upravno procesno pravo

5/14/2018 UPRAVNO PROCESNO PRAVO - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/upravno-procesno-pravo-55ab4e0828ecc 1/25

1

UPRAVNI POSTUPAK

1. Pojam upravnog postupka• upravni postupak obuhvata ona pravna pravila kojima se reguliše redosljed procesnih radnji,

forme radnji i akata, pravni lijekovi, kao i izvršenje upravnih akata donesenih od strane

organa uprave prilikom rješavanja o pravima i obavezama graðana i organizacija kojeproizilaze iz materijalnopravnih propisa upravnog prava.

• upravni postupak èine pravna pravila kojima se reguliše obavezno postupanje državnih(republièkih) organa i organizacija kada u upravnim stvarima, neposrednom primjenommaterijalnih propisa, rješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca,pravnih lica ili drugih stranaka.

2. Opšti upravni postupak • obuhvata skup pravila postupanja za rješavanje pojedinih upravnih stvari koja se mogu

primijeniti za postupak i rad organa uprave kao i drugih državnih (republièkih) organa kadarješavaju o pravima, obavezama ili pravnim interesima pojedinaca, pravnih lica ili drugihstranaka u svim oblastima uprave.

• to su ona pravila postupka koja su zajednièka za sve ili najveæi broj oblasti uprave i važe zasve organe uprave koje u tim oblastima rješavaju pojedinaène upravne stvari za koje nijepropisan poseban upravni postupak.

• u našem pozitivnom zakonodavstvu, pomenuta pravila sadržana su u Zakonu o opštemupravnom postupku.

Posebni upravni postupci• posebni upravni postupci obuhvataju procesnopravna pravila koja su obièno sadržana u

zakonima kojima se reguliše rad nekog organa ili materija u odreðenoj upravnoj oblasti (npr.unutrašnji poslovi, carina, porezi, doprinosi itd.).

• to su pravila koja važe za pojedine upravne materije. • dosljednim tumaèenjem zakonskih odredbi o posebnim upravnim postupcima, može se

zakljuèiti da po njima postupaju taèno odreðeni organi u konkretnoj pravnoj situaciji.• tako, npr. carinski organi, rješavajuæi po nekoj konkretnoj upravnoj stvari, ponekad

primjenjuju posebni postupak koji je razlièit od normi opšteg upravnog postupka.

3. Koja dva cilja se postiţu osnovim naèelima? • njima se traži uravnoteženje dva osnovna cilja, i to: •

1. zaštita javnog interesa i objektivne zakonitosti i• 2. zaštita pojedinaènih i subjektivnih interesa pojedinaca i grupa.

4. Osnovna naèela• 1. naèelo zakonitosti,• 2. naèelo zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa, • 3. naèelo efikasnosti,• 4. naèelo istine,• 5. naèelo saslušanja stranke, • 6. naèelo slobodne ocjene dokaza,•

7. naèelo samostalnosti u rješavanju, • 8. naèelo dvostepenosti u rješavanju (pravo na žalbu), • 9. naèelo konaènosti i pravosnažnosti rješenja,



2

• 10. naèelo ekonomiènosti postupka,• 11. naèelo pružanja pomoæi neukoj stranci,• 12. naèelo o upotrebi jezika i pisma.

5. Naèelo efikasnosti• podrazumijeva provoðenje postupka bez odugovlaèenja, ali i onemoguæavanje svake

zloupotrebe procesnih prava koja pripadaju uèesnicima u upravnom postupku.• univerzalno, odnosno opšte naèelo.• ne smije iæi na štetu donošenja pravilne i zakonite odluke organa, odnosno ovo naèelo ne

smije doæi u koliziju sa naèelom zakonitosti ili naèelom utvrðivanja istine.

Naèelo ekonomiènosti• èl 14 ZOUP - upravni postupak vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge

uèesnike u postupku, ali istovremeno tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilnoutvrðivanje èinjeniènog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

• naèelo brzine i • naèelo štednje.

6. Naèelo samostalnosti u rješavanju • sudovi - nezavisni – org uprave- samostalni. • samostalnost organa u rješavanju i samostalnost ovlašæenog službenog lica.• organ vodi upravni postupak i donosi rješenje samostalno, u okviru ovlašæenja utvrðenog

zakonom.• sl.lice samostalno utvrðuje èinjenice i okolnosti i na podlozi utvrðenih èinjenica i okolnosti

primjenjuje zak. i druge propise.

7. Naèelo dvostepenosti ili pravo ţalbe •

ustavna kategorija sadržana u Ustavu RS • Èl. 12 ZOUP - protiv rješenja donesenog u prvom stepenu (prvostepenog rješenja) stranka

ima pravo na žalbu.• samo se zakonom može propisati da u pojedinim upravnim stvarima žalba nije dopuštena, i

to samo ako je na drugi naèin obezbijeðena zaštita prava i pravnih interesa stranke i zaštitazakonitosti.

Ţalba zbog æutanja administracije • pod uslovima propisanim ZOUP stranka ima pravo na žalbu i kad prvostepeni organ u

odreðenom roku (mjesec, odnosno dva mjeseca) ne donese rješenje po njenom zahtjevu,odnosno ne donese rješenje u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, a u interesu

stranke (tzv. æutanje administracije).

Dvostepenost upravnog postupka• protiv rješenja donesenog u drugom stepenu žalba nije dopuštena.• upravni postupak je dvostepen, pa se ispitivanje zakonitosti upravnog akta u upravnom

postupku završava odlukom drugostepenog organa.• takvo rješenje je konaèno i protiv njega se dalje može jedino voditi upravni spor pred

nadležnim sudom.

8. Naèelo konaènosti i pravosnaţnosti rješenja • Èl. 14 ZOUP:• rješenje protiv koga se ne može izjaviti žalba (konaèno rješenje), niti pokrenuti upravni spor

( pravosnažno rješenje), može se poništiti, ukinuti ili izmijeniti samo u sluèajevima koji suzakonom predviðeni.



3

Naèelo konaènosti i pravosnaţnosti rješenja ima dva osnovna zadatka 1. da se onemoguæi odugovlaèenje postupka bilo u interesu stranke, bilo u interesu organa.2. unosi pravnu sigurnost u ustavni poredak države, s obzirom na to da se ne može dirati upravo pojedinaca (subjektivna pravosnažnost).

99.. NNaaddlleežžnnoosstt

nnaaddlleežžnnoosstt oovvllaaššææeennoogg oorrggaannaa uupprraavvee pprreeddssttaavvll j jaa p p r r a a v v o o i i d d u u ž ž n n o o s s t t p p o o s s t t u u p p a a n n j j a a oovvllaaššææeennoogg oorrggaannaa uu ooddrreeððeennoo j j pprraavvnnoo j j ssttvvaarrii nnaa ooddrreeððeennoo j j tteerriittoorrii j jii uu uupprraavvnnoomm ppoossttuuppkkuu..

nnaaddlleežžnnoosstt ((ssttvvaarrnnaa iillii mm j jeessnnaa)) uuvvii j jeekk ssee ooddrreeððuujjee zzaakkoonnoomm iillii nneekkiimm ddrruuggiimm pprraavvnniimm pprrooppiissoomm zzaassnnoovvaanniimm nnaa zzaakkoonnuu..

• dva osnovna oblika nadleznosti, i to: • 1. stvarna i• 2. mjesna nadležnost .

10. Delegacija nadleţnosti • podrazumijeva pravo organa nadležnog za rješavanje da odreðene upravne stvari iz

svoje nadležnosti prenese na drugi organ istog stepena ili organ nižeg stepena (što jenajèešæi sluèaj).

• delegaciju je moguæe primijeniti samo ako to zakon predviða.

11. Subdelegacija• ovlašæenje nižeg organa na koji je delegacijom prenesena stvarna nadležnost, da

rješavanje odreðene upravne stvari, odnosno vršenje odreðenih poslova ustupi ili prenesena rješavanje svom nižem, podruènom organu.

• mora biti predviðena zakonom.

12. Supstitucija• supstitucija (ili devolucija ili avokacija) - pravo, odnosno ovlašæenje upravnog organa

višeg stepena da preuzme i rješava upravnu stvar ili odreðene poslove iz nadležnostiorgana nižeg stepena.

• mora biti zakonom predviðena.

13. Rekvizicija nadleţnosti • pravo organa višeg stepena da odreðene upravne radnje u samom upravnom postupku

prepusti, odnosno prenese na organ nižeg stepena, dok on za sebe zadržava pravorješavanja upravne stvari u cjelini.

14. Odreðivanje mjesne nadleţnosti • odreðuje se 1. po propisima o teritorijalnoj podjeli i 2. po propisima o organizaciji pojedinih

organa .• ukoliko u odnosnim propisima nema odredbi o mjesnoj nadležnosti ili su te odredbe

nepotpune, mjesna nadležnost se odreðuje prema sljedeæim dopunskim pravilima:

Odreðivanje mjesne nadleţnosti • - u upravnim stvarima koje se odnose na nepokretnost - prema mjestu gdje se

nepokretnost nalazi (realna mjesna nadležnost – forum rei sitae ),• - u upravnim stvarima koje se odnose na poslove iz nadležnosti državnog organa - prema

sjedištu državnog organa, • - u upravnim stvarima koje se odnose na djelatnost privrednog društva ili drugog pravnog

lica - prema sjedištu privrednog društva ili drugog pravnog lica,



4

• - u upravnim stvarima koje se odnose na djelatnost privrednog društva koje ima poslovnu jedinicu van svog sjedišta - nadležan je i organ na èijem podruèju se nalazi ova poslovna jedinica,

• - u upravnim stvarima koje se odnose na djelatnost preduzetnika ili drugog fizièkog lica koje profesionalno obavlja djelatnost - prema mjestu gdje se djelatnost obavlja (forum actus ),

• - u ostalim upravnim stvarima - prema prebivalištu stranke.• kad ima više stranaka, nadležnost se odreðuje prema stranci prema kojoj je zahtjev

upravljen .• ako stranka nema prebivalište u Republici Srpskoj, nadležnost se odreðuje prema njenom

boravištu, a ako nema ni boravišta - prema njenom posljednjem prebivalištu, odnosnoboravištu u Republici Srpskoj,

• - ako se mjesna nadležnost ne može odrediti ni po jednom od navedenih pravila , tada semjesna nadležnost odreðuje prema mjestu gde je nastao povod za voðenje postupka.

