XXIII. NKG B 6. IX. 2015.Ulazna pjesmaPravedan si, Gospodine, i pravi su sudovi tvoji:učini sluzi svom po svojoj dobroti. (Ps 119, 137.124)

Zborna molitvaBože, od tebe nam je spasenje i posinjenje.Pogledaj svoje sinove i kćeri koji u Krista vjeruju.Udijeli im pravu slobodu i vječnu baštinu.Po Gospodinu.

Darovna molitvaBože, izvore pobožnosti i mira.Molimo te da ovom žrtvom tebe iskreno štujemo,a pričešću tvoga otajstva postignemo međusobnuvjernost i jedinstvo. Po Kristu.

Pričesna pjesmaKao što košuta žudi za izvor-vodom,tako duša moja čezne za tobom;žedna mi je duša Boga, Boga živoga. (Ps 42, 2-3)

Popričesna molitvaGospodine, svojom riječju i svojim jelom daješ nam hranu i život.Daj da rastemo u ljubavi po tim dragocjenim darovima te zaslužimovječno zajedništvo s tvojim Sinom, Isusom Kristom,koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Prvo čitanje   Iz 35, 4-7aUši će se gluhih otvoriti, njemákov će jezik klicati.

Čitanje Knjige proroka Izaije

Recite preplašenim srcima:»Budite jaki, ne bojte se!Evo Boga vašega,odmazda dolazi, Božja naplata,on sam hita da vas spasi!«Sljepačke će oči tad progledati,uši se gluhih otvoriti,tad će hromi skakati ko jelen,njemákov će jezik klicati.Jer će u pustinji provreti vode,i u stepi potoci,sažgana će zemlja postat jezero,

1

a tlo žedno izvori.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam    Ps 146, 6c-10Pripjev: Hvali, dušo moja, Gospodina!

On ostaje vjeran dovijeka,potlačenima vraća pravicu,a gladnima kruha daje.     Gospodin oslobađa sužnje,     Gospodin slijepcima oči otvara.     Gospodin uspravlja prignute,     Gospodin ljubi pravedne.Gospodin štiti pridošlice,sirote i udovice podupire,a grešnicima mrsi putove.Gospodin će kraljevati dovijeka,tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo čitanje   Jak 2, 1-5Nije li Bog izabrao siromahe baštinicima Kraljevstva?

Čitanje Poslanice svetoga Jakova apostola

Braćo moja!Vjeru Gospodina našega Isusa Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću!Dođe li na vaš sastanak čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći,a dođe i siromah u bijednoj odjeći i vi se zagledate u onoga što nosi sjajnu odjeću te reknete:»Ti lijepo ovdje sjedni!«, a siromahu reknete: »Ti stani – ili sjedni – ondje, podno podnožja moga!«, niste li u sebi pristrano sudili te postali suci što naopako sude?Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budubogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube?Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja     Mt 4, 23Isus je propovijedao evanđelje o Kraljevstvui liječio svaku nemoć u narodu.

Evanđelje   Mk 7, 31-37Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme:Vrati se Isus  iz krajeva tirskihpa preko Sidona dođe Galilejskom moru,u krajeve dekapolske.Donesu mu nekoga gluhog mucavcapa ga zamole da stavi na nj ruku.

2

On ga uzme nasamo od mnoštva,utisne svoje prste u njegove uši,zatim pljune i dotakne se njegova jezika.Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu:»Effata!« – to će reći: »Otvori se!«I odmah mu se otvoriše ušii razdriješi spona jezikate stade govoriti razgovijetno.A Isus im zabrani da nikome ne kazuju.No što im je on više branio,oni su to više razglašavalii preko svake mjere zadivljeni govorili:»Dobro je sve učinio!Gluhima daje čuti,nijemima govoriti!«Riječ Gospodnja.

MOLITVA VJERNIKA XXIII NKG B

Braćo i sestre, poslušni Gospodnjoj riječi i otvoreni ozdraviteljskoj snazi njegova Duha,uputimo nebeskomu Ocu svoje molitve:

1. Obnovi, Gospodine, život svoje Crkve iskrenom poslušnošću tvome Duhute ustrajno naviješta evanđelje spasenja i čudesna djela tvoje ljubavi, molimo te. 

2. Budi bliz, Gospodine, svim  pastirima Crkve da mudrošću vodstva koje im povjeravašbudu sigurni predvoditelji tvoga naroda i vrijedni graditelji tvoga Kraljevstva među ljudima, molimo te. 

3. Oživi, Gospodine, snagu svoga poziva u svima koji su odlutali s tvoga puta i oglušili se na tvoju riječ;otvori im oči srca da te prepoznaju kao jedinoga spasitelja i ozdravitelja, molimo te. 

4. Svjetlom svoga Duha obasjaj, Gospodine, svu djecu koja započinju novu školsku godinu;pomozi im da rastu u mudrosti i znanju te u svemu otkrivaju trag tvoje prisutnosti i blizine, molimo te. 

5. U svima nama probudi radost vjere; pomozi nam da svojim životom budemo svjedoci tvoga spasenjai ne dopusti da nas grijeh udalji od tebe, molimo te.

Svemogući Bože, otvori nam srca da umijemo uvijek čuti tvoju riječ i pomozi da vjerodostojnošću životaotvaramo putove spasenja za sve ljude koje stavljaš na naš životni put. Po Kristu Gospodinu našemu.

PRIJEDLOZI PJESAMA ZA PJEVANJE XXIII NKG BUlazna:   Pravedan si Gospodine ili: 238 Dan Gospodnji Otpjevni ps.: 125 Hvali dušo moja

3

Prinosna: 232 Gospode, primi Pričesna: 154 ili 155 Žeđa duša moja Završna: 207 Prigni se, svako koljeno

Rođenje Blažene Djevice Marije 8. rujna 2015. Ulazna pjesmaRadosno svetkujemo Rođenje blažene Marije Djevice:iz nje se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš!

Zborna molitvaGospodine, obdari nas nebeskom milošću:rođenjem Isusovim iz Djevice počelo je naše spasenje;daj da nam blagdan njezina rođenja učvrsti mir.Po Gospodinu.

Darovna molitvaPomoglo nam, Gospodine, čovjeko-ljublje tvoga Sina.Rođenjem od Djevice on Majčina djevičanstvanije umanjio nego posvetio:nek nas oslobodi krivice da tiomili dar naš žrtveni. Po Kristu.

Pričesna pjesmaEvo, Djevica će začeti Sina,on će spasiti narod svoj od grijeha.(Iz 7, 14; Mt 1, 21)

Popričesna molitvaGospodine, svoju si Crkvu okrijepio svetim otajstvima.Daj da se raduje zbog rođenja Djevice Marije,jer je ono svemu svijetu nada i zora spasenja. Po Kristu.

Prvo čitanje   Mih 5, 1-4a…dok ne rodi ona koja ima roditi.

Čitanje Knjige proroka Miheja

Ovo govori Gospodin:»I ti, Betleheme Efrato,najmanji među kneževstvima Judinim,iz tebe će mi izaći onaj koji će vladatiIzraelom; njegov je iskon od davnina,od dana vječnih. Zato će ih Gospodinostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi.Tada će se Ostatak njegove braćevratiti sinovima Izraelovim.On će se uspraviti, na pašu izvoditsvoje stado silom Gospodnjom,veličanstvom Imena Boga svojega.Oni će u miru živjeti,jer će on rasprostrijeti svoju vlast

4

sve do krajeva zemaljskih.On – on je mir!«Riječ Gospodnja.

ili:   Rim 8, 28-30Koje Bog predvidje, te i predodredi.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima

Braćo! Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube,s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer koje predvidje,te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegovate da on bude prvorođenac među mnogom braćom.Koje pak predodredi, te i pozva;koje pozva, te i opravda;koje opravda, te i proslavi.Riječ Gospodnja.

Pripjevni psalam   Ps 13, 6Pripjev:    Radujem se u Gospodinu, radujem.

Ja se u tvoju dobrotu uzdam,nek mi se srce raduje spasenju tvome!     Pjevat ću Gospodinu koji mi učini dobro,     pjevat ću imenu Gospodina Svevišnjeg!

Pjesma prije evanđeljaSretna li si, Djevice Marijo, i svake hvale predostojna,jer se iz tebe rodilo Sunce pravde, Krist Bog naš!

Evanđelje   Mt 1, 1-16.18-23Što je u njoj začeto, od Duha je Svetoga.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova. Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj. Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon. Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine, Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku:

5

Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog.Riječ Gospodnja.

MOLITVE VJERNIKA Rođenje Blažene Djevice MarijeBraćo i sestre, Bog nam je po poniznoj Djevici iz Nazareta poslao svoga Sina i tako ispuniosvoj vječni naum spasenja. Okrijepljeni tim darom, zazovimo njegovu očinsku dobrotu zajedno moleći:Čuvaj nas, Gospodine, na putu spasenja.

1. Vodi svjetlom Duha Svetoga svoju Crkvu da vjerno živi Kristovo evanđeljei svim ljudima svjedoči veličinu tvoje ljubavi, molimo te. 2. Obnovi svojom milošću sve krštenike da svakodnevno pobjeđuju grijehi radosno žive dar otkupljenja, molimo te. 3. Obdari sve roditelje odgovornošću za duhovni život svoje djecei za njihov rast u vjeri, molimo te. 4. Daj nam u radosti nasljedovati Marijin put poniznostikako bismo bili služitelji Kristova spasenjskog dolaska među naše bližnje, molimo te. 5. Učvrsti nam vjeru da nikakva iskušenja života ne ugase pouzdanje u tebe, molimo te.

Svemogući Bože, upućujemo ti ponizno ove molitve po zagovoru Majke tvoga ljubljenoga Sina.Pomozi nam da, nasljedujući njezin put vjere i poniznosti, trajno rastemo u spoznanju Isusa Krista te vjerodostojno živimo evanđelje koje nam je objavio On koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

PRIJEDLOZI PJESAMA ZA PJEVANJEUlazna: 568.2 Radosno svetkujmo ili: 600 Zdravo Djevo čista Otpjevni ps.:   Radujem se, radujem (ŽV 9-2006) Prinosna: 371 Raduj se, grade Nazaret ili: 230 Darove prinesite Pričesna 770 Kog zemlja, more Završna 616 Ljiljane bijeli

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/

23. nedjelja kroz godinu B (Mk 7,31-37)Popričesna meditacija“Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.”“Isusu donesu nekog gluhog mucavca.” Otkrivamo ulogu drugih u otkrivanju Isusa i u približavanju k Njemu. Nitko ne može do Isusa sam, uvijek se dogodi da netko drugi posvjedoči za Isusa, da se na taj način ljudi zainteresiraju za Njega.U evanđelju se spominju geste doticaja ušiju i jezika. Prvim se kršćanima to učinilo tako znakovito za odnos prema Riječi, da su se sačuvale te geste kod podjeljivanja sakramenta: prilikom krštenja djece sačuvana je riječ “Effata” – “Otvori se!”Tom riječju “Otvori se!” misli se i na duhovno otvaranje ušiju da bismo mogli slušati Riječ Božju, a organima za govor navješćivati Riječ Božju i svjedočiti za Isusa.Gluhost i nijemost u metafori vjere idu zajedno. Tko je gluh za Boga taj je i nijem za svjedočenje vjere. Da bismo bili sposobni “govoriti vjeru”, potrebni smo najprije ozdravljenja od gluhoće za Boga. Preduvjet je dakle – posluh. Za poslušnu vjeru potreban je dar sluha za Božju riječ.

6

Gospodine Isuse Kriste! Nama, Crkvi svojoj, daj da u poslušnosti Tebi trajno navješta čudesna djela Tvoje ljubavi!

Priredio: Dario Miletić

http://www.zupabsm.com http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje možete to pogledati i pročitati. Njihovom dozvolom stavljamo link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Čovjek želja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga želite postaviti i na svoje stranice, flash format za listanje možete naći na adresi (opcija embed): http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŽIĆNI VIDEO ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr http://www.youtube.com/watch?v=SkBq1wYKT5I&feature=mfu_in_order&list=ULSv. Frane Zadar, 20. 02. 2011. Misa na HR I PROGRAM i video izložbe: „Milost susreta“ koja je bila u Klovićevim dvorima od 16. prosinca 2010. do 20. veljače 2011.http://www.youtube.com/watch?v=E20hedKtMHc&NR=1Sv Frane Monastir Zadar http://www.youtube.com/watch?v=IGTqe3zWNcM&NR=1Riznica i samostan Sv. Frane http://www.youtube.com/watch?v=hHj1Z3iC7pM&feature=relatedSv. Frane Courtyardhttp://www.youtube.com/watch?v=j4FUQKAVdQw&feature=relatedSv. Frane Museum Zadarhttp://www.youtube.com/watch?v=HxmjnrtRrEM&feature=mfu_in_order&list=ULMorske Orgulje - Sea Organ http://www.svetifrane.org/mladi.html NA OVOJ STRANICI MOŽETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih Franjevačke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadraninahttp://www.ofm-sv-jeronim.hr/ Stranica Franjevačke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.comOvo je stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu Franjevačkog samostana sv. Frane u Zadru. http://www.svetinikola.hr http://www.srceisusovozd.netne.net Stranica župe Voštarnica u Zadru. Nova je.http://www.gospa-lurdska.hr o sv. Franji imaju lijepa razmišljanjahttp://www.franjevastvo.com/Ovdje na ovoj stranici možete upoznati život franjevaca. Preporučamo.http://www.franjevacki-institut.hr/

Franjevački institut za kulturu mirahttp://free-zd.htnet.hr/sasina/http://www.sasina.org/http://sasina.8m.com/ Ovo su stranice župe Sasina Sanski Most. Crkva je izgrađena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u

7

nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazočnih Sasinjana i prijatelja bilo je između 200 i 300 ljudi. Crkva je sagrađena pred Božić 2009. Uređena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazočnih preko tisuću ljudi (800 sjedećih mjesta bilo je spremno za ručak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr. Franjo Komarica. O svemu možete čitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/Možete preuzeti prezentacije nedjeljnih čitanjahttp://framari.blog.hr/NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/http://framavosta.blog.hr/http://www.fra3.net/http://www.mladi.hbk.hr/http://www.katolickiskauti.com/ http://obitelj.hbk.hr/ http://www.zadarska-zupanija.hr/Zadarska Županija.http://mladi-krk.hbk.hr/http://zadar.hbk.hr/ Sve možete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o životu Katoličke crkve i Nadbiskupije Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.http://www.caritas-zadar.hrhttp://www.zmajevic.com/ Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“ http://www.mladi-zadar.com/ Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupijeJ. Bijankinija 2, 23000 Zadartel. +385 23 208 663e-mail: info@mladi-zadar.comhttp://shkm2010.mladi-zadar.com/ http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI O svemu možete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoličke mladeži 8. i 9 svibnja 2010. u Zadruhttp://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/ klasicna@zd.t-com.hr http://zupagalovac.hrhttp://www.arscelebrandi.zadarskanadbiskupija.hr/Najnovija stranica za glazbu. Uređuje gosp. Žan Morović.http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank održati će se PRATITE OVU STRANICU..

