urednici biblioteke

Urednici biblioteke

BRANKO BOŠNJAK, MILAN KANGRGA, GAJO PETROVIĆ, PREDRAG VRANICKI

Naslov originala

DIE FRAGMENTE DER VORSOKRATIKER Griechisch und Deutsch

von

Hermann Dicls

Herausgegeben von Walther Kranz

Erster Band Weiđmann,

Printed in Germany 1974.

Tekstove preveli:

ZDESLAV DUKAT, VELJKO GORTAN, STJEPAN HOSU, ANTUN SLAVKO KALENIĆ, JURE KAŠTELAN, RATIMIR

MARDEŠIĆ, DARKO NOVAKOVIĆ, DAMIR SALOPEK, MILIVOJ SIRONIĆ, DUBRAVKO ŠKILJAN

Predgovor napisao i predgovore preveo:

BRANKO BOŠNJAK

Redaktori teksta:

BRANKO BOŠNJAK MILIVOJ SIRONIĆ

PREDSOKRATOVCIFragmenti

II svezak

iVnaprijed

Z A G R EB , 1983.

y j l A 3 H ' :- i i

EP,

59 [46l. A N A K SA G O R A (Anaksagoras)

A. ŽIVOT I UČENJE ŽIVOT

I. DIOG. II 6 —15. (6) Anaksagora, sin Hegezibulov ili Eubu- lov, iz Klazomene. Bio je učenik Anaksimenov, i prvi je materiji pretpostavio um (nus), započevši ovako svoj spis, koji je izložen u ugodnu i dostojanstvenu obliku: »Sve, stvari bijahu zajedno: /sitim gridođe um i rasporedi ih« [= fr. 17 Schaubach; usp. 59 II 11. Stoga je i dobio nadimak Um (Nus), a o njemu govori Timon u svojoj knjizi Silloi ovako [fr. 24 Dielsl:

Kažu da negdje bi Anaksagora, valjani junak,Um, jer u njega um, probudiv se jednoga dana, skupi sve stvari ujedno šio prije razbacane bjehu.

On se isticao plem enitim rodom i bogatstvom, ali i velikodu- '.nošću jer je očinski imetak ustupio kućnim slugama. (7) O ptužen, naime, od njih da ga zanemaruje, reče: »A zašto se vi ne brinete za nj?« I napokon je otišao i dao se na proučavanje pri; rudnih pojava, a na državne poslove nije mislio. Kad ga je jednom iiclko upitao: *Zar te ništa nije briga za domovinu?«, rekao je:■ Ne govori tako, jer mi je i te kako na srcu domovina«, i pokaza prema nebu.

Kaže se da je u doba Kserksova prijelaza imao dvadeset godinai da je živio sedamdeset i dvije. A Apolodor u Kronici [FGrHist ) \ \ F 31 II 1028] kaže da se rodio u 70. olimpijadi [500 — 497],ii umro prve godine 88. olimpijade [428]. Počeo se baviti filozo- lijom u Ateni za arhonta Kalije [456; ili Kalijada, 480] u dobi i id dvadeset godina, kako kaže Demetrije iz Falera u Popisu ar-

6 P R E D S O K . R A T O V C I

honata [FGrHist 228 F 2 II 960]; također kažu da je ondje boravio trideset godina.

(8) O n je tvrdio da je Sunce užarena gromada [= fr. 24 Schau- bach] i da je veće od Peloponeza (drugi kažu da je to rekao Tantal [usp. A 20 a]); a Mjesec da ima naseobine, ali i brežuljke i ponore [usp. B 4l. Počela su homeomerije: kao što je naime od takozvanih zlatnih zrnaca nastalo zlato, tako je svijet sastavljen od malih homeomerskih tjelesa. I um je počelo gibanja: teški su dijelovi tjelesa zauzeli donje mjesto, {kao Zemlja), a lagani dijelovi gornje mjesto, kao vatra, a voda i zrak srednje mjesto. Tako je na zemlji, koja je plosnata, smješteno more pošto su se pod utjecajem Sunca isparili vlažni dijelovi. (9) A zvijezde su u početku dignute na nebo kao u kupolu, tako da je okomito nad Zemljom bio pol koji je uvijek vidljiv, a kasnije je postepeno poprimio nagib. .Mlfc ječna jStaza je lom svjetla zvijezda koje ne dobivaju svjetlost od Sunca. Kometi su susret planeta koji ispuštaju plamenove, a meteori se odbijaju kao iskre od zraka. _Vjetrovi nastaju kad se zrak razrijedi djelovanjem sunca. Grmljavine su sudari oblaka, a munje su snažna trenja oblaka; potres je povratak zraka u zemlju.JŽiva bića nastaju iz vlažnog, toplog i zemljanog elementa, a kasnije jedna od drugih: muška od desne strane, a ženska od lijeve.

(10) Kažu da je prorekao pad meteorita koji se dogodio kod Egospotama, a za koji je rekao da će pasti sa Sunca. Stoga je i Euripid, njegov učenik, u Faelonlu (FTG fr. 783; usp. A 20 a] rekao da je Sunce zlatna gromada. Kažu također da je došavši u Olimpiju sjeo obučen u kožnu odjeću kao da će padati kiša: i to se dogodilo. Kad ga je netko upitao da li će planine u Lamp- saku jednom postati more, kažu da je rekao: »Ako samo bude vremena za to.« Upitan jednom zašto se rodio, odgovorio je: »Da proučavam Sunce, Mjesec i nebo.. Kad m u je netko rekao: »Ostao si bez Atenjana«, on je odvratio: »Nipošto, nego oni bez mene.« (Kad je vidio Mauzolovu grobnicu, rekao je: »Skupa grobnica je slika okamenjena bogatstva.«) 1 (11) Nekome koji se žalostio što

1. U zagradu je s tav ljen a k ro n o lo šk i n e m o g u ća iz rek a k o ju je v jero jatno u m e tn u o nek i k asn iji k in ik . A n ak sag o ra je n a im e u m ro g o d . 428 . p rije n . e., a M auzol, v ladar K arije u M aloj A ziji, u m ro je 333. te je n jegova udov ica A rtcm iz ija d o v rš ila m o n u m e n ta ln u g ro b n ic u koju je sam M auzo l. p o čeo g rad iti za sebe u svojoj p r ije sto ln ic i H a lik a rn asu . T a je g ro b n ica n o sila im e M auzolej i ubraja la se m e d u se d am čudesg sta ro g a vijeka. Po njoj se i d an as m o n u m e n ta ln e g ro b n ic e zovu m auzo leji.

A N A K S A G O R A 7

umire u tuđini reče: »Odasvud je jednak silazak u Had« [usp. A I'I ni. A čini se da je prvi, po onome što kaže JFavorin u knjizi lit t i i ili ta povijest [fr. 26 FHG III 58 li, ustvrdio da Homerovo |i|< iiiištvo govori o vrlini i pravednosti, ali da je to još više tvrdio Mclrodor iz Lampsaka [c. 6l], njegov prijatelj, koji se i prvi pozabavio pjesnikovom naukom o prirodi. Anaksagora je prvi izdao i knjigu s crtežima. Silen u prvoj knjizi Povijesti [FGrHist 27, 2 I 212, 7l kaže da je za arhonta Demila [?] pao kamen s neba: (1 2) a da je Anaksagora rekao da je cijelo nebo sastavljeno od kamenja, a drži se skupa zbog snažne vrtnje i da će se srušiti Ii ud se vrtnja^ uspori. O njegovoj parnici ima različitih vijesti. Sol ion u knjizi Nasljedstvo filozofa kaže da je bio od Kleona optužen zbog bezboštva jer je tvrdio da je Sunce užarena gromada: a kad je kao branitelj nastupio njegov učenik Periklo, bio je osuđen da plati globu od pet talenata i da ode u progonstvo. Satir u Životopisima [fr. 14 FHG III 163] kaže da je TukididP podržao optužbu kao politički protivnik Periklov, i to ne samo zbog bezboštva nego i zbog pristajanja uz Perzijance, i da je Anaksagora u odsutnosti bio osuđen na smrt. (13) Kad su mu bile javljene dvije vijesti, o njegovoj osudi i o smrti njegovih sinova, rekao je o svojoj osudi: »I o njima i o meni već je davno priroda izrekla presudu.« A o sinovima je rekao: »Znao sam da sam ih sm rtne rodio.« (Jedni ovu izreku pripisuju Solonu, a drugi Ksenofontu.) A Demetrije iz Falera u knjizi 0 starosti kaže da ih je i vlastoručno pokopao. H erm ip u Životopisima [fr. 31 FHG III 43] kaže da je bio zatvoren u tam nici da ondje umre. A Periklo je došao pred narod i upitao imaju li m u što prigovoriti s obzirom na njegov život, a kad su rekli da nemaju ništa, rekao je: »Evo, ja sam njegov učenik. Nemojte ubiti toga čovjeka zavedeni klevetama, nego ga oslobodite vjerujući meni.« I bio je oslobođen, ali ne mogavši podnijeti sramotu, počinio je samoubojstvo. (14) A Hijeronim u drugoj knjizi Razasutih uspomena [fr. 9 Hiller] kaže da ga je Periklo doveo u sudnicu, skršena i iznemogla od bolesti, tako da je bio oslobođen više iz samilosti nego presudom. Toliko o njegovoj parnici. Mislilo se da je na neki način bio mrzak i Dem g- kritu jer je bio isključen od njegovih predavanja. Napokon se povukao u Lampsak i ondje umro. Kad su ga i gradske vlasti

T o n ije p o v jesn ičar T u k id id , p isac Peloponeskoga ra ta , nego a te n sk i p o litič a rT u k id id , z e t slav n o g vo jsk o v o đ e K im o n a , v ođa a ris to k ra ta , o s trak iz iran g o d . 442 .i o k o god . 425 . o p e t o s u đ e n u p o litičk o j parn ic i.

8 P R E D S O K R A T O V C I

pitale što želi za sebe, kažu da je rekao neka se dječaci u mjesecu kad on umre svake godine sastaju da se igraju. I taj se običaj održao do danas. (15) Kad je umro, Lampsačani ga pokopaše s počastima i staviše mu natpis na grob:

Počiva tu Anaksagora koji je najdalje dopro shvativši istine cilj kakav je nebeski red.

Ima i naš natpis njemu u čast:Učaše nekoć da je ognjena gromada Sunce,

zbog tog je trebao tad mrijet Anaksagora naš: ali ga prijatelj Periklo izbavi, a on je sebi

radije zadao smrt, mekušne mudrosti rob.A bila su i druga tri Anaksagore, od kojih prvi bijaše govornik

iz Izokratove škole, drugi bijaše kipar kojega spominje Antigon [p. 10 Wilam.[, treći gramatičar iz Zenodotove škole.

2. HARPOCR. s. v. Anaksagora, mudrac, sin Hegezibulov, iz Klazomene, učenik Anaksimena iz Mileta. Imao je nadimak Um (Nus) jer je rekao da su materija i um obrana svih stvari. On je onaj koji je Sunce nazvao užarenom gromadom.

3. SU(I)D. s. v. Anaksagora... užareni [A 2], to jest ognjeni kamen.

Bio je prognan iz Atene premda se Periklo bio zauzeo za njega. I došavši u Lampsak umro je ondje uzdržavši se od hrane. Lišio se života u dobi od 70 godina jer je od Atenjana bio bačen u tamnicu zato što je iznosio .neko novo mišljenje o bogu. Iz He- zihija.

4. CYRILL. c. Jul. I p. 12B [iz EUSEB. Chron. = HIERON.a. Abr. 1520 = Ol. 70, 1 = 500l. Kažu da su se u 70. olimpijadi rodili D em okrit i Anaksagora, filozofi prirode, a ujedno i Heraklit s nadimkom Mračni. EUSEB. (HIERON.) a. Abr. 1557 [01.80, 1 = 460). Anaksagora umire. Usp. A 18.

4 a. MARM. PAR. ep. 60 [FGrHist 239 A 60 II 1000, 22], Otkad je Euripid u dobi od 44 godine (?) prvi put pobijedio u tragičkom natjecanju, za arhonta Difila u Ateni [442/41], prošlo je 179 godina; a u Euripidovo vrijeme živjeli su Sokrat i Anaksagora.

5. DIOG. IX 41. Bio je [Demokritl, po vremenu, kako sam kaže u Malom uređenom svijetu, mlad kad je Anaksagora bio star, mlađi od njega za 40 godina. Kaže da je M ali uređeni sviiel bio sastavljen 730 godina poslije zauzeća Troje. IX 34 — 35. Poslije se [Demo-


kriti susreo s Leukipom i Anaksagorom, od kojega je, po nekima, lilo mlađi za 40 godina. A Favorin u Različitoj povijesti [fr. 33 I HG III 5821 kaže da D em okrit tvrdi o Anaksagori da mišljenja0 Suncu i Mjesecu nisu njegova, nego stara, a on ih je prisvojio. (V>) I ruga se njegovim mišljenjima o uređenju svijeta i o umu, neprijateljski raspoložen prem a njem u zato što ga nije primio (u svoju školu). Ali kako je onda, po nekima, bio njegov učenik?

6. PHILOSTR. V. Apoll. II 5 p. 46, 22 Kayser. Slušajući, o Apolonije, da je Anaksagora iz Klazomene s brda Mimanta u (uniji promatrao nebeske pojave, a Tales iz Mileta sa susjednog rta Mikale itd. PHILOSTR. V. Apoll. I 2 p. 3, 6 Kayser. Tko ne zna da je Anaksagora u vrijeme kad je najmanje padala kiša došao u Olimpiji na stadion s kišnim ogrtačem pošto je prorekao pljusak (usp. A 1 § 10 II 6, 12)? I da je prorekao da će se srušiti neka kuća i da se nije prevario, jer se srušila? I da će od dana nastati noć (usp. A 18 II 11, 9 bilj.) i da će kod Egospotama pasti kamenje s neba, da je to prorekao i rekao istinu? Usp. A 11.

7. STRAB. XIV p. 645. Iz Klazomene bijaše glasovit čovjek Anaksagora, filozof prirode, drug Anaksimena iz Mileta, a njegovi su učenici bili Arhelaj, filozof prirode, i pjesnik Euripid. EUSEB. Praep. Evang. X 14, 13. Arhelaj je u Lampsaku preuzeo vodstvo Anaksagorine škole. CLEM. Strom. I 63 III 40, 2 St.]. Poslije njega1 Anaksimena] Anaksagora iz Klazomene, sin Hegezibulov; on je prenio školu iz Jonije u A tenu. Njega naslijedi Arhelaj kojemu je učenik bio Sokrat. GALEN. Hist. phil. 3 [Dox. 5991. Pobrinuo se [Anaksimandar] da Anaksimen bude vođa Anaksagori, a ovaj je napustio Milet i došao u A tenu i najprije je Arhelaja Atenjanina potaknuo na filozofiju. Usp. 60 A 1 — 5.

8. SIMPLIC. Phys. 25, 19 [31 A 7]. Empedoklo iz Agrigenta koji je živio malo poslije Anaksagore. Usp. 31 A 1. ARISTOT. Mctaph. 3 [v. 31 A 6. 59 A 43l.

9. PROCL. ad Eucl. p 65, 21. Poslije njega [Pitagore] Anaksagora iz Klazomene pozabavio se mnogim pitanjima iz geometrije, isto tako Enopid Hijanin, koji je bio nešto mlađi od Anaksago-rc-

10. CEDREN. I 165, 18 Bekker. I doista, kako kazuju Grci, k njima su [Egipćanima] putovali i Ferekid sa Sira i Pitagora,sa Sama i Anaksagora iz Klazomene i Platon iz Atene, ponadavši se da će od njih naučiti točniju nauku o bogovima i o prirodi. AMMIAN. MARC. XXII 16, 22. (lat.) Pomoću njih (tj. tajnih spisa


Egipćana) Anaksagora je prorekao da će kamenje s neba pasti i da će biti potresi, ispitujući mulj u bunarima. Usp. također XXII8, 5.

11. MARM. PAR. ep. 57 [FGrHist 239 A 57 II lOOOl. Otkad je kod Egospotama pao kamen i pjesnik Simonid um ro u dobi od 90 godina, za arhonta Teagenida u Ateni [468/71, prošlo je 205 godina. PLIN. Nat. hist. II 149 s. (lat.) Grci slave Anaksagoru iz Klazomene da je u drugoj godini 78. olimpijade [467/6] na temelju proučavanja nebeskih pojava prorekao u koje će dane pasti kamen sa Sunca, i to se dogodilo jednoga dana u kraju Trakije kod Egospotama; i taj se kamen još danas pokazuje, veličine je kolnoga tereta, boje opaljene, a onih je noći svijetlio i jedan komet. Ako tko može vjerovati da je to prorečeno, mora ujedno priznati da je Anaksagorin dar proricanja bio još čudesniji i da se um prirode razara i da nastaje sveopća zbrka ako se vjeruje da je ili samo Sunce kamen ili da je u njemu ikada bio kamen. Svakako ne može biti sumnje da kamenje često pada. (150) U Abidu se u gimnaziju iz istoga razloga još danas štuje kamen, osrednji doduše, ali o kojem se pripovijeda da je isti Anaksagora prorekao da će pasti u sredinu zemalja. [Po ovome LAUR. LYD. de ost. 7 S. 14, 15 W.] EUSEB. Chron. [HIERON. a. Abr. 1551; Ol. 78, 3 = 466], Jedan je kamen kod Egospotama pao s neba. Usp. A 1 § 11.

12. PLUTARH. Lys. 12. Jedni opet kažu da je i pad kamena bio predznak te nesreće: srušio se naime, kako većina misli, s neba dolje vrlo velik kamen kod Egospotama. I pokazuje se još i danas jer ga štuju Herzonežani, a kaže se da je Anaksagora prorekao: kad nastane neko sklizanje ili pomicanje tjelesa pričvršćenih na nebeskom svodu, b it će rušenje i padanje kad se jedno od njih otkine; a nijedna zvijezda nije na onome mjestu gdje je nastala: kako su naime od kamena i teške, svijetle zbog otpora i trenja etera, a vuče ih sila, stiskane vrtlogom i naponom nebeskoga kruženja, kao što su negdje i u početku bile zauzdane da ne padnu dolje kad su se hladna i teška tjelesa otkidala od cjeline. . . A za Anaksagoru svjedoči i Daimah kad u spisu 0 pobož- nostiUr. 5 FHG II 44l] pripovijeda da se prije pada kamena kroz 75 dana neprekidno na nebu vidjelo vrlo veliko užareno tijelo kao ognjeni oblak itd. (Iz spominjanja meteorita potječe spom injanje Anaksagore kod PSELL. de lapid. 26.)


13. PLUTARH. Perici. 16 [iz Iona?]. Onaj koji je svu toliku brigu za njega [Perikla] točno vodio, bio je jedan jedini sluga, litiangel, kao nijedan drugi od prirode dobar ili od Perikla poučen za vođenje gospodarstva. Te su dakle stvari suprotne Anaksago- rinoj m udrosti, ako je on i svoju kuću napustio i zemlju ostavio neobrađenu, za pašnjak stoci, sve od božanskog nadahnuća i visokih misli. PLAT. Hipp. mai. 283 A. Naslijedio je [Anaksagora] mnogo imanja, ali ih je sva zanemario i upropastio: tako je ludo volio m udrost.

14. TERTULL. Apolog. 46. (lat.) Ako bih načinio usporedbu u pogledu poštenja, Anaksagora [?] je uskratio vratiti polog gostima: kršćanin se poziva na poštenje i prema strancima.

15. PLAT. Phaedr. 269 E. — Č ini'se, predragi, da je Periklo s pravom bio najsavršeniji od svih u govorništvu. — Kako to?— Svekolike velike um jetnosti trebaju još i rječitosti i visokog umovanja o meteorologiji, jer uzvišenost misli i uspješnost u svemu kao da nekako odande dolazi. A to je sve i Periklo stekao uz to što je bio od prirode darovit: namjerivši se naime na Anaksagoru, koji je, mislim, imao takve osobine, napunio se dubokim umovanjem i doprijevši do prirode uma i tvari, o čemu je mnogo raspravljao Anaksagora, izvukao je iz toga za um jetnost govora ono što je za nju korisno. ISOCR. XV 235. Periklo je imao dva učitelja, Anaksagoru iz Klazomene i Damona koji je u ono vrijeme bio na glasu kao najmudriji među građanima. PLUTARH. Perici. 4. Ali onaj koji se najviše družio s Periklom i koji mu je najdublje usadio dostojanstvo i mišljenje ozbiljnije od obične demagogije te uopće podupro i uzdigao vrijednost njegova karaktera, bio je Anaksagora iz Klazomene, kojega su njegovi suvremenici nazivali Um bilo zato što su se divili njegovoj oštroum- nosti koja se u tumačenju prirode pokazala velikom i prevelikom, bilo zato što je on prvi svemu kao počelo uređenja postavio ne slučaj ni nužnost, nego um čist i nepomiješan usred svih drugih pomiješanih stvari koji odvaja homeomerije. Usp. 37 A 3 ss. CI- CER. de orat. III 34, 138. (lat.) Perikla nije neki deklam ator naučio galamiti uz pješčanu uru, nego, kako smo čuli, glasoviti Anaksagora iz Klazomene.

16. PLUTARH. Perici. 6. A pripovijeda se da je Periklu jednom bila donesena sa sela glava ovna s jednim rogom. A kad je gatarl.ampon vidio jaki i tvrdi rog koji je izrastao iz sredine čela, kažu da je rekao: budući da u gradu postoje dvije stranke, Tukididova


i Periklova, na jednoga od njih prijeći će vlast, i to na onoga kod kojega se nađe znamenje. Kad su pak rasjekli lubanju životinje, Anaksagora je pokazao kako mozak nije ispunio svoje ^sjedište, nego je bio zašiljen kao jaje i iz čitave se lubanje skupio na onom mjestu gdje je počinjao korijen roga. I tada su se Anaksagori zadivili prisutni, a malo kasnije Lamponu, kad jc Tukidid bio srušen [u proljeće 442], a svi narodni poslovi zarcdom došli u ruke Perikla.

