ih sam označava kao dobro došle. Tako Hram već sada, po sudioništvu  stranaca na žrtvama, postaje vidljiv znak  da će jednom postati mjesto molitve za sve narode. (r.7)Trito Izaija priznaje sve općenitost Božjeg spasenja nasuprot više nacionalnoj državi kojoj pripadaju i Izraelci. Ova sveopća Božja volja za spasenje neprestano prelazi, predajom prenesene, religiozne granice. (usp Pnz 23,2-9 i Joel 4,17) Izrael se treba iznova definirati, urediti svoje odnose prema drugim narodima. Njegov, do sada, etnički uređen religiozni život više nije dovoljan. On ima svoje konstitutivno spasenjsko značenje, ali se širi na jedan „novi narod", na sve Jahvine štovatelje, iz svih naroda. Istodobno prorok  naglašava usku povezanost između vjere i vjerskog djelovanja i pokazuje na stvari koje tome ne odgovaraju. Drugo čitanje (Rim 11,13-15. 29-32)U poglavljima 9-11 svoga pisma upućenog zajednici kršćana u Rimu, koja se sastojala od Židova i obraćenih pogana, Pavao se suprotstavlja  protivnicima, jer misli da su  završile okolnosti poziva Izraela na sudjelovanje u svetoj povijesti spasenja, jer su u većini odbili Isusa kao Mesiju. Ovom „prigovoru" antijudaizma izričito odgovara Pavao u 11, 1 „Pitam, da li je Bog odbacio svoj narod?" Na ovo pitanje o Izraelu, odgovara različitim dokazima i jasno ukazuje da je spasenje cijelog Izraela usko vezano s poviješću poganskih kršćana.  Izrael, kršćane iz židovstva i slobodne od zakona kršćane iz poganstva povezuje duboka zajednička i jedno na drugo naslonjena povijest spasenja, koja izgleda paradoksna, ali konačno usmjerava na zajednički cilj.U Rim 11, 13-15 Pavao se obraća onima zbog kojih sebe smatra „apostolom pogana", izričito članovima kršćana iz poganstva, hvali svoju službu kao misionar pogana s obzirom na svoje rodoslovlje.  Ove bi želio učiniti „ljubomornima", to jest izazvati njihovu želju za spasenjem, dovesti ih obraćenju i pridobiti za vjeru njegovom evanđelju i tako doprinijeti njihovu spasenju. U toj njegovoj službi postaje jasno da Bog nije odbacio svoj nevjerni narod. Njegovo isključenje iz spasenja nije konačno. I tako misionarsko djelo Pavla među poganima ne doprinosi stvaranju jedne pogansko kršćanske  Crkve, nego stvaranju Crkve od pogana i Židova kao produžene sveopće zajednica spasenja - konačnih vremena.  Kršćani iz poganstva su tako uvedeni u služenje za Izrael. Istodobno, apostol jasno daje do znanja da je njihovo spasenje  povezano s Božjim odnosom prema Izraelu, jer su oni po odbačenju Izraela primili sinovstvo po pomirenju u

15

Isusu Kristu.  Tako će i oni kad Bog ponovno primi cijeli Izrael, primiti još više, a to je  život uskrsnuća mrtvih.Daljnji kamen  kojim gradi je nada o kojoj govori u  Rim 11, 29-32 (pismom utemeljena „tajna" spasenja cijelog Izraela rr 25-27 otpada u ovom tekstu), u ovom na izgled paradoksalnom sadržaju teksta : Židovi su nevjerni s gledišta Evanđelja i „neprijatelji Božji", jer nisu prihvatili Radosnu vijest. Ovo njihovo odbijajuće ponašanje  postalo je, za pogane, blagoslov: sada Evanđelje dolazi k njima. A ipak Židovi ostaju zbog svog izabranja u povijesti spasenja, po tom istom Bogu, koji je djelovao po Isusu Kristu među svojim „ljubljenima", zbog Očeve volje. To znači da izabranje vrijedi i njihovim nasljednicima. Pavao izričito naglašava vjernost Božjeg saveza kojega čuva za Izrael i sada im nudi poziv Evanđelja.I tako Pavao dobiva svoje pouzdanje o spasenju cijelog Izraela kojemu je sudbina pogana samo slika sudbine Izraela: kao što su pogani nekoć bili neposlušni i sada su našli Božje milosrđe zbog neposlušnosti Židova, tako će i Židovi zbog pogana (kršćana) naći Božje milosrđe. Obje sudbine, one Židova i pogana, su međusobno usko povezane.U jednom sveopćem spasenjskom horizontu Pavao konačno vidi sveopće Božje spasenjsko djelovanje: kao što je nekoć sve zatvorio - slično zatvoru - u neposlušnost, tako će se svima smilovati bez ikakvih preduvjeta. Opravdanje grješnika po milosti vrijedi za sve ljude.  I to zabranjuje - tako Pavao - da se konačno Židovi gledaju kao odbačeni. Bog će oprostiti protivljenje Židova Kristu i Crkva će biti sveta zajednica Židova i pogana, nikakva Crkva umjesto Izraela.Evanđelje ( Mt 15, 21 - 28)Prema stilu kod Mt 15, 21-28 se radi o jednom ozdravljenju (na daljinu) pa je kao središnji sadržaj postavljen vjerski razgovor između Isusa i jedne kanaanske žene o dubokom povjerenju u Isusovu moć ozdravljenja radi spasa njezine kćeri. Pozornica radnje je okolica Tyra i Sidona, gradova na obali Sredozemnog mora, sjeverno od Galileje. U biblijskom smislu kanaanski znači poganski. Ovdje jedna poganka dolazi k Isusu, vapi u svojoj nevolji za ozdravljenjem kćeri koja je opasno bolesna i to riječima koje podsjećaju na „prosbene psalme" „imaj samilosti sa mnom, Gospodine", poziv istodobno poznat i kršćanskoj zajednici s kojim se ona može identificirati  (rr 21-22) Njezino oslovljavanje Isusa kao „Sina Davidovog" daje nam shvatiti da u Isusu gleda izraelskog Mesiju i njemu se obraća.Slijedeći reci 23-26 ukazuju na žurnu molbu žene za Isusovom ozdravljujućom riječi. Ne dopušta da je išta smete pa ni Isusovo odbijanje bez riječi, pa ni odbijajuće reakcije učenika (oslobodi je njezine brige..)pa ni Isusovo ukazivanje na njegovo poslanje samo Židovima, niti njegova slika o psima i djeci, kojom želi istaknuti svoje poslanje isključivo Izraelu: Jer djeci (Izraelcima) se ne smije uzimati kruh i davati ga psima (poganima) . Tako izgleda da žena nema nikakve šanse.  No, ona prihvaća sliku i okreće je u svoju korist: I psi dobivaju mrvice koje padaju s gospodareva stola. Isus prepoznaje i priznaje njezino bezuvjetno povjerenje, njezinu vjeru i ispunja njezinu molbu (rr27-28). Ona sada smije osjetiti da joj je kćerka ozdravila.Mt jasno ukazuje, na primjeru poganske žene, što za njega znači vjera, a što „snaga vjere i molitve" koja je potrebna u situacijama nevolje i potrebe. I odmah ukazuje da je ovo izlječenje,za Isusa, bilo nešto iznimno. Prvotno je izabranje  Izraela, a onda i da je konačno Isus poslan sinovima Izraelovim, iako Isus može prekoračiti ove granice.  Uskrsni spasitelj skida granice poslanja apostolima : iz partikularnog poslanja postaje jedno sveopće poslanje svim narodima. (Mt 28 18-20)  Tako će konačni Božji narod - kako to oba čitanja pokazuju - biti od Izraela i ljudi iz svih naroda.Misno slavljePozdrav: Gospodin koji se svima smiluje, neka bude sa svima vama.Uvod: Jedan jedini dan je bolji u predvorjima doma Gospodnjega, nego tisuću dana drugdje. Tako smo sada čuli u ulaznoj pjesmi. To je strofa iz jedne stare pjesme koju su pjevali hodočasnici u Jeruzalem.Mi ne trebamo ostati u predvorju doma Gospodnjega, došli smo u Božju kuću, imamo pristup svetinji nad svetinjama, „ali ovdje nije naše stalno boravište, nego tražimo buduće." (Hebr 13,