• pod “povodom za voðenje postupka” podrazumijeva se dogaðaj, radnja i sl. koji supredstavljali razlog za pokretanje postupka.

15. Pozitivan i negativan sukob nadleznosti • pozitivan sukob nadležnosti postoji kada se dva ili više organa oglase stvarno i mjesno

nadležnim da postupaju po jednoj upravnoj stvari.• negativan kada se dva organa koja dolaze u obzir za rješavanje oglase nenadležnim za

postupanje u konkretnoj upravnoj stvari.

16. Pravna pomoæ• pod pružanjem pravne pomoæi podrazumijeva se vršenje pojedinih procesnih radnji u

upravnom postupku, a po zahtjevu, odnosno molbi drugog organa nadležnog za voðenjepostupka.

• organ koji vodi postupak u potpunosti zadržava svoju nadležnost, s tim da iz odreðenihrazloga moli drugi organ da izvrši neke procesne radnje.

Vrste pravne pomoæi• u pomenute procesne radnje spadaju: vršenje uviðaja, saslušanje svjedoka, vršenje

vještaèenja, dostavljanje, stavljanje na raspolaganje ili slanje spisa...• pravna pomoæ može biti: • a) obavezna pravna pomoæ i• b) fakultativna pravna pomoæ.

17. UUooppššttee oo uuèèeessnniicciimmaa uu uupprraavvnnoomm ppoossttuuppkkuu ppoodd uuèèeessnniicciimmaa uu ppoossttuuppkkuu ppooddrraazzuummii j jeevvaa j juu ssee ssvvii pprraavvnnii ssuubb j jeekkttii kkoojjii mmoorraajjuu iillii mmoogguu ddaa

uuèèeessttvvuu j juu uu uupprraavvnnoomm ppoossttuuppkkuu..

Vrste uèesnika u postupku• obavezni uèesnici - organ uprave i stranka.• eventualni uèesnici (svjedoci, vještaci, tumaèi) mogu se pojaviti u postupku, što zavisi od

prirode i vrste upravne stvari koja je predmet postupka.• sluèajni -zainteresovana lica - imaju faktièki interes za ishod upravnog postupka, odnosno

razrješenje upravne stvari.

18. Pojam izuzeæa sluţbenog lica • ustanova putem koje se iz upravnog postupka odstranjuje službeno lice koje vodi postupak

ili drugi uèesnik u postupku (zapisnièar, vještak, sudski tumaè itd.) u sluèaju kada postojerazlozi i okolnosti koje ga èine nepodobnim za vršenje funkcije ili pobuðuju sumnju unjegovu objektivnost i nepristrasnost.

19. Obavezno izuzeæe - razlozi



5

• službeno lice koje rješava ili koje obavlja pojedine radnje u postupku obavezno izuzeti ukoliko postoji neki od razloga:

• 1) u predmetu u kome se vodi postupak stranka, saovlašæenik, odnosno saobveznik,svjedok, vještak, punomoænik ili zakonski zastupnik stranke,

• 2) sa strankom, zastupnikom ili punomoænikom stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a upoboènoj liniji do èetvrtog stepena zakljuèno, braèni drug ili srodnik po tazbini do drugogstepena zakljuèno, pa i onda kad je brak prestao,

• 3) sa strankom, zastupnikom ili punomoænikom stranke u odnosu staraoca, usvojioca,

usvojenika ili hranioca,• 4) u prvostepenom postupku uèestvovalo u voðenju postupka ili u donošenju rješenja.• sluţbeno lice koje rješava u odreðenoj upravnoj stvari ili koje obavlja odreðenu radnju u

postupku, èim sazna da postoji neki od navedenih razloga, dužno da prekine svaki daljirad na predmetu i da o tome obavijesti organ nadležan za rješavanje o izuzeæu.

20. Pojam stranke• lice po èijem je zahtjevu pokrenut upravni postupak ili lice protiv koga se vodi postupak, ili

lice koje radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo da uèestvuje u upravnompostupku.

• a) aktivna stranka - ono lice po èijem je zahtjevu pokrenut upravni postupak (npr. lice kojetraži izdavanje graðevinske dozvole),

Vrste stranaka• b) pasivna - lice protiv koga se vodi postupak (npr. lice kojem nadležni organ utvrðuje

poresku prijavu) i • c) uzgredna, intervenijent , zainteresovano lice - lice koje radi zaštite svojih prava ili

pravnih interesa može uèestvovati u upravnom postupku koji se vodi (npr. lice koje smatrada æe izdavanje graðevinske dozvole susjedu u upravnom postupku povrijediti nekonjegovo pravo).

21. Koje uslove mora ispunjavati lice da bi imalo svojstvo stranke?•

da bi lice moglo uèestvovati u postupku u svojstvu stranke - uslovi:• 1. stranaèka ili pravna sposobnost (sposobnost biti strankom), • 2. procesna sposobnost (sposobnost samostalnog vršenja procesnih radnji) i • 3. stvarna ili stranaèka legitimacija (postojanje odreðene veze lica sa konkretnim

predmetom).

22. Vrste zastupnika• ako se posebna legitimacija zasniva na zakonu, takav se zastupnik naziva zakonski

zastupnik .• kada se zastupnik odreðuje slobodnom voljom stranaka, onda se takav zastupnik naziva

punomoænik . • u postupku se pojavljuju i privremeni zastupnik, zajednièki predstavnik i zajednièki

punomoænik.

23. Zakonski zastupnik stranke• jeste lice koje na osnovu zakona ili na osnovu akta nadležnog organa preduzima procesne

radnje u postupku u ime i za raèun procesno nesposobne stranke.• dvije vrste zakonskih zastupnika: • 1. zakonski zastupnik procesno nesposobnog fizièkog lica • 2. zakonski zastupnik pravnog lica .

24. Punomoænik stranke • je lice koje je stranka, odnosno njen zakonski zastupnik odredio da je zastupa u postupku.



6

• radnje u postupku koje punomoænik preduzima u granicama punomoæi imaju isto pravnodejstvo kao da ih je preduzela sama stranka, odnosno njen zakonski zastupnik.

25. Struèni pomagaè stranke• stranci æe se dozvoliti da u upravnim stvarima za koje se traţi struèno poznavanje

pitanja u vezi sa predmetom postupka dovede struènog pomagaèa.• on ne zastupa stranku, on prati stranku pri vršenju pojedinih procesnih radnji, pomaže joj

struènim savjetima i obavještenjima, dakle on ne vrši radnje umjesto stranke, veæ on

djeluje uz stranku .

26. Zapisnik i o kojim procesnim radnjama se sastavlja• zapisnik ili “nijemi svjedok svih procesnih radnji” jeste pismeni akt koji se sastavlja o svakoj

procesnoj radnji preduzetoj od strane organa koji vodi postupak u postup.• zapisnik se sastavlja o usmenoj raspravi ili drugoj važnijoj radnji u upravnom postupku, kao i

o važnijim usmenim izjavama stranaka ili treæih lica u upravnom postupku.

Sadrţaj zapisnika • odreðen zakonom, obavezno se unosi: • 1. naziv organa koji obavlja radnju,• 2. mjesto gdje se obavlja radnja,• 3. dan i sat kad se obavlja,• 4. predmet u kome se ona obavlja i• 5. imena službenih lica, prisutnih stranaka i njihovih zastupnika, punomoænika ili

predstavnika.

DDoossttaavvlljjaannjjee

-- pprreeddssttaavvll j jaa ppoossttuuppaakk ((rraaddnnjjaa)) ppuutteemm kkooggaa ssee sslluužžbbeennii ssppiissii,, ooddnnoossnnoo ppoozziivvii,, rr j jeeššeenn j jaa,, zzaakkll j juuèèccii ii ddrr.. uuppuuææuu j juu,, ooddnnoossnnoo pprreeddaajjuu lliiccuu kkoommee ssuu nnaammiijjeennjjeennii..

27. Obavezno lièno dostavljanje• kada se radi o dostavljanju pismena od naroèite važnosti, primjenjuje se tzv. dostavljanje u

ruke ili lièno dostavljanje:• takvo dostavljanje odreðeno ZOUP.• 1. kad od dana dostavljanja poèinje teæi rok koji se ne može produžavati (npr. rok za

žalbu), ili• 2. kad to odredi organ koji je naredio dostavljanje (npr. dostavljanje pismena povjerljive

prirode).• 3. kad se lice kome se pismeno treba lièno dostaviti ne zatekne u stanu, na radnom mjestuili se u advokatskoj kancelariji ne zatekne ni lice koje je u njoj zaposleno, dostavljaè æe

saznati kad i na kom mjestu ga može naæi, pa æe mu kod nekog od odraslih èlanovanjegovog domaæinstva, nastojnika zgrade, susjeda ili kolege na poslu ostaviti pismenoobavještenje da u odreðeni dan i sat bude u svom stanu, odnosno na radnom mjestu radiprimanja pismena.

28. Posebni sluèajevi dostavljanja• 1. dostavljanje pismena zakonskom zastupniku ili punomoæniku,• 2. dostavljanje pismena punomoæniku za primanje pismena,• 3. dostavljanje pismena republièkim organima uprave, privrednim društvima i drugim

pravnim licima,• 4. dostavljanje pismena ostalim licima,• 5. dostavljanje pismena javnim saopštenjem.



7

Pojam roka• rok je odreðeni razmak vremena u kome se upravnoprocesna radnja mora, može ili se ne

smije preduzeti (npr. u roku od 15 dana može se izjaviti žalba na prvostepeno rješenje).

29. Zakonski i sluzbeni rokovi • a) zakonski rokovi (èije je trajanje odreðeno zakonom i oni se ne mogu produžavati – npr.

rok za žalbu) i• b) rokovi organa koji vodi postupak ili službeni rokovi (odreðuje ih nadležni organ koji vodi

postupak).• zakonski rokovi se ne mogu mijenjati niti produžavati rješenjem organa koji vodi pos.

Vrste zakonskih rokova• a) prekluzivni zakonski rokovi - stranka njihovim propuštanjem gubi neko pravo za

preduzimanje odreðenih radnji u postupku,• b) instrukcioni zakonski rokovi – kojih su dužni da se pridržavaju organi za voðenje

postupka (postoji moguænost disciplinske odgovornosti službenog lica zbog propuštanjaovog roka).