17 . ----- 32. O tprilike u to vrijeme [početak peloponeskogarata].. . D iopit je opet predložio da se sudu prijavljuju oni koji ne vjeruju u božanske stvari ili učeno raspravljaju o nebeskim pojavama, navaljujući na Perikla sumnju preko A naksagore... A Anaksagoru je (Periklo), prestrašivši se za njega, udaljio iz grada. DIODOR. XII 39 [arhont Eutidem, 431; poslije Fidijine parnice, koju on prepričava po Eforu XII 41, l], Uz to su Anaksagoru mudraca, koji je bio učitelj Periklov, tužakali kao bezbožnika koji se ogrešuje protiv bogova. Usp. A 1 II 6, 27.

18. PLUTARH. Nic. 23. Onaj koji je prvi najjasnije od svihi najsmionije sastavio i zapisao teoriju o Mjesečevim mijenama, bio je Anaksagora. Ali niti on sam nije imao starinskog ugleda niti je njegova teorija bila proširena, nego još tajna te je kružila među malim brojem osoba i više s nekim oprezom nego vjerodostojnošću. Nisu naime podnosili filozofe prirode i brbljavce o nebeskim pojavama, kako su ih tada nazivali, jer su božanstvo svodili na nerazložne uzroke, nepredvidive sile i neukrotive pojave. Zato je i Protagora bio prognan, a zatvorenog Anaksagoru jedva je spasio Periklo. EUSEB. Chron. arm. a. Abr. 1554 [Ol.79, 3 = 462/1]. (lat.) Bila je pomrčina Sunca. Anaksagora umro [kod HIERON. a. Abr. 1557 = Ol. 80, 1 = 460/59].

19. IOSEPH. c. Ap. II 265. Anaksagora je bio iz Klazomene,ali budući da su Atenjani smatrali da je Sunce bog, a on ustvrdio da je ono užareni kamen [(auXoi; ] , osudili su ga na sm rt malom većinom glasova. OLYMPIOD. in Meteor, p. 17, 19 Stiive. Jedino su zvijezde užarene, kao što je i Anaksagora Sunce nazvao užarenom groinadom zbog prekomjerne zagrijanosti:(jiijSpo? je naime užareno željezo. Stoga je i Anaksagora bio prognan ostrakizmom od A tenjana što se tako nešto usudio reći. Kasnije je bio pozvan natrag zahvaljujući govorničkoj vještini Peri- klovoj: Periklo je naime prije bio učenik Anaksagorin.


PHILODEM . Rhet. II 180 Sudh. fr. 7. Anaksagoru je neki I Ironov (?) rob, pošto je bio bičevan, prijavio sucima, a Kilon 1/ Krotona digao je protiv Pitagore optužbe i istjerao ga iz grada,ii njegove je učenike skupljene (u školi) zapalio. Usp. II 6,2B.

20 a. SCHOL. PIND. Ol. I 91 p. 38, 6 Dr. Kad se Tantal dao i ih proučavanje prirode te izjavio da je Sunce užarena gromada, b io je zbog toga kažnjen tako da je nad njim lebdjelo Sunce od kojega se plašio i skrivao. A o Suncu kažu filozofi prirode da t.c Sunce naziva kamenom i da je Euripid, postavši učenik Anak- Niigorin, nazvao Sunce kamenom u ovim stihovima: »Jer sretnik. .. Tantal, bojeći se kamena koji mu se diže nad glavom, lebdi u /raku i trpi tu kaznu« [EURIP. Or. 4 — 7l. I opet u drugim '.lihovima naziva ga grudom ovako: »Da mi je dići se do hridi napete na lancima po sredini m eđu Nebom i Zemljom , do grude filo na lancima zlatnim u viru vrteći se visi s Olimpa, da u plaču kliknem pred starim ocem Tantalom« [Or. 982 ss. Usp. SCHOL. Postavši Anaksagorin učenik, Euripid naziva Sunce užarenom gi'omadom.J.

20 b. THEOL. ARITHM. p. 6, 18 de Falco. I Euripid, kad je postao učenik Anaksagorin, ovako spominje Zem lju: »Ognjišterp te mudri m eđu sm rtnicim a smatraju (!).« Usp. EURIP. fr. 944. I majko Z em ljo! Ognjištem te zovu mudri među sm rtnicim a, jer :.i smještena u eteru.

20 c. Satir je u 6. knjizi svoga djela Opis života, ondje gdje je obradio živote trojice tragičkih pjesnika, prikazao u obliku dija lo g a odnos Euripida prema Anaksagori u učenom tumačenju pjesnika i citirao brojna mjesta koja se na papirusu (Ox. P. IX I>i 1176; ARNIM, Suppl. Eur. 3 s.) samo djelomično mogu prepoznati i pročitati: fr. 37, c. 1, 22 (p. 139): »A zatim se izvanredno <livio Anaksagori...«. Pošto je naveden Kritijin Piritoj (88 B 18) I .10 Euripidov, citira se EURIP. fr. 912, fr. 37, c. 3, 9: »Tebi, koji r za sve brineš, nosim zelenje i kolač, zvao se ti Zeus ili Had«: uivršenom točnošću sažeo je Anaksagorin poredak izloživši ga u Ih stiha. I negdje drugdje postavlja pitanje: što je napokon ono •'.IO ravna nebeskim stvarima: »Zeus, bio on nužnost prirode ili um smrtnika« (usp. 64 C 2). Tada se navodi fr. 38, c. 1, 16 EURIP.Ii, ‘)13: O ndje kaže: »Tko je bezbožan i protivnik bogova (?), koji n< bi, gledajući ovo, poučavao svoju dušu da vjeruje u boga, a daleko odbacio podmukle prevare brbljavaca o nebeskim pojava


ma? Njihov drski jezik naklapa o nejasnim stvarima bez imalo udjela u njihovu smislu.« Zatim s pohvalom napornog rada (Ilovo?) i s prezirom bogatstva ( 1 I X o 'j t o ; ) prelazi na Euripida kao učenika Sokratova (fr. .38 col. 2. 3. 4. fr. 39 col. 2).

21 GELL. Noct. att. XV 20. Aleksandar Etoljanin sastavio je ove stihove o Euripidu [fr. 7 Anth. Lyr. II 231 Diehll:

Anaksagore čestitog učenik, bio je, bar za mene, neugodan u razgovoru,bio je mrzitelj smijeha, a nije se znao ni pri vinu šaliti, ali što bi napisao, to je sazdao od meda i miline.

AELIAN. Var. hist. VIII 13. Za Anaksagoru iz Klazomene kažu da ga nikada nisu vidjeli da se smije niti uopće da se smiješi.

22. ATHEN. V 220 B. Njegov [Eshina sokratovca, usp. fr. 16 Krausc] Kalija prikazuje razdor između Kalije i njegova oca i ruganje sofistima Prodiku i Anaksagori [?]. Kaže naime da je Prodik učinio svojim učenikom Teramena, a drugi (tj. Anaksagora) Filoksena, Eriksidova sina, i Arifrada, brata kitaraša Arignota, hoteći iz zloće njihovih postupaka i pohlepe za nevrijednim stvarima pokazati važnost pouke odgajatelja

23. ALCIDAMAS kod ARISTOT. Rhet. B 23. 1398b 15. Lampsačani su pokopali Anaksagoru, koji je bio njihov gost, i još ga danas časte.

24. AELIAN. Var. hist. VIII 19 [prema A 1 § 15 navedenom epigramu]. I žrtvenik je njem u posvećen s natpisom, po jednima Umu, po drugima Istini.

25. DIOG. II 46. Kako kaže Aristotel u 3. knjizi Poetike [fr. 75 Rose], suparn ik ... Anaksagori bijaše Sozibije.

26. — X 12. A najviše je prihvaćao [Epikur], kaže Dioklo, između starih Anaksagoru, iako u nekim pitanjima ima suprotno mišljenje, i Arhelaja, Sokratova učitelja. Usp. fipimrea p . 365, 16 Us. i Index na str. 400.

27. Novci Klazomene (s natpisom K\AZOM ENIQN) (njem.) pokazuju vjerojatno kopije ondje postavljenih kipova. Prvi tip (oko 100. prije n. e.) pokazuje Anaksagoru kako sjedi okrenut nalijevo na jednom povaljenom stupu, desnu ruku podigao je za naučavanje, a lijevu položio na koljeno; drugi tip (carsko doba): stoji okrenut desno, s golim gornjim dijelom tijela, lijevu nogu


pimtavio na grobni kamen (cippus), u ispruženoj desnoj ruci drži /ilobtis, a lijeva m u je naslonjena na bok. Usp. Poole, Cal. of. gr. miiis o f lonia, n. 101. 125 t. VII 4. 90.

DOMIŠLJATE IZREKE. Usp. A 1 §§ 10. 13

.’K. ARISTOT. Metaph. V 5. 1009b 25 (prema 28 B 16]. Spominje se i Anaksagorina izreka nekim prijateljima da će im stvari bili lakve kakve ih pretpostave.

29. CLEM. Strom. II 130 [II 184, 6 St.]. Kažu da je Anaksagora i/ Klazomene rekao da je svršetak života promatranje i sloboda Itojn iz njeg proizlazi.

30. ARISTOT. Eth. Nic. Z 7. 1141b 3. Stoga za Anaksagoru i Talesa i druge takve kažu da su doduše mudri, ali ne razboriti, jer vide da ne znaju ono što je za njih korisno; i kažu da oni /naju izvanredne, čudne, teške i božanske stvari, ali beskorisne jer ne traže ljudska dobra. K 9. 1179a 13. A čini se da ni Anak

ro n i nije pretpostavljao da je sretan čovjek koji je bogat i mo-i n i, rekavši da se ne bi začudio ako se koji od njih učinio čudan mnoštvu. Usp. ARISTOT. Eth. Eud. A 4. 1215b 6. Eth. Eud. A 'i 1216a 11. Za Anaksagoru kažu da je nekome koji nije bio M^nran u tim stvarima te je pitao radi čega bi netko izabrao da ■a- rodi radije nego da se ne rodi, odgovorio i rekao: »Radi promatranja neba i reda koji postoji u cijelom svemiru.« Usp. II 5, I Vss. EURIP. fr. 910. Blažen onaj koji je stekao znanje od istraživanja te ne polazi ni na nevolju sugrađana ni na nepravedna djela, nego promatra nestareći red besm rtne prirode, * kada je naslala, gdje i kako. Takvima nikada nisu na umu sram otna djela.

31. VAL. MAX. VIII 7 extr. 6 (lat.) Kakvim je zatim žarom i mudrošću, po našem uvjerenju, gorio Anaksagora? Kad se oniluljeg putovanja vratio u domovinu i vidio zapuštene svoje

piiNjede, rekao je: »Ne bih bio zdrav ja da sve ovo nije propalo!« <) liječ i d o s to jn e ž u đ e n e mudrosti! Jer da se Anaksagora više posvetio njegovanju polja nego uma, bio bi ostao u kući kao i 'i .podar imanja, a nc bi se kući vratio kao veliki Anaksagora.

12. PLUTARH. Perici. 16. Pa i za samoga Anaksagoru pripovijedaju ovo. Kad je Periklo imao pune ruke posla, ležao je Anak- ■agora, već star čovjek, zanemaren, umotan u haljine, spreman...... ljeti od gladi. Kad je do Perikla došao glas o tome, prestraši■ i odmah potrči k tome čovjeku i stane ga vruće moliti, žaleći


ne njega, nego sebe, ako takva savjetnika u državnim poslovima izgubi. Nato se Anaksagora otkrije i reče mu: »Periklo, oni koji trebaju svjetiljku dolijevaju ulje.«

33. GALEN. de plac. Hipp. et Plat. IV 7 p. 392s. Miiller [iz Pozidonija; usp. 21 A li. Stoga i kaže: »unaprijed se navikavati« znači služiti se stvarima koje još nisu prisutne kao da su prisutne. A hoće da riječi unaprijed se navikavati po Pozidoniju znače isto kao unaprijed modelirati i unaprijed oblikovati stvar u sebi koja će se dogoditi i proizvoditi je ukratko kao prema nekom uobičajenom događaju koji se već dogodio. Stoga je ovdje i citirao Anaksagorinu riječ da je, kad mu je netko javio da mu je umro sin, sasvim staloženo dobro rekao: »Znao sam da sam ga smrtna rodio.« I da je Euripid uzeo tu misao i stavio je u usta Tezeju [fr. 9641: »A ja sam od nekog mudraca naučio i u pam et uvijek ljudske nesreće spravljao, uz to pred oči sebi stavljajući i progonstva iz domaje svoje i smrti prerane i druge putove nevolja, da me ne bi, ako bih što doživio od onoga što u duši zamišljah, nenadno me pogodivši jače ujelo.« Usp. također EURIP. Alc. 903 [izvedena 4381. Kor: Meni bijaše u rodu neki čovjek kojemu sin jeđinac vrijedan oplakivanja poginu u dvorima; ali uza sve to je podnosio nevolju mnogu, ostavši bez djece, već sasvim blizu sijede kose i poodmakle dobi. Usp. A 1 § 13.

34. STOB. Flor. IV 52b, 39H. Anaksagora govoraše da postoje dvije pouke o sm rti: vrijeme prije rođenja i san.

34a. CICER. Tusc. I 43, 104. (lat.) Kad je Anaksagora umirao u Lampsaku, pitali su ga prijatelji hoće li da bude prenesen u zavičaj Klazomenu ako se što dogodi, a on im je sjajno odgovorio: »Nije potrebno, jer je odasvud jednako dalek put u podzemni svijet.« Usp. 1 § 11.

SPIS. Usp. A 1 § 6

35. PLAT. Apol. p. 26D. Je r kaže da je Sunce kamen, a Mjesec zemlja. — Misliš da optužuješ Anaksagoru . . . i misliš da su oni [ovi mladići] neupućeni u književnost te ne znaju da su knjige Anaksagore Klazomenjanina krcate takvih umovanja? Ali ovako i mladići od mene uče ono što je moguće katkada, ako je i sasvim skupo, kupiti za drahm u pred kazalištem i zatim smijati se Sokratu ako tvrdi da je to njegovo.


36. CLEM. Strom. I 78 [II 50, 26 St.]. Zaista, kasno je nekoć došla Grcima misaona proza i crtež. Alkmeon iz K rotona, sin Peritov, prvi je sastavio djelo o prirodi [usp. I 211, l], a drugi Ivrde da je Anaksagora iz Klazomene, sin Hegezibulov, prvi izdao knjigu s crtežom Tv. A 1 § 11; drugačije A 18].

37. DIOG. I 16. A drugi su napisali samo po jedno djelo: Melis, l’armenid, Anaksagora.

38. PLUTARH. de exil. 17 p. 607F. Ali Anaksagora je u tam nici opisao kvadraturu kruga. Usp. c. 42, 2. 3 I 395, 25ss.

39. VITRUV. VII praef. 11. (lat.) Najprije je Agatarh u Ateni, kad je Eshil prikazivao tragediju, sagradio „gozornicu i o tome ostavio zapis. Njime potaknuti, D em okrit [B 68 IX 4] i Anaksagora pisali su o istom predm etu, kako treba da se prem a oštrini očiju i sm jeru zraka na određenom mjestu utvrdi središte tako da crte odgovaraju odnosu u prirodi te da prave slike stvorene od nepravih stvari pružaju u scenskim crtežima izgled pravih zgrada i da predm eti što su oblikovani na prednjim ravnim pročeljima izgledaju jedni uvučeni, a drugi izbočeni.

40. COD. MONAC. 490, s. XV f. 483 v. [Miscellanea, usp. Hardt V 14 li. O Anaksagori. Za Anaksagoru kažu neki da je napisao spis o teškim pitanjima (aporije) i nazvao ga Pojas zato sto je čitatelje, kako je mislio, zapletao u teškoće. [Za naslov usp. Hom. 3 214, za autora A 1 § 15.1

UČENJE. Usp. A 1 §§ 8ss. n. 1 0 -1 2

THEO PHR. [Popis djela kod DIOG. LAERT. V 42], Protiv Aiutksagore u jednoj knjizi; 0 Anaksagorinu učenju u jednoj knjizi. Usp. dolje 41 pri kraju.

4 1. SIMPLIC. Phys. 27, 2 [iz THEO PHR. Phys. opin. fr 4; Dox. •1781. Anaksagora, sin Hegezibulov, iz Klazomene, pristavši uz Anaksimenovu filozofiju, prvi je preoblikovao učenje o počelima i dodao uzrok koji je nedostajao, tjelesna počela učinivši bezgraničnima: jer da su sve hprr>eomerij£, kao voda ili vatra ili zlato, nerođene i neuništive, ali se pojavljuju kao da nastaju i propadaju .iino sastavljanjem i rastavljanjem, budući da se sve nalaze u svim

■.tvarima, a svaka se stvar karakterizira po onome što u njoj prevladava. Kao zlato pojavljuje se ono u čemu jc mnogo zlata iako ■■i' ii njemu nalaze sve (homeomerije). Kaže dakle Anaksagora:


»U svakoj stvari nalazi se dio svake stvari« i »Čega u nekoj stvari najviše ima, to kao najočitija jest i bijaše svaka pojedina stvar« [B 12], I Teofrast to tvrdi da Anaksagora naučava slično kao Anak- simandar: on [Anaksagora] naime kaže da u rastavljanju bezgraničnoga srodni djelići teže jedni k drugima, i budući da je u cjelini bilo zlato, nastaje zlato, a ako je bila zemlja, nastaje zemlja; a jednako tako i sve druge stvari, ne koliko nastaju, nego koliko su već prije bile. A kao uzrok gibanja i postajanja Anaksagora je postavio um čijim djelovanjem [homeomerije] rastavljane rodiše svjetove i prirodu svega ostaloga. Teofrast kaže: »Uzimajući stvari na taj način, moglo bi se učiniti da Anaksagora pretpostavlja da su materijalna počela bezgranična, a uzrok gibanja i postajanja samo jedan,_um; a ako bi tko pretpostavio da je miješanje svih stvari samo jedna jedina neograničena priroda i po obliku i po veličini, izlazi da taj dopušta dva počela: prirodu bezgraničnoga i um; [odatle se vidi da on shvaća tjelesna počćla slično kao Anaksimandar« [usp. 12 A 9al. Usp. SIMPLIC. Phys. 166, 15. Budući da je Anaksagora rekao da »niti od malenoga ne postoji najmanje, nego uvijek još manje« [B 3], niti najveće (kao što dokazuje sama riječ Anaksagorina, pa i Teofrast u drugoj knjizi 0 Anaksagori pišući ovo: »Zatim nije dovoljno uvjerljiv dokaz kazati da su sve stvari u svakoj stvari zbog toga što su neograničene i u veličini i u malenosti i što nije moguće uzeti niti najmanje niti najveće«) itd.

42. HIPPOL. Refut. 1 8, lss. [Dox. 561, W. 13; iz Teofrasta, izuzevši § 13l. (1) Poslije njega [Anaksimena] dolazi Anaksagora, sin Hegezibulov, iz Klazomene. On je rekao da je početak svega um i materija ̂ um koji čini, materija koja nastaje. Je r kad su sve stvari bile zajedno, pridošao je um i rasporedio ih. A za materijalna počela kaže da su bezgranična i da su i manja od njih bezgranična [?, usp. B l], (2) Sve stvari imaju udjela u gibanju ukoliko ih pokreće um , i jednake se okupljaju zajedno. I jedne su po nebu poredane kružnim gibanjem: gusto se dakle i vlažno i mračno i hladno, i sva teška počela, skupilo u sredini, a kad su se ona stvrdnula, od njih je nastala zemlja; a počela koja su se smjestila nasuprot ovima, toplo i sjajno i suho i lagano, prodrla su dalje u eter. (3) A Zemlja je po obliku plosnata i ostaje u visini zbog svoje veličine i zbog toga što ne postoji prazan prostor i zbog toga što zrak, koji je najjači, drži uzdignutu Zemlju. (4) A od vlažnih dijelova na Zemlji more je nastalo od voda koje su

bile u njoj — kad su se one isparile a ostatak tako slegao — i od rijeka koje su se ulile u more. (5) A rijeke dobivaju sadržaj i od kiša i od podzemnih voda. Zemlja je naime šuplja i ima vode u šupljinama. A Nil raste ljeti jer u njega utječu vode koje nastaju od antarktičkih snjegova. (6) A Sunce, Mjesec i sve zvijezde jesu užareno kamenje koje zajedno pokreće kruženje etera. A ispod zvijezda jesu neka tjelesa koja kruže zajedno sa Suncem i Mjesecom, nama nevidljiva. (7) Toplinu zvijezda ne osjećamo jer im je velika udaljenost od Zemlje, a uz to nisu jednako tople kao Sunce jer zauzimaju hladnije područje. A Mjesec je niže od Sunca, bliže nama. (8) A Sunce veličinom nadmašuje Peloponez. Mjesec nem a vlastitoga svjetla, nego ga ima od Sunca. Kruženje zvijezda događa se pod Zemljom. (9) Pomrčina Mjeseca nastaje kad se Zemlja nađe ispred njega, a katkada i tjelesa koja su ispod Mjeseca, a pom rčina Sunca nastaje za mlađaka kad se Mjesec nađe ispred Sunca. Sunce i Mjesec izvršuju svoje obilaske potiskivani od zraka. A Mjesec se okreće često jer ne može svladavati hladnoću. (10) Anaksagora je prvi odredio pitanja u vezi s pomrčinama i osvjetljenjima [Sunca i Mjeseca], Tvrdio je da je Mjesec od zemlje i da ima u sebi ravnice i provalije, a Mliječna Staza da je lom svjetla zvijezda koje ne dobivaju svjetlost od Sunca. Zvijezde lutalice jesu kao iskre koje odskaču, a nastaju od kretanja nebeskoga svoda. (11) Vjetrovi nastaju kad se zrak razrijedi djelovanjem Sunca i kad se zagrijani dijelovi dižu prema nebeskom svodu i od njega se odbijaju. Gromovi i munje nastaju od topline koja prodire u oblake. (12) Potresi nastaju kad zrak nad Zem ljom prodire u zrak pod Zemljom, a kad se ovaj pokreće, onda se i Zemlja nošena od njega trese. Živa bića nastala su spočetka u vlazi, a kasnije jedna od drugih: i muški nastaju kad se od desne strane odvojeno sjeme odloži u desne dijelove maternice, a ženske u protivnom slučaju. (13) Ovaj je bio u muževnoj dobi” * (i umro je) prve godine 88. olimpijade [428], u vrijeme kad se, kažu, rodio Platon. Za njega kažu da je bio obdaren i proročkim darom.