16

14) „Znamo da živimo u tuđini, dokle god boravimo u tijelu"(2 Kor, 5,6) No, Gospodin nas i u tuđini traži. Zastanimo malo i odmorimo se na hodočasničkom putu našega života.Umorni smo od puta - Gospodin nas krijepi sakramentom.Izgubili smo pravac - on nam pokazuje kamo treba ići.Osjećamo se osamljenima - daje nam da doživimo zajedništvo.Mi smo stranci - on nam nudi gostoprimstvo.Pitamo se isplati li se trud i napor, on nam govori: „Ja ću biti vaša nagrada."Lutali smo, išli krivim stazama, malo smo se brinuli za one koji su s nama na putu. Želimo sada moliti oproštenje:Ispovijedam se...Molitva vjernikaMolitva žene Kanaanke je bila uslišana zbog njezine vjere. I mi sada želimo moliti s vjerom i povjerenjem:Za našu Crkvu da se razvija u Božjim darovima i sačuva jedinstvo, molimo teZa vladare i moćnike svijeta, da sačuvaju slobodu i da se brinu za pravdu i dobro svih ljudi, molimo teZa narode da žive u slozi i miru, molimo te Za našu zajednicu  da svi budemo svjesniji Božjeg milosrđa i da budemo otvoreni njegovu Duhu te radimo na podizanju smisla za duhovna zvanja, molimo teZa naše pokojne, da ih primiš u svoj zagrljaj, molimo te Dobri Oče, u svom Sinu, si se smilovao svima nama. On ozdravlja što je bolesno, što je rasuto okuplja, sprijateljuje što je strano. U njemu i po njemu te hvalimo i slavimo sada i u sve vijeke vjekova.Propovijedia)Nadvladavati graniceBožja vjernost IzraeluDanašnje evanđelje pripovijeda o susretu Isusa a jednom kanaanskom, to jest poganskom ženom zbog ozdravljenja njezine kćeri. Vrsta oboljenja - možda i nekog psihičkog - ne igra ulogu, kao ni način ozdravljenja.  Oboje je samo kratko spomenuto.U središtu stoji povijest vjere u obliku razgovora. Zadivljujuće je s koliko se povjerenja u ozdravljujuću Isusovu snagu bori za njegovu pomoć u ozdravljenju svoje kćeri. Žena je imala težu povijest patnje sa svojom kćerkom, patnju koja zatvara, isključuje.  Ona je čula o Isusu i vidi u njemu svoju posljednju nadu.  Ali „Spasitelj ljudi", koji želi pomoći i dati mir svima koji su umorni i opterećeni (Mt 11,28), ovdje se drži začuđujuće suzdržljivo, kao i njegovi učenici. Konačno, Isus prekida svoju šutnju i tumači da je poslan „samo izgubljenim sinovima doma Izraelova", što je proročki opis Izraela.  Isus je smatrao da ga obvezuje ovo isključivo poslanje za Izrael.  To je izraz neopozivog izabranja Izraela, odraz neslomljivog saveza Boga sa svojim narodom kao što to Pavao, u svojem pismu  rimskoj zajednici, izričito naglašava (Rim 11, 29-32). I ova Božja vjernost ostaje usprkos odbijajućem ponašanju dijela Židova, kako je to doživio Matej. Izrael nije jednom zauvijek odbačen, kako je to tvrdila antižidovska kampanja.  II. vatikanski sabor uči, protiv takvog shvaćanja: „Sigurno je Crkva, novi Božji narod, ali se za to ne smije Židove smatrati odbačenima ili prokletima, kao da bi se to nalazilo su svetim spisima." (O ne kršćanskim religijama 4)  Apostol Pavao predstavlja Crkvu kao sveopću spasiteljsku zajednicu sačinjenu od Židova i pogana, a ne samo od kršćana iz poganstva - umjesto Židova.  Evanđelje nam ponovno predočuje  ovu Božju vjernost savezu s njegovim narodom, koja znači budućnost za Izrael. I mi moramo poštovati ovu Božju vjernost savezu i promatrati Židove kao našu „stariju braću" kako je to bl. Ivan Pavao II. jednom rekao.Primjerna vjera jedne ženeU njezinom gorkom vapaju: " Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se", ona pokazuje da zna da je Isus Izraelov Mesija. Upravo zato mu se ona, plačući, obraća sa žarkom molbom.  I slikovit Isusov govor o djeci - misli se na Izrael - kojima  ne smije biti oduzet kruh da ga se dade psima, kod nje

