UPUTE ZA PROVEDBU RADNOG POSTUPKA U SKLADU S PRAVILIMA ZAŠTITE NA RADU PRI

UREDSKIM POSLOVIMA

2015.

2

1. UVOD

Jedno od temeljnih prava svakog čovjeka jest njegovo pravo na rad i pravo da očuva integritet života i zdravlja, a u radnim okolnostima to je njegovo pravo da se taj rad odvija bez opasnosti od ozljeda, profesionalnih i drugih oboljenja vezanih uz rad, te dakako i bez smrtnih opasnosti ili pogubnih štetnosti. Međutim, svaki rad uvijek u sebi krije mogućnost da se tijekom radnog procesa sudionici u poslu ili neke druge osobe mogu na neki način ozlijediti, pa je stoga nastojanje da se takvi neželjeni događaji izbjegnu jedno od uvijek prisutnih nastojanja kod svakog posla. Sigurnost na radu sastavni je dio radnog procesa i osnovni uvjet produktivnosti rada. Visoki stupanj sigurnosti na radu postiže se uklanjanjem štetnih mehaničkih, fizičkih, kemijskih, bioloških, psiholoških i drugih utjecaja, koji tijekom rada mogu djelovati na organizam radnika i biti posredni i neposredni čimbenici koji dovode do nezgoda na radu. Uklanjanjem spomenutih nepovoljnih utjecaja ostvaruju se sigurnosni uvjeti rada. Da bi se radnik mogao ponašati na način koji ga osigurava od opasnosti, on mora poznavati te opasnosti i štetnosti, kao i načine-postupke koji ga mogu zaštititi od određene opasnosti. Poslodavac kod kojeg ste zaposleni brine se za vašu sigurnost na radu. Iako niste izloženi opasnostima koje postoje u radionicama, pogonima, pri transportnim radovima ili na otvorenom prostoru, niz različitih ozljeda u uredima ukazuje da i na tim mjestima postoje mnoge opasnosti. Razni šiljasti predmeti, skliski podovi, instalacije, zakrčeni prolazi i slično mogu biti izvori ozljeda, a peći, grijači ili pribor za pušenje mogu izazvati požar. Uvjeti rada uvelike utječu na tjelesna naprezanja radnika, a posebno kada se rad obavlja u neodgovarajućem, nedovoljno zračnom, provjetravanom ili vlažnom prostoru, uz povišenu ili prenisku temperaturu. Položaj tijela radnika pri radu jedan je od značajnih čimbenika koji utječe na korištenje radne sposobnosti radnika. Prekomjerni napori, pogotovo ako se obavljaju u nepovoljnim uvjetima uz nepovoljne položaje tijela mogu uzrokovati zdravstvena oštećenja i bolesti od kojih se neke smatraju profesionalnim bolestima. Pri kretanju radnim površinama gotovo neprekidno je prisutna opasnost od posrtanja i padova iz najrazličitijih razloga: zbog prolivene tekućine, razbacanih predmeta, zakrčenih prolaza, oštećenih podova i prostirača i tome slično. Zato radne i pomoćne površine kojima se kreću radnici moraju biti ravne i glatke, ali ne i klizave, što se postiže dobrom konstrukcijom podova i pravilnim održavanjem. Danas su mnogi ljudi u neposrednom kontaktu s videoterminalima. Sve više rade s njima mladi ljudi čiji je organizam još u razvoju. Sve češće se postavlja pitanje štetnog djelovanja videoterminala i osobnih računala po zdravlje čovjeka. Štetne posljedice koje se spominju pri radu s videoterminalima su elektromagnetska zračenja, problemi s vidom i zamor tijela. Pravilno izvedeno mjesto za rad na videoterminalu znatno utječe na smanjenje štetnosti koje nastaje na takvim radnim mjestima. Pri radu u uredu se mogu pojaviti prekomjerni psihofiziološki napori koji mogu izazvati određene reakcije, a ako su opterećenja naročito velika može doći i do oštećenja zdravlja odnosno do pojave različitih psihosomatskih bolesti (stres). Najčešći izvori psihofizioloških napora javljaju se pri poslovima koji zahtijevaju opažanje i primjenu raznih signala, na primjer akustičkih, optičkih i drugo, a naročito u situacijama značajnim za osobnu sigurnost kao i sigurnost drugih, pri radu u smjenama te za vrijeme noćnog rada, na poslovima koji obuhvaćaju odnose sa suradnicima, pri vođenju poslova i drugo.

3

2. UREDSKI PRIBOR I STROJEVI

Olovke, nožići za oštrenje, nožići za rezanje papira, škare i slično, predmeti su koji se u uredima svakodnevno koriste. Budući da su oštrog ili šiljastog oblika, oni predstavljaju stalnu opasnost za osobe koje ih upotrebljavaju. Na primjer, uredni službenici nastoje da im pribor za pisanje ili crtanje bude uvijek naoštren. Ako ga pri tom nose nezaštićenog u gornjem džepu košulje ili kaputa, mogu se pri sagibanju ili posrtanju lako ubosti.

Olovke ili drugi pribor koji nosite u džepovima zaštitite tuljcima. Ako za njih nemate tuljke nemojte ih uopće stavljati u džepove. Naročito je opasno ako se takav pribor nosi u džepovima hlača. Trokuti i šestari predstavljaju opasnost

od uboda, ako se na radnom stolu odlažu okomito uz neke druge predmete. Trokuti i šestari koji se nalaze u ormarima ili policama, položeni vodoravno, ali okrenuti oštrim kutovima prema vani, također predstavljaju opasnost od uboda prilikom hvatanja i izvlačenja. Da se otkloni ova opasnost, trokute, šestare i škare uvijek odlazite na radnom stolu u vodoravnom položaju; ako ih odlažete na police ili u ormare, objesite ih na posebne kuke, odnosno tako da su šiljasti kutovi okrenuti prema unutra.

Nožići za oštrenje ili škare veoma su opasni zbog mogućnosti uboda na oštrice koje strše u bilo kojem smjeru. Ako se ovaj pribor nepravilno koristi postoji opasnost od posjekotina. Nakon upotrebe škare i nožiće uvijek zatvorite i odložite tako da ne postoji mogućnost uboda. Za vrijeme rada, oštrice i oštre bridove okrenite od sebe. Ako nožićima oštrite olovke, odaberite one nožiće koji imaju oblikovane drške. Nožićem nikada ne režite prema sebi, jer se lako možete ubosti.

Ako ovaj pribor nekome dodajete, oprezno ga uhvatite za rezni dio, a pružite stranu s drškom. Žilete ne upotrebljavajte. Papir za spise, te bridovi koverata za pisma ponekad su oštri poput noža. Nepravilnim rukovanjem lako može doći do posijecanja. Koverte vlažite samo gumenim jastučićem, a nikako jezikom. Ne povlačite prstima po bridovima papira.

4

Razbijeno posuđe, čaše ili boce svojim oštrim bridovima predstavljaju opasnost od posjekotina. Ovakve razbijene predmete odmah sklonite i bacite. Ako ste ih bacili u košaru za smeće, upozorite na to čistačice. Na dijelovima stola, ormara ili sanduka za ogrjev mogu stršati čavli i vijci na koje se možete ubosti ili posjeći. Ako primijetite čavao ili vijak koji strši, obavijestite o tome nadstojnika zgrade ili osobu zaduženu za održavanje. U uredskim strojevima (pisaći, računski, knjigovodstveni strojevi) postoje mehanizmi kod kojih se pojavljuju različita gibanja. To su dijelovi uređaja koji prenose gibanje ili obavljaju neku radnu operaciju. Takvi pokretni dijelovi mogu zahvatiti dijelove odjeće, prste ili šaku, a nisu zaštićeni na odgovarajući način. Da bi se osobe koje rukuju tim strojevima zaštitile, ovi opasni dijelovi osiguravaju se posebnim poklopcima ili se cijeli uređaj nalazi u zatvorenoj kutiji. Također treba imati na umu, da je otklanjanje kvara na uredskom stroju, te podmazivanje posao koji treba obavljati služba održavanja. Za vrijeme rada na stroju ne smiju se skidati poklopci, odnosno, na stroju se ne smije raditi ako svi poklopci ili kutije nisu na svojim mjestima. Ne pokušavajte sami otkloniti kvar na uredskom stroju.

5

3. KRETANJE I PONAŠANJE PRI RADU

Pri kretanju po površinama radnih i pomoćnih prostorija, hodnika ili prolaza, postoji opasnost od pokliznuća, posrtanja i pada, zbog prolivenih tekućina, razbacanog materijala, zakrčenih prolaza, oštećenih podova i prostirača. Da se ove opasnosti otklone, treba se pridržavati određenih pravila.

Kod prenošenja ili okretanja dugih predmeta, na primjer vješalica ili dugih ravnala sa glavom, postoji opasnost da se ozlijede druge osobe koje se nalaze u blizini ili iznenada naiđu. Dugačka ravnala sa glavom odlazite uvijek na mjesta sa kojih ne mogu pasti. Ako ih okrećete ili prenosite, osmotrite najprije oko sebe, da nekoga ne udarite. Ako prenosite ili premještate vješalicu ili slične predmete, držite ih što uspravnije, jer u protivnom postoji opasnost da udarite osobu koja iznenada naiđe.

Predmeti odloženi na visini, to jest na ormarima, policama, pa i stolovima, mogu se prevrnuti ili pasti. Predmeti koji padnu s visine mogu prouzročiti različite ozljede, od neznatnih udaraca pa do teških povreda tijela, ruku, očiju i lica. Ne povlačite predmete koje ne možete dohvatiti bez uspinjanja. Na police i ormare iznad visine glave ne odlazite predmete koji se mogu otkotrljati. Pokušajte utvrditi koji bi predmeti mogli pasti sa visine u vašoj okolini i na vrijeme ih uklonite. U registratore ne ulažite predmete koji nisu učvršćeni mehanizmom. Ako se crtaći pribor odlaže u registratore, on može biti veoma opasan. Ako imate ormare s pomičnim vratima, provjerite da li vrata dobro funkcioniraju, kako ne bi ispala.

Ako se po podu prolije neka tekućina ili padnu predmeti, odmah ih odstranite, ili pozovite čistačicu da to učini, kako se netko drugi na njih ne bi okliznuo ili spotakao. Po hodnicima ili prolazima ne bacajte otpatke od voća, jer su opasniji od leda. Ako se po prolazima ili hodnicima nalaze rasuti ili razbacani materijali koji otežavaju prolaz,

odmah o tome obavijestite osobe zadužene za održavanje. Na oštećenim sagovima, podu ili na raznim rešetkama u podu možete se lako spotaknuti i pasti. Sag koji se podvio također može prouzročiti pad. Ako nešto možete učiniti sami, učinite to odmah, ili obavijestite osobe zadužene za održavanje. Ako nosite cipele s tankom potpeticom, ne hodajte po rešetkama. Za dohvaćanje predmeta, knjiga ili drugog pribora koji se nalazi na ormaru ili visokim policama nemojte koristiti stolice ili stolove, jer oni za to nisu predviđeni. Predmeti odloženi na visini, to jest na ormarima,

6

policama, pa i stolovima, mogu se prevrnuti ili pasti. Predmeti koji padnu s visine mogu prouzročiti različite ozljede, od neznatnih udaraca pa do teških povreda tijela, ruku, očiju i lica.

Radnici zaposleni u uredskim prostorijama voze se i dizalom. Dizala mogu biti veoma opasna, ako se prilikom vožnje ne primjenjuju određene upute. Dizalo se ne smije nepravilno koristiti. Prilikom vožnje dizalom koje nema vrata na kabini postoji opasnost da dijelovi tijela, odjeće ili obuće zapnu ili budu zahvaćeni stršećim ili hrapavim površinama u oknu dizala. Ako se vozite dizalom koje na kabini nema vrata, vršcima cipele ili rukama ne dodirujte stijene okna ili vrata na katovima za vrijeme vožnje.