43. ARISTOT. Metaphys. A 3. 984a 11. Anaksagora iz Klazo- inene, koji je dobom bio prije njega [Empcdokla, usp. 31 A 6], a djelima poslije njega, kaže da su počela bezgranična. Jer gotovo sve homeomerije (kao npr. voda ili vatra), kaže on, nastaju tako i propadaju samo sastavljanjem i rastavljanjem, a drugačije niti nastaju niti propadaju, nego ostaju vječni. ARISTOT. de caelo T5. 302a 28. Anaksagora o elem entim a govori suprotno od Em-



peđokla. O n naim e kaže da vatra i srodni elem enti jesu elem enti tjelesa i da se sva tjelesa sastoje od njih, a Anaksagora tvrdi protivno: elem enti su hom eom erije, hoću kazati npr. meso, kost i svako pojedino od toga, dok su zrak i vatra mješavine tih i svih ostalih klica; jedno i drugo od toga je skup svih nevidljivih homeomerija. Stoga i kaže da sve stvari nastaju iz njih, jer vatru i eter naziva istom stvari.

44. LUČRET. I 830ss. (lat.) A sada ispitajmo Anaksagorinu hom eom eriju, kako je zovu Grci, a našim je jezikom nazvati ne dopušta nam siromaštvo materinskoga govora, ali sam u stvar ipak je lako izložiti riječima. Ponajprije, ono što on zove hom eom e- rijom stvari, njem u znači da npr. kosti nastaju od sićušnih i malih kostiju, od sićušnih i malih drobova nastaje drob, a krv se stvara od m nogih kapljica krvi koje se m eđusobno spajaju; misli da iz mrvica zlata može nastati zlato i od malih djelića zemlje stvarati se zemlja, iz iskrica vatre vatra, voda iz kapljica vode; ostale stvari zamišlja na sličan način i tako vjeruje. No ipak ne dopušta da bilo gdje m eđu stvarima postoji prazan prostor i da ima svršetka diobi tje lesa ... A toga se Anaksagora čvrsto drži da misli kako se u svim stvarima kriju sve stvari pomiješane, ali da se očituje sam o ono jedno čega im a najviše umiješanoga te je na dohvatu i u prvom redu sm ješteno.

45. ARISTOT. Phys. V 4. 203a 19. O ni koji naučavaju da su elem enti neograničeni [brojem], kao Anaksagora i D em okrit, prvi iz hom eom erija, drugi iz pansperm ije (općeg sjemena) oblika, kažu da je beskraj povezan neprekidnim dodirom . I jedan hoće da je svaki djelić mješavina jednako kao cjelina, jer vidi da svaki nastaje iz svakoga. SIMPLIC. Phys. 460, 4. A budući da A naksagora pretpostavlja kao počela hom eom erije, a D em okrit atome, jedan i drugi neograničene brojem , [Aristotel], najprije istražujući mišljenje Anaksagorino, kazuje nam i razlog zbog kojega je Anaksagora došao do takve pretpostavke, i dokazuje da on mora govoriti da je ne samo cijela mješavina beskrajna veličinom, nego da i svaka hom eom erija jednako kao i cjelina ima sve dijelove u sebi, i to ne samo bezbrojne nego i bezbrojno puta bezbrojne. Ali do takva umovanja došao je Anaksagora na tem elju mišljenja da ništa ne nastaje iz nebitka i da se svaka stvar hrani sličnim. Videći dakle da sve nastaje od svega, ako i ne neposredno, nego po nekom redu (od vatre zrak, od zraka voda, od vode zemlja, od zemlje kamen i od kam ena opet vatra, ali i davanjem iste

A N A K S A G O R A 21hrane, kao na prim jer kruha, nastaju mnoge i različite stvari: meso, kosti, žile, živci, kosa, nokti, krila i, ako bi bio takav slučaj, logovi, a slično se povećava pom oću sličnoga). Zbog toga je pretpostavio da u hrani i u vodi, ako se njom hrani drveće, im a drveta i kore i ploda. Stoga je govorio da su $ve stvari izm iješane u svim stvarima i da se postanak događa izdvajanjem. K tom u je još možda uvodio činjenicu da, dok neke stvari ostaju na m iru, od njih nastaju druge, kao na prim jer od kam ena vatra i od vode koja se m jehuri zrak. Videći dakle da se od svake od sada razdvojenih stvari odvajaju sve stvari, kao na prim jer od kruha meso, kost i ostale stvari, kao da se u njem u nalaze sve stvari istovrem eno i pom iješane zajedno, on je iz toga pretpostavljao da su sve stvari bile zajedno pom iješane prije nego su se razdvojile. Sloga je i započeo svoj spis ovako: »Zajedno bijahu sve stvari* IB li, tako da je »što god«, kao na prim jer ovaj kruh, »mješavina jednako kao i cjelina« ovoga mesa i ove kosti (odatle fr. 16 Schau- bnchll. SIMPLIC. Phys. 1123, 21. Čini se da je Anaksagora govorio: budući da su sve stvari bile zajedno i da su m irovale kroz neizm jerno prethodno vrijeme, došao je um uređivač svijeta ho teći razdvojiti vrste, koje Anaksagora zove hom eom erije, * i stavio ih u gibanje.

46. ARISTOT. de gen. et corr. A 1. 314a 18. O n naim e [tj. Anaksagora] stavlja kao elem ente hom eom erije, na prim jer kost, meso, m oždinu i od ostalih stvari one kojima je svakoj njezin dio sinonim [cjeline], AET. I 3, 5 [Dox. 2791. Anaksagora, sin I legezibulov, iz K lazomene, izjavio je da su hom eom erije počela ■.tvari. N jem u se naim e činilo da je najteže pitanje kako iz nebitka može nastajati nešto ili propadati u nebitak. H ranu uzim am o jednostavnu i jednoličnu, kruh i vodu, a njom se hrani kosa, vena, arterija, meso, živci, kosti i ostali dijelovi. Kad se dakle to događa, I roba priznati da se u hrani koju uzim am o nalaze sve stvari (ovxa), I tla iz tih stvari sve raste. I u onoj hrani nalaze se proizvodni djelići krvi, živaca, kostiju i ostalih stvari: ti djelići m ogu se pro-

• inatrati razum om . Ne treba naim e sve dovoditi do osjetilnog opažanja, da naim e kruh i voda to proizvode, ali u njim a se mogu

i S c lile ie rm a c h e r jc n ag la s io d a o v o m je s to iz S im p lik ija , ko ji je n a ra v n o a u to ra još im a o u ru k a m a , n ije d o v o ljn o d a se r ije č 6(JLOtO(xćpeia> k o ja im a svo je m je s to u s p e c if ič n o a ris to te lo v sk o j te rm in o lo g ij i i p o z n a ta je k a s n ij im m is lio c im a (po čev ši o d E p ik u ra ) sa m o iz A r is to te la J T e o f rasta , p r ip iš e s a m o m A n a k sa g o ri.


razum om prom atrati djelići. Po tom e dakle što su sastavni dijelovi ((ižpv)) u hrani jednaki (Sjioia) onom e što se proizvodi, nazvao ih je hom eom erije (o[xo*.o(Aepeia'.) i ustvrdio da su one počela stvari, i da su homeomerije materija, a tvorni uzrok um koji sve raspoređuje. A počinje ovako: »Zajedno bijahu sve stvari, a um ih je razdvojio i rasporedio«, nazivajući stvari (T tpo^aTa) »realnošću« (xp^(i-aTa); treba dakle da bude prihvaćen jer je ^materiji pridružio tvorca (te/vEti-jv) .

47. PLAT. Phaed. 97 B. A li čuvši jednom čovjeka gdje iz knjige, kako reče, Anaksagorine čita i tvrdi da je upravo um onaj koji sve raspoređuje i svemu je uzrok, poveselio sam se tom u uzroku, i učinilo mi se da je na neki način lijepo da je um uzrok svemu, i pom islih, ako je tome tako, onda um sređujući sve sređuje i postavlja svaku stvar onako kako će biti na jbo lje .. . Mislio sam da sam u Anaksagori našao učitelja uzroka svemu u svijetu prem a svom shvaćanju i da će mi on najprije reći je li Zem lja ravna ili okrugla, a kad mi to kaže, još će mi uz to protum ačiti uzrok i nuždu toga, i da će, kazujući što je bolje, reći da je za nju bilo bolje da je takva ... Pa ako mi to razjasni, bio sam sprem an ne tražiti više nijedne vrste uzroka. Pa i o Suncu sam bio tako sprem an da doznam iste stvari, i o Mjesecu i ostalim zvijezdama, o brzini jednih prema drugim a, o njihovim putanjam a i ostalim odnosim a, na koji je napokon način bolje da svako tijelo i radi i trpi ono što trpi. Ne bih naim e nikad bio mislio da će on, kad veli da je to um uredio, iznijeti za to neki drugi uzrok nego taj da je za njih najboijc da im bude onako kako jest: kad on dakle svakoj stvari pojedinačno i zajednički svima navodi uzrok, mislio sam da će još protumačiti što je za svaku pojedinu stvar najbolje, a što zajedničko dobro za sve; i ne bih se bio ni za veliku cijenu odrekao svojih nada, nego sam s velikim m arom uzeo one knjige i stao ih što sam brže mogao čitati da što brže saznam što je najbolje, a što je gore. I eto, od divne nade, dragi prijatelju, odoh u nepovrat, kad sam čitajući dalje vidio čovjeka koji se nimalo ne koristi um om niti m u pripisuje neke uzroke u raspoređivanju stvari, nego navodi zrak, eter, vodu i m noge druge neum jesne stvari. Usp. ARISTOT. A 4. 985a 18. Anaksagora se služi um om kao strojem (deus, ex maehina) za tum ačenje postanlča^švijeta i kad ne zna zbog kojega jc uzroka neka stvar od nužde, tada doziva u pom oć um , a u ostalim slučajevima radije navodi sve drugo _kao uzrok nego um. SIMPLIC. Phys. 327, 26. I Anaksagora, za-

nemarivši um , kako kaže Euđem [fr. 21, 53 W ehrli], povezuje mnoge stvari uvodeći i djelovanje slučaja.

48. AET. I 7," 5 [Dox. 299). Anaksagora kaže da su u početku tjelesa stajala nepokretna, a um ih je božji [boga] stavio u red i proizveo postanke svih stvari. 7, 15 [Dox. 302]. Anaksagora lodređuje] um -tvorca svijeta kao boga. Usp. EURIP. fr. 1018. Um je u svakome od nas bog. Usp. i Troad. 884 [64 C 2l. IAMBL. I’rotr. 8 p. 48, 16. PH ILO D . de piet. c. 4a p. 66 G. lDox. 532]. Anaksagora kaže da je bog bio, da jest i da će biti i da svima vlada i gospodari. I da je um sve stvari koje su bile bezgranične i izmiješane stavio u red [usp. B 12]. CIC. de nat. d. I 11, 26ll)ox. 532]. (lat.) Z atim je Anaksagora, koji je prim io učenje od A naksim ena, prvi htio da se raspored i uređenje svijeta uredi i izvrši m oću i m udrošću neograničenog um a; pri tom nije vidio da ne m ože postojati nikakvo gibanje povezano s osjetom i spojeno s neograničenim niti uopće osjet koji ne bi priroda osjetila a da ne dobije poticaj od prirode. Zatim , ako je htio da taj um bude neka vrst živog bića, m ora postojati nešto dublje u nutrin i od čega će dobiti im e to živo biće. A što je dublje u nutrin i od uma? Neka dakle on bude opasan vanjskim tijelom. N o budući da Anaksagora to neće, čini se da čist i jednostavan um bez primjese neke druge stvari, s kojom bi mogao im ati osjet, izmiče_ spoznajnoj^ moći našega shvaćanja.

49. CIC. Acad. pr. II 37, 118 [Dox. lio ] , (lat.) Anaksagora [rečel da je materija neograničena, ali da iz nje [proizlaze] mali djelići slični m eđu sobom : oni su najprije bili pomiješani, a poslije su dovedeni u red od božanskog uma.

50. ARISTOT. Phys T 5. 205b 1. Anaksagora besm isleno govorio mirovanju beskrajnoga: kaže naim e da beskrajno drži samo sebe, i to zato što je samo u sebi: ništa ga drugo ne obuhvaća, lako da gdje nešto jest, tam o m u je m jesto po prirodi. Usp. LARI- STOTJ de M. X. G. 2. 975b 17 i 976a 14.

51. AET. I 14, 4 [Dox. 312], Anaksagora kaže da hom eom erije imaju m nogo oblika.

52. ARISTOT. Phys. A 4. 187a 26. Čini se da je Anaksagora lako zamislio neograničene elem ente [tj. hom eom erije! jer je pretpostavljao da je zajedničko shvaćanje filozofa prirode istinito i da ništa ne nastaje iz nebitka; zbog toga naim e ovako kaže: »Zajedno bijahu sve stvari« [B l] i utvrđuje da postajanje takvim i takvim znači mijenjanje [usp. B 17]. ARISTOT. de gen. et corr. A 1. 314a



11. Koji smatraju da je materija višestruka, kao Empedoklo, Anaksagora i Leukip, oni moraju reći da su [mijenjanje i nasta- janjel različite stvari. Pa ipak Anaksagora nije shvatio pravo značenje riječi, jer kaže da postajanje i propadanje znači isto što i mijenjanje. Usp. HIP-POCR. de victu I 4. Ne propada nijedna od svih stvari niti nastaje ijedna koja nije i prije postojala: mijenjaju se miješajući se i rastavljajući se. Usp. A 112.

53. SIMPLIC. Phys. 461, 20 [= fr. 10 Schaubachl. Stoga Anaksagora tvrdi da nije moguće da se sve stvari razdvoje, jer razdvajanje nije posvemašnje rasulo.

54. AET. I 17, 2 [Dox. 315J. Sljedbenici Anaksagore i Demo- krita [tvrde] da miješanja nastaju postavljanjem elemenata jednih uz druge.

55. PLAT. Cratyl. 413C. Naprotiv da je pravedno ono za što Anaksagora kaže da je um: tvrdi naime da on kao samovladar i nepomiješan ni s čim sam sređuje sve stvari prolazeći kroz sve. ARISTOT. de an. A 2. 405a 15. Kao počelo [Anaksagora] postavlja iznad svega um : kaže naime da je on jedini od svih bića jednostavan, nepomiješan i čist. I on istom počelu pripisuje oboje, spoznavanje i gibanje, govoreći da je um pokrenuo sve.

56. ARISTOT. Phys. 0 5.256b 24. Stoga i Anaksagora ispravno govori kad tvrdi da um ništa ne trpi i da se ni s čim ne miješa, kad ga baš navodi kao počelo gibanja. Samo tako može pokretati, a biti nepokretan i vladati a biti nepomiješan.

57. CLEM. Štrom. II 14 [II 120, 1 St.]. Anaksagora je prvi postavio um nad stvari. Ali ni on nije mario za tvorni uzrok, crtajući neke nerazumne krivulje zajedno s nedjelatnošću i nera- zumnošću uma.

58. ARISTOT. Metaph. A 3. 984b 15. Kad je netko rekao da i u prirodi isto kao u živim bićima postoji um, uzrok svijeta i svega reda, koliko se pokazao trijezan prema onim a prijašnjima koji su govorili nepromišljeno! Znam o dakle da se Anaksagora očevidno držao tih dokaza, ali ima razloga vjerovati da je o njima prije govorio Herm otim iz Klazomene. Usp. DIOG. VIII 5.

59. SIMPLIC. Phys. 1185, 9- Eudem [fr. 7 l] prekorava Anaksagoru ne samo zato što kaže da je jednom započelo gibanje koje prije nije postojalo, nego i zato što je propustio reći o trajanju ili da će jednom prestati, prem da nije sasvim jasno. Kaže naime: »Što priječi misliti da su se nekoć sve stvari zaustavile djelovanjem uma, kao što onaj reče da ih je um pokrenuo?« A i u tome


Anaksagoru okrivljuje Eudem: »Kako je moguće da postoji neko oduzimanje prije suprotnog posjedovanja? Ako je dakle mirovanje oduzimanje gibanja, ne bi moglo postojati prije gibanja.«

60. ARISTOT. Metaph. I 6 1056b 28. Stoga je i neispravno zastranio Anaksagora rekavši da »zajedno bijahu sve stvari, bezgranične i mnoštvom i malenošću« [B l], a trebao je mjesto »i malenošću« reći »i malobrojnošću«: ne mogahu naime biti bezgranične, jer se »malo« ne tumači sa »jedno«, kako neki kažu, nego •sa »dva«.

61 . ----- A 2.1069b 19- Iz bitkanastaju sve stvari, iz postojećegu mogućnosti, iz (još) nepostojećeg u činu. I to je Anaksagorino •jedno« (bolje naime nego »zajedno sve stvari«) i Empedoklova i Anaksimandrova mješavina . . . A 8. 989a 30. Ako bi tko pretpostavio da Anaksagora navodi dva elementa, sasvim bi logički pretpostavio.. . A 8. 989b 4. Ipak, ako bi ga tko slijedio raščlanjujući što on želi reći, možda bi se pokazalo da govori na novi način ... A 8. 989b 16. Iz toga on slučajno zaključuje da su počela jedno (i to jednostavno i nepomiješano jedno) i drugo koje uzimamo kao neograničeno prije nego bude ograničeno i dobije neki oblik.

62. DIODOR. I 7, 7. Čini se da o prirodi svega ni Euripid ne pobija ono što je prije rečeno, on koji je bio učenik Anak- sagore, filozofa prirode: on naime u M elanipi govori ovako [fr. iz Mudre Melanipe 484]:

{i priča nije moja, nego od majke moje) da su Nebo i Zemlja bili jedan jedini oblik: ali kad su se razdvojili jedno od drugoga, proizveli su sve stvari i iznijeli na svijet stabla, ptice, zvijeri i stvorove što ih more hrani, i rod smrtnika.

63. AET. II 1, 2 [Dox. 327]. T ales... Anaksagora, Platon, Aristotel i Zenon [tvrde] da je svijet jedan.

64. SIMPLIC. Phys. 154, 29. Anaksagora kaže da svijet koji je jednom nastao iz miješanja traje dalje upravljan i odvojen od uma koji m u je poglavar. SIMPLIC. Phys. 1121, 21. Čini se da Anaksagora, Arhelaj i M etrodor s Hija kažu da je na početku vremena nastao svijet. O ni tvrde da je i gibanje imalo svoj početak: dok su bića mirovala prije ovoga vremena, kažu da im je gibanje dano od uma i da je od toga gibanja nastao svijet. A čini


se da su i oni iz didaktičkih potreba pretpostavili početak oblikovanja svijeta.

65. AET. II 4, 6 [Dox. 33l]. Anaksimandar, Anaksimen, Anaksagora, Arhelaj, Diogen i Leukip tvrde d a je svijet raspadljiv. Usp. AET. I 24, 2 [Dox. 320; 31 A 44],

66. AET. I 29, 7 [Dox. 326b, 7 n.]. Anaksagora, Demokrit i stoici [naučavaju] da je uzrok [stvari] nejasan ljudskom umovanju, jer jedne nastaju nuždom, druge sudbinom, jedne opet namjerom, druge slučajem, a neke i same od sebe. ALEX. de fato 2 [li 165, 22 firuns]. Kaže naime on [Anaksagora] da ništa od onoga što biva ne biva po usudu — usud je prazno ime. SCHOL. ARISTID. VATIC. GR. 1298 [ed. B. Keil. Hermes, 55, 1920, 65] uz II 80,15 Dindorf. I Anaksagora govoraše da uopće ne postoji neka briga bogova za ljude, nego da sve ljudske stvari vodi slučaj. Usp. 68 A 66.

67. AET. II 8, 1 [Dox. 337]. Diogen i Anaksagora ustvrdiše da se, nakon što je sastavljen svijet i živa bića izvedena iz .zemlje, na neki način svijet nagnuo sam od sebe na svoj lijevi bok (možda djelovanjem providnosti, da bi jedni dijelovi svijeta postali nenastanjeni, a drugi nastanjivi prema hladnoći, vrućini i umjerenoj klimi).

68. ARISTOT. de caelo A 2. 309a 19. Neki dakle od onih koji tvrde da ne postoji praznina nisu dali nikakvu definiciju lakogai teškoga, kao Anaksagora i Empedoklo. Phys. A 6. 213a 22. Oni dakle koji pokušavaju dokazati da ne postoji [praznina] ne pobijaju ono što ljudi misle kad kažu praznina, nego (ono što) pogrešno govore, kao Anaksagora i oni koji na taj način pobijaju. Oni naime dokazuju da je zrak nešto stvarno, stežući mješine i pokazujući kako je snažan zrak zatvarajući ga također u klepsidre.

