PRESVETO TROJSTVO C 26. V. 2013 Ulazna pjesmaBlagoslovljen budi Bog Otac, i jedinorođeni Božji Sin, i Sveti Duh za milosrđe koje nam je iskazano.

Zborna molitvaBože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ istine, i Duha posvetitelja, da ljudima objaviš tajnu svoga života. Udjeli nam da ispovijedamo pravu vjeru, priznajemo slavno i vječno Trojstvo te se klanjamo tebi, svemogućem i jedinom Bogu. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Izr 8,22-31Prije nastanka zemlje Mudrost već bijaše rođena.

Čitanje Knjige mudrih izrekaOvo govori Mudrost Božja:»Gospodin me stvori kao počelo svoga djela,kao najraniji od svojih čina, u pradoba;oblikovana sam još od vječnosti,odiskona, prije nastanka zemlje.Rodih se kad još nije bilo pradubina,dok nije bilo izvora obilnih voda.Rodih se prije nego su utemeljene gore,prije brežuljaka.Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana,ni početka zemaljskom prahu;kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna,kad je povlačio krug na licu bezdana.Kad je u visini utvrđivao oblakei kad je odredio snagu izvoru pradubina;kad je postavljao moru njegove graniceda mu se vode ne preliju preko obala,kad je polagao temelje zemlji:bila sam kraj njega, kao graditeljica,bila u radosti, iz dana u dan,igrajući pred njim sve vrijeme;igrala sam po tlu njegove zemlje,i moja su radost djeca čovjekova.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 8,4-9 Pripjev: Gospodine, Bože naš,divno li je ime tvoje po svoj zemlji!

Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti – pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?

Ti ga učini malo manjim od anđela,slavom i čašću njega ovjenča.Vlast mu dade nad djelima ruku svojih,njemu pod noge sve podloži.

1

Ovce i svakolika goveda, i zvijeri poljske k tome, ptice nebeske i ribe morske i što god prolazi stazama morskim.

Drugo čitanje Rim 5,1-5 K Bogu po Kristu, u ljubavi izlivenoj po Duhu Svetomu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima Braćo: Opravdani vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Otk 1,8 Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, Bogu koji jest, koji bijaše i koji dolazi!

Evanđelje iv 16,12-15Sve što ima Otac, moje je; Duh Svetiod mojega će uzimati i navješćivati vama.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:»Još vam mnogo imam kazati,ali sada ne možete nositi.No kada dođe on - Duh istine -- upućivat će vas u svu istinu;jer neće govoriti sam od sebe,nego će govoriti što čujei navješćivat će vam ono što dolazi.On će mene proslavljati jer će od mojegauzimati i navješćivati vama. Sve što imaOtac moje je. Zbog toga vam rekoh:od mojega uzima i - navješćivat će vama.«Riječ Gospodnja.

Molitva vjernikaU zajedništvu ljubavi, koja nam je objavljena u trojstvenom Bogu, s pouzdanjem zazovimo nebeskoga Oca da nas pohodi svojom milošću. Molimo zajedno: Gospodine, učvrsti nam vjeru!1. Gospodine, budi svojoj Crkvi svjetlo na putu. Čuvaj je u istini vjere i nadahnjuj je za djela ljubavi, molimo te.2. Gospodine, budi vrelo mudrosti pastirima kojima si povjerio svoj sveti narod: pomozi im da propovijedanjem i svjedočanstvom života budu živi glas tvoje riječi, molimo te.3. Gospodine, budi bliz svima koju su u vjeri posustali: mudrošću svoga Duha okrijepi im vjeru i vrati ih na put spasenja, molimo te.4. Gospodine, izliječi nas od sumnji u vjeri; nek nas tvoj Duh uvede u svu istinu i očuva nas u trajnom zajedništvu s tobom, molimo te.5. Gospodine, daj da, nahranjeni riječjui tijelom Kristovim, iz ovog slavlja u život kročimo s novom snagom vjere, molimo te.

2

Svemogući Bože, ti si nam zbog naše ljudske nemoći poslao svoga Sina, Otkupitelja, i darovao nam Duha Svetoga, kao trajni znak tvoje blizine. Pomozi nam trajno rasti u zajedništvu s tobom te zavrijedimo biti dionici tvoje nebeske slave. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Darovna molitvaGospodine Bože naš, zazivamo tvoje sveto ime da posvetiš ove darove. Učini da i mi postanemo vječni prinos tebi. Po Kristu.

Pričesna pjesmaBudući da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba! Oče!Gal 4,6

Popričesna molitvaGospodine Bože naš, daj da nam bude na spasenje tijelu i duši ova pričest i vjera u tvoje vječno Trojstvo i jedinstvo koju smo ispovjedili. Po Kristu.

Prijedlozi za pjevanje prema „Živom vrelu“ 5/2010.Ulazna: 75 Blagoslovljen budi

Ili 165 Oče naš dobriOtpjevni ps.: 159 Hvalite Gospoda s nebesaPrinosna: 230 Darove prinesitePričesna: 850 Klanjam ti se smjernoZavršna: 753 Do nebesa

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/ Svetkovina Presvetoga Trojstva godine C

Popričesna meditacijaDanas je proslava Boga stvaralaštva, zajedništva i darova.

Tajnu se često promatra kao nešto neshvatljivo, zid pred kojim se mora stati, jer um počinje mucati. Ako mislitelji i mucaju, molitelji mogu živjeti Otajstvo. Za to trebamo: šutnju, molitvu i klanjanje.

Bože sveti! I velik si i neizmjeran, vječan i svemoguć. Bože! I malen si kao dijete i sputan ograničenošću ljudskog bića i stojiš nemoćan pred čovjekom u njegovoj slobodi.

Smijemo Ti doći kao djeca, te nam nisi Bog daleki nego Bog neizrecive blizine.Zapovijedio si apostolima, i nama: “Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode

krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” (Mt 16,19)Pa danas kličemo:“Gospodine, Bože naš, divno li je ime tvoje po svoj zemlji!” (Ps 8,10)

Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO

3

---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/

4

http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hrhttp://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810

5

http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C   Govor o BoguDa bismo dobili odgovor moramo srediti vlastite misli i staviti pod kontrolu nagone. Nesređene misli su poput uzburkanog mora. Učenike je jednom prilikom zahvatila oluja nasred mora, digli su se valovi i prijetila je opasnost da budu potopljeni. Silno prestrašeni počeli su vikati prema Isusu koji je za to vrijeme spavao – Zar ne mariš što ginemo?!On se tada uspravlja i zaprijeti valovima i vjetru, te je nastala velika utiha. Tko je ovaj da mu se pokoravaju valovi i vjetar – pitali su se učenici, sada ispunjeni novim strahom, onim Božjim. A strah Božji je početak mudrosti, otkriće Boga. U Isusu Kristu naš govor o Bogu postaje razumljiv, jer nam se Bog u njemu objavio kakav jest za nas.On je Božji govor i odgovor. Kakav je Bog, ne možemo razumjeti polazeći od stvari koje nas nadilaze, nego od istina koje su nam objavljene. Isus Krist nam je objavio istinu o Bogu i to na vrlo jednostavan način, nama razumljivim jezikom. Ako se pitamo kako nam je on to mogao tako jasno prenijeti onda se prisjećamo da je on Emanuel, Bog s nama.Bog se utjelovio kako bi nam govor o Bogu postao blizak, ljudski. Isus nam je otkrio istinu o Trojstvu sasvim jasno na više mjesta u svom govoru o Ocu, o slanju Duha Svetoga, a na samom kraju Matejeva evanđelja je nalog koji je dao svojim učenicima da idu i da krste sve narode – u ime Oca i Sina i Duha Svetoga … Jedno je ime, jedan Bog, tri osobe. Trojstvo.VJEROM DO UPOZNAVANJA --- BOŽJA OBJAVA KAO POMOĆU nalogu krštenja u evanđelju po Marku prisutne su i riječi – … tko uzvjeruje i pokrsti se spasit će se, tko ne uzvjeruje osudit će se … Tako je naglašena važnost prihvaćanja vjerom ove nepromjenjive objavljene istine o Bogu. Mi neke stvari ne možemo dokučiti svojim umom, ali možemo vjerovati, jer vjera nadilazi našu ograničenost i izbavlja nas od upadanja u očaj naših nemogućnosti …Tek vjerom nam neke stvari postaju prihvatljive, dohvatljive, logične i moguće (Jer time ponizno priznajemo da smo ograničeni). Jedna mi je gospođa rekla – Tek kad sam povjerovala bila sam spašena od očaja koji me bio zahvatio. Sve dok sam pokušala razumjeti preda mnom je bio zid, Bog mi je bio tako dalek i nemilosrdan, a ja sam se gubila u svijetu nutarnjih svađa i optužbi. … Vjera mi je vratila mir i razumijevanje.Zaista, gospođa je pogodila prave riječi za ono što nas uči naša vjera. Tko pokuša razumjeti stvari koje ga nadilaze zaobilazeći vjeru ostat će slijep za ono što je tako očito u vjeri. Kad su u pitanju otajstva koja ne možemo dohvatiti razumom tada nam trebaju krila vjere koja podižu razum u novu dimenziju razumijevanja. Pavao je prije obraćenja bio zadojen vlastitom pameću, zato je progonio ono što nije bilo u dosegu njegova razuma.Tek kad ga obasjava svjetlo Kristovo počinje razumijevati ono što do tada nije bio u stanju, počinje povezivati. To je bila objava… Istine vjere su nam objavljene upravo zato da s njihovom pomoći povežemo ono što inače sami ne bismo mogli. Kad ih prihvatimo i nas obasjava svjetlo kao i Pavla. Mnogi su primjeri iz života svetaca koji o ovome svjedoče. Sve što sam napisao primio sam na koljenima – reče veliki sv. Toma Akvinski.U svjetlu vjere otkrivaju nam se otajstva Božja i samo ih tako možemo primati i nositi. Isus zato i kaže svojim učenicima – Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kad dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu … (Iv 16, 12). Na što se odnose riječi Isusove … sada ne možete nositi, nego na našu nemoć razumijevanja vlastitim snagama onoga što nas nadilazi. Bez Duha Svetoga nema upoznavanja istine – upućivat će vas u svu istinu…

6

JEDNOSTAVNOST ISTINEMnogi imaju problema s istinom, pa ih zato boli glava. Što je istina? – mučio se i Pilat, iako mu je bola oči, ali bio je slijep za nju… Što je Bog, tko je Bog? – možemo razumjeti samo ako dopustimo Bogu da progovori, jer mi nismo sposobni sami po sebi nositi takve stvari. Mi smo u stanju dohvatiti samo mali komadić istine, ali za nešto više trebamo dopustiti samoj Istini da nas zahvati…Jedna mala ribica plivala morskim prostranstvima i čula priču o nekakvom oceanu bez kraja … Pokušala je shvatiti što bi to bilo, ali nije mogla… Odluči se upitati stariju ribu – Svi govore o oceanu. Što je to ocean? Ocean je sve ovo u čemu ti plivaš – odgovori joj starija riba… Ovo? – začuđeno će ribica - pa to bi bilo prejednostavno! I otpliva razočarana dalje u potragu za odgovorom. Ova priča me podsjetila na jedan događaj dok smo plovili katamaranom prema Bolu.Ministranti su kroz šalu razgovarali o tome koliko vode se sada nalazi ispod njih i što bi se dogodilo... Na to jedna gospođa upadne sa svojom idejom – To nije voda, to je more. Ali gospođo, more je voda – jedan će od ministranata. Ne, more je more – zauzme tada stav gospođa spremna na dugu raspravu. U nekim trenucima govor je zaista suvišan, i pokušaj našeg pametovanja i dokazivanja postaje najobičnija glupost.U govoru o Bogu trebali bismo se paziti takvih zamki, a držati se jednostavnih rješenja i dopustiti samom Bogu da nam progovori o sebi. Jedan student naučio je niz tako lijepih definicija o Bogu, ali jednog dana rekao je svom iznenađenom prijatelju da nije siguran vjeruje li u Boga. Taj svoj problem povjerio je i starom profesoru kod kojeg je trebao doći na ispit. Profesor ga je trenutak mudro promatrao, onda se ustao, otišao van i uskoro se vratio noseći u ruci prekrasnu ružu.Pomiriši ovu ružu i zapamti njezin miris – naloži studentu. Student učini tako, a profesor onda sjedne preko puta držeći ružu u svom krilu. Jesi li zapamtio miris ove ruže? Jesam – uvjereno će student. Sada idi vani i prvom čovjeku koji naiđe govori o mirisu ruže. Ali to je nemoguće – zbunjeno će student. Trebao bih ponijeti ružu sa sobom. Upravo tako. Nešto slično, dragi prijatelju, tiče se našeg govora o Bogu.Mi možemo o Bogu naučiti prekrasne izraze i definicije, ali ako njega nemamo sa sobom posvuda gdje idemo ne možemo drugima govoriti o njegovu mirisu. Student je zinuo i zašutio. Shvatio je… U njemu živimo, mičemo se i jesmo – tvrdi nam sv. Pavao i tako zauzima poziciju stare ribe i mudrost starog profesora koji ima iskustvo Boga, i najkorisnije bi nam bilo kad bismo ih poslušali.

Petar Galić, OPMnogi misle da znaju što je Bog, iako će postavljati pitanje njegove postojanosti. To je paradoks govora o Bogu. Tko je Bog? Kakav je Bog? Ovu su vječna pitanja i vječni odgovori. Na ovo pitanje se odgovara radi životne potrebe svakoga čovjeka. Čovjek kroz Boga dobiva svoje osmišljenje i svoju puninu. Bez Boga teško je razumjeti i samog čovjeka.Zapravo, čovjek je nerazumljiv. Ako je čovjeku nedohvatljiv njegov 'izvor' i 'ušće', kako mu neće biti neshvatljiv i Bog? Ipak, što više čovjek upoznaje čovjeka, samoga sebe, više će upoznati Boga. Ne što bi čovjek bio 'tvorac' Boga nego što je čovjek nesavršena slika Božja, kako to izriču mnoge stare religije, a najizričitije Biblija.Ova sličnost čovjekova Bogu je čovjekova suština (Augustin). Također je čovjek u neprestanoj kušnji da svoje želje ne projicira u Boga – tako se udaljuje od spoznaje Boga i samoga sebe. Poznate su devijacije u poimanju Boga, onda kada se 'stvaralo' boga mjesto da mu se otvaralo i slušalo njegov glas. Zar bog nije ljudska tvorba, ako se u ime njega ratuje? A to se događa i danas. Takav 'bog' treba umrijeti jer je smetnja da se upozna istinitog Boga ljubavi. Krivi bog je najopasniji za vjerovanje, kako je vidljivo iz biblijske tradicije. Tako neke 'ateizacija' otvara mogućnosti prepoznavanja istinskog Boga.