17

ne izaziva ništa. Nego,ona okreće sliku u svoju korist: I psi - to jest - pogani dobivaju po nešto što pada s Gospodareva stola.Duboko i ustrajno povjerenje žene, koje dolazi do izražaja u dugom razgovoru s Isusom, postiže svoj cilj: ozdravljenje njezine bolesne kćerke.  Takvom povjerenju se Isus ne može suprotstaviti. Ovakvo povjerenje  i vjera otvaraju - još uvijek iznimno - put u poganske misije - što je kasnije uskrsli Spasitelj dao učenicima kao sveopću zadaću (Mt 28, 18 - 20)Evanđelist Matej postavlja vjeru žene kao primjer. Evanđelja poznaju i druge žene, koje su pokazivale svoju vjeru u Isusa, koje su je živjele i naviještale.  Sjetimo se svjedokinje uskrsnuća, Marije Magdalene, Samarijanke na Jakobovom zdencu koja je naviještala poruku o Isusu kao Mesiji (Iv 4)  ili Martine ispovijesti Isusa kao Mesije  (Iv 11,27)Ovdje bi se moglo postaviti pitanje o ulozi žene danas u naviještanju, a posebno u služenju u Crkvi.Pripovijest puna nade Pripovijedanje o vjeri poganske žene učinio je evanđelist Matej pripoviješću punom nade  za sve slušatelje ovog evanđelja.U njezinom vapaju „Gospodine, smiluj mi se" „Gospodine, pomozi mi" prepoznajemo potrebu ljudi, koji Boga zazivaju u mnogovrsnim potrebama i opterećenjima. Takvi prozbeni zahtjevi imaju svoju povijest do danas. Njih se čuje u psalmima gdje se ljudi tuže na svoje nevolje, kao u Ps 6,3 „Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o,Jahve, ozdravi me jer dršću kosti moje." Mislim da su mnogi mogli ovakve ili slične zazive izgovarati u noćima bez sna...Zaziv „Gospodine, smiluj se", „Kyrie eleison" nam je poznat iz naših bogoslužja.  Ovim zazivom sve iznosimo pred našeg Boga, sve što nas opterećuje, što nas pritišće.  Možemo se vrlo dobro identificirati sa ženom kanaankom i njezinom velikom brigom za bolesnu kćerku, a posebno ako smo i mi sami ili netko od naših dugo bolovali. Njezina ustrajna vjera može nam dati poticaj i nadu za naš život.  Možemo se i mi nadati da ćemo smjeti doživjeti: „Tvoja vjera je velika, što želiš neka ti bude."Vjera koja nadvladava graniceSvojom vjerom je žena kanaanka prešla granicu, granicu između poganstva i židovstva. Nadvladati granice može dati jednu mogućnost dobiti novu širinu.  Tako se možemo pitati koje granice, kakve zapreke nas ograničavaju? Jesu li to granice odbijanja, zavisti, predrasuda, mržnje, strahovi?  Jesu li to granice tradicionalne vjere, moralnih predrasuda  nasuprot današnjih situacija i postavljanje svega u pitanje? I sve to više koči, nego potiče?  Jesu li to vjerske granice  čiji smisao više ne prepoznajemo i ne shvaćamo današnje potrebe ekumenizma? Bi li u svim ovim i drugim pitanjima dobro došla vjera žene kanaanke kao eksploziv koji bi raznio stare okove? Molimo Gospodina, s obzirom na naše malovjerje koje ne riskira ništa, koji pokušava razbiti naše granice samoograničavanja: „Isuse sine Davidov, smiluj se nama!"1. Božja ljubav sve nadmašuje i vrijedi za sve Rim 11, 13-15, 29-32 (A)Neprestano otkrivam kako često u nama  kršćanima - a u tome smo slični svima drugima - stoji nekakva ideja „Ako nešto učinim, onda nešto mogu i dobiti." Ili „Idem, zato ću nešto dobiti." Ili „Ruka ruku mije." Što je poprilično jasno i prokušano u svagdanjem životu, vrlo rado se prenosi i u naš svagdanji religiozni život ili u odnos prema Bogu.  Ako sam nešto zaslužio, mogu se nadati nekoj nagradi kao da je po sebi razumljiva: to je tema s brojnim varijacijama.  Ako Boga „oduševim" s više svojih zasluga, onda mogu i više od njega očekivati.  I neopazice svoju vjeru obračunavam kao svoju vlastitu zaslugu, iako je vjera samo dar Božji, besplatni, iz milosti. Naravno da vjera ne smije biti bez dobrih djela, niti se može vjera zamisliti bez nekog poslanja u svijetu. No, za to ne možemo sami sebe hvaliti. Hvaliti možemo samo Boga koji nas je pozvao bez naše zasluge. Pa i naše molitve, pobožna djela se ne smiju brojiti, zbrajati i tako ih pred Boga donositi kao naš uspjeh ili naša dobra djela. Ne računa se broj naših djela, nego naše predanje  Bogu i predanje ljudima. Vrlo često gledamo s visoka na one koji su daleko od jedne ovakve prakse ili od Crkve.  Ako ih već ne možemo obratiti, vrlo lako ih prepuštamo kazni Božjoj. 