69- [ARISTOT.] Probi. XVI 8. 914b 9- Pojavama koje se događaju u vezi s klepsidrom potpuni je uzrok, čini se, ono što navodi Anaksagora: zrak naime koji je u njoj zatvoren uzrok je da ne ulazi voda kad se cijev začepi, ali nipošto jedini uzrok, jer ako netko ukoso uroni klepsidru u vodu začepivši cijev, ulazi voda. Stoga Anaksagora ne kazuje dovoljno kako je zrak uzrok. A zrak jest uzrok, kako je rečeno: kad je potiskivan i kreće se sam od sebe bez ikakva pritiska izvana, kreće se naravno u ravnoj crti kao i drugi elementi. Kad se pak klepsidra ukoso uroni u vodu, zrak, sprečavan vodom da ne ide ravnom crtom, izlazi kroz rupe nasuprot onima u vodi, a kad zrak iziđe, ulazi voda. Ali kad


sr klcpsidra okomito uroni u vodu, zrak ne može izlaziti okomito zbog toga što su gornji dijelovi začepljeni pa ostaje oko prvih rupa. Ne može se naime po svojoj prirodi ni stisnuti sam u sebe. A dokaz da zrak kad miruje može zaustavljati vodu jest upravo to što se događa na samoj klepsidri. Ako naime netko, napunivši vodom samu njezinu glavu i začepivši cijev, okrene klepsidru naglavce s cijevi prema dolje, ne teče voda kroz cijev na otvor. A kad se otvor otvori, ne istječe odmah voda niz cijev, nego malo kasnije kao da nije na samom otvoru cijevi, nego da je kasnije kroz nju prošla kad se otvorila. Kad je klepsidra puna i u okomitom položaju, pa kad se otvori cijev, odmah voda teče kroz cjcdilo zbog toga što se njega dotiče, a ne dotiče se krajnjeg ruba l ijevi. Dakle, vođa ne ulazi u klepsidru zbog gore rečenog uzroka, a izlazi kad se otvori cijev zbog toga što onaj zrak u njoj gibajući se gore i dolje izaziva snažno istiskivanje vode koja se nalazi u klepsidri. Potiskivana dolje, voda i sama padajući u istom smjeru prirodno istječe, svladavajući zrak koji je izvan klepsidre (915a) i koji je i sam u gibanju i snagom jednak zraku koji ga odozgo pritiskuje, ali je otporom slabiji od njega zbog toga što on prolazeći kroz usku cijev juri većom brzinom i snagom i pada na vođu; a kad se cijev poklopi te voda više ne protječe, uzrok je tome to što voda ulazeći u klepsidru silom istiskuje zrak iz nje. A znak su toga puhanje i grgljanje u njoj. A kad voda ulazi, zrak silom pritiskivan upada u njezinu cijev te kao utisnuti drveni klinovi ili mjedeni klin utiskivan u prorez ostaje čvrst bez ikakve druge veze, (ali lako iskače kad) bude izbijen sa suprotne strane, kao što slomljene klinove u deblima izbijaju. A to se upravo događa kad se otvori cijev, zbog navedenih razloga. Ili je dakle vjerojatno da zbog tih razloga ne istječe voda ili je priječi izlaziti zrak koji se silovito ispuhuje. A šum pokazuje da se voda strujom zraka potiskuje uvis, kao što se događa u mnogo slučajeva. A potiskivana i sva ujedinjena u sebi, voda ostaje mirna pod pritiskom zraka, dok opet ne bude otisnuta od njega; a ako prvi sloj vode ostaje miran, isto je i s ostalom vodom jer ovisi o njemui s njim je jedna i jedinstvena. Usp. A 68 [II 24, lol. 115 i Emped. 31 B 100.

70. THEO PHR. de sens. 59 (Dox. 516], Rijetko i tanko je toplo,ii gusto i debelo hladno, kao što Anaksagora razlučuje zrak i eter.


71. AET. II 13, 3 [Dox. 34ll. Anaksagora [tvrdi] da je eter koji nas okružuje po svojoj biti užaren, a snagom vrtnje diže uvis stijene sa zemlje i, zapalivši ih, pretvara ih u zvijezde.

72. — II 20, 6 [Dox. 3491- Anaksagora kaže da je Sunce užarena gromada ili stijena [usp. A 19ss.l. 21, 3 [Dox. 35li. Anaksagora [kaže da je Sunce] mnogo puta veće od Peloponeza. 23, 2 [Dox. 352], Anaksagora [kaže da obrat Sunca nastaje] jer ga odbija zrak na polovima što ga Sunce stišćući čini otpornim zbog zgušćavanja. Usp. SCHOL. APOLLON. RHOD. I 498.

73. XENOPH. Memor. IV 7, 6ss. (6) A općenito je [Sokrat] odvraćao od nakane da se počne umovati o nebeskim pojavama kako pojedine od njih bog ureduje .. . A reče da bi onaj koji o tome razmišlja mogao doći u opasnost da poludi jednako kao što je poludio Anaksagora koji se jako uzoholio zbog toga što je tumačio uredbe bogova. (7) O n naime govoreći da su vatra i Sunce j stfo nije znao da vatru ljudi lako gledaju, dok u Sunce ne mogu ravno gledati, i da od Sunca osvjetljivani, ljudi dobivaju tamniju boju kože, a od vatre ne; i nije znao ni to da od biljaka koje niču iz zemlje ne može nijedna lijepo napredovati bez sunčane zrake, a od topline vatre sve propadaju; govoreći da je Sunce užareni kamen, nije ni to znao da kamen u vatri niti svijetli niti izdrži dugo vremena, a Sunce u sve vrijeme trajno svijedi najsjajnije od svega. ARISTOT. de caelo A 3. 270b 24. Anaksagora krivo upotrebljava tu riječ [ aiO-^p = eter]: govori riječ eter mjesto vatre [usp. B 1 i češće], SIMPLIC. de caelo 119, 2. [Aristotel] okrivljuje Anaksagoru da je netočno izveo etimologiju riječi aUM]p [eter] od a£0eiv, što znači paliti, i zbog toga je upotrebljava mjesto vatre.

74. lARISTOT.] Probi. XI 33, 903a, 7. Zašto je noć prikladnija za primanje zvukova nego dan? Da li zato, kako kaže Anaksagora, što danju zrak grijan od sunca pišti i škripi, a noću ostaje miran jer izostane toplina? PLUTARH. Quaest. conv. VIII 3, 3. 722A. Anaksagora kaže da je zrak pokretan od Sunca kretanjem punim drhtanja i titranja, kako je očito po malim zrncima i ulomcima koji neprestano prolijeću kroz svjetlo, a koje neki zovu pahuljicama: za njih dakle kaže naš čovjek da uslijed topline pište i škripe te danju svojim šum om čine zvukove teško čujnima, dok noću miruje njihovo prolijetanje i zujanje.

75. PROCL. in Tim. III 63, 26 D. Platon (p. 38 D )... je utvrdio da je njihov [tj. Sunca i Mjeseca] prilaz svijetu povezan, ali nije


i)ii prvi iznio tu pretpostavku, nego je to prvi pretpostavio A naksagora, kako je istražio Eudem ifr. 98l.

76. PLAT. Cratyl. p. 409 A. Što je onaj [Anaksagora] nedavno govorio da Mjesec ima svjetlo od Sunca.. . A novo je negdje i staro to svjetlo uvijek oko Mjeseca, ako anaksagorovci govore istinu: jer Sunce obilazeći neprestano u krugu oko Mjeseca uvijek baca novo svjetlo na nj, a staro je svjetlo od prethodnoga mjeseca. Usp. PLUTARH. de fac. in orbe lun. 16, 7 p. 929.

77. SCHOL. APOLLON. I 498. Isti Anaksagora dokazuje da je Mjesec plosnata zemlja s koje je, kako se čini, pao nemejski lav. 4 AET. II 25, 9 [Dox. 356). Anaksagora i D em okrit [tvrde da je Mjeseci užareno čvrsto tijelo koje u sebi ima doline, gore i provalije. ACHILL. Isag. I 21 p. 49, 4 M. Drugi [misle da je Mjeseci užarena čvrsta zemlja koja sadrži vatru, a na njem u da postoji drugo naselje i rijeke i sve što postoji na Zemlji; a pričaju da je odande pao nemejski lav. AET. II 30, 2 [Dox. 361 ]. Anaksagora [govoril o nepravilnosti kombinacije zbog toga što se hladno miješa sa zemljanim, pa [Mjesec] ima visoke, niske i udubljene dijelove. I ognjenom elem entu primiješan je mračni, čije djelovanje proizvodi tamu; stoga se za tu zvijezdu [tj. Mjesec, usp. 28 B 21] kaže da svijetli lažnim sjajem. AET. II 28, 5 lDox. 358]. Tales je prvi rekao da [Mjesec] dobiva svjetlost od Sunca.. . Isto tako kaže Anaksagora. AET. II 29, 6 — 7. [Dox. 360, iz Pozidonija]. Tales, Anaksagora, Platon i stoici, slažući se s astronomima, [tvrde] da se Mjesec skriva svaki mjesec zato što putuje zajedno sa Suncem koje ga osvjetljuje sa svih strana, a pomrčine nastaju kad Mjesec upada u sjenu Zemlje kad se ona nađe u sredini među obje zvijezde, a Mjesec se više zastire. Anaksagora, kako kaže Teofrast [Phys. opin. fr. 19; Dox. 492], [tvrdi da Mjesec pomrčal i kad se katkada pred Mjesec postave tjelesa koja su niže od njega.

78. AET. II 16, 1 [Dox. 3451. Anaksagora, D em okrit i Kleant I kažu] da se sve zvijezde kreću od istoka k zapadu.

4. P o m itu o H c ra k lu p rv i p o sao š to je H e ra k lo m o ra o izv rš iti u s lu žb i kralja E u ris te ja sasto jao se u to m d a H e ra k lo k ra lju d o n e se k o zu n e m e jsk o g lava. T a n eran jiv a n e m a n živ jela je u šu m a m a o k o g rad a N e m e jc u A rg o lid i n a P e lo p o - n e z u ; p o s ta ro j v erziji lav je b io p o ro d zem aljsk ih n e m a n i, a p o kasn ijo j pao je s M jeseca n a Z e m lju , kad sc v jerovalo d a n a M jesecu im a živ ih bića. N cm eja je b ila p o z n a ta p o n e m e jsk im ig ram a, ko je s o lim p ijsk im , p iti jsk im i is ta m sk im id u u red če tiriju v e lik ih p a n h e le n s k ih igara.


79. ACHILL. Isag. 1, 13, p. 40, 26 M .Da su zvijezde živa bića, to ne misli ni Anaksagora ni D em okrit u Velikom redu svijeta [67 B l[.

80. ARISTOT. Meteor. A 8. 345a 25. Učenici Anaksagore i Demokrita kažu da je Mliječna Staza svjetlo nekih zvijezda: jer kad Sunce putuje ispod Zemlje, ne osvjetljuje neke zvijezde. Koje dakle zvijezde Sunce osvjetljuje, njihovo se svjetlo ne vidi (jer mu smetaju sunčane zrake), a koje zastire Zemlja da ih ne osvjetljuje Sunce, njihovo je, kažu, vlastito svjetlo Mliječna Staza. AET. III1, 5 [Dox. 365; o galaktičkom krugul. Anaksagora kaže da se sjena Zemlje diže nasuprot ovoga dijela neba kad Sunce dođe pod Zemlju te ne osvjetljuje sve naokolo.

81. ARISTOT. Meteor. A 6. 342b 25. A o kom etim a.. . Anaksagora i D em okrit [68 A 92] kažu da su kometi istovremeno pojavljivanje zvijezda lutalica kad se zbog toga što dođu blizu čini da se dotiču jedna druge. AET. III 2, 2 [Dox. 366]. Anaksagora i D em okrit [kažu da su kometil susret dviju ili više zvijezda po zajedničkom ižarivanju svijetlih zraka. Usp. SC H O L Arat. p. 545, 20 M.

82. AET. III 2, 9 [Dox. 367). Anaksagora kaže da takozvane leteće zvijezde (meteori) jure iz etera dolje kao iskre; stoga se odmah i gase.

83. SENEC. Nat. quaest. VII 5, 3. (lat.) I Harmandar u svojoj knjizi o kometim a kaže da je Anaksagora vidio na nebu veliko i neobično svjetlo, veličine velike grede, koje je svijetlilo kroz više dana.

84. ARISTOT. Meteor. B 9. 369b 14 [o munji i grom u; usp. 31 A 63]. Neki tvrde da u oblacima ima vatra..., a Anaksagora kaže da je jedan dio gornjega etera koji on naziva vatrom spušten odozgo dolje. Prosjaj dakle te vatre je munja, a štropot i pištanje kad se ona gasi jest grmljavina, jer kako vatra nastaje, tako se i vidi, pa je zato munja prije grmljavine. AET. III 3, 4 [Dox. 368]. Kad se toplo sudari s hladnim (a to znači eterski dio sa zračnim), štropotom proizvodi grmljavinu, bojom nasuprot crnini oblaka munju, a mnoštvom i veličinom svjetlosti grom ; vatrom od m nogih tjelešaca jaki vihor, a sudaranjem oblaka orkan. SENEC. Nat. quaest. II 12, 3. (lat.) Anaksagora kaže da vatra kaplje iz etera i da iz tolike užarenosti neba padaju dolje mnoge vatre koje oblaci dugo u sebi zatvorene čuvaju. II 19 lusp. Anaksimandar I 87, 28]. Anaksagora kaže da sve to tako biva da iz etera silazi neka sila


u niže slojeve: tako vatra udarivši u hladne oblake zazvuči. A kad ili raskine, zasvijetli, te manja količina vatre proizvodi bljeskove, a veća munje.

85. AET. III 4, 2 [Dox. 37 li. Anaksagora misli o oblacima i snijegu slično [kao Anaksimen, usp. 3 A 17), a o tuči [da nastajel kad od sm rznutih oblaka budu otisnuti dolje k zemlji neki dijelovi koji se padajući ohlađuju i primaju okrugljast oblik. A RISTOT. Meteor. A 12. 348b 13 [o tuči]. O n naime Itj. Anaksagoral kaže da se to događa kad oblak naiđe na hladni zrak, a mi - kad se spusti na toplo. ARISTOT. Meteor. A 12. 348a 14. Nekima se dakle čini da je uzrok te pojave i njezina nastanka kad oblak bude otisnut na gornji sloj koji je hladniji zbog toga što ondje prestaju odbijanja sunčanih zraka koje dolaze od zemlje, a kad voda onamo dođe, smrzava se. Stoga tuče nastaju više ljeti i u toplim krajevima, jer toplina više potiskuje oblake sa zemlje gore. [Anaksagorino ime donosi ALEX. APHR. Meteor. 49, 13.1

86. AET. III 5, 11 [Dox. 373; o dugi]. Anaksagora smatra dugu odrazom sunčane svjetlosti od gustog oblaka, a staje uvijek nasuprot zvijezdi koja je proizvodi. Slično Anaksagora tumači i takozvana pasunca (nuzsunca), a koja nastaju okolo po Pontu.

86a. SCHOL. A AESCHYL. Prom. 88 [ed. Dindorf, Oxford 1851, III 181, 30]. Vjetrovi se, po Anaksagori, rađaju iz zemlje, a po H om eru »iz oblaka oca Zeusa« [Ilijada B 1461. Ali Anaksagora navodi materijalni uzrok vjetrova, a H om er djelotvorni; a bolje oba: i materijalni i djelotvorni.

87. EXC. ASTRON. cod. Vatic. 381 [ed. Maass, Aratea p. 143]. Da Zemlja nije ni šuplja, kako tvrdi D em okrit [68 A 94], ni plosnata, kako hoće Anaksagora.

88. ARISTOT. de caelo B 13. 295a 9. Prema tome, ako sada Zemlja silom miruje, ona se morala skupiti nošena u sredinu zbog vrtnje; taj naime uzrok navode svi izvodeći ga iz onoga što se događa u tekućinama i sa zrakom; u tim slučajevima naime uvijek veća i teža tjelesa jure prem a sredini vrtnje. Stoga i svi oni koji tvrde da je nebo nastalo kažu da se i Zemlja skupila u sredinu. SIMPLIC. de caelo 511, 23. Većina kažu da Zemlja leži u središtu, kao E m pedoklo.. .i Anaksagora. 520, 28. . . . od onih koji govore da Zemlja miruje jer je drži zrak koji je pod njom, a koji ona čvrsto zatvara kao poklopac jer je plosnata i slična bubnju te ne dopušta zraku da izlazi. Tako se čini da su


govorili Anaksimen, Anaksagora i Demokrit. Usp. ARISTOT. de caelo B 13 [13 A 20l.

89. ARISTOT. Meteor. B 7. 365a 14. O potresu i pomicanju Z em lje ... (19) Anaksagora dakle kaže da se eter po prirodi diže gore, a kad pada u donje i šuplje dijelove Zemlje, potresa je: gornji su naime dijelovi slijepljeni kišama — jer je sva Zemlja po prirodi jednako šupljikava — tako da od cijele sfere postoji gornji dio i donji dio, a gore da je onaj dio na kojemu upravo stanujemo, a dolje d rug i.. . (31) Jednako je naivno govoriti da Zemlja zbog svoje veličine miruje ležeći na zraku, a tvrditi da se trese kad je udarana odozdo prem a gore u svom svojem obujmu. Uz to [Anaksagora] ništa ne objašnjava od onoga što se događa u vezi s potresima. AET. III 15, 4 [Dox. 379; o potresima]. Anaksagora [tvrđi da potresi nastaju] kad zrak pada prodirući u gustoću zemljine površine, a ne mogući naći izlaza trzajima potresa omotač. SENEC. Nat. quaest. VI 9, 1. (lat.) Neki misle da je uzrok potresa vatra, a neki da nije (jedini uzrok). Među prvima je Anaksagora, koji smatra da se zbog gotovo istog uzroka trese i zrak i zemlja, kad u donjem dijelu ispod nas gusti zrak i skupljen u oblake raskine vjetar istom snagom kojom se i kod nas obično razdiru oblaci, te iz tog sudara oblaka i bujice izbijenog zraka sijevne vatra. Upravo ta vatra jurne na zapreke tražeći izlaz i raskida ono što joj se opire, dok ili kroz uski prolaz ne nađe put izlaska k nebu ili ga ne načini na silu i sa štetom. Usp. AMMIAN. MARC. XVII 7, 11.

90. AET. III 16, 2 [Dox. 381; o moru, kako je nastalo i zašto je gorkol. Anaksagora kaže: kad se prvobitna stajaća vlaga isušila pod utjecajem sunčeva obilaska i kad se najlakši dio ispario, ostatak se staložio u slanu i gorku masu. ALEX. Meteor. 67, 17 [usp. THEO PHR. Phys. opin. fr. 93; Dox. 495]. A treće mišljenje o moru jest da voda koja prokapljuje kroz zemlju i ispire je postaje slana zato što zemlja ima takve sokove u sebi: kao dokaz tome iznošahu to da se iz nje iskapaju soli i nitrati; a ima i kiselih sokova u mnogim dijelovima zemlje. Takvoga opet mišljenja bijahu Anaksagora i M etrodor [70 A 19]. Usp. HIPPOCR. de aere aqu. loc. 8 CMG I 1 p. 62, 9.

CMC V 10, 1 [arapski prijevod GALEN. Comm. in Epid. Ii] 193, 6 Pfaff. Nalazimo da i voda, ako je vatra ili sunce prekomjerno zagrije, tako reći naginje slanosti, samo da se vrste vode u preuzimanju slanoga okusa razlikuju prema svojoj prvotnoj pri-


rodi: voda naime koja brzo preuzima slani okus kad se zagrijeI u kojoj taj okus tada temeljito prevladava ne može se piti. Annksngora taj okus zove »natronski« po riječi »natron«, jer jenulron također sol. I Hipokrat o tom okusu kaže da se stvaraod vrućine, ali vrućina koja ga stvara nije tako prekom jerna kao vrućina koja stvara gorčinu. Ali u tome leži jedan dokaz da seI ii i nazivanju toga okusa »natronskim« nije ispravno postupilo, jer u natronu gorko prevladava nad slanim. Ali tko je taj okus označio najprikladnijim imenom, jesu H ipokrat i Platon. Hipokrat gn naime zove »bogat solju«, a Platon »slani«.

91. AET. IV 1, 3 [Dox. 228. 385; o uzroku nilskih poplava],Anaksagora Ikaže da nastaju] od snijega koji se u Etiopiji otapa ljeti, a smrzava zimi. Usp. ARISTOT. de Nilo fr. 248 p. 193, 1 Kose. SENEC. Nat. quaest. IV a 2, 17. (lat.) Anaksagora kaže da i/, etiopskih planina otopljeni snjegovi dolaze sve do Nila. Istoga mišljenja bila je sva starina. To kažu Eshil ISuppl. 559 Wil., fr. 100 N.l, Sofoklo [fr. 797] i Euripid [fr. 228 i Hel. 3]. Naprotiv IIERODOT. II 22. Treće tumačenje je kudikamo najprikladnije, uli i najneispravnije: ne kaže naime ni ono ništa kad kaže da Nil teče od snijega koji se otapa.