Ako se dizalom prevozi teret, također postoji opasnost da zapne u vožnji. U oba slučaja dolazi do oštećenja odjeće ili uklještenja osoba u dizalu. Ako dizalom prevozite neke nezgrapne predmete, ili druge osobe u dizalu prevoze neke terete, nemojte uključiti dizalo dok se ti predmeti ne smjeste podalje od otvora. Upozorite i druge osobe na opasnost od zapinjanja tokom vožnje. Neumjesne šale mogu biti veoma opasne. To su situacije u kojima se očekuje da netko bude smiješan, da se na primjer oklizne, preplaši ili iznenadi. Takva

iznenađenja mogu, međutim, imati i teške posljedice. Dobro razmislite što se može dogoditi, ako nekome izmaknete stolicu ili na nju postavite čavliće. Osobama koje se plaše kukaca ili životinja nemojte nikada prirediti neugodna iznenađenja, jer mogu reagirati neočekivano i nesmotreno, te tako ugroziti sebe i osobe u okolini.

7

Poznato je da se za vrijeme odmora ili nekog drugog prekida rada u uredskim prostorijama ponekad priređuju razne igre. Neke od tih igara mogu biti opasne, na primjer, bacanje papirića ili spojnica za spise pomoću guma, gađanje predmeta ili posebnih meta metalnim strelicama, a naročito ako se mete nalaze na vratima koja se iznenada mogu otvoriti. Ne učestvujte u takvim igrama. Uredi nisu mjesta za igru. Evo još nekoliko korisnih savjeta: U slobodno vrijeme osobe

zaposlene u uredima trebaju se baviti sportom. Preporuča se najmanje jedan sat dnevno prošetati po svježem zraku. Kod podizanja i prijenosa većih predmeta, kao što su veći uredski aparati, namještaj i slično, pri čemu rad obavlja više osoba, potrebno je da jedan od radnika upravlja radom, kako bi se izbjeglo nejednako podizanje i eventualni pad predmeta na noge radnika.

8

4. POVRŠINE ZA KRETANJE

Na radnim i prometnim površinama, kojima se kreću radnici zaposleni u uredima, veoma su česti padovi radnika. Zbog toga sve površine po kojima se kreću radnici moraju biti tako izrađene i održavane da ne postoji opasnost od padova. Najčešći su uzroci padova oštećeni i klizavi podovi, uvinuti i oštećeni sagovi, nezaštićeni otvori u podu, rad s neispravnim ljestvama i slično. Poznato je da će ozljeda od pada biti to teža, što je visina s koje pad može uslijediti veća. Međutim, pad na površini po kojoj se hoda, na ravnom podu, može također uzrokovati ozljede, često s veoma teškim posljedicama. U cilju sprečavanja ozljeda zbog padova posebnu pažnju treba posvetiti izvedbi i održavanju površina po kojima se kreću zaposleni radnici, a pri kretanju treba se pridržavati i određenih pravila sigurnosti. Izvedba podova mora biti takva da je onemogućeno klizanje čak ako su podovi i vlažni. Održavanje podova mora biti besprijekorno kako bi se spriječili padovi, na primjer zbog prolivene tekućine, razbacanog materijala, zakrčenih prolaza, oštećenih podova itd. Ako se po podu prolije neka tekućina ili padnu predmeti, odmah ih odstranite ili obrišite. Sagovi također mogu biti opasni ako su postavljeni na glatke podove, ako se na uglovima zavrću, ako su oštećeni ili ako na stepenicama nisu pričvršćeni šipkama. U svim ovim slučajevima može doći do padova s težim posljedicama. Ako su na stepenicama postavljeni sagovi, oni trebaju biti dobro učvršćeni i zategnuti šipkama i to posebno na svakoj stepenici.

Stoga sagovi moraju biti zaštićeni od klizanja odgovarajućim podlogama od mreže ili slično, a na uglovima trebaju biti pričvršćene trokutaste pločice od metala za zaštitu od uvijanja. Stare, poderane i oštećene sagove treba odmah zamijeniti novima. O svakoj neispravnosti koju primijetite na sagovima u vašoj okolini obavijestite neposrednog rukovodioca ili službu održavanja.

Otvori u podu koji služe za silaženje u podrumske prostorije gdje se obično nalaze skladišta, zatim otvori za dizala, energetske kanale, instalacije, reviziona okna i slično, moraju biti zaštićeni od padova na odgovarajući način. Najčešće se oni zaštićuju čvrstim ogradama ili poklopcima. Zaštita otvora u podu može biti izvedena i tako, da poklopac u otvorenom položaju služi kao zaštitna ograda. Svi otvori u podu moraju biti zatvoreni poklopcem ili ograđeni ogradom. Ako primijetite da to nije učinjeno, odmah o tome obavijestite svog rukovodioca ili osobu zaduženu za održavanje. Ne dirajte privremeno postavljenu ogradu, ona služi za vašu zaštitu.

9

Kretanje stepenicama također može predstavljati opasnost od ozljeda uslijed pada, ako stepenice nisu ispravno izvedene, održavane, ili su pak slabo osvijetljene. Stepenice ne smiju biti klizave, naročito na rubovima, niti oštećene. Stepenice moraju imati ogradu s rukohvatom za zaštitu od pada.

Statistike pokazuju da se najveći broj ozljeda zbog padova događa zbog spotaknuća i pokliznuća, a velik broj i padovima sa stepeništa i s visine. Ozljede zbog pokliznuća i spotaknuća čine čak i do 30% svih ozljeda na radu. Osim ekonomske štete, one uzrokuju bol, patnju, a ponekad čak i smrt radnika. Većina tih slučajeva nije se trebala ni dogoditi. Pokliznuća se događaju kada je premalo trenje između obuće koju nosi radnik i površine po kojoj hoda, a spotaknuća se događaju kad se nogom nenamjerno udari u neki objekt i izgubi ravnoteža.

Najčešći uzroci pokliznuća su:

- mokre površine ili proliveno ulje - vremenske neprilike - izlizani tepisi - podovi s različitim stupnjem istezanja

Najčešći uzroci spotaknuća su: - nepreglednost - loša osvijetljenost - kablovi na putu - nezatvorene donje police - neravne podne površine - naborani tepisi

Kako spriječiti spotaknuća i pokliznuća?

- Odmah očistiti, obrisati i osušiti sve prolivene tekućine - Označiti mokra područja - Održavati radne površine i prolaze nezakrčenima - Pričvrstiti (prilijepiti) i izravnati sve tepihe koji su naborani - Uvijek zatvarati ladice - Kablove koji prolaze preko radnih površina odgovarajuće

prekriti - Održavati dobru osvijetljenost radnog prostora - Na radnim mjestima gdje je moguće često prisustvo mokrih površina prolivenih tekućina potrebno je

da radnici nose odgovarajuću obuću. - Čišćenje radnih prostorija treba se obavljati nakon završetka posla, a ne u vrijeme posla. - I najvažnije: uvijek paziti i gledati kud se hoda.

10

Poslovi koji se obavljaju na povišenim mjestima predstavljaju opasnost od padova. Najčešći uzroci ozljeda u ovim slučajevima su improvizirane radne platforme od stolica i sanduka, te nepodesne ili oštećene, odnosno neodgovarajuće ljestve. Opasnosti od pada postoje također i onda ako ljestve nisu propisno izvedene ili su izrađene iz lošeg materijala, odnosno, ukoliko se slomi prečka, razmaknu dvostrane ljestve, ili se pak ljestve okliznu na glatkom betonskom podu ili parketu. Za zaštitu od padova, kada se radovi obavljaju na povišenim mjestima, koristite samo ispravne i odgovarajuće ljestve. Vrlo je važno da se prije penjanja na ljestve one dobro pregledaju i po potrebi učvrste. Nikad se ne smije penjati na ljestve koje se tresu ili na ljestve s skliskim prečkama, niti se ne smiju za penjanje koristi stolice i slično. Poslovi na visini većoj od 3 metra spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada ako se primjenom osnovnih pravila zaštite na radu ne može spriječiti povećana opasnost od pada radnika s mjesta rada, što znači da te poslove mogu obavljati radnici koji osim općih uvjeta zadovoljavaju i posebne uvjete glede zdravstvenog stanja. To znači da ukoliko nemate liječnički pregled za rad na visini, ne smijete se penjati na visinu veću od 3 metra. Rok za ponovnu provjeru zdravstvenog stanja radnika koji rade na visini iznosi godinu dana. Ljestve su obično izvedene kao jednostrane ili dvostrane, a izbor ovisi o prirodi posla što ga treba obaviti. Da biste dohvatili predmete koji se nalaze iznad visine glave koristite kratke dvostrane ljestve. Na taj način smanjit ćete napor i izbjeći ozljede. Ako dohvaćate predmete sa polica, vitrina i ormarića na ovakav način, rad će vam biti sigurniji i lakši.

Dvostrane ljestve za sklapanje moraju imati sigurnosnu prečku za oslonac tijela ili ruke, te dasku za odlaganje predmeta koji se uzimaju ili stavljaju na police. Krakovi trebaju biti s obje strane povezane lancem ili na neki drugi način, koji će spriječiti njihovo razmicanje. Koristite uvijek samo potpuno ispravne i sigurne ljestve. Prije upotrebe kontrolirajte njihovu ispravnost.

11

Jednostrane ljestve za naslanjanje rjeđe se upotrebljavaju, ali su kod nekih poslova katkada neophodne, na primjer pri dekoraciji ureda, ili za skidanje robe sa visokih polica. Kod toga se ljestve mogu okliznuti na glatkom parketu ili betonskom podu, a mogu se i prevrnuti zbog toga što su nepravilno postavljene.

Ne obavljajte rad na jednostranim ljestvama, ako nisu osigurane od klizanja ili prevrtanja. Za zaštitu od klizanja postavljaju se različite vrste papučica, a za zaštitu od prevrtanja potrebno ih je postaviti pod određenim kutom. Na jednostranim ljestvama moraju biti postavljene papučice koje sprečavaju klizanje, a sa gornje strane luk za učvršćenje, kako bi se izbjeglo pomicanje ljestava ili moraju nadvisivati gornju površinu za 75 cm. Da spriječite prevrtanje sa ljestvama, postavljajte ih pod propisanim kutom od oko 70º.

Za sigurno kretanje bez zapreka važna su i vrata. Najsigurnija su takozvana njihajuća vrata koja se automatski zatvaraju te, osim uštede u vremenu, smanjuju opasnost od sudara i padova. Ako su na vratima postavljene kvake ili ručke, potrebno je iza njih postaviti prečku ili traku dovoljne širine koja će spriječiti probijanje stakla i pri tom moguće posjekotine. Staklena vrata i staklene stijene moraju u visini očiju biti označene uočljivim znakom. Posebne oznake moraju biti postavljene na visini na kojoj će ih lako zapaziti i djeca. Staklena vrata i staklene stijene, koje se danas u uredima sve češće postavljaju, jesu prilično velika opasnost od ozljeda zbog loma stakla ako osobe nisu na njih neposredno upozorene. Staklena vrata i staklene stijene moraju u visini očiju biti označene uočljivim znakom. Pri tome nemojte zaboraviti i na oznake za djecu.

12

5. ELEKTRIČNA STRUJA

Opasnost od električne struje u uredima najčešće se pojavljuje na električnim uredskim strojevima i priboru, kao što su priključnice, utikači, kablovi i slično. Naime, kao što je poznato, u slučaju dodira čovjeka s dijelovima pod naponom kroz tijelo može protjecati struja takve jakosti, da to može uzrokovati veoma teške, pa čak i smrtne posljedice. Nezgode zbog direktnog dodira dijelova pod naponom najčešće nastaju zbog oštećenja izolacije na električnom priboru, kao što su priključnice, utikači i sklopke na električnoj uredskoj opremi i strojevima. One nastaju zbog lošeg rukovanja, pada električnog pribora ili uređaja na pod, radi dotrajalosti ili lošeg održavanja. Zbog toga je potrebno voditi neprekidnu brigu o ispravnom održavanju električnih instalacija i pribora, te električnih strojeva, uređaja i naprava.