Bog Isusa Krista.To je Bog ljubavi, Bog za nas i s nama. Isus Krist nam govori i otkriva tajnu Božju i našu ljudsku tajnu. Što je istinskije i životnije od iskustva Boga? Isus nas uvodi u blizinu i u iskustvo

7

Boga. Više ga možemo doživjeti negoli opisati. Bog nadilazi sve naše pojmove i riječi Eckhart). Isus nam otkrivajući Boga otkriva i nas. Spoznaja da je Bog osoba dovela je do spoznaje da je i čovjek osoba. Vjerska rasprava o Bogu dovela je do spoznaje i čovjeka. Isto tako koliko vrednujemo Boga više ćemo vrednovati i čovjeka. Naš ljudski egoizam je smetnja upoznavanja Boga. Tek kad čovjek prihvati svoju unutarnju promjenu omogućuje i prepoznavanja Boga. Bog je trajno s čovjekom samo je problem da ga čovjek u svakakvim svojim stanjima ne može prepoznati.Bog Isusa Krista je Bog ljubavi, osobni Bog, Bog koji razumijeva i ljubi. On je osoba, zato je njemu punina života i postojanja. On je potpun u svojem djelovanju. Svugdje je cijeli i svugdje potpuno ljubi. Takvog Boga Isus naziva Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh. Bog je Život – što znači da u njemu struji dinamizam, novi bi rekli da je Bog uosobljena energija ljubavi. Tako je Božji 'pluralizam' (trojstvo) pluralizam ljubavi. A svaka ljubav je 'pluralna' jer je razlijevajuća i istovremeno jedna.

Značenje Trojstvenog Boga za nas.U kakvog Boga ljudi vjeruju takvi žele biti. Tako i vjera u Boga Oca, Sina i Duha je baza i osnovica kršćanskog nastojanja i razvijanja, našeg bratstva i jedinstva. Jedinstvo Oca, Sina i Duha. Tako nas Isus poziva da budemo kao Bog, da osjećamo očinski, sinovski i duhovno (u ljubavi). Trojstvo nas poziva da budemo osobe i da se prema drugima odnosima kao prema osobama, ne kao jedinkama. Tako je po spoznaji trojstvenog Boga formirana svijest o ljudskoj osobnosti. Trojstvo nas također uči jedinstvu i različitosti, demokratičnosti. Ne moramo biti isti da budemo zajedničari. A različitost može biti jedinstvena samo ako je prožeta ljubavlju. (Usp. De Rougemont, Avantura zapadnog čovjeka...). Zajedništvo nije nešto što nam se nadodaje. Zajedništvo izvire iz naše dubine jer smo 'skrojeni' na sliku Božju. Bog je Zajednica ljubavi. Zato neuspjelost u zajedništvu je neuspjelost u životu, Neuspjelost osobe, čovjeka. Osobe tvore zajedništvo i ljube se. Osobe tvore zajednicu. Bog je 'šema' našeg zajedništva. Naš je poziv da budemo kao Bog u kojega vjerujemo, iz kojega izlazimo i u kojeg se vraćamo. Bog osoba je nas stavio u svijet kao osobe. Svi mi 'izlazimo' iz Trojstva i Trojstveni smo. Zato čovjek nadilazi sve zemaljske podjele i različitosti. Određenje nam je u duhu a ne u biologiji. Mi ljudi smo također nešto 'zbirno', kao i naš Bog. Iz ovoga slijedi sa bi se tako trebali i ponašati ako hoćemo biti potpuni i vječni. U kome ne živi očinstvo, sinovstvo i ljubav taj se sigurno nikada neće naći ni u sadašnjosti ni u budućnosti, vječnosti. Znači, Trojstvo govori o zajedništvu čovjeka s Bogom. Kao što je Bog ušao u čovjeka, tako čovjek ulazi u Boga. Često se Trojstvo previše shvaća apstraktno. Trojstvo nije kompleksnost nego misterioznost. Bog nije problem kojega treba riješiti, nego misterij u koji treba ući i živjeti. Bog je ljubav – ljubav je jedna ali ne 'sama'. Bog je ljubav u ljudima, ne zakon u ljudima. Trojedini Bog poziva čovjeka u sebe, u svoju osobnost, u svoj život, trojstvo.. A Isus je Put u Boga...

Marijan Jurčević, OP

Presveto Trojstvo je termin koji je ušao u kršćanski govor tek u trećem stoljeću, a tek iza Nicejskog koncila(325.), upotrebljava se u Crkvi. Koncil, kršćanstvo ispovijeda: Jedan je Bog: Bog je Otac, Bog je Sin, Bog je Duh Sveti. Sintezu i razjašnjenje ne donosi koncil. Govoriti i razmatrati danas o Bogu kao trojstvenoj postojanosti, što to znači i ima li ikakvo konkretno značenje za vjernika? Vjera u trojstvenog Boga izgleda jako kompleksna i komplicirana. Što to znači jedan Bog u tri osobe? Uza svu kompliciranost razumijevanja ipak je cijelo kršćanstvo grčevito ispovijedalo ovu Dogmu. Dapače, svi kršćani, bez obzira na druge različitosti, ispovijedaju trojstvenog Boga. Osnovno je u vjerovanju u jednoga Boga da je on živi Bog. U njemu je uosobljen život koji struji između Oca i Sina i Duha Svetoga. Bog se očitovao u ljudima u svemiru kao živi Bog. Očitovao se kao osobni Bog koji stvara, rađa i nadahnjuje. Bog

8

je Stvoritelj (Otac), Bog je Sin (Isus) i Bog je Duh (Ljubav). Osnovno je u svakome vjerovanju da se bude kao što je Bog u kojega se vjeruje da je izvor života. Tako je i u kršćanstvu. Samo kršćanstvo poznaje trojstvenost Boga. Isto vjeruje kao i Židovi i Muslimani u jednoga Boga, s ‘dopunom’ da je taj Jedini u sebi pluralan, trojstven. Iz samog ovog vjerovanja u trojstvenog Boga postavlja se i drukčija struktura kršćanskog življenja. Pluralnost je struktura žive postojanosti. Ne ide se u politeizam (višeboštvo), ali se ne ostaje niti na suhoj jednoti. Sveti Augustin upućuje čovjeka na njegovu nutrinu, koja je na sliku Božju, da tu prepozna sliku trojstvenog Boga. Čovjek se doživljava i kao stvoritelj (otac) i kao rođeni (sin) i kao duh. Bratstvu čovječanstva osnovica se nalazi u trojedinom Bogu. Pouka Trojstva je jasna: pluralnost ne mora biti protivljenje. dapače, različitost treba usmjeriti u savršenstvo i dopunjavanje. Pa i oni koji u svojem monoteističkom (jednobožačkom) vjerovanju nemaju trojstvenost, stvarno ga prihvaćaju prihvaćajući živoga Boga. Čini mi se da nije problematično Trojstvo u sebi nego u načinu tumačenja. Zar Bog u svemu ne nadilazi svakog čovjeka i svijet. Bog je ‘skriveni Bog’, ali doživljavamo njegovu prisutnost. U tumačenju Trojstva uvijek je bilo razlikovanja među teolozima i duhovnim učiteljima.Vjera u Trojstvenog Boga je također vjera u slogu zajedničkog življenja. U sebe se treba povratiti, ako želimo ući u svijest blizine živoga Boga. Potrebno je također biti otvoren na božansko nadahnuće. Kraljevstvo Božje je u nama! A rajnski mistici će reći da je jedino u dubini naše duše (Tauler). Bog ‘svjedoči’ za Sina, Sin za Oca i Duha. Trojstvo se samo u sebi i prema nama potvrđuje. Isus nam pomaže da spoznamo i Oca i Duha, a Duh i Otac potvrđuju Isusovo božanstvo. Skoro bi se moglo reći da mi imamo iskustvo trojstvenosti Boga. On je i Stvoritelj i Rađalac (Logos) i Ljubav (Duh). U Trojstvu se slavi Stvoritelja svega, Otkupitelja svih ljudi i Nadahnitelja ljudskih srdaca. Trojstveni Bog je temelj ‘demokracije’, uzajamnog poštivanja i podržavanja u različitosti. Različitosti se ne smije pretvoriti u neprijateljstva nego u dopunjavanje. Ovo je ‘program’ koji progovara iz samog Boga. Također iz vjere u Trojstvenog Boga uočavamo na što smo mi pozvani. Pozvani smo na Stvaralaštvo, na Mudrosat i Ljubav. U ovome smislu je značajno vjerovanje u trojedinog Boga. Bog je Otac. Sva druga očinstva su samo imitacija istinskog Božjeg očinstva. On nikoga ne odbacuje, svakome se nada, sve ljubi, sve oživljava. Otac je izvor života.Bog je Sin, Logos, Mudrost. On se očitovao kao sin preko Isusa Krista. Apostoli su jednog časa uskliknuli, pa Ti si Bog!Bog je Duh. Bog je duh ljubavi. On kao ljubav sve prožima i svemu daje smisao i vrijednost.Marjan Jurčević

http://www.katolicki-tjednik.com PRESVETO TROJSTVO – TAJNA LJUBAVI KOJU SMO POZVANI NASLJEDOVATI

Dr. Šimo Maršić je rođen 1974. u župi Vidovice od oca Stjepana i majke Ivke rođ. Doknjaš. Osnovnu školu završio u Vidovicama 1988., a Klasičnu gimnaziju u Dubrovniku i Pazinu 1992. god. Studij teologije započeo 1992., a završio 1998. na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji u Bolu na Braču i u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 1998. u Sarajevu. Nakon ređenja godinu dana vrši službu župnog vikara u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu. U jesen 2001. magistrirao te nastavio sa studijem te 21. lipnja 2004. doktorirao s temom Aggregazioni dei laici e nuova evangelizzazione nel mondo dei giovani nell‘Arcidiocesi di Vrhbosna. U jesen 2004. imenovan

9

je profesorom Pastoralne teologije na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji te Povjerenikom za pastoral mladih i pastoral sveučilištaraca Vrhbosanske nadbiskupije.

UVOD

Pogledajte svoje prste, dragi vjernici. Svaki prst ima tri različita zgloba. Svaki zglob čini da se dio prsta pokreće. Kada se sve tri zgloba pokrenu zajedno možete otvoriti i zatvoriti svoju ruku, posegnuti za nečim ili nešto držati. Upravo ovim čudesnim mehanizmom možete posaditi cvijet, držati nekoga za ruku, zaštiti nejakog i zagrliti onoga kojega volite. Tri zgloba, jedan prst; nekoliko prstiju, ruka; dvije ruke, moć držati, zaštiti i brinuti se. Naše ruke kojima se za nekoga brinemo su Božje ruke; srce kojim volimo je Božje srce; suosjećanje s kojim pružamo svoje ruke prema potrebnima je Božje suosjećanje.Na današnju svetkovinu Presvetog Trojstva, dragi vjernici, prisjećamo se i slavimo trenutke u kojima smo doživjeli djelovanje Božje ruke u našem životu, želimo sebi posvijestiti činjenicu da se svatko od nas i čitav svijet nalazi u Božjem zagrljaju ljubavi. Bog Otac, stvoritelj naših ruku; Bog Sin, Isus, ljudske Božje „ruke“ u našoj stvarnosti koji nam pokazuje kako ispružiti ruku prema potrebnome; Bog Duh Sveti, ljubav i naklonost koju osjećamo u Božjem zagrljaju ljubavi.

U sunce ne možemo gledati, čak se ni letimično ne možemo zagledati u njega. Kad bismo to učinili, smjesta bismo oslijepili. Naše oči su preslabe za tako jaku svjetlost. Trojedini Bog je sunce u koje nije moguće gledati tjelesnim očima, a ne možemo ga dokučiti ni očima razuma i srca. Međutim, istina je nešto drugo. Svijet i stvari u njemu možemo promatrati samo na svjetlu koje - izravno ili posredno - dolazi od sunca. Bez tog svjetla ništa ne bismo vidjeli svojim otvorenim očima. Jednako tako možemo svijet i čovjeka shvatiti jedino u svjetlu vjere u Boga koji je Trojedini. Bez tog svjetla našli bismo se pred nerješivim zagonetkama.

Za Boga je prvo i osnovno to da postoji. Ja jesam koji jesam, rekao je sam o sebi. Mi također možemo reći za sebe da postojimo, ali nam je postojanje podareno od Boga. Bog je Trojedini. Ta složenica znači množinu i različitost. Trojedini Bog je živi Bog. Vjerska istina o tri osobe u jednome Bogu nema svoj izvor u čovjeku. To je objavljena istina.

Ljubav u različitosti

Kako mogu tri božanske osobe biti jedan Bog? Kako može jedna božanska narav biti u tri božanske osobe? Takve tvrdnje mogu se prihvatiti jedino u svjetlu vjere i s vjerom. Ohol čovjek će odmahnuti rukom i nasmiješiti se. A onaj tko malo dublje razmišlja o tome kako je svijet u svojoj raznolikosti jedinstven, kako je djelovanje mnogih stvari u svijetu tajanstveno i nedohvatno razglabanju našega razuma, zaključit će da ta raznolikost i nedohvatnost moraju imati svoju pozadinu. Moraju potjecati od Nekoga koji nije jednolično i u sebe zatvoreno biće. To biće mora istovremeno sadržavati jednostavnost i pokretljivost, različitost i jedinstvenost. Objavljena istina o Trojedinom Bogu dolazi mu u susret i govori mu da je Bog zaista takvo biće.

Zato se zemaljska kugla ponosi raznoraznim oblicima života. Tko da nabroji sve različitosti nebrojenih vrsta, tko da pohvata neuhvatljivu rasipnost nijansi u svakom pojedincu? Kad bi Bog bio samo u jednoj osobi, on bi u nekom smislu bio uvijek jedan te isti, bio bi “okamenjen“. A ovako trojstvo osoba u njemu stvara bogatstvo izmjenjivanja triju osobnosti. Zato ni čovjek nije uvijek onaj isti, već je svaki trenutak drukčiji, noviji, zreliji, bogatiji za nova iskustva, sposoban za nova djela, otvoren novim mogućnostima.

Bog Otac stvorio je nebo i zemlju, dao nam prekrasan svijet u kojem možemo živjeti. Bog Sin, Isus Krist, došao je na ovaj svijet da nas otkupi, da bude naš Dobri Pastir. A kada je Krist uzašao na nebu k svojemu Ocu poslao nam je Duha Svetoga da nas brani i vodi. Svaka božanska osoba

10

je različita od ostale dvije. Iz ovoga proizlazi jasna poruka za nas danas, dragi vjernici: biti sličan Bogu znači prihvatiti da smo različiti od drugih. Bog je svakom od nas dao talente i želi da postanemo osobe kakve nas je On zamislio služeći se darovima koje nam je dao, da budemo jedinstveni i posebni. Drugi riječima: biti različit, poseban, znači biti poput Boga.

Ljubav ujedinjuje

Nadalje, Bog je i ljubav (1 Iv 4,8). Tri božanske osobe su tako bliske jedna drugoj da u ljubavi postaju Jedno. Tako Isus kaže „Otac i ja Jedno smo“ (Iv 10,30). Riječi iz visine koje su čuli učenici na brdu Preobraženja bile su nježne Očeve riječi: „Ovo je Sin moj ljubljeni“ (Mt 17,1-8). U današnjem prvom čitanju čuli smo riječi Mudrosti Božje koja je u Starom zavjetu bila personifikacija Duha Svetoga. Mudrost kaže da je u početku bila zajedno sa Stvoriteljem iz dana u dana igrajući pred Njim. Bog Otac i Bog Duh Sveti ponašaju se kao ljudi koji su u ljubavi. Ljubav povezuje tri osobe Presvetog Trojstva u jednog Boga.