18

Ovdje Pavao govori o nagradi za „bezbožne". On o ovome razmišlja u svojoj poslanici Rimljanima od poglavlja 9 - 11 i to na sudbini svoga, izraelskog naroda.Neizmjerna dubina Božje milostiPavao, sam Židov, osjeća se još uvijek povezan sa svojim narodom. On trpi zbog tvrdokornosti Židova, što se nisu obratili i priznali raspetog mesiju. On pozna Izraelovo izabranje i izvlači korijenje svoje vjere. No, od svog neočekivanog i nerazjašnjivog obraćenja pred  Damaskom,  on je kao preokrenut. „Ne živim više ja, nego živi Krist u meni." (Gal, 2,20) Ovom porukom i istinom u srcu mogao je postati apostolom naroda ili pogana u tadašnjem poznatom svijetu. Njemu je jasno da u njemu i po njemu djeluje Bog koji ga je pozvao. Usmjeren prema sebi samome, on ništa dobra ne bi mogao učiniti. A sada kad ga je milost Božja pogodila poput munje, on u tom svjetlu, sve više vidi tamu svoga naroda. Iako je to tako, on na začuđujući način vidi i nadu. Ako Bog, kako je on to sam doživio, može grješnicima po svom milosrđu dati novi život  i ako to vrijedi za svakog pojedinog, zašto ne bi vrijedilo i za cijeli jedan narod? Kao što ni najpobožniji, sam po sebi, ne može sebi zaslužiti spasenje, tako isto ni najbezbožniji nije isključen iz Božjeg smilovanja.  Božji plan i promisao je spasenje ljudi, a ne njihovo uništenje i propast. Neprestano milost utire put, ulazi u najveću dubinu čovjekovog pada, u smrt i stvara novo, poput novog „creatio ex nihilo", stvaranja iz ničega, na početku vremena. Moć Evanđelja se pokazuje upravo u neposluhu. Kao što je neki čovjek u svom životu po stranputici došao do odbijanja Boga, to može vrijediti i za cijeli narod. Koji čovjek tako može biti prosuđen ili osuđen? Ili još više: Postoji nekakva međuovisnost između vjerovanja i nevjerovanja: nevjeru ponekad provocira svjedočanstvo vjere drugih. Zahtjev je to nama kršćanima, s obzirom na  svijet koji je zaboravio Boga. Tko je ovo jednom shvatio i prihvatio, taj će milost Božju više i jače doživljavati i za nju moliti.Sudbina Izraela i polje za učenje vjerePogledajmo još jednom, s Pavlom, na izraelski narod i razmislimo: vjera Crkve ima svoj početak u izraelskom narodu . Koncil kaže: „Tako Crkva Kristova prepoznaje da, prema svetom planu Božjeg spasenja, početke svoje vjere i izabranja nalazi kod Abrahama, Mojsija i proroka. Ona ispovijeda da su svi kršćani uključeni u Abrahamovu vjeru i njegov poziv i da je u čudesnom izlasku naroda iz zemlje ropstva već predoznačena Crkva. I zato Crkva ne može zaboraviti da je ona preko tog naroda uključena, na neraskidivi način Božjeg milosrđa, u stari savez i da će objave starog saveza hraniti korijene dobrog maslinovog drveta, gdje će pogani kao divlje mladice biti nakalamljeni,  jer Crkva vjeruje da je Krist naš mir, židove i pogane izmirio po smrti na križu i oboje u sebi ujedinio."U tom smislu je stvarno Krist za sve umro. Isus je po tijelu Židov. On je pretrpio sudbinu smrti zbog grijeha svijeta, dakle i našeg vlastitog grijeha. Nisu samo Židovi neposlušni, svi smo mi uključeni u tu neposlušnost.  I tako dolazimo na početak: Pavao sebi ne može predstaviti da bi samo jedan, bilo Židov ili poganin, sam mogao isposlovati Božje smilovanje.  I nikoga se zbog toga ne može zauvijek smatrati „odbačenim". I uvijek iznova će biti mogućnosti da prihvatimo Kristovo svjetlo u naša srca. To vrijedi i za Židove i za pogane. Bog ne uzima nazad svoga dara. On je i ostaje blizu svima onima koji ga traže, onima koji misle da su ga našli, kao i onima koji su ga, očigledno, prestali zazivati.  Izraelski narod nas opominje da Bog ne ostavlja one koje je jednom pozvao. On želi da se svi ljudi spase.2.Kada je vjera velikaIsus odgovori ženi: „Ženo, velika je tvoja vjera. Neka ti bude kako si željela.» I od tog časa ozdravi njezina kćerka. (Mt 15, 28)Uvijek i iznova Biblija pripovijeda o ljudima koji vjeruju. Pri tome osjećamo da se tu radi o nečemu neobičnom. Oni sve stavljaju na kocku kad susretnu Isusa. Tako je bilo i sa ženom Kanaanejkom. Kad je ona, praktično, prisilila Isusa da ozdravi njezinu kćerku, on joj rekao: «Velika je tvoja vjera.» A da li bi on to mogao reći i za našu vjeru? Prije nego li na ovo odgovorimo, moramo se pitati kada uopće možemo reći da je vjera velika?Obnovimo i oživimo scenu koja se odigrala između Isusa i one žene. Žena je iz Kanaana, dakle poganka. Ne pripada narodu kojemu je Isus poslan. A ipak, nju to ne priječi da ga potraži i

19

zamoli da ozdravi njezinu kćer. Može se steći dojam da joj je to jedino dijete. Tko zna koliki su vračevi i liječnici na njoj okušali svoje umijeće. Ona sada vjeruje da je upravo Isus onaj kojega je tražila i koji joj zaista može pomoći. Uvjerena je da Isus nije poslan samo Izraelcima, nego da je on i za nju spas i izbavljenje.I začudo, Isus joj, niti jednom riječju, ne dolazi u susret. On, u kojega ona polaže sve nade, ne daje joj nikakvog odgovora. S pravom bismo htjeli znati zašto se Isus tako odnosi prema ženi toliko označenoj patnjom. Je li želio da ga ne zamijeni s tolikim izraelskim čarobnjacima koji su, u to doba, bili vrlo poznati? Je li htio iskušati njezino povjerenje? Ili ga se nije moglo tako jednostavno nagovoriti? Žena se nije, ni najmanje, smela što joj nije poklonio ni minimalno pažnje. Ona se ne predaje. Ovdje susrećemo prvu naznaku jake vjere.Jer je nervirala učenike svojom glasnoćom, umiješali su se. Da bi je se riješili, počeli su je zagovarati. I oni mole Učitelja da je usliši i da je se tako riješe: «Oslobodi je njezine brige da ne viče za nama!» Sada Isus prekida šutnju i daje na znanje da nije tamo poslan i za nju mjerodavan. Čitava situacija postaje jasna, on ne misli pomoći. Ali on ne bi smio odbiti ni jednu molbu!? Opet nam dolaze pitanja: je li to Isus koji nam je predstavljen kao čovjekoljubiv, onaj koji se druži s carinicima i bludnicama?Usprkos Isusovoj odbijajućoj riječi, žena ne postaje malovjerna. Njezina odlučnost ukazuje na njezinu vjeru. Ona zna da od njega nema pravo tražiti čudo. I zato se, u svojoj potrebi i nevolji, baca na koljena i sve sažimlje u vapaju za pomoć: «Gospodine, pomozi mi!» Ona sve stavlja na tu kartu.No, Isusov odgovor za ženu nije nikakvo ohrabrenje. To je treći ne kojega joj Isus govori: «Nije pravo djeci uzeti kruh i dati ga psićima.» 'Djeca' to je izraelski narod, 'psići' (misli se na kućne) su pogani. Vrhunac vjere ove žene su njezine riječi: «Da, Gospodine...» Time se ona podlaže njegovom sudu. Koliko se vjernika usuđuje izgovoriti ovaj 'da, Gospodine'? Zar ne govorimo upravo suprotno: 'kako Bog to može dopustiti?' ili pak 'kako li je Bog nepravedan ako ga uopće ima?' ili 'koliko će nas Bog još iskušavati?'Jaka materinska ljubav čini ovu ženu još upornijom. Ako ne može dobiti kruha, onda makar mrvice koje padaju s gospodareva stola. To, zapravo, znači: Ti mi možeš pomoći više nego sva znanja i umijeća svijeta. Ovdje opažamo da se povjerenje koje žena ima u Isusa ne da ničim poremetiti. I zato joj Isus reče: „O, ženo, velika je tvoja vjera! Neka ti bude kako si željela.» Velika je ona vjera koja, usprkos svih zapreka, čitavo povjerenje stavlja u Isusa. Naprotiv, ona koja je puna straha, plaši se trenutačnih okolnosti, okreće se prema sebi ili drugome, je malena. Ova nas zgoda želi potaknuti na veliku vjeru prema Isusu. Toj velikoj vjeri odgovara i veliki plod. «Neka ti bude kako si željela!», reče Isus ženi. Ta riječ znači ozdravljene njezine kćeriGledajući unatrag možemo reći: veličina vjere te žene se ne sastoji u tome da je vjerovala u nešto što je čula o Isusu. Biblijska vjera ne znači vjerovati u ovu ili onu riječ. Biblijska je vjera događanje između Boga i čovjeka. Stoga ženina vjera dostiže vrhunac kada govori: «Da, Gospodine, pravo imaš.» U takvoj vjeri čovjek sav svoj život oslanja na Boga, odnosno Isusa, jer se Bog u Isusu potpuno objavio.U čemu se dakle, sastoji 'velika vjera'? Ona se sastoji u tome da prihvatimo neuhvatljivost Božje ljubavi te napetost koja tu postoji. Ali i sam nastojati, uz rizik da se ljudski osjećamo potpuno odbačenima, imati povjerenja da će Božje zanimanje iznaći putove koji su sasvim drukčiji nego što mi planiramo, zato nama malo razumljivi, ali za nas najbolji.