92. TH EO PH R. De sens. 27ss. [Dox. 507]. Anaksagora [kaže da osjeti] nastaju uslijed suprotnosti, jer slično je neosjetljivo na slično, te pokušava napose ispitati svaki pojedini osjet. Gledanje Isc postizava] utiskom u zjenici, ali se ne dobiva utisak onoga što je iste boje, nego onoga što je različito. I za većinu postoji raz- oobojnost po danu, a tek za neke po noći; stoga tada oštrije vide. Ali općenito je noć jednakobojnija za oči. Utisak se dobiva danju jer je svjetlo suuzrok utiska, a pretežna boja utiskuje se uvijek jače u drugu. (28) Na isti način sudimo i opip i okus: ono što je jednako toplo i hladno [kao mi] niti nas grije niti hladi doticanjem, a i slatko i gorko ne spoznajemo po njima samima, nego toplim hladno, slanim pitko, gorkim slatko, po izostanku svake pojedine suprotnosti, jer on tvrdi da se sve nalaze u nama. A isto se tako služimo i njuhom i sluhom, prvim zajedno s udisanjem, a drugim kad zvuk prodire do mozga, jer je kost koja ga okružuje šuplja i u nju upada zvuk. (29) Svaki je osjet povezan s patnjom, a to bi se moglo činiti kao da prati pretpostavku: svaka naime različna stvar svojim dodirom zadaje muku. A to postaje

<


jasno kada dulje traje i kad su osjeti pretjerani, jer jake boje i prejaki zvukovi uzrokuju bol i ne možemo ih dugo podnositi. Veće životinje imaju jača osjetila i općenito je osjet razmjeran veličini (osjetila). Koje naime životinje imaju velike, čiste i sjajne oči, vide velike predm ete i izdaleka, a koje imaju male oči, vide suprotno. Slično vrijedi i za sluh: (30) velike životinje čuju jake zvukove i izdaleka, a slabije zvukove ne čuju, dok male životinje čuju slabe zvukove i iz blizine. I kod njuha je jednako tako: jače naime miriše lagani zrak, jer zrak miriše kad se zagrijava i rasteže. A velika životinja dišući zajedno s razrijeđenim zrakom uvlači i gusti zrak, i stoga velike životinje jače osjećaju mirise. Jer miris je u blizini jači nego u daljini zato što je gušći, a rasipajući se postaje slab. Gotovo bi se moglo reći da velike životinje ne osjećaju rijetkoga zraka, a male gustoga.. . (37) Anaksagora dakle, kako je rečeno, iznosi to neko opće i staro mišljenje, samo što kaže nešto svoje o svim osjetima, a najviše o vidu, jer je to veliko osjetilo, ali ne razjašnjava osjete koji su više vezani uz tijelo ... (59) Je r je i Anaksagora rekao nešto općenito o njima [tj. o bojama].

93. AET. IV 3, 2 [Dox. 387; je li duša neko tijelo i koja je njezina biti. Anaksimen, Anaksagora, Ttrfielaj i Diogen [smatrahu je] zračnom. 5, 11 [Dox. 392]. Pitagora, A naksagora.. . [kažu] da um izvana prodire unutra. 7, 1 [Dox. 392 n.I. Pitagora, Anaksagora, D iogen .. . izjavili su da je duša neuništiva. Usp. 28 A47.

94. ARISTOT. Eth. Nic. H 15. 1154b 7. Živo biće naime uvijek trpi kao što svjedoče i filozofi prirode tvrdeći da je gledanje i slušanje nešto bolno. AS PAS. Eth. Nic. 156, 14. Anaksagora naime govoraše da živo biće uvijek trpi zbog osjeta. Ali to ne govori kao da se slaže s njima, nego pričajući, jer oni nisu mislili da je živo biće uvijek na muci. I krivi Anaksagoru [Aristotel], (kaoi) Teofrast u Etici, govoreći da užitak izgoni bol koja je suprotna itd. AET. IV 9, 16 1Dox. 398]. Anaksagora tvrdi da je svaki osjet povezan s naporom.

95. CICER. Acad. post. I 12, 44. (lat.).. . nejasnoćom onih stvari koje su navele Sokrata na priznanje neznanja i već prije Sokrata Demokrita, Anaksagoru, Empedokla i gotovo sve stare koji su rekli da se ništa ne može doznati, ništa spoznati, ništa znati: da su osjetila ograničena [31 B 2, li, duh slab [59 B 2 1], životni vijek kratak i da je istina, kako kaže Demokrit, zaronjena u dubini [68


II I I7l, da sve zavisi o mišljenjima i sporazumima, da za istinu nije ostalo mjesta, ukratko, rekoše da je sve zastrto tamom.

96. AET. IV 9, 1 [Dox. 396], Anaksagora, D em okrit.. . [rekoše] da su osjeti lažni. Usp. A 28.

97. SEXT. EMP. Pyrrh. hypot. I 33. Ono što mislimo [suprot- siavljamo] onom u što se pokazuje, kao što je Anaksagora činjenici da je snijeg bijel suprotstavljao tvrdnju da je snijeg sm rznuta voda, a voda je crna, pa je dakle i snijeg crn. CICER. Acad. pr. II 31,100. (lat.) I bit će skloniji da prizna da je snijeg bijel nego što je bio Anaksagora, koji je ne samo tvrdio da to nije tako, nego da mu se, jer zna da je voda od koje se snijeg zgusnuo crna, uopće ne čini da je bijel. Drugačije dolje B 10.

98. SCHOL. HOM. (A) n 161. Crna voda: Anaksagora [kaže da se naziva crna] jer je po prirodi crna; pa i dim je crn koji se diže iz vode debala.

98 a. PSELL. de lapid. 26 [usp. 31 A 89]. Mnogi su se usudili iznijeti uzroke tih svojstava kod kamenja, među starijim mudracima Anaksagora, Empedoklo i D em okrit...

99. ARISTOT. de an. A 2. 404 a 25. A jednako i Anaksagora kaže da je duša ona koja pokreće, i ako je tko drugi rekao da je um pokrenuo svemir.

100 . ----- A 2. 404 b 1. Anaksagora pak manje jasno govorio njima [tj. o pojmovima duše i uma]: na mnogo mjesta naime naziva um uzrokom lijepoga i ispravnoga, a na drugim mjestima kaže da je on isto što i duša, jer da se nalazi u svim živim bićima, velikima i malima, višima i nižima. A čini se da um shvaćen kao razum ne pripada jednako svim živim bićima, ali ni svim ljudima. 405 a 13. A Anaksagora, čini se, kaže da je jedno duša, a drugo y m ..., a govori o jednom i drugom kao o jednoj prirodi, osim Šio um stavlja najvećma kao počelo svih stvari: kaže da je on jedini među svim bićima jednostavan, nepomiješan i čist. A istom počelu pripisuje dva djelovanja: spoznaju i gibanje, govoreći da je um pokrenuo svemir. 405 b 19. Anaksagora jedini tvrdi da um ni od čega ne trpi, i da nem a ništa zajedničko ni s jednom drugom stvari.. . I" 429 a 18. Stoga je potrebno da je um, budući da misli sve stvari, nepomiješan, kako kaže Anaksagora [B 12], da bi im gospodario, a to znači, da bi ih spoznavao.


101. AET. V 20, 3 [Dox. 432]. Anaksagora kaže da sva živa bića imaju aktivni um, ali kao da nemaju pasivnog uma koji se naziva tumačem uma.’

101 a. PSELL. de omnif. doctr. 15. Anaksagora ne stavlja u sve ljude um ukoliko je razum, ali ne kao da nemaju razum nu supstanciju, nego jer se njom ne služe uvijek: i duša se karakterizira ovim dvjema svojstvima: sposobnošću kretanja i sposobnošću spoznavanja.

102. ARISTOT. de part. anim. A 10. 687 a 7. Anaksagora kaže da je čovjek najrazboritiji od živih bića zato što ima ruke, a ispravno je reći da zbog toga što je najrazboritiji čovjek dobiva ruke. Ruke su naime oruđe, a priroda uvijek, isto kao i razborit čovjek, daje svaku pojedinu stvar onom e koji se njom može služiti. Usp. GALEN. de usu part. I 3 [III 5 Kiihn, I 4, 3 Helmr.1, B 21 b i c. 61, 6.

103. AfiT. V 25, 2 [Dox. 437]. Anaksagora kaže da san nastaje prestankom tjelesne djelatnosti, jer je to tjelesna slabost, ne duševna, a rastanak [tijela od duše] da je sm rt i duše.

104. GALEN. de nat. facult. II 8 [II 107 Kiihn, III 179, 12 Helmr.]. Ako se naime s pravom sumnja o tom, zašto onda nećemo istraživati i o krvi da li nastaje u tijelu ili je rasijana u jelima, kao što kažu oni koji pretpostavljaju homeomerije?

105. ARISTOT. de part. anim. A 2. 677 a 5. Čini se da Anak- sagorini pristaše ne pretpostavljaju ispravno da je [žuč] uzrok akutnih bolesti, jer da se, kad pretjerano raste, širi sve do pluća, vena i rebara. Ali gotovo sve životinje kojima se događaju te tegobe bolesti nemaju žuči, i to se očito moglo vidjeti u anatomskim ispitivanjima.

106. AET. IV 19, 5 [Dox. 4091. Anaksagora kaže da glas nastaje kad se dah sudari s čvrstim zrakom, a odbivši se od udarca dopre do ušiju; tako nastaje i takozvana jeka.

107. ARISTOT. de geA. anim. A 1. 763 b 30. Jedni kažu da se ta suprotnost nalazi već u sjemenu, kao na prim jer Anaksagora i drugi filozofi prirode, jer da sjeme nastaje od muškoga, dok žensko samo pruža mjesto; i muško dolazi s desne strane, a žen-

5. N e ra z u m ljiv tekst. S p rav o m p rim jeću je Z e l le r — N cstle ( 1 1244 ' ) da bi seo ček iv a lo u p rav o o b rn u to .

, A N A K S A G O R A 3 7

■.ko s lijeve, i u utrobi su muški na desnoj strani, a ženske na lijevoj. CENSORIN. de die nat. 5, 2 [usp. gore 24 A 13l.

108. CENSORIN. de die nat. 6, 1 [Dox. 190; (lat.) što se najprije oblikuje u djetetu]. Anaksagora [pretpostavlja] mozak odakle do- lii/.e svi osjeti.

109 . -6, 2. Im a ih koji misle da unutra postoji eterskaloplina koja raspoređuje udove, slijedeći u tom Anaksagoru.

110 . -6, 3 [Dox. 19ll- Anaksagora i mnogi drugi misle< lit se hrana dobavlja preko pupka.

111. AET. V 7, 4 [Dox. 420; usp. 28 A 53]. CENSORIN. de die nat. 6, 6 [usp. 31 A 8 li. 6, 8. Anaksagora je mislio da djeca udrazuju lice onoga roditelja koji je pridonio više sjemena.4

112. AET. V 19, 23 [Dox. 430], Sljedbenici E pikurovi... [tvrde] tlu se živa bića rađaju iz uzajamne promjene: ona su naime dijelovi kozmosa, kako kažu i Anaksagora i Euripid: »Ne umire n išta... pokaže.« Usp. EURIP. Chrysip. fr. 839 N.1:

Geja najveća i Zeusov Eter, on ljudi i bogova roditelj, a ona vlažne kapljice vode primivši rađa smrtnike,

5 rađa i hranu i rodove zvijeri, stoga se s punim pravom majkom svih stvorova smatra.A vraća se natrag u zemlju što se iz zemlje rodilo,

10 a što je od eterskog sjemena niklo, to pod nebeski odlazi svod: ne umire ništa od sveg što se rađa, nego se razdvaja jedno od drugog i novi oblik pokaže.’

[Usp. fr. 52 V. 4; 59 B 17]

113. IRENAEUS c. haer. II 14, 2 [Dox. 17l]. (lat.) Anaksagora puk, koji je dobio i nadimak bezbožac, utvrdio je mišljenje da11 životinje nastale od sjemenja koje. je s neba palo na zemlju.

I 14. ARISTOT. de gen. anim. T 6. 756 b 13. Ima naime nekih koji kažu da se gavrani i ibis združuju na usta i da od četvero-

(1 C c n z o r in je ovd je u p ro tu s lo v lju s A ris to te lo m (vidi g o re br. 107)./ N e isp rav n o : m o ra b iti reč e n o d a je E te r o tac k ao š to je G eja (Z em lja ) m ajka

ljudi.

nožaca lasica rađa na usta. To kaže i Anaksagora i neki drugi filozofi prirode, govoreći previše jednostavno i površno.

115. — de respir. 2. 470 b 30. Pošto su Anaksagora i D iogen rekli da sva živa bića dišu, o ribama i školjkam a govore na koji način dišu. Anaksagora dakle kaže: kad ribe ispuste vodu kroz škrge, dišu uvlačeći zrak koji se stvara u ustim a. N em a naime nikakva prazna prostora.

116. PLUTARH. Q uaest. phys. 1 p. 911 D. Učenici Platona, Anaksagore i D em okrita misle da je biljka životinja koja raste iz zemlje.

117. T H E O PH R . Hist. plant. III 1, 4. . . . Anaksagora govoreći da zrak sadrži sjem ena svih stvari i da ona nošena dolje zajedno s vodom rađaju b iljk e .. . [usp. T H E O PH R . de caus. plant. I 5, 2; odatle V ARRO de re r. I 40, l], [ARISTOT.l de plantis A 1.815 a 15 [31 A 70l. (lat.) Anaksagora p a k .. . kažu da se one [tj. biljke] pokreću po prirodnoj žudnji, i tvrde da one osjećaju, da se žaloste i vesele. O d njih Anaksagora reče da su one životinje i da se vesele i žaloste, a za dokaz uzim a m ijenjanje lišća. 16 [c.2]. Anaksagora pak . . . govorahu da one imaju razum i shvaćanje.816 b 26 [c. 5]. Iako je Anaksagora rekao da [biljka] ima disanje.817 a 23 [c. 6l. Počelo hrane za biljke dolazi iz zemlje, a počelo rađanja plodova od sunca. Stoga je Anaksagora rekao da njihova hladnoća dolazi od zraka i zato kaže ( . . . ) da je zemlja majka biljaka, a sunce otac.

15. FRAGM ENTI KNJIGE O PRIRODI I, II (i III?)

1 [l Schaubachl. SIMPLIC. Phys. 155, 23. Svoje mišljenje da se iz jedne jedine mješavine odvajaju hom eom erije neograničene m noštvom , nalazeći se sve u svakoj stvari, a svaka se karakterizira po onom što u njoj prevladava, Anaksagora iznosi u prvoj knjizi0 prirodi govoreći na početku:

Zajedno bijahu sve stvari, bezgranične i m nožinom i m alenošću, jer i m aleno bijaše bezgranično. I dok su sve bile zajedno, ništa nije bilo jasno spoznatljivo zbog malenosti. Sve je naim e pritiskivao zrak i eter, oba bezgranični. A to su najveće tvari


sadržane u ukupnoj masi i m nožinom i veličinom . Usp. gore A60. 61.

I I2 I. SIMPLIC. Phys. 155, 30 [prema B li. I malo poslije kaže: I zrak i e ter odvajaju se od m noštva koje ih okružuje, a to što

III okružuje bezgranično je po množini.3 15].----- 164, 16. I da m eđu počelima nem a niti najmanjega

niti najvećega, kaže naim e: »Niti od malenoga postoji . . .i malena« lusp. 166, 15]. Ako je naim e sve u svemu i ako se sve iz svega Izdvaja, onda će se i od onoga što se čini najm anje izdvojiti nešto umuje od njega, i ono što se čini najveće odvojilo se od nečega šio je veće od njega [usp. 461, 7 ]. I kaže jasno da »u svakoj stvari

sadržan i um« [B l i ] . I opet drugdje kaže: »Sve ostale stvari . ili s jednom stvari« [B 12]. A drugdje kaže ovako: »I budući

du . . . m anjim stvarima« IB 6]. Ali i to Anaksagora tvrdi da svaka od osjetnih hom eom erija nastaje i karakterizira se sastavljanjem jednakih dijelova. Kaže naim e: »nego čega . . . jest i bijaše« ]B 12],

Niti od malenoga postoji najm anje, nego uvijek još manje (jer ono što postoji ne može cijepanjem više ne postojati), ali i od velikoga uvijek ima veće. I jednako je m alenom e po m nožini, a u odnosu na sebe svaka je. stvar i velika i malena^

4 [3. 10. 4 ] . ----- 34, 28. Malo poslije početka prve knjige 0prirodi Anaksagora govori ovako: »Kad je tom e tako . . . i drugdje.« Možda će se nekim a činiti da on ne misli na spoznajno razdvajanje koje se događa kod postanka, nego da s drugim m jestima Zem lje uspoređuje boravište kod nas. A li o drugim m jestima ne bi bio rekao »Sunce . . . kao kod nas« i ne bi stvari ondje nazvao »klice . . . oblike«. 156, 1. I malo poslije Iprem a B 2l kaže:• Kad je tom e tako . . . okuse. A prije nego su se te stvari odvojile

. slična drugoj«. 34, 21. »A prije nego . . . sve stvari« [ali izostavljeno »Jer ni od ostalih . . . slična drugoj«!]. 157, 9- I rekavši zatim: »da su u svemu što se sjedinjuje sadržane m noge stvari

okuse. I da su tako i ljudi bili sazdani i ostala živa bića koja imaju dušu«, dodaje: »I da ti ljudi . . . njim a se služe.« I da zagonetno govori o nekom drugom uređenju svijeta uz ovaj kod nas, pokazuje izraz »kao kod nas«, koji nije rečen sam o jedanput. A da ne misli da je ono neko osjetno uređenje koje je vrem enom prethodilo ovom našem u, pokazuje izraz »od kojih oni najkorisnije skupljaju u svoj* stan i njim a se služe«. Nije naim e rekao •služili su se«, nego »služe se«. A li nije rekao ni tako kao da je sada u nekim drugim zem ljam a uređenje slično ovom u kod nas.


Nije naime rekao: »Sunce i Mjesec je i kod njih kao i kod nas«, nego: »Sunce i Mjesec kao kod nas«, kao da govori o drugima. No je li to tako ili drugačije, vrijedno je istraživati.

Kad je tom e tako, treba pretpostavljati da su u svemu što se sjedinjuje sadržane mnoge i svakojake [stvari] i klice svih stvari koje imaju svakojake oblike, boje i okuse. I da su tako i ljudi bili sazdani i ostala živa bića koja imaju dušu. I da ti ljudi imaju i nastanjene gradove i oprem ljene utvrde kao kod nas, i da imaju Sunce i Mjesec i ostale zvijezde kao kod nas, i da im zemlja rađa mnoge i svakojake plodove, od kojih oni najkorisnije skupljaju u svoj stan i njima se služe. To sam ja dakle rekao o odvajanju, da se moglo dogoditi ne samo kod nas nego i drugdje.

A prije8 nego su se te stvari odvojile, dok su još sve bile zajedno, nijedna boja nije bila jasno raspoznatljiva: priječila je to mješavina svih stvari, vlažnoga i suhoga, toploga i hladnoga, svijetloga i tamnoga, pogotovo kad je u njoj bilo i mnogo zemlje i klica bezgraničnih mnoštvom, koje ni u čemu nisu bile slične jedna drugoj. Je r ni od ostalih stvari nijedna nije slična drugoj. Kad je tome tako, treba pretpostavljati da su u sveukupnoj cjelini sadržane sve stvari.

5 [ l4 l SIMPLIC. Phys. 156, 9 [iza B 4], Da niti nastaje niti propada koja od homeomerija, nego da su uvijek iste, dokazuje govoreći:

Pošto su se te stvari na taj način razdvojile, mora se spoznati da svih stvari nema ništa manje ni više (jer je nemoguće da ih bude više nego svih), već da su sve uvijek jednako na broju.

Toliko dakle o mješavini i homeomerijama.

6 [ l2 ] .----- 164, 25 [iza B 12l. A na drugom mjestu kaže ovako:I budući da su m nožinom jednaki dijelovi i velikoga i male

noga, tako također mogu u svakoj stvari biti sadržane sve stvari. Također ne može bilo što postojati odvojeno, nego sve stvari imaju udjela u svemu. A budući da ne može postojati nikakvo najmanje, ne bi se moglo ni odvojiti niti za sebe postojati, nego moraju, kao u početku, i sada sve stvari biti zajedno. U svim pak stvarima sadržane su mnoge tvari, a od onih koje nastaju odvajanjem jednaka je množina u većim i manjim stvarima.

8 . V eza s ljed ećeg tek sta s p r e th o d n im n ije jasna. H . F ra n k e l k aže d a je m n o g o bo ljaveza sa B2.


7 lo l. SIMPLIC. de caelo 608, 23 liza »zajedno . . . zbog malenosti« (B 1) i da »u sveukupnoj c je lin i. . . stvari« (B 4)]. A kaže dii je bezgranično za nas neuhvatljivo i nespoznatljivo: i to se dokazuje ovako:

Stoga ne možemo mnoštvo stvari koje nastaju odvajanjem znati ni u teoriji ni u praksi.

Da ih je smatrao ograničene oblikom, dokazuje govoreći da ih sve spoznaje um; pa ipak, ako su uistinu bile bezgranične, svakako nii bile nespoznatljive, jer spoznaja ograničuje i dovršava ono što je spoznato. A kaže: »I što se tu m ije ša lo ... kakvo bijaše« [B12],

8 [ l i] , SIMPLIC. Phys. 175, 11. Pošto je Anaksagora rekao: •Niti se razdvaja . . . od drugoga« [B 12l zbog toga što su sve stvari u svim stvarima, i drugdje': »Niti su odsječeni. . . od toploga«. 176,28. I to da »nisu odvojeni. . . sjekirom«, kako kaže na drugom mjestu.

Nisu odijeljeni jedni od drugih sastavni dijelovi u ovome jednom svijetu, niti su sjekirom odsječeni, ni toplo od hladnoga ni liladno od toploga.