Ljubav koja se daruje

Izmjenjivanje između triju osoba u Bogu vrši se u ljubavi, to je usrećujuće međusobno darivanje i prihvaćanje. Nije li čovjek najsretniji kad daruje i kad je darovan? Nije dovoljno da Bog dariva čovjeka, potrebno je da čovjek primi dar. Ako jednog lijepog proljetnog jutra neka dvorana zasvijetli i zasja punim svjetlom, to se zbiva zato što su u nju prodrle zrake sunca. Ako pak soba ostane u tami, to je za to što ljudske ruke nisu podigle zastore niti otvorile prozore.Ljubav nije ljubav ukoliko se ne daje. I najviše netko može dati je upravo ono što svatko od nas u svojoj posebnosti i jedinstvenost jest. Ukoliko poklonimo sebe, srce dodiruje srce. Neki kršćanin susretne prosjaka koji je išao u selo. Kad ga kršćanin ugleda onako raspala, izgladnjela i jadna zavapi Bogu: „Bože koji si samo milosrđe, zašto se ne smiluješ ovome siromahu i ne pošalješ mu svog anđela da ga izbavi iz njegove bijede?“ A u to se začuje glas s neba: „Ti si moj anđeo i zato ga šaljem tebi ususret da mu pomogneš!„Ljubav koja se ostvarujeNekom pustinjaku, koji se umišljao da čini djela ljubavi prema drugima, noću se javi anđeo i reče mu: „Za tvoja djela ljubavi poklanjam ti ovaj biser.“ Pustinjak zahvali anđelu, zadovoljno zamota biser u rubac i stavi pod jastuk. Kad se svanulo s velikom radoznalošću razvije rubac da vidi kako izgleda biser. Kad je razvio rupčić iznenadio se kad je ugledao obični okrugli kamenčić. Pustinjak odluči prvom prosjaku koji ga bude molio za dar dati ovaj anđelov poklon, misleći: „Kad je anđeo mogao mene prevariti mogu i ja drugoga.“ I naiđe neki prosjak koji ga moljaše za dar, a on mu darovaše kamen u rupčiću. Kad je prosjak odmakao od pustinjakove ćelije, radoznao sjede pogledati dar. Kad tamo iznenađenje, biser se blistao u svom sjaju. Pošteni prosjak misleći da se pustinjak zabunio vrati biser s obrazloženjem da on to ne zaslužuje. Te iste noći ponovo se pustinjaku javi anđeo. Pustinjak ga prekori zbog prijevare. Anđeo mu odgovori: „Nisam te prevario, nego te samo nisam upozorio da je sve što čovjek posjeduje Božji dar. Ako čovjek te darove čuva samo za sebe postaju kamen ako ih dijeli drugima pobiseruju se.“ljubav koja se živi Dragi vjernici, danas slavimo Presveto Trojstvo. Zašto uopće Crkva ima poseban dan u kojem slavi ovu istinu? Zato što imitirati Trojstvo znači pronaći siguran put u nebo. Bog je Presveto Trojstvo vezano čvrstim vezom ljubavi. Slijedimo model koji nam Bog daje. Budimo jedinstvene osobe kakvim nas je Bog stvorio. Ispružimo ruku u ljubavi prema ljudima koji nas okružuju poštujući njihovu jedinstvenost i posebnost kojom ih je Bog obdario.

BITI SVEĆENIK

Biti svećenik je prije svega dar Božji. Dar Božji koji se u krhkoj posudi naše ljudskosti nalazi.

11

Zbog toga držim nužnim rast u povjerenju u Božju ljubav i Njegov poziv u cjelovitom predanju u službi koja je povjerena za životni hod jednog svećenika. Biti svećenik je biti za druge poput Isusa, potpuno i do kraja.

Biblijski komentar misnih čitanja u godini CPoslao Sina i Duha da ljudima objavi tajnu svoga životaSvetkovina Presvetog Trojstva:Zborna molitva na nedjelje i blagdane u liturgiji zapadne Crkve od starine je upravljana Ocu, a završava formulom na koju ne misle dovoljno svećenici i vjernici: "Po Gospodinu našem Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga." Većina starih rimskih molitava bile su sastavljene u V. i VI. stoljeću, kad je Crkva bila izranjena arijanskom herezom koja je u ime jednote biblijskog Boga zanijekala jednakost utjelovljene Riječi s Ocem i Duhom. Ovim molitvenim završetkom Crkva stoljećima podsjeća sudionike liturgije da duhovni život dobivamo od Oca po Sinu snagom Duha, jer smo kršteni na Oca, Sina i Duha Svetoga.Trojstveno obilježje vjerničkog života počelo se posebno slaviti u benediktinskim opatijama gdje je uvedena prigodna misa na čast Presvetog Trojstva. Papa Ivan XXII uveo je ovaj blagdan u liturgiju sveopće Crkve za vrijeme avinjonskog sužanjstva god. 1334. Time je dao poticaj da jednom u liturgijskoj godini svjesnije slavimo ono što je prisutno u svakoj našoj misi: vjernički pristup Ocu po Sinu snagom Duha te udio na životu otajstvenog Boga kako nam ga je objavio Gospodin Isus. Udio na Božjem životu počinje u toku zemaljskog proputovanja i nastavlja se i nakon fizičke smrti.Današnja nas liturgija potiče ne samo na cjelovitu vjeru o Bogu kojeg nam je Isus objavio nego i na klanjanje te na produbljenje života s Bogom. U zbornoj se obraćamo Bogu Ocu koji je poslao na svijet svoga Sina, Riječ istine i Duha Posvetitelja da ljudima objavi tajnu svoga života. Ovdje "objavi" ne znači samo "obznani, navijesti" nego i da ljude pripusti u svoj božanski život. Slaveći ovu svetkovinu mi prihvaćamo važnost zajedništva u životu Boga i ljudi: Bog je Bog zato što se dariva prema unutra i prema vani te pripušta ljude u svoje božansko zajedništvo. Tako i mi postajemo sve više ljudi, ako se iskreno darivamo Bogu i ljudima.

Moja su radost djeca čovjekova (Izr 8, 22-31)Ovaj odlomak je središnji dio pjesme o Mudrosti kao personifikaciji Božje stvarateljske moći i objaviteljske ušatorenosti među ljudima. U hebrejskom izvorniku ova strofa ima 22 retka koji podsjećaju na 22 slova hebrejske abecede kao toliki drugi tekstovi u mudrosnim knjigama i psalmima. Pjesničko obilježje odlomka upozorava da ne smijemo shvaćati svaki izraz strogo dogmatski. Ovdje Mudrost govori o sebi u prvom licu naglašujući da je stvorena prije svih drugih stvorenja (r. 22-26) te aktivno sudjeluje s Bogom u nastavku stvaranja (r. 27-31).Mudrost o sebi naglašava da se igrala pred Bogom sve vrijeme stvaranja i ukrašavanja svijeta. Za "igrati se" stoji u hebrejskom glagol šahak koji znači sportsku igru, zabavu, ali i "igru pred Bogom" u liturgiji (usp. 2 Sam 6, 21). Mudrost kaže da je igrala pred Bogom "po tlu zemlje njegove" te da su njezina radost djeca čovjekova. Ona se po objavi nastanila u narodu Božjem i naučila ljude da u liturgiji igraju pred svojim Bogom.Ova mudrost je slika Krista kao utjelovljene mudrosti Božje, jer se predgovor Ivanovu evanđelju o Riječi koja se nastanila među nama može ispravno razumjeti samo u svjetlu starozavjetne nauke o mudrosti Božjoj. U evanđeljima Isus govori ljudima koji osporavaju njegov način objavljivanja Boga i uprisutnjivanja njegove ljubavi: "Opravda se Mudrost djelima svojim" (Mt 11, 19; Lk 7, 35). Pavao zove Krista raspetog, koji je Židovima sablazan a Grcima ludost, Božjom snagom i Božjom mudrošću (1 Kor 1, 23). Mudrosnog je obilježja i izraz "Prvorođenac svakog stvorenja" koji Kol 1, 15 primjenjuje na uskrslog Krista. Kao utjelovljena mudrost Božja, Krist je bio s Bogom od početka i ostaje neopozivi znak Božje naklonosti prema ljudima. On s punim pravom usvaja izreku starozavjetne personificirane mudrosti: "Moja su radost djeca čovjekova!"

Psalam 8 je himan kojim molitelji veličaju Boga kao Stvoritelja i dive se čovjeku kojega je Bog

12

postavio za gospodara prirode. Najveća odlika čovjeka jest što ga se Bog spominje u biblijskom smislu: "Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji da ga pohađaš?" Bog nas se spominje tako da nas uzima za svoje saveznike i prijatelje. Ovaj nas psalam u današnjoj liturgiji potiče da Božja dobročinstva iskazana bilo kojem čovjeku na svijetu zahvalno uočavamo kao dobročinstva iskazana nama osobno.

Ljubav Božja po Duhu koji nam je dan (Rim 5, 1-5)Cijela poslanica Rimljanima je Pavlovo mirno obrazloženje o potrebi čovjekova prijateljstva s Bogom. Za razliku od farizeja, koji su tvrdili da čovjek može zaslužiti opravdanje vršenjem svih vjerskih propisa, Isus i Pavao uče da se Božjem kraljevstvu čovjek može samo ponizno otvoriti, nikako zaslužiti ga.Današnji odlomak upozorava na vjerničko iskustvo mira s Bogom kao popratni dar opravdanja. "Opravdani vjerom" znači "uvedeni u ispravan odnos s Bogom po krsnoj vjeri u Krista Isusa". Čovjeku je potreban kontakt s Bogom a u takav kontakt može stupiti vjerom i krštenjem. Iz takvog kontakta nastaje egzistencijalni mir s Bogom koji je podloga mira s ljudima i sa samim sobom. Ovo nam je omogućeno i stalno ponuđeno "po Gospodinu našem Isusu Kristu". Po njegovu djelu otkupljenja kojemu je vrhunac smrt i uskrsnuće. Takav odnos s Bogom u zemaljskom proputovanju omogućuje da se "dičimo nadom slave Božje". Hodamo stazama života puni nade da ćemo biti pripušteni u Božju blizinu kao pravi prijatelji. Nadu u konačnu slavu sada potkrepljuje doživljena ljubav Božja prema svakome od nas. "Ljubav je Božja razlivena u srcima našima po Duhu Svetom koji nam je dan" znači prvenstveno ljubav Božju prema nama. Veličanstvena dogma naše vjere jest da nas Bog ljubi, i Duh Sveti koji nam je darovan u krštenju te neprestano djeluje u pojedincu i crkvenoj zajednici garant je te ljubavi. Ta ljubav omogućuje da se "dičimo i u nevoljama", jer čovjek ne može zapasti u stanje u kojem bi ga Bog prestao ljubiti. Ova smiona Pavlova tvrdnja o ljubavi Božjoj prema nama traži da utonemo u svoje vjerničko iskustvo te iznova otkrijemo znakove Božje ljubavi u našem životu. Duh nam je dan da nas čini svjesnima onoga što jesmo i da nas podsjeća na Ljubav. Kao što se Gospodin Isus osjećao ljubljenim od Oca i zato s ljubavlju pristupao svakom čovjeku, tako bismo trebali i mi.U ovom odlomku vidimo trojstvenost vjerničkog duhovnog života: s Ocem smo u miru po Gospodinu Isusu; ljubav Očevu doživljavamo po Duhu koji nam je darovan. Trojstvo nije dogma za fiskulturu uma nego nam pomaže da živimo od ljubavi Oca, Sina i Duha.

Sve što ima Otac, moje je (Iv 16, 12-15)Ovaj odlomak dio je Isusova oproštajnog govora na posljednjoj večeri. Prije toga Isus je najavio da odlazi te izrazio čuđenje što ga učenici ne pitaju kamo odlazi nego se "žalošću ispuni srce njihovo što im ovo kaza" (16, 6). Isusov "odlazak" je dvostruk: u nasilnu smrt i u proslavljeno stanje k Ocu. Iz tog proslavljenog stanja neće moći biti s učenicima na dosadašnji način, neće ga vidjeti niti s njime moći razgovarati kao u toku mesijanskog djelovanja. Za ovo vrijeme "odsutnosti" Isus obećava učenicima Duha Istine koji će ih upućivati u dogođenu istinu: "On će mene proslavljati, jer će od mojega uzimati i navješćivat će vama" (r. 14)."Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi" odnosi se na puniji uvid u sposotvorna djela i riječi Isusove. Prije Isusove proslave po muci i smrti učenici ne mogu razumjeti Očev plan o njemu. U vremenu Isusove proslavljenosti, kad učenici trebaju nastavljati njegovo poslanje u svijetu, Duh Sveti uvodit će ih u svu istinu. Otvorit će im srce i pamet da dokuče puninu objave u Kristu a zatim je prilagođeno naviještaju ljudima različitih kultura. Duh će "navješćivati ono što dolazi" ne u smislu detaljnog otkrivanja budućnosti nego u smislu promatranja sadašnjosti i budućnosti u svjetlu objave. Pod vodstvom Duha učenici znaju da ljudska povijest ima smisao i da Bog svoj plan spasenja sigurno vodi prema ispunjenju. Duh nema svoje nauke nego uzima "od mojega" tj. od Krista kao utjelovljene Riječi Očeve. Uzima ne samo riječi nego i djela. "Sve što ima Otac, moje je" odražava Isusovu svijest zajedništva s Ocem i Duhom: kao što Otac "ima" Duha Istine, tako ga "ima" i Sin. Kao što je Otac poslao Sina, tako Sin šalje Duha. Ovim nam Isus otkriva otajstvo unutarnjeg Božjeg života, ali ne da zadovolji našu vjerničku radoznalost

13

nego da pokaže naše mjesto u otajstvu Boga.Duh Istine vodi prvenstveno svu Crkvu kao zajednicu krštenika egzistencijalno povezanih s Isusom po vjeri i krštenju. Preko crkvene zajednice vodi i pojedine vjernike. Ne možemo imati pravog udjela na životu Oca, Sina i Duha ako se ne uključujemo djelotvorno u život Crkve po liturgiji, svjedočkom življenju i karitativnom djelovanju u svojoj životnoj sredini.