http://www.glas-koncila.hr/ Dvadeseta nedjelja kroz godinu (14. kolovoza)Iz 56,1.6-7 * Ps 67,2-3.5-6.8 * Rim 11,13-15.29-32 * Mt 15,21-28»Naši« i »njihovi«?

20

Kroz današnja čitanja provlači se tema »naših« i »njihovih«. Međutim milosrdni Bog ruši barijere, granice i podjele koje ljudi postavljaju. Normalno je da se svaka grupa definira i jasno odredi tko je i što je; da postavi norme ponašanja da se zna tko joj pripada a tko ne. Problem nastaje kad grupa postane isključiva i s predrasudama i diskriminirajuće pristupa drugima. Ljude ne treba marginalizirati zbog kulturnih predrasuda. I prije Isusa je bilo primjera otvorenosti prema »drugima«. Izaija je govorio o drugačijima koji će pristupiti Božjemu narodu. Isključivost zbog spola, kulture, vjerskih pogleda ili bilo čega drugoga nije prihvatljiva u Božjim očima. Isus nije bio prihvaćen od »svojih« jer se nije uklapao u njihova očekivanja. Bog u svoj zagrljaj prima i one koji su odbacili Isusa i plan spasenja oblikuje na nov način. Poziv za ulazak u kraljevstvo upućen je poganima, onima koji su smatrani »strancima«, s tim da u Božjem kraljevstvu neće biti ni »naših« ni »njihovih«; ni »stranaca« ni »domaćih«. Svi će biti Božji.

Spasenje i pravednost nisu privilegij nekih

Izaijin ulomak počinje s dva imperativa: »držati se prava i činiti pravdu«. Nakon ovih imperativa slijedi Božje obećanje spasenja i objave njegove pravednosti. Pravednost je u biti božanska osobina. Ljudi ju prakticiraju tek ako su u ispravnom odnosu s Bogom. Prvi dio poruke upućen je onima koji su dio savezničkog naroda Božjeg, a drugi dio onima koji su trenutno izvan Božjeg naroda, ali žele biti njegov dio. Ti ljudi mogli su biti stranci, no i izvana i iznutra oni su bili jedno sa zajednicom vjernika. Kao odgovor na tu vjernost Bog ih poziva da budu dionici liturgijskoga života Božjeg naroda. Pozvani su da pođu na svetu goru, na mjesto koje se smatralo Božjim boravištem na zemlji. Hram se smatrao mjestom molitve i pravednim strancima će biti dopušteno ući i radovati se kao dijelu izabranog naroda. Zadnju rečenicu ulomka vrijedno je uočiti zato što s nekoliko riječi Bog odbacuje cijeli koncept ritualne svetosti kao nečega što je pridržano samo Izraelu. Hram je kuća molitve za sve narode, ne mjesto nacionalnoga hodočašća samo za izabrane. Pristup Bogu otvoren je svima, ne samo krvnim Izraelcima. Spasenje i pravednost obuhvaćaju sve, ne samo neke.

Nitko nema razloga uznositi se

Govoreći poganskim obraćenicima u rimskoj zajednici Pavao nastavlja svoj govor o povlaštenom položaju židovskog naroda u Božjem planu spasenja. Ne umanjujući spasenjsku važnost obraćenih pogana, Pavao ističe da to obraćenje ima još jednu svrhu. Židovi će biti zavidni što je Bog i njih prigrlio te će se i oni okrenuti evanđelju. Ako je židovsko odbacivanje evanđelja tolike ljude privuklo Bogu, koliko će veći učinak imati njihovo prihvaćanje evanđelja? Sam Pavao odgovara da će to prihvaćanje donijeti život. Izraelski narod je povlašten jer je izabrani Božji narod i jer mu je Bog udijelio velike darove. Pogani nemaju razloga smatrati se superiornijim, budući da su oni započeli život kao neposlušni grešnici i zadobili su milosrđe zbog neposlušnosti izabranog naroda. Sad su Židovi ti koji su neposlušni te stoga Pavao ističe da ako je Bog pokazao milosrđe onima koji su u početku štovali druge bogove, Bog će zasigurno pokazati milosrđe narodu koji se zove Božjim vlastitim narodom. Nitko nije u položaju hvaliti se; jer i Židovi i pogani su griješili. I jednima i drugima je iskazano milosrđe, ne zato što su ga zaslužili, nego zato što je Bog milostiv.