Sluţbeni rokovi • ako rokovi nisu odreðeni zakonom ili drugim propisom, odreðuje ih, sluţbeno lice koje

vodi postupak.• sluţbeni rok, kao i rok odreðen propisima za koji je predviðena moguænost produženja,

moţe se produţiti na prijedlog stranke koji je podnesen prije isteka roka, ako postojeopravdani razlozi za produženje.

30. peremtorni i dilatorni rokovi (objasni podijelu) • a) peremptorni (neodgodivi) - propuštanje roka ima za posljedicu iskljuèenje (prekluziju) od

moguænosti preduzimanja odreðene procesne radnje koja se inaèe mogla preduzeti u

okviru propuštenog roka (zakonski rokovi su u pravilu peremptorni).• b) dilatorni (odgodni) rokovi - nepreduzimanje radnje ima za posljedicu odreðivanje novog

roka od strane službenog lica.

31. Povraæaj u preðašnje stanje sui generis • institut niza prava (kriviènog, prekršajnog).• smatra se i vanrednim pravnim sredstvom.• pravo stranke koja je bez svoje krivice zbog odreðenih opravdanih razloga propustila

odreðenu radnju u postupku, vezanu za rok, pa je usljed tog propuštanja iskljuèena odvršenja ove radnje, da traži u odreðenom roku da joj nadležni organ dozvoli povraæaj ustanje u kome se postupak nalazio prije propuštanja.

Povraæaj u preðašnje stanje mo ž e se dozvoliti: • a) stranci koja je iz opravdanih razloga propustila da u roku izvr ši neku radnju upravnog

postupka , pa je usljed tog propuštanja iskljuèena od vršenja te radnje;• b) stranci koja je propustila da u roku preda podnesak (kad je ona iz neznanja ili oèiglednom

omaškom podnesak blagovremeno poslala poštom, odnosno predala nenadležnomorganu);

• c) stranci koja je oèiglednom oma škom prekoraèila rok , a podnesak je ipak primljen kodnadležnog organa najkasnije tri dana od dana isteka roka, ako bi stranka zbog zakašnjenjaizgubila neko pravo.

• Subjektivni rok je 8 dana, a objektivni 3 mjeseca.

32. Poravnanje



8

• predstavlja posebnu vrstu ugovora kojim stranke sa suprotnim interesima dogovornoureðuju svoje sporne odnose povodom kojih se vodi postupak.

• nije zastupljeno u upr. post. iz dva razloga:• 1. upr. post. je u veæini sluèajeva jednostranaèki i• 2. stranka u postupku nešto traži od organa ili joj organ nešto nameæe, što nema osobine

spora.

Kakvo moţe biti poravnanje • poravnanje može biti: • potpuno (kad su se stranke poravnale, odnosno nagodile u svim spornim zahtjevima) i • djelimièno (kad su se stranke poravnale samo u pojedinim spornima stvarima).

U kojim upravnim stvarima je poravnanje moguæe?• u upravnim stvarima u kojima nije angažovan opšti, odnosno javni interes, veæ samo u

postupcima u kojima se radi o dispozitivnim pravima stranaka.• ukoliko u postupku uèestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim zahtjevima, službeno lice

nastojaæe u toku cijelog postupka da se stranke poravnaju, potpuno ili o pojedinimpitanjima.

Kakvo mora biti • mora biti uvijek jasno i odreðeno i ne smije biti na štetu javnog interesa, javnog morala ili

pravnog interesa treæih lica.• službeno lice mora na to paziti po služ. dužnosti.• ako se utvrdi da bi poravnanje bilo na štetu javnog interesa, javnog morala ili pravnog

interesa treæih lica, organ neæe prihvatiti da se zakljuèi poravnanje i o tome æe donijetizakljuèak.

33. Skraæeni postupak• Zakon o opštem upravnom postupku jasno definiše kada se može primijeniti skraæeni

postupak , i to u sljedeæim sluèajevima:• 1. ako je stranka u svom zahtjevu navela èinjenice ili podnijela dokaze na osnovu kojih se

može utvrditi stanje stvari, ili ako se to stanje može utvrditi na osnovu opštepoznatihèinjenica ili èinjenica koje su organu koji vodi postupak poznate,

• 2. ako se stanje stvari može utvrditi na osnovu služb. podataka kojima organ raspolaže, anije potrebno sasluš. stranke radi zaštite njenih prava ili prav. interesa;

• 3. ako je propisom predviðeno da se upravna stvar može riješiti na podlozi èinjenica iliokolnosti koje nisu potpuno utvrðene ili se dokazima samo posredno utvrðuju, pa suèinjenice ili okolnosti uèinjene vjerovatnim, a iz svih okolnosti proizlazi da se zahtjevustranke ima udovoljiti;

• 4. ako se radi o preduzimanju hitnih mjera u javnom interesu koje se ne mogu odlagati, a

èinjenice na kojima rješenje treba da bude zasnovano su utvrðene ili bar uèinjenevjerovatnim (èlan 129 stav 1 ZOUP-a).

34. Prethodno pitanje u upravnom postupku • takvo pitanje koje èini za sebe samostalnu pravnu cjelinu i kao takvo spada u nadleţnost

nekog drugog organa (npr. suda), s tim da se bez prethodnog rješenja tog pitanja nemože riješiti glavna stvar koja je predmet postupka.

35. Obavezno odreðivanje usmene rasprave• službeno lice odreðuje, po svojoj inicijativi ili po prijedlogu stranke, usmenu raspravu u

svakom sluèaju kad je to korisno za razrješenje stvari, a mora je odrediti: • 1. u upravnim stvarima u kojima uèestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima ili• 2. kad treba izvršiti uviðaj ili saslušanje svjedoka ili vještaka.



9

36. Iskljuèenje javnosti• službeno lice može iskljuèiti javnost za cijelu usmenu raspravu ili samo za jedan njen dio

(npr. saslušanje nekog svjedoka), po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, odnosnozainteresovanog lica u sljedeæim sluèajevima, i to:

• 1. ako to zahtijevaju razlozi morala ili javne bezbjednosti,• 2. ako postoji ozbiljna i neposredna opasnost ometanja usmene rasprave,• 3. ako treba da se raspravlja o odnosima u porodici i• 4. ako treba da se raspravlja o okolnostima koje predstavljaju službenu, poslovnu,

profesionalnu, nauènu ili umjetnièku tajnu.

37. sankcije po stranku u cilju odrzavanja reda upostupku

• a) udaljenje zbog narušavanja reda ili nepristojnosti i• b) izricanje novèane kazne .

Novèana kazna• pored mjere udaljenja, onaj ko u radnji postupka teţe naruši red, može se kazniti i

novèanom kaznom do 100,00 KM.• izreèena novèana kazna ne iskljuèuje druge oblike odgovornosti.• novèanom kaznom može biti kažnjeno i lice koje svojim podneskom grubo povrijedi ugled

organa ili službenog lica.

38. Javna isprava• pismeno koje je u propisanom obliku izdao organ, odnosno privredno društvo, ustanova ili

organizacija na osnovu javnog ovlašæenja.• javnom ispravom se dokazuje ono što se u ispravi potvrðuje, s tim da javna isprava može

biti prilagoðena i elektronskoj obradi podataka.Privatna isprava

• pod privatnom ispravom podrazumijeva se pismeno koje je izdalo privatno fizièko ili

pravno lice, a u privatne isprave spadaju mjenice, testament, ugovor i sl.39. Uvjerenje

• predstavlja posebnu vrstu isprave koja se od opšteg pojma isprave razlikuje prema ciljuizdavanja.

• uvjerenja su isprave kojima se ne zasniva pravni odnos, veæ se ona izdaju s ciljem potvrdepostojanja nekog pravnog odnosa koji je nastao nezavisno od njih.

• uvjerenjima se dokazuje postojanje nekih èinjenica ili okolnosti.

1. Uvjerenja o èinjenicama o kojima se vodi sl.evidencija2. Uvjerenja o èinjenicama o kojima se ne vodi sl.evidencija

40. Faze vještaèenja • dvije faze :• 1. otkrivanje èinjenica važnih za postupak (nalaz vještaka) i • 2. davanje mišljenja o tim èinjenicama (mišljenje vještaka).

41. Pojam rješenja i zakljuèka • rješenje - upravni akt kojim se odluèuje o predmetu upravnog postupka.• zakljuèak - upravni akt kojim se odluèuje o svim pitanjima koja se tièu upravnog postupka,

pod uslovom da se pomenuta pitanja ne rješavaju rješenjem.

Ko donosi rješenje, a ko zakljuèak? • rješenje uvijek donosi organ nadležan za rješavanje u upravnom postupku.



10

• zakljuèke donosi ono službeno lice koje vrši onu radnju postupka pri kojoj se pojavilopitanje koje je predmet zakljuèka.

42. Sloţena ili zbirna rješenja • rješenja koja se donose saradnjom ili uz uèešæe dva ili više organa nazivaju se slo ž ena ili

zbirna rje šenja (složeno rješenje se sastoji od dva ili više akata).• oblici složenih rješenja su razlièiti, što opet zavisi od oblika saradnje organa koji

uèestvuju u donošenju složenog rješenja.

I Rješenje koje donose dva ili više organa II Rješenje uz prethodnu saglasnost drugog organaIII Rješenje uz naknadnu saglasnost drugog organaIV Rješenje uz potvrdu ili odobrenje drugog organa V Rješenje po pribavljenom mišljenju drugog organa

43. Vrste rj. s obzirom na to da li se rj. rješava upravna stvar u potpunosti … • 1. potpuna rje šenja – ona rješenja kojima se u potpunosti, odnosno u cjelini i u svim

taèkama rješava upravna stvar po kojoj se i vodio postupak.• potpunim rješenjem se rješava glavna stvar koja je predmet postupka.• zakljuècima se rješavaju sporedna pitanja koja se pojavljuju tokom postupka.

2. Djelimièna rješenja• ona koja donosi organ nadležan za rješavanje u sluèajevima kada se o jednom predmetu

rješava u više taèaka, a samo su neke od njih zrele za razrješenje, odnosno kada sepokaže cjelishodno da se pojedine taèke odvojeno rješavaju.