Dr. Mate Zovkić: GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113 GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112

http://www.don-ivica.net

GODINA C 2009/10 Nedjelja, 30 Svibanj 2010  Značenje: Nedjelju iza Duhova evangelički i katolički kršćani slave dan Presvetog Trojstva, nedjelju Trojstva, Trojstvo -Trinitas . Blagdan spada u one kršćanske blagdane koji za sadržaj nemaju neki događaj, nego određenu temu iz vjerovanja. Potreba da se tajna trojstvenog Boga slavi kao blagdan dolazi iz starine. Stoji u uskoj povezanosti s raspravama o Kristovu božanstvu i odbijanju arijanizma. Arije (oko 280. - 336.) zastupa strogu monoteističku teologiju: Krist, kao utjelovljena Riječ Božja (grčki logos) nije jednak Bogu, nego je stvoren, dakle Bogu podložan (na nižoj razini). Njegovo učenje - podložno raznim promjenama - imalo je određenog utjecaja na germanske narode (Gote, Vandale, Langobarde). Ipak je, nakon dugotrajnih rasprava, odbačeno od službene Crkve.  Ovo raspravljanje nije imalo odjeka samo kod teologa, nego je prešlo i na široke Crkvene mase. Ona je dovela do neke svijesti o Bogu i promijene svijesti vjere, ali i do jednog novog vjerskog govora: U staroj Crkvu Bogu se obraćalo molitvom (Bog je bio adresat): Bogu se obraćalo po Kristu, u Duhu Svetom. Sada su sve tri osobe jednako postavljene: molitve se upućuju i Kristu i Duhu Svetomu jednako, sveto Trojstvo je postalo adresat  molitava. Učenje o presvetom Trojstvu  postaje dogmom katoličke vjere.(pogledaj:Atanazijevo vjerovanje : Quicumque http://www.don-ivica.net/index.php?option=com_content&view=article&id=290:atanazijevi-vjerovanje-qquicumqueq&catid=52:duhovnost&Itemid=58 ) Povijesni razvojOvo novo držanje u vjeri je imalo svoga odraza i u liturgiji. Stari dokaz je jedno trojstveno predslovlje iz sredine 8. stoljeća . U osmom stoljeću je, u misalu, postojala zavjetna misa u čast presvetog Trojstva. Mise kao i predslovlja, koji su tako zadržali trojstveno obilježje su se često upotrebljavali u nedjeljama između Duhova i Adventa. Početak liturgijskog slavljenja blagdana su bili benediktinski samostani. Dokaze za to imamo iz vremena prijelaza tisućljeća. Rimski pape su se dugo vremena opirali prihvatiti ovaj blagdan za opću Crkvu, tek 1334. Ivan XXII., u avinjonskom sužanjstvu, širi blagdan na cijelu Crkvu, a 1570. godine rimski Misal prihvaća blagdan. Nikada nije bilo sukoba između Reformatora (evangelika) i Rima u vezi nauke o Trojstvu.Razlika je bila samo u datumu slavljenja. Nije se svugdje slavilo prve nedjelje nakon Duhova. Drugi je termin bio posljednja nedjeljka prije adventa, zatim 2. nedjelja po Duhovima, nedjelja iza 24. lipnja (blagdana Ivana Krstitelja). Sadašnje postavljanje blagdana ukazuje na povezanost temeljnih istina vjere koje smo slavili u liturgiji. Nalazi se na završetku božićnog vremena (djelovanje Oca), uskrsnog vremena (djelovanje Sina) i Duhova (djelovanje Duha Svetoga).

14

Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima

Prvo čitanje (Izr 8,22-31)Često se govori: Stari zavjet naviješta Boga koji kažnjava, Boga koji se ljuti, Boga koji se osvećuje - tamnoga Boga u kojega je vrlo teško vjerovati. On nema ništa s našim životom - neka ostane i dalje daleko kad se tako ponaša.  Ako bolje pogledamo, Biblija nam objavljuje: Bog je sasvim drukčiji. U prvim recima - bolje rečeno - Prvog saveza on se pokazuje kao stvarateljski Bog okrenut svome stvorenju.  Duh Božji, njegova snaga, „Ruah" lebdi nad vodama, on je Stvoritelj, Creator, koji radi nježnim zamasima krila i stvara. Njegova snaga i mudrost prožimaju stvorenje i daju mu lik.Prvo čitanje blagdana presvetog Trojstva zahvaća Božju sliku mudrosti. U knjizi izreka Mudrost se predstavlja kao od Boga stvorena - njen početak je u Božjoj vječnosti - istovremeno se pokazuje kao sam Bog. Bog je mudrost. U Kristu se ona pokazala  kao „Božja snaga i mudrost." (1 Kor 1,24)i uzima lik.Mudrost „igra" pred Bogom - bez ikakvog razloga - u isto vrijeme i kod ljudi. Njezina je radost „biti kod ljudi". Bog se pokazuje kao blizi Bog i prije nego je postao dio stvorenja u Isusu Kristu. Bog na nebu je uz mene, blizu mene. Drugo čitanje (Rim 5, 1-5)Bog se „otkriva", „razvija"  On je od prapočetaka na strani ljudi, kao njihov Stvoritelj. Tako, kad je došla punina vremena,  on stupa u svijet  - rođen od Marije djevice. U vremenu i prostoru Bog postaje dio svijeta. Čovjek kao i svi ostali ljudi. Isus Krist pomiruje sve što je bilo posvađeno s Bogom, stvara novi mir s Bogom i udjeljuje novo sudjelovanje na milosti Božjoj koje je obećano i predskazano.  I Sin se pokazuje kao Stvoritelj novog svijeta i veza svijeta sa nebom.  U Isusu Kristu je trojedini Bog, koji je jedan, došao na svijet. On obećava Duha i razlijeva ga u srcima ljudi. Tako to opisuje apostol Pavao pišući zajednici u Rimu. Evanđelje (Iv 16 12-15)Kad Crkva govori o tome da je Isus Krist njezino središte, središte svake zajednice koja slavi, iz čega može svaki pojedini živjeti, onda ona govori i nešto o svom biću.  Slika Isusa Krista kao središta daje nam mogućnost da gledamo i trojstveno:  Isus Krist dolazi od Oca, u njemu ima svoj početak, od njega je rođen. Što „ima" Isus, to on ima od Oca, tako Ivan opisuje u svom evanđelju. Istovremeno Isus donosi  Duha - Duha istine. Taj Duh dopunja ono što nedostaje, daje da se razumije ono što još nije podnošljivo,  što je još nerazumljivo. Duh će uvesti u cijelu istinu - pa i u istinu koja je sada neshvatljiva i koju je teško prihvatiti, u istinu jednoga i trojstvenog Boga.   MisaPozdrav: Milost Gospodina našega Isusa, ljubav Boga Oca i zajedništvo  Duha Svetoga sa svima vama. Uvod: Ispovijedamo vjeru u trojedinog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, koji izlazi od Oca i Sina i uvodi nas u spoznaju Boga.Naša ispovijed se događa sada i ovdje, na euharistiji, nastavlja se odmah u našoj službi drugima, uzima  vidljivo obličje ako svi mi zajedno radimo, nastupamo i tako učimo sebe i druge promatrati i doživljavati kao veliku obitelj Božjeg stvaranja. Tako se događa temeljno djelo Crkve, koje nas uvodi u razumijevanje trojedinog Boga: liturgija, diakonia, martiria - bogoslužje, služenje i svjedočenje. Liturgiju - Bogoslužje slavimo sada, služba koju smijemo uputiti Bogu i po vjeri u Boga - po ljubavi koja se brine za drugoga - i za cijelo stvorenje.Tako sada smijemo slaviti trojedinog Boga, zbog njegove ljubavi koju on neprestano pokazuje

15

prema nama, slabim ljudima. I za tu mu ljubav zahvaljivati.Često smo puta toj ljubavi bili nezahvalni, prezirali je: pokajmo seMolitva vjernika:Trojedini Bog je među nama prisutan, u  ljubavi koju imamo jedan prema drugome, u zahvalnom divljenju za njegovo stvaralačko djelo. On sluša naše molitve koje mu sada upućujemo: v  Molimo za Crkvu da ne postane umorna, riječju i djelom naviještati tvoju čovjekoljubivost, molimo tev  Molimo  za sve ljude, kojima je na srcu Božje stvarateljsko djelo, daj da u svemu tebe prepoznaju i vide, molimo tev  Molimo za sve koji se brinu za one koji trpe i koji su osamljeni. Daj  da uza svu brigu i napor ne zaborave darovati i ljubav i prijateljsku naklonost, molimo tev  Molimo za ljude među nama čija se vjera ugasila ili prijeti da se ugasi: daj im pratioce na putu čija će radost u njima probuditi nove želje za tobom, molimo tev  Molimo i za sve ljude čiji je životni put završio: daj da tebe gledaju kakav jesi, molimo te Trojstveni Bože, ti si naša sadašnjost i naš cilj. Usliši naše molitve da naš cijeli život bude jedna velika pohvala tebi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. MeditacijaTrojedini Bože, mi nikako ne možemo svojim razumom shvatiti tko si ti. Možemo samo osjetiti ono što si ti za nas, jer Trojstvo je životnost i ljubav. Kako se često osjećamo bez riječi, nesposobni nešto učiniti, poput mrtvaca, jer nam nedostaje životnosti i ljubavi.Trojedini Bože, promijeni nas po ovom slavlju, po životnosti svoje riječi i ljubavi blagovanja da budemo vjerniji ljudi i puni radosne nade.  Za to te molimo po Isusu Kristu, našem Gospodinu koji u jedinstvu s Duhom Svetim s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Bože, klanjamo se Bože,Klanjamo se pred tvojom tajnomPred horizontomKoji se uvijek povlači pred namaPred nebomKoje tako često šuti Bože,klanjamo se pred  tvojom riječipred Isusomkoji s nama idepred njimkoji ostaje u našoj blizini Bože, klanjamo se pred tvojim DuhomPred tajnomKoja u nama živiPred njimKoji nas potiče na ljubavAnton Rottzetter: Gott, der mich atmen läßtTrojedini Bože, u riječi Svetog pisma i svetoj gozbi si došao nama sasvim blizu, kao nekoć učenicima u Emausu. U kruhu i vinu, osnovnoj hrani za život, možemo te prepoznati kao brižnog i dobrog Oca. U riječima koje je Isus govorio na Posljednjoj večeri, doživjeli smo tvoje

16

životno predanje za nas u tvom Sinu. I da sve ovo možemo ovako promatrati i doživljavati, zahvaljujemo tvome Svetome Duhu. To nam daje novu životnu snagu i hrabrost.Daj da snaga  koja je u nas došla po ovoj službi Božjoj, djeluje u danima koji su pred nama i u našim djelima. To te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen  Propovijed a) Misterij - tajnaNapisane su brojne i debele knjige, brojni članci koji pokušavaju opisati i razjasniti tajnu trojedinoga Boga. Mudre glave su pokušavale rastumačiti bit jednog i trojstvenog Boga. Opisati. Shvatiti. I vjernicima približiti. No, ovo baš nije uvijek okrunjeno uspjehom. I sam sam to osjetio i usprkos nastojanjima i studiju nisam baš daleko došao.„ Mi smo trojica - vi ste trojica - oslobodi nas"Prisjećam se jedne ruske legende. Neki biskup čuje o pobožnosti trojice muškaraca na nekom udaljenom otoku. Mnogi su išli k njima da čuju o njihovoj vjeri i da se sami zapale u vjeri. I biskup pođe k njima. Ispitivao ih o njihovoj jednostavnoj vjeri. I upita ih biskup: „ A što vi molite?" Trojica odgovore: „ Naša jedina molitva je: „ Mi smo trojica - vi ste troji ca i mi smo trojica  - oslobodi nas!" Biskup, razočaran, poče ih poučavati moliti: „Oče naš koji jesi..." I trojica su bila ponosna na pouku.  I kad ih je biskup, nakon uspješne kateheze, ostavio, nije otišao daleko kad začuje kako za njim trči jedan učenik i viče: „Zaboravili smo, kako ono ide dalje, iza sveti se ime tvoje..." Biskup je bio duboko potresen pa odgovori: „Molite onako kako ste uvijek molili." Trojici je bilo lakše a biskup se obogatio jednim iskustvom.On je onaj koji je naučio, koji je kroz pobožnost trojice muževa došao bliže Bogu. Naravno da molitva očenaša ide u poklad svih temeljnih kršćanskih molitava, a ipak molitva triju muškaraca pokazuje duboku stvarnost, koja je temelj ovog blagdana.„Bog je trojstveno jedan", govorimo u Vjerovanju. Gledano sa strane pobožnih muževa: „Mi smo trojica". Žive u zajedništvu, zajednički nose brige jedan drugoga i zajedno ispovijedaju jednoga dobroga Boga. Jednog Boga koji im odgovara, koji je mnogo više nego oni sami. On je zajedništvo poput njih. I ima moć osloboditi ih svega što ih tišti. Vi ste trojicaBog je zajedništvo, on je više nego jedan koji nosi u sebi samom. Možemo biti sigurni da Bog nema nikakvog stresa sa samim sobom, jer on je „jedinstven" i govori jednim glasom. I isto je tako sigurno da se on u sebi kreće kad se radi o planu spasenja ljudi. Umiranje Sina Božjega na križu se ne događa bez odraza na Sina i Oca. Traženje nekog dobrog puta da se nađe u mojoj blizini ili me uzdiže u nebo. Gdje ja tražim živo zajedništvo, gdje se borim oko harmonije i jedinstva, za dobar zajednički put u obitelji, župi, Crkvi, na radnom mjestu - preko svih napetosti - onda mi je trojedini Bog dobar suputnik na životnom putu.Izmjena, razgovor, komunikacija, javljanje - sve što je više od fizičkog života u meni  poznaje i Bog i nosi u sebi.I zato govori knjiga Postanka: „Načinimo čovjeka na sliku i priliku našu, nama sličnoga"(Post 1,26) Bog je jedan mi i takav nalazi svoj odraz u čovjeku. Kod nasBog koji komunicira je uz mene. I to je Trojstvo. On nije daleko, daleko od svoga neba - iako molimo „Oče naš koji jesi na nebesima." Bog želi stanovati kod svojih ljudi. Tako govori i knjiga Mudrosti kad govori o Božjoj Mudrosti :"I moja su radost djeca čovjekova." (Izr 8,31)  Duh, Snaga Božja, koja lebdi and vodama i pradubinama, puše i stvara život, ona je ona koja želi živjeti kod ljudi na svijetu.  U liku Sina Bog dolazi tjelesno na svijet i stalno je prisutan u nama i među nama. U kruhu i vinu dolazi nam još bliže i  čini nas svojim živim hramom, svojim

17

boravištem.  Trojstveni Bog boravi i živi u nama. U meni. Teško vjerovati, ali istinito. I ja sam boravište Božje, hram  presvetog Trojstva. Hvala Bogu. I na kraju, ne mogu sada na kraju svibnja, a da se ne prisjetim jedne stare pjesme koja se pjevala svake druge nedjelje u mjesecu, prije procesije:Zdravo ćeri (kćerko) Boga OcaZdravo majko Boga SinaZdravo temple (hrame) prisvetoga TrojstvaBogorodice Djevo, moli za nas grišnike, amen.  1. Božja tajna se objavljuje u povijesti spasenja Bog - tajna(misterij)Mnogi ljudi govore da tajne postoje zato da ih se istražuje. No, postoje tajne koje same sebe moraju otkriti. I mi, kao kršćani, neprestano otkrivamo da se Tajna (Bog) otkriva po svojoj vlastitoj objavi, ne po naučavanju, nego u djelovanju, ne u nekakvom kozmičkom procesu spoznaje, nego (analogno rečeno) «u međuljudskom odnosu» gdje se može doživjeti kako se partneri sve više međusobno «otkrivaju».  Samo prazno razmišljanje o Bogu neće nam nikada pokazati njegovo najdublje biće Bog se sam uključio u povijest spasenja«Bog je onakav kakim se pokazuje»(J. Ratzinger)  On se uključuje u povijesno samoobjavljivanje, po svom djelovanju, po svom utjelovljenju, po svom slanju Duha! Jedan Bog u trima osobama (trebamo razumjeti prema latinskom izvorniku «personare»  - zvučiti kroz, odzvanjati...). Boga se može osjetiti kroz različita povijesna djelovanja, u svim njegovim djelovanjima postoji jedno «odzvanjanje» njegova najdubljeg bića: po njegovoj stvaralačkoj snazi, po njegovoj ljubavi i milosrđu, po njegovoj punini ljubavi. «Bog za nas.»-          Izrael zahvaljuje Bogu ( svoje postojanje, svoj poziv)-          Izrael osjeća da ga Bog vodi (iz egipatskog ropstva - preko pustinje)-          Bog Izraela se objavljuje kao «Jahve»Ovaj naslov  se pojavljuje više od 6000 puta u Starom zavjetu i podrazumijeva Božju «biti», «ovdje biti» za spas ljudi, dakle sadašnje Božje djelovanje za naše spasenje. Neopisivo se pojavilo Božje očitovanje u nedokučivoj i beskrajnoj Isusovoj ljubavi. Da možemo ovaj temeljni poklon osjetiti i danas - u vremenu Crkve -  djelovanje je Duha Svetoga 2. Nedjelja Trojstva- nedjelja po Duhovima koja je na poseban način posvećena Presvetom Trojstvu. Trojstvo, ne samo rijedak, neobičan pojam, nego i  sastavni dio našeg vjerovanja, koji se baš ne želi ubaciti u način našega razmišljanja. Tri osobe: Bog Otac, Bog Sin, Bog  Duh Sveti, a samo jedan Bog, samo jedna bit,  to baš ne možemo shvatiti.Teolozi i filozofi o tome razbijaju glave.I baš zato ne smijemo u svoju vjeru ulaziti najprije glavom. Upravo vjera u presveto Trojstvo je nešto za srce. I ta tajna nam ne govori ništa drugo nego da je naš Bog, Bog kojemu nije ništa važnije od zajedništva, jer je on, sam u sebi, zajedništvo. Nemamo Boga koji je stvorio život, nego gaji u sebi živo djelovanje. I zbog toga bi naše srce trebalo jače kucati - jer nas želi primiti u svoj najintimnije životno zajedništvo. Pozvani smo ući u trojstvenost Božju, znači u sam život.