U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru počinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge

Dom za odrasle osobe Sv . Frane - Zadar Ovim stranicama želimo približiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...www.dom- svfrane .hr Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hrGrad Zadar www.grad-zadar.hrZadarska županija www.zadarska-zupanija.hrWEB: www.tzzadar.hr | www.visitzadar.nethttp://www.os-zadarski-otoci-zd.skole.hr/Osnovna škola „Zadarski otoci“Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hr

8

http://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10 Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

Muške bratovštine         Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane         Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaždin         Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd         Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec         Bratovština “Grad radosti” - Novigrad         Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec         Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - ŠarengradŽenska bratovština        Bratovština “Majka života” - Vrbovec

http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm http://www.mladicentar.org/node/810 http://www.youtube.com/vatican http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp

Vatikan ovo je fantastično može zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno: http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.htmlViše podataka o Zakladi Čujem, vjerujem, vidim i zvučnoj Bibliji možete pronaći na web adresi:www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.comhttp://www.sv-leopold-mandic.com http://www.svjetlorijeci.bahttp://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina A B C

B – 23. nedjelja kroz godinu 

(Mk 7, 31-37) 

Gluhi, nijemi, slijepci, trajno su prisutni. Svi su se divili Isusovim činima. Treba li današnjem čovjeku liječnik ili je dovoljna vjera i molitva? Treba li tražiti medicinsku pomoć ili moliti čudo?

Takvo pitanje postavljaju neki. Da li jedno (liječnici) isključuje drugo (čudesa)? Isusov odnos prema bolesnima je očit. On ih voli i pomaže.

Uza sve što je danas medicina ta koja liječi fizičko sljepilo i gluhoću, ipak nam je potreban Isus sa svojom riječju i svojim primjerom, sa svojom pomoću za duševnu sljepoću i gluhoću. Ova vrsta bolesti je puno teža i raširenija. Veći je defekt duševna gluhoća i sljepilo od fizičke.

Fizička sljepoća i gluhoća ne ruše čovjekov integritet, dok duševna sljepoća i gluhoća oštećuju čovjekov integritet. Izgleda da smo danas skoro svi postali duševno i gluhi i nijemi. Posljedice su toga sljepila i gluhoće vrlo velike. Ova bolest sve nas zahvaća i nitko nije rezistentan. Samim time što nismo savršeni i bezgrješni time očitujemo svoju gluhoću i sljepilo.

Jedni druge ne vidimo kao ljude. Ne vidimo potrebu i osjetilnost drugoga. Ljudi se na ulicama guraju jedni uz druge, a nitko nikoga ne vid, ne primjećuje. Nikada se više nije doživljavala osamljenost negoli što se danas doživljava. Slijepi smo jedni na druge na svim razinama našeg zajedništva.

Ne poznajemo jedni druge pa ni ne uvažavamo. Što sve ljudi ne čine da ih drugi vide? U svakome drijema potreba da ga drugi primijeti i uvaži, jer nitko nije potpun u samom sebi. Na svakom koraku možemo uočiti duševnu sljepoću kod drugih prema nama. Međutim, vrlo teško zamjećujemo svoju vlastitu sljepoću prema drugima.

9

Drugi nam se čude kako ne vidimo sami sebe, a onda ni druge. Drugi nam se čude kako drugima "vidimo" nedostatke, a kako ne vidimo svoje. Vidimo trun u oku brata svojega, a ne vidimo brvno u svojemu! Ovo sljepilo ne liječe liječnici niti medicina. Ovo duhovno sljepilo liječi samo Bog i Božja riječ koja je progovarala iz Isusa Krista. Za ovo sljepilo nema materijalnog lijeka.

Ali za ovo sljepilo je osnovno da se postane svjestan tog sljepila. Koji tog nisu svjesni, koji ga ne prihvaćaju, ti i ne traže Isusovu pomoć. Tko god postane svjestan taj se već obraća Bogu i Bog mu otvara oči. Takvima je Isus otvarao oči, takvima i danas otvara. Kao što sami ne primjećujemo svoju duševnu sljepoću (prosvijetljeni koji to uočavaju), izgleda da ni kao zajednica, zajedničko sljepilo ne primjećujemo.

Nekada se čudimo nekim prošlim vremenima kako nisu uočavali 'osnovne vrijednosti', tako mi danas ne primjećujemo druge vrednote koje su oni uočavali. To znači, uvijek vlada neko sljepilo i uvijek nam je potreban Isus. Također smo gluhi. Ne čujemo drugoga.

Tehnološki je čujnost postala vrlo velika i daleka, a mi se ipak ne čujemo. Jedni druge ne čujemo niti razumijemo. Svatko govori samom sebi. Dovoljno je gledati javne skupove i 'dijaloge'. Nitko nikoga ne čuje, svatko priča samome sebi. Gluhoća je zahvatila ljudsko srce.

Nerazumijevanje je duboko prodrlo u sve nas. Ovu gluhoću ni u kojem slučaju ne liječe liječnički lijekovi. Ona se smjestila dublje od ljudskih ušiju. Gluhoća srca je vrlo velika bolest. Nju liječi samo zvuk koji prodire u ljudsko srce. Isusova riječ liječi gluhoću srca. Danas se to kaže, kad jedni druge ne razumijemo, da se vodi razgovor preko gluhih telefona.

Mnogo je danas gluhih telefona, makar ih svatko ima u džepovima, ali nema u srcu. Naša duševna gluhoća i sljepoća je bolest dubine bića. Iz bezdušnosti zloće nastaje sljepoća i gluhoća. Zato bez prosvjetljenja i ‘ozvučenja’ ljudskog srca ne može se istinski bližnje ni vidjeti ni čuti.

Najveća je opasnost - na to je upozorila i Biblija - ako gluhi i slijepi predvode gluhe i slijepe. Tada svi upadaju u jamu. Da li smo danas u takvom stanju? Unutarnje prosvjetljenje je najpotrebnije za čovjekov integritet i njegovu puninu.

Nema dvojbe da je zlo i mržnja najveća zapreka da nas obasja Isusovo svjetlo. Isus je Istina, Put i Život. Isus je ljubav i dobrota. Molimo Boga da nas obasja i izliječi od sljepila i gluhoće. Ono što god čini Isus je zadivljujuće.

Samo nas on može izliječiti. Otvori nam Bože oči i uđi da tebe i bližnjega prepoznajemo i čujemo.

 Marijan Jurćević, OP

NE MJEŠATI VJERU SA SVOJOM IDEOLOGIJOM(Jak 2, 1-5; Mk 7, 31 – 37) 

Upozorenje sv. Jakova da se ne smije miješati vjeru s ljudskom pristranošću, ostaje trajno vrijedno i aktualno. Trajno je potrebno imati na pameti da se vrlo lagano i vrlo lukavo znade pomiješati poziv vjere i vlastito domišljanje. Tako se vrlo lagano vjera pretvori u ideologiju, odnosno u vremensko ljudsko domišljanje. Ovo je upozorenje steklo svoju aktualnost već u prošlim vremenima.

Uvijek je bila opasnost da se s vjerom manipulira, bilo u negativnom bilo u pozitivnom ili proširenom značenju. Katkad se hoće staviti mjeru svega i svačega. Npr. neki su se razočarali radi toga što su pokrenuli kršćansku politiku, a nisu naišli na podršku vjerske ustanove (Crkve). Da je se imalo na pameti Jakovljevo upozorenje (on govori u ime vjere, ne u ime svoje mudrosti) manje bi se ljudskog mišljenja (i ludovanja) stavljalo 'pod kapu' vjere i kršćanstva, manje bi se manipuliralo vjerom. Manje bi se sablažnjavali u ime vjere. A i drugi Vat. koncil upozorava da

10

kriva i nenormalna vjera može biti sjeme ateizmu. Što je važno u svjetlu Jakovljeva upozorenja uočiti?

Ne znam kakvo bilo ljudsko mišljenje, ne smije se identificirati s Objavom, s vjerom, s religijom. Religijsko 'mišljenje' je ipak drukčije 'mišljenje' od našeg mišljenja koje nastaje u uvjetima određene informiranosti i raspoloženja. Svatko je danas svjestan da je sve ljudsko znanje ipak relativno, ponavljam, ne znam kakvo bilo mudro. Ono je naše ljudsko, vremenito, promjenjivo. Narav je njegova da se mijenja, da raste… Čak su u početku kršćanstva neki svoju 'mudrost' potpisivali ili prepisivali apostolima. Time su htjeli svojoj mudrosti dati božansku vrijednost. Ti su spisi odbačeni i nazvani apokrifima (krivi spisi), lažni spisi. Ta napast, svoju misao zaogrnuti božanskom, trajna je napast i opasnost.

To mogu činiti biskupi, svećenici, propovjednici, pa i sami vjernici. To bi bila manipulacija oltarom, habitom, svećeništvom, kolarom…. Koliko se s tim manipulira od vjernika i nevjernika, dobro nam je danas znano. Ljudski domišljaj, ljudsko shvaćanje ima vremenitu vrijednost, dok vjera pretendira na vječno značenje. Ona hoće biti vremenska ali s vječnom vrijednošću. Ne što bi ju vjernici tako smislili nego što su je 'primili' od Boga. Biblijski pisci (pa i pravi proroci) govore 'pametnije' negoli što su i sami pametni. Njihova informacija nije plod njihovog zaključka, nego Božjeg dara. Crkva je najviše pogrešaka napravila kad se 'povela' za 'mudracima svijeta'. Istina, činilo se to tada najpametnije, iako se sutra pokazalo neistinito.

Zato se i zna dogoditi da vjera bude 'protiv' trenutnog zdravog razuma. Na koncu se pokaže da je 'zdravi razum' ipak bio manjkav. Iskustvo vjere prošlo je faze 'mnogo zdrava razuma' i božanski dobilo svoje uobličenje. (Osudu Galilea Crkva je izrekla po nagovoru tadašnjih učenjaka! I pogriješila!). Teškoća je u tome što isti čovjek i misli i vjeruje. I zato se jedno prelijeva u drugo. Vjera će uvijek biti opterećena čovjekovim mišljenjem i interesom, ali isto tako i mišljenje će biti protkano vjerom. Osobito je opasno kada se vjera uplete u politiku ili politika u vjeru. To je vjekovna opasnost, to je i danas opasnost. Političari hoće da svoje mišljenje zaodjenu vjerskim da bi tako dobilo veće značenje. Pa čak i filozofi. Ipak, trajno vrijedi: Bogu Božje, caru carevo. Ne miješati Boga i cara! Isusova vjera sve pokriva i sve nadmašuje! Svojom 'ludošću' ne budimo smetnja Božjoj ljubavi i dobroti. A ljubav i dobrota su najveća egzistencijalna mudrost.

Sam Bog je Ljubav! Pa i kad današnje evanđelje govori o izlječenju slijepoga i gluhoga, treba uzeti simbolički. U nekim stvarima ili za neke stvari i osobe mi smo slijepi i gluhi. Koliko ne primjećujemo tuđe duševne boli, koliko problema ljudskih ne uočavamo. Svi smo mi u izvjesnoj mjeri slijepi i gluhi, pa zato i griješimo. Mi smo također pozvani da drugima pomognemo da progledaju i progovore. Jer svi smo svu mudrost primili od drugih. Malo je apsolutne invencije. Zato u svojemu mišljenju trebamo biti skromni i otvoreni. Uvijek učiti i uvijek s drugima dijeliti. Tako ćemo progovoriti i progledati novim vidom i novim jezikom. Uvijek mislimo i u svojem vjerovanju ali vjerovanje je uvijek iznad našeg mišljenja. Vjerovanje je cijeli život i njegova otvorenost i usmjerenost prema Apsolutnome – Bogu.

Marijan Jurčević, OP

http://www.katolicki-tjednik.com DVADESET I TRECA NEDJELJA KROZ GODINU

Uvod u pokajnički čin

Često smo robovi vlastitih požuda i navika. Hodamo gledajući, a ne vodimo dalje od nosa, prignuti smo brojem i teretom godina, nepravda nas boli samo onda kad smo mi u pitanju. Stojimo u ovom trenutku pred Bogom, o kojem nam govore današnja čitanja, a na osobit način Psalmist, koji kaže: „Gospodin oslobađa sužnje, Gospodin slijepcima oči otvara, Gospodin

11

ispravlja prignute, Gospodin ljubi pravedne.“

Marginalizirani ljudi su zrcalo naše humanosti

U Svetom pismu, na više mjesta, inicijacija, uvođenje u vjeru ili pristup vjeri, poima se i opisuje kao neka vrsta ozdravljenja ili iscjeljenja od čovjekove gluhoće i sljepoće. Takvu svijest i praksu usvojila je i sama Crkva. Prilikom podjele sakramenta krštenja, krstitelj dotiče uši i usta krštenika i pritom izgovara aramejsku riječ „Effata“ – otvori se, riječ koju je izgovorio sam Isus, i moli: „Gospodin Isus koji je dao gluhima sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati Njegovu riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na hvalu i slavu Boga Oca.“Nije to samo nekakva završna, blagoslovna molitva, prigodna čestitka popraćena dobrim željama, nego istinski pastoralni poticaj upućen roditeljima i kumovima, da upravo oni, djetetu koje su donijeli na krštenje, trebaju biti primjer i poticaj da ga – po slušanju Božje riječi – odgajaju u vjeri, i da ga po vjeri Crkve poučavaju za molitvu i život.