Ljubav za druge uklanja zapreke

Zgoda o ženi Kanaanki dotiče nekoliko važnih i zanimljivih pitanja. Pitanje prelaska teritorijalnih i kulturnih granica; pitanje kršćanskog poslanja poganima; pitanje vjere. Zanimljivo je zašto Isus ide u poganski kraj i zašto na početku odbija izliječiti ženinu kćer. Tir i Sidon gradovi su koji su bili udaljeni nekih 50-ak kilometara od Genezaretskoga jezera. Izraelska zemlja smatrana je svetom zemljom zato što je pripadala Bogu. Otići na poganski teritorij značilo je napustiti Božju svetu zemlju. Isus se nije obazirao na teritorijalne granice; on je taj koji ruši barijere, i to svake vrste. Žena se s druge strane nije obazirala na uobičajeni kodeks ponašanja, a taj je bio da žena ne razgovara sa strancem. No zbog zdravlja svojeg djeteta ne mari za to. Pokazala je izvanrednu vjeru. Prepoznala je da Isus može ozdravljati, i ne samo to, ona ga

21

naziva sinom Davidovim, nazivom koji je imao mesijanski prizvuk. Dirnut njenom vjerom Isus joj ozdravlja dijete. Dolazeći u taj kraj Isus vjerojatno nije imao namjeru liječiti bolesne, no učinio je to na inzistiranje žene, jer je njena ljubav za druge uklonila sve zapreke.

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/

Dvadeseta nedjelja kroz godinu"O ženo! Velika je vjera tvoja!"

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju (Mt 15,21-28)

„Isus zatim ode odande i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: ´Smiluj mi se, Gospodine, Sine

Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!´ Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: ´Udovolji joj jer viče za nama.´ On odgovori: ´Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.´ Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: ´Gospodine, pomozi mi!´ On odgovori: ´Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.´ A ona će: ´Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!´ Tada joj Isus reče: ´O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.´ I ozdravi joj kći toga časa.“

Svaki je susret s Isusom interesantan i osebujan na svoj način. Na današnju nedjelju razmatramo susret Isusa i žene Kanaanke, koja je zatražila pomoć od Isusa iako nije pripadala njegovu narodu niti je po ičemu bila bliska Dvanaestorici. 

Ovaj nam susret razotkriva pomalo nestereotipnu sliku Isusa – na molbu učenika da udovolji ženinoj prošnji, on odgovara: „Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.“ Naizgled nam se može činiti da Isus, unatoč ljubavi prema svakom čovjeku neovisno o ljudskim podjelama, ipak pravi određenu razliku među narodima. On je poslan „izgubljenim ovcama doma Izraelova“ kao ostvarenje njihova tisućljetnog iščekivanja i vapaja za spasenjem. Bog je iz ljubavi prema svomu narodu poslao svoga Pomazanika, Mesiju, da se njegov narod ne bi raštrkao među poganima i tako iznevjerio Savez. Isus je, dakle, prvotno bio poslan izraelskom narodu kao Božjem odabranom narodu. Nama ljudima i nije strana ova Isusova izričitost na religioznom i nacionalnom planu. Nerijetko nam se događa da religiozno pomiješamo s nacionalnim do te mjere da u ime jednog, a po cijenu drugog, stvorimo među sobom nepremostive barijere koje nažalost znaju dovesti i do međuljudske mržnje i rata. S druge, pak, strane skloni smo i ´privatiziranju´ Boga, Stvoritelja svijeta, na način da u njemu ponajprije prepoznajemo ´svoga Spasitelja´, a potom Spasitelja svih ostalih ljudi koji ga ispovijedaju. Otuda skeptičnost i pasivnost u pogledu uspostave istinskog ekumenizma i međureligijskog dijaloga. 

No, u Isusovu slučaju dogodilo se ono što je sv. Ivan zapisao u Proslovu: „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje

22

muževlje, nego – od Boga“ (Iv 1, 12-13). Dogodilo se, dakle, upravo suprotno – da su prvotno neizabrani od Boga postali izabrani; da je i poganima dana mogućnost spasenja, odnosno da je stvoren novi Božji narod – Crkva. I zato Isusovi učenici, kao predstavnici toga novog Božjeg naroda koji je sastavljen i od Židova i od pogana, traže od Isusa ispunjenje ženine molbe koja ne pripada „ovcama doma Izraelova“, ali koja će pripasti novom Božjem stadu – Crkvi. Već time što Isusa naziva Sinom Davidovim, ona indirektno priznaje povlaštenost Božjeg izabranog naroda. Ona je svjesna svoje neznatnosti i malenosti pred Bogom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, na što ju upućuju i Isusove riječi: „Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima“. No, njezin odgovor: „Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara“ odaje njezinu čvrstu vjeru u Božje milosrđe po kojemu se svaki čovjek može spasiti. Tu će problematiku odnosa Zakona, vjere i spasenja kasnije iznijeti sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima, gdje, između ostalog, kaže: „A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. Zato se po djelima Zakona neće nitko opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu – samo spoznaja grijeha!“ (Rim 3, 19-20), te: „Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, na tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu“ (Rim 2, 28-29). Te su Pavlove riječi pojašnjenje Isusova nauka o obraćenju i novom rođenju „iz vode i Duha“ (usp. Iv 3, 3-8). 

I za nas kršćane vrijede ove Pavlove riječi o „duhovnom židovstvu“, odnosno o obrezanju u srcu po Duhu. Nije dovoljno deklarirati se kao kršćanin, katolik. Nije dovoljno niti primiti sakramente kao izvanjske znakove pripadnosti kršćanstvu. Potrebno je biti iznutra kršćanin, katolik, koji je u sakramentu krštenja svoje srce dao obrezati oštricom Božje riječi kako bi živio kao novi, obraćeni čovjek. Starozavjetni je prorok Ezekiel ovako proricao Božje riječi o uspostavi novog saveza: „Sabrat ću vas iz naroda, vratit ću vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat ću vam opet zemlju Izraelovu! (...) I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov!“ (Ez 11, 17.19-20). Karakteristika je, dakle, članova novog Božjeg naroda rođenje „iz vode i Duha“, odnosno obraćenje i prihvaćanje novog život u Kristu, te univerzalnost, odnosno otvorenost svima koji se u Kristu žele spasiti. Zbog toga nema autentičnog kršćanstva bez iskrenog čovjekoljublja te vjernikove ekumenske i međureligijske otvorenosti. 