18

Što naša glava ne može baš promozgati, to možemo srcem okusiti  Prije svega kad na sebi i na drugima opažamo kako je teško živjeti u odnosu, bilo to u obitelji, braku, između djece i roditelja, u društvima ili pak jednostavno s onima s kojima sada živimo.»Bog je tako ljubio svijet da je predao svoga jedinorođenog Sina». I zajedništvo može uspjeti ako se predajemo, ako predajemo ne samo komadić našeg vlasništva ili našeg vremena, nego ako činimo kao i Bog koji s nama želi i traži zajedništvo: po tome što ćemo predati sami sebe.Može biti da smo kod brojnih govora o samoostvarenju, pronalasku sebe izgubili ono najvažnije za ispunjen i sretan život, a to je odricanje. Može biti da će biti sve teže investirati same sebe zbog straha od promašaja.Bog je investirao svoga Sina u odnos prema nama i on ga je u nama izgubio. Zašto smo tako suzdržljivi? Što imamo izgubiti osim vlastitog ponosa?Imati povjerenja u ljude koje susrećemo, bilo da je to šef firme i zastupnik nekog osiguravajućeg društva, bilo da je to teta Frida ili prosjak koji prolazi mimo naših vratiju. Vjerovati ljudima, ne zato što se ne bismo plašili da ćemo biti prevareni, nego jer nam je Bog darovao zajedništvo u kojemu povjerenje i davanje, slušanje drugoga i ljubav spadaju u bit stvari.Slaviti Trojstvo je jedna stvar, a da li se pod time  podrazumijeva i tako živjeti, to je sasvim druga stvar. Amen. 3.Nedjelju iza blagdana Duhova slavimo Presveto Trojstvo. Nedjelja kad, na poseban način, slavimo Boga u trima osobama: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu.Na prvi mah izgleda da u današnjem evanđelju nema spomena o  Ocu, a niti o Duhu Svetom. Ali ako malo dublje pogledamo,  onda  vidimo sve tri osobe u ovoj rečenici: «Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina.. Bog, Sin i ljubav o kojem govori današnje evanđelje to je Trojstvo.  Isusovo spasiteljsko djelo nosi Bog i ljubav: Otac i Duh Sveti. Dok se poimenično spominju Otac i Sin, dotle se Duh Sveti spominje u svojoj najdubljoj biti. Duh Sveti djeluje u pozadini, tako reći prikriveno: ljubav, milost, jedinstvo, mir: uvijek se misli na Duha, pa i ako ga se ne spomene.Tako taj tajni agent ne pravi nikakve velike manifestacije i uspjehe pred publikom. To je njegova zadaća - da neprimjetno djeluje. Koliko ljudi ne zna što će s Crkvom s toliko natovarenih povijesnih problema, pa ni sa nutarnjim Crkvenim problemima. A ipak čeznu za pravom ljubavi, ne kao potrošačkim predmetima u velikim trgovinskim centrima, ne kao na nekom  sajmu osjećaja, nego za djelotvornom neopažljivom ljubavi.Samo primjer - u jednom ispitivanju njemačkih mladih između  18 i 25 godina majka Terezija dobila je 48 % glasova kao uzor, a princeza Diana samo 33%. Dakle Duh Sveti je uzor, a da to i ne znaju, prikriveni agent. Ljubav jedne Majke Terezije nije ništa drugo nego Duh, koji osposobljava za svetost, kojeg priznaje 48% mladih, a da to i ne zna.Mir, a s time povezano i jedinstvo među ljudima, je velika čežnja naših suvremenika - i što je manja povezanost s Crkvom, to je veća čežnja za tim. Nije ispravno govoriti da naša vjera više nema što dati današnjem čovjeku, dapače suprotno.Pa i službena Crkva koju susrećemo, ne govori, na žalost o ovim stvarima. Svađanja, moralna pitanja, nutarnji konflikti na mnogim područjima su osakatili našu Crkvu.I zato trebamo jednog tajnog agenta u pozadini, u podzemlju: Duha Svetoga. On je onaj za kojim danas ljudi čeznu. On, samo on, daruje pravu ljubav, pravi mir, pravo jedinstvo. I on jedini daruje i čežnju za tim. Svugdje tamo gdje ljudi čeznu za velikim duhovnim vođama, vrijednostima, upravo tamo djeluje taj tajni agent. On nam dovodi ljude pravo u ruke.I ako govorimo o vjeri ili o Crkvi kojoj pripadamo, nalazimo uvijek one koji su potajno s nama povezani. Govorimo o onome za čime ljudi čeznu. O ljubavi, miru s Bogom i ljudima,  raširenom srcu i opuštenosti koju nam Bog daruje. O dubokoj radosti zbog malih i velikih stvari. O kršćanskom optimističkom pogledu na svijet - da su za nas i svijet i ljudi dostojni ljubavi i povjerenja, da nam se sve to daruje u službi Božjoj, u zajedničkom životu i slavljenju.Dajmo Duhu šansu da neopaženo djeluje među ljudima i tako ih pridobiva. Velikim dijelom je on već ljude pridobio za sebe, čak i ako stoje odbijajući prema Crkvi.

19

 4.UvodU petak navečer sam čuo jednu rečenicu. Mladić u jednoj diskoteci. Možda mu je 18 ili 20 godina. Možda već radi ili je naučnik ili ide u gimnaziju - ne znam.  Ne znam ništa o njemu. Rečenica nije bila meni upućena, samo sam je čuo. Ne znam ni u kojem je smislu bila izrečena.Tip je izgledao prilično tupo. Da sam reagirao, ne znam ni do danas što bih mu na to rekao. Rečenica koju sam čuo glasi:  «Ako nisi sebičnjak (egoist), promašio si život.» 1. Fantazija Studirao sam na fakultetu. Učenici mogu misliti o učiteljima što hoće, ali kad su došli na sveučilište, onda su opazili da se profesori, uglavnom, ništa naročito ne brinu što će studenti naučiti. Predaju svoje gradivo - ima i iznimaka.I u srednjim školama ima takvih učitelja. Kod njih se opaža da ga ne zanimaju učenici, a još manje jesu li išta naučili. Moglo bi se reći da je netko tako bez fantazije ako se radi o tome da stekne prijatelja ili prijateljicu. Potpuno nezamislivoPresveto Trojstvo je fantazija Božje ljubavi da nas pridobije.Tu je najprije fantazija stvorenja: čitanje nam govori o mnogovrsnosti stvorenja u kojima je prisutan Božji Duh.Onda fantazija utjelovljenja: treba kao Bog najprije doći na ideju živjeti  među ljudima kao čovjek da bi našim govorom govorio o ljubavi Božjoj.Tu je fantazija koju ljudi sami doživljavaju, da je tu neka snaga, oduševljenje, koje daleko prelazi osobni ego (ja).      A ipak sve je to jedno: vječni Bog. Ovu tajnu nazivam Presveto Trojstvo. 2. InteresŠto Boga potiče? Što je njegov interes, zanimanje?Čitanje govori o Božjoj mudrosti, to znači o onome što određuje Boga iznutra. Ova mudrost je „kao Bog" i po čitanju je «uvijek kod njega»  Upravo tu:-          prije svih vremena je mudrost kod Boga.-          ona je kod Boga i pri stvaranju svijeta-          konačno, ona je i ovdje «igra od radosti među sinovima ljudskim.»To znači: za Boga neizmjernog - je «radost» biti ograničen. Da nije svijet stvorio, ne bi se oko ni o čega trebao brinuti. Ako razumski razmišljamo vrijedi: jedan pojam pun smisla o Bogu, apsolutnom, treba poći odatle da je «Bog sam sebi dostatan». Nasuprot tome stoji nečuvena izjava Svetog pisma: Bog želi biti ovisan, on želi vezu, on želi da se o njemu odlučuje (potpuno apsurdna misao). Wim Wenders je to u slici pokazao u svom filmu :»Nebo nad Berlinom - radost anđela je biti među ljudima, najveća radost je osjećati, kušati, čak i trpjeti kao čovjek."Još jednom: što potiče Boga, što je njegov nutarnji smisao?Utjelovljenje u Isusu Kristu nije nikakav slučaj. To je radost Božja da živi od drugih ljudi, pa i uz opasnost da to «boli».Egoist (sebičnjak) koji ne želi promašiti život (o kojem sam govorio na početku), promašuje radost - koju nikako ne može ni zamisliti: radost živjeti za nešto i s puno smisla. Ovu radost nas može naučiti samo Bog. 3. Božja misaoVeliki teolog Romano Guardini napisao je rečenicu koju se mora dva puta čuti da se razumije: »Nikakva sila ne može prisiliti čovjeka da se, u poštovanju punom ljubavi, prigiba zemlji - nego samo mudrost Božja. Mnogi zamišljaju vjeru kao sebe podložiti Božjoj sili. Umjesto toga, vjera je otkrivanje Božje misli.S tim je povezano Trojstvo Božje. Da je Bog htio ostati za sebe, svemoguć, nepristupačan, onda bi ostao nepristupačan, ostao bi jedinstven kao vječni, nepokretni Bog filozofa. No, Bog izlazi iz sebe, ulazi u naše odnose, u naša srca, a naposljetku i u našu zajednicu, Crkvu. Božja misao ga

20

čini trojstvenim, onaj koji se dariva i da bude, s puno radosti, među ljudima.Zaključak je jasan: iz ove spoznaje ne možemo ni studirati, ni pričati, nego činiti.Ne znam tko je «promašio» život; egoist s početka ove propovijedi ili onaj koji uči živjeti od Boga. Za sebe sam odlučio pokušati ići ovim drugim putem. 5.Bog je zajedništvo «I dok je stvarao nebo, bila sam uz njega i kad je davao granice krugu zemaljskomu nad vodama, kad je učvršćivao oblake, i kad je činio da provru izvori iz pradubina, kad je morima određivao granice, da vode ne smiju prelaziti preko njegovih zapovijedi, kad je učvršćivao temelje zemlji, bila sam kod njega kao voljeno dijete. Bila sam s njim iz dana u dan i svo vrijeme pred njim igrala.» / Izr. 8, 27-30/Opće je iskustvo da se ne mogu zaboraviti veliki trenuci života. Jedan od tih trenutaka je kad se prvi put ugleda more s njegovim daljinama.Zašto toliki ljudi polaze na tako duga putovanja do mora? Možda se tu vidi naša čežnja za beskrajem. U svakom od nas postoji takva čežnja. To je čežnja da uđemo u beskraj i preko njega, ali isto tako i beskonačnost primiti u sebe i nju unijeti u dušu. U promatraju beskrajnosti mora otpadaju od nas sve sitničavosti i uskogrudnosti, problemi i poteškoće se relativiziraju. Duboko plavetnilo vodi nas k našim vlastitim dubinama, a time i nutarnjem miru. Tako, kad čovjek pogleda na more, dolazi k samome sebi.Uočavamo da je čovjek svih vremena u moru vidio sliku  neizmjerne Božje širine, visine i dubine. To nas ne treba ništa čuditi, jer nas veličina jednog djela vodi k majstoru toga djela. Kakvo mišljenje, kakvu mudrost je trebao imati stari psalmist kad je mogao pisati, prije više tisuća godina.: «Tvoje odluke su duboke kao more.» Možda je i  Pavao imao pred sobom more kad je pisao: «O dubino mudrosti i bogatstva i spoznaje Boga... Tko je spoznao misao Božju? « (Rim 11,33-34) Ili mislimo na riječi sv. Katarine Sijenske: »Vječno Trojstvo, ti si more u kojem uvijek otkrivam novo, što duže tražim. I što te više nalazim, to te više tražim...»Iz ovoga se može nazrijeti što za nas znači vječno blaženstvo. Ni u vječnosti nećemo potpuno spoznati presveto Trojstvo, jer što budemo više Boga gledali kakav je,  to će nam se više otkrivati nove tajne. To znači da će oduševljenje  Bogom rasti svakim otkrićem.Kad ovo znamo, onda želim reći, iako iz velike daljine: današnji blagdan nam objavljuje: Bog nije nikakvo osamljeno biće, Bog je zajedništvo. On je zajedništvo Oca i Sina u ljubavi Duha Svetoga. «Ja - ti - mi» Što to znači, možemo naslutiti ako promatramo neki sretni bračni par. Jedan takav bračni par je, pred kratko vrijeme, bio zamoljen da ispriča o svojoj sreći:«Kad smo se vjenčali, željeli smo živjeti još jedan život. Tokom vremena smo shvatili da ona predodžba o stapanju u jednu dušu ne znači ništa drugo, nego u sebe usisati osobnost drugoga, a što je imalo loše posljedice, npr. da smo jedan drugog slali u depresiju. Tako nam je postalo jasno da se osobe koje se ljube ne smiju pretopiti jedna u drugu. Shvatili smo da i u braku moraju postojati određena područja za svakog partnera, iako ona ne smiju biti isključena iz zajedničkog bračnog života. Tako nam je postalo jasno da ljubav raste ako naučimo jedan drugoga poštovati u njegovim vrijednostima i tako se uvijek težimo iznova otkriti.»Takav jedan brak nam može biti slika i usporedba za neiscrpivu tajnu trojednoga Boga. U njemu žive tri božanske osobe, ne jedan život. Oni se ne pretapaju u jedinstvenu dušu. Jer ovdje, da baš ovdje, vrijedi: osobe koje se bezuvjetno ljube, ne mogu se zamiješati ili pretopiti. Upravo u Bogu postoje, među osobama, tri vlastita područja, premda nisu isključeni iz zajedničkog života. Dapače, raste ljubav koja kruži među njima, iz beskraja u beskraj, jer je neiscrpivo biti drukčiji bit svake osobe..Ovdje naslućujemo što znači ljubav. Ljubav traži jedinstvo, a čezne za samostalnošću, drukčije  i biti drugi od osobe koju se ljubi. Na ovoj razini nije suprotnost biti jedno, a biti tri. Tako stojimo pred Božjom logikom. I zato nam ovaj blagdan, u najmanju ruku, govori:  među ljudima cvjeta zajedništvo ako se ne želi gospodariti drugim, nego dopustiti drugom da bude drukčiji i neprestano ga otkrivati i poštivati kao drugog.