Stanje koje zabrinjava

Današnje starozavjetno čitanje, uzeto iz Knjige proroka Izaije, započinje prilično nejasnom rečenicom: „Recite preplašenim srcima!“ Tko su preplašeni, zbog čega su takvi, gdje su? Tko je taj koji govori „recite“? Odgovore na sva ta pitanja valjalo bi potražiti u prethodnom, 34. poglavlju Izaijine knjige, u kojem se govori „o danu odmazde“, o nečem strašnom što se nadvilo nad pogane, ali istovremeno i o riječima ohrabrenja i radosti, o Božjoj blizini i Njegovu blagoslovu. S jedne strane, prorok govori o Božjem djelu koje će jednima donijeti kaznu i propast, a drugima – Njegovu narodu – radost i spas: stižu kazna i nagrada, već prema tome što je tko zaslužio.„Budite jaki, ne bojte se!“, govori Bog po proroku svom narodu. Poruku sličnog sadržaja izgovara i Gabriel djevici Mariji, prilikom navještenja Isusova rođenja: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga!“ (Lk 1,30). Objavljujući Kristovo rođenje pastirima u Betlehemu, anđeo im govori: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod“ (Lk 2,10). Isus često govori svojim učenicima: „Ne bojte se!“ Strah zarobi, blokira, onesposobi osobu, ali – kako kaže Izaija – „Evo Boga vašega“, On dolazi, On je među nama, On je s nama i za nas. „On sam hita da vas spasi!“ Upravo tako, Bog naš žuri, ubrzava vrijeme i svoje korake, stalo mu je do iscjeljenja Njegova naroda, naroda koji se bio oglušio o Njegovu riječ, postavši tako gluh, slijep i nijem. Zbog svoje nevjere i otvrdnuća srca postali su „ruglo“ narodima, podsmijeh poganima i bezbožnicima.S Božjim dolaskom u naš svijet ne samo da će – u životu pojedinca i naroda – biti uklonjene tjelesne mane i nedostaci, nego će pustinja i stepa postati plodno tlo, u njima će provrijeti izvori i poteći potoci, s Bogom nastaje život tamo gdje ga je posve bilo nestalo. Je li prorok Izaija bio idealist ili realist? Obazrite se uokolo, i nakon Božjeg dolaska i boravka među nama i s nama, stanje suvremenog čovjeka i društva mora nas zabrinuti: ugašena je radost u mnogim srcima, na tisuće i milijune ih umire – nasilno – još u krilu majčinu, stepa i pustinja je zaživjela u brojnim dušama, presušili su izvori i potoci Božje riječi u mnogim obiteljima. Uputimo svoj vapaj, pojedinačno i s čitavom Crkvom: „Bože, u pomoć nam priteci! Pohiti da nam pomogneš. Amen.“

Na strani siromašnih

Odlomak današnjega novozavjetnog čitanja nastavak je prošlonedjeljnoga, u kojem smo slušali o Božjoj riječi koja je usađena u vjerne. Ona je usađena s ciljem da rodi plod. Urod Božje riječi izražava se ili očituje, ponajprije, u solidarnosti i zauzimanju za ugrožene, ali isto tako u brizi i u nastojanju oko izgradnje vlastitoga duhovnog lika ili zdravoga vjerničkog profila.Sam Isus je bio siromašan, okupio je oko sebe ljude koji nisu puno imali, a i to malo su ostavili pošavši za Njim. Isus je siromasima naviještao evanđelje, Crkva je – ustanovom đakonata, a kasnije i Caritasa – stala na stranu siromašnih. U Crkvi je, nekad manje, a nekad više, uvijek bila

12

prisutna socijalna dimenzija ili sastavnica. Ali i opasnost, kako iščitavamo iz današnjeg čitanja, da se već na samom početku rađanja prve kršćanske zajednice i u nju unesu elementi koji su u neskladu s kršćanskom vjerom i kršćanskim imenom.Vjera je saveznik istine i pravednosti, bratstva i sestrinstva u Božjem očinstvu, pa stoga u njezinom okrilju ne smije biti pristranosti, veličanja jednih i zapostavljanja drugih, omalovažavanja i diskriminacije bilo koje vrste. Svijet u kojem živimo već je, nažalost, dugo podijeljen na razvijene i nerazvijene, bogate i siromašne, one koji se razbacuju i druge koji istinski oskudijevaju. Bogatima se smatraju nacije ili države koje imaju visokosofisticiranu tehnologiju, industriju, naftu – da spomenemo samo neke – ali vidimo da kriza ne zaobilazi i ne preskače nikoga. U budućnosti će biti izvori pitke vode i zemlja za proizvodnju zdrave hrane, uz zdrave i čvrste obitelji, pokazatelj bogatstva, snage i moći jednog naroda, a u Hrvatskoj za to postoje bogomdani uvjeti i mogućnosti.Žestoka reakcija ili beskompromisna kritika apostola Jakova upućena je, dakle, svima koji se na kršćanskim, može se reći liturgijskim skupovima, ponašaju nedolično i pristrano. Apostol navodi, u svom osvrtu, konkretan primjer, životan i stvaran: nitko među nama, u Crkvi Božjoj, zbog svoga imovnog stanja, sjajne odjeće i skupocjenog nakita, nema pravo na posebno ili počasno mjesto, osobito ne na štetu „siromaha u bijednoj odjeći“, prezrenog, poniženog i zapostavljenog čak i u Božjem hramu. Ima ih, u Crkvi i izvan Crkve, koji smatraju da je temeljito uzdrmano načelo jednakopravnosti, načelo da smo svi stvarani na Božju sliku i priliku, načelo da nas je sve jednako otkupila krv Kristova.

Zajednički program Isusa i Crkve

Ono o čemu je govorio i pisao prorok Izaija, više od pet stoljeća prije dolaska Isusova, danas se – prema Markovu Evanđelju – doslovno ostvaruje i potvrđuje: Krist svojom riječju, svojim gestama, čak i svojom pljuvačkom iscjeljuje gluhonijema čovjeka. Prije ovog čuda, evanđelist Marko bilježi, što nije slučajno, da Isus boravi i djeluje nakratko i izvan židovskoga područja. Boravi među poganima, jer svoju riječ i svoju žrtvu za spas roda ljudskoga Spasitelj ne uskraćuje nikome – On pripada i ljudima drugačijih svjetonazora.Marko svoje evanđelje piše za zajednicu koja živi u poganskom svijetu i okruženju, ali za zajednicu koja je, na neki način, zadužena i opunomoćena nastaviti Kristovo djelo. Krist Gospodin prepustio je kormilo svoje lađe Šimunu Petru i ostalim apostolima, učenicima i, u pastirskoj skrbi za duše, njihovim nasljednicima ili biskupima, pa stoga Crkva – koja živi u vremenu i prostoru – mora nastaviti činiti ono što je On činio, sve do svršetka svijeta.Današnje evanđelje govori nam o čovjeku koji je mogao pripadati bilo židovskom, bilo poganskom ambijentu, čovjeku koji tek ili samo u susretu s Isusom biva osposobljen za, da se tako izrazimo, normalan život: može konačno i on čuti i razgovijetno govoriti. I gluhi, i nijemi, i slijepi, i hromi dio su našega društva, našega vremena, pitanje naše savjesti, zrcalo naše humanosti, prepoznatljivi blagoslov naše Crkve. Takvi su, najčešće, prepušteni sebi samima ili članovima vlastite obitelji. Nemojte me, molim vas, uvjeravati da smo za te Božje miljenike učinili sve što smo mogli ili bili dužni učiniti.Čovječe, vjerniče, Crkvo, sestro i brate: „Upravi pogled u nebo“, jer to je učinio i sam Isus, pokazujući nam tom svojom gestom odakle dolazi pomoć, svjetlo, milost, zdravlje i spas. Pomoć je naša u imenu Gospodina, koji je stvorio nebo i zemlju.Nitko nam ne brani činiti dobro i živjeti časno i pošteno, a mnogi bi nam zamjerili, vjerujte mi, da se hvalimo radi dobra djela čovjeku učinjena. Narodna veli: „Dobro čini i dobru se nadaj!“ Nema dvojbe, samo je Isus Krist mogao liječiti bolesne, nahraniti gladne, oprostiti grešnicima, mrtve uskrisiti – ta Sin je Božji. Svjesni smo, znamo i vjerujemo da je On sve to činio, pokazujući put i način svojim apostolima i čitavoj Crkvi, a ne samo da riješi konkretan slučaj ili nastali problem. Drugi vatikanski koncil nastojao je posvijestiti članovima Crkve i njezinim pastirima da je Isus iz Nazareta probleme čovjeka i svijeta, brige i nadu, muku i tjeskobu ostavio svojoj Crkvi, kao zajednički program Isusa i nas, jer „bez mene ne možete ništa učiniti“.Čvrsto sam uvjeren da smo svi mi već uspjeli naučiti tri prekrasne riječi hebrejskoga jezika,

13

točnije rečeno aramejskoga narječja kojim se i sam Isus služio: „Abba“ – „Oče“, „Effata“ – „Otvori se“ i „Talita kum“ – „Djevojko, ustani“. Oče, otvori nam oči srca i duše, probudi nas iz našeg mrtvila i pospanosti, pošalji nas onima koji nas trebaju i čekaju.

Molitva vjernikaBože, od Tebe je sve što jesmo i što imamo. Djelo smo Tvoje stvaralačke moći i plod Tvoje otkupiteljske milosti. Ne ogluši se na vapaje i molitve svoje Crkve, primi našu vjernost i zahvalnost:

1. Za svetu Crkvu i sav ljudski rod, da im u izgradnji bolje budućnosti i zajedničke suradnje u uklanjanju gladi, bolesti i nepravde ne uskratiš dar svoga Duha Svetoga, molimo Te!2. Za ljude u Crkvi i u svijetu, kojima si povjerio sudbine milijuna ljudi, da nikad ne zaborave da samo s Tobom mogu biti graditelji boljeg društva, molimo Te!3. Za roditelje, odgojitelje i učitelje djece i mladih: na početku nove, školske i vjeronaučne godine, udijeli im razbor, radost i odgovornost u vršenju te složene i naporne službe, molimo Te!4. Blagoslovi rad i napor svih koji se zauzimaju da bi bilo kruha, posla, pravde i blagoslova za svakog pojedinca i svaku obitelj, molimo Te!5. Udijeli nam više osjećaja, više razumijevanja i odgovornosti za ljude s invaliditetom, za sve naše bolesnike i one koji im pomažu, molimo Te!Gospodine, Bože svemogući, Oče svih ljudi, okupljeni oko Kristova oltara, upućujemo Ti ove naše molitve. Ti ih primi, procijeni i usliši, kako je volja Tvoja. I neka nas već od samoga početka nove školske godine prati Tvoja milost i zagovor drage Gospe, Majke Crkve. Amen!

AF/ Uskrišenje od mrtvih Sveti Hilarije, čovjek kojem su se divili sv. Augustin i sv. Jeronim, rođen je oko 310. u dobrostojećoj, poganskoj obitelji. U Poitiersu, francuskom gradu u kojem je rođen, kasnije će postati i biskup. Izrazito sposoban, odlučan, hrabar, spada među najžešće borce protiv Arija i njegovih sljedbenika. Nakon što mu je car dopustio povratak u njegov grad, budući da je bio prognan, rekli su mu da je umrlo jedno dijete bez krštenja. Bog će, na čudesan način, po molitvi sv. Hilarija, vratiti dijete u život. Sveti biskup legao je na zemlju, u prašinu, i ostao je toliko dugo ležati sve dok dijete nije ustalo od mrtvih.

Biblijski komentar misnih čitanja u godini BIsus sada čini dostupnom obećanu budućnost23. nedjelja kroz godinu:Za evanđelje imamo izvještaj o ozdravljenju gluhog mucavca. Događaj je sačuvao samo drugi evanđelista zato što se dogodio na području Dekapolisa, gdje je u Isusovo doba bio savez "Deset gradova" istočno od Genezaretskog jezera. Ključne su riječi zaključnog usklika mnoštva nakon što se uvjerilo da je Isus na njihovu području čudesno ozdravio gluhog mucavca: "Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" Time mnoštvo ispovijeda da je u Isusu nastupila Izraelova slavna budućnost, obećana u Iz 35,5-6. Za Markovu povijesnu zajednicu iz ovoga slijedi da su se apostolima poslije Isusove smrti i uskrsnuća otvorile uši pa dublje razumiju Isusove riječi i djela, ali i usta pa ih navješćuju poganima tako da ovi razumiju. U vremenu kad Marko kršćanima Rima piše ovo evanđelje, Isus i dalje gluhima daje čuti a nijemima govoriti. Onima koji su se odazvali na evanđelje te se krstili u Crkvu, Isus u njihovu vremenu i okolnostima njihove kulture daje čuti i govoriti. Isus sada čini dostupnom obećanu budućnost, on sada uprisutnjuje kraljevstvo Božje.Usklik mnoštva u r. 37 formuliran je riječima koje podsjećaju na Izaijino proročanstvo o slavnoj budućnosti Izraela, izrečeno u vrijeme kad su Asirci već odveli deset sjevernih plemena u sužanjstvo a kralj Judeje Ezekija sklopio savez s Egipćanima i tako navukao bijes moćnog sjevernog susjeda protiv slabe državice preostalog dijela naroda Božjega. U razdoblju između god. 705. i 701. povijesni Izaija prijetio je u ime Božje poganskim moćnicima koji tlače narod Božji, zvao svoje sunarodnjake da se ne boje i obećavao procvat pustinje u znak da Bog sprema