• djelimièno rješenje organ nadležan za rješavanje donosi po sluţbenoj duţnosti ili naprijedlog stranke.

44. Sadrţaj rješenja donesenog u pismenoj formi •

rj ešenje doneseno u pismenoj formi sadrži : • 1. naziv organa, broj i datum donošenja rješenja,• 2. uvod,• 3. dispozitiv (izreku),• 4. obrazloženje,• 5. uputstvo o pravnom sredstvu,• 6. potpis službenog lica i peèat organa.

45. Izvršenje prinudom • izvršenju putem primjene prinudnih sredstava (novèana kazna i neposredna, fizièka sila)

pristupa se kad je izvršenik dužan da nešto dopusti ili da trpi, a on postupa protivno toj

obavezi, ili ako je predmet izvršenja izvršenikova radnja koju ne može umjesto njega izvršitidrugo lice.

• organ koji sprovodi izvršenje prinudiæe izvršenika na ispunjavanje obaveze prinudnommjerom, odnosno novèanim kaznama.

46. Izvršenje radi obezbjeðenja • Zakonom o opštem upravnom postupku propisana su dva oblika obezbjeðenja upravnog

izvršenja rješenja, i to:• 1. izvršenje radi obezbjeðenja i • 2. privremeni zakljuèak o obezbjeðenju.• radi obezbjeðenja izvršenja može se zakljuèkom dozvoliti izvršenje rješenja i prije nego

što je postalo izvršno, ako postoji opasnost da æe izvršenje, kada rješenje postaneizvršno, od strane izvršenika biti osujeæeno ili znatno otežano (obezbjeðenje izvršenja).



11

• izvršenje radi obezbjeðenja može se sprovoditi: • a) administrativnim putem ili• b) sudskim putem zavisno od vrste samog izvršenja.

47. Privremeni zakljuèak o obezbjeðenju• ako postoji ili je uèinjena vjerovatnom obaveza stranke , a postoji opasnost da æe

stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s treæim licima ili na drugi naèin osujetiti iliznatno otežati izvršenje obaveze, organ nadležan za donošenje rješenja o obavezi stranke može prije donošenja rješenja donijeti privremeni zakljuèak radi obezb jeðenja izvršenjaobaveze.

Uslovi za donošenje privremenog zakljuèka o obezbjeðenju • 1. da postoji prijedlog za donošenje privremenog zakljuèka o obezbjeðenju koji je

upravljen prema stranci, s tim da privremeni zakljuèak po vlastitoj inicijativi može donijeti isam organ koji je nadležan za njegovo donošenje,

• 2. da postoji ili da je uèinjena bar vjerovatnom obaveza stranke i• 3. da postoji opasnost da æe stranka raspolaganjem imovine, dogovorom s treæim licima

ili na drugi naèin osujetiti ili znatno otežati izvršenje obaveze.

• privremeni zakljuèak o obezbjeðenju može se donijeti :• 1. po službenoj dužnosti ili• 2. po prijedlogu stranke.

48. Vanredni pravni lijekovi pojam i vrste • vanredni pravni lijekovi su, naèelno, oni pravni lijekovi koji se mogu ulagati protiv rješenja

koja su postala pravosnaţna.• ovi pravni lijekovi nisu suspenzivni, a èesto nisu ni devolutivni.

1. Ponavljanje postupka2.Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom

3.Zahtjev za zaštitu zakonitosti 4.Poništavanje i ukidanje po pravu nadzora 5.Ukidanje i mijenjanje pravosnaţnog rješenja uz pristanak ili po zahtjevu stranke 6.Vanredno ukidanje 7.Oglašavanje rješenja ništavim

49. Razlozi za ponavljanje postupka• postupak okonèan rj. protiv koga nema ţalbe ponoviæe se:• 1. ako se sazna za nove èinjenice, ili se naðe ili stekne moguænost da se upotrijebe novi

dokazi koji bi, sami ili u vezi sa veæ izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti dodrukèijeg rješenja da su te èinjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem

postupku,• 2. ako je rj. doneseno na podlozi lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka, ili ako

je doneseno kao posljedica kakvog djela kažnjivog po KZ,• 3. ako se rj. zasniva na presudi donesenoj u kr. postupku, a ta presuda je pravosnaž.

ukinuta,• 4. ako je rj. povoljno za stranku doneseno na osnovu neistinitih navoda stranke kojima je

organ doveden u zabludu,• 5. ako se rješenje organa zasniva na prethodnom pitanju, a nadležni organ je to pitanje

kasnije riješio u bitnim taèkama drukèije,• 6. ako je u donošenju rješenja uèestvovalo sl. lice koje je po zakonu moralo biti izuzeto,• 7. ako je rješenje donijelo sl. lice koje nije bilo ovlašæeno za njegovo donošenje,• 8. ako kolegijalni organ koji je donio rješenje nije rješavao u sastavu predviðenom važeæim

propisima ili ako za rješenje nije glasala propisana veæina,



12

• 9. ako licu koje je trebalo da uèestvuje u svojstvu stranke nije bila data moguænost dauèestvuje u postupku,

• 10. ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik, a po zakonu je trebalo da je zastupa,• 11. ako licu koje je uèestvovalo u postupku nije bila data moguænost da se izjasni o bitnim

èinjenicama na jeziku koji razumije.

50. Mijenjanje i poništavanje rješenja u vezi sa upravnim sporom • organ protiv èijeg je rješenja blagovremeno pokrenut US može do okonèanja US, ako

uvaţava sve zahtjeve tužbe, poništiti ili izmijeniti svoje rješenje iz onih razloga iz kojih bisud mogao poništiti takvo rješenje, ako se time ne vrijeða pravo stranke u upravnompostupku ili pravo treæeg lica.

• dakle, organ protiv èijeg konaènog upravnog akta je pokrenut US (svakako to može bitiprvostepeni i drugostepeni organ), a s ciljem ostvarenja naèela ekonomiènosti i efikasnosti,moţe sam svoje rješenje poništiti ili izmijeniti umjesto da èeka da to uèini sud u US.

Uslovi za upotrebu ovog lijeka• da su kumulativno ispunjeni sljedeæi uslovi:• 1. da se u konkretnom sluèaju radi o upravnoj stvari o kojoj se moţe voditi US;• 2. da je protiv rješenja blagovremeno (u zakonskom roku od 30 dana) pokrenut US;• 3. da US još nije okonèan;• 4. da se izmjenom ili poništavanjem rješenja uvaţavaju svi zahtjevi tuţbe;• 5. da poništi svoje rj. iz onih razloga iz kojih bi i sud poništio pomenuto rješenje; • 6. da se izmjenom ili poništavanjem rj. ne vrijeða pravo stranke u postupku ili pravo nekog

treæeg lica;• 7. da se izmjena ili poništavanje rj. ne protivi nekoj zakonskoj odredbi ili drugom propisu

koji je na zakonu zasnovan, ili javnom interesu.

55. Zahtjev za zaštitu zakonitosti • jeste vanredni pravni lijek “sui generis ” koji može upotrijebiti iskljuèivo tuţilac kao èuvar

zakonitosti (objektivne zakonitosti koja se tièe zaštite javnog interesa ili subjektivnih prava ipravnih interesa stranaka) ako smatra da je upravnim aktom povrijeðen zakon.

• kumulativno ispunjeni sljedeæi uslovi:• 1. da je rješenje pravosnažno,• 2. da je rješenje doneseno u upravnoj stvari u kojoj se ne može voditi US,• 3. da sudska zaštita nije obezbijeðena ni izvan US i• 4. da tužilac smatra da je rješenjem povrijeðen zakon.

• ZZZ pravosnažnog rješenja donesenog u upravnoj stvari u kojoj se ne može voditi upravni

spor tužilac može podiæi u roku od mjesec dana od dana kad je rješenje dostavljenotuţiocu - subjektivni rok, a ako mu rješenje nije dostavljeno - u roku od šest mjeseci oddana dostavljanja rješenja stranci – objektivni rok.

• po ZZZ odluèuje organ uprave koji je višeg stepena u odnosu na organ koji je doniopravosnažno rješenje, a ako takvog organa nema – Vlada (èlan 247 stav 3 ZOUP-a).

56. Poništavanje i ukidanje po pravu nadzora• vrsta upravnog nadzora, odn. upravne kontrole rada organa uprave.• primjenom ovog lijeka kontroliše se zakonitost konaènih upravnih akata donesenih u up.

postupku.• ovaj lijek se pojavljuje kroz: • 1. poništavanje konaènih rj. po pravu nadzora i• 2. ukidanje konaènih rj. po pravu nadzora.



13

a. Poništavanje konaènog rješenja po pravu nadzora • drugostepeni organ ili organ koji je zakonom ovlašæen da vrši nadzor nad radom organa

koji je donio konaèno rješenje poništiæe po pravu nadzora kada su ispunjeni sljedeæiuslovi:

• 1. rješenje donio stvarno nenadleţni organ, a nije rijeè o upravnoj stvari iz sudskenadležnosti, ili stvarima u kojima se uopšte ne može rješavati u upravnom post.;

b. Ukidanje konaènog rješenja po pravu nadzora• rj. koje je konaèno u postupku može se ukinuti po pravu nadzora ako je njime oèigledno

povrijeðen materijalni zakon.• u upravnim stvarima u kojima uèestvuju dvije ili više stranaka sa suprotnim interesima rj. se

može ukinuti samo po pristanku zainteresovanih stranaka.• rok za ukidanje - jedna godina od dana kad je rješenje postalo konaèno u postupku.

57. Vanredno ukidanje • vanredni pravni lijek koji se primjenjuje u odnosu na izvršno rj. koje ne sadrži nikakvu

povredu zakonitosti, veæ se ukida zbog zaštite naroèitih društvenih vrijednosti.• ovaj pravni lijek koristi se prema potpuno zakonitim i pravilnim rj. koja nemaju nikakvu

pravnu grešku, ali su ona opasna po pojedine vitalne društvene interese.

Uslovi za vanredno ukidanje• kumulativno ispunjeni sljedeæi uslovi:• 1. da se radi o rješenju koje je postalo izvršno,• 2. da bi izvršenjem rješenja nastala teška i neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi,

javnu bezbjednost, javni mir i poredak ili javni moral, ili da bi izvršenje rješenja izazvaloporemeæaj u privredi,

• 3. potrebno je da se teška i neposredna opasnost po život i zdravlje ljudi, javnubezbjednost, javni mir i poredak ili javni moral, odnosno opasnost po izazivanje

poremeæaja u privredi ne bi mogla uspješno otkloniti drugim sredstvima kojim bi semanje diralo u steèena prava.