Isus je pohvalio vjeru ove žene, jer ona svojom vjerom nije bila prepreka niti „odabranima“, niti poganima, odnosno onima koji su, poput nje, bili daleko od „odabranih“ u potrazi za spasenjem, nego je naprotiv svojom vjerom zadivila sve oko sebe, a ponajviše Isusa. I na nama je da jedni drugima ne budemo prepreka u upoznavanju i prihvaćanju Krista nego poticaj i uzor. Svi su pozvani na spasenje i svakomu je dana mogućnost vječnog zajedništva s Bogom. Na kršćanima je poseban zadatak, jer su upoznali Istinu, da po Istini žive i da ju otvorena srca prenose drugima. Tek tada možemo očekivati da Isus i nama kaže: „Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/

23

Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.http://www.veritas.hr

http://www.hkr.hr

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitektura

http://www.graficapastorale.it/

http://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 24

PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlademožete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.videograficapastorale.it/index.php/galleria-immagini/category/17-sfondi-per-manifestiPLAKATI I VIDEO NA GORNJOJ STRANICI ZA NEDJELJE.http://www.qumran2.net/indice.php?c=disegniCRTANI PLAKAT-CRTEŽI ZA CIJELU GODINU (iznad link)http://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info

fra Franjo Mabić

25

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/ 20. nedjelja kroz godinu (A): Kako vlastitu molitvu oživjeti? Mt 15,21-28

U prvi mah današnji evanđeoski odlomak djeluje zbunjujuće. Stavlja nam pred oči sliku Isusa koji prolazi pokraj žene Kanaanke ne obazirući se na njezin vapaj. Štoviše, Isus uvredljivo odvraća ženi: ‘Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima!’ Jedna uistinu upitna i zbunjujuća pripovijest koja nas provocira na daljnje razmišljanje. Kako objasniti Isusovu reakciju?

Znamo da četiri evanđelja nisu Isusovi životopisi u doslovnom smislu riječi. Iza opisane evanđeoske situacije skrivaju se problemi prve kršćanske zajednice. Prvi su kršćani shvaćali da je Isus ‘poslan najprije k izgubljenim ovcama doma Izraelova’ i da ne trebaju imati kontakta s poganima. I apostol Pavao htio je najprije navijestiti evanđelje Židovima. Kada su oni to odbili, okrenuo se poganima (usp. Rim 11). Kontekst je, dakle, otvaranje i širenje kršćanskog poslanja prema poganima, nežidovima. Bilo je dosta onih koji su se tome protivili. Evanđelisti žele ovom zgodom pokazati da je otvaranje i širenje radosne vijesti poganima u duhu Isusova postupanja. I tako imamo sliku Isusa koji uči, koji postupno širi granice vlastitoga poslanja, mijenja svoju odluku, zaustavlja se, prepoznaje veliku vjeru žene strankinje.

Nadalje, današnji evanđeoski odlomak poučan je za temu molitve. Isus jasno kaže: “Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!” (Mt 7,7). Možda nitko nije tako dobro shvatio ove Isusove riječi kao žena Kanaanka. Malo je stranica u evanđelju koje se tako često ponavljaju u našemu svakidašnjemu životu. Zato je ova žena simbol svih onih koji vjeruju da ne postoje zatvorena vrata. Nije se umorila, nije pustila Isusa na miru. Bog dakle sluša i onda kada nam se čini da uopće ne sluša. “Neće li Bog – nadoda Isus – obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?” (Lk 18,6)

Kako vlastitu molitvu oživjeti? Kako je ispuniti srčanim i iskrenim predanjem žene Kanaanke? Naše su molitve snažne kada u svakidašnjemu životu ostvarujemo ono za što molimo. Ako se, primjerice, molimo za zdravlje, trudimo se misliti u svojoj svakidašnjici na zdravlje a ne na bolest. Ako se molimo za mir i slogu, moramo nastojati u svom bližnjemu gledati ono što je dobro. Ispravno moliti znači ispravno živjeti. Kako izgleda naša svakidašnjica? O čemu razgovaramo? Ogovaramo li? Jesmo li zavidni? Jesmo li pesimistični? Trošimo li uludo vrijeme na ispraznosti ovoga svijeta ili na duhovni napredak? Ako je tako, tada molitva nema učinka u našoj nutrini. Ona u konačnici ostaje bez plodova. To nije molitva koja se živi!

Netko reče da Bog na molitve odgovara na jedan od tri načina: a) Da. b) Ne još. c) Imam za tebe nešto bolje. Kod istinske vjere ostaje uvijek određena napetost između ljudskih želja i Božje volje. Takva molitva ne pretpostavlja neznanje Boga (jer ‹zna vaš Otac da vam je sve to potrebno!›) ili želju da se izmijeni Božja volja, već čovjekovo neznanje o Njegovoj volji u svojoj konkretnosti, i s druge strane, svijest da je Božja volja dobrohotna prema nama.

Molitva je vjera na djelu. A bezuvjetna vjera uvijek dolazi prije iskustva. Najprije valja probuditi vjeru, pa će čovjek zatim dobiti i dovoljno ‘znakova na putu’. Molitva je najradikalniji oblik vjere, odnosno poniznosti pred Bogom. Takva vjera ima oči koje u svakom događaju života umiju vidjeti mnogo više od onoga što bi čovjek htio odmah i neposredno razumjeti. Prava vjera ima samo jednu brigu: da sve ono što nam se čini da posjedujemo stavimo u Ruke koje su mnogo sigurnije od naših. Ako u svom srcu nosimo takvu vjeru, tada će nam Bog otkriti da je ono što nam svakodnevno prelazi preko ruku dostatno za naš život.

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.html

26

http://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

27

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

Bivša stranica www.svetifrane.org nalazi se pod imenom nove domene: http://www.fradragoljevar.com/

2014.