14

sigurnu budućnost svome narodu. Bog koji će otvarati uši gluhih i davati da njem jezik klikće je Bog budućnosti i konačne vladavine. U takvog Boga Isus je vjerovao, kraljevstvo takvog Boga on je svojim djelima i riječima uprisutnjivao.Danas se u misi okupljamo oko takvog Isusa. On nam danas daje čuti i govoriti djela Božja u svijetu punom neizvjesnosti i straha. Usklik mnoštva iz današnjeg evanđelja neka bude i naš usklik na ovom misnom slavlju. Sabiremo se oko Isusa koji čini dostupnom obećanu budućnost pojedinaca i zajednice, naroda i Crkve.Bog sam hita da vas spasi (Iz 35, 4-7a)Ovdje imamo prorokovu propovijed koja tješi ustrašene sunarodnjake. Izaija ju je izrekao u vrijeme opasnosti od asirske invazije i kratkovidne politike kralja Ezekije koji je sklopio savez s poganskim Egipćanima da bi zaštitio svoju malu državicu. Izaija je bio protiv takvog saveza, jer će to samo biti poticaj Asircima da što prije sravne Jeruzalem sa zemljom. Konačna redakcija ovog proročanstva vjerojatno potječe iz vremena babilonskog sužanjstva, jer su neki izrazi vrlo srodni s gradom Iz 40-66, a osobito u Iz 51, 9-11."Preplašena srca" iz r. 4 su Judejci između god. 705. i 701. pr. Kr. koji su strahovali od asirske invazije. "Budite jaki, ne bojte se" je prorokova najava da zadnju riječ neće imati strani agresor nego Bog. Zato već sada, u trenutku bezizglednosti i zbiljske opasnosti ne treba živjeti u egzistencijalnom strahu. "Evo Boga vašega!" je starozavjetna ispovijest vjere u Boga saveznika i prisutnoga, Boga koji je sa svojim narodom putovao pustinjom i koji i tada, u trenutku nove opasnosti boravi u svom narodu. "Bog naš" je Bog koji mari za svoj narod, vjerni saveznik i samilosni dobrotvor. "Odmazda dolazi, Božja naplata" je najava povijesnih promjena u trenutku kad je izgledalo da je asirska velesila neslomiva. Prorok na temelju objave koju od Boga dobiva već vidi budućnost koju sprema apsolutni gospodar povijesti."On sam hita da vas spasi" je nova ispovijest vjere u Boga kojemu je stalo do ljudi. Ne gleda ravnodušno ljudske nevolje nego hita u pomoć. Psalamski molitelji često vape da im Bog pohiti upomoć (usp. Ps 22, 30; 31, 31, 3; 40, 14; 59, 11; 70, 2.6). Prorok poznaje ovu moliteljsku tradiciju svoga naroda i odgovara da Bog zaista hiti sa svom svojom moći.Gledajući u vremenu straha i krize slavnu budućnost koju Bog sprema prorok najavljuje da će sljepačke oči progledati, uši gluhih će se otvoriti, a njemakov jezik će prozboriti. Oči, uši i sposobnost govora osnovna su osjetila nužna za snošljiv život ljudi u dobrim i lošim prilikama. U znak Božje vladavine u ljudskoj povijesti, bolesnici će ozdraviti u nastupu eshatonske budućnosti. Za kršćane je ta budućnost počela s Isusom, ali će se potpuno očitovati o sudnjem danu.Judeja je zemlja s malo kiše, rijeka i izvora. Prorok najavljuje da će u vrijeme Božjeg zahvata čak i u pustinji biti obilno vode: "Sažgana zemlja postat će jezero, a tlo žedno - izvori". S prorokom koji je snagom vjere mogao podnosti tešku sadašnjost želimo i mi ne dati se slomiti od osobnih i zajedničkih teškoća. Bog i nama hita u pomoć.One koji su u svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri (Jak 2, 1-5)Ovo je odlomak protiv socijalne pristranosti na bogoslužju Crkve. U vremenu širenja kršćanstva diljem rimskog carstva poganski sugrađani bili su skloni gledati osobnu vrijednost ljudi po njihovu socijalnom položaju i bogatstvu. Takva sociološka moda počela se uvlačiti i u Crkvu do te mjere da su na liturgijskim slavljima bogato obučenim vjernicima sakristani i predstojnici počeli davati počasne položaje a siromahe gurati u zakutke. Ovaj sveti pisac proročki osuđuje takve postupke i diže svoj glas za poštivanje siromaha u kršćanskoj zajednici.On zove naslovnike "braćo moja". Iako obnaša starješinsku službu po kojoj je nadležan auktoritativno naučavati i voditi, on je sa svima krštenicima brat u vjeri. Takvi jesu i trebaju biti i naši današnji predstojnici - papa, biskup, svećenici. On traži da naslovnici ne miješaju s pristranošću "vjeru Gospodina našega Isusa Krista, slavnoga". Pristranost je pridavanje povlaštenog položaja jednima na račun drugih, bolesna naklonjenost. Vjera Gospodina Isusa jest osobno pristajanje uz Isusa kao Gospodina, ali i povezanost u Crkvu onih koji tako pristaju uz Isusa, kršćanstvo. Isus slavni je Krist u svom proslavljenom stanju iza uskrsnuća, Krist ukoliko je obnovio dostojanstvo svakog čovjeka i zatražio poštovanje siromaha."Dođe li na vaš sastanak" je aluzija na liturgijski sastanak, okupljanje krštenih u prvi dan tjedna

15

na slavljenje spomen-čina Isusove smrti i uskrsnuća, na euahristijsko slavlje. "Čovjek sa zlatnim prstenjem, u sjajnoj odjeći" je očito vjernik iz višeg društvenog sloja, kad se po odjeći i prstenju prilikom izlaska u društvo točno znalo čovjekovo materijalno stanje i društveni položaj. Osobito su neki znali pozajmljivati prstenje i odjeću da bi se mogli privremeno pokazati i višima nego što jesu. Toj ljudskoj taštini počeli su podlijegati i krštenici. Događa se da dođe takav bogataš, ali i siromah "u bijednoj odjeći" pa bogataš bude raspoređen na počasno mjesto a siromah ponižen da sjedne "podno podnožja moga". Podnožje je prostor uz noge onoga koji sjedi ili stoji u znak da je pobjednik ili socijalno viši od pobijeđenog i siromaha. To bi bio pristran postupak i naopaka osuda siromaha samo zato što je siromah.Zatim nadahnuti pisac podsjeća na važnu istinu kršćanske vjere: "One koji su u svijetu siromašni Bog je izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube!" Bog drugačije sudi od svijeta: tko je u svijetu siromah, pred Bogom može biti bogataš ako s vjerom podnosi svoje stanje te iz svake životne situacije ostane otvoren prema Bogu. Takav siromah Božji bio je Gospodin Isus te blaženima proglasio druge koji ga u tome budu nasljedovali. Siromasi su u vjeri bogati zato što prihvaćaju dogmu o stvorenosti na sliku i priliku Božju, što su krštenjem i vjerom pridruženi proslavljenom Kristu, glavi obnovljenog čovječanstva. U izrazu "onima koji ga ljube" ostaju odškrinuta vrata Kraljevstva Božjega - a time i Crkve koja Kraljevstvo Božje naviješta i služi mu - i materijalno situiranima, ako ne zaborave na Boga u svom blagostanju.Gluhima daje čuti, nijemima govoriti (Mk 7, 31-37)Ozdravljenje gluhog mucavca (7, 31-37) i slijepca iz Betsaide su čudesa koja donosi jedini Marko (8, 22-26).U oba Isus pomazuje bolesnike pljuvačkom, dodiruje ih i nad njima moli. Stavljanje pljuvačke zabilježeno je i u Iv 9, 6 kad Isus u Jeruzalemu ozdravlja slijepca od rođenja. U ono doba pučka medicina pripisivala je ljekovitost pljuvački iscjelitelja. Služeći se sredstvom koje se smatra ljekovitim, dodirom i molitvom Isus otklanja magijsko poimanje čuda."Dođe u krajeve dekapolske" (r. 31). "Dekapolis" doslovno znači "deset gradova", to je pokrajina istočno od Genezaretskog jezera s većinskim poganskim stanovništvom u Isusovo doba. Za kršćane poganskog porijekla - kakvi su bili prvi naslovnici drugog evanđelja u Rimu značajna je Isusova iscjeliteljska djelatnost na poganskom području kao nagovještaj misijskog djelovanja njegovih učenika medu pripadnicima drugih naroda, izvan geografskog i povijesnog Izraela.Ne zna se, tko je donio gluhog mucavca Isusu te zamolio da ga ozdravi stavljanjem svoje ruke. Očito su to bili Židovi koji u Isusu priznaju i prihvaćaju Božjeg opunomoćenika. Bolesnik ne moli zato što ne razumije Isusov govor ni govor ljudi o Isusu. Isus uzima bolesnika na stranu i nad njim izvodi iscjeliteljsku gestu. To je znak osobne pažnje prema bolesniku i želja da od intimnog zahvata Božjeg mnoštvo ne učini kazališnu predstavu. Nakon iscjeliteljske geste Isus "upravi pogled u nebo" (r. 34). Taj pogled je molitva Ocu da ga usliši i na ovom bolesniku pokaže svoju moć spašavanja od tjelesnih i duhovnih nevolja. Marko je ubilježio izvornu Isusovu riječ ozdravljenja: "Effata!" Isto tako ubilježio je izvornu molitvu u Getsemanskom vrtu "Abba" (14, 36) te molitveni krik s križa (15, 34). Pišući za vjernike kojima je aramejski strani i nevažni jezik, želio im je prenijeti neke ključne Isusove riječi u izvornom jeziku, kako bi osjetno doživljavali slušajući u liturgiji navještaj evanđelja povijesni korijen Isusa i kršćanstva. Kasnije je Crkva Isusovo "Effata otvori se" ugradila u obred krštenja kao simbolsku potrebu otvaranja krštenika za riječ Božju u Crkvi vjerovanu, prenošenu i naviještanu."Stade govoriti razgovijetno" (r. 35). Grki izraz orthos ne znači samo razgovijetno nego i ispravno, jasno. Ovdje u Crkvi Markova vremena može biti aluzija na potrebu da iz ispravne vjere izlazi ispravan govor o Bogu i Gospodinu Isusu. Doživjevši milosni susret s Kristom, ozdravljeni bolesnik može ispravno govoriti. Tako vjernici u sakramentalnim slavljima doživljavaju susrete s Bogom da bi kasnije o Bogu ispravno svjedočili u svojoj životnoj sredini. Isusova zabrana nazočnima da ne razglašuju čudo ima za cilj prizemljiti privremeno oduševljene. Nije dovoljno doživjeti Isusov identitet samo na prizoru ozdravljenja. Treba čekati dan smrti na križu i uskrsnih ukazanja, da ljudi dožive pravi Isusov identitet. Ova zabrana ne biva uvažena i ljudi s udivljenjem govore što je Isus učinio ne samo tom zgodom nego i prije drugdje. Usklik

16

mnoštva počinje perfektom, prošlim vremenom: "Dobro je sve učinio!" Zatim prelazi na prezent, sadašnje vrijeme: "Gluhima daje čuti, nijemima govoriti!" U grčkom izvorniku uz "gluhe" i "nijeme" postoji član koji pobliže opisuje takve osobe: to su konkretni gluhi i nijemi, osobe koje mogu fizički čuti i govoriti, ali su za Božji govor gluhi. Marko je ovakvom formulacijom usklika mnoštva htio pokazati da Isus i danas daje gluhima čuti a nijemima govoriti. Onima koji mu se vjerom odazivaju u Crkvi.U Crkvi, kao zajednici ucijepljenih na Krista raspetog i uskrslog, Isus sada čini dostupnom obećanu budućnost. Posvijestimo to sebi u današnjem misnom slavlju.

Dr. Mate Zovkić: GODINA B: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=113 GODINA A: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=112 GODINA C: http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114

http://www.don-ivica.net

Godina B 2011./2012. Četvrtak, 06 Rujan 2012

Poveznice za liturgiju i propovijedanje

a) „Effata" zapovijedEvanđelje nas podsjeća na odgovarajući obred krštenja. Kod popratne molitve ovog znakovitog obreda, nakon krštenja, obraćamo se Bogu da pomogne kršteniku „da njegovu poruku čuje i ispovijeda."Čovjeku je potrebna pomoć Božje milosti da bi mogao vjerovati.  Krštenje, sakrament vjere, ne garantira nikakav posjed u smislu vječnosti, nego je to početak životnog procesa u kojemu vjera treba rasti i biti sačuvana.

Moći vjerovati bitno dolazi od slušanja, prihvatiti dragocjenu Božju poruku, a to opet dolazi od govora, od zajedničkog pjevanja i hvaljenja usred zajednice: bitni dio euharistijskog slavlja je uvijek slušanje i svečano odgovaranje. Tako, nakon starozavjetnog čitanja dolazi pjevanje pripjevnog psalma, a na novozavjetno čitanje odgovaramo poklikom aleluja prije evanđelja, pa propovijed (slušanje) i izgovaranje Vjerovanja. U kanonu kojega vjernici slušaju su predviđena tri mjesta gdje vjernici odgovaraju: svet, usklik nakon pretvorbe i konačni, zaključni „amen" prije Očenaša.

Možda bismo se, kao poveznica liturgije i života, mogli upitati zašto današnja „gluhoća" i „nijemost"? Gdje trebamo, mi kao pojedinci, zajednica (župa) Crkva, danas dopustiti Isusu da nas dotakne „Efata" ?

Zgodno je napomenuti kako obećanje Izaijino (1. čitanje)  „njemakov će jezik klicati" i ozdravljenje gluhonijemoga iz evanđelja možda ukazuje i na stanje naše zajednice, gdje će nakon ozdravljenja, klicati hvalu Bogu.

17

b) Drugo čitanje

je dio serije odlomaka iz Jakovljeve poslanice koji se čitaju u ovim nedjeljama. U raznim oblicima se pokazuje povezanost vjere i djela. Kad Jakov kaže da je čovjek opravdan zbog svojih djela, onda nije u suprotnosti sa Pavlom, vidi Rim 3,28. Kod Pavla se radi o djelima (prošlog Zakona), a Jakov misli na djela ljubavi prema bližnjemu koje ne stoje u suprotnosti s vjerom.

Nerazumijevanje općina kojima je Jakov pisao, koje svoju vjeru i svoj odnos prema Bogu drže više od caritasa i diakonije, bi mogao biti problem i nekih današnjih kršćana koji misle da je dovoljan znak kršćanstva - nedjeljna misa i nedjeljna milostinja.

Tumačenje teksta

a) Iz  35,4-7a

Izaija govori narodu Južnoga kraljevstva  koji trpi kao vazal Asiraca, vrlo utješnim riječima hrabri on narod. Potlačenima i porobljenima obećava vrijeme potpunog spasenja koje neće doći nekim rješenjem od ljudi, nego po posebnom djelovanju Božjem. Ako Jahve sam zahvaća, onda se neće plašiti  neprijatelje svoga naroda protjerati i kazniti i da onda Judu pripusti za uvijek njemu samom.  On mu se obraća sa svom svojom silom i slavom i ne pribavlja mu samo početni mir, nego potpuno spasenje i daruje njemu, ljudima i prirodi i svemu, sveopće spasenje.

Da će mu Bog dati u izobilju potvrđuje prorok izričito tako što govori u ekstremima - ne samo da kljasti mogu hodati, nego će skakati kao jelen. I nije dosta da njemakova usta progovore, nego će on i slavu Bogu pjevati.

b)

Pisac opominje svoje adresante, koji spadaju u neku vrstu  ljudi na vrhu koji svoje ponašanje mjere prema mjerilima ovoga svijeta, da ne pomute svoju vjeru krivim mislima i djelima. Pomoću živog opisivanja  jedne konkretne - a članovima zajednice sigurno poznate - situacije, on postavlja u pitanje ponašanje ljudi, koji se ravnaju prema ugledu i posjedu i temelje sve na  praktičnim, spekulativnim, osobnim  prednostima - pogodnostima. Svako obilježavanje osobe je s vjerom nespojivo.