9 [ 2 l ] , ----- 35, 13 [iza B 4]. A poslušaj što i malo poslije kažepraveći usporedbu između oba svijeta [naime izm eđu jedinstvenog i razdvojenog svijetal:

. . . dok su se ti sastavni dijelovi tako okretali i odvajali djelovanjem sile i brzine. A silu stvara brzina. Ali njihova brzina nije slična nijednoj stvari s obzirom na brzinu stvari koje sada postoje među ljudima, nego je svakako mnogostruko tako brza.

10 lo l. SCHOL. GREGOR. NAZ. XXXVI 911 Migne. Anaksagora je našao staro mišljenje da ništa ne nastaje iz ničega te je ukinuo rađanje, a uveo razdvajanje namjesto rađanja. Trabunjao je da su sve stvari pomiješane medu sobom, a da se rastući razdvajaju. Jer u istoj se klici nalaze i vlasi i nokti, i vene i arterije, i živci i kosti, ali su nevidljivi zbog toga što su dijelovi vrlo maleni, dok se rastući malo-pomalo razdvajaju. O n naime kaže:

Kako može od ne-vlasi nastati vlas i meso od ne-mesa?Ali nije samo o tjelesima iznosio takve tvrdnje, nego i o bo

jama: da naime u bijelome ima crnoga i bijeloga u crnome. A isto je tako tvrdio za težine, držeći da je s teškim pomiješano lako, a ovo opet s onim. Usp. SIMPLIC. Phys. 460, 16.

11 (7. 15l. SIMPLIC. Phys. 164, 22. I govori jasno:U svakoj stvari sadržan je dio svake stvari, osim uma; ali u

nekima je sadržan i um.

12 (8. 9. 13l.---- 164, 24 [iza B li) . I opet kaže da *sve ostalestvari... nije pomiješan ni s jednom stvari«. 156, 13 [iza B 5). A o um u napisao je ovo: »A um je . . . jest i bijaše«. Usp. 176,32.

Sve ostale stvari imaju udjela u svemu, ali um je nešto neograničeno i nezavisno, i nije pomiješan ni s jednom stvari, nego je sam, samostalan, za sebe. Jer kad ne bi bio sam za sebe, nego pomiješan s nečim drugim, imao bi udjela u svim stvarima ako bi bio pomiješan bilo s čim. U svakoj stvari sadržan je naime dio svake stvari, kako sam već prije rekao [B l i ] ; i priječili bi ga primiješani dijelovi tako da ne bi mogao vladati ni nad jednom stvari onako kao kad je sam za sebe. O n je naime najnježnija od svih stvari i najčistija, i posjeduje potpuno znanje o svemu i ima najveću moć; i bića koja imaju dušu, i veća i manja, nad svima njima vlada um. I nad cjelokupnom vrtnjom um je preuzeo vlast, tako da je toj vrtnji dao početni udarac. I najprije je ta vrtnja počela od neke male točke, zatim vrtnja postaje veća i postat će još veća. I što se tu miješalo i odvajalo i razdvajalo, sve je to spoznao um. I kakvo je trebalo biti i kakvo bijaše ono što sada više nije, i sve što sada postoji i kakvo će biti, sve je rasporedio um, pa i ovu vrtnju koju sada izvode zvijezde, Sunce, Mjesec, zrak i eter, koji se odvajaju. A upravo ta vrtnja učinila je da su se odvajali. I odvaja se od rijetkoga gusto, od hladnoga toplo, od tamnoga svijetlo, od vlažnoga suho. Pri tom postoje mnogi dijelovi mnogih stvari. A ništa se potpuno ne odvaja niti ne razdvaja jedno od drugoga, osim uma. A um je uvijek jednak, i onaj veći i onaj manji. A inače nijedna stvar nije jednaka drugoj, nego čega u nekoj stvari najviše ima, to svaka pojedina stvar kao najočitija jest i bijaše.

13 (18]. SIMPLIC. Phys. 300, 27. »Anaksagoru, kaže Aleksandar, nije spom enuo [Aristotel; Phys. B 2. p. 194a 20], premda je um stavljao među počela, možda, kaže, zato što ga ne upotrebljava u tumačenju postanka.« Ali da ga upotrebljava, jasno je ako tvrdi da postajanje nije ništa drugo nego izdvajanje, a izdvajanje da biva uslijed gibanja, a uzrok gibanja da je um. Ovako naime govori Anaksagora:


l kad je um započeo gibanje, odvajao se od svega što se gibalo, i što god je pokrenuo um, sve se to razdvojilo jedno od drugoga; a za vrijeme gibanja i razdvajanja vrtnja je izazvala još mnogo jače razdvajanje.

14 [23].----- 157, 5. Da pretpostavlja neko dvostruko uređenje,umno i osjetno (koje je nastalo) od prvoga, jasno je i iz onoga što je gore rečeno [B 12], a jasno je i iz ovoga:

A um, koji je uvijek, još više je i sada ondje gdje su i sve druge stvari, u množini koja ga još okružuje i u onim stvarima koje su se pridružile i u stvarima koje su se već odvojile.

15 119]. SIMPLIC. Phys. 179, 3 [iza B 12], I malo poslije kaže: »Gusto i . . . etera.«

Gusto i vlažno i hladno i tam no skupilo se ovamo gdje je sada (zemlja), a rijetko i toplo i suho izišlo je u daljine etera.

16 [20]. — — 179, 6 [iza B 15l. I kaže da se ta prvobitna i najjednostavnija tjelesa odvajaju, a za druga složenija od njih kaže da se sad spajaju kao složena [?], sad opet odvajaju kao zemlja. Ovako naime kaže: »Od t i h . . . hladnoće.« 155, 21. Kaže dakle Anaksagora u prvoj knjizi 0 prirodi: »Iz ob laka. . . nego voda.«

Od tih množina koje se odvajaju skrućuje se zemlja: jer iz oblaka odvaja se voda, iz vode zemlja, iz zemlje se skraćuje kamenje uslijed hladnoće, a ono se još više natiskuje van nego voda.

17 [22 ] . ----- 163, 18. A Anaksagora u prvoj knjizi 0 prirodijasno kaže da je postajanje i propadanje zapravo sastavljanje i rastavljanje. Piše ovako:

O postajanju i propadanju Heleni nemaju ispravno mišljenje, jer nijedna stvar ne nastaje i ne propada, nego se od postojećih stvari sastavlja i opet rastavlja. I tako bi postajanje ispravno morali nazivati sastavljanje, a propadanje rastavljanje.

18 [0]. PLUTARH. de fac. in orb. lun. 16 p. 929 B. Prijatelj se dakle proslavio u predavanju citirajući ovu Anaksagorinu rečenicu:

Sunce daje Mjesecu svoj sjaj.19 lo ], SCHOL. HOM. BT uz P 547. Anaksagora kaže:Dugom zovemo odraz sunca u oblacima. Ona je dakle pred

znak oluje, jer voda koja se razlijeva oko oblaka podigne vjetar ili izlije kišu.


20 [Ol. GALEN.9 in Hippocr. de aere aqu. loc. VI 202 ed. Chartier lW. Schultz, Archiv f. Gesch. d. Phil. 24, 1911, 325 ss.l.I svi ljudi kažu da Sunce izlazi ujutro i zalazi uvečer. Što se tiče početaka, astronomi ih poznaju i imaju o njima opće znanje. I onda, ako se neka zvijezda ne pojavi na početku dvadeset dana ili je na nebu pri zalasku Sunca ili na način koji vrijedi za Mjesec u vrijeme konjunkcije: gle, sve što se od njih pojavljuje i udaljuje od horizonta, naziva se pojavak i izlazak. I mnogo je o tome govorio ANSAROS10 (= Anaksagora?), mudrac.

Kad izlazi zviježđe Plejada, čovjek počinje žetvu; kad zalazi, počinje oranje i drljanje. Rekao je također da to zviježđe ostaje nevidljivo četrdeset dana i četrdeset noći. I ostaje skriveno, kako je on o njem u tvrdio, samo tih četrdeset dana. Zatim pak postaje vidljivo noću, a katkada postaje vidljivo pri zalasku Sunca, a katkada postaje vidljivo dva ili tri sata poslije zalaska Sunca. Ali postaje vidljivo tek poslije ravnodnevice koju smo spomenuli. Ali kad Sunce zađe i noć bude zastrta, pojavljuje se Plejada u jasnoj vidljivosti, dok je cijeli dan držana skrivena od zapadnog horizonta. Kad prođe ravnodnevica, zviježđe se u proljeće pojavljuje u slaboj vidljivosti. Tada zađe i nije ni na koji način vidljivo; Plejada naime zalazi u isto vrijeme sa zalaskom Sunca, prije nego noć stigne do potpune tame. Ali ne postaje opet vidljiva prije nego nastupi tama noći koja zamračuje, zbog jedne male zvijezde koja se postavlja između nje i promatrača. I stoga ne postaje ponovo vidljiva i ne pojavljuje se u m nogim noćima od četrdeset noći, kako je rekao ANSAROS ( = Anaksagora?), mudrac, učenjak. On je naime rekao da medu zvijezdama nema nijedne te vrste izuzevši jednu jedinu koja se zove »Čuvar Gazele«. I jedna je zvijezda u njezinoj blizini pod njom , koja se zove »Vrata Večeri«. Narod je zove »Pas«.. . .

Što se pak tiče kasnijih glasovitih učenjaka, oni se slažu u tom da je proljeće ravnodnevica nakon zime, početak ljeta je izlazak

9. A u te n tič n o s t G alcn o v a sp isa stavlja u su m n ju B rau tigam (de H ip p o c r. E pid . VI c o m m : D iss. K o n ig sb . 1908, 68). A li sp is p rev e d e n s g rčk o g a n a arap sk i, zatim n a h eb re jsk i n e d o p u š ta n ik ak av sig u rn i zak ljučak n a izv o rn ik . G o rn ji tek st tem e lji se n a p rijev o d u D . H . M iillera iz h eb re jsk o g a u Bodi. ru k o p isu , koji je o b je lo d a n io W . S chu ltz .

10. Isp ravak im e n a (A N S A R O S ), k o je se u o v o m tek s tu p o jav lju je d va p u ta raz lič ito p o k v a re n o , d ao je latin sk i p rev o d ilac A la tin o , ali ispravak n ije sasv im siguran . N jegovu isp rav n o s t o sp o rav a D ille r (P h ilo l. S up p l. 23, 1932, 186), koji m isli da se rad i o H ez io d u .


Kimaha [Plejada], a početak zrenja plodova izlazak »Psa«. I rekao je to ANSAROS (= Anaksagora?) jer je imao znanje u drugim znanostima, naime da je početak ljeta izlazak Kimaha [Plejada],11 početak zime njihov zalazak. A već je i H OM ER [X 26 — 3 li," pjesnik, rekao da zvijezda koja se zove »Pas« — a to je . . . — izlazi u vrijeme plodova sa svijetlosjajnim izlaskom.

21 [25]. SEXT. EMP. adv. math. VII 90. Najveći filozof prirode, Anaksagora, kudeći slabost osjetila kaže:

Zbog njihove slabosti nismo u stanju rasuđivati istinu.I za dokaz njihove nepouzdanosti navodi neznatnu izmjenu

boja. Ako bismo naime uzeli dvije boje, crnu i bijelu, pa iz jedne u drugu prelijevali kap po kap, vid ne bi mogao razlikovati neznatne promjene, prem da one postoje u prirodi.

21a to]. SEXT. VII 140. D iotim [c. 76, 31 govoraše da po njemu [Demokritu, usp. 68 A 111] postoje tri mjerila suda, za shvaćanje nejasnih stvari — prividne pojave:

Gledanje skrivenih stvari pomoću pojavnih.Tako kaže Anaksagora, kojega zbog toga hvali D em okrit itd.

Usp. VII 374. III 23. 58. APPEND. proverb. 4, 50 [Leutsch Pa- roemiogr. I 444].

Izgled nejasnih stvari su pojavne prividnosti. Usp. c. 10, 3 P nr. 20 I 63, 22.

21b tp. 188], PLUTARH. de fort. 3 p. 98 F. U svim tim stvarima slabiji smo od životinja, ali, po Anaksagori:

Iskustvom, pamćenjem, mudrošću i vještinom iskorišćujemo njihov {rad), uzimamo im med, muzemo mlijeko i sve skupljajući nosimo i doprem amo sebi.

22 [p. 183]. ATHEN. epit. B p. 57 D. Anaksagora u svojoj knjizi0 prirodi kaže:

Takozvano ptičje mlijeko je bjelanjak u jajima.

I I . H o m e ro v i s tih o v i ( I li ja d a 22 , 26 — 31) u M are tić -Ivšićevu p rijev o d u (M atica h r vatska, Z a g reb , 1961) g lase :

gdje se vinuo poljem i sjaji se kakono zvjezda, koja se u jesen rađa, i svojim zrakama jarkim druge nadsjajuje zvjezde u noći u gluho doba, a koju imenom »Pas Orionov« nazivaju ljudi; od svih je sjajnija ona, a sv’jetu je znamenje hudo, ona vrućicu silnu jadnicima donosi Ijudma.


NEAUTENTIČNO

23 [ol. Ryssel graeco-syr. Philosophenspriiche 30 [Rhein. Mas.51, 1896, 538], Anaksagora kaže: Smrt, koja se ljudima naoko ukazuje gorka, pri pobližem je istraživanju vrlo lijepa: ona pribavlja počinak starosti, koja nema nikakve snage, i mladosti, na koju vrebaju boli, i dječaštvu, da se ne muči i ne umara, da ne gradi i ne sadi i ne uređuje za druge; ona oslobađa dužnike od vjerovnika, koji traže glavnicu i kamate. Zbog nečega što je uglavljeno ne treba da se ljutimo, jer ljutnja to ne može ukloniti; ali vedrije raspoloženje može to pokriti, iako samo privremeno. Je r u luci nema više poteškoća ako u njoj boraviš. I ako se ona (tj. smrt) prikazuje očima gledalaca neugodna, zažmiri. I gle, ja sam vidio kako je lijepa sm rt koju mole oni što ovdje trpe muke i nevolje. To pruža svjedočanstvo kako je spokojan i divan boravak u Podzemnom svijetu.

24 [ol. AELIAN. Var. hist. IV 14 = Anaksarh 72 B 2.

60 [47]. ARHELAJ (Archelaos)A. ŽIVOT I UČENJE

1. DIOG. II 16. 17 Arhelaj, A tenjanin ili Milećanin, (kome je) otac (bio) Apolodor, a kako neki (kažu) Midon, (bio je) Anaksagorin učenik a učitelj Sokratov. O n je prvi filozofiju prirode prenio iz Jonije u A tenu i bio je nazvan fizičarem zbog toga što se s njim ugasila filozofija prirode kad je Sokrat uveo etiku. Izgleda da se i on prihvatio etike jer je filozofirao o zakonima, o lijepom i o pravednom. Sokrat je od njega preuzeo (etiku) i uz- digavši je do (vrhunca) bio je sm atran (njenim) pronalazačem. Govorio je da postoje dva uzroka postajanja, toplo i hladno; da su živa bića rođena iz blata i da pravedno i sramotno ne postoji po prirodi (9 'jctsi) nego kroz odredbe (vo[x<o).

(17) Učenje mu je ovakvo: tvrdi da voda sušeći se zbog topline, ukoliko se zgušnjuje u ono (dolje zbog onog (što je)) vatreno, stvara zemlju, a ukoliko teče okolo rađa zrak. Zato je ona (sc. zemlja) obuhvaćena zrakom, a on (je obuhvaćen) obilaženjem vatre. Tvrdi da se živa bića rađaju iz tople zemlje koja kao hranu

A R H E L A J 47

ispušta blato slično mlijeku i da je tako stvorila i ljude. Prvi je rekao da glas nastaje od udarca zraka. More je nastalo u šupljinama procjedujući se kroz zemlju. Najveća od zvijezda je Sunce a svemir je beskonačan.

Postojala su i druga tri Arhelaja: (jedan), koji je opisao zemlje na koje je stupio Aleksandar; (drugi), koji je napisao Osobitosti i treći, retor, pisac rasprave iz govomištva.

2. SUID. s. v. Arhelaj: Arhelaj, Apolodorov ili Midonov (sin), Milećanin, koji je s obzirom na svoje djelovanje nazvan filozofom prirode zato što je prvi prenio iz Jonije proučavanje prirode, (bio je) učenik Anaksagore Klazomenjanina i učitelj Sokratov, a drugi Ivrde i Euripidov. Napisao je Proučavanje prirode i smatrao je da pravedno i sramotno ne postoji po prirodi nego kroz odredbe. Napisao je i neka druga (djela). Iz Hezihija i iz Nepoznatog izvora (koji navodi) Ada Adler.

3. PORPHYR. Histor. philos. fr. 12 Nauck2 p. 11, 23 (iz Cyrill. c. Jul. VI 186 D) A o njemu [Sokratu] se govoriio kako kao dječak nije živio valjano niti u red n o .. . i da m u je došao Arhelaj, Anaksagorin učenik (koji je) već (bio) u dobi od oko sedamdeset godina Idakle 452] tražeći da (mu) bude ljubavnik. A Sokrat nije uskratio i drugovanje s Arhelajem, već je bio kod njega dugo godina. I lako (ga) je Arhelaj nagovorio na filozofiju, [iz Porph. također Suida s. v. Sokrat: Aristoksen [fr. 25 FHG II 280] govorio da je on (sc. Sokrat) prvi slušao Arhelaja i da je postao njegov ljubavnik.] DIOG. II 23 A Ijon Hijanin [fr. 73 Kopke] (kaže) da je kao mladić [Sokratl otputovao s Arhelajem na Sam.

UČENJE

Cf. D IO G V 42 [Teofrastov spis] 0 Arhelajevim spisima, jedna (knjiga).

4. HIPPOL. Refut. I 9 (D. 563, W. 15) (1) Arhelaj (je bio) rodom Atenjanin a sin Apolodorov. O n je govorio o miješanju tvari jednako kao Anaksagora, a i o počelima isto tako. O n (je rekao) da je um u im anentna upravo neka smjesa. (2) Početak kretanja je međusobno odvajanje toploga i hladnoga, tako da se toplo kreće a hladno miruje. Nastala voda teče u središte u kojem izgarai nastaju zrak i zemlja. O d njih se jedno (zrak) odm iče gore a drugo ostaje dolje. (3) Zemlja, dakle, miruje i nastaje zbog toga, a leži u središtu i nije, tako reći, nijedan dio svemira. {Zrak obu-

37. CLEM. Strom. II 129 [II 183, 19l: Doista i pcripatetik Liko govorio je da je cilj pravo veselje duše kao što je Leukim(?) govorio da je to veselje za lijepe stvari. Usp. 68 B 207.


B. FRAGMENTI

LEUKIPOV VELIKI RED SVIJETA

Usp. 68 A 33 (Tetral. III. IV); B 4 b

1. ACH1LL. Isag. 1, 13 (iz Eudora): Da su zvijezde živa bića ne smatra ni Anaksagora (59 A 79) ni D em okrit u Velikom redu svijeta.

ta . PAP. HERCUL. 1788 (Coll. alt. vol. VIII) fr. 1 (Cronert Kolotes i Mened. str. 147): . . . pišući da je to isto već prije rečeno u djelu Veliki red svijeta, za koje kažu da je Leukipovo. A bio je napadan što je toliko prisvajao tuđe misli uvrštavajući u M ali red svijeta ono što se nalazi i u Velikom redu svijeta.

Daljnji doslovni citati iz Velikog reda svijeta nisu sačuvani, nego samo prikaz sadržaja, usp. A 7 II 73, 16 i d.; pojedini izrazi kao (£to|aoi (atomi), varira (tvrda tjelesa), |j iy a y.Evov (velika praznina), a7wro|j.Y) (cijepanje), pu<j(xot; (mjera), Sia&rf /) (uzajamni dodir), rpon-f] (smjer), 7rspi7taXaJ;t? (miješanje), Sivo? (vrtlog) i drugi mogu sc utvrditi iz podataka doksografa. Epikurovski izvaci 67 A 24.

O UMU

Usp. 67 A 28 i d., 68 A 33; B 5 e.

2. AfiT. I 25, 4 (D. 321): Leukip tvrdi da se sve zbiva po nužnosti, a da je ona sudbina. Govori naime u djelu 0 umu: Ništa ne nastaje nerazložno, nego sve s razlogom i po nužnosti-

83

68. [55]. DEM OKRIT (D em okritos)

A. ŽIV OT I UČENJE

ŽIVOT

1. DIOG. IX 34 i cl.: Dem okrit, sin Hegezistratov, po drugima Atenokritov, a po nekima Damazipov, bio je iz Abdere ili, kako neki kažu, iz Mileta [usp. 67 A 1 30; A 33). O n je slušao neke vrače i Kaldejce jer je kralj Kserkso njegovu ocu, kad je kod njega bio pogošćen, kako kaže i Herodot, ostavio neke mudrace. Od njih se još kao dječak uputio u teološke i astrološke nauke. Kasnije se družio i s Leukipom, a po nekima i s Anaksagorom, od kojega je bio mladi četrdeset godina [FGrHist. 244 F 36 b II 10301. Favorin u Raznovrsnoj povijesti [fr. 33 FHG III 582] kaže da je D em okrit o Anaksagori govorio da učenje o Suncu i Mjesecu nije njegovo, već drevno, a da ga je on prisvojio. Nadalje, da je ismijavao njegovo učenje o uređenju svijeta i o umu, jer je prema njem u bio neprijateljski raspoložen zato što ga nije uzeo za učenika. Kako je onda, prem a nekima, njega slušao?