Električne instalacije i pribor moraju biti tako izvedene i održavane da nigdje ne postoji opasnost od slučajnog dodira s dijelovima pod naponom. Razvodne kutije, kutije s osiguračima, priključnice i slično moraju biti stalno pokrivene i zatvorene, kako ne bi došlo do slučajnog dodira. Posebnu pažnju treba posvetiti ispravnosti priključnica.

Ž Ako primijetite da su prekidači, priključnice ili utikač oštećeni, napuknuti, ili ih uopće nema, odmah na tu opasnost upozorite rukovodioca ili osobe zadužene za održavanje. Popravke ili izmjene osigurača ne obavljajte sami. Osigurače smiju mijenjati samo ovlaštene osobe, a "krpanje" osigurača je zabranjeno. Električni strojevi, uređaji i naprave moraju biti tako održavani da rad s njima bude uvijek siguran. Priključni kablovi, uvodna mjesta, sklopke, utikači i ostali dijelovi moraju biti ispravni, dobro izolirani, neoštećeni, kako ne bi došlo do slučajnog dodira.

Produžne kabele nemojte polagati po tlu na prolazima ili uz prolaze. Ako će se kabeli položeni po tlu koristiti dulje vrijeme, zatražite da se zaštite učvršćenim poklopcem od letvica. Ako primijetite da se neki priključni kabel oštetio, zahtijevajte da ga se izmijeni. Izmjenu kabela te žarulja i ostalih rasvjetnih tijela treba obavljati osoblje službe za održavanje. Ako se utikači izvlače iz priključnica potezanjem za kabel umjesto za tijelo utikača, izolacija priključnih kabela također se može oštetiti. Utikač izvlačite uvijek povlačenjem za tijelo utikača, jer ćete na taj način sačuvati izolaciju, pa neće postojati opasnost od dodira s vodičem pod naponom.

Na strojevima i uređajima može se pojaviti opasnost od udara električne struje zbog indirektnog dodira u slučaju kada ovi uređaji dođu pod napon. To se najčešće događa zbog oštećene izolacije na dijelovima

13

uređaja unutar kućišta koji su normalno pod naponom (na primjer na namotaju elektromotora), zbog čega dolaze pod napon i oni dijelovi uređaja koji se normalno pri radu dodiruju. Ako čovjek dodirne kućište stroja ili uređaja pod naponom, a stoji na podu ili dodiruje uzemljene dijelove (radijator, kućište drugog stroja i slično), nastaje udar električne struje. Za zaštitu od indirektnog dodira poduzimaju se tehničke mjere zaštite. Tehničkim mjerama zaštite od indirektnog dodira za spomenute aparate i uređaje smatraju se zaštitno uzemljenje, odnosno nulovanje, a zadaća im je, da u slučaju proboja izolacije, odnosno pojave napona na kućištu, odmah isključe strujni krug bilo pregaranjem osigurača, bilo izbacivanjem sklopke kod električnih uređaja. Zaštita se može provoditi i zaštitnim izoliranjem, čime se zapravo u normalnim radnim uvjetima onemogućava pojava napona na kućištu. Ovakvi sistemi zaštite moraju se povremeno ispitivati, kako bi, u slučaju potrebe, mogli efikasno djelovati.

Ako su električni strojevi i uređaji izvedeni tako da se zaštita od indirektnog dodira postiže zaštitnim uzemljenjem ili nulovanjem, tada ovi uređaji moraju biti opskrbljeni utikačem sa zaštitnim kontaktom (šuko-utikač). Priključnice na koje su ti uređaji priključeni također moraju imati zaštitni kontakt (šuko-priključnice).

Za rad sa uredskim strojevima i uređajima na električni pogon upotrebljavajte samo utičnice i priključnice sa zaštitnim kontaktom. S drugim električnim priborom nemojte raditi. Isto vrijedi i za produžne kabele. Zaštitno izoliranje, kao druga mjera zaštite od indirektnog dodira, takav je način zaštite kod kojeg su svi dijelovi što se inače nalaze pod naponom odvojeni odgovarajućim izolacijskim slojem od dijelova koje radnik prilikom rada dodiruje. Strojevi i uređaji izrađeni sa zaštitnim izoliranjem posebno su označeni sa dva četverokuta, jedan u drugome. Takvi uređaji nemaju priključni pribor (utikač i priključnica) sa zaštitnim kontaktom. Ako primjenjujete uređaje sa zaštitnom izolacijom, pazite na posebnu oznaku. Uređaje bez takve oznake nemojte koristiti.

14

6. TJELESNI NAPORI I NEFIZIOLOŠKI POLOŽAJI TIJELA

Uvjeti rada uvelike utječu na tjelesna naprezanja radnika, a posebno kada se rad obavlja u neodgovarajućem, nedovoljno zračnom, provjetravanom ili vlažnom prostoru, uz povišenu ili prenisku temperaturu. Položaj tijela radnika pri radu jedan je od značajnih čimbenika koji utječe na korištenje radne sposobnosti radnika. Intenzitet ovisi o vrsti poslova koje radnik obavlja uvjetima u kojima radi. Pri obavljanju svakog rada prisutne su dvije grupe naprezanja:

- opće opterećenje krvotoka, izazvano naporom organizma da održi toplinsku ravnotežu, - lokalno i akutno opterećenje mišića, kralješnice i zglobova.

Prekomjerni napori, pogotovo ako se obavljaju u nepovoljnim uvjetima uz nepovoljne položaje tijela mogu uzrokovati zdravstvena oštećenja i bolesti od kojih se neke smatraju profesionalnim bolestima.

Tjelesni napori često su uvjet rada pri obavljanju poslova, a ovisno o vrsti i veličini napora, mogu postati štetni. Potrošnja energije u tijeku rada i umor kao pratioci tjelesnog napora u pravilu se reguliraju i samopodešavaju (pojava gladi, nemogućnosti daljnjeg rada zbog mišićne boli i slično) u tijeku rada ili u dnevnim ciklusima. Tjelesni napori pojavljuju se prilikom rukovanja predmetima (teretima), pri podizanju, spuštanju, držanju, nošenju, tiskanju, guranju, vučenju, okretanju i drugo, i to pri hodanju, trčanju, penjanju, silaženju i slično. Pri ručnom podizanju i prenošenju tereta važnu ulogu sa stajališta zaštite na radu ima težina tereta koja ne smije prelaziti propisane težine te pravilan uvježban način na koji se teret ručno podiže i prenosi.

Tjelesni se napori dijele na dinamički napor pri kojem je tijelo ili koštano-mišićna skupina u kretanju, a napetost mišića se stalno mijenja, te na statički tjelesni napor pri kojem su koštano-mišićne skupine u učestalom stanju trajne napetosti. Dinamički napor bez opterećenja (kretanje bez tereta) u osnovi se može smatrati sportskom aktivnošću i poželjan je kao čimbenik koji pospješuje zdravlje organizma u cjelini. Međutim, takav je oblik aktivnosti u radu rijedak. U radu se najčešće pojavljuju statički tjelesni napor s opterećenjima (pri takvom radu postoji dinamička komponenta napora, ali njezin utjecaj nije značajan, na primjer rad s raznim alatima, utovar-istovar robe ručno ili alatima i slično) i statički tjelesni napor bez dodatnog opterećenja, koji se naziva i rad u neprirodnom položaju tijela (na primjer rad zavarivača u brodskom trupu, rad tkalca na strojevima). Položaj tijela pri radu može biti dugotrajno stajanje, sjedenje, čučanje, klečanje i drugo, zbog čega nakon tog stalnog i dugog nepovoljnog položaja tijela može doći do oštećenja zdravlja. Najveći broj tih bolesti može uzrokovati profesionalne bolesti. U oba navedena oblika, to jest sa i bez opterećenja, statički tjelesni napor prati značajan poremećaj u opskrbi mišića krvlju što uzrokuje brzu pojavu umora (bez značajne potrošnje energije) ali i vrlo fokusirane pritiske, koje možemo smatrati mikroozljedama ili ubrzanim trošenjem, uvijek istih dijelova koštanog sustava, ponajprije kralježnice.

15

NEFIZIOLOŠKIM POLOŽAJEM TIJELA podrazumijevamo svaki dugotrajni položaj (stajanje, sjedenje, čučanje, pognuti položaj, ležanje) pri kojem se neravnomjerno opterećuje ljudski sustav za kretanje (lokomotorni sustav), u prvom redu mišići, zglobovi i slično. U uredima cijelo radno vrijeme radnici uglavnom provode sjedeći. Iako se sjedenje smatra manje štetnim od stajanja, dugotrajno prinudno sjedenje pri radu može poslije više godina izazvati različita trajna iskrivljenja kralježnice, promjene na prsnom košu, smetnje u krvotoku i probavi (hemeroidi, zatvor). Zaštita se provodi korištenjem odgovarajućih stolaca s naslonom. Sjedalo na takvom stolcu treba da je s prednje strane zaobljeno, malo nagnuto unatrag da se spriječi sklizanje. Sjedalo se mora dati podizati i spuštati, a isto i naslon, kako bi se stolcem mogle služiti osobe različite visine. U slobodno vrijeme preporuča se aktivni odmor sa češćim šetnjama i bavljenje sportom. Načini sprečavanja oštećenja organizma i nastupa invalidnosti zbog statičkog tjelesnog napora su:

- preventivno premještanje radnika na druge poslove nakon otprilike 10 godina rada, - smanjivanje radne norme s time i broja štetnih radnji u tijeku rada (na primjer smanjenje broja

tkalačkih strojeva po jednom tkalcu za određenu tehnološku razinu strojeva i kvalitetu prediva), - učestaliji rekreativni i drugi programirani odmori, dnevno i u godini, - izbor radnika koji ne obavljaju teške fizičke poslove u slobodno vrijeme, na primjer poljoprivredne

poslove na većim površinama, - drugim, pažljivo odabranim načinima prilagođenim vrsti rada, socioekonomskim i drugim uvjetima.

Posebnu pažnju pri poslovima koji iziskuju bilo koji vid povećanog statičkog tjelesnog napora treba obratiti na zaštitu mladeži (okoštavanja hrskavice i kralježnice završava se tek u 24 godini života) i žena (posebno zbog zaštite materinstva).

Zahtjevi vezani za radne prostorije utvrđuju se prema posebnom propisu. Radno mjesto mora biti oblikovano tako da radnik ne radi u prisilnom nefiziološkom položaju. Na radnom mjestu mora biti dovoljno slobodnog prostora da radnik može lako mijenjati svoj položaj i obavljati potrebne pokrete pri radu. Oprema radnog mjesta ne smije biti izvor opasnosti od ozljede ili oštećenja zdravlja radnika:

1. Zaslon

Udaljenost zaslona od očiju radnika ne smije biti manja od 500 mm, ali opet ne tolika da bi radniku stvarala teškoće pri čitanju podataka sa zaslona. Slika na zaslonu ne smije treperiti i frekvencija osvježavanja slike zaslona mora biti najmanje 75 Hz za CRT zaslone i 60 Hz za LCD zaslone. Znakovi na zaslonu moraju biti dovoljno veliki, oštri i tako oblikovani da ih se može razlikovati. Znakovi, razmaci između znakova i redova moraju biti dovoljno veliki, da ih je moguće razlikovati bez napora, ali ne preveliki kako bi tekst bio pregledan. Osvijetljenost i kontrast na zaslonu moraju biti podesivi, tako da ih radnik bez teškoća može prilagođavati stanju u radnoj okolini. Zaslon mora biti pomičan, tako da radnik njegov smjer i nagib može prilagoditi ergonomskim zahtjevima rada. Mora biti osigurana mogućnost prilagođavanja visine zaslona visini očiju radnika, tako da oči radnika budu u visini gornjeg

ruba zaslona, pravac gledanja u istoj ravnini ili ukošen prema dolje do 20°. Na zaslonu ne smije biti odsjaja, jer on smanjuje čitljivost znakova i uzrokuje zamor očiju. Zaslon mora biti čist, kako bi slika na zaslonu bila jasna, a tekst čitljiv.