Vjeru svesti samo na molitvu i bogoslužje  služi mu kao alibi ili kao floskula i karikatura. „ Vjera treba biti konkretna, inače nije nikakva vjera." Ponašanju ljudi suprotstavlja se ponašanje Božje, koji se upravo okreće prema slabima i siromasima. No, ovdje je Bog sam onaj koji djeluje u ljudima, koji čini bogatima one koji vjeruju, onima koji ga ljube daruje sudjelovanje u svome kraljevstvu.

c) Mk 7,31-37

Navođenjem zemljopisnog opisa evanđelje ukazuje na njegovu teologiju. To što se ozdravljenje gluhonijemog događa u području Dekapolisa, karakterizira Isusa, ne kao ekskluzivnog mesiju za Židove, nego kao spasitelja i za pogane. Božja spasiteljska namjera je univerzalna.

Po obliku klasična je to povijest  grčkog  (traumaturga )čudotvorca. Dok je u drugim,  tadašnjim povijestima ozdravljenja uzimanje bolesnika sa strane značilo držanje tajne izlječenja, ovdje je povezano s događanjem Objave.  Isto je tako i s aramejskim obredom „effeta" i zapovijedi šutnje u kojima se, u religijsko povijesnim paralelama s čarobnjačkim formulama, zabranjuje govoriti da se sačuva tajnost.  Ipak su brojne formule pronađene na starim papirusima. I konačno, kao nekakva čarobnjačka formula odmah se tumači, zapovijed je prekršena.  Sila takve veličine ne može ostati sakrivena, takvo čudo se ne može prešutjeti.  Zapovijed šutnje u pripovijedanju čudesa služi da naglasi  veličina i moć Isusova.

18

Po završnim se izjavama hvale, koje zahvaćaju pripovijest o stvaranju i Izaijino proroštvo, teološki interpretira čudo.  Po Isusovom djelovanju palo stvorenje se obnavlja.  I po tome se vidi da se mesijanska obećanja proroka ostvaruju u Isusu.

Misno slavlje Pozdrav: Radost i mir trojednoga Boga neka bude sa svima vama

Uvod:

I.

Možda ste, bar neki od vas, čuli što se priča o jednom srednjovjekovnom kralju. On je opskrbio sasvim malu djecu sa svime što im je bilo potrebno i pustio ih same da vidi kojim će jezikom govoriti kao zajedničkim jezikom svih ljudi. I plod ovog neljudskog eksperimenta je bio: sva djeca su umrla, jer im je  nedostajalo ljudske pažnje.  I ta pažnja je životno potrebna.

To vrijedi i za našu vjersku (religioznu) egzistenciju. Trebamo Božju pažnju, njegovu riječ, slavljenje svete Mise, inače ćemo okameniti.

Trojedni Bog nam je u krštenju prvi put govorio, pozvao nas po imenu, otvorio nam osjetila za njega. U starom obliku krsnog spomena (škropljenje blagoslovljenom vodom) želimo se podsjetiti na naše krštenje vodom, po Isusu Kristu, u Duhu Svetomu. Neka nas ova voda podsjeti na naše krštenje.

II.

 Jednom biti sasvim tihou tišiniuzeti malo vremenaotvoriti seslušatisada

- tišina-

Bog nas zoveslušati za stolom riječii blagovati za stolom kruhaHvalimo ga za njegovo milosrđei zazovimo ga nad našom zajednicom.Molitva vjernika

Gospodine Isuse Kriste prinosimo ti naše molitve i prošnje:

Za tvoju Crkvu da ima više povjerenja u tvoju snagu, nego u svoju moć, više povjerenja u tvoj blagoslov, nego u svoje planove, više povjerenja u tvoju ljubav, nego u svoje bogatstvo, molimo te

Za vlastodršce na ovoj zemlji da više vjeruju neprijateljima nego svom ratu, više pravdi nego nepravdi, da više gledaju na sveopće dobro, nego na svoju korist, molimo te

Za našu i sve župne zajednice da više gledaju na dobro, nego na zlo, bližnjega više nego sebe, na uspješno, nego na neuspješno, molimo te

19

Za nas same da budemo više otvoreni, nego zatvoreni, da više slušamo nego govorimo, imamo više povjerenja nego nepovjerenja, molimo te

Za naše pokojne da ih primiš u svjetlo svoga sjaja i mira, molimo te.

Ove smo molitve izrekli, Gospodine Isuse, a ima mnogo toga neizrečenoga. Sve to ugrađujemo u ovo slavlje i prinosimo, s darovima kruha i vina, na oltar. Slavimo tvoju smrt i život u punini, kroz sve vijeke vjekova, Amen!

MeditacijaGospodine, uzmi meiz pritiskanja mnoštvai dotakni me svojim prstomšapni u moje uho: otvori se.Tako dođi, Gospodineu prazninu moje gluhoćei reci riječ.

Propovijed:1.

Poticaj za propovijed

„Njemoća" - bilo kao mana od rođenja ili iz ranog djetinjstva, kao posljedica gluhoće, zbog koje je izostalo razvijanje govora, čitam u leksikonu pod natuknicom „gluhonijem". I tada mi sine: ako netko nije čuo nikakav govor, nije čuo ni jednog čovjeka govoriti, kako onda može naučiti govoriti? Govor dolazi od slušanja, u normalnom razvoju. Poznamo nastojanja male djece, koje su poteškoće mucanja prvih riječi. Tisuće puta šapuće mama djetetu tu malu riječ „mama" ili „papa" ili „nona" koja označuje intenzivnu vezu s  osobom s kojom će biti najintimnije povezan.

Gluhonijem je nijem, jer je gluh. Jer njegove uši ne funkcioniraju. Poznam dijete koje nije od svog rođenja čulo ni jednu riječ, nikakav šum, nikakvu muziku, nikakvo cvrkutanje ptica. I kad sam ga vidio prvi put, zamislio sam kako mu je teško živjeti među vršnjacima koji galame. Kako on to prihvaća?  Kako on uspostavlja kontakt?  Čak ne može pokazati i reći što želi, jer mu nedostaje oruđe govora. Gluhonijemost je bolest koja čovjeka potpuno osamljuje, izolira, ostavlja ga samog.

Malo kasnije primijetih jednog drugog dječaka, također sa smetnjama u razvoju, koji mu se približio, pokretali su ruke, usta, ali glas nije izlazilo. To je bilo kao neki nijemi film. I shvatio sam da obojica međusobno „razgovaraju" nekakvim pomoćnim govorom. Komadić izolacije gluhonijemoga je probijen. Moglo bi se reći da ovaj prvi dječak ima gluhe uši, a ipak nešto čuje, ima nijema usta, a ipak govori. To je jedna stvar koja mi je pala na pamet kod današnjeg evanđelja. Hvala Bogu, kod nas nema  takvih bolesnika. Inače ako gledate malo na trajektu dok se vozite, primijetit će te popriličan broj.

A tada mi padne još nešto na pamet: ima nešto mnogo raširenije nego li je ta opaka bolest - gluhonijemost. Ima ljudi koji imaju zdrave uši - a ipak ne čuju! Imaju zdrava usta, a ipak ne govore. Kod ovakvih ljudi su slušni kanali odlični, govor funkcionira. Oni čuju, a ne slušaju. Njihovo srce nema nikakvih ušiju. I jer ne mogu drugoga shvatiti i prihvatiti, zato su nijemi, nemaju što reći, iako vrlo mnogo govore.

Mislim na takve bračne drugove: žive godinama jedan mimo drugoga, nemaju više jedan drugom što reći. A to često počima time da jedan drugog nisu uopće pravilno slušali, s interesom i zanimanjem. Time su jedan drugome otežavali zanimanje i interes. I s vremenom su oboje

20

postali gluhonijemi, jedan za drugoga, posred svagdašnjice.

Slično se događa i među generacijama. Ako se stari i mladi više ne slušaju, ako više nemaju vremena za otvoren i miran razgovor, onda se gubi radost i odvažnost otvoriti usta, a tko želi razgovarati sa zidom?  Tako postoje gluhonijemosti među generacijama da više nitko nikoga ne čuje, niti išta govori.

Takve gluhonijemosti ima među kršćanima. Dok su išli na vjeronauk, u školu, nešto su o vjeri slušali. Ali od onda više ništa nisu učinili za vjeru.  I malo po malo, njihove uši postaju gluhe za vjeru. I što manje slušaju, imaju manje za reći i govoriti kao primjer djeci i bračnom partneru ili međusobno. I tako, malo po malo, vjera ostaje bez ikakve vrijednosti, ili je svedu na puke običaje i oni, malo po malo, postaju gluhonijemi za vjeru.

Ponekad opazim da i ja postajem gluhonijem. Ako netko prekida vezu sa mnom, jer sam ja bio gluh za neki signal, za važnu poruku. Ili ako patnja, smrt, neka krivnja zalijepe moj jezik za nepce. Ili ako radije ne čujem neke stvari u društvenom životu, politici, župi, među ljudima, pa im onda radije ništa ne govorim, jer me to sve čini bespomoćnim. Ili onda kad drugi žele sa mnom dirigirati, ili kad mi začepljuju usta, kad netko sve sam želi učiniti, ili  sam govori(!), tada postajem gluhonijem i povlačim se iz svega.

Ovih sam dana pročitao kako neki mladi govore: „Crkva nema više ništa vrijednoga što bi mogla reći današnjem društvu. Osuda koja me čini misliti. Doista, danas u Crkvi ne fali riječi. Ali kad netko kaže: „Te riječi ništa ne govore", onda zapravo govori: „Crkvo, ti si usprkos tvojih brojnih riječi nijema. Ti propovjedniče, usprkos brojnih riječi koje govoriš - ti si nijem!" Onda se pitam: da li Crkva govori, da li mi govorimo previše. Ili mi premalo čujemo, a još manje slušamo?  Slušamo li mi premalo riječ Božju - riječ Biblije - riječ života?

Gledam vas ovdje koji me sada slušate, neki i poluotvorenih usta, da li vi želite čuti ono što ja govorim ili slušate ono što vi mislite da bih ja trebao reći? Ponekad čujem komentar: „Dobro ste im rekli." Neki slušaju propovijed i pokušavaju otkriti koga sam „oprao", kome je bilo namijenjeno. Ti nikada nisu ispravno ni slušali, ni čuli propovijed!

I mislim da bi lijek za našu svagdanju gluhonijemost mogao biti vrlo gorka pilula: počet ćeš govoriti ako opet počneš slušati! Jedan pogled na Isusa: trideset godina, pripovijeda nam Pismo, živio je skrovito u malom mjestu Nazaretu u slušanju sebe, ljudi oko sebe i Boga, prije nego što je tri godine javno naučavao. I u to vrijeme često se govori o njemu: povuče se u osamu (šutnju). I ti ćeš početi učiti govoriti kad naučiš slušati. Jer tko pravilno ne čuje, ne sluša, nije poslušan, taj uskoro više neće imati što reći, postat će dugoročno nijem, gluhonijem, pa i ako cijeli dan brblja.

I sada opet pogledajmo evanđelje: „Effata - otvori se!", reče Isus gluhonijemom: prije toga je pogledao na nebo - to znači da Isus moli Oca za toga bolesnika - gluhonijemog čovjeka. Isus se vezuje na onoga kome vjeruje, u kome počiva i koji ga drži. I iz ove stvarnosti događa se neobično čudo: otvori se. Kao što Krist čini, trebam se i ja osloniti na Boga. Možda bi molitva za ovaj tjedan mogla biti jedna rečenicu pjesnikinje Ingeborg Bachman: „U tišinu moje gluhoće stavi svoju riječ!"

2. Kako slike sliče

Božji narod staroga saveza, koji je u svojoj povijesti doživio oslobodilačku ruku Božju, a u Jahvi osobnog Boga koji se s njima pošao na put, taj je narod neprestano bio slijep i gluh za Božju riječ. Oslanjao se na svoje kraljeve više nego na Boga, zaboravljao na Božje zapovijedi. Zato se širi nepravda i socijalna ugnjetavanja.

21

I zajednice kojima Jakov piše, svjesne su početka dolaska kraljevstva Božjega i da žive u konačnim vremenima spasenja. Ipak je izgledalo da im je jedno oko slijepo, a jedno uho gluho: vjera sama nije dovoljna, a djelima nisu davali neku veliku važnost. Iz Radosne vijesti su birali ono što im se činilo zgodno za njihovu sliku kršćanstva.

A mi, narod Božji danas? Ako malo bolje promotrimo, onda vidimo da se s nama događa isto. Čitanja riječi Božje koje smo čuli do propovijedi već i zaboravimo (ako smo ih uopće slušali - jer mnogi nikada ne slušaju čitanje, nego za vrijeme čitanja brbljaju i ne znaju što bi sa sobom!) Dakle gluhe uši! Postavljeni smo da budemo Božji svjedoci u svijetu (krizma), a mi se često puta stidimo priznati i javno reći da smo kršćani (nijema usta).

U zajednicama kojima Jakov piše

čini se da se zajedništvo rasipa. Tu se nastoji iskoristiti sve prigode koje se nude kako bi se orijentirali prema višem. Zbog toga propada kontakt s onima koji nisu ugledni i koji su siromašni. I tako se događa da, ne samo u javnom životu, u kontaktu s nekršćanima, nego i u vjerničkim okupljanjima, jača kult osobe i prestiž se visoko cijeni. Siromašni ljudi i ljudi bez ugleda se podcjenjuju i guraju u kut pred onima s prstenjem, rangom, imenom i bogatstvom. Zar sličnih pojava nema i u našem životu?

Danas se, na mnogim mjestima, počima razmišljati o onome što je nekada bilo nosivo, a to je vjera u napredak i tako se postavlja pitanje vlastite precijenjenosti. I tu često šepa - možda više nego u društvenim, ekonomskim i političkim stvarima - upravo u malim stvarima, baš ondje gdje dolazi u pitanje pojedinac, ondje gdje stoji svaki pojedinac i pogođen je, jer se želi promijeniti na bolje.  Više nego ikada na zastavama pojedinaca piše 'napredak, prestiž, uspjeh,' više se gleda na imati, nego na biti. Više nas oduševljavaju vanjštine i činimo ono „što drugi čine."

I zar to nije ispravno ako se trudimo postići bolje i više položaje u društvu? Zar to nije ispravno da se trsimo razviti i iskoristiti talente koje nam je Bog dao?  Cijelo naše djelovanje stoji na kršćanskoj bazi: molimo, idemo u crkvu,. sudjelujemo u aktivnostima župe. Nije li samo naša vjera ono što vrijedi?  I nije nam teško postavljati takva pitanja na koje se bez ograničenja može odgovoriti sa „da". I čini se da i mi - kao i Jakovljeve zajednice,  vidimo,  a ipak pravilno ne vidimo; čujemo, a ne čujemo pravilno.