Obim ukidanja• novim rješenjem, ranije rješenje može se ukinuti u cijelosti ili djelimièno . • ako se rješenje ukida samo djelimièno (kada se u stvari radi o mijenjanju rješenja), onda se

ono može ukinuti samo u obimu koji je neophodan da se opasnost otkloni ili zaštitenavedeni javni interesi.

58. Oglašavanje rješenja ništavim • za najteže povrede zakona koje se u smislu nezakonitosti upravnog akta ne mogu nikako

tolerisati, predviðen je vanredni pravni lijek koji se naziva oglašavanje rj. ništavim.• rj. koja se oglase ništavim ne mogu ni pod kojim uslovima postati pravosnažna, pa se kao

takva mogu ukloniti iz pravnog poretka u svako doba.

Ništavim se oglašava rješenje koje sadrži teške povrede zakona, i to:• 1. koje je u upravnom postupku doneseno u stvari iz sudske nadležnosti ili u stvari o kojoj

se uopšte ne može rješavati u upravnom postupku;• 2. koje bi svojim izvršenjem moglo prouzrokovati neko djelo kažnjivo po kriviènom zakonu;• 3. èije izvršenje nije moguæe;• 4. koje je donio organ bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka nije naknadno

izrièito ili preæutno pristala;• 5. koje sadrži nepravilnost koja je po nekoj izrièitoj zakonskoj odredbi predviðena kao razlog

ništavosti.



14

Obim oglašavanja ništavim • rješenje se može oglasiti ništavim u cjelini ili djelimièno. • ako se radi o djelimiènom oglašavanju rj. ništavim, ništavim se oglašava samo onaj dio

rješenja koji sadrži grešku, dok ostali dijelovi ostaju na snazi.• ako je rj. oglašeno ništavim, oglašavaju se ništavim i sve radnje u postupku koje su

obavljene poslije uèinjene nepravilnosti zbog koje je rješenje oglašeno ništavim. • r ješenje oglašava ništavim organ koji ga je donio ili drugostepeni organ , a ako

drugostepenog organa nema - organ koji je zakonom ovlašæen da vrši nadzor nadradom organa koji je donio rješenje.

PPrraavvnnaa ssrreeddssttvvaa PPrraavvnnaa ssrreeddssttvvaa jjeessuu pprraavvnnii lliijjeekkoovvii kkoo j jii mmoogguu bbiittii rreeddoovvnnii ii vvaannrreeddnnii,, kkaaoo ii ddrruuggaa pprraavvnnaa

ssrreeddssttvvaa,, ooddnnoossnnoo pprriiggoovvoorr,, ppoovvrraaææaa j j uu pprreeððaaššnn j jee ssttaann j jee ii pprreeddssttaavvkkaa kkaaoo nneeffoorrmmaallnnoo pprraavvnnoo ssrreeddssttvvoo..

Redovni pravni lijekovi • jesu pravna sredstva koja koriste stranke s ciljem pobijanja prvostepenih rješenja, odnosno

to su oni pravni lijekovi koji se ulažu protiv rješenja koja još nisu postala pravosnažna i kojisu devolutivni i po pravilu imaju suspenzivno dejstvo.

• u upravnom postupku postoji samo jedan redovni pravni lijek – ţalba.

59. Ţalba, pojam • žalba je redovan, potpun i devolutivan pravni lijek, sa suspenzivnim dejstvom, koji

mogu izjaviti stranke ili druga ovlašæena lica protiv rješenja donesenog u upravnompostupku u prvom stepenu.

• žalba je jedino redovno pravno sredstvo u upravnom postupku, odnosno pravni lijek kojipredviða Zakon.

60. Rok za ţalbu, sadrţaj i dejstvo ţalbe •

žalba se podnosi u roku od 15 dana, raèunajuæi od dana dostavljanja rješenja stranci, akozakonom nije drukèije odreðeno (odreðen kraæi ili duži rok). • iako ZOUP ne propisuje posebnu formu za žalbu, ipak je potrebno da žalba koju treba da

razmatra drugostepeni organ sadrţi odreðene podatke.

Forma ţalbe • žalilac u žalbi mora navesti : • 1. rješenje koje se pobija,• 2. naziv organa koji je donio prvostepeno rješenje, kao i• 3. broj i datum prvostepenog rješenja.

Sadrţina ţalbe • u pogledu sadržine razloga kojima se pobija pravilnost rješenja, nije propisana posebna

forma.• žalilac u ţalbi treba da izloţi zbog èega je nezadovoljan rješenjem, kao i u kom pogledu

je nezadovoljan.• žalilac nije dužan da se u žalbi poziva na pravne propise zbog kojih smatra da je rješenje

nezakonito ili necjelishodno.

60. Suspenzivno i devolutivno dejstvo • ţalba izjavljena u postupku ima suspenzivno i devolutivno dejstvo.• suspenzivno dejstvo - izjavljena žalba odlaže izvršenje prvostepenog rješenja do

donošenja konaène odluke o njoj.• kada je žalba propisno izjavljena, rješenje se ne može izvršiti sve dok se rješenje koje je

doneseno po žalbi ne dostavi stranci.



15

Devolutivno dejstvo ţalbe • po ţalbi rješenje donosi organ kome se ţalba izjavljuje, a ne prvostepeni organ koji je

donio rješenje protiv kojeg se žalba ulaže.• devolutivno dejstvo žalbe ima za posljedicu da se rješavanje o žalbenim razlozima prenosi

na drugi organ koji treba da na nepristrasan naèin odluèi o žalbenim razlozima.

61. Rad prvostepenog organa po ţalbi • rad i dužnosti prvostepenog organa ne završavaju se donošenjem prvostepenog rješenja,

jer ovaj organ ima odreðena prava i dužnosti i u vezi sa žalbom koju je stranka izjavila.• kada primi žalbu protiv svoga rješenja, prvostepeni organ ispituje da li je ţalba

dopuštena, blagovremena i izjavljena od ovlašæenog lica.

• žalba je dopuštena protiv svakog rješenja donesenog u prvom stepenu, izuzev onihrješenja protiv kojih je posebnim zakonom, odnosno odredbama ZOUP iskljuèena žalba.

• žalba je blagovremena ako je izjavljena u roku od 15 dana od dana prijema rješenja,odnosno u kraæem ili dužem roku ako je on odreðen posebnim zakonom.

• žalba je izjavljena od ovlašæenog lica ako ju je izjavila stranka, odnosno lice o èijem jepravu ili pravnom interesu, odnosno obavezi odluèeno u rješenju, jer su samo takva licalegitimisana da izjave žalbu, a isto važi i za tuţioca, pravobranioca ili drugi drţavniorgan kada se radi o rješenjima kojima je povrijeðen zakon u korist pojedinca ili pravnoglica, a na štetu javnog interesa.

62. Rješenja drugostepenog organa u redovnom postupku• u redovnom postupku drugostepeni organ moţe donijeti sljedeæe rješenje: • 1. o odbijanju žalbe kao neosnovane kada rješenje ostaje na snazi, • 2. o usvajanju žalbe i poništavanju rješenja u cijelosti ili djelimièno i• 3. o usvajanju žalbe i izmjeni prvostepenog rješenja u cijelosti ili djelimièno.

1. Drugostepeni organ æe odbiti ţalbu:• a) kada utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno sproveden i da je rješenje

pravilno i na zakonu zasnovano, a ţalba neosnovana.• b) kada naðe da je u prvostepenom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu

mogli imati uticaja na rješenje upravne stvari; ovdje se radi o tzv. nebitnim povredamapravila postupka;

• c) kada utvrdi da je prvostepeno rješenje na zakonu zasnovano, ali zbog drugih razloga, ane zbog onih koji su u rješenju navedeni; u ovom sluèaju drugostepeni organ æe u svomrješenju izložiti te razloge, a žalbu odbiti.

2. Usvajanje ţalbe i poništavanje rješenja• u redovnom postupku po žalbi drugost. organ može ţalbu usvojiti i poništiti prvostepeno rj.

ako je došlo do povrede materijalnog prava ili povrede bitnih pravila upravnogpostupka.

• dakle, ako drugost. organ utvrdi da je u prvost. postupku uèinjena nepravilnost koja èini rj.ništavim, oglasiæe ništavim takvo rj., kao i onaj dio postupka koji je obavljen poslije tenepravilnosti.

3. Usvajanje ţalbe i izmjena prvostepenog rješenja • a) ako utvrdi da je rj. pravilno u pogledu utvrðenih èinjenica i u pogledu primjene zakona, ali

da se cilj zbog koga je rj. doneseno može postiæi i drugim sredstvima povoljnijim zastranku,

• b) kada utvrdi da postoje razlozi za izmjenu prvost. rj. u korist žalioca i mimo zahtjevapostavljenog u žalbi, pod uslovom da je on postavljen u prvost. postupku i da se time nevrijeða pravo treæih lica (ustanova reformatio in melius).



16

• c) kada utvrdi da postoje razlozi za izmjenu rješenja na štetu žalioca (naèelo zabranereformatio in peius sastoji se u tome da prvostepeno rješenje ne može povodom žalbe bitiizmijenjeno na štetu žalioca, izuzev u zakonom predviðenim sluèajevima).

63. Protiv kojih rješenja se ne može izjaviti žalba • 1. protiv rješenja Vlade ne može izjaviti žalba.• 2. protiv prvostepenog rješenja rep. organa uprave ili rep. organizacije može se izjaviti žalba

samo kad je to zakonom predviđeno ili kad se radi o upravnoj stvari u kojoj je isključen

upravni spor.• 3. protiv rješenja NS, skupštine grada i skupštine opštine donesenog u prvom stepenu.

UPRAVNI SPOR

1. Pojam upravnog spora

• pod US podrazumijeva se spor o zakonitosti upravnog akta na èije pokretanje kodnadleţnog suda imaju pravo, s jedne strane, fizièko ili pravno lice, ako smatraju da im je

upravnim aktom povrijeðeno neko pravo ili neposredni lièni interes zasnovan na zakonu,• a s druge strane, i zakonom ovlašæeni drţavni organ (nadležni pravobranilac) kada

smatra da je upravnim aktom povrijeðen zakon na štetu RS, grada ili opštine koju on pozakonu zastupa, kao i u drugim sluèajevima odreðenim zakonom, te organ jedinice lokalnesamouprave, poslovna jedinica preduzeæa, naselje ili grupa lica ako su nosioci prava iobaveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku.