16

2. Tipkovnica

Srednja visina tipkovnice ne smije prelaziti 30 mm, kosina joj ne smije biti veća od 15°, a ako je njezin donji rub viši od 1,5 cm potreban je produžetak koji služi kao podloška za šaku. Tipkovnica mora biti slobodno pokretna po cijeloj radnoj površini, tako da omogućuje radniku prirodno držanje tijela i ruku. Mogućnost pomicanja i prilagođavanja tipkovnice ne smije biti ograničena sredstvima za priključivanje ili dužinom kabela. Na radnom stolu ili radnoj površini ispred tipaka mora biti najmanje 100 mm slobodne površine za smještaj ruku radnika. Tipkovnica ne smije imati sjajnu površinu. Razmještaj tipki na tipkovnici i karakteristike tipki moraju odgovarati ergonomskim zahtjevima. Tipke i simboli na tipkama moraju biti jasno označeni i moraju biti lako raspoznatljivi i čitljivi.

3. Radni stol ili radna površina

Radni stol ili radna površina ne smiju blještati i moraju biti izrađeni od materijala koji na dodir nije hladan. Površina stola ili radna površina moraju biti dovoljno prostrani da bude moguć primjeren razmještaj zaslona, tipkovnice, pisanih podloga i ostale opreme, te da ima dovoljno prostora za rukovanje mišem. Ispod stola mora biti dovoljno slobodnog prostora za udobno sjedenje. Radni stol ili radna površina moraju biti stabilni i, ako je to moguće, podesivi po visini. Držalo za predloške mora biti stabilno, podesivo i mora biti izvedeno i postavljeno tako, da ne opterećuje dodatno oči, vrat i/ili glavu.

4. Radni stolac

Radni stolac mora biti stabilan te mora radniku omogućiti udoban položaj i neometano pomicanje. Visina sjedala radnog stolca mora biti podesiva. Naslon mora biti oslonac za cijela leđa, podesiv po nagibu i visini. Oslonac za noge mora biti osiguran svakom radniku koji to želi. Oslonac za noge mora biti dovoljno visok i stabilan, mora omogućiti udoban položaj stopala i nagib nogu i ne smije imati sklisku površinu.

Kako bi se smanjilo opterećenje pri radu sa zaslonom poslodavac mora planirati aktivnosti radnika na takav način da se rad sa zaslonom tijekom rada periodički izmjenjuje s drugim aktivnostima. Ukoliko ne postoji

17

mogućnost promjene aktivnosti radnika, odnosno radnik nema spontanih prekida tijekom rada, poslodavac mu ovisno o težini radnih zadataka i posljedičnog vidnog i statodinamičnog napora tijekom svakog sata rada mora osigurati odmore u trajanju od najmanje 5 minuta i organizirati vježbe rasterećenja. Način provedbe odmora i vježbi mora biti primjeren stručnim doktrinama sukladno preporukama specijalista medicine rada.

18

7. PODIZANJE, PRENOŠENJE I ODLAGANJE PREDMETA

U uredskim prostorijama ponekad se podižu, prenose i odlažu razni predmeti, između ostalog pisaći strojevi, računski strojevi, ladice, vješalice, registratori, knjige i slično. Budući da to uglavnom rade osobe koje nisu uvježbane i ne poznaju tehniku rukovanja materijalom ili teretima, postoji opasnost da se ozlijedi kičma, zglobovi ili mišići. Nepravilnim rukovanjem mogu se povrijediti i druge osobe koje se nalaze u blizini. Stalnom primjenom odgovarajuće metode za podizanje i prijenos predmeta posao se može obaviti uz manje napora i bez ozljeda. Za sigurno podizanje i prijenos predmeta potrebno je držati se sljedećih uputa:

1. Procijenite odoka težinu predmeta. Ako smatrate da je predmet pretežak za vaše mogućnosti nemojte ga podizati, već zatražite pomoć. Zatim stati uz predmet i okrenuti se prema smjeru u kome se predmet planira prenijeti. 2. Zauzmite siguran položaj nogu i pravilan širok stav radi ravnoteže – stopala moraju biti širom razmaknuta s jednom nogom, lagano prema naprijed radi ravnoteže. To znači da su noge postavljene u raskorak s razmakom stopala od po prilici 20 do 30 cm. Isto ako postavite stopala neposredno uz podnožje predmeta. Na taj način zaštićujete leđne mišiće od preopterećenja. 3. Savijte koljena i čučnite toliko nisko da predmet možete sigurno prihvatiti. Ne saginjite se, već držite kičmu ravno i što je moguće više uspravno. Ako je potrebno, koljena raširite, ili samo jedno koljeno više približite predmetu. Zatim zahvatite rukom predmet i počnite ga podizati, i to snagom nogu, jer pri tomu koristite najsnažnije grupe mišića u tijelu. Predmet držite cijelo vrijeme potpuno uz tijelo. 4. Uspravite se i podignite predmet na visinu pogodnu za prenošenje, lagano, bez trzaja, snagom nožnih mišića sve dok se noge ne isprave, a leđa pri tom moraju ostati uspravna. Pri promijeni smjera kretanja budite pažljivi, ne okrečite gornji dio tijela. Smjer kretanja mijenjajte isključivo promjenom položaja nogu. 5. Prenesite predmet (po potrebi napraviti stanku). 6. Odložite predmet. Kod odlaganja predmeta najprije stavite na stol samo dio predmeta, a onda ga do kraja gurnite rukama ili, ako je potrebno, tijelom. Ako predmet kojega ste nosili u visini pojasa želite spustiti na pod, postupite slično kao i kod podizanja. Uz što je moguće više uspravnu kičmu i s predmetom priljubljenim uz tijelo, savijte koljena i spuštajte predmet mišićima ruku i nogu.

19

8. ŠTETNA ZRAČENJA

U današnjem vremenu i prostoru čovjek je svakodnevno izložen raznim vrstama zračenja od kojih nastaju posljedice u vidu smanjenja krvnih zrnaca, skraćenja trajanja života, pojava leukemije, a neka se posljedice zračenja prenose i na potomstvo. Ionizirajuća zračenja odašilju radioaktivne tvari, to jest zračenja nastaju u radioaktivnom izvoru, ali također i uređaji kao rentgenska cijev, nuklearni reaktor, betatron, i slično, odašilju ionizirajuća zračenja. I uz primjenu pravila zaštite na radu ionizirajuća zračenja predstavljaju velik opseg opasnosti za zdravije, radnika koji rade s izvorima zračenja. Manji opseg opasnosti predstavljaju sljedeća elektromagnetska zračenja:

- usmjereno lasersko zračenje koje može imati veliki intenzitet i prodornost u uskom snopu, pa oštećuje svaku vrstu tkiva, - ultraljubičasto zračenje koje nastaje pri električnom izboju u plinovima i koje daju užarena tijela; kod većih ozračenosti nastaju oštećenja kože, a naročito je osjetljiva rožnica oka, - radiofrekventno zračenje većeg intenziteta izaziva biološke promjene na živim stanicama; pojedine zemlje daju preporuke za granične vrijednosti intenzitete radiofrekventnog polja zračenja u kojem radnik može boraviti bez opasnosti za zdravlje.

U štetna zračenja spada i toplinsko ili infracrveno zračenje. Zbog velike akumulacije topline u organizmu čovjeka može doći do akutnih poremećaja izraženih u dva oblika: toplotni udar ili sunčanica.

Štetna zračenja kojima može biti izložen radnik na radu mogu biti ionizirajuća zračenja, kada su izvor zračenja određeni radioaktivni elementi i uređaji koji proizvode zračenja, na primjer rentgen te neionizirajuća zračenja koje proizvode određeni uređaji, na primjer laserski uređaji, kao i materijali zagrijani na temperaturu višu od 2.000 °C. Danas su mnogi ljudi u neposrednom kontaktu

s videoterminalima. Osobna računala pomalo ulaze u naše domove, škole, klubove mladih tehničara i drugdje. Sve više rade s njima mladi ljudi čiji je organizam još u razvoju. Sve češće se postavlja pitanje štetnog djelovanja videoterminala i osobnih računala po zdravlje čovjeka. Štetne posljedice koje se spominju pri radu s videoterminalima su:

- elektromagnetska zračenja, - problemi s vidom, - zamor tijela.

Elektromagnetska zračenja videoterminala Zračenja koja emitiraju videoterminali mogu nastati od njegovih oscilatornih krugova i elektronskih sklopova (neionizirajuća) i s katodnih cijevi (ionizirajuća). Znanstvena istraživanja koja su provedena širom svijeta pokazuju da se za sada još ne može sa sigurnošću ustanoviti štetan utjecaj rada s videoterminalima na ljudski organizam. Ovaj zaključak ne treba prihvatiti s apsolutnom sigurnošću, jer su videoterminali i osobna računala relativno kratko vrijeme u upotrebi, a za sigurnije tvrdnje treba duže vremensko razdoblje ispitivanja. Neka ispitivanja, ipak pokazuju da duže izlaganje elektromagnetskim zračenjima radio i mikrovalnog podrijetla mogu štetno djelovati na središnji živčani sustav i ponašanje pojedinca, što se očituje kao zamor, glavobolja, razdražljivost, depresija i slaba koncentracija. Da bi se izbjegli nabrojani

20

problemi, prilikom korištenja videoterminala i osobnih računala treba u radu koristiti češće odmore u prostorima koji su odvojeni od prostorija u kojima su smješteni videoterminali. Pravilno izvedeno mjesto za rad na videoterminalu znatno utječe na smanjenje štetnosti koje nastaje na takvim radnim mjestima. Prilikom rada sa računalom sva elektromagnetska zračenja, osim vidljivog zračenja, sa stanovišta zaštite zdravlja radnika moraju biti u skladu s pozitivnim propisima. Pri radu na terminalu javlja se naprezanje očiju. Javlja se u obliku iritiranih, suhih i zapaljenih očiju i može biti povezano s glavoboljom i teškoćama prilikom fokusiranja. Suvremena medicina tvrdi da se oči ne mogu oštetiti zbog toga što se njima koristimo. Za vrijeme rada može nastati zamor i nelagodnost koji proizlaze iz produženog napora da se jasnije vidi. Kod tih poslova ne treba zanemariti i poremećaje vida koji se javljaju u starosti. Činjenica jest da postoje dodatni zahtjevi na vid pri radu na videoterminalima, tako da je ispitivanje vida operatera važan element preventivne zaštite. U okviru preventivnih pregleda poslodavac mora osigurati pregled vida radnika kod specijalista medicine rada:

- prije početka zapošljavanja na radnom mjestu s računalom, - najmanje svake dvije godine za radnike koji koriste korekcijska pomagala, - na zahtjev radnika, zbog tegoba koje bi mogle biti posljedica rada s računalom, (zaslonom).