Izgleda da je važna vanjština ili orijentiranost na korist kako to jasno Jakov predbacuje. Ako se pokušamo usprotiviti ovom ljudskom ponašanju, pa kad bismo pokušali i malo više ispuniti Božju perspektivu, onda naš pokušaj za usponom u društvu nije ništa loše, jer ne bi išao na štetu drugoga, jer bismo tada u svakome upoznali  Božju sliku (po kojoj je svaki čovjek stvoren) i koju svatko treba poštovati, jer onda ne bismo vidjeli samo očima, nego i srcem.  Iz Božje perspektive mogli bismo razviti sve talente, sebe razviti bez oholosti i zavisti. Iz Božje perspektive spoznajemo da nema prave vjere, koja se ne teži pokazati i djelima.

Možda čak u sebi osjećamo i u biti znamo - već odavno -  da je ovo ispravno, možda znamo da sve nije baš tako kako treba, ali nam je beskrajno teško nešto promijeniti.

Riječi proroka Izaije i evanđelista Marka

nam mogu prilično pomoći. Veličanstvenim slikama nam prorok Izaija ocrtava i stavlja pred oči suprotnosti (primjere) koji govore o tome kako će Bog jednom, u budućnosti, sve učiniti dobro, neshvatljivo dobro. U Isusu je ova budućnost došla sasvim blizu, dohvatno blizu. Marko izvještava što je za jednog čovjeka postalo stvarnost, kako je ozdravio gluhonijemoga.

Kako se moglo to dogoditi? O nečemu ispred toga se ništa ne govori. Jednostavno dolazi bolesnik do Isusa,  s puno povjerenja, da bi ga Isus dotaknuo. U tom povjerenju se nalazi nada i otvorenost za poruku - da bude dotaknut, da bude dirnut - i to je zapravo jedini preduvjet da ozdravi. Isus

22

izdvaja gluhonijemog iz velikog mnoštva.  Obraća mu se sasvim osobno, stavlja svoje prste na bolesna mjesta i govori mu „Effata - Otvori se", ne samo bolesnim organima (simptomima), nego cijelome čovjeku. Ozdravlja ga time što ga susreće u njegovoj nutrini i zahvaća ga.

Bog sam je u Isusu ključ

koji vodi i poziva ljude k vjeri i spasenju. Krist se obraća svakome od nas kao što je to učinio i onom bolesnom - gluhonijemom.  On može  izliječiti i naše - biti slijep, biti gluh - nijem, našu polovičnost.

Ako sada slavimo Euharistiju, želimo stvarno biti tu prisutni i sebe svjesno staviti pred Boga, otvoriti se. Tako ćemo biti ojačani i radosni  i ići prema novim doživljajima i iskustvima ovog tjedna.

3Effata - otvori se! I odmah se otvoriše njegove uši i jezik razvezan od spona i mogao je ispravno govoritiBraćo i sestre! Ova epizoda iz evanđelja, ovaj zaziv „Effata, Otvori se" igra veliku ulogu u životu kršćana.Effata - Otvori se!Tako se zove jedan obred kod krštenja. Svećenik dotiče uši i usta krštenika i pri tome izgovara ove riječi: "Gospodin, koji je dao nijemima govor, a gluhima sluh, udijelio i tebi milost da možeš njegovu riječ slušati i ispovijedati na slavu Boga i za spasenje ljudi."

Effata - Otvori se!Ovaj usklik, ova molitva stoje na početku našeg kršćanskog života.Kršćanin može i treba, uz pomoć Božju, držati otvorene uši i jezik. Kao kršćani, trebamo slušati glas  (poziv) Božji i prihvatiti ga. Uz mnoštvo glasova, mišljenja, naslova nije uvijek lako držati uši slobodne za glas Božji. Božji glas ne dolazi k nama uz grmljavinu i trgovački, poput većine glasova danas.Zato je za nas vrlo važno tražiti mjesta i putove gdje možemo slušati Božji glas.  Zato je za nas vrlo važno držati vrijeme tišine i molitve, kao npr. u crkvi pa i onda kad nema službe Božje.Zato je vrlo važno za nas čitati Sveto pismo, poučavati  se o vjeri Crkve i to kod ljudi koji je dobro poznaju. Sve što čitamo u novinama, slušamo na radiju i gledamo na televiziji ne služi toj svrsi i neće nam puno pomoći.

Effata - Otvori se!Za Božju riječ. Prihvati je u svoje srce i u svoj život!Effata - Otvori se!Da bi riječ Božja postala poznata i drugima. Tvoja vjera ne pripada samo tebi. Tvoja vjera pripada i drugima, svijetu oko tebe. Vjera (religija) nije nikakva privatna stvar.Mi bismo, kršćani, trebali otvoriti usta:-         na radnom mjestu kada se uvredljivo govori o Crkvi, jer je to sada moderno: ne trebamo se sakrivati.-         trebamo otvoriti usta i za one čiji glas nitko ne čuje, a oni su naši bližnji:za sakate, koji se uvijek guraju na rub društva,za obitelji koje se obescjenjuju i politički, i materijalnoza djecu i mlade koji su naša budućnost,za stare i nemoćne i one koji su potrebni naše pomoći, jer imaju pravo da se s njima postupa ljudski,za nerođene, jer oni imaju pravo na život, isto kao i mi.za strance i azilante, jer su oni žrtve glupih, nacionalističkih i drugih rasnih parolaza osiromašene i socijalno slabe, da dobiju potrebnu i odmjerenu podršku i pomoć.

23

Braćo i sestre, znam da su mnogi od vas već otvorili svoja usta u ovakvim ili sličnim slučajevima i da će i dalje govoriti. To je, svakako, dobro. Jer naše društvo treba takve glasove da se znade pravilno usmjeriti. Bez navjestitelja Radosne vijesti Isusa Krista ljudi bi letjeli u zabludu, svijet bi manje bio ljudski.Effata - Otvori se!Otvori svoje uši i svoje srce za Božju riječ.Otvori svoja usta da bi Radosnu vijest dalje prenosio drugim ljudima.Otvori svoja usta na molitvu i pjesmu u bogoslužju!

Effata - Otvori se!Ova riječ je gluhonijemome dala novi život, novi smisao života.Ova riječ obećava, kod krštenja, svakom kršteniku ispunjeni život.

http://www.glas-koncila.hr/ Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu (9. rujna) Iz 35,4-7a * Ps 146,6c-10 * Jak 2,1-5 * Mk 7,31-37Dodir koji mijenjaKada nas se neki događaj ili situacija posebno dojmi, često kažemo: Ovo me je dirnulo. U takvim slučajevima ne ostajemo u pravilu hladni jer se u našoj nutrini nešto pokrenulo, to dirnuće često ima posljedice za naš život. Kada sam istinski dirnut u srce, tada često mnogo toga gledam drukčijim očima, ponašam se drukčije u određenim situacijama, ništa više nije onakvo kakvo je bilo prije tog što me dirnulo.

Biti dirnut - tema je današnjeg evanđeoskog odlomka. »Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku« (doslovce, da ga dodirne). Isus reagira na želju ljudi, uzme ga nasamo od mnoštva, dotače ga se i događa se čudo: »otvoriše mu se uši i razdriješi vez jezika te stade govoriti pravilno«. Isus ne čini čudo samo po svojoj riječi (Effata - otvori se!) nego i time što nesretniku prilazi blizu i dotiče ga se. Dodiruje njegove uši i njegov jezik. To Isusovo doticanje radikalno mijenja njegov život: može čuti i govoriti. Ta scena iz evanđelja može biti važna i imati posljedice i za naš osobni život. Nije li i naš život često sličan životu gluhog mucavca? Nismo li i mi često gluhi na Božju riječ, ne prečujemo li što nam želi reći, već stavljamo svoje vlastite interese i taštinu u prvi plan? Nismo li i mi ponekad kao nijemi te zbog pomanjkanja vjere nesposobni na riječ Božju odgovoriti, riječ Božju pred drugima posvjedočiti, navijestiti Radosnu vijest?

U takvim situacijama evanđelje nam poručuje: i mi možemo biti izliječeni od gluhoće i njemoće ako dozvolimo da nas Isus stvarno dirne u središte našeg bića. No, to nije »dar koji pada s neba«, to je dar koji zahtijeva i naš angažman, naše sudjelovanje. I mi moramo, poput ljudi iz evanđelja, moliti da nam Isus priđe blizu, da nas dodirne. Međutim, još je nešto važno. To se ne može dogoditi i uspjeti u strci i površnosti svakodnevice. Isus uzima nesretnika »nasamo od mnoštva«, tj. ozdraviteljski dodir moguć je samo ako se odmaknemo od vreve i gužve javnosti, ako si priuštimo trenutke sabranosti, razmišljanja, meditacije nad riječima Svetoga pisma. I konačno, moći čuti i moći govoriti idu zajedno, povezani su. Ako smo Isusovom porukom stvarno dirnuti, tada se mijenja i naš život - tada će njegova poruka »progovoriti« i riječju i djelom. Stoga dopustimo da nas istinski dotakne i dirne poruka današnjega evanđelja. Otvorimo oči, uši i usta kako bi nas riječ Božja dirnula u srce i donijela u našem svakodnevnom životu obilan rod.

24

Josip Koprek

http://www.kastav-crkva.orghttp://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbehttp://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html Početak Euharistijske godine 18. travanja 2009. NOVO!!!        www.rikatv.net, ili http://www.rikatv.net http://katehetski.ri-nadbiskupija.hrNove web stranice Riječko bogoslovno sjemenište pokrenulo je novi web portal na adresi http://bogoslovija-ri.hr/http://www.ri-nadbiskupija.hr/http://ri-nadbiskupija.com/

http://www.virc.at/texte/aktuell_h.htm propovijedi na više jezika među njima i hrvatski www.svetiantunpula.com http://www.frama-pula.tk http://www.samostan-poljud.comhttp://www.zupavostarnica.hr/ Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://obitelj.hbk.hrhttp://www.dom-turnic.hrOvo je dom gdje imamo mjesečno misu. O tome pročitajte više na njihovoj stranici.

http://www.veritas.hr

Razmatranje: Gluhi čuju, nijemi govore Patnja je dio našeg postojanja. Čovjek nastoji ukloniti zlo. Znanost nam koristi da se uklone posebno fizičke boli. Isus poznaje boli i patnje. Došao je liječiti. U njegovu kraljevstvu nema boli. Liječi stvarno, fizičke patnje, a napose spašava od grijeha, koji su u mnogim slučajevima izvor patnji i boli, liječi u sakramentima. Već sada, a u potpunosti u eshatonu. Ali već su sada vjernici sjedinjujući svoju bol Kristovim patnjama, iako ostane bol,

25

ispunjeni mirom i radošću.

Prorok govori o novom izlasku (1. čit.). Fiziološke bolesti bit će svladane: sljepoća, gluhoća, hromost i njemakov će jezik klicati. I geofizička pretvorba prostora: pustinja, stepa, sažgana zemlja postat će puna izvora. Dakle, cijelo čovječanstvo i priroda bit će preobraženo. Proroci fizičke nevolje prenose na ćudoredne, čovjek je jedno biće: tijelo i duša. Slijep je onaj koji ne zna raspoznavati Božja djela; gluh koji ne čuje glas Božji, nijem koji mu ne daje hvale. U potpunosti ta iščekivanja ostvaruje Isus.

Evanđelje nam donosi izlječenje gluhog mucavca. Isus ga uzima “nasamo od mnoštva”. Izbjegava mnoštvo, da ne shvate krivo njegove pokrete i izjednače ga s pokretima židovskih iscjelitelja i vračara. Zašto ovdje znakovima, dok drugdje samo riječju ozdravlja? Radi se o gluhom mucavcu. Isus mu pokretima želi pomoći da shvati da ga želi spasiti. U liječenju je uvijek osobni susret s Kristom. Isus slikovito čini znak onog što se događa, i tko je na djelu. Isus utisne prste u njegove uši, pljuvačkom se dotakne njegova jezika, pogleda u nebo i reče: “Effata! – to će reći: Otvori se!” Čudo je rječito. Isus je onaj koji je došao liječiti našu bijedu. Čudo je “znak” da se proroštvo ostvaruje (1. čit.). Isus je Mesija, koji ima doći.

“Effata” je Marko sačuvao u materinskom Isusovu jeziku. Ulazi u obred krštenja kao znak da moramo biti poučeni u vjeri slušanjem Božje riječi, i izražavati vjeru molitvom i životom.

Isus brani da se čudo razglasi. Ali oni su razglašavali “preko svake mjere”, zadivljeni govorili: “Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.” U ovim riječima imamo svjedočanstvo naroda da su počela nova vremena, konačnog spasenja.

“Dobro je sve učinio!” podsjeća nas na prvo stvaranje (Post gl. 1). Dakle, s Isusom počinje novo stvaranje. Čudo je Božji zahvat u korist čovjeka. Isus ga ne čini da zasiti ljudsku znatiželju za čudesnim, nego da čovjeka spasi, izliječi, ozdravi, dovede do spasenja. Povratak vida i sluha znak je božanskog oproštenja: da ozdravljeni otkrije Božja čudesna djela i otvori se Božjoj riječi. Čudo je ostvareno u Dekapolisu, poganskoj sredini. Spasenje je ponuđeno ne samo Židovima nego i poganima.

Drugo čitanje nam donosi odlomak iz poslanice Jakova: protiv nejednakosti i suđenja drugih. Kršćanin ne smije biti pristran i gledati tko je to. I ne smije suditi druge. Mora slijediti primjer Krista. Baština kraljevstva i vijenac života udjeljuje se ne bogatašima, nego ubogima koji su “bogataši u vjeri”, koji djelima dokazuju pravo bogoslužje, koji ljubav prema Bogu životom i riječima potvrđuju.