KOLOVOZ

N 10 19. KROZ GOD., Lovro, đakon, LovorkaP11 sv. Klara AsiškaU 12 Ivan Kasijan, FrankaS 13 Hipolit, Gertruda

28

Č 14 Maksimilijan Kolbe, Sveto P 15 VELIKA GOSPA (Patron župe ROŽAT) ■S 16 Rok, Stjepan kralj, KrunoslavN17 20. KROZ GOD., Hijacint, Miron, NatalijaP 18 Jelena KrižaricaU 19 Ivan Eudes, Jordan, TeklaS 20 Bernard, opat, SamuelČ 21 Pio X., papa, DobruškoP 22 B. D. Marija Kraljica, ReginaS 23 Ruža Limska, Zdenko, Ružica,VukN 24 21. KROZ GOD., Bartul, apostol, BarišaP 25 Ljudevit, kralj U 26 Rufin, Branimir, JadrankoS 27 Monika, Anđelka, ČaslavČ 28 Augustin, Tin, Živko P 29 Glavosijek Ivana Krst., SabinaS 30 Didak, RadoslavN 31 22. KROZ GOD., Rajmund, Paulina

RUJAN

P 1 Egidije, BrankaU 2 Kalista, Divna, IngridS 3 Grgur Veliki, GordanaČ 4 Rozalija, Iris, MarinP 5 Majka Terezija, CvjetkoS 6 Zakarija, Davor, DorisN 7 23. KROZ GOD., Marko Križevčanin, DragicaP 8 Mala G. (Čempresata)U 9 Alen, Budimir, HijacintaS 10 Nikola Tolentinski, PulherijaČ 11 Prvoslav i Hijacint, GašparP 12 Ime Marijino, Mirjana, SilvijaS 13 Ivan Zlatousti, ZlatkoN 14 24. KROZ GOD., Uzvišenje sv. KrižaP 15 Gospa Žalosna, DoloresU 16 Eufemija, KornelijeS 17 Rane sv. Franje (kvatre)Č 18 Josip KupertinskiP 19 Januarije, Teodor (kvatre)S 20 Andrija Kim, Kandida (kvatre)N 21 25. KROZ GOD., Matej, ap. i evanđ. P 22 Mauricije, SvetkoU 23 Lino, Pijo iz PietrelcineS 24 Gospa od OtokaČ 25 Aurelija, Zlata, KleofaP 26 Kuzma i Damjan (Knežica)S 27 Vinko Paulski, BerislavN 28 26. KROZ GOD., Vjenceslav, Vencel, VišeslavP 29 Mihael, Gabriel i RafaelU 30 Sv. Jeronim, zaštitnik Provincije

LISTOPAD

29

S 1 Terezija od Djeteta IsusaČ 2 Anđeli čuvari, VedranP 3 Maksimilijan, Gerard, EdmundS 4 Sv. Franjo AsiškiN 5 27. KROZ GOD., Flavijan, Miodrag, FloraP 6 Bruno, RenatoU 7 Gospa od Ružarija (Ružarica)S 8 Srđ i Bako, Dan nezavisnosti ■Č 9 Dionizije, DenisP 10 Franjo Borgija, DanijelS 11 Firmin, Tvrtko, MilanN 12 28. KROZ GOD., Serafin, Makso, VeljkoP 13 Edo, HugolinU 14 Kalist, Stanislav, DivnaS 15 Terezija AvilskaČ 16 Margareta M. AlacoqueP 17 Ignacije Antiohijski, VatroS 18 Luka, evanđelistN 19 29. KROZ GOD., MISIJSKAP 20 Vendelin, Irena, MiroslavU 21 Uršula, CelinaS 22 Marija Saloma, Ivan Pavao II.Č 23 Ivan KapistranP 24 Antun Marija ClaretS 25 Katarina Kotrom., Spomen DakseN 26 30. KROZ GOD., Demetrije, Radovan, ZvonkoP 27 Sabina, Gordana, Duh AsizaU 28 Šimun i Juda TadejS 29 Narcis, Linda, DarkoČ 30 Alfonz Rodriguez, MarceIP 31 Kristofor, Vuk

STUDENI

S 1 SVI SVETI (Matica) ■N 2 31. KROZ GOD., DUŠNI DAN – SPOMEN MRTVIHP 3 Martin PorresU 4 Karlo Boromejski, DragoS 5 Mirko, Ljiljana, Č 6 Leonard, Sever, MelanijaP 7 Ernest, Karina, Mila, BaldoS 8 Gracija Kot.,Srijem. muč., Duns SkotN 9 32. KROZ GOD., Posv. Later. bazilike, VitoP 10 Leon VelikiU 11 Martin, biskup, (Šumet)S 12 Jozafat, SilvanČ 13 Stanislav Kostka, Ivan TrogirskiP 14 Nikola TavelićS 15 Albert Veliki, LeopoldN 16 33. KROZ GOD., Ivan Trogirski, MargaretaP 17 Elizabeta zašt. FSRU 18 Posveta bazilika sv. Petra i Pavla

30

S 19 Matilda, Faust, KristinČ 20 Srećko, SilvestarP 21 Mavro, Gospa od ZdravljaS 22 Cecilija, DobrilaN 23 KRIST KRALJ, Klement, BlagoP 24 sv. KrševanU 25 Katarina Aleksandrijska, KataS 26 Hugo, Konrad, LeonardČ 27 Virgilije, Maksim, ValerijaP 28 Jakov Markijski, DržislavS 29 Svi sveti Franj. redaN 30 1. DOŠAŠĆA, Andrija, ap., Hrvoslav

PROSINAC

P 1 Natalija, BoženaU 2 Bibijana, Blanka S 3 Franjo Ksaverski, Lucije Č 4 Ivan Damašćanski, Barbara P 5 Saba, Savka, Ada S 6 Nikola, Nikša (Dračevo selo)N 7 2. DOŠAŠĆA,Ambrozije, Agaton P 8 Bezgr. začeće BDMU 9 Zdravka, Valerija, Abel S 10 Gospa Loretska, Julijana (kvatre)Č 11 Damaz, Damir P 12 Ivana F. Chantal (kvatre)S 13 Lucija, Svjetlana (kvatre) N 14 3. DOŠAŠĆA, Oton iz Pule, Ivan od Križa P 15 Drinske mučenice, DarijaU 16 Adela, Zorka, Albina S 17 Lazar, FlorijanČ 18 Gracijan, Bosiljko P 19 Urban, Tea, Vladimir S 20 Amon, Teofil, Bogoljub N 21 4. DOŠAŠĆA, Petar Kanizije P 22 Honorat, ČaslavU 23 Ivan Kentijski, Viktorija S 24 BADNJAK, Adam i Eva, Delfin Č 25 BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO ■P 26 Stjepan Prvomučenik ■S 27 Ivan, ap. i ev., Janko, Fabiola N 28 SV. OBITELJ, Nevina dječica, Nevenka P 29 Toma Becket U 30 Nicefor, Trpimir S 31 Silvestar, papa, Zahvalnica

■ oznaka za državne blagdane (neradne dane)

31