Radnici imaju pravo na pregled vida kod specijalista oftalmologa ukoliko se pri pregledu utvrdi da je specijalistički pregled potreban. Potrebna financijska sredstva za provedbu ovih mjera ne smiju ići na teret radnika. Pogrešno je mišljenje da nošenje naočala ujedno znači i nemogućnost rada na videoterminalu. Većina poremećaja, kao što su različite anomalije, mogu se nadoknaditi upotrebom korekcionih naočala. Pri tome je važno da izbor naočala omogući dobro fokusiranje, što je bitno pri radu na videoterminalu. Primjerice, naočale za čitanje ne moraju biti pogodne za uporabu na daljinu, to jest za čitanje s ekrana i rad na tastaturi. Zato takav operater treba upotrebljavati bifokalne ili multifokalne leće, jer će u protivnom nesvjesno pribjeći nefunkcionalnom položaju tijela (zamor) kako bi ostvario optimalnu vidnu udaljenost. Stoga bi operateri na videoterminalu trebali povremeno obavljati pregled kičme da se utvrdi njezino "zdravo" ili "bolesno" stanje. S radno medicinskog stajališta, osobama kod kojih se ustanovi smanjena pokretljivost kičme treba zabraniti rad na tim poslovima da se spriječi daljnja oštećenost zdravlja. Pri oblikovanju, izboru, naručivanju i mijenjanju programske opreme i oblikovanju radnih zadataka pri radu s računalom, poslodavac mora uzeti u obzir sljedeća načela:

- Programska oprema mora biti takva da se radni zadatak može izvršiti. - Programska oprema mora biti jednostavna za uporabu i prilagođena razini znanja i iskustvu radnika. - Sustav mora radniku davati povratne informacije o izvođenju njegovih radnih zadaća. - Oblik i brzina davanja informacija sustava moraju biti prilagođeni radniku. - Programska oprema mora ispunjavati ergonomske zahtjeve, posebice pri obradi podataka. - Programska oprema mora osiguravati, ako je moguće, na zaslonu tamne znakove na svijetloj pozadini. Ukoliko se koristi zaslon u boji, moraju boje, a posebice pozadina, biti što manje izrazite, koliko god je to moguće s obzirom na zahtjeve rada.

21

9. RASVJETA

Osvijetljenost uredskih prostorija, a posebno rasvjeta mjesta rada sa strojevima, veoma je važan činilac, kako sa stajališta proizvodnosti tako i sigurnosti pri radu. Dobrom rasvjetom povećava se radni učinak, a smanjuje se mogućnost ozljeđivanja radnika. Odgovarajuća rasvjeta radnih prostorija i prostora omogućuje točno i brzo opažanje te ispravno i sigurno obavljanje vidne zadaće uz što manji zamor očiju, a posredno štiti zaposlenika i od ozljeda na radu. Neodgovarajuća rasvjeta povećava napor vida i uzrokuje subjektivne smetnje kao umor oka, glavobolja i drugo. Uz to može doći i do padova na podu zbog nedostatne rasvjete. Za radne prostorije najpogodnija je prirodna rasvjeta. Da bi se omogućila dobra prirodna rasvjeta potrebno je izgraditi prozore određenih veličina i odgovarajućeg razmještaja. Prirodno svjetlo mora bili dovoljne jakosti i ravnomjerno raspoređeno po radnom prostoru, a mora biti spriječeno bliještanje, toplinsko zračenje i direktno sunčevo svjetlo. Isto tako, da bi prirodna rasvjeta odgovarala, razmještaj strojeva treba biti prikladan, tako da se ne stvaraju sjene, niti blještavost.

Kako se poslovi obavijaju i u vrijeme nedovoljne prirodne rasvjete koja uostalom nije uvijek dovoljne jakosti postavlja se umjetna rasvjeta. Umjetna rasvjeta mora biti odgovarajuće jakosti s dobrom prostornom ravnomjernošću i bez bliještanja, zasjenjenih mjesta, titranja i treperenja u rasvjetnim tijelima. Radne prostorije moraju imati i umjetnu rasvjetu, čija jačina odgovara poslovima koji se obavljaju na strojevima. Rasvjeta treba biti jednolična i bez bliještanja, a to se postiže

pravilnim izborom svjetiljke, određenom jačinom rasvjetnih tijela i pogodnim razmještajem. Prema specifičnosti poslova na strojevima, često je potrebno instalirati i lokalnu rasvjetu, to jest omogućiti rasvjetu na mjestu radnog postupka. Ovo je naročito važno na strojevima gdje se traži veći napor očiju uslijed preciznosti rada. Jačina rasvjete na pojedinim radnim mjestima naučnim je ispitivanjima određena, i u praksi ne bi smjela iznositi manje od propisanih vrijednosti. Prirodna ili umjetna rasvjeta mora osiguravati zadovoljavajuću osvijetljenost već prema vrsti rada od najmanje 300 luxa. Ometajuće bliještanje i odsjaje na zaslonu potrebno je spriječiti odgovarajućim postavljanjem elemenata radnog mjesta u odnosu na razmještaj i tehničke karakteristike izvora svjetla. Redovi stropnih svjetiljaka moraju biti paralelni sa smjerom gledanja radnika na radnom mjestu. Zaslon mora biti namješten i nagnut tako da ne dolazi do zrcaljenja svjetiljke na zaslonu. Svjetiljke u radnoj prostoriji moraju imati takve svjetlosne tehničke karakteristike da ne uzrokuju zrcaljenja na zaslonu. Jačinu rasvjete treba povremeno ispitivati, kako bi se ustanovilo da li je vrijednost odgovarajuća. U vašem je interesu da lokalna rasvjeta bude uvijek u ispravnom stanju i da je pravilno koristite. Radno mjesto mora biti tako oblikovano i postavljeno da izvori svjetlosti, prozori, drugi otvori ili svijetle površine ne uzrokuju neposredno bliještanje ili ometajuće zrcaljenje na zaslonu. Prozori moraju imati odgovarajuće zastore (kapke) za sprječavanje ulaza sunčeve svjetlosti na radno mjesto (ili u prostor tako, da ne ometaju rad). Zaslon ne smije biti okrenut prema izvoru ili od izvora svjetla, a u protivnom su potrebne posebne mjere protiv bliještanja i zrcaljenja.

22

10. MIKROKLIMA

Mikroklima je klima prostorija u kojima ljudi rade i žive. Manja odstupanje od propisanih mikroklimatskih uvjeta može uzrokovati nelagodu kod radnika dok će u slučajevima kada se prelaze fiziološke granice to uzrokovati povećani broj kroničnih bolesti krvožilnog sustava, a u krajnjem slučaju toplinski udar. Rad u posebno hladnom prostoru može uzrokovali promrzline, opću pothlađenost te izazvati odnosno pogoršati određene bolesti. U pogledu opisanih čimbenika mikroklime u svim radnim prostorijama moraju se osigurati povoljni uvjeti rada kako u ljetnom tako i u zimskom razdoblju. Mikroklimatski uvjeti radne okoline vrlo su značajni čimbenici za uspješan i siguran rad. Među mikroklimatske uvjete ubrajamo: stanje zraka uvjetovano temperaturom, vlažnost zraka i brzinom kretanja zraka (strujanje). O kombinacijama tih čimbenika ovisit će udobnost ili neudobnost, zdravlje radnika i njegova radna sposobnost. Većina ljudi najbolje se osjeća pri temperaturi između 18-22°C, relativnoj vlazi oko 50% i brzini strujanja zraka od 0,2 do 0,3 m/s. Čovjek održava svoju tjelesnu temperaturu dosta konstantnom (oko 37ºC) iako dolazi do čestih promjena temperature okoline.

Mikroklimatski uvjeti za rad u uredu moraju odgovarati zahtjevima za toplinsku udobnost pri radu bez fizičkog naprezanja (temperatura 20 – 24 °C). Ukoliko se koristi klima uređaj, vlažnost treba biti između 40 i 60%, brzina strujanja zraka najviše 0,2 m/s, a u toplom razdoblju temperatura prostorije može biti najviše 7 °C niža od vanjske temperature.

1. TEMPERATURA ZRAKA Organizmu treba osigurati takvu toplinsku okolinu koja će omogućiti zadržavanje u tijelu onoliko topline koliko je organizmu potrebno, a višak topline normalno odvoditi. Srednja temperatura čovječjeg tijela iznosi 36,5ºC, a temperatura zdrava čovjeka kreće se između 36 i 37°C. Svako povišenje ili sniženje temperature odraz je bolesnog stanja organizma i čovjek se nelagodno osjeća. Jedan od važnih čimbenika za održavanje toplinske ravnoteže organizma jest i temperatura okoline u kojoj čovjek obavlja rad. Optimalna i što jednoličnija temperatura postiže se prirodnom ventilacijom, zatim mehaničkom (umjetnom} ventilacijom ili klimatizacijom. Pri tome moraju biti zadovoljeni neki osnovni uvjeti zaštite pri radu:

- Površina otvorenih grijaćih tijela ne smije prelaziti temperatura 80ºC, a ako prelazi mora se čvrstim zaštitnim napravama onemogućiti dodir s ovim tijelima. - Grijača tijela moraju biti izvedena tako da ne omogućuju nastanak požara, a moraju biti sigurna i od mogućnosti dodira dijelova pod naponom. - Temperatura toplinskog zraka pri zagrijavanju prostorija kaloriferima i dovođenju zraka ventilacijsko-klimatizacijskim cjevovodima ne smije biti veća od 60ºC ako se zrak dovodi s visine iznad 3,5 m od poda, odnosno 40ºC ako je visina s koje se zrak dovodi manja. Također treba izbjegavati direktno nastrujavanje zraka na zaposlene radnike. - Sustavom grijanja ne smije se u radnu prostoriju dovoditi dim, prašina i neke druge štetne tvari. - Razlika temperature između zidova prostorije i zraka u njoj ne smije biti veća od 1 do 2ºC. - Razlika temperature između zidova prostorije i zraka u njoj ne smije biti veća od 40ºC, jer će veća razlika izazvati prehladu ako radnik često izlazi iz radne prostorije i ponovno u nju ulazi.

23

S obzirom na vrstu rada i položaj radnika, pri relativnoj vlažnosti zraka od 50%, preporučuju se ove temperature u radnim prostorijama:

- za sjedeći rad 19-20ºC - za stojeći laki rad 18ºC - za stojeći teški rad 17°C - za stojeći vrlo teški rad 15-16ºC

2. VLAŽNOST ZRAKA Zrak u radnim prostorijama nije i ne smije biti nikada potpuno suh. Vlažnim zrakom nazivamo smjesu suhog zraka i vodene pare koja se uvijek, u manjim ili većim količinama, nalazi u zraku radnih i drugih prostorija u kojima se čovjek zadržava. Vlažnost zraka izražavamo odgovarajućim odnosima spomenutih veličina. Relativna vlažnost zraka veoma je važna za održavanje optimalnih radnih uvjeta, a ovisi i o temperaturi. Za niz tehnoloških procesa, pa i za čovjekov organizam može se smatrati povoljnim interval od 30 do 70% relativne vlažnosti. Ako tehnološkim procesom nije drukčije uvjetovano, uže granice relativne vlažnosti od 40 do 60% treba smatrati najpovoljnijim za organizam i treba ih se pridržavati. 3. BRZINA KRETANJA ZRAKA Za ugodno osjećanje čovjeka u radnom prostoru vrlo je važan i odnos brzine strujanja zraka i njegove temperature. Za brzinu kretanja zraka vrijedi u osnovi pravilo koje kaže: što je veća brzina kretanja zraka, to mora biti veća temperatura zraka, a manji sadržaj vlage. Najpogodniji odnos brzine kretanja zraka i njegove temperature je ovaj:

- Brzina kretanja zraka 0,0 0,2 0,4 0,6 m/s - Temperatura zraka 20 21 22,5 24,3 ºC Brzina kretanja zraka mora biti prilagođena radu koji se u prostoriji obavlja. Za normalno kretanja pri radu povoljna je brzina strujanja zraka 0,5 m/s, a pri radu u prostorijama gdje se obavljaju teži fizički radovi brzina strujanja zraka može biti 0,2-0,5 m/s. Na stanje zraka znatno utječe i broj izmjena zraka u prostoriji. Izmjenom zraka smatramo odvođenje ukupnog volumena zraka iz prostorije i dovođenje iste tolike količine zraka u prostoriju. Primjerice, u administrativnim prostorijama treba biti i do osam izmjena na sat. Osim toga, u sanitarnim prostorijama mora dovođenje i odvođenje zraka biti izvedeno tako da se ostvari podtlak kako neugodi mirisi ne bi odlazili u druge prostorije.

24

11. BUKA

Računski i pisaći strojevi mogu stvoriti toliku buku, da ona može štetno djelovati na organizam. Ako se pri radu spomenutih strojeva teže sporazumijevate, ako morate govoriti veoma glasno ili čak vikati, gotovo je sigurno da kod dužeg izlaganja utjecaju takve buke kod pojedinih osoba mogu nastupiti oštećenja sluha. Upozorite na to odgovorne osobe i zatražite mjerenje buke. Buka opreme i drugih izvora u prostoriji ne smije ometati rad i ne smije biti veća od 60 dBA.