D emetrije u Homonimima i Antisten u Nasljeđivanjima [FHGIII 183 n.J kažu da je putovao i u Egipat k svećenicima da uči geometriju i do Kaldejaca u Perziju, a da je bio i na Crvenome moru. Neki tvrde da se družio i s gim nosofistim aJ u Indiji te da je došao i u Etiopiju. Kao treći od tri brata podijelio je imutaki većina kaže da je uzeo manji dio, ali u novcu jer mu je trebao za putovanja, a to su i braća lukavo naslutila. (36) Međutim, Demetrije tvrdi da je njegov dio iznosio preko sto talenata i da je sve to potrošio. Kaže nadalje da je toliko volio rad da je uzeo neku kućicu okruženu vrtom i da je tu bio zatvoren. A kad je jednom njegov otac doveo vola da ga žrtvuje i ondje ga privezao, on ga dosta dugo nije ni primijetio dok ga otac radi žrtve nije pokrenuo i ispripovjedio m u zgodu s volom [usp. A 15). Čini se, kaže, da je došao i u A tenu, no kako je prezirao slavu, nije se ni potrudio da ga prepoznaju. Da je upoznao i Sokrata, ali da ga taj nije zapazio. »Eto, dođoh«, reče on, »u Atenu i nitko me ne prepoznade [B 1161«.

2. G im n o so f is ti ( = go li m u d rac i) zvali su se ind ijsk i uč ite lji m u d ro s t i ko ji su živ jeli a sk e tsk im ž iv o to m . P ripada li su sv ećen ičk o j kasti b rah m an a .


Tako je sunčanim zrakama ugasio svjetlo očiju da ne gleda kako opakim građanima ide dobro.A tako i ja sjajem blistavog novca želim pomračiti konac svojeg života da ne gledam nevaljanog sina u obilju.

24. LUCR. III 1039 [odatle LACT. Inst. III 18, 6b (lat.)Konačno, kako Demokrit? On, čim ga poodmakla starost Podsjeti, duševna moć da pamćenja slabi u njega,Sam je ponio glavu svojevoljno smrti u siisrct.‘°

25. HIMER. Ecl. 3, 18: Dobrovoljno je D em okrit bolovao tjelesno da m u bude zdravo ono vrednije.

26. TERT. Apolog. 46: (lat.) Osljepljujući samoga sebe zato što nije mogao gledati žene bez požude i što je trpio ako ih nije mogao dobiti, Demokrit svojom kaznom priznaje svoju neobuzdanost.

27. PLUT. de curios. 12 p. 521 D: Lažna je ona priča da je D emokrit dobrovoljno ugasio očinji vid upravivši pogled u ogledalo postavljeno nasuprot vatri i izloživši se odsjaju da mu oči, često pozivajući misao van, ne bi misao ometale, nego da bi ga, kao prozori čvrsto zatvoreni prem a ulici, puštale da ostaje unutra u kući i da se posvećuje onom što se spoznaje duhom.

28. ANON. LONDIN. c. 37, 34 i d.: I u vezi s time Asklepijad govori da se pripovijeda kako je Demokrit, uzdržavajući se od hrane četiri dana, bio na domaku smrti, ali da su ga neke žene potakle neka ostane na životu još nekoliko dana. Da im Tezmo- forijc u to vrijeme ne budu nepovoljno prekinute, kaže da im je naredio neka ga premjeste i posjednu kod hljebova iz kojih je isparivala para. Da je D em okrit udišući paru iz peći ojačao svoje snage i za neko vrijeme produljio sebi život. CAELIUS AUREL. Acut. morb. II 37: (lat.) Neka se uzme ječmena kaša s octom ili prženi kruh umočen u ocat ili dunje ili bobice od mrče i tome slično. To naime zadržava tjelesnu snagu na izmaku, kako to dokazuje znanost i dobro poznat primjer Demokrita koji je odgodio smrt.

29. ATHEN. epit. II p. 46 E: Pripovijeda se da je Demokrit iz Abdere zbog starosti bio odlučio napustiti život i da je svakog

10. P rijevod Marica T ep esa (L ukrecije , 0 prirodi, 2. izd. Z a g reb 1952, M atica h rv atska.)

D E M O K R I T 93

dana smanjivao sebi hranu. No kako su se primakli dani Tezmo- forija, neke su ga domaće žene zamolile neka ne umre za vrijeme te svetkovine da bi je mogle proslaviti, a on ih je poslušao i zatražio neka blizu njega bude postavljena posuda s medom, pa je taj čovjek živio dovoljan broj dana samo od isparivanja meda, a kad je nakon tih dana med odnesen, umro je. D em okrit se uvijek radovao medu, pa kad ga je netko upitao kako se može zdravo živjeti, reče tako da se unutrašnjost tijela maže medom, a vanjština uljem.

30. MARC. ANTON. III 3: Demokrita su uši [naime ubile. Zamjena s Ferekidom 7 A 1 118].

SPISI V. A 2.

31. SU(I)DA: Demokrit [A 2]: Dvije su knjige stvarno njegove: Veliki red svijeta [67 B l] i 0 prirodi kozmosa [68 B 5 cl. Pisao je i pisma [68 C 2 — 6], Iz Hezihija.

32. SU(I)DA: Kalimah [Popis djela]. Tabla Demokritovih izrazai djela. Iz Hezihija. STEPH. BYZ. p. 640, 5 Mein.: Gramatičar Hegezijanakt [Susemihl Al. 1. II 3 1] napisao je jednu knjigu 0 Demokritovu izražavanju i 0 izražavanju pjesničkom. Bio je iz Troade. Iz Hezihija.

33. DIOG. IX 4 5 - 4 9 TRAZILOV RASPORED U TETRA- LOGIJE [Usp. 68 B 0a — 28c].1 njegove je knjige Trazil popisao redom onako kao i Platonove, po tetralogijama.

(46) E t i č k e su knjige ove:

I 1. Pitagora 2. 0 mudračevu raspoloženju 3. 0 prilikam a u Hadu. 4. Tritogeneja (to je ime odatle što od nje nastaje troje koje sadržava sve što je ljudsko).

II 1. 0 ljudskoj dobroti ili O vrlini 2. Amaltejin rog 3. 0 duševnom miru 4. Etičke bilješke [nedostaje broj knjiga]; knjiga0 dobrom stanju izgubljena je. To su e t i č k e knjige.

F i z i č k e su ove:

III 1. Veliki red svijeta (za koji Teofrastovi sljedbenici kažu da je Leukipov) 2. M ali red svijeta 3. Kozmografija 4. 0 planetima.

(puše) Kekija, a da je dijametralno suprotan njemu, iz smjera zimskog zapada, Lib; s druge strane, od zimskog je istoka Eur, a nasuprot njemu Argest. U sredini su Apeliot i Zefir.

78 [65l. BOLOS (Bolos)

Za SU(I)DINE navode o njemu v. 68 B 300, 1. Tamo se citira i:•O ONOME ŠTO PRI ČITANJU POVIJESNIH DJELA PRIVLAČI NAŠU PAŽNJU«O njegovu im enu, vremenu, djelima v. 68 B 300. Osim toga:

APOLLON. Mirabil. 31 (citat iz Teofrasta, H. pl. IX 17, 4. naveden i kod STEPH. BYZ. s. v. »Apsint«) . . . to je i vrsta biljke ( = pelin), koju spominje demokritovac Bol, navodeći ono što u devetoj knjizi djela 0 biljkama kaže Teofrast: »Stoka koja na Pontu pase pelin nema žuči.«Literatura: M. W ellmann Die Georgika des Demokritos, Abh. d. Beri. Ak. 1921, 4; id. Die <I>ucr'.xa des Bolos Demokritos und der Magier Anaxilaos aus Larissa, ibid. 1928, 7; id. Der Physiologos. Philol. Suppl. XXII (1931); Kroll Herm. 69 (1934) 228.Neki O r iz Mendeta pojavljuje se kao pronalazač »lijeka od devet sastojaka« kod Aetija, XV 27 (p. 124, 5 ed. Zerbos = ’A&rjva sv. XXI, 1909).

2 3 0 P R E D S O K R A T O V C I

C . S T A R I J A S O F I S T I K A

79 [73bl. IME I POJAM

1. ARISTID. 46 (II 407 Dind.) Čini mi s e .. . da uopće ne poznaju ni samu riječ »filozofija«, kako su je Heleni upotrebljavali i što je značila, i općenito ništa o tome. Zar nije H erodot Solona nazvao »sofistom« [i 29], isto kao i Protagoru tiV 95l. Zar Androtion Ifr. 39 FHG I 375] nije sedmoricu — mislim na sedam mudraca

- spom enuo kao »sofiste«, isto kao i Sokrata, glasovitoga Sokrata? I’otom, zar Izokrat ne zove »sofistima« stručnjake u eristici i — kako bi sami rekli — dija lek tičarejl3 , l], dok sebe, govornikei političke filozofe zove »filozofima«? Takvim se nazivima koristei neki od njegovih suvremenika. Zar Lizija [fr. 281 O. A. II 212 a 9] ne zove »sofistom« Platona, isto kao i Eshina? Optužujući ih — reći će netko. No drugi tužitelji, koji su neke druge op-l uživali, nisu ih ipak nazvali tim istim imenom. Osim toga, ako se Platona u optužbi moglo nazvati »sofistom«, što bi se tek moglo1 eri za te (druge)? Mislim da je riječ »sofist« jednostavno bila opći naziv, a da se pod »filozofijom« podrazumijevala neka ljubav prema lijepom i zaokupljenost teorijom, opća kultura — a ne kao danas... Čini mi se da sofista nekako najviše napada Platon i čini ini se da je on taj koji se najviše okomio na taj naziv. Razlog leži u tome što se on prezirno odnosio i prema mnoštvu i prema svojim suvremenicima. Čini se, međutim , da se tim nazivom po- služio i u posve pohvalnom smislu: bpga, za kojega tvrdi da je najmudriji i da je kod njega svekolika istina, naziva na jednom mjestu »savršenim sofistom« [Cratyl. 403 EJ.

2. PLAT.Soph. 231 D'»Najprije se pojavio Isc. sofist] kao plaćeni lovac na bogate m ladiće... Drugi put kao neki veletrgovac znanja koje se tiče duše . . . Zar se nije treći put u odnosu na ta ista znanja pokazao kao trgovac n a s itn o ? ... A četvrti put nam se pojavio kao prodavač vlastitoga znanja . . . Peti p u t . . . bijaše neki atleta u borbi govorima jer je uzeo za sebe erističko umijeće . . . Šesti oblik bijaše prijeporan, ali se ipak složismo dopustivši mu da je čistač od krivih mišljenja koja stoje na putu nauci koja se tiče duše.« Usp. Prot. 317 B.2a. XENOPH. Mem. I 1 ,11 Za razliku od većine drugih, nije raspravljao [Sokrat] o prirodi svega, nije istraživao kakvo je ono što sofisti zovu »kozmosom« niti kakve sile uvjetuju svaku pojedinačnu nebesku pojavu. 6, 13 Isto tako, sofiste koji za novac prodaju m udrost svakomu koji to hoće, nazivaju svojevrsnim kurvama. Cyn. 13, 8 Sofisti govore zato da bi varali, pišu radi vlastita dobitka i nikom u ni u čemu ne koriste. Nitko, naime, od njih nije bio niti jest mudar ( coipoi;), nego je svakomu dovoljno biti nazvan sofistom, što je kod ljudi čestite pameti uvreda. Savjetujem stoga oprez pred obećanjima sofista, ali poštovanje prema mišljenjima filozofa.

3. ARISTOT. Soph. el. 1. 165a 21 Sofistika je, naime, prividna, a ne stvarna m udrost (crotpta), a sofist je prodavač prividne, a ne stvarne mudrosti.

80 [74]. PROTAGORA (Protagoras)

A. ŽIVOT I UČENJE

1. DIOG. IX 50 seqq. Protagora, sin A rtem onov ili, kako kažu Apolodor [FGrHist. 244F 70 II 1040] i Dinon u petoj knjizi Perzijske povijesti [fr. 6 FHG II 90; usp. A 2[, Meandrijev. Rodom je iz Abdere, kako kaže Heraklid Pontski u djelu 0 zakonima [fr. 21 Voss], koji tvrdi i to da je on napisao zakone za Turije. Prema Eupolidu i njegovim Ulizicama [fr. 146 I 297 K.], rodom je iz Teja. Kaže naime: »Unutra je Tejanin Protagora«. O n i Pro- dik s Keja zarađivali su čitajući svoje rasprave. Platon u Protagori

1. U lo m ak je c itira n iz p rijevoda M ilivoja S iro n ića : P la to n ; Protagora. Sofist, p reveli K o lo m a n R ac i M ilivoj S iro n ić , N a p rije d , Z a g reb 1975, str. 133. (D . N.)

P R O T A G O R A 233

[316 A] kaže za Prodika da je imao dubok glas. Protagora je bio slušač Demokritov (nadimak mu je bio »Mudrost«, kako kaže Favorin u Šarolikoj povijesti [fr. 36 FHG III 583; misli se na Demokrital).(51) Prvi je rekao i to da o svakoj stvari postoje dvije međusobno suprotne tvrdnje [B 6al. U svojim je dijalozima prvi to i primijenio. Jedno je djelo otpočeo ovako: »Svih . . . da nisu« [B li. Rekao je da duša nije ništa osim osjeta, kako kaže i Platon u Teetetu [p. 152 seqq.l, te da je sve istinito. A drugo neko djelo otpočeo je ovako: »O bogovima ne mogu znati ni da jesu . . . čovjekov« [B 4l (52) Zbog takva početka spisa Atenjani su ga prognali, a njegove knjige spalili, pošto su ih prethodno uz pomoć glasnika skupili od svih vlasnika.Bio je prvi koji je zatražio da mu se plati 100 mina. Prvi je također opisao razliku između glagolskih vremena, objasnio važnost povoljnoga trenutka ( xaipo? ), uveo takmičenja u raspravljanju i sudionike rasprava naučio sofizmima. Upravivši misao prem a izrazu dao se na raspravljanje2 i stvorio vrstu sada tako raširenih »erističkih« rasprava. Na to misli i Tim on kad kaže o njemu: ■I Protagora, ono zabadalo, izvrstan pravdaš.« [fr. 47 D.l (53) Također je prvi uveo sokratovski način raspravljanja.’ Prema onome što tvrdi Platon u Eutidemu [286 Cl prvi je raspravljao i o An- tistenovoj tvrdnji kojom se pokušava pokazati kako (valjano) protusloviti nije moguće. Prvi je podučavao i u trenutnim odgovorima na zadane teme, kako kaže dijalektičar A rtem idor u knjizi Protiv Hrizipa. Prvi je pronašao i takozvani »žulj* (podmetač na ramenima) na kojemu se nose tereti, kako kaže Aristotel u djelu0 odgoju [fr. 63 R.l Bio je naime nosač, kako na jednom mjestu kaže i Epikur [v. 68 A 9l, pa se tako i uzdigao u Demokritovim očima kad ga je ovaj jednom vidio kako je svezao drva. Prvi je podijelio govor na četiri vrste: molbu, pitanje, odgovor i zapovijed. (54) Prem a nekima, na sedam: pripovijedanje, pitanje, odgovor, zapovijed, izvještaj, molbu, poziv, koje je nazvao temeljima govora. (Alkidamant kaže [fr. 8 O. A. II 155 b 36] da postoje četiri vrste govora: tvrdnja, nijekanje, pitanje, zazivanje.) Od svojih je rasprava prvo pročitao 0 bogovima, koje smo početak prethodno naveli. Pročitao ju je u Ateni, u Euripidovoj ili, prem a nekima, u Megaklidovoj kući. Po drugima, bilo je to u Likeju, a svoj mu

2. T e k s t D io g e n a L aertija m o g u će je sh v a titi i o vako : »Ostavivši p o s tra n i m isao , u tem e ljio je rasp rav ljan je n a i z r a z u . ..« (D . N.)

3. M isli se n a filozofsk i dijalog. (D . N.)


je glas posudio učenik Arhagora, sin Teodotov. Tužbu protiv njega podigao je Pitodor, jedan od »četiri stotine*. Aristotel kaže da je to bio Euatlo [fr. 67; v. B 6],(55) Ovo su njegova sačuvana djela: * * * Erističko umijeće, 0 rvanju, 0 matematici£, 0 državi, 0 častohleplju, 0 vrlinama, 0 prvobitnom uređenju, 0 prilikam a u Hadu, 0 neispravnim postupcima ljudi, Zapovjedni govor, Parnica u vezi s plaćom, dvije knjige Protuslovnih tvrdnji. To su njegove knjige.5O njemu je i Platon napisao dijalog. Filohor [fr. 168 FHG I 412] kaže za nj da mu je na putu za Siciliju potonuo brod i da na to cilja Euripid u Iksionu [izveden 410 — 8, p. 490 N.']. Neki kažu da je umro na putu pošto je proživio oko devedeset godina; (56) prema Apolodoru, u sedamdesetoj [FGrHist. 244 F 71 II 1040], pošto je četrdeset godina bio sofist. Po njemu, bio je u naponu snage u 84. olimpijadi [444 — 441]. (Slijedi Diogenov epigram.) Govori se da je jednom tražio od svojega učenika Euatla da mu plati. Kad je ovaj odgovorio da još nije odnio pobjedu, odvratio mu je: »Ako ja pobijedim, pripada mi jer sam pobijedio; ako ti pobijediš, zato što si ti pobijedio.* [Usp. B 6 Spengel Siiv. te /v . p. 26 seqq.]Postojao je i drugi Protagora, astronom, za kojim je tužaljku napisao Euforion [p. 31 Scheidweilerl Treći je bio filozof, stoičar.

2. PHILOSTR. V. soph. I 10,1 seqq. Protagora, sofist iz Abdere, bio je u rodnom gradu slušač IJcm okritOV. a u vrijeme Kserksova napada na Heladu zbližio se i s perzijskim magima. Naime, njegov otac Meandrije, koji se bogatstvom izdizao iznad mnogih u Trakiji, ugostio je u svojoj kući Kserksa i uz pomoć darova dobio od njega dopuštenje da mu sin bude u društvu maga. Perzijski magi ne obrazuju naime ne-Perzijance, osim ako kralj ne naredi.(2) A što se tiče njegove tvrdnje da ne zna da li bogovi jesu ili nisu, čini mi se da je Protagora tako bezbožno zastranio zbog perzijskoga nauka. Naime, iako magi u svojim tajnim obredima zazivaju božanstva, izbjegavaju bilo kakvo javno priznanje božanstva jer neće da se čini kako njihova moć potječe otuda. (3) Zbog

4. P o sljed n ja dva naslova m o g u će je sh v a titi i ovako : 0 borbi, 0 e g za k tn im na u - k a m a . U sp . B 7 i B 8. (D . N.)

5. P o p is iz n e p o z n a ta razloga n ije p o tp u n ; usp . od jeljak B. D io g e n n e navod i i n ek e k n jig e za ko je zna. M ožda izraz a to ^6 (x ev a u g rč k o m izv o rn ik u , kojim se in ače red o v n o o z n a ču ju o ču v an e kn jig e , valja sh v a titi k ao k n jig e ko je su izb jegle jav n u osu d u . (D . N.)


toga su ga Atenjani prognali s cijeloga državnog područja i to, kako neki kažu, pošto je bio osuđen, dok je po nekim a kažnjen na temelju glasovanja, bez suđenja. Prebacujući se sad na otoke, sad na kopno, izbjegavajući atenske troveslarke razasute po svim morima, potonuo je ploveći u maloj brodici. (4) Prvi je ustanovio naplatu za predavanja i tako je prvi među Helenima uveo običaj koji ne zavređuje prezir, jer znanje koje stječemo uz trošak prihvaćamo radije nego besplatno. Platon, koji je uvidio da se Protagora izražava uzvišeno, da se ponekad tom uzvišenošću i zanosi i prekomjerno govori, okarakterizirao je njegov stil u dugom mituIC li.

3. HESYCH. Onomatol. ap. Schol. Plat. de rep. 600 C Protagora, sin Artemonov, iz Abdere. Bio je "nosač. Poslije susreta s Demo- kritom stao se baviti filozofijom i posvetio se retorici. Prvi je pronašao erističke rasprave i naplatio od učenika 100 mina. Zato je i stekao nadimak Rasprava ( Aoyo<; ). Njegovi su učenici bili govornik Izokrat i Prodik s Keja. Njegove su knjige Atenjani spalili jer je ustvrdio: »O bogovima ne mogu znati ni da jesu, ni da nisu« [B 4], O njemu je Platon napisao dijalog. Poginuo je u brodolomu, ploveći na Siciliju, u dobi od devedeset godina, pošto je kao sofist proveo četrdeset godina. SU(I)D. Protagora (kontaminirano iz A 1 i A 3).

4. EUSEB. Chron. Hicr. (lat.) Na glasu je . . . Euripid, kao i sofist Protagora, čije su knjige Atenjani po odluci javno spalili.Ol. 84 [444 — 44 li. APUL. Flor. 18: Za Protagoru, koji je bio doista svestran znalac, koji se među prvim pronalazačima govor- ništva odlikovao rječitošću, koji je bio sugrađanin i vršnjak De- mokrita, filozofa prirode: od njega je crpio svoje učenje — za toga Protagoru kažu da je sa svojim učenikom Euatlom ugovorio pretjeranu naknadu, ali uz nerazuman u v je t. . . usp. B 6.