2. Podjela pravnih sistema s obzirom na to kako je organizovana kontrola zakonitostiupravnih akata

• a) sistem u kojem sporove nastale iz upravnopravnih odnosa rješava sama uprava, • b) sistem posebnih upravnih sudova ili sistem specijalnog upravnog sudstva, • c) anglosaksonski ili angloamerièki sistem.

3. Sistem generalne ili opšte klauzule

• US se naèelno moţe pokrenuti protiv svih upravnih akata. • po ovom sistemu moguænost pokretanja upravnog spora odreðuje se jednom opštom

zakonskom odredbom, odnosno generalnom klauzulom, a ne nabrajanjem pojedinaènihupravnih materija.

• izuzeci od ovog sistema moraju se predvidjeti zakonskim propisom.

4. Sistem enumeracije ili preciznog navoðenja

• US može se pokrenuti samo protiv odreðenih vrsta upravnih akata, tj. upravnih akata izonih upravnih materija koje su zakonom izrièno odreðene (navedene).

• istorijski - prvo je nastao sistem enumeracije jer je u prvo vrijeme sudskoj kontroli biopovjeren samo ogranièen broj upravnih predmeta, a tek kasnije nastao je i sistem generalneklauzule.

5. Podijela upravnih sporova s obzirom na karakter i obim ovlašæenja koja sud ima s obzirom na karakter i obim ovlašæenja koja sud koji je nadležan za njihovo raspravljanjeima prilikom rješavanja upravnih sporova, u Zakonu o upravnim sporovima pravi se razlikaizmeðu:



17

1. sporova o poništenju (ocjeni zakonitosti) upravnih akata ili sporova ogranièene jurisdikcije i2. sporova pune jurisdikcije.

6. Spor o poništenju upravnog akta

• osnovnu i standardnu vrstu US po ZUS èini spor o poništenju (ocjeni zakonitosti) upravnihakata ili spor ogranièene jurisdikcije; ovaj spor se tièe i odnosi na veæ doneseni upravniakt, izuzev u sluèaju, tzv. “æutanja uprave”.

• u ovom sporu sud je ovlašæen da ispituje samo zakonitost, a ne i cjelishodnost upravnihakata.

7.Spor pune jurisdikcije

• sem upravnog spora o poništenju (ocjeni zakonitosti) upravnih akata, u ZUS predviðeni sui izvjesni oblici spora pune jurisdikcije.

• ustanova upravnog spora pune jurisdikcije vodi porijeklo iz francuskog upravnog spora.• u našem pravu ne postoji spor pune jurisdikcije u èistom obliku u kakvom ova vrsta

upravnog spora postoji u francuskom pravu.• ovo zbog toga, što u našem pravu najveæi broj sporova koji u francuskom pravu imaju

karakter spora pune jurisdikcije spada u kompetenciju redovnih sudova.

8. Upravni akt u smislu ZUS-a

• naš ZUS prihvatio je pojam upravnog akta u materijalnom smislu vezujuæi ga zapojam upravne stvari, što znaèi da se pod upravnim aktom podrazumijeva takav akt koji jedonesen u kakvoj upravnoj stvari od strane nadležnog organa, a u kojem nadležni organrješava o izvjesnom pravu ili obavezi, odnosno neposrednom liènom interesu fizièkih ipravnih lica ili drugih stranaka.

9. Karakteristike upravnog akta

• ovi uslovi se sastoje uglavnom u sljedeæem:• a) upravni akt mora biti donesen od strane nadležnog organa, • b) upravni akt mora biti donesen u kakvoj upravnoj stvari – pod upravnom stvari

podrazumijeva se ona materija koja je regulisana upravno-pravnim propisima kojeprimjenjuju organi uprave.

• upravna stvar je konkretna, pojedinaèna situacija koja se rješava upravnim aktom; • c) upravni akt mora biti autoritativan – u njemu se odgleda imperijum državnog organa

kao nosioca vlasti.• autoritativnost akta predstavlja obaveznost akta za pravne subjekte na koje se odnosi;• d) akt mora imati karakter upravnog akta – on mora rješavati o izvjesnom pravu ili

obavezi, odnosno neposrednom liènom interesu fizièkih i pravnih lica ili drugih stranaka.• e) akt mora proizvoditi pravne posljedice - predmet US ne mogu biti akti koji nisu u stanju

da proizvedu pravno dejstvo, tj. neposredne pravne posljedice po odreðena fizièka ili pravnalica ili druge stranke.

• obièni administrativni akti i operacije (službene naredbe, raspisi, cirkulari, mišljenja, ankete, još nedoraðeni projekti rješenja, pripremne mjer e) ne mogu biti predmet US.

• f) upravni akt mora biti konkretan i individualan - pod konkretnim upravnim aktompodrazumijeva se takav akt kojim se rješava u odreðenom, konkretnom sluèaju o izvjesnompravu ili obavezi odreðenog (jednog) fizièkog ili pravnog lica ili više pravnih subjekata.

• individualan ili pojedinaèan akt - koji sadrži pojedinaènu pravnu normu, odnosno akt koji seodnosi na odreðeni pravni subjekt.

• g) upravni akt mora biti konaèan u upravnom postupku - US može se voditi samo protivkonaènog upravnog akta.

•

može se pokrenuti samo protiv upravnog akta (izuzetak je spor zbog “æutanja uprave”) koji je donesen u drugom stepenu, odnosno neposredno protiv akta prvostepenog organa protivkoga nema mjesta žalbi u upravnom postupku.



18

• navedeni elementi su kumulativni, što znaèi da svi oni moraju postojati u svakomkonkretnom sluèaju.

10. Upravni spor ne moţe se voditi:

• 1) protiv akata donesenih u upravnim stvarima u kojima je sudska zaštita obezbijeðena

van US – nema logike, ali ni uporišta u zakonu da o istoj stvari uporedo teku dva sudskapostupka.

• u ovakvim sluèajevima, sud æe se rješenjem oglasiti nenadležnim i predmet ustupitinadležnom sudu;

• 2) protiv akata donesenih u stvarima o kojima se po izrièitoj o dredbi zakona ne moževoditi US – iako važi generalni princip da je US dozvoljen protiv svih upravnih akata, zakonipak nabraja sluèajeve u kojima nije moguæe voditi US.

• u takvoj situaciji, sud rješenjem odbacuje tužbu; • 3) u stvarima o kojima neposredno n a osnovu ustavnih ovlašæenja odluèuje NSRS,

predsjednik RS ili jedan od potpredsjednika RS - ukoliko je NSRS, predsjednikRepublike ili jedan od potpredsjednika Republike prilikom donošenja upravnog aktaprekoraèio granice svoje nadležnosti ili upravni akt nije donio neposredno na osnovuustavnih ovlašæenja, US je dozvoljen.

11. Tuţena strana u upravnom sporu

• jeste nadleţni organ èiji se upravni akt osporava (donosilac upravnog akta). • prema ZUS nadležnim organom smatraju se republièki organi uprave ili republièke upravne

organizacije, organi jedinice lokalne samouprave, preduzeæa, ustanove ili druga pravna licakada u vršenju javnih ovlašæenja rješavaju u upravnim stvarima.

• tužena strana jeste onaj nadleţni organ èiji se konaèan akt ili æutanje (u smisluæutanja uprave) pobija u upravnom sporu.

• u pravilu, to je drugostepeni organ uprave, a izuzetno to može biti i prvostepeni organ protiv èijeg akta nije dopuštena žalba.

12. Tuţilac u upravnom sporu

• tužilac - aktivno legitimisana stranka jeste ono lice koje radi zaštite svojih prava i pravnihinteresa tužbom pobija zakonitost konaène upravne odluke ili konaènog upravnog æutanjakojom/kojim je to uèinjeno ukoliko smatra da su neko njegovo pravo ili pravni interespovrijeðeni.

• prema ZUS, u svojstvu tuţioca mogu se pojaviti: • 1. fizièko ili pravno lice,• 2. organ jedinice lokalne samouprave, poslovna jedinica preduzeæa, naselje ili grupa lica i

slièno,• 3. društvena organizacija, odnosno udruženje graðana i • 4. nadležni pravobranilac.

13. Zainteresovano lice u upravnom sporu

• u US, po pravilu, uèestvuju tužilac i tužena.• oni obavezno moraju uèestvovati u sporu, jer bez njih ne može postojati US.• ZUS predviða moguænost uèešæa i treæih lica u sporu, a to su ona lica kojima bi

poništenje osporenog upravnog akta neposredno prouzrokovalo štetu.• treæim, odnosno tzv. zainteresovanim licima daje se poloţaj stranke u US.• treæe ili zainteresovano lice uèestvuje u US zato što mu je upravnim aktom koji se tužbom

osporava bilo priznato ili je ono steklo izvjesno pravo, odnosno izvjestan interes, pa bi topravo ono izgubilo ukoliko bi upravni akt protiv koga je podnesena tužba bio poništen.



19

• zainteresovano lice se, po pravilu, pojavljuje na strani tuţenog organa, odnosnoorganizacije.

• zainter. lice ima poloţaj stranke u sporu;• sud je obavezan da izvrši saslušanje zainter. lica: • 1. ako se održava usmena rasprava, sud mora pozvati na raspravu i zainter. lice;• 2. ako je postupak pismen, sud mora dostaviti jedan primjerak tužbe na odgovor i zainter.

licu.• razlog za obnovu upravno-sudskog post.

14. Razlozi zbog kojih se upravni akti mogu pobijati

• propisani su ZUS.• to su one povrede zakona na koje se tuţilac poziva u svojoj tuţbi i o kojima nadleţni

sud meritorno odluèuje, odnosno donosi svoju odluku.• prema veæini pravnih teoretièara, ovi razlozi mogu biti formalnopravne i

materijalnopravne prirode.• 1. ako sadrţi takve nedostatke koji spreèavaju ocjenu njegove zakonitosti ili nedostatke

koji ga èine ništavim;• 2. ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu

ili opšti akt; • 3. ako je akt donesen od strane nenadleţnog organa;• 4. ako u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupljeno po pravilima postupka, a

naroèito ako èinjenièno stanje nije potpuno i pravilno utvrðeno ili što je iz utvrðenihèinjenica izveden nepravilan zakljuèak u pogledu èinjeniènog stanja;

• 5. ako je nadleţni organ rješavajuæi po slobodnoj ocjeni prekoraèio granice ovlašæenja koja su mu data zakonom i odluèio suprotno datom ovlašæenju.