Pri radu na strojevima neminovno dolazi do pojave buke koja, ako je prekomjerne jačine te ako joj je radnik izložen kroz duže vrijeme, može izazvati nagluhost pa i trajnu gluhoću. Pored buke na strojevima se pri radu pojavljuju i vibracije, koje također djeluju štetno na ljudski organizam, naročito na mišiće i zglobove. Izloženost vibracijama može izazvati oštećenja krvnih žila, mišića, tetiva, kostiju i zglobova te živaca. Veličina oštećenja ovisit će o vrsti i trajanju vibracija, hladnoći i vlazi okoline u kojoj zaposlenik radi, nefiziološkom položaju tijela pri radu, i individualnim osobinama čovjeka. Ako je do oštećenja zdravlja došlo kod zaposlenika koji je kroz duže razdoblje bio izložen djelovanju vibracija to se smatra profesionalnom bolešću.

Za zaštitu od buke i vibracije prvenstveno se koriste tehničke mogućnosti za otklanjanje, ili barem neutraliziranje izvora stvaranja buke i vibracije. Prikladnom konstrukcijom strojeva i ispravnim održavanjem može se osjetno smanjiti buka. Postavljanjem temeljnih podložaka (amortizera) također se umanjuje buka. Svi spojni elementi moraju biti odgovarajuće dobro učvršćeni. Strojeve koji stvaraju izrazitu buku treba ograditi od ostalih strojeva ili ih smjestiti u posebnu prostoriju. Važan je također način ozubljenja zupčanika u stroju, odnosno vrsta materijala iz kojega je izrađen zupčanik. Povremeno je potrebno provoditi mjerenje buke instrumentima (najmanje jednom u dvije godine), a nad radnicima koji su izloženi buci stalno obavljati zdravstvene preglede, kod doktora specijaliste medicine rada.

25

12. PSIHOFIZIOLOŠKI NAPORI

Pri radu u uredu se mogu pojaviti prekomjerni psihofiziološki napori koji mogu izazvati određene reakcije, a ako su opterećenja naročito velika može doći i do oštećenja zdravlja odnosno do pojave različitih psihosomatskih bolesti (stres). Najčešći izvori psihofizioloških napora javljaju se pri poslovima koji zahtijevaju opažanje i primjenu raznih signala, na primjer akustičkih, optičkih i drugo, a naročito u situacijama značajnim za osobnu sigurnost kao i sigurnost drugih, pri radu u smjenama te za vrijeme noćnog rada, na poslovima koji obuhvaćaju odnose sa suradnicima, pri vođenju poslova i drugo. Napredak u znanosti, nova tehnološka otkrića, internet, razvoj informacija, prometa i telekomunikacija - sve je to učinilo život suvremenog čovjeka lagodnijim i u mnogo čemu jednostavnijim, no iz iskustva znamo da ništa nije crno-bijelo i da sve ono što nam se naizgled čini sasvim jednoznačno ima i drugu, malo manje privlačnu stranu. Stres može biti povezan sa stvarima na poslu, jednako kao i izvan njega. Problemi koje ljudi imaju izvan posla u kombinaciji s pritiskom na radnom mjestu vode tome da se znatno smanjuje učinkovitost rada. Stoga je potrebno biti razumljiv prema kolegama u toj poziciji jer je to i u vašem interesu. Biti dovoljno dobar

Što znači biti uspješan u vremenu u kojem su novac, stjecanje profita i ekonomska moć postale za većinu temeljne vrijednosti kojima se podređuje sve ostalo? Treba imati na umu da je poslovni uspjeh relativan pojam, i da bez obzira na sve njegove naoko privlačne i laskave strane nerijetko uzima prevelik danak i ostavlja nepovratne posljedice. Te posljedice osobu mogu promijeniti do temelja, narušiti njeno zdravlje, ali - možda još gore - uzdrmati samopouzdanje, vjeru u svoje mogućnosti i domete te joj usaditi snažni i često posve iracionalni strah od neuspjeha. Nekad je sasvim u redu pustiti drugoga da bude u pravu i biti drugi kad znaš da si oduvijek prvi.

Zašto se i kada stres na poslu najčešće javlja? Gotovo je neizbježno podleći stresu vezanom za posao, to je pojava s kojom se prije ili kasnije susretne svaki čovjek bez obzira na zanimanje i radno mjesto. Stres kao psihičko stanje nastaje kad je pojedinac suočen s nekim za njega osobno prijetećim događajima i situacijama koje s obzirom na svoje mogućnosti i vanjske okolnosti nije u stanju riješiti. Ovdje se najčešće ubrajaju nemogući zahtjevi šefa, nerješivi problemi, neslaganje i nerazumijevanje kolega, preopterećenost količinom posla i slično. Tipični simptomi stresnog stanja su pojačano lupanje srca, plitko i ubrzano disanje, koje nekada može biti i otežano pa osoba ima osjećaj da "ostaje bez daha", glavobolja, umor, različiti tikovi, mučnina, bol u želucu, pojačano znojenje ruku, slaba cirkulacija i slično. Psihološki su simptomi također raznoliki i obuhvaćaju stanja kao što su anksioznost, nedostatak koncentracije, frustriranost, nemir, agresivnost, nesanica, a u težim slučajevima i depresija. Simptomi stresnog stanja ne samo da su sami po sebi neugodni, već i sputavaju osobu u njezinom optimalnom djelovanju na poslu i tako izazivaju dodatni stres, čime se stvara poznati začarani krug.

26

Koje su najbolje strategije nošenja sa stresom na radnom mjestu? Nisu svi poslovi jednako stresni. Posao vatrogasca, policajca ili liječnika u hitnoj pomoći zasigurno je mnogo stresniji od posla sveučilišnog profesora ili blagajnice u trgovini, iako i takva zanimanja bez sumnje mogu biti i ponekad jesu izrazito stresna. Neka istraživanja pokazuju da u Sjedinjenim Američkim Državama više od 40% zaposlenih tvrdi da rade "izrazito stresan posao", dok jedna četvrtina njih navodi vlastiti posao kao najveći stresor u životu. Pretpostavljamo da statistike nisu ništa ljepše ni na našim prostorima.

- Najvažnije je svakako realno sagledati situaciju u kojoj se nalazite. Ako osjećate da je zahtjev koji je stavljen pred vas uz sve vaše napore ipak neizvediv - odustanite, nemojte dopustiti da vas vlastiti ponos i taština sputavaju u donošenju prave odluke.

- Uvijek pokušajte sagledati problem s više gledišta, stvari su često drugačije nego što se na prvi pogled čini. Sjetite se svoje obitelji, prijatelja, nekih problema sa zdravljem koje ste možda u prošlosti imali, pa ćete sasvim jasno moći doživjeti pravu veličinu problema kojeg imate na poslu.

- Razgovarajte s bliskim osobama. Najgore je začahuriti se u vlastiti vakuum i ne dopuštati nikome da dođe do vas. Razgovor uvijek pomaže jer samim time što izgovorite ono što vas muči na glas osjećat ćete se rasterećenije, a ujedno pružate priliku drugoj osobi da iznese svoje mišljenje

- Na poslu je izrazito bitna dobra organizacija. Vođenje računa o nadolazećim obavezama, koje je vrlo pametno zapisivati u kakav planer ili kalendar, urednost i uhodanost na radnom mjestu, procjena važnosti pojedinih zadataka i sukladno tome redoslijed u njihovu rješavanju - sve to iako možda naizgled banalno može unaprijed spriječiti pojavu mnogih nepredviđenih stresnih situacija.

- Nemojte se previše ljutiti na sebe kada pogriješite. Ima jedna stara latinska poslovica koja kaže: "Griješiti je ljudski, ali je u pogrešci ustrajati ludo". Imajte na umu da ste nesavršeni i prema tome podložni pogreškama, ali istovremeno nemojte zaboraviti učiti iz svojih propusta kako se oni više ne bi pojavljivali u budućnosti.

Komunikacija na poslu i stres - prvo je lijek za drugo Kvalitetni međuljudski odnosi, pa tako i oni na poslu nikada ne nastaju slučajno, već su uvijek rezultat međusobne komunikacije i uvažavanja. Kvalitetna komunikacija i rad u grupi otvaraju prostor za nove ideje i rješenja problema jer na taj način ljudi dijele svoje iskustvo i znanje. Zadržite profesionalnost, ali istovremeno nemojte biti hladni prema svojim kolegama, pokažite iskreni interes za ono što vam imaju reći i dajte im do znanja da ih uvažavate kao osobe. Važno je naučiti kontrolirati svoje emocionalne reakcije i ne pokazivati otvorenu antipatiju prema drugima. Ne zaboravite ni na kvalitetnu komunikaciju s nadređenima. Iako je mnogima na to prva asocijacija ulizivanje i podilaženje, dobar odnos sa šefom može počivati na sasvim drugačijim temeljima. Ne budite zlopamtilo i imajte suosjećanje za druge, jer se često iza hladne i stroge maske krije ranjiva i nesretna osoba. Stres nije slabost i ne morate zbog toga patiti. Vaš poslodavac ima obvezu da zaštiti vaše zdravlje te će svaki dobar poslodavac cijeniti svaku sugestiju koju imate da se smanji stres na poslu. Stres na poslu je simptom organizacijskih problema, a ne slabosti pojedinca.

27

13. POŽAR

Peći, grijači, kuhala, pribor za pušenje i slično često mogu izazvati požar u uredskim prostorijama. Upaliti se može papir, drveni predmeti, zastori, odjeća, ljepila, lakovi i drugo. Peći se moraju održavati i koristiti prema uputama proizvođača. Ako se koriste peći na kruta gorive, sanduci za gorivo trebaju u pravilu biti metalni i nalaziti se podalje od peći. Ispred ložišta peći moraju se postaviti metalne tave - podmetači za skupljanje rasutog goriva i gareži. Pored peći nemojte stavljati nikakve zapaljive predmete i robu. Odstranite papir ili komade goriva koji se nalaze iza peći. Za potpaljivanje ne smijete upotrebljavati tekuće gorivo, a kod potpaljivanja uljanih peći postupite točno prema uputi proizvođača. Bočice od mirisa ili lakova, doza za raspršivanje (sprej), tube od ljepila i slične predmete nemojte bacati u peć, jer mogu lako planuti, pa čak i eksplodirati.

Kuhala za kavu i električne grijalice, ako se već upotrebljavaju, moraju biti postavljene na vatrostalne podloge. U slučaju da ipak bukne požar, najučinkovitija je hitna intervencija, pri čemu treba primjenjivati odgovarajuće aparate za početno gašenje požara, koji se moraju nalaziti u svakoj prostoriji. Mogu se upotrijebiti i improvizirana sredstva za gašenje, kao što su to poklopci, deke, razne ponjave i slično. Uz ove uređaje ne odlažite zapaljivi materijal.

Grijalice postavite tako da nisu usmjerene u predmete. Ne postavljajte ih nikada ispod polica ili stolova, jer postoji opasnost da ih zaboravite isključiti. Šibice, upaljači i cigarete često mogu izazvati požar, ako se njima nesigurno rukuje ili pak prilikom odbacivanja gorućih šibica i opušaka u košare za smeće. Upaljenu cigaretu ne stavljajte na radni stol, policu, na kutije sa cigaretama i šibicama, jer veoma lako mogu izazvati požar.