21

Tako može, razmišljanjem o presvetom Trojstvu, započeti jedan sasvim novi, ispunjeniji odnos ljubavi među ljudima. Poput razmišljanja o dubini i širini mora, tako će i razmišljanje o Trojstvenom Bogu ukloniti od nas sve uskogrudnosti i sitničavosti, koje se mogu vrlo brzo ubaciti u zajednički život. Spoznat ćemo bogatstvo, koje dolazi baš od pojedinaca u zajedništvu. Zato nas ovaj blagdan poziva iz svake izolacije, a time spoznajemo da kao ljudi možemo živjeti samo u zajednici u kojoj se jedan od drugoga ne dijeli, nego čini da svaki živi i ako se ovo produbljuje i otkriva da se makar malo otvara nebo Presvetog Trojstva.Jedna žena mi napisa u pismu «Oduvijek sam voljela ovaj blagdan. On nas obuhvaća kao spasiteljski ogrtač. Zato moja želja ovog časa glasi: neka Trojedini Bog obuhvati sve naše zajednice svojim spasiteljskim ogrtačem da ih sačuva u sreći.  6.Boga danas dovesti do govora Vjerovati u neštoUvijek ponovno osjećaju se ljudi, s kojima stupim u vjerski razgovor, primorani da tvrde, u odnosu na mene, kako se njihova vjera značajno razlikuje od moje, ali da oni ni u kom slučaju nisu nevjernici. Oni najčešće naglašavaju: također i ja vjerujem  «u nešto», u «nešto višega». Ili naglašavaju: «Ja također imam -svoju vjeru, iako se ona razlikuje od vjere kakovu hoće imati Crkva.»Moram se jako suzdržati kada sugovornici imaju o «mojoj» vjeri pojašnjenje još prije nego što sam otvorio svoja usta. Ja moram svoj impuls gušiti i njima jednom pokazati kako imaju vrlo neprecizne predodžbe o vjeri Crkve.Tijekom godina naučio sam, iza njihovih izjava, najprije potrebe svojih sugovornika uzimati ozbiljno i istinski. Osobna iskustva s Bogom uzeti ozbiljno Ovdje postoji, u prvom redu, potreba da se uzme ozbiljno s osobnim i vjerskim Božjim iskustvom, a u drugom pretpostavka da se ova osobna iskustva razlikuju od onih kako se treba vjerovati po nauku Crkve. U oba motiva vidim  jednu pozitivnu stavku za razmišljanje o Bogu koje stoji u središtu blagdana presvetog Trojstva, a  koje se ne protivi  Crkvenoj nauci o Bogu.Nauka o BoguU tijeku teološke i Crkvene povijesti nastao je iz nauke o Bogu jedan komplicirani sistem da se također i teologija više ne može razumjeti. Ona može povijesno prikazati kako je došlo do odgovarajućih izvještaja i teoloških oblika. Ona može dokazati da taj razvoj ima svoje opravdanje i dublji smisao. Na kraju, ostaje spoznaja  da mi Boga ne shvaćamo i da ga ne možemo staviti u jednu formulu. Iskustvo o BoguUsuđujem  se tvrditi, kako mnogi od onih koji naglašavaju da također  u «nešto» vjeruju, manje hoće staviti u pitanje vjerske sadržaje Crkve, već način kako ona propisuje vjerske smjernice te da one obranjuju Crkvene izjave u odnosu na tajnovitost naše vjere u Boga.Trebalo bi nama, teolozima i ljudima Crkve, to dati na razmišljanje, kako oni to misle da moraju obraniti  tajnovitost Boga u odnosu na nas. Da li mi možda budimo utisak da  znamo točno pojašnjenje o Bogu i da nitko  nama ne može ništa više o Bogu pričati?Slično mi se događa s drugim motivom tj. akcentom «moj» Bog. Naravno da me dirne kada netko tako slobodno uzima Boga u svoje vlasništvo. Ali ne činimo li mi isto kada mi govorimo o «našem» Bogu? Tu kruže razuzdane uzrečice kao: «Kada je tvoj Bog mrtav, uzmi tada mojega!» Što ili tko nam daje dozvolu da govorimo o «našem»  Bogu? Bilo bi dobro kada bismo se češće toga prisjetili kako je nastala naša slika o Bogu i kako je došlo do duboko-osmišljenih teoloških izreka o Bogu.

22

Uvijek ponovno su ljudi došli do svojih granica u svom govoru o Bogu te došli do iskustva: «Tako, kako smo mi Boga do sada pretpostavljali, to nije Bog.» Bog je posve drugačiji. Tako jednostavno to nije s Bogom...  Bog je posve drugačijiNajupečatljivije biva to objašnjeno u starozavjetnoj pripovijesti o Mojsijevom i Ilijinom iskustvu o Bogu. Oni, moćni Božji sljedbenici, moraju na kraju svoga života doživjeti iskustvo: Bog je posve drugačiji.Također i Isusovi učenici moraju, što se tiče njihove predodžbe o Bogu, proći jedan proces učenja: to s Bogom je posve drugačije, nego što smo mi to u početku mislili. Pri tome se radi o dvostrukom opažanju, o dva koraka vjerovanja u Boga. S jedne strane, doživjeli su iskustvo: U pripovijesti pređa o njihovom iskustvu o Bogu, ima nečega što je za njih od pomoći i spasonosno. Ali čim se dublje pozabave s Bogom, dođu do iskustva da je on posve drugačiji i da se ne da uloviti. Kako dovesti Boga do govora?Ja vidim kao, najveći izazov kršćanske Crkve, kako možemo Boga dovesti, u našem vremenu, do govora? Ja sam siguran da to neće uspjeti kroz ponavljanje formula i uzrečica.1.      Držim neophodnim najprije skupiti hrabrost da dovedemo naša osobna iskustva s Bogom do razgovora, iako su ona vrlo skromna. Tu se radi uvijek o »mojem» Bogu. Za jednim Bogom koji me osobno ne dira i pogađa,  ne postoji veliko potraživanje. Pri tome sam uvjeren da  svaki čovjek ima svoje iskustvo s Bogom, da pita za Boga; da hoće uvrstiti svoje životno iskustvo pod veću ovisnost. K tome pripada također da vjerska iskustva sugovornika - pa makar mi bila vrlo strana - uzimam ozbiljno i njih pojašnjavam.2.      Drugo, držim nužnim, osobne doživljaje i misli o Bogu staviti u odnos s iskustvima i mislima ljudi koji žive oko nas i koji su prije nas živjeli. U takovoj mjeri, kada  nađemo zajedničku crvenu nit, moći ćemo  pričati o «našem Bogu». Pri tome sam uvjeren da će nam stare pripovijesti i vjerske sklonosti zasvijetliti u novom svjetlu. Mi možemo imati iskustvo: ja nisam prvi koji ima ovakova iskustva s Bogom. Meni se događa kao Iliji, Petru, Augustinu ili Blaise Pascalu...3.      Još treće treba biti nadodano mom mišljenju za uspješan razgovor: hrabrost osloviti ovoga Boga kojega ja susrećem u svom vlastitom životu i u životu drugih i stupiti s Njim osobno u razgovor.Time se za mene zatvara krug i mi smo tajni današnjeg blagdana posve blizu na tragu: Bog je neshvatljiv, nedokučiv. U povijesti se pokazao kao stvoritelj, kao izbavitelj i osloboditelj, i kao veliki pratilac. On je tako blizu da Ga možemo osloviti kao osobu i stupiti s Njim u vezu.P. Hans Hütter, prevela Katica Kiš, preuzeto iz Predigtforum der Redemptoristen

http://www.glas-koncila.hr/ Presveto Trojstvo (30. svibnja)Izr 8,22-31 * Ps 8,4-9 * Rim 5,1-5 * Iv 16,12-15Bog nad nama, s nama i u namaKršćanstvo spada u tri monoteističke svjetske religije koje ispovijedaju vjeru u jednoga Boga. Međutim, u tom kontekstu kršćanstvu se predbacuje, sa strane židova i muslimana, da zapravo, govoreći o trojstvenom Bogu - Ocu, Sinu i Duhu Svetom - naviješta vjeru u tri boga. Kako

23

»objasniti« vjeru u jednoga Boga koji je istodobno i trojstven? Pokušamo li to, uočavamo kako počinjemo mucati i kako nam nedostaju za to prikladni izričaji. Svi pokušaji da to objasnimo i učinimo shvatljivim jesu manjkavi - jer je jednostavno nemoguće Boga koji je u sebi trojstven, u svoj njegovoj veličini i svemoći, njegovoj dobroti i ljubavi dokraja shvatiti i »protumačiti«. A ipak, to otajstvo nedjeljivo pripada našoj kršćanskoj egzistenciji, o tom i takvom Bogu moramo govoriti, naviještati njegovu radosnu i osloboditeljsku poruku. Pokušajmo to govorom o Ocu kao Bogu koji je nad nama, o Sinu kao Bogu koji je s nama i o Duhu Svetom kao Bogu koji je u nama.

Bog Otac koji je nad nama: od njega nam dolazi život, na njegovu smo sliku stvoreni, htio nas je kao slobodna bića. Stoga ga možemo priznati i klanjati mu se kao silu, moć, snagu koja je nad nama, ali ga i ne priznati i pokušati se staviti na njegovo mjesto. Poznaje nas bolje od nas samih. Ne želi nas hvatati u našim krivim koracima i kažnjavati, već nas stalno pokušava svojom ljubavlju privući k sebi. To je pokazao Savezom s izraelskim narodom kojemu je uvijek bio vjeran, sve do časa kada je vlastitog Sina poslao da sâm postane čovjekom.

Isus, Sin njegov je Bog s nama, Emanuel - kako ga u času navještenja naziva anđeo Gabrijel. Postao nam je sličan u svemu osim u grijehu. Dijelio je s nama sve što je ljudsko: radost i trpljenje, uspjeh i razočaranje, iskusio je i umiranje i smrt - svoj život položio je u ruke Očeve - za nas! Tu se očitovala neshvatljiva ljubav Božja prema nama, ljubav koja ide do kraja, sebedarje bez pridržaja. Otac ga ne prepušta smrti već ga uskrisava i on Uskrsnuli trajno ostaje među nama prisutan i djelotvoran.

Duh Sveti, Bog u nama, koji je veza između Oca i Sina, djelovao je već u času stvaranja, kroz čitavu povijest spasenja, u Isusovu djelovanju, a od prvih Duhova djeluje u Crkvi i svakom pojedinom kršćaninu. Njegovim smo darovima obdareni po krštenju i potvrdi, po njemu doživljavamo Boga u sebi. U njemu smo osposobljeni činiti djela ljubavi i mijenjati i preobražavati svijet u kojem živimo. »Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan (Rim 5, 5)! Trojstveni Bog - Otac, Sin i Duh Sveti - jest ljubav, i želi se jasno očitovati i u našem životu. Po darivanju i ljubavi jednih prema drugima.

Josip Koprek

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/ Na blagdan Presvetog Trojstva slušamo isječak iz Ivanova evanđelja o djelovanju Duha Svetog u zajedništvu s Ocem i Sinom. Isus upućuje svoje učenike na ono što će se dogoditi nakon Njegova zemaljskog bivstvovanja, a što će u bitnome opečatiti njihovo poslanje. Prošlu smo nedjelju slavili blagdan Duhova, odnosno rođendan Crkve, a danas nas evanđelje vodi korak dalje, u pronicanje presvetog otajstva po kojemu Crkva živi već dva tisućljeća, hrabro odolijevajući svim događanjima i prekretnicama u povijesti. Presveto Trojstvo je jedan od najvećih misterija kršćanske vjere. Naš je ljudski um nesposoban dokučiti, odnosno shvatiti u potpunosti svu tajnu trojedinog Boga i života u Njemu, jer On nadilazi našu ljudsku spoznaju, pa time i svaki naš

24

pokušaj tumačenja. No, to ne znači da o svome Bogu ne trebamo ništa znati ili da nam se On ne želi razotkriti. Naprotiv, kršćanski je Bog toliko transparentan čovjeku i svijetu da ga svako stvoreno biće može, u skladu sa svojom biti, prepoznati i prihvatiti.

   U prilog tomu govori nam i današnje evanđelje, u kojemu Isus - Sin Božji i pravi Bog obećaje slanje Duha Istine koji će učenike, a preko njih i sve njihove nasljedovatelje, upućivati u otajstva vjere. Ni Duh Sveti neće djelovati sam za sebe, već u zajedništvu Oca i Sina, odnosno "govorit će što čuje", kako navodi evanđelje. Duh Sveti je sveta poveznica Oca i Sina, i On može najbolje upućivati u sva otajstva vjere. Zato su prvi kršćani mogli biti autentični svjedoci Isusa jer su bili ispunjeni Duhom koji ih je vodio, usmjeravao, hrabrio i tješio. Crkva je rasla i širila se upravo zahvaljujući Duhu po kojemu je uskrsli Gospodin bio prisutan. Isus kaže svojim učenicima da će ih Duh upućivati u svu istinu jer On "neće govoriti sam od sebe". Sv. Pavao je u nekoliko navrata upozoravao na razlikovanje duhova. Nisu svi duhovi od Boga i ne usmjeravaju svi duhovi na dobro i ne govore svi na poticaj Duha Svetog. Vrijeme u kojem živimo najbolje dokazuje istinitost Pavlovih upozorenja. Sve je više lažnih proroka, propovjednika, učitelja koji, zaneseni nekim svojim ili tuđim nadahnućima, šire različite religijske poruke i sredstva spasenja. U kaosu religijskih ponuda lako je poskliznuti se i pasti ako nemamo u sebi Duha Istine, Duha koji je u nama sakramentom krštenja posijao sjeme istinskog spasenja. Ali to sjeme treba rasti i razvijati se da bi moglo donijeti obilne duhovne i zemaljske plodove. Duh koji dolazi od Boga navješćuje i proslavlja Sina, jer od Njega i dolazi.

   Crkva, snagom Duha Isusa Krista, naudi različite pastoralne oblike djelovanja. No, nažalost čini se da su mnogi vjernici više zainteresirani za razno razne seminare iscjeljenja, odrješenja, ozdravljenja i tomu sličnog od osobnog angažmana u svojim matičnim župama. Karizmatski susreti su izvrsno sredstvo produbljivanja djelovanja u svojoj župnoj zajednici. U suprotno ne bi imali svoju svrhu, jer nam Duh nije darovan samo radi nas samih, već i onih koji će, posredstvom našeg života u vjeri, prihvatiti Isusa i dalje ga prenositi drugima. Tako se Crkva Isusovih učenika širi, a po njoj i spasenje koje je Isus donio u svijet.