15. Ko je nadleţan za rješavanje upravnih sporova?

• za rješavanje upravnih sporova, prema odredbi èlana 5 ZUS, stvarno su nadleţni okruţnisudovi.

• mjesna nadležnost odreðuje se prema sjedištu prvostepenog organa, odnosno njegoveorganizacione jedinice, ukoliko posebnim zakonom nije drugaèije riješeno.

I ko sudi u upravnim sporovima?

• pravilo je da u upravnim sporovima sudi sudija pojedinac.• izuzetno, u složenim predmetima za koje su razlozi pogrešno i nepotpuno utvrðeno

èinjenièno stanje i/ili pogrešna primjena materijalnog zakona, koji su od uticaja na praviènorješavanje upravne stvari, sudi vijeæe od troje sudija (radi se o profesionalnimsudijama).

16.Tuţba je

pp

rraa

vvnn

iiaa

kktt

kkoo j jiipp

rroo

iizzvvoo

dd

iioo

dd

rreeđđ

ee

nn

ee

pp

rraa

vvnn

ee

pp

oo

ssll j jee

dd

iiccee

,,

oo

dd

nn

oo

ssnn

oo

ttoo

j jee

aa

kk

tt

bb

ee

zz

kk

oo

gg

aa

nn

ee

mm

aa

nn

iittii

mm

oožž

ee

bbiittii uupprraavvnnoo--ssuuddsskkoogg ppoossttuuppkkaa.. • tužba je i podnesak kojim se jedna stranka, tuţilac, obraæa sudu.• u formalnopravnom smislu tužba je propisno sastavljeni podnesak kojim se aktivno

legitimisano lice obraæa sudu i traži od njega da pokrene upravni spor protiv odreðenogupravnog akta ili æutanja uprave i tako ostvari odgovarajuæu pravnu zaštitu.

17.Sadrţina tuţbe

• tužba je strogo formalan pravni akt koji mora da sadrži odreðene podatke.• tužba mora biti razumljiva i uredna (nerazumljiva bi bila prije svega ona tužba koja nije

saèinjena na jednom od jezika koji su u službenoj upotrebi u RS, a neuredna je ona tužba

koja se zbog razlièitih tehnièkih ili drugih nedostataka ne može proèitati).• tužba se saèinjava u pismenoj formi.



20

• a) lièni podaci - ako tužbu podnosi fizièko lice, ono mora navesti svoje:• ime i prezime,• zanimanje i• mjesto stanovanja;• ako tužbu podnosi pravno lice, ono u tužbi mora navesti svoj naziv (firmu) i svoje sjedište;• b) broj i datum upravnog akta protiv koga je tužba podnesena (uz tužbu se mora

podnijeti i upravni akt koji se osporava u originalu ili prepisu).• tužba se, po pravilu, podnosi u dva primjerka, i to za sud i tuženu stranu radi dostavljanja

odgovora na tužbu. • ako u sporu uèestvuju i zainteresovana lica – za sva zainteresovana lica;• c) u tužbi se mora navesti i kratko izlaganje zbog èega tuţilac podnosi tuţbu (razlozi za

pobijanje upravnog akta).• da bi se tužba mogla uzeti u postupak, potrebno je da se izloži zbog èega je akt nezakonit,

odnosno zbog èega tužilac smatra da su mu osporenim aktom povrijeðeni pravo ilineposredni lièni interes zasnovan na zakonu;

• d) najzad, potrebno je da tužilac u tužbi navede u kom pravcu i obimu predlaţeponištenje upravnog akta.

• upravni akt može se pobijati u cijelosti ili djelimièno, zbog èega tužilac mora navesti da liosporeni akt pobija u cijelosti ili samo u nekom njegovom dijelu.

• u tužbi se moraju navesti osnovni podaci o tuţenom, odnosno naziv i sjedište tuženestrane i podaci zainteresovanih lica, ako ih ima, te potpis podnosioca.

• izlaganje u tužbi ne mora se vršiti po nekoj strogo odreðenoj formi.• u tužbi se ne moraju oznaèiti pravni propisi koji su povrijeðeni.• ako se tuţbom pored poništenja upravnog akta traži i naknada štete ili povraæaj stvari,

tuţilac mora staviti odreðen zahtjev u pogledu vrijednosti ili visine pretrpljene štete.• zahtjev za povraæaj oduzetih stvari mora biti postavljen odreðeno, a potrebno je da se bliţe

opišu koje su to stvari, njihov broj, vrsta, eventualno karakteristiène osobine...• ako se radi o zahtjevu za naknadu štete, treba oznaèiti u èemu se šteta ogleda, kako je

poèinjena, kolika je visina naknade..•

jednom tuţbom, po pravilu, može se osporavati samo jedan upravni akt.• sluèaj tzv. kolektivne tuţbe postoji kada više lica jednom tuţbom osporava isti upravni

akt (muž i žena podnose tužbu protiv rješenja kojim im se oduzima stan).

18.Šta ako tuţba ne sadrţi bitne elemente?

• ako tužba ne sadrži bitne elemente predviðene Zakonom o upravnim sporovima zbog èega je ona nepotpuna i nerazumljiva, sud neæe odmah odbaciti tuţbu, veæ æe pozvatitužioca da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe.

• pri tome æe sud pouèiti tužioca da u ostavljenom roku ukloni nedostatke tužbe.

19. Kome se i u kome roku tuzba moze podnijeti

•

tužba se predaje nadleţnom okruţnom sudu neposredno ili mu se šalje poštom – obiènom ili preporuèenom pošiljkom.• ukoliko se tužba šalje putem pošte preporuèenom pošiljkom, dan predaje tužbe pošti

smatra se danom predaje nadležnom sudu, bez obzira na to kada je tužba stvarno primljenau sudu.

• za lica koja se nalaze u službi u vojnim jedinicama, vojnim ustanovama ili štabovima ili naobaveznoj vojnoj službi - dan predaje tužbe vojnoj jedinici, odnosno vojnoj ustanovi ili štabu,smatra danom predaje nadležnom sudu.

• isto pravilo primjenjuje se i na lica lišena slobode, a dan predaje tužbe upravi ustanove ukojoj se ta lica nalaze smatra se danom predaje tužbe nadležnom sudu.

• tužba kojom se pokreæe upravni spor podnosi se u roku od 30 dana od dana

dostavljanja upravnog akta stranci koja podnosi tuţbu.20. Tok upravno-sudskog postupka - faze i karakteristike



21

• 1. faza prethodnog ili pripremnog postupka,• 2. faza redovnog ili glavnog postupka.

Pripremni ili prethodni postupak u US

• sud tokom pripremnog postupka ne raspravlja tuţbeni zahtjev u meritumu, odnosnosud ne rješava sporno pravno pitanje, veæ odbacuje tuţbu iz formalnih razloga, odnosnoništi osporeni upravni akt ukoliko on sadrži takve bitne nedostatke koji spreèavaju ocjenuzakonitosti akta.

• sud u prethodnom postupku ispituje i provjerava da li su ispunjeni uslovi za pokretanje ivoðenje US.

Redovni postupak

• u redovni ili glavni postupak sud prelazi ako u prethodnom postupku nije došlo doodbacivanja tuţbe, a ni do obustavljanja postupka.

• osnovna karakteristika redovnog postupka - u tom postupku sud raspravlja o tuţbenomzahtjevu, tj. rješava sporno pravno pitanje.

21.Odbacivanje tuţbe iz formalnih razloga

• nadležni sud u svakom stadijumu postupka svojim rj. odbaciæe tuţbu ukoliko utvrdi:• 1. da je tužba neblagovremena, prijevremena ili podnesena od neovlaš. lica,• 2. da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt,• 3. da upr. aktom koji se tužbom osporava nije povrijeðeno pravo tužioca ili njegov

neposredni lièni interes zasnovan na zak.,• 4. da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla izjaviti žalba, a žalba nije

izjavljena,• 5. da se radi o stvari o kojoj se po odredbama ovog zakona ne može voditi US,• 6. da veæ postoji pravosnažna sudska odluka donesena u US o istoj stvari.

22.Dostavljanje tuţbe na odgovor

• ako nadležni sud u prethodnom postupku ne odbaci svojim rješenjem tužbu zbog njene

neurednosti (radi se o nepotpunoj i nerazumljivoj tužbi iz èlana 21 ZUS-a) ili iz formalnihrazloga (èlan 22 ZUS-a), sud dostavlja na odgovor po jedan primjerak tužbe s prilozimatuženoj strani i zainteresovanim licima, ako takvih lica ima.

• dostavljajuæi tužbu na odgovor sud odreðuje rok, koji ne može biti duži od 30 dana, u kometuženi organ treba da dostavi svoj odgovor na tužbu.

• pravo na davanje odgovora koje imaju tuženi organ, odnosno zainteresovano lice, oni mogusvakako iskoristiti, ali i ne moraju, s obzirom na to da zakon ne propisuje nikakve štetneposljedice po njih zbog nepoštivanja prednjih rokova.

23.Pokretanje upravnog spora u sluèaju “æutanja uprave”

I situacija – æutanje drugostepenog organa

• kad drug. organ nije u roku od 60 dana ili kraæem roku donio rj. po žalbi stranke protivprvost. rj.

• stranka ne može neposredno poslije toga pokrenuti US, veæ se mora ponovo obratiti svojimzahtjevom (tzv. požurnica) drug. organu.

• tek ako drug. organ ne donese rj. ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju,stranka je ovlašæena da pokrene US kao da joj je žalba odbijena.

II - Æutanje prvostepenog organa

• ako prvostepeni organ ne donese rješenje u roku od 60 dana, stranka je duţna da sepoţurnicom ponovo obrati prvostepenom organu.