Opuške ne bacajte u košaru za smeće, već ih ugasite u pepeljari. Šibicu najprije ugasite i tek onda stavite u pepeljaru. Kad punite upaljač benzinom ili plinom, uklonite ili ugasite goruće cigarete i udaljite se od svih grijaćih tijela. Papir, drvene sanduke ili namještaj, odjevne predmete, zastore i slično. ne stavljajte na peći ili u njenu blizinu. Kad radite s ljepilima koja sadrže upaljive tvari, sa stola uklonite upaljene cigarete, a površinu koja se lijepi ne sušite toplinom stolne lampe. Isto tako postupite kad koristite lakove za matrice, za nokte, ili aceton za skidanje laka. U slučaju izbijanja požara svaka intervencija treba biti brza i efikasna.

Zbog toga se u radnim prostorijama moraju nalaziti aparati za početno gašenje požara, a radnici moraju znati njima rukovati. Pristup uređajima za gašenje, vatrogasnim aparatima, požarnim hidrantima i slično, mora biti uvijek slobodan. Ako bukne požar, budite prisebni i odmah pristupite gašenju sredstvima koja vam stoje na raspolaganju i u sklopu svojih mogućnosti i znanja. Odmah pozovite ekipu za gašenje požara.

28

Upute za rukovanje aparatom za gašenje prahom "S":

Prije napuštanja svojeg radnog mjesta ne zaboravite ugasiti vatru u pećima, isključiti električne plinske grijalice, isključiti električna kuhala te pregledati košarice za otpatke da nije zaostao gorući opušak. Tek nakon toga zatvorite prostoriju. Da biste mogli brzo i učinkovito intervenirati, morate imati ispravnu opremu, zato povremeno kontrolirajte sredstva za gašenje požara.

Aparati: • moraju biti smješteni na vidljivim, označenim i nezakrčenim mjestima i

nadohvat ruke • ne smiju biti izloženi oštećenju ili prevrtanju • moraju se stalno održavati u ispravnom stanju, a datumi pregleda

evidentiraju se na posebnom kartonu ovješenom o aparat Zidni hidranti: • moraju biti crveno obojeni, označeni, ispravni i zatvoreni • moraju biti opremljeni tlačnom cijevi, spojnicama i mlaznicom sa zatvaračem • spojke na hidrantu i cijevima moraju biti čvrsto ugrađene i osigurane

osiguračem • prostor oko hidranta mora biti slobodan zbog nesmetanog pristupa

Svaku primijećenu neispravnost ili kvar na sredstvima za gašenje požara odmah prijavite odgovornoj osobi, jer samo ispravna sredstva za gašenje požara jamče učinkovitu intervenciju. Prije odlaska s radnog mjesta ne zaboravite isključiti električnu struju i pregledati cijeli prostor kako biste se uvjerili da su uklonjeni svi mogući izvori gorenja - zapaljenja. Kad ste to obavili, zatvorite prostoriju. Praktična je i sigurna upotreba specijalnih ormara za skladištenje zapaljivih tekućina i materijala kapaciteta 200 l. Izrađuju se za smještaj posude od 200 l ili ambalaže manjeg kapaciteta. Pazite da svojim radom ne izazovete požar, a ako na njega naiđete, odmah obavijestite vatrogasnu službu i pristupite gašenju postojećim priručnim sredstvima. Telefonski broj dežurne vatrogasne službe je 193, a centra za uzbunjivanje 112.

29

TEORIJA GORENJA I GAŠENJA

Gorenje je burna kemijska reakcija, do koje dolazi spajanjem gorive tvari sa kisikom uz oslobađanje topline i pojavu plamena. Da bi došlo do gorenja potrebna je goriva tvar, kisik i toplina. Gorenje je kontrolirani proces, međutim kada gorenje izmakne kontroli govorimo o požaru. Do gorenja ne može doći, ako su elementi iz “trokuta” gorenja razdvojeni, odnosno ako kod požara odvojimo jedan od elemenata.

Slikovito to izgleda ovako:

Goriva tvar je ona tvar koja će se uz normalne uvjete, temperaturu paljenja, prisutnost dovoljnih količina kisika zapaliti i nastaviti gorjeti. Gorive tvari se pojavljuju u tri agregatna stanja i to kao kruta, tekuća i plinovita.

Krute tvari prema načinu sagorijevanja, dijelimo na tvari koje sagorijevaju direktno se vežući sa kisikom (sumpor), tvari koje zagrijavanjem najprije prelaze u tekuće stanje pa onda u plinovito (vosak) i tek tada se spajaju s kisikom i gore, te tvari koje se na povišenoj temperaturi najprije suše, nakon čega se oslobađaju plinoviti sastojci koji se vežu s kisikom i gore, dok kruti ostatak gori kao žar.

Tekućine zapravo ne gore jer nije zadovoljen uvjet prisutnosti kisika (naime kisik ne može prodrijeti u tekućinu). Kod tekućina gore njihove pare. Što tekućina brže hlapi, to će se iznad njene površine brže sakupiti pare, koje će se uz prisutnost i najmanjeg izvora topline (iskra) upaliti. Svaka zapaljiva tekućina ima svoju točku paljenja ili plamište, izraženo u stupnjevima Celziusa. Plamište je ona najniža temperatura kod koje će se pare zapaljive tekućine uz prisutnost i najmanjeg izvora topline zapaliti.

Plinovi se šire u prostoru i miješaju sa kisikom, a kada se zadovolji uvjet topline, odnosno temperature paljenja, plin će se zapaliti odnosno eksplodirati. Kod kontroliranog izlaženja plina (kuhala, boce za zavarivanje) plin se pali odmah nakon izlaska u slobodni prostor i mirno gori, odnosno gorenje je pod kontrolom. U ograničenim prostorima, nekontrolirano izlaženje plina uz prisutnost kisika i najmanjeg izvora topline, dovodi do eksplozije.

30

Kisik, kao drugi osnovni element procesa gorenja je plin koji se nalazi u zraku, gdje ga ima 21%. Kisik se nalazi u prirodi i u nekim spojevima, kao na primjer u vodi. Kemijski je vrlo aktivan i lako se spaja sa drugim elementima. Kisik je plin bez boje, mirisa i okusa, ne gori ali podržava gorenje. U zatvorenoj prostoriji, gorenje može prestati samo, bez vanjskog utjecaja, kada se u toj prostoriji “potroši” kisik. Smatra se da je potrebno najmanje 15 vol. % kisika u nekom zatvorenom prostoru da se održi proces gorenja. Nekim je tvarima dovoljno i 10 vol. % kisika, pa i manje da bi gorjele.

Toplina je treći osnovni element da dođe do gorenja. Svaka goriva tvar ima svoju temperaturu paljenja, a postiže se dovođenjem topline. Izvori topline su plamen, trenje, prenošenje topline, iskra i kemijske reakcije. Električna energija isto može biti izvor topline, jer se ona pretvara u toplinsku energiju. Za pojedine tvari, temperatura paljenja nije uvijek ista, a ovisi o količini vlage u tvari i gabaritima (sitnije drvo će se lakše upaliti od klade).Temperature paljenja najčešće upotrebljavanih tvari prikazane su u tablici 1.

Tablica 1. Temperature paljenja

TVAR TEMP. PALJENJA

drvo 300 0C

papir 200 0C

ugljen 280 0C

aceton -17 0C

strojno ulje 160 0C

benzin -10 0C

Kod gorenja javljaju se i produkti gorenja, koji ovise o količini kisika uz koji gore pojedine tvari. Uz potpuno sagorijevanje, odnosno uz stalnu prisutnost dovoljnih količina kisika, produkt gorenja je ugljični dioksid (CO2). Ugljični dioksid je plin bez boje i mirisa, a kiselkastog je okusa. Ne gori, neotrovan je, slabo provodi električnu struju, ali spada u zagušljivce jer smanjuje količinu kisika za gorenje, ali i za disanje. Kod nepotpunog sagorijevanja, nastaje uz ugljični dioksid i ugljični monoksid (CO). Ugljični monoksid je otrovan plin, bez boje, okusa i mirisa. Već male količine djeluju na ljudski organizam, tako da na primjer 0,2 vol. % CO u udahnutom zraku uzrokuje smrt, a deset puta manje količine nesvjesticu.

Za izbijanje požara nije potrebno zagrijati cijelu masu tvari. Temperatura paljenja može se postići i na malom djelu zapaljive tvari i s malom količinom topline, primjerice iskrom, opuškom ili isijavanjem.

31

Vrste požara:

Prema vrsti požare dijelimo na:

OPASNOSTI I MJERE ZAŠTITE OD POŽARA

Najčešći uzrok požara je nepažnja. Čak u više od 50 % slučajeva čovjekova nepažnja je uzrok požara u kojima osim materijalnih sredstava stradaju i ljudi. Ostavljanje radnog procesa, kod kojega može doći do požara, bez nadzora, upotreba otvorenog plamena u blizini zapaljivih tekućina ili plinova, nemarno bačen opušak, “krpanje” osigurača na električnim instalacijama i slično, česti su uzroci požara.

Prirodni uzroci požara su jako ljetno sunčevo zračenje, grom i vulkani. Ovako izazvani požari sudjeluju u ukupnom broju požara u malom postotku.

Samozapaljenje je pojava moguća samo kod određenih vrsta tvari, koje su sklone kemijskim promjenama bez vanjskih utjecaja. Kod ovih tvari dolazi do oksidacije i samozagrijavanja, odnosno do samozapaljenja, primjerice kod čađe i ugljena. Proces samozapaljenja se uspješno suzbija mjerenjem temperature u unutrašnjosti tvari, te blagovremenim poduzimanjem odgovarajućih mjera, hlađenjem, miješanjem ili razgrtanjem.

Električna struja može biti uzrok požara kada se neispravne, dotrajale ili preopterećene električne instalacije nalaze uz zapaljive materije. Neispravni električni aparati i uređaji također mogu izazvati požar, jer se električna energija pretvara u toplinsku, pa kada su zadovoljena ostala dva uvjeta, da imamo gorivu tvar i kisik dolazi do gorenja, odnosno požara. Kratak spoj, električni luk, pa u određenim uvjetima i električna iskra, dovoljni su da dođe do požara. Mjere zaštite sastoje se u redovnoj kontroli i ispitivanju električnih instalacija, pravilnom dimenzioniranju vodiča, primjenom originalnih uložaka prilikom zamjene osigurača, postavljanjem aparata i uređaja dalje od zapaljivih materija, postavljanjem aparata i uređaja na negorive podloge i druge.

Požari izazvani gromom ili statičkim elektricitetom rjetka su pojava, a sprečavaju se izvođenjem gromobranskih instalacija, odnosno odvođenjem statičkog elektriciteta, primjerice povezivanjem metalnih djelova sa zajedničkim uzemljenjem, ovlaživanjem prostora i slično.

32

Postoji cijeli niz građevinskih mjera koje se poduzimaju za zaštitu od požara i zaštitu od širenja požara. Izgradnja zaštitnog zida između dva transformatora ili između transformatora i drugog objekta, odvajanje požarnih sektora unutar objekta upotrebom negorivih materijala, ugrađivanjem prozora i vrata otpornih na požar 1 ili2 sata, ugrađivanjem negorivih podloga u prostorijama, zatvaranjem kabelskih kanala i prodora kabela negorivim smjesama itd.

Za više od 50 % svih požara uzrok je čovjekov neoprez. Ispravno postupajte s lako zapaljivim tvarima i ne rukujte s njima u blizini opasnih izvora topline. Poštujte znakove zabrane o upotrebi otvorenog plamena, pušenja i slično.

Namjenski koristite strojeve, uređaje i opremu i ne opterećujte ih.

Ne ostavljajte iza sebe zapaljive materijale kao što su masne krpe, papir, kudelja, drvena strugotina, ambalažu i slično.

GAŠENJE POŽARA

Gašenje je takav proces kojim nastojimo eliminirati jedan od elemenata potrebnih za gorenje iz “trokuta gorenja”. Toplinu eliminiramo hlađenjem, kisik ugušivanjem, a gorivu tvar uklanjanjem s mjesta požara. Iz iskustva se zna da je prva dva načina gašenja požara jednostavnije provesti, no uvijek treba sagledati i mogućnost uklanjanja tvari koja još nije zahvaćena požarom i učinkovito tome pristupit, dakako čuvajući se od opekotina.