   Isus kaže u današnjem evanđelju: "Sve što ima Otac, moje je." Isus je živi Bog koji je došao u svijet da se svijet po Njemu spasi. Sv. Pavao će reći da nam nema drugog spasenja osim po imenu Isusa Krista, jer je On jedini i pravi Spasitelj. Isus je došao da bi svatko tko u njega vjeruje imao puninu života, odnosno da ne bi svoj život, koji je darovan kao najveća vrijednost, prokockao različitim zavodljivostima svijeta. Mnoge su pjesme ispjevane o samo jednom životu kojeg imamo na ovom svijetu i kojeg treba dobro iskoristiti. Tim više trebamo biti na oprezu, jer nije svejedno kako ćemo proživjeti ovaj jedan jedini zemaljski život. On nam je ulaznica za vječni život u zajedništvu s Bogom Ocem, Sinom i Duhom Svetim. I vrijeme koje imamo na raspolaganju darovano nam je. Koliko vremena potrošimo na bezvrijednost, zaboravljajući da i ono bespovratno curi. Mnogi su sveci u povijesti upozoravali da ne žalimo za prošlošću niti sa strahom gledamo na budućnost, već da istinski živimo u sadašnjosti jer samo sadašnji trenutak posjedujemo - on nam je darovan za spasenje. Zato o spasenju ne razmišljajmo kao o nečem što će uslijediti nakon smrti nego o stvarnosti u kojoj se trenutno nalazimo i koja nam se nameće kao izazov. Vrijednost života je postavljena na svim ljudskim ljestvicama vrednota na najviše mjesto, gotovo na prvo, no pitanje je koliko smo uistinu svjesni njegove istinske vrijednosti kao dara Božjeg. Svađe, razdori u braku i obitelji, svakodnevne crne kronike, prijetnje, ratovi, mržnje, iskrivljeni oblici ljudske seksualnosti i ljubavi, abortusi, eutanazije i još mnogo toga posljedica su zanemarivanja i omalovažavanja ljudskog života kao Božjeg dara.

   Život dugujemo našem Stvoritelju i roditeljima kao sustvarateljima. Svatko je od nas slika Božja koja želi biti poštovana i voljena. U liku Isusa Krista vidimo živoga Boga na djelu, koji djeluje po Duhu Svetom od početka povijesti do njezina svršetka. Zajedništvo u Bogu slika je zajedništva koja bi trebala biti u Crkvi, obitelji i u svim drugim oblicima zajedništva. Blagdan Presvetog Trojstva poziva nas na preispitivanje naših zajedništava koja gradimo, ali i na ona koja

25

smo možda narušili svojim pogreškama ili slabostima. Neka i nas, poput učenika iz današnjeg evanđelja, uvijek vodi Duh Istine.

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.http://www.veritas.hr

Razmatranje

Blagoslivljajmo Oca i Sina sa Svetim Duhom. Hvalimo i uzvisujmo Ga dovijeka!

Kad se glasoviti crkveni pisac Origen, kratko nakon rođenja, krstio i kad su ga iz crkve donijeli kući, njegov otac Leonidas poljubio ga je u grudi. Njegova žena, dječakova majka, upitala je: „Leonidas, što to činiš našemu sinčiću?“ Odgovorio je pred svima prisutnima: „Ljubim mjesto gdje se je nastanilo Presveto Trojstvo u duši mladog stanovnika zemlje“.

Ponosimo se znanstvenim rezultatima koje smo dosegnuli, poznavanjem prirode i vladanjem njezinim silama. Ali – isto su tako bili ponosni ljudi svih prijašnjih vremena. Svi mislimo da smo uglavnom dosegli završnu točku znanja i moći. Iako još ne znamo odgovore na sva pitanja, mislimo da je sve protumačivo. Upravo zato moderni čovjek odbija religiju, izražavajući sumnju u sve što se ne može pokazati, dokazati, opipati, materijalizirati. Znanost se uglavnom bavi vidljivim i dokučivim stvarima, dok vjera poseže za nedokučivim, nepristupačnim, nedodirljivim. Ipak, cijelu istinu čovjek neće dosegnuti na ovome svijetu, to je pravo pridržano za onaj svijet, uz tri božanske osobe: Oca - koji se javio Abrahamu, koji je izveo izraelski narod... Sina – koji je hodao prašnjavom Palestinom, propovijedao i umro za nas... i Duha Svetoga – nematerijalizirani šum vjetra, plamen, dašak mudrosti i providnosti, dar Božji, dar uskrsnuloga Sina. Mi koristimo atomsku snagu, ali nam bit atoma ostaje nepronicljiva. Koristimo električnu energiju, ali nam je sam elektricitet još uvijek tajanstveno pitanje. Zato se ne moramo čuditi što ne poznajemo Božju bit, nego trebamo zahvaljivati Onomu koji nam je i ovo malo objavio. Čudimo se i divimo! Kako li će biti bogati oni koji su Onomu koji dolazi već sada u svojoj nadi otvoreni...

Presveto Trojstvo, čiju svetkovinu danas slavimo, temeljna je tajna naše vjere. Ako ni jedna vjerska istina nije plod ljudskih mozgova i razmišljanja, i ako nam ni jednu nisu objavili tijelo i krv, nego Otac koji je na Nebesima, onda se to ponajviše može reći za ovu našu vjersku istinu - postoji samo jedan Bog, a u njemu tri božanske osobe.

Nebesa navješćuju vječnu slavu Božju. U cijeloj su prirodi vidljivi tragovi Boga Stvoritelja. Svako nam biće svjedoči da postoji Bog i da je ono Njegovo stvorenje, djelo Njegovih ruku. A da je božanska bit u trima osobama, to nikako ne možemo vidjeti ili pročitati iz stvorenja. Tu tajnu objavio nam je sam Bog Otac po svome Sinu, koji je druga božanska osoba i koji nam se pojavio u obličju čovjeka. Po objavi nam je poznato da među osobama nema razlike u

26

dostojanstvu i savršenosti. Sve tri osobe na isti su način Bog. Nije jedna više, a druga manje Bog, a ipak se jedna od druge razlikuju.

Prvu „osobu“, koja je bez početka i porijekla, promatramo kao davaoca života svemu što postoji. Ta osoba s pravom nosi ime „Otac“ i ona to jest. Od nje potječe svako očinstvo na nebu i na zemlji. On je prisutnost u sebi i poznaje sebe u svoj svojoj punini, a sebe izriče u svojoj osobnoj Riječi, a ta je Riječ njegov Sin. Otac u svomu Sinu gleda odraz samoga sebe i daruje mu svu svoju ljubav. Istim intenzitetom Sin uzvraća svoju ljubav Ocu. „Abba, dobri oče!“, to je njegov usklik, zov koji izvire iz srca Sina. To je međusobno darivanje Oca i Sina u ljubavi, a ta ljubav opet je osoba - treća božanska osoba – Duh Sveti.

Veličina i uzvišenost Presvetog Trojstva posve je drugačija nego to možemo zamisliti i pretpostaviti. Boga ne možemo mjeriti našim ljudskim mjerama, a On za svoju sreću nije potreban čovjeka. Tri božanske osobe same su sebi dovoljne u svojoj sreći koju među sobom daruju jedna drugoj od same vječnosti. Onda ćemo reći, malo i razočarani, da je Bog tako daleko od nas. Ne, on nam je beskrajno blizu, On je u nama. Onaj daleki Bog je i Bog koji je i blizu. Ako toga budemo svjesni, onda ćemo se i vladati dostojno blizine toga nadasve dragoga Gosta. Jedan plemić uvijek je svjestan svoga dostojanstva i ponašanjem čuva ugled i reputaciju svoje plemićke obitelji. Zar nas ne bi sama pomisao na to da je u nama nastanjeno Presveto Trojstvo mogla potaknuti da se vladamo i živimo dostojno uzvišenosti Gospodina? Ako mislimo na Njega, ni Njegove zapovijedi ne bi nam trebale biti na teret jer su one volja onoga koji živi i koji nas ljubi vječnom ljubavlju. One za nas nisu ograda od bodljikave žice koja nas sputava kao robove, nego pomoć i zaštita koja učvršćuje naše zajedništvo s Bogom.

Na svom ćemo životnom putu nailaziti na mnoge poteškoće, neuspjehe i razočaranja, ali ćemo ih lako svladavati samom pomisli na Božju prisutnost u nama. Ako je On uz nas, tko će protiv nas? Bez njegove volje i protiv njegove volje ne pada ni vlas s naše glave; onima koji njega ljube i samo se zlo okreće na dobro (usporedi Rim 8, 28) „…pa da mi je i dolinom smrti proći…“ I kad bismo uvijek bili svjesni da su ljudi s kojima se svakodnevno susrećemo i s kojima živimo - hramovi živoga Boga, onda bismo uvijek mogli imati lijepu riječ za njih. Podnosili bismo ih u svim njihovim slabostima i manjkavostima, lako im opraštali uvrede. Prema svima bismo uvijek imali poštovanja, kako to i dolikuje, jer su i oni djeca i prijatelji Božji.

Svi mi u sebi u krhkim glinenim posudama čuvamo blago Presve-toga Trojstva. Moramo ga svom brižljivošću njegovati u sebi i u drugima. Uvijek moramo nastojati biti dostojno prebivalište Boga. Današnji je dan lijepi razlog i prilika za razmišljanje o Božjoj veličini, ali i o našemu dostojanstvu. Učvršćujmo se u Božjoj milosti i živimo u Božjoj prisutnosti. Neka ovaj naš ovozemaljski život, putovanje prema sretnoj vječnosti, bude neprestana pjesma hvale Presvetomu Trojstvu, da bismo ga jednom mogli gledati licem u lice, slaveći milost po kojoj smo se ondje našli – spašeni. Amen. http://www.hkr.hr

http://www.hkr.hrhttp://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html

27

http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitekturahttp://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlade

možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezika

28

www.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info www.frafranjomabic.info

Danas kao što smo već rekli na početku ove sv. Mise slavimo svetkovinu najveće tajne naše vjere, danas u jednoj svetkovini slavimo trojstvenog Boga: Boga Oca, Boga Sina, Boga Duha Svetoga; danas slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. Slavimo Oca koji nas je stvorio, Sina koji nas je otkupio i Duha Svetoga koji nas je posvetio. Svi ste vjerojatno čuli za Henry-a Kissingera koji je bio ministar vanjskih poslova SAD za vrijeme predsjedničkog mandata Richard-a Nixona. O svojim doživljajima iz tog razdoblja Kissinger je napisao knjigu pod naslovom: 'Godine preokreta'! Iz te knjige donosimo ove zgodu.Jedne srijede na večer 7. kolovoza 1974., samo noć prije nego što je Nixon najavio svoju ostavku na predsjedničko mjesto, Kissinger je bio doma sa svojom suprugom, djecom te jednim prijateljem novinarom. Oko devet sati zazvonio je telefon, s druge strane bio je predsjednik Nixon iz Bijele Kuće. Nixon je zamolio Kissingera da dođe što prije u Bijelu Kuću. Kad je Kissinger stigao u predsjednički ured našao je Nixona nemarno zavaljenog u naslonjaču. Tanka zraka svjetlosti s male stolne lampe padala je na žuti podmetač koji je bio u njegovu krilu. Ostatak sobe bio je u tami. Kissinger je sjeo na stolicu do Nixona te su počeli razgovarati, teme razgovora su se izmjenjivale skoro do pola noći. Oko ponoći Kissinger se ustao da bi pošao doma. Nixon je pošao s njim da bi ga dopratio do dizala. Dok su tako prolazili hodnicima Nixon se iznenada zaustavio upravo pored Lincolnove spavaće sobe, okrenuto se prema Kissingeru te ga zamolio da kleke te da se pomoli zajedno s njim. Kissinger se ne sjeća da li je kleknuo ali se sjeća da je u tom trenutku bio ispunjen dubokim osjećajem strahopoštovanja, no nije znao za što treba moliti te kako treba moliti. Slika Kissingera koji kleči u mraku, ispunjena strahopoštovanjem, koji ne zna za što ni kako moliti dobra je slika za mnoge od nas koji danas pokušavamo razmatrati i donekle shvatiti slavu i uzvišenost Presvetoga Trojstva. Kao i Kissinger mi smo na samu pomisao o tako uzvišenoj svetosti ispunjeni strahopoštovanjem no isto tako mi smo na neki način zbunjeni te ne znamo za što moliti te kako se molitvom obratiti Presvetom Trojstvu. Svi se vjerojatno molimo Bogu na kako se moliti Ocu, kako Sinu a kako Duhu Svetomu, to pitanje postavljamo danas sebi na svetkovinu Presvetoga Trojstva. Kako ćemo i što ćemo učiniti da tu najuzvišeniju tajnu naše vjere na neki način sebi približimo, sebi uprisutnimo? U prvom čitanju smo čitali knjigu Mudrosti. Vidjeli smo da je mudrost počelo svega u Starom Zavjetu i da je mudrost u Gospodina. Mudrosti se pridaje stvarateljski čin Stvoritelja. Ona je kao umjestnik ili arhitekkt koji stvara sa svim svojim duhom i tijelom.Mudrost je izvor sve pameti ljudske i sve razboritosti. Sve ono lijepo i važno u čovjeku i stvorenome svijetu se pridaje mudrosti. Ta ista mudrost se prenijela i u Novi Zavjet u Isusa Krista jer je on mudrost i znanje Oca nebeskoga ((1Kor1,24). Po njemu i u njemu je sve stvoreno. To je moć mudrosti.

29

Mudrost je dakle stvarnost koja pripada Ocu, ali jednako postaje odlika i Sina. Dar mudrosti je dar Duha Božjega po kršćanskoj tradiciji, a uporište ima i kod Izaije (11,2). Duh nas spašava sa svojim darovima. Tako govoreći o Mudrosti dolazimo do mogućnosti lijepoga razmišljanja o Presvetom Trojstvu i njegovom djelovanju u svijetu i jednako u povijesti.Lijepa je ovo teorija za razglabanje onima koji su više učili teologiju i biblijske znanosti, ali za obične smrtnike, među koje spadam, ne bih želio ni sada propustiti vjernicima ispričati onu zgodicu Sv. Augustina na jednoj od plaža Kartage kada on u sebi razglaba ovu tajnu, a anđeo školjkicom prelijeva more u jednu lokvicu. Zaključak je jednostavan! Anđeo mu kaže da će on prije preliti more u ovu lokvicu nego će Augustin razglobiti ovu tajnu.Dakle, danas će biti spasonosno pogledati malo kako smo vjernicima mi razglobili ovo vrijeme od Uskrsa do danas i kakvi se plodovi vide na nama. Isus se susreće tolioko puta sa drugima i donosi im spasenje. Ja sam se tolio srretao s njime, jesam li na putu spasenja? Otac Nebeski mi je toliko puta iskazao ljubav jesam li na to uzvratio i da li uzvraćam, kao i na tolike darove Duha Svetoga, da li se uopće obazirem?Ovdje mogu tražiti odgovor i davati ga i to uspješno, a razglabanje Tajne presvetoga Trojstva neka ostane moja vjera, odnosno, dar moje vjere koji će me svaki dan naprijed voditi.Gospodine pomozi mi, da ti znadnem dati hvalu i uzvratiti molitvom i dobrim djelima kako prema tebi tako i prema bratu čovjeku.