Evangelizacija nije samo u riječima, mora se očitovati u djelima. Misionar dolazi s evanđeljem ali liječi i tjelesa, ublažava bol i utažuje glad. Svaki od nas mora evangelizirati životom, dobrotom ljubavlju. Svi smo na to pozvani. Kod toga ne smijemo zaboraviti da je Božja riječ jača od naših bolova i siromaštva našeg vremena (kao glad, žeđ, nezaposlenost, droga). Bog sam dolazi da nas spasi. Isus se pojavio kao liječnik duša, kao Mesija, Spasitelj, kao Početak novog vremena. I to svoje djelo nastavlja u Crkvi svojoj, i u svakom od nas. Nikada nismo sami: Gospodin je uvijek s nama.

http://www.hkr.hr

http://www.hkr.hr26

http://www.isusovci.hr/prostorduha/Duhovne vježbe na internetu - DVonlinehttp://www.katolici.org

KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/http://www.fokolar.hr/1000.html http://www.palotinci.hrhttp://www.vitapax.hr/http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htmwww.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.htmlmožete preuzeti dobre i poučne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/možete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/ http://www.fsr.hr/ http://fsrbrod.blogspot.com/http://fsr-kaptol.hr/http://www.molitve.infowww.gafos.hr/ arhitektura

http://www.graficapastorale.it/

http://qumran2.nethttp://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=136&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.php?id=96&&tutti=1

http://www.qumran2.net/indice.pax?id=96&&tutti=1 PLAKATI ZA POJEDINE NEDJELJE i SVETKOVINE U GODINIhttp://www.qumran2.net/indice.pax?id=136&&tutti=1 http://www.qumran2.net/indice.pax?c=disegni&autore=2769&pag=2plakati za djecu i mlademožete preuzeti dobre i poučne prezentacije na talijanskomhttp://www.videograficapastorale.it/index.php/galleria-immagini/category/17-sfondi-per-manifestiPLAKATI I VIDEO NA GORNJOJ STRANICI ZA NEDJELJE.http://www.qumran2.net/indice.php?c=disegniCRTANI PLAKAT-CRTEŽI ZA CIJELU GODINU (iznad link)http://www.benedictinescat.com/http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskomhttp://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramita.html

27

http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskomhttp://www.giovannipaolo.it/copiacontroguai/index.htmhttp://lnx.catechista.it/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=114&Itemid=56 DVIJE STRANICE KOJE IMAJU LIJEPE PREZENTACIJEhttp://www.graficapastorale.comvideo grafika za pastoralhttp://www.kosljun.hr http://www.zupavostarnica.hr/Stranica župe Voštarnica u Zadru

http://www.hamradio.hr/9aff/9AFF-028_Kosljun/kosljun.htm

http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htmhttp://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.http://www.hbk.hr/biblija/search.phphttp://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezikawww.bible-multimedia.orghttp://www.suzazanajmanje.blog.hr/http://vjeronauk.net/ stranica vjeroučitelja ima puno dobrih stvari u ppthttp://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/ www.republikahrvatska.comDuhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.htmlhttp://www.hrvatskauljudba.hr/ http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP http://www.bibbiaecomunicazione.it/http://www.svivan.ba/http://www.karmelbsi.hr http://www.benediktinci.hr/

http://zrno.fsb.hr/blago/ ČASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm http://www.izbicno.info

www.frafranjomabic.info XXIII NKG BBožja briga za siromašne, kako vidimo i danas u sva tri čitanja, je jedan neprekidni lanac i hod u objavi, od proroka do samoga Isusa iz Nazareta, što se na poseban način vidi i očituje u Evanđelju. Po prorocima i samome Isusu oslobođenje siromašnih je znak mesijanskih vremena. U ovom smislu možemo staviti Isusova čudesa i današnje ozdravljenje gluhonijemoga. Isus je na strani siromašnih, odbačenih, bolesnih i grješnih. Neprestano je bio među njima i njima je posvetio prvi zaziv blaženstava i usporedbu o milosrđu, u čemu se vidi Božja briga za ono što je izgubljeno.Bog voli siromahe, ne zato što su bolji od drugih, već zato jer je On dobar, milosrdan i brani potlačene i obespravljene. Zato je njima upućena prije Vesela Vijest, Evanđelje koje ih oslobađa i koje im donosi Kraljestvo Božje. Bog je uvijek imao sluh za siromahe, pa bili oni siromasi u bilo kojem smislu. Čak to nalazimo i u Talmudu, pa rabinskim spisima, Starom Zavjetu sve do evanđeoske brige Isusa za sve siromašne, potlačene, obespravljene, hrome, bolesne, odbačene."Kada nepravedni čovjek progoni pravednoga čovjeka, Bog je uvijek na strani čovjeka pravednika progonjenoga. Ako jedan nepravedni čovjek progoni nepravednoga čovjeka, Bog je uvijek na strani čovjeka koji je progonjen, makar i on bio nepravedan, ali je sada progonjen. Ako

28

jedan pravedni čovjek progoni nepravednoga, također i u ovom slučaju Bog je uvijek na strani čovjeka kojega progone, pa bio on i nepravedan.”(Talmud).Budi uvijek na strani gladnih, pa neka su gladni zato što su lijenčine. Budi na strani ožednjelih, pa makar njihovom nebrigom nisu iskopali bunar. Budi na strani golih, makar su proigrali svoju odjeću. Budi na strani bolesnih, pa makar oni da su narušili svoje zdravlje svojim manama i zlim navikama. Budi na strani zatočenih, pa makar oni bili i najveći zločinci, no imaj na umu da ih ne učiniš važnijima od njihovih žrtava koje su bile progonjene iako, znamo, da su bile nevine(G.p.G,Mabić/Jukić,Pr.V.229).Vratimo se današnjem siromahu iz evanđeoskog ulomka. Biti gluh u biblijskom smislu i rječniku je značilo biti bolestan ili još teže, uronjen u bol. U jednom drugom smislu je značilo biti neposlušan, ako je slušati i čuti Boga značilo vjeru (Pz 6,4). Ali zato izliječena gluhoća, kao i sljepoća, postaju jedan jasni znak ponovnoga života i žive vjere. Sam Isus Ivanovim učenicima govori da će gluhi ponovno zadobiti sluh (Mt 11,5). Zato današnje Isusovo ozdravljenje gluhonijemoga sa svim ritualom ima svoje dublje i veće značenje. To je znak ljubavi prema izgubljenoj ovci .- njegovom siromahu. Ovo vraćanje sluha postaje znak punine spasenja koje donosi Spasitelj svakome od nas. Zato je ovdje jasno da se ne radi o samom otklanjanju mane, već je to znak čitavom Izraelskome narodu, jer je Izrael, kako kažu proroci i sam Isus, tvrde šije i ušiju prema Riječi Božjoj, pa je zato i nesposoban dati jedan valjani odgovor Bogu. Ostaju oni siromasi koje bogati preziru i ponižavaju, a oni sami to ne vide i ne žele mijenjati zlokobnu stvarnost. Ne žele vidjeti i čuti Boga koji preko svoga Sina djeluje čudesnim znakovima da im otvori uši i jezik, kako bi mogli čuti Božji poziv svojim ušima i svojim jezikom dati hvalu Bogu. Tako mi u sakramentu krštenja svaki put molimo tu molitvu i dotičemo se jezika i ušiju novokrštenika.Jesmo li svjesni da se i naših ušiju i jezika tiče ovo današnje evanđelje, odnosno poruka ove svete mise, Svete Crkve i ove svete nedjelje? Lijepo je pogledati i čuti ove prizore i sročiti Izraelu i kršćanima neposlušnost Božjoj Riječi. No, to isto važi i za mene. Ovaj prigovor je upućen danas meni, odnosno ovaj poziv danas zove mene da vidim koliko svojim zdravim ušima čujem Božju Riječ i koliko svojim zdravim jezikom slavim svoga Stvoritelja.Sama Crkva sebe smatra "znakom, sakramentom i sredstvom najdubljega jedinstva s Bogom i jedinstva sa čitavim ljudskim rodom i znakom posvemašnjega sakramenta spasenja Božjega za ljude" (Usp. LG 1 i 48). Budući da su ljudi o kojima je riječ u najvećem broju siromasi u svakom pogledu, a sam Isus se je s njima poistovjetio i danas poistovjećuje, tako i sama Crkva mora izabrati put prema siromasima i sa siromasima, ulazeći hrabro u njihov svijet i živeći u njihovom svijetu i njihovim okolnostima. Možemo je zvati "Crkvom Siromaha". Tada bi ovaj govor i izbor siromaha po Isusovom i Božjem naumu značio i bio prava briga za siromahe. To bi bila briga očita svakom oku i svakidašnja, ona Isusova koju su potvrdila djela Apostolska, a i toliki sveci i zajednice kršćana tijekom svih stoljeća.Hvala Bogu, ima ih i danas među nama u našoj Crkvi. Samo ostaje pitanje meni i tebi koliko mi činimo ovdje u stvarnosti i kako shvaćamo ovaj današnji Gospodinov poziv i sami primjer.Kao što je Krist donio otkupljenje preko siromaštva i progonstava, tako je i Crkva (ja i ti) pozvana da uzme i ide istim putem da donese i priopći svojim primjerom ljudima danas plodove spasenja (Usp LG 8). Gospodine otvori nam uši da te mognemo čuti i razriješi nam spone jezika da te mognemo slaviti i zahvaljivati Ti na neizmjernim darovima koje nam daješ!MALA GOSPAU Njemačkoj, na nekom groblju, ima jedan stari grob za koji ne zna čiji je, a na njemu nema nikakav natpis nego samo urezan jedan običan srp. O tom grobu postoji slijedeća priča:Neka je majka udovica imala sina jedinca. Ovaj se raskalašio i okrenuo u svako zlo pa je na koncu postao i ubojica i, naravno, osuđen je na smrt. Netom je čula majka za osudu svoga sina pošla je obilaziti suce i moliti da joj sina ostave na životu. Plakala je gorko i molila gorljivo da je suci nisu mogli odbiti, a, zna se, ne mogu ni pravde povrijediti. Dali su joj jednu nemoguću zadaću. Naime ako od izlaska do zalaska sunca požanje čitavo polje pšenice, koja je tada bila sazrijala, ostaviti će joj sina na životu. Njezina majčinska ljubav je tada stupila na djelo. Žela je i žela. Nije jela niti pila. Ni glavu nije podizala da ne bi dragocjeno vrijeme gubila. Rukovet po

29

rukovet je padala pred njom. Kada je sunce zadnju zraku na polje bacalo, ona je zadnju rukovet pšenice požela. Sin je bio spašen, a ona se od umora srušila mrtva na zemlju. Pokopali su je i kao znak majčine ljubavi i žrtve stavili su srp.Ispričao sam ovaj primjerić na početku našega razmišljanja da nas uvede pobliže u tomu koju sam dobio za večeras, a to je Marija naša utjeha i utočište. To Marija nikada ne bi mogla biti da nije iskusila sve patnje počevši od nerazumijevanja samoga naviještenja pa sve do križa.Obredno obrezanje, bijeg u Egipat, gubljenje Isusa u jeruzalemskom hramu samo su jedan uvod u Kalvariju na kojoj je njen sim raspet između dvojice razbojnika. Na glavi kruna od trnja, oči ne mogu više ni suziti, ruke i noge probodene, cijelo tijelo je jedna velika rana.Marija je to sve gledala, nije pobjegla sa Kalvarije. Zamislimo tako gledati svoje dijete i u takvim okolnostima koliko dugo čekati njegovu smrt. Mala usporedba! Kada je Hagara pobjegla sa svojim sinom od Abrahama i našla se u pustinji bez vode i hrane za svoje dijete, nije mogla gledati njegovu smrt, već ga je ostavila da ne bude svjedokom njegovih muka.Zatim, poznajući majke znamo da one nisu kadre slušati da pred njima netko govori o njihovoj djeci; ili će pobjeći sa mjesta događaja ili će odmah početi braniti svoje dijete. Blažena Djevica je bila prisiljena čuti sve one psovkem, pogrde, uvrede što su upućivane umirućem na križu: "Ako si Sin Božji … tvoji vojnici spavaju … sagradi Salamonov hram u tri dana … ako si kralj … ?"Pod križem je osjećala jednaku bol i u srcu i u dlanovima i na glavi kao i njeno Dijete i tko ju može i tko ju je mogao razumjeti. Na uzvik "žedan sam" njegova majka mu zadnji put ne može dodati vode. Ne moći umirućem sinu natopiti vodom usne. Komentar suvišan."Bože moj zašto si me i ti napustio?" Na ove riječi je ostala uronjena u sebe i sa svojim Djetetom je znala da je otkupljenje blizu. Danas je zato i Sveta crka naziva Suotkupiteljicom.Čak joj nije bilo dopušteno da bude uz mrtvo tijelo svoga Sina, jer je ubrzo, radi svetkovine, čim je umro i pokopan. Mač boli se ostvario i probada joj srce. Marija ostaje dostojanstvena kao i čitava ževota. David je cvilio i urlao u kraljevskoj palači nekoliko dana kada je čuo za smrt svoga sina Abšaloma, dok se ovdje brda tresu, hramska zavjesa se kida na dvoje, grobovi se otvaraju, Marija ostaje dostojanstvena i na na sedam žalosti dolazi i najteža, ali Ona ostaje na svome putu potpunoga povjerenja uza sve kušnje uza svoga Sina i Gospodina Boga.Ova Blažena Djevica, ova Majka Božja koja je svjedok svega i na ovakav način je moja, tvoja, naša Majka koja nas razumije jer je sve proživjela, koja nas zove jer znade lijek našoj slabosti, koja nas voli jer ju je ljubav i neizmjerno povjerenje vodilo i u najtežim trenucima, zove nas da nam udijeli ono čega najviše i ima, a to je njezina neizmjerna ljubav.Bogu hvala, svi smo mi ovo iskusili, Bogu hvala, tako se i u priliku ponašamo. Kao što u svakidašnjem životu znamo veoma često govoriti i s razlogom i bez razloga "majko moja" cijeneći našu majku koja nas je rodila kao najdraže stvorenje za koje ne postoje riječi i misli da je opišu i iskažu sve ono što srce osjeća tako i ovo prenosimo na našu Nebesku Majku. Ovdje moramo priznati da to činimo češće kada smo u kakvoj tjeskobi, nevolji ili neizvjesnosti, odnosno kada nam treba zaštita, uostalom, što nije tako malo i to moramo cijeniti. Ona je naša utjeha i naše utočište u svemu, pa zašto ne bi bila i u ovakvim trenucima. Naš poziv ide prema njoj – Majko moja, Gospe moja.Nismo mi svećenici niti naredili niti predložili krunicu našemu vojniku oko vrata. Ljubav našega čovjeka prema Blaženoj Djevici i izgrađena vjera su to naložili kao normalno ponašanje i normalan čin koji proizlazi iz svagdanjega života i svagdanje vjere. Nemojmo sada uzimati onih nekoliko primjera zlouporabe sa krunicom oko vrata i sa zlim jezikom ili još gorim rukama. Hvala Bogu takvih je jedna neznatna cifra koji nam ne mogu pomutiti ove vrijednosti. Upitajmo naše ranjenike i one koji su se nalazili u većim poteškoćama za je za njih bila molitva Mariji i kakvo je ona utočište i koja utjeha, a uostalom svi mi to možemo zajedno odgovoriti i svaki dan naše povjerenje prema Njoj ojačavati. Ona nas nikada neće iznevjeriti. Molimo ju onako kako molimo našu majku. Zazovimo ju kako zazivamo našu majku. Jednako kako i dijete ili starac. Starac ili starica kada umiru jednako vapiju "majko moja" kao i dijete kada mu drugo oduzme igračku. Bolje pomoći i ne možemo naći od molitve i pomisli na majku.Gospodin Isus nam je osigurao kada nas je učio moliti da će nam Otac dati sve što ga Sin zamoli.