5. PLATO Protag. 317 B lodigrava se oko 43 li. Govori Protagora:6 »Ja sam stoga pošao posve suprotnim putem od ovih Iprikrivenih sofista poput Orfejal i priznajem da sam sofist i da obrazujem ljude . . . C Mnogo se naime već godina bavim tim umijećem — ukratko podosta sam star — te medu vama svima nema nijednoga kome po starosti ne bih mogao biti otac . . . 318 A Mladiću, budeš li sa mnom drugovao, zaista ćeš onoga dana, kad budeš prvi put sa mnom , otići kući bolji, a sutradan isto tako.(t. U lom ci A 3 — A 7 c itiran i su iz p rijevoda K o lo m an a R aca i M ilivoja S ironića

(v. bilj. 1), str. 4 8 - 5 0 , 60, 61 i 86. (D. N.)


I svakog ćeš dana uvijek nabolje nap redova ti... 318 D Ostali naime ružno muče mladež, jer pobjegne li ona predmetima, opet je preko volje vode natrag i uvaljuju u predm ete učeći je i ̂ račun stvo i astronomiju i geometriju i glazbu — pri tom svrne okom na Hipiju — a kad k meni dođe, neće učiti ništa drugo osim onoga za što je došao. A nauk mi je razborito odlučivanje ( eu(5ouXža ) o domaćim poslovima, kako će što bolje upravljati svojom kućom, i o državnim poslovima, kako će biti što sposobniji za državu raditi i govoriti.« 319 A Sokrat: »Čini mi se da govoriš o političkom umijeću i obećavaš da ćeš stvarati ljude dobrim građanima.« »Upravo to je«, reče, »Sokrate, obećanje što ga dajem.« 349 A » ... ti si se javno pohvalio pred svim Helenima i prozvao se sofistom i priznao da si učitelj odgoja i vrline. I prvi si se usudio uzimati plaću za to.«

6. — — 328 B Govori Protagora: »Zato sam i način isplate honorara uredio ovako: kad tko u mene svrši nauke, ako hoće, plati onoliko novaca koliko tražim, a ako neće, pođe u hram, zakune se i položi onoliko koliko misli da je nauk vrijedan.«

7. — — 329 B »A ovaj Protagora vrstan je izreći duge i lijepe govore, kako je pokazao, ali je vrstan i na pitanje kratko odgovoriti i sam zapitati pa pričekati i prihvatiti odgovor, za što je malo njih spremno.« Usp. 334 D seqq.

8. — Meno 91 D »Znam jednoga čovjeka, Protagoru, koji je tom mudrošću (sofistikom) stekao više novca nego Fidija, čija su divna djela na takvu glasu, više i od deset drugih k ipara . . . E Cijela Helada nije otkrila da je Protagora više od četrdeset godina kvario one koji su boravili uz njega i odašiljao ih od sebe gore nego što bi ih primao! Mislim da je umro kad je bio blizu sedamdesete, pošto je četrdeset godina proveo u tom umijeću. 1 u cijelom ovom razdoblju njegova slava do dana današnjega nimalo nije opala.«

9- — Hipp. mai. 282 D E [Govori Hipija; v. 86 A 7l: » Jednom zgodom došao sam na Siciliju dok je ondje boravio Protagora. Bio je slavan, već u godinama, a ja mnogo mlađi itd.«

10. PLUT. Perici. 36 [iz Stezimbrota, FGrHist. 107 F 11 II 5191 Kad je za vrijeme petoboja netko nehotice kopljem pogodio Epi- tima iz Farzala i ubio ga, potrošio je [Periklo] cio dan raspravljajući s Protagorom treba li, prema najispravnijem razmišljanju, krivcem nesreće smatrati koplje, ili radije bacača, ili priređivače natjecanja. Usp. A ntiphon Tetr. j.i

P R O T A G O R A 23711. ATHEN. V 218 B A i razgovor u Protagori, koji se vodio

poslije Hiponikove smrti, pošto je Kalija već naslijedio imanje, (spominje) Protagoru koji je nekoliko dana prije drugi put došao (u Atenu) [309 Dl. Hiponik je za vrijeme arhonta Eutidema [431 ?] zajedno s Nikijom bio određen za vrhovnoga zapovjednika u ratu s Tanagranima i njihovim saveznicima Beoćanima, i u boju je odnio pobjedu. Umro je prije nego što je Eupolid, za vrijeme arhonta Alkeja [421], prikazao Ulizice, ali, kako se čini, tek malo prije toga [kod Delija, 4 2 4 ] . . . U toj, dakle, komediji Eupolid prikazuje Protagoru kao da boravi u Ateni, dok ga Amipsija u svojem Konu [l 673 K.], prikazanom dvije godine prije toga [423], nije ubrojio u svoj kor »mislilaca*.’ Očigledno je dakle da je došao u Atenu između tih dvaju datuma. XI 505 F Ali ne mogu nikako Periklovi sinovi Paral i Ksantip, kojima je otac um ro od kuge, raspravljati s Protagorom za vrijeme njegova drugoga boravka u Ateni, jer su još prije umrli. Usp. EUSTATH. Od. 1547, 53 Govori se da Eupolid podrugljivo prikazuje Protagoru kao filozofa prirode kad kaže:

»A bezbožnik šio se stvarima hvali nebeskim, usprkos tomu jede zemne plodove.«

[fr. 146 b Kocki Usp. fr. 147:»Na piće ga je [Kaliju] tjerao Protagora da Psu ponese pluća dobro isprana.«'

12. SEXT. adv. math. IX 55. 56 [iza 88 B 25] S tim se ljudima [Euhemerom, Dijagorom, Prodikom, Kritijoml slaže i »bezbožnik« Teodor,’ a po nekim a i Protagora iz A bdere . . . koji je doslovno ovako napisao: »O bogovima ne mogu reći ni da li jesu niti kakvi su: mnogo me štošta sprečava« [B 4], Kad su mu zbog toga Atenjani izglasali sm rtnu kaznu, pobjegao je, ali je na moru doživio nesreću i poginuo. Na tu zgodu misli Timon iz Flijunta u drugoj knjizi Rugalica kad kaže [fr. 5 Dl:

7. A m ip s ijin k o m ad n azvan je p re m a S o k ra to v u u č ite lju g lazbe K o n u . N a g rad sk im D io n iz ijam a u o ž u jk u 423. A m ip s ija je tim k o m a d o m b io b o lji o d A risto fan a k oji je to m p r ilik o m prik azao p rv u v erz iju O blaka. (D . N.)

8. »Pas« b i m o g ao o značavati tro je : 1) m itsk o g p sa K crb e ra , čuvara u p o d z e m n o m sv ije tu , p a p o to m m eta fo ričk i i c io H a d ; 2) zv ijezdu Sirija, O rio n o v a »psa«, koja sv o jo m p o jav o m p o č e tk o m srp n ja n av ješću je v e lik e v ru ć in e (dak le : »prije n e s n o sn ih vrućina«); 3) b ilo k o ju zv ijezdu (dak le : »prije večeri«). (D . N.)

9. T e o d o r iz K iren e , s ljed b en ik A ris tip o v . (D . N.)


»(Prvom od svib) sofista onda što bjehu i potom, koji je bio milozvučan, motrilac oštar, dovitljiv, da, Protagori. Spise u pepel mu htjedoše slrti jer je napisao kako ne zna i ne može točno prozreli tko li su bogovi ni to kakvi su oni.Nije mu pomoglo. U bijeg se dao, da ne bi i on pijući hladno sokratsko piće dospio u Had.*

13. PLATO Cratyl. 385 E seq. »Kako je tvrdio Protagora kad je rekao da je čovjek mjera svih stvari [B l], dakle ovako: kakve se meni stvari cine da jesu, takve za m ene jesu; kakve (se čine) tebi, takve za tebe (jesu).

14. SEXT. Pyrrh. h. I 216 seqq. Protagora hoće da čovjek bude »mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu-, pri čem u pod »mjerom« podrazum ijeva kriterij, a pod »stvarima« objekte percepcije.10 Značenje je dakle te tvrdnje da je čovjek kriterij svih objekata percepcije, onih koji jesu da jesu, a onih koji nisu da nisu. Zbog toga inzistira samo na onom e što se pojavljuje pojedincu i tako uvodi relativizam . . . (217) O n tvrdi da je materija tekuća^ no pri otjecanju dodaci smjesta nadoknađuju gubitke; tvrdi da su osjeti izloženi preobliči i m ijeni, u skladu sa životnom dobi i ostalim tjelesnim svojstvima. (218) Kaže da razlozi ( Xoyoi) svega pojavnog leže u materiji, tako da materija sama po sebi može biti što god se bilo kom u pojavljuje. Ljudi, zbog razlika u okolnostim a (percepcije), percipiraju jednom zgodom jedno, a drugom drugo. Onaj koji je u prirodnom stanju zapaža u materiji ono što se ljudim a u prirodnom stanju može pojavljivati, a onaj koji je u neprirodnom stanju ono što se može pojavljivati ljudim a u neprirodnom stanju. (219) Isto je objašnjenje za razlike koje potječu od životne dobi, od sna ili budnosti i od svake vrste okolnosti. Po njemu, dakle, čovjek postaje kriterij onoga što jest, jer sve što se ljudim a pojavljuje također i postoji, a ono što se n ijednom u čovjeku ne pojavljuje niti ne postoji. V idim o dakle da je dogm atičar kad tvrdi da je materija tekuća i da u njoj leže razlozi svega pojavnog, a to su nejasne stvari i o njim a se ne treba izjašnjavati.

15. — adv. m ath. VII 389 Svaka se predodžba ne bi mogla nazvati istinitom , jer to samo sebi protuslovi, kao što su poučavali

10. R iječ k o ju u p o tre b lja v a S ek st E m p ir ik (XP>j(^<x) o zn ačav a u n jeg a i b ića i z b ivanja. (D . N.)

P R O T A G O R A 239D em okrit i Platon [Theaet. 171 A], pobijajući Protagoru. Naime, ako je svaka predodžba istinita, bit će istinito i m išljenje da svaka predodžba nije istinita, jer se i ono temelji na predodžbi. Tako će mišljenje da je svaka predodžba istinita postati laž. /D em okrit protiv Protagore 68 A 113. B 111./

16. HERM . Irris. 9 (D. 653) No s druge strane stoji Protagora i privlači me tvrdnjom kako je čovjek odrednica i prosudba svih stvari i kako stvari koje podliježu percepciji jesu, a one koje ne podliježu nisu m eđu oblicim a supstancije.

17. ARISTOT. Metaph. 9, 3. 1046 b 29 Im a ih koji, poput Megarana, tvrde da je sposobnost samo u djelatnosti, a da izvan djelatnosti nem a sposobnosti. Tako, na prim jer, onaj koji ne gradi nije sposoban graditi, već onaj koji gradi, u trenutku kad gradi. Slično je i u drugim prim jerim a kojima nije teško uvidjeti besmislene posljedice. Jasno je da na taj način ni graditelj neće biti (graditelj) ako ne gradi. Biti graditelj, naime, sastoji se u sposobnosti gradnje. Slično je i s ostalim umijećima. A ko je dakle nemoguće posjedovati takva umijeća ukoliko ih netko nije jednom prije učio i stekao, i (ako je nemoguće) ne posjedovati ih (1047a) ukoliko ih netko nije jednom prije izgubio — bilo zbog zaborava, bilo zbog nesreće, bilo zbog vremena; svakako ne zbog propasti predm eta (umijeća) jer je on vječan — te ako, kad prestane (graditi), neće posjedovati um ijeće, odakle će ga steći odm ah čim stane graditi? Slično je i s neživim. Naime, ni hladno, ni toplo, ni slatko — uopće, ništa perceptivno — neće postojati ukoliko se ne percipira. M orat će se (sc. Megarani) prikloniti Protagorinoj tvrdnji. Ali tako ništa neće imati ni percepciju, ukoliko ne percipira i nije (na taj način) djelatno.

18. TERTULL. de anim . 15 (sjedište je duše u grudim a; iza citata 31 B 105, 3) (lat.) Znaju to i Protagora, i A polodor, i Hri- zip.

19- PLATO Euthyd. 286 B C No iako sam tu tvrdnju (naime, da se ne m ože protusloviti) od m nogih i često čuo, ipak joj se uvijek čudim . Često su se njom e koristili Protagora i njegovi, a i oni još stariji [usp. 22 A 7l. Meni se uvijek čini da je nekako čudnovata, da i druge i sebe sam u pobija. ARISTOT. Metaph. 4,4. 1007 b 18 O sim toga, ako su sve suprotne tvrdnje istovrem eno istinite, očigledno je da će sve biti jedno. Ako sc sve m ože bilo potvrditi bilo zanijekati, kao što je nužno kad se prihvaća Pro- tagorino razmišljanje, i troveslarka i zid i čovjek b it će isto. Nai

24 0 P R E D S O K R A T O V C I

me, ako se nekom u čini da čovjek nije troveslarka, očito je da nije troveslarka. No istodobno i jest, jer je suprotna tvrdnja istinita. Usp. 5, 1009 a 6 SEXT. V ll 389 [68 A 1141 ARISTOT. M etaph. 11, 6 1062b 13 O n je [Protagora] ustvrdio da je čovjek mjera svih stvari, ne tvrdeći pri tom ništa drugo nego to da ono što se svakomu pričinja to neoborivo i jest. Ako je tako, na isto se svodi i bitak i nebitak, i biti loš i biti dobar i ostalo što se izriče kontradiktornim tvrdnjama. Često se naime jednim a čini da je nešto lijepo, a drugim a upravo obrnuto, a mjera je ono što se svakomu činj.

20. CLEM. Str. VI 65 (II 464, 14 St.) H eleni tvrde — začetnik je tom u bio Protagora — da se svakoj tvrdnji može suprotstaviti (druga) tvrdnja. SEN. Ep. 88, 43 (lat.) Protagora tvrdi da se o svemu jednako može raspravljati s dvaju suprotnih stajališta, pa čak i o samoj toj tvrdnji — naim e, da li se o svemu m ože raspravljati s dvaju suprotn ih stajališta. Usp. B 6a.

21. ARISTOT. Rhet. B 24. 1402a 23 U tom e se sastoji i ona: »Slabiji govor činili jačim« IB 6bl. To je bio razlog za opravdani gnjev ljudi prem a Protagorinu obećanju, jer je to laž i nije istina nego pojavni privid koji ne vrijedi ni u kakvu um ijeću osim u retorici i eristici. STEPH. BYZ. s. v. »Abdera«: Protagora, za kojega Eudoks [fr. 4 G isinger E to i/ e t a VI 78] iznosi da je tvorac slabijega i jačega govora i da je učenika naučio da istu osobu i kude i hvale.

21a. PLATO Theaet. 166 D seqq. (Protagorina obrana):" »Ja naim e tvrdim da je istina kako sam napisao, tj. da je svatko od nas mjera onoga što jest da jest i onoga što nije da nije. No ipak samim tim e silno se razlikuju jedan od drugoga što jednom e jest i pojavljuje sc jedno a drugom e drugo. 1 daleko sam od toga da ne bih priznao da m udrost i m udar čovjek postoje, već štoviše, toga samoga nazivam m udrim koji bi nekom e od nas, kojemu se nešto čini i jest zlo, to mijenjajući postigao da m u se čini i jest dobro. 167 B Onaj koji uz loše stanje duše ima m isli srodne tom e stanju, mislim da taj uz dobro stanje može postići druge takve misli srodne tom e stanju, tj. predodžbe koje neki s neznanja nazivaju istinitim a, a ja jedne boljima od drugih ali nipošto is- tinitijima. A što se tiče mudraca . . . nazivam ih liječnicim a tjelesa,

11. U lo m ak je c itira n iz p r ije v o d a M iliv o ja S iro n io i: P la to n , Fileb i Teelet, p reveli ' V cljko G o r ta n i M ilivoj S iro n ić , N a p rije d , Z a g re b 1979, s tr. 37 — 38. (D . N.)


a one za biljke poljodjelcima. I tvrdim da ti poljodjelci biljkama pribavljaju um jesto loših stanja dobra i zdrava stanja kad neka od njih pobolijeva, a m udri i čestiti govornici rade da državama izgleda pravedno ono što je dobro a ne ono što je loše. Stoga što u svakoj pojedinoj državi izgleda pravedno i lijepo, to i jest za nju tako dok to prihvaća. No um jesto svake pojedine stvari koja je loša m udar čovjek učini da građanima bude i izgleda dobra. Po istom mjerilu i sofist, koji je sposoban da odgaja tako učenike, m udar je i zavređuje da m u odgajanici daju m nogo novaca. I tako jedni su m udriji od drugih i nitko nem a pogrešno mišljenje, a ti, hoćeš ili nećeš, moraš dopustiti da budeš mjera stvari. Ova moja tvrdnja upravo u tom e nalazi svoj spas.«

22. — Prot. 333 D ” »Pa zar je . . . to dobro što je korisno ljudima?« »Ma Zeusa mi, makar ne bilo ljudima korisno, ja [Protagora] zovem dobrim.« 334A »Misliš l i . . . tim e ono što nijednom čovjeku nije korisno ili što uopće nije korisno? Pa takvo što ti zoveš dobrim?« »Nipošto«, reče, »nego ja za m nogo toga znam što je ljudim a štetno, i hrana i piće i lijekovi i drugo nebrojeno, a što korisno, i što nije za ljude ni jedno ni drugo, ali je za konje itd.« Usp. 22 B 61; 68 B 172; c. 90, 1.

23. — Theaet. 162 D (Govori Protagora):15 »Dragi mladići i starci, razglabate opširno dosadne govore sjedeći na okupu i uvlačite u središte bogove, koje ja isključujem iz svakog m og govora i spisa te o njim a i ne brinem da li postoje ili ne postoje.« CIC. de nat. deor. I 24, 63 (lat.) A Protagora iz A bdere . . . zacijelo najveći sofist onoga vremena, pošto je knjigu započeo tvrdnjom : »O bogovima ne mogu reći ni da jesu ni da nisu«, bio je odlukom Atenjana prognan iz njihova grada i zemlje, a knjige su m u javno spaljene. 12, 29 (D. 535) A i Protagora, koji tvrdi za sebe da uopće nema jasnih misli o bogovima — ni da jesu, ni da nisu, ni kakvi su — čini se da ništa ne naslućuje o prirodi bogova. Iz istoga izvora PH IL O D . de piet. c. 22 p. 89 G. . . . ili one koji tvrde da se ne m ože spoznati postoje li neki bogovi i kakvi su. D IO GEN iz Enoande fr. 12 c. 2, 1 p. 19 W illiam Protagora iz Abdere iznio je sadržajno istu misao kao i Dijagora, ali se poslužio drugim izrazima da bi izbjegao njezinu pretjeranu izazovnost. Ustvrdio

12. U lo m ak je c it i ra n iz p r ije v o d a K o lo m a n a R aca i M ilivo ja S i ro n ić a (v. b ilj. 1), s tr . 6 7 — 6 8 . (D . N.)

13. U lo m ak iz 1 'eeteta c it ira n jc iz p r ije v o d a M iliv o ja S iro n ić a (v. b ilj. 11), s tr. 31.(D . N.)

je, naim e, da ne zna postoje li bogovi, a to je isto što i tvrdnjuda zna kako bogovi ne postoje. Usp. B 4.

24. PLATO Cratyl. 391 BC (Sokrat govori H erm ogenu): »To su sofisti, oni kojima je i tvoj brat Kalija platio m nogo novca i čini se mudar. Kako ne m ožeš raspolagati očinskim im etkom , moraš proklinjati i m oliti brata da te poduči 'ispravnosti’ Isc. riječil u takvim raspravljanjima, koju je naučio od Protagore.* »Moja bi molba, Sokrate, bila besm islena, kad bih, odbacujući u potpunosli Protagorinu Istinu, ono što je u toj Istini rečeno prigrlio kao da nešto vrijedi.«

25. — Prot. 339 A “ »Držim . . . da je za čovjeka najveći dotnel obrazovanosti ako se razum ije u pjesnička djela, to jest ako je vrstan pjesnikove riječi razumijevati što je valjano ispjevano a što nije i znati to rasuditi i na pitanje dati opravdanje.« /Slijedi Simo- nidovo objašnjenje./ G NO M . VATIC. 743 ed. S ternbach n. 468 Kad je neki epski pjesnik vrijeđao Proiagoru zato šio odbija nje gove pjesme, odgovorio je: »Dragi moj, radije slušam tvoje grdnje nego tvoje pjesme!«

26. PLAT. Phaedr. 266 D seqq. (Sokrat i Fedro): »Čini mi sc da je prvo uvod: kako treba govoriti na početku govora. To su, zar ne, po tebi profinjenosti (govorničkoga) umijeća?« »Da.« »Drugo je izlaganje, koje slijede svjedočanstva; treće su dokazi, četvrto vjerojatnost. A m islim da najbolji vještak govora, čovjek iz Bizan- tija, govori i o potvrdi i protupotvrdi.« »Misliš li na poštenjačinu Teodora? [v. 82 A 30]« »Dakako, i na pobijanje i protupobijanjc koje treba raditi i u optužbi i u obrani. A zar ćem o ostaviti po strani izvrsnoga Euena s Para [PLG II 269 B., ALG I 78 D.l, koji je prvi izmislio aluziju i posredne pohvale? Neki za nj tvrde da je radi vježbe pamćenja govorio i posredne kudnje u stihu. Pam etan čovjek! Z ar ćemo na spavanju ostaviti Tiziju [v. 82 A 7. 85 A 2] i Gorgiju, koji su spoznali da više od istine treba cijenitj vjerojatnost, koji, s druge strane, snagom govora postižu da se m aleno čini velikim , veliko m alenim , novo starim i obrnuto, staro novim ; koji su za svaku priliku pronašli i sažeto i beskonačno dugo govorenje? Slušajući m e dok sam jednom o tom e govorio, Prodik se [v. 84 A 20l nasm ijao i rekao da je jedini on pronašao pravila potrebna za umijeće govora: ne smiju biti ni dugi ni kratki, već umjereni.« »Odlično, Prodiče!« »Zar nećem o spom enuti