«U zanku križa mi se neprestano prinossimo i predajemo Gospodinu Bogu, odnosno Presvetomu Trojstvu. Kada činiš znak križa, čini ga dobro i lijepo. Ne nakazno i žurno tako da nitko ne može razumijeti što činiš. Čini pristojno velik i širok znak križa, polako i široko s čela na grudi, od jednoga ramena na drugo rame. Osjećaš li kako te čitavoga obuhvaća i prigrljuje? Zamisli lijepo; zamisli i u taj znak skupi svesvoje misli, svu svoju duču... cijeloga sebe. Obavija te čitavoga, kako dušu tako i tijelo, posvećuje te i blagosivlje. Misli i želje, smisao i osjećaji, djelovanje i patnje, sve je pred tobom označeno i posvećeno u Kristovoj snazi koja te obuzima i obavija u imenu Jednoga i Trojedinoga Boga“ (Sveti znakovi, Morcelliana, Brescia 1942. str.18).Danas slavimo svetkovinu najveće tajne naše vjere, danas u jednoj svetkovini slavimo trojstvenog Boga: Boga Oca, Boga Sina, Boga Duha Svetoga; danas slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. Danas u jednoj svetkovini želimo počastiti jednog Boga u tri Osobe: u osobi Oca, u osobi Sina te u osobi njihove uzajamne ljubavi Duha Svetoga. Danas u jednoj svetkovini želimo proslaviti i počastiti Oca koji nas je iz neizmjerne ljubavi stvorio, Sina koji nas je iz neizmjerne ljubavi otkupio; Duha Svetoga koji nas iz neizmjerne ljubavi posvećuje i vodi kroz naš zemaljski život.Razmišljati o tajni Presvetoga Trojstva je kao ići istraživati naša koljena-podrijetlo, i to ono najstarije, pa bismo došli tako do samoga presvetoga Trojstva jer otud dolazimo i tamo smo upućeni. Zapravo to bi bilo jednako istraživati kako voda iz mora se isparava i ponovno dolazi u rijeke koje opet ponovno pune more. Je li nam potrebno ovako razmišljati ili jednostavno «spustiti loptu na zemlju» i razmišljati poruku Presvetoga Trojstva koju nam stavlja pred oči Sveta  Majka Crkva.Sveta Crkva vjeruje u Presveto Trojstvo ne zato da bi uživala u komliciranju vjere, već vjeruje zato jer je to objavio Krist u kojega ima vjeru i povjerenje jer ne može prevariti niti prevaren biti. Bog je ljubav. Ako je Bog ljubav, onda mora biti u njemu jedan kojega ljubi, jedan koji je ljubljen i ljubav koja ih ujedinjuje.Svi ste vjerojatno čuli za Henry-a Kissingera koji je bio ministra vanjskih poslova SAD za vrijeme predsjedničkog mandata Richard-a Nixona. O svojim doživljajima iz tog razdoblja Kissinger je napisao knjigu pod naslovom: 'Godine preokreta'! Iz te knjige donosimo ove zgodu. Jedne srijede na večer 7. kolovoza 1974., samo noć prije nego što je Nixon najavio svoju ostavku na predsjedničko mjesto, Kissinger je bio doma sa svojom suprugom, djecom te jednim prijateljem novinarom. Oko devet sati zazvonio je telefon, s druge strane bio je predsjednik Nixon iz Bijele Kuće. Nixon je zamolio Kissingera da dođe što prije u Bijelu Kuću. Kad je

30

Kissinger stigao u predsjednički ured našao je Nixona nemarno zavaljenog u naslonjaču. Tanka zraka svjetlosti s male stolne lampe padala je na žuti podmetač koji je bio u njegovu krilu. Ostatak sobe bio je u tami. Kissinger je sjeo na stolicu do Nixona te su počeli razgovarati, teme razgovora su se izmjenjivale skoro do pola noći. Oko ponoći Kissinger se ustao da bi pošao doma. Nixon je pošao s njim da bi ga dopratio do dizala. Dok su tako prolazili hodnicima Nixon se iznenada zaustavio upravo pored Lincolnove spavaće sobe, okrenuto se prema Kissingeru te ga zamolio da kleke te da se pomoli zajedno s njim. Kissinger se ne sjeća da li je kleknuo ali se sjeća da je u tom trenutku bio ispunjen dubokim osjećajem strahopoštovanja, no nije znao za što treba moliti te kako treba moliti.Slika Kissingera koji kleči u mraku, ispunjena strahopoštovanjem, koji ne zna za što ni kako moliti dobra je slika za mnoge od nas koji danas pokušavamo razmatrati i donekle shvatiti slavu i uzvišenost Presvetoga Trojstva. Kao i Kissinger mi smo na samu pomisao o tako uzvišenoj svetosti ispunjeni strahopoštovanjem no isto tako mi smo na neki način zbunjeni te ne znamo za što moliti te kako se molitvom obratiti Presvetom Trojstvu. Svi se vjerojatno molimo Bogu na kako se moliti Ocu, kako Sinu a kako Duhu Svetomu, to pitanje postavljamo danas sebi na svetkovinu Presvetoga Trojstva. Kako ćemo i što ćemo učiniti da tu najuzvišeniju tajnu naše vjere na neki način sebi približimo, sebi uprisutnimo? Konačno u našem svijetu koji je pun proturiječnih vijesti i ideja potrebno na je vodstvo Duha Svetoga, potrebni su nam Njegovi darovi da bismo znali razlikovati glasove koji se javljaju svuda oko nas. Često se dogodi da u poplavi informacija koje kruže oko nas iskreno ne znamo što je pravo a što krivo. Isto tako događa nam se i toga smo svjesni da ne znamo koji put izabrati te kako izići iz pojedinih životnih situacija. U takvim trenucima potrebno je zastati, smiriti se te poslušati kroz molitvu što nam to Duh Sveti želi poručiti i kamo na želi uputiti. Imati povjerenje u Boga Oca, nasljedovati Boga Sina, slušati Boga Duha Svetoga to je ono što će donijeti da Presveto Trojstvo, jedan Bog u tri božanske osobe, bude poštovano više od nas samih i od drugih ljudi na zemlji. Nakon svega što smo rekli, na jednostavan način rečeno: Presveto Trojstvo je svetkovina kroz koju slavimo veliku tajnu naše vjere: da je Bog naš Otac u kog trebamo imati povjerenja, da je Isus naš brat koga trebamo nasljedovati te da je Duh Sveti naš stalni pratilac komu se uvijek i u svim potrebama možemo obratiti za prosvjetljenje i vodstvo. Završimo ovu propovijed molitvom koja je postala zaštitni znak naše katoličke vjere - znakom križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!fra Franjo Mabić

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/

Presveto Trojstvo: Zajednica ljubavi svete Trojice Ima nešto paradoksalno u povijesti religija: vjera u Boga može podijeliti ljude!I doista, čovječanstvo je podijeljeno u pogledu shvaćanja Boga, predodžbi i slika o Bogu. Živimo u svijetu u kojemu postoje različite religije. Spomenimo samo one najpoznatije: židovstvo, kršćanstvo, islam, pa religije dalekog Istoka, kao što su hinduizam, budizma, taoizam. Zbog toga nije dovoljno reći da postoji Bog. Odlučujuće pitanje glasi: Kakav je Bog? Je li dobrohotan, ravnodušan? Koji je njegov plan sa svijetom? O tome ovisi naš odnos prema životu, prirodi, prema sebi samima i drugim ljudima. Prvi su kršćani uz pomoć grčke filozofije razvili učenje o Trojstvu kako bi izrazili ono specifično kršćansko poimanje Boga. Kršćanska vjera ispovijeda da je Bog zajednica ljubavi svete Trojice –

31

Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako je slika Oca putokaz do Boga koji je moj stvoritelj, kojemu zahvaljujem za dar život; Otac kojemu se obraćam s pouzdanjem i na koga se u vjeri oslanjam. Slika Sina putokaz je do Boga koji me susreće u Isusu iz Nazareta, kao moj brat i prijatelj, kao moj učitelj koji poziva na nasljedovanje. Slika Duha Svetoga putokaz je do Boga kojega mogu doživjeti kao nutarnju snagu i onoga koji me oslobađa i uspravlja; koji nam “doziva u pamet sve što je Isus rekao”, to jest aktualizira i ponovno otkriva dublji duhovni smisao Kristovih riječi.Često mislimo da je tajna Božanskog Trojstva samo za svećenike i teologe, a ne za obični puk. I to je pogrješno. Kršćansku vjeru u Presveto Trojstvo treba praktično živjeti. Kako? Prvo, ako je Bog u sebi događaj ljubavi, zajedništvo u ljubavi, odnos, razgovor, prijateljstvo, ja i ti, primanje i davanje, tada svako uspjelo ljudsko zajedništvo, jest slika, sakrament, prispodoba Boga i njegove trojstvene ljubavi!Božansko Trojstvo model je vjerničke zajednice, Crkve. Što možemo naučiti od Trojedinoga Boga? Da nitko sebe ne stavlja u središte!Svaka od božanskih osoba upućena je u ljubavi na onu drugu.Nadalje, vjera u Presveto Trojstvo poziva na stil života u međusobnom poštovanju i prihvaćanju. Ako je Bog u sebi jedinstvo u različitosti, tada smo i mi pozvani na prihvaćanje i poštovanje različitosti, po raznim osnovama: naciji, boji kože, vjerovanju, naravi, svjetonazoru i slično. Jedan od najvećih darova koji je Bog darovao čovjeku jest ljudska sloboda. No sloboda je, između ostalog, i naše pravo na različitost, pravo da budemo drukčiji, jedinstveni, neponovljivi. Sloboda je također pravo da zbog toga ne budemo odbačeni, obilježeni, čak prezreni.Nažalost, danas vlada geslo: ‹Tko nije s nama i kao mi, protiv nas je!› Međutim, da je dragi Bog želio svijet istih, takvog bi i stvorio. No naprotiv, darovao nas je različitostima da bismo se međusobno obogaćivali. Iz različitosti se učimo strpljivosti, poštovanju, toleranciji, i na taj način izgrađujemo svijet novih odnosa utemeljen na civilizaciji ljubavi. Odatle proizlazi zadaća Crkve i kršćana da budu u današnjem svijetu znak i oruđe, sakrament jedinstva cijeloga ljudskoga roda.Znak križa podsjeća na prisutnost Presvetoga Trojstva. I dok se križamo, zahvalimo Bogu što nam je po Isusu otkrio tajnu svoga života, dubine Božje. Vjera u Presveto Trojstvo najveći je misterij naše vjere. Misterij u kojemu se rađamo i u kojemu ćemo umrijeti. “U Njemu doista, živimo, mičemo se i jesmo!” (Dj 17, 28).Fra Anđelko Domazet

Doživotno učenjeMi ne prestajemo učiti. Nikada ne možemo kazati: ja više ne mogu napredovati u učenju. U svakoj životnoj fazi moramo skupljati novo znanje.Isus kaže u današnjem Evanđelju svojim apostolima a preko njih i nama: "Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi". Sve ima svoje vrijeme. Sve treba svoje vrijeme. Mi nećemo djecu opteretiti sa svim brigama nas odraslih. Oni to ne bi mogli nositi. Mnoge istine možemo tek malo-pomalo razumjeti. Tu očito treba životno iskustvo, da bi se njih moglo razumjeti. Neke vrijednosti kao što su vjernost, prijateljstvo, ustrajnost učimo tek tijekom godina ispravno cijeniti, prije svega ako smo bolno iskusili suprotnost.Doživotno učenje: to vrijedi u svim područjima, u odnosima, u pozivu (kod vrlo brzog tehničkog razvoja moramo stalno učiti novo), u vlastitom, sasvim osobnom životu. Također u vjeri! I vjera je doživotno učenje. Moja dječja vjera nije dovoljna, da bi nosio mnoge teške situacije u životu. Moja vjera mora rasti, sazrijevati, razvijati se.Kako učimo doživotno? Sam život je naš učitelj. Iskustva, kako dobra tako i bolna. Ali jesu li dovoljna iskustva? Ona mogu učiniti naš život gorkim i tvrdim. Mi možemo otupiti i odbiti novo učenje, izgubiti spremnost da se razvijamo. Isus nam je stoga obećao osobitog učitelja. Učitelja, koji može otvoriti tvrda i zlovoljna srca za učenje, koji nas vodi dalje, pomaže nam, da ne ostanemo zatvoreni.Isus je obećao Duha Svetoga: "On će vas upućivat u svu istinu". Doslovno se kaže u originalnom tekstu: "On će biti vaš "vođa puta". Put života je često bogat zavojima, pozna stranputice i slijepe ulice. Stoga mi je potreban netko tko poznaje put i koji me kao vođa ne vodi na stranputice. Duh Sveti je taj tihi unutrašnji vođa na putu života. On je "unutrašnji učitelj", koji ne djeluje na nas

32

izvana, nego nam kroz svoje unutrašnje migove i upute pokazuje put.Kako djeluje taj unutrašnji učitelj u doživotnom procesu učenja? Kako djeluje Duh Sveti? Tako kao svjetlo! Njega se ne vidi! Ali bez njega se ne vidi ništa. Samo kad ima svjetla možemo vidjeti. Samo kad u nama svijetli Duh Sveti možemo razumjeti istinu. Mnogi profesori pričaju da ih je fasciniralo kada su na licima studenata mogli vidjeti kako iz njih izlazi svjetlo, oni su nešto shvatili, njima je nešto zasvijetlilo.Svako razumijevanje, svako shvaćanje u našemu životu moguće je samo ako Duh Sveti, taj unutrašnji učitelj dopusti da nam zasja istina.Nijedno svjetlo nije jasnije, ljepše kao spoznaja Boga. Duh Sveti vodi nas putem uvijek dublje spoznaje Boga u našemu životu. Mnogo puta nam se čini da smo tek na početku toga puta. Ali vjerujemo Duhu Svetomu. On će nas voditi k cilju.Fra Jozo Župić

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.php

33

vrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

34

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

SVIBANJ 2013.

1. S Sv. Josip radnik; Jeremija2. Č Atanazije; Eugen; Boris3. P Sv. Filip i Jakov ap.; Mladen4. S Florijan; Cvjetko; Cvijeta; Iskra5. N 6. USKRSNA NEDJELJA6. P Dominik Savio; Dinko; Nedjeljko7. U Sv. Dujam, Duje; Duška; Boris8. S Marija Posrednica; Bratoljub; Celestin9. Č Uzašašće Gospodinovo - Spasovo10. P Bl. Ivan Merz; Gospa Trsatkska11. S Mamerto; Franjo Hieronin12. N 7. USKRSNA NEDJELJA; Sv. Leopold Mandić13. P Gospa Fatimska; Servacije; Ema14. U Sv. Matija ap.; Matko; Matiša; Justa15. S Izidor seljak; Sofija; Sonja16. Č Ivan Nepomuk; Nenad17. P Paskal; Paško; Bruno; Akvilin18. S Ivan I. papa; Venancije19. N DUHOVI - Pedesetnica20. P Marija Majka Crkve; Bernardin Sijenski21. U Andrija Bobola; Dubravka; Eugen; Kristofor22. S Helena; Renata; Jagoda; Milan (kvatre)23. Č Deziderije; Željko; Nadan24. P Marija Pomoćnica; Vinko; Suzana (kvatre)25. S Beda Ćasni; Grgur VII. papa (kvatre)26. N PRESVETO TROJSTVO27. P Augustin Canterburyjski; Julije28. U German; Vilim; Velimir29. S Maksim; Ervin; Većeslav30. Č TIJELOVO31. P Pohod BDM; M.B. od Kamenitih vrata

35