30

Sve što Majka Božja zamoli Sina Božjega dat će joj, dodali su sveci preporučujući molitvu našem utočištu i našoj utjehi BDM. Sve što djeca – mi kršćani zamolimo Majku našu nebesku dat će nam se, kaže nam naša kršćanska duša i naša vjera. Zato ju molimo, zato joj kucajmo na vrata ustrajno i pobožno, dostojanstveno i iskreno kako joj priliči. Ne bojmo se odgovor neće izostati kao ni toliko puta do sada. Ne nanosimo joj boli mimo svih boli, a to je naše životno ponašanje smrtnoga grijeha, teških psovki i svega onoga što nam zatvara, ne samo vrata, nego i put prama Njenom Sinu, odnosno prema Gospodinu Bogu i vječnom spasenju.Ona je tu da nam pomogne, nama grešnicima, ali ne samo koji ćemo ju neprestano vrijeđati i grditi, a zazivati netom zatreba. Upitaj samo sebe, bi li ti drugome pomogao kada bi se prema tebi tako ponašao? Majka će oprostiti, ali je naše itekako pratiti da onu određenu mjeru ne prevršimo i ne prijeđemo svaku granicu. Majka će požnjeti ono polje pšenice za moju dušu, a ja se moram pitati je li to moglo drugačije i bolje sa moje strane. Onda bi njezin zagovor bio puno bolji. Moram biti iz dana u dan bolji suradnik svoje majke, a njena pomoć i njena ljubav na putu prema njenom Sinu neće izostati. Kad je Alah stvarao svijet stvorio je more, zemlju i rijeke, planine i ravnice. Stvorio je u moru kitove, u rijekama krokodile, u planinama lava i tigra, a u pustinji devu i žirafu. Čovjeka još nije bilo. Kada je Alah zahvatio iz Nila posvećeni mulj i htio načiniti čovjeka u tom mulju je bio jedan rak koji je ugrizao Alaha za prst. Tri kaplje krvi su potekle i pomiješale se sa muljem. Od mulja je načinjen čovjek, a od krvi majčino srce. Arapska. (Od majčina srca je napravljeno Božje Tijelo i Božje Srce.)

fra Franjo Mabić

http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/Duje Bonačić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:www.dbfoto.infohttp://www.ofm.hr/index.php/korisni-linkovi

http://www.franjevci-split.hr/ 23. nedjelja: NAJPRIJE ZDRAVLJE? Mk 7,31-37

Tema ‹zdravlje› sveprisutna je. Svakodnevno slušamo razne zdravstvene savjete. I političari u predizborno vrijeme obećavaju da će posebnu pozornost posvetiti zdravstvenoj politici. Farmaceutska industrija nastoji zadovoljiti ljudsku potrebu za zdravljem i ubire basnoslovne zarade. Na svakom koraku susrećemo ponude kojekakvih iscjelitelja. Što reći o svemu tome? Je li naše zdravlje najviše dobro kojemu sve treba podrediti? Je li spasenje koje je Isus donio samo “spas duše”? Evanđelist Marko ne piše Isusov životopis u modernom smislu riječi. On opisuje razne prizore iz Isusova života. Takav jedna prizor donosi u današnjem evanđeoskom odlomku. Isus ozdravlja gluhoga mucavca. Isus je liječio bolesne. I njegovi učenici. I danas se događaju ozdravljenja. Postoje čudesa, neobjašnjiva iscjeljenja. Ali Isus nije sve ozdravio! To treba jasno reći. Mnogi koji su došli Isusu i slušali njegove propovijedi vratili su se kući sa svojim bolestima. Isus nije bio tek karizmatski iscjelitelj. Barem ne u smislu nekog ‹čudotvorca› koji redovito prima pacijente u svojoj ordinaciju. Ako je ozdravljao, tada to bijahu znakovi. Tjelesno zdravlje nije preduvjet vjere u Božji spas. Niti je bolest dokaz da je netko od Boga odbačen ili kažnjen. Unatoč bolesti, vjera može ostati neuzdrmana. Nije Isus bez razloga nazvao blaženima upravo one koji osjećaju Božju nazočnost usred patnje, usred bolesti, usred progonstva i raznoraznih životnih protivština.

Naravno, ljudski je sebi i drugima zaželjeti tjelesno i duševno zdravlje. Zdravlje je veliko dobro. Razlog za zahvalnost. Toliki bi dali sve da mogu ozdraviti. ‹Zdrav prosjeka sretniji je od bolesna kralja!› – kaže se.

31

Što će čovjeku sve, ako nema zdravlje?! No, zdravlje u evanđeoskom smislu više je od odsutnosti bolesti ili od toga da tijelo ‹dobro funkcionira› i da smo ‹u formi›. Zdravlje u evanđeoskom smislu znači ponajprije da je moj duh zdrav. Jer, postoje i ‹bolesti srca›: hladnoća, neosjetljivost, pobuna, sebična ljubav, volja za nadmoću, i slično. Ne obolijevaju samo tjelesni organi, već i misli, osjećaji, međuljudski odnosi.

I današnji je čovjek gluh i nijem, poput čovjeka o kojemu govori evanđelje. Gluh je! Zato što ne sluša Božji govor, Božju istinu, Božji glas. A ne čuje ni govor svoga bližnjega. Effata – Otvori se! Kaže nam Isus. U duhovnom smislu mnogi su kršćani ne samo gluhi, nego i nijemi. Ne govore ni s Bogom (molitva) ni s bližnjima (ljudski odnosi). Otvori se! – misli se na duhovno otvaranje ušiju i na otvaranje srca bližnjima.

Bolest je uvijek raskrižje. U bolesti tijelo postaje slabo i tada shvaćamo kako je slab oslonac u materiji. Mijenjamo način razmišljanja i stavljamo se u drugačiji odnos prema našem duhu. Bolest je prilika za duhovno buđenje i samilost. Ozdravljenje dolazi iznutra prema van, snagom Božjeg duha u nama. Čovjek koji je u Bogu, on je uvijek zdrav.

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htmhttp://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.htmlhttp://www.zmr.hr/index4.htmlhttp://www.cdp.hr/http://www.tabor.com.hr/http://www.injigo.com/Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne vježbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program započela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc. Marica Čunčić.http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html

Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.

Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beč.Udruga djeluje od 1986. godine.Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Željko Batarilo

Srdačan pozdravhttp://www.trsat-svetiste.com/index.htm

http://ocimadrugoga.blogspot.com/ Ovdje možete pronaći jako puno poučnih primjera. Hvala autoru.

http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

http://cudaprirode.com/portal/

http://www.rama-prozor.info/cms/index.php

http://www.samotnjak.com/

http://www.tebe-trazim.com/index.phpvrlo lijepa stranica

http://rosarioonline.altervista.org/index.php 32

http://medjugorskiglas.blog.hr/

http://www.frama-portal.com/poveznice/

http://www.frama-portal.com/

Franjevačke poveznice: OFS   Hrvatska

Međunarodno vijeće OFS – a

Socijalna inicijativa OFS – a i FRAME

Franciscians International

Klarise Zagreb

Duhovni asistenti i asistentice: Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda

Hrvatska provincija sv. Jeronima Franjevaca konventualaca

Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri

Hrvatska kapucinska provincija sv. Leopolda Bogdana Mandića

Franjevci trećoredci glagoljaši

Franjevačka provincija Uzvišenja sv. Križa – Bosna Srebrena

Hercegovačka provincija Uznesenja BDM

Milosrdne sestre sv. Križa

Zajednice mladih: Hrvatska dehonijanska mladež

Salezijanska mladež

Crkva i ostale poveznice: Hrvatska biskupska konferencija

Redovnici i redovnice

Ured za mlade HBK

Hrvatski Caritas

Zajednica Taize

SPAS – studentski pastoral

Glas Koncila

Veritas

Informativna katolička agencija (IKA)

Hrvatski katolički radio (HKR)

33

Radio Marija

DUHOS – Duhovnost osječkih studenata

Bivša stranica www.svetifrane.org nalazi se pod imenom nove domene: http://www.fradragoljevar.com/

2015. KOLOVOZ

N 30 22. KROZ GOD., Didak, RadoslavP 31 Rajmund, Paulina

RUJAN

U 1 Egidije, BrankaS 2 Kalista, Divna, IngridČ 3 Grgur Veliki, GordanaP 4 Rozalija, Iris, MarinS 5 Majka Terezija, CvjetkoN 6 23. KROZ GOD., Zakarija, DavorP 7 Marko Križevčanin, DragicaU 8 Mala G. (Čempresata)S 9 Alen, Budimir, HijacintaČ 10 Nikola Tolentinski, PulherijaP 11 Prvoslav i Hijacint, GašparS 12 Ime Marijino, Mirjana, SilvijaN 13 24. KROZ GOD., Ivan ZlatoustiP 14 Uzvišenje sv. KrižaU 15 Gospa Žalosna, DoloresS 16 Eufemija, Kornelije (kvatre)Č 17 Rane sv. FranjeP 18 Josip Kupertinski (kvatre)S 19 Januarije, Teodor (kvatre)N 20 25. KROZ GOD., Andrija KimP 21 Matej, ap. i evanđ. U 22 Mauricije, SvetkoS 23 Lino, Pio iz PietrelcineČ 24 Gospa od OtokaP 25 Aurelija, Zlata, KleofaS 26 Kuzma i Damjan (Knežica)N 27 26. KROZ GOD., Vinko PaulskiP 28 Vjenceslav, Vencel, VišeslavU 29 Mihael, Gabriel i RafaelS 30 Sv. Jeronim, zaštitnik Provincije

LISTOPAD

Č 1 Terezija od Djeteta IsusaP 2 Anđeli čuvari, Vedran

34

S 3 Maksimilijan, Gerard, EdmundN 4 27. KROZ GOD., Sv. Franjo AsiškiP 5 Flavijan, Miodrag, FloraU 6 Bruno, RenatoS 7 Gospa od Ružarija (Ružarica)Č 8 Srđ i Bako, Dan nezavisnosti ■P 9 Dionizije, DenisS 10 Franjo Borgija, DanijelN 11 28. KROZ GOD., Firmin, TvrtkoP 12 Serafin, MaksoU 13 Edo, HugolinS 14 Kalist, Stanislav, DivnaČ 15 Terezija AvilskaP 16 Margareta M. AlacoqueS 17 Ignacije Antiohijski, VatroN 18 29. KROZ GOD., MISIJSKA Luka, evanđelistP 19 Petar Alkantarski, Pavao od KrižaU 20 Vendelin, Irena, MiroslavS 21 Uršula, CelinaČ 22 Marija Saloma, Ivan Pavao II.P 23 Ivan KapistranS 24 Antun Marija ClaretN 25 30. KROZ GOD., Katarina Kotrom., Spomen DakseP 26 Demetrije, RadovanU 27 Sabina, Gordana, Duh AsizaS 28 Šimun i Juda TadejČ 29 Narcis, Linda, DarkoP 30 Alfonz Rodriguez, MarceIS 31 Kristofor, Vuk

STUDENI

N 1 31. KROZ GOD., SVI SVETI (Matica) ■P 2 DUŠNI DANU 3 Martin PorresS 4 Karlo Boromejski, DragoČ 5 Mirko, Ljiljana, P 6 Leonard, Sever, MelanijaS 7 Ernest, Karina, Mila, BaldoN 8 32. KROZ GOD., Gracija Kot.P 9 Posv. Later. bazilike, VitoU 10 Leon VelikiS 11 Martin, biskup, (Šumet)Č 12 Jozafat, SilvanP 13 Stanislav Kostka, Ivan TrogirskiS 14 Nikola TavelićN 15 33. KROZ GOD., Albert Veliki, LeopoldP 16 Ivan Trogirski, MargaretaU 17 Elizabeta zašt. FSRS 18 Posveta bazilike sv. Petra i PavlaČ 19 Matilda, Faust, KristinP 20 Srećko, SilvestarS 21 Mavro, Gospa od Zdravlja

35

N 22 KRIST KRALJ, Cecilija, DobrilaP 23 Klement, BlagoU 24 Krševan, KrizogonS 25 Katarina Aleksandrijska, KataČ 26 Hugo, Konrad, LeonardP 27 Virgilije, Maksim, ValerijaS 28 Jakov Markijski, DržislavN 29 1. DOŠAŠĆA, Svi sveti Franj. redaP 30 Andrija, ap., Hrvoslav

PROSINAC

U 1 Natalija, BoženaS 2 Bibijana, Blanka Č 3 Franjo Ksaverski, Lucije P 4 Ivan Damašćanski, Barbara S 5 Saba, Savka, Ada N 6 2. DOŠAŠĆA, Nikola, Nikša (Dračevo selo)P 7 Ambrozije, Agaton U 8 Bezgr. začeće BDMS 9 Zdravka, Valerija, Abel (kvatre)Č 10 Gospa Loretska, JulijanaP 11 Damaz, Damir (kvatre)S 12 Ivana F. Chantal (kvatre)N 13 3. DOŠAŠĆA, Lucija, SvjetlanaP 14 Oton iz Pule, Ivan od Križa U 15 Drinske mučenice, DarijaS 16 Adela, Zorka, Albina Č 17 Lazar, FlorijanP 18 Gracijan, Bosiljko S 19 Urban, Tea, Vladimir N 20 4. DOŠAŠĆA, Amon, Teofil P 21 Petar Kanizije, Mihej pr.U 22 Honorat, ČaslavS 23 Ivan Kentijski, Viktorija Č 24 BADNJAK, Adam i Eva, Delfin P 25 BOŽIĆ - ROĐENJE ISUSOVO ■S 26 Stjepan Prvomučenik ■N 27 SV. OBITELJ, Ivan, ap. i ev., Janko, Fabiola P 28 Nevina dječica, Nevenka U 29 Toma Becket S 30 Nicefor, Trpimir Č 31 Silvestar, papa, Zahvalnica

■ oznaka za državne blagdane (neradne dane)

36