Hlađenjem se snizuje temperatura gorive tvari ispod plamišta, a ostvaruje se upornim dovođenjem vode ili drugih sredstava za gašenje u dodir s gorivom tvari ili posudom u kojoj se goriva tvar nalazi (primjerice kotao transformatora s uljem koje gori). Hlađenje ne treba prekidati s prvim znakovima svladavanja požara, nego treba njime nastavljati dok pouzdano cjelokupna masa gorive tvari nije dovoljno ohlađena.

Ugušivanjem se istiskuje kisik iz prostora gorenja i/ili prekida njegov pristup mjestu gorenja. Ako je mjesto gorenja maleno i pristupačno, a temperatura prostora ne previsoka, može biti učinkovito prekrivanje prostora gorenja kakvom priručnom tkaninom (radnom bluzom, prekrivačem, ceradom), ako se može izvesti bez odlaganja i opasnosti od opekotina. Jedan uobičajeni način ugušivanja požara koji se razvio u zatvorenoj ograničenoj prostoriji je izbjegavanje neopreznog i brzopletog otvaranja vratiju te prostorije, čime se zapravo sprečava dovod svježih količina zraka u prostor koji je do tada već znatno osiromašen kisikom. U tom slučaju najbolje je zatvarati eventualne otvore te prostorije prema okolini, hladiti vrata izvana da ne budu zahvaćena gorenjem i tako dočekati intervenciju profesionalnih vatrogasaca, čuvajući se od implozije eventualnih prozorskih stakla.

Uklanjanje nezahvaćene gorive tvari s mjesta gorenja ili svakako iz njegove okoline, ako se izvede dovoljno učinkovito, može znatno smanjiti razmjere požara i ukupnu štetu do koje će doći. Primjeri su:

- odmicanje svih zapaljivih predmeta od požarišta, “otimanje” požaru onoga što još nije zahvaćeno,

- ispuštanje ulja iz posude u kojoj se odvija gorenje u prostor predviđen za ispuštanje ulja, ako je moguć siguran pristup ventilu za ispust,

- izmicanje zapaljenog predmeta u slobodan prostor, ako je to moguće sigurno izvesti.

Svakako treba pokušati što prisebnije sagledati nastalo stanje, procijeniti njegov razvoj i bez odlaganja poduzeti prikladne mjere, ako su moguće bez ugrožavanja zdravlja i života.

Slijed prioriteta u svladavanju nastalog požara je:

(1) spašavanje sebe i ugroženih zaposlenika

33

(2) procjena stanja, te ovisno o razmjerima:

a) pozivanje vatrogasaca na telefon i nakon toga vlastito angažiranje u gašenju ukoliko je moguće,

b) vlastito angažiranje u gašenju i u povoljnom trenutku pozivanje vatrogasaca na telefon 93,

c) vlastito uspješno angažiranje i utvrđivanje da nema potrebe pozivati vatrogasce,

(3) obavještavanje neposrednog rukovoditelja o nastalom požaru.

Požari se najefikasnije gase u njihovom početku, kada se požar još uvijek nije rasplamsao. Aparati za početno gašenje požara nalaze se na pristupačnim mjestima u svim objektima i prostorima, pa je u takvim situacijama potrebno odmah pristupiti gašenju, uz potreban oprez.

SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA

Najraširenije i najefikasnije sredstvo za gašenje požara je voda. Vodom hladimo gorivu tvar na temperaturu nižu od temperature paljenja, a upotrebljava se većinom kod gašenja krutih tvari. Voda osim što hladi gorivu tvar, ima i efekt gušenja, posebno ako se posebnim mlaznicama raspršuje u maglu. Voda za gašenje upotrebljava se iz rijeka, jezera, mora, vodovoda (hidranata), posebnih spremnika, aparata za početno gašenje i naprtnjača. Danas se voda koristi i za gašenja iz aviona i helikoptera.

U urbanim sredinama voda se najviše koristi iz vodovoda koji prema propisima moraju biti izvedeni tako da na određenim udaljenostima postoje nadzemni ili podzemni hidranti. Na hidrante (podzemne) se stavljaju hidrantski nastavci, a u neposrednoj blizini takvog hidranta, potrebna oprema. Oprema za upotrebu vanjskih hidranata, u slučaju potrebe, sastoji se od hidrantskog nastavka, ključa za otvaranje vode, 2-3 koluta vatrogasnih cijevi i mlaznica. Sve ovo smješteno je u “hidrantskom ormaru”. Podzemni hidranti su promjera 52 mm, a nadzemni imaju priključke 52, 75 ili 110 mm.

Hidrantski ormarić

U zatvorenim objektima, pogonima i zgradama izvedena je unutarnja hidrantska instalacija promjera cijevi 52 mm u tako zvanim “zidnim hidrantskim ormarićima”. Instalacija i zidni hidrantski ormarići postavljaju se na svim etažama objekata, a moraju zadovoljavati uvjete određenog pritiska i protoka vode. U zidnom hidrantskom ormariću se nalazi vatrogasna cijev i mlaznica, a na samom hidrantu ventil za otvaranje vode. Ormarići moraju biti propisno označeni i ne smije ih se zatvarati s namještajem i slično, kako bi u svako doba bili pristupačni. Jedan puta godišnje je potrebno obaviti ispitivanje instalacije, glede pritiska i protoka vode.

Osim u hidrantskoj instalaciji voda se koristi i u aparatima za početno gašenje požara. Aparati za gašenje početnih požara kapaciteta su 9 l vode, odnosno tako zvane “brentače” kapaciteta 15 l vode. Brentača se koristi najviše kod gašenja požara papira, drva i tekstila, a prednost joj je u tome što ima pjenilo u

34

posebnom priboru. Nedostatak ovih aparata je u tome što se u zimskim uvjetima moraju osigurati od smrzavanja.

Da bi se poboljšalo svojstvo ugušivanja kod gašenja s vodom, dodaju se kemijske tvari koje s vodom pod pritiskom stvaraju pjenu. Pjena se dobiva na više načina, a najpoznatije dobivanje pjene je iz otopine natrijevog hidrogen karbonata (sode bikarbone), aluminijeva sulfata i saponina. Kod ovako nastale pjene oslobađa se ugljični dioksid kojim su ispunjeni mjehurići (kod lakih pjena u mjehurićima se nalazi zrak), koji guše gorenje. Razlikujemo tešku, srednje tešku i laku pjenu. Pjena kao sredstvo za gašenje, najviše se koristi za gašenja požara zapaljivih tekućina. Pjena je učinkovita i za gašenje požara uljnog transformatora, ali samo na transformatoru koji je odvojen od napona.

Pouzdano i efikasno sredstvo za gašenje požara pa i požara na električnim uređajima pod naponom je ugljični dioksid. Ugljični dioksid nalazi se pod visoki tlakom u tekućoj fazi u čeličnim bocama, pri izlazu na atmosferski tlak prelazi u plinovito stanje. Za gašenje požara koriste se boce od 3, 5, 10 i 30 kg. Ugljični dioksid je teži od zraka . Aparati sa CO2 lako se prepoznaju po karakterističnoj dugoj mlaznici u obliku lijevka i izoliranoj dršci.

Najraširenije i najpouzdanije sredstvo za gašenje svih vrsta požara je prah, koji je u aparatima za gašenje požara od 1, 2, 4, 6, 9 i 50 kg. Ručni ili prijenosni aparati za gašenje požara od 1, 2, 4, 6 i 9 kg upotrebljavaju se za gašenje početnih požara, a prijevozni aparati od 50 kg za gašenje požara. Prah je natrijev hidrogen karbonat (soda bikarbona), sa dodatkom sredstva protiv upijanja vlage i grudanja. Ovo sredstvo djeluje inhibitorski (tj. usporavaju oksidaciju – gorenje) i ugušujuće na gorivu tvar. Postoje aparati koji u sebi imaju manju bočicu sa CO2 plinom koja se prilikom aktiviranja probija i ima ulogu stvaranja pritiska unutar aparata, te potiskivanja praha iz aparata. Kod ove vrste aparata treba nakon prvog pritiska na aparat pustiti ručicu za aktiviranje, te nakon nekoliko sekundi početi gasiti požar u protivnom CO2 izađe iz aparata, a prah ostane u njemu i gašenje je nemoguće. Novija vrsta aparata je već pod stalnim tlakom, koji se može kontrolirati na ugrađenom tlakomjeru i spremni su odmah za upotrebu.

Aparatima i sredstvima za gašenje raspršenom vodom smije se gasiti požar: papira, drva, ugljena, pluta, biljnih tvari, tekstila, plastičnih masa i drugih krutih tvari organskog porijekla.

Raspršenom vodom se ne smije gasiti požar: električnih instalacija pod naponom, metalnih prašina, zapaljivih tekućina i tvari koje opasno reagiraju s vodom, primjerice kalcijev karbid, natrij i kalij.

Aparatima i sredstvima za gašenje požara pjenom smije se gasiti požar: zapaljivih tekućina, voska, smole, masti, parafina, kao i krutih tvari.

Pjenom se ne smije gasiti požar električnih instalacija i uređaja pod naponom, metalnih prašina, plinskih boca i instalacija, te tvari koje opasno reagiraju s vodom.

Aparatima za gašenje prahom smije se gasiti početni požar zapaljivih tekućina, masti, voska, električnih instalacija plastičnih masa i kemikalija.

Aparatima za gašenje ugljičnim dioksidom, smije se gasiti požar na električnim instalacijama i uređajima pod naponom, zapaljivih tekućina, voska i plastičnih masa.

Sredstva i oprema za gašenje požara moraju biti stalno u ispravnom stanju, te postavljena na lako uočljiva i pristupačna mjesta.

35

14. EVAKUACIJA I SPAŠAVANJE

Evakuacija je organizirano izlaženje ljudi iz nekog područja, objekata, ili prostora, koji je ugrožen požarom ili nekom drugom elementarnom nepogodom, kada su ugroženi ljudski životi. Kod požara u zatvorenim objektima i prostorima, prvo postupno nestaje kisika, zatim nastaju otrovni plinovi, a nakon toga se od povećane temperature zagrijavaju zidovi, stropovi, prozori i stubišta i postoji mogućnost urušavanja, što dodatno ugrožava zaposlenike koji rade u tim prostorima.

Da bi se izbjegla opasnost za zaposlenike, potrebno je da se svi evakuiraju iz ugroženog područja na sigurno mjesto. Kao putevi za evakuaciju najčešće služe hodnici i stepeništa, pa se o tim prostorima mora voditi računa da nisu zakrčeni ormarima, stolovima i sličnim predmetima, koji mogu otežati evakuaciju ili biti uzročnikom širenja požara. Na opasnost treba upozoriti sve zaposlenike, a samu evakuaciju i spašavanje treba provesti bez panike. Po izlasku iz ugroženih prostorija ili područja, treba se smjestiti na sigurnoj udaljenosti od ugroženog područja i ne dozvoljavati nikome vračanje u to područje. Povrijeđenim je osobama potrebno pružiti prvu pomoć.

Za evakuaciju i spašavanje je potrebno izraditi Plan evakuacije i spašavanja, sa ucrtanim smjerovima kretanja, odrediti osobe koje će voditi evakuaciju i spašavanje, odrediti osobe koje će gasiti požar, osobe koje će raščišćavati ruševine, osobe koje će izvlačiti ranjenike i pružati im prvu pomoć, označiti mjesta gdje se nalaze sredstva za gašenje, kao i ormarići prve pomoći, te odrediti mjesto sakupljanja. Prema Planu evakuacije i spašavanja treba jednom u dvije godine provesti vježbu, kako bi se u normalnim uvjetima provjerila efikasnost evakuacije i spašavanja.

Hodnici, stepenice i izlazi za nuždu, moraju uvijek biti lako prohodni.

Ako dođe do elementarnih nepogoda (poplave, potresa, požara, eksplozije i slično), postupite prema uputama zaposlenika koji je određen da rukovodi evakuacijom.