• ako ovaj organ ne donese rešenje ni po proteku 15 dana od ponovnog traženja, smatra seda je zahtjev stranke odbijen i ona je ovlašæena da pokrene US, iako stvarno nijedoneseno nikakvo rješenje.



22

III - Æutanje prvostepenog i drugostepenog organa

• moguænost - prvostepeni organ protiv èijeg upravnog akta ima mjesta žalbi, u roku od 60dana ili u posebnim propisom odreðenom kraæem roku ne donese nikakvo rješenje pozahtjevu stranke.

• stranka je ovlašæena da po proteku navedenog roka izjavi žalbu drugostepenom organu.• protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti US.• meðutim, ako drugostepeni organ ne donese nikakvo rješenje u roku do 60 dana, stranka je

ovlašæena da postupi kao u prvom sluèaju.• ona treba da se po isteku roka od 60 dana obrati ponovo drugostepenom organu, pa ako ne

dobije rješenje ni po isteku daljeg roka od 15 dana po ponovnom traženju, ona možepokrenuti US.

24. Odluke suda

• oslanjajuæi se, po pravilu, na èinjenièno stanje utvrðeno u upravnom postupku, sud donosipresudu kojom rješava upravni spor .

• sud svojom presudom moţe: • 1. odbiti tužioèevu tužbu kao neosnovanu ili• 2. uvaţiti tužbu i poništiti osporeni upravni akt (èlan 31 stav 2 ZUS-a).

25. Obavezno odrţavanje usmene rasprave

• ZUS je propisano obavezno odrţavanje usmene rasprave u sljedeæim situacijama:• 1. zbog složenosti sporne upravne stvari,• 2. ako sud naðe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stvari i• 3. u sluèaju kad je neka od stranaka u tužbi, odnosno blagovremenom odgovoru na tužbu

predložila da se usmena rasprava održi.

26. Tok usmene rasprave

• predsjednik vijeæa otvara usmenu raspravu, objavljuje predmet usmene rasprave ikonstatuje da li su pristupila sva pozvana lica.

•

nakon toga, predsjednik vijeæa iznosi glavni sadržaj tužbe, odnosno objavljivuje, odnosnoiznosi glavnu sadržinu upravnog spora.• predsjednik vijeæa nakon toga daje rijeè èlanu sudskog vijeæa koji ima ulogu izvjestioca.• izvjestilac izlaže stanje predmeta i suštinu spora, ne dajuæi svoje mišljenje.• poslije toga daje se rijeè tuţiocu kako bi on obrazložio tužbu, a zatim i tuţenoj strani i

zainteresovanom licu kako bi i oni obrazložili svoje navode. • izostanak stranke s usmene rasprave ne zadrţava rad suda. • zbog izostanka stranaka sa rasprave ne može se uzeti da su stranke odustale od svojih

zahtjeva, veæ æe se njihovi podnesci proèitati.• ukoliko na raspravu ne doðe ni tužilac ni tužena strana, sud æe raspraviti spor i bez

prisustva stranaka.

27. Presuda

• sud rješava US presudom kojom se tuţba uvaţava ili odbija kao neosnovana.• nadležni sud æe tužbu uvažiti, odnosno presudom poništiti upravni akt i sam riješiti upravnu

stvar u onim sluèajevima kada na raspravi utvrdi drukèije èinjenièno stanje u odnosu naèinjenièno stanje utvrðeno u postupku (spor pune jurisdikcije).

• presuda u svemu zam jenjuje poništeni upravni akt.

Presuda, sadrţi:

• 1. naziv suda,• 2. broj i datum akta koji se tuž. osporava,

• 3. uvod • 4. izreku i• Obrazloženje



23

28. Odluke suda i rok za njihovo donosenje

• sudskom presudom se meritorno odluèuje, odnosno upravno-sudski postupak seokonèava donošenjem presude u kojoj je sadržana ocjena o zakonitosti pobijanog upravnogakta.

• rješenje sud donosi kada je potrebno tužbu odbaciti, ili onda kada se upravno-sudskipostupak obustavlja.

• ako je u upravno-sudskom postupku odrţana usmena rasprava, sud je dužan donijetisvoju odluku i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zakljuèenjarasprave.

• u upravno-sudskom postupku nadležni sudovi donose dvije vrste odluka: rješenja ipresude.

29.Ţalba

• protiv odluke donesene u US ne moţe se izjaviti ţalba, osim ako to posebnim zakonomnije odreðeno (èlan 34 ZUS-a).

• jasno je da je žalba moguæa i dopuštena, ali se kao standardan pravni lijek iz drugihpostupaka u upravnom sporu ne može generalno, veæ samo izuzetno koristiti, odnosnosamo onda kada je u pojedinim upravnim stvarima posebnim (materijalnim) zakonompropisana.

30. Vanredni pravni lijekovi (pojam i vrste)

• to su pravna sredstva kojima se mogu pobijati pravosnaţne upravno-sudske odlukedonesene u upravno-sudskom postupku od strane nadleţnog okruţnog suda.

• Vrste:• 1. ponavljanje postupka i • 2. zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnaţne sudske odluke.

31. Ponavljanje upravno-sudskog postupka (ko ga moze traziti, razlozi i rokovi)

ponavljanje postupka mogu da traže samo one stranke koje su uèestvovale u USokonèanom presudom, odnosno rješenjem:1. tužilac,2. organ èiji je u. akt poništen (tuženi) i3. zaint. lice – ako je osporeni akt poništen.

Razlozi za ponavljanje postupka

• upravno-sudski postupak okonèan presudom ili rješenjem nadležnog suda ponoviæe se pozahtjevu stranke:

• 1. ako stranka sazna za nove èinjenice ili naðe ili stekne moguænost da upotrijebi novedokaze po kojima bi spor bio povoljnije riješen po nju da su te èinjenice, odnosno dokazi biliizneseni ili upotrijeb. na raspravi u ranijem sudskom postupku;

• 2. ako je odluka suda donesena radnjom koja predstavlja KD sudije ili radnika u sudu, ili jeodluka donesena prevarnom radnjom zastupnika ili punomoænika stranke, njegovogprotivnika ili protivnikovog zastupnika ili punomoænika;

• 3. ako je odluka zasnovana na presudi donesenoj u kriviènoj ili graðanskoj stvari, a ta

presuda je kasnije ukinuta drugom pravosnažnom sudskom odlukom;



24

• 4. ako je isprava na kojoj se zasniva sudska odluka lažna ili lažno preinaèena, ili ako jesvjedok, vještak ili stranka, prilikom saslušanja pred sudom dao lažan iskaz, a odluka sudase zasniva na tom iskazu;

• 5. ako stranka naðe ili stekne moguænost da upotrijebi raniju sudsku odluku donesenu uistom US;

• 6. ako stranci, odnosno zainteresovanom licu nije bila data moguænost da uèestvuje u US.• zbog okolnosti navedenih pod taèkama 1) i 5) ponavljanje æe se dozvoliti samo ako stranka

bez svoje krivice nije bila u stanju da te okolnosti iznese u ranijem postupku.

a) Subjektivni rok

• 30 dana - od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja.• stranka je dužna da najdalje u ovom roku od 30 dana podnese PPP.

b) Objektivni (apsolutni) rok

• pet godina - od dana kada je sudska odluka kojom je okonèan raniji postupak postalapravosnažna.

• ponavljanje postupka može se tražiti samo unutar ovog roka od pet godina - po proteku petgodina od pravosnažnosti sudske odluke ponavljanje se ne može uopšte više tražiti.

32.Kome se predaje i ko rješava o PPP?

• PPP se predaje sudu koji je donio odluku na koju se odnosi razlog za ponavljanjepostupka.

• o prijedlogu za ponavljanje postupka rješava sud koji je donio odluku na koju se odnosirazlog za ponavljanje postupka.

• prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se sudu koji je nadležan za rješavanje.• o PPP odluèuje sudija pojedinac, bez odrţavanja rasprave.• nakon što primi PPP, sud ga može svojim rješenjem, prije svega, odbaciti. • sud æe odbaciti PPP rješenjem ako utvrdi da je PPP podnijelo neovlašæeno lice ili da

prijedlog nije blagovremen ili da stranka nije uèinila vjerovatnim postojanje zakonskog

osnova za ponavljanje.

33.Zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnaţne sudske odluke

• zahtjev za vanredno preispitivanje pravosnažne sudske odluke donesene u upravnomsporu može se podnijeti samo protiv pravosnaţne odluke okruţnog suda.

• u Republici Srpskoj zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke okružnog sudapodnosi se Vrhovnom sudu Republike Srpske.

• zahtjev se predaje okruţnom sudu protiv èije se presude traži preispitivanje, neposrednoili poštom.

• rok za podnošenje ZVP - 30 dana od dana dostavljanja stranci sudske odluke protiv

koje se podnosi ZVP, odnosno izjavljuje ovaj vanredni pravni lijek.• zahtjev može podnijeti stranka. • pod strankom se podrazumijeva tužilac koji je pokrenuo US pred nadležnim sudom.• zahtjev može podnijeti i treæe, zainteresovano lice koje je uèestvovalo u postupku pred

sudom nadležnim za rješavanje US, ali ne i tuţeni organ.

34. Presude Vrhovnog suda RS povodom zahtjeva za vanredno preispitivanjepravosnaţne sudske odluke

• odlukom suda, odnosno svojom presudom Vrhovni sud RS ZVP moţe odbiti kaoneosnovan, ukoliko sud naðe da ne postoje povrede zbog kojih je zahtjev podnesen.

• Vrhovni sud RS može svojom presudom uvaţiti zahtjev i sudsku odluku protiv koje jepodnesen ZVP ukinuti ili preinaèiti.



25

35.Zaštita prava i sloboda graðana

• fizièko lice èija su prava ili osnovne slobode zajamèeni Ustavom Republike Srpskepovrijeðeni konaènim pojedinaènim aktom organa, ima pravo da zahtijeva zaštitu tih pravai sloboda kod suda, u skladu sa Zakonom o upravnim sporovima, ako nije osiguranadruga pravna zaštita (èlan 53 ZUS-a).

• o pomenutom zahtjevu svojim rješenjem odluèuje okruţni sud. •

prilikom odluèivanja o zaštiti sloboda i prava pojedinaca zajamèenih Ustavom okruţni sudprimjenjuje pravila i norme Zakona o upravnim sporovima.

upravno procesno pravo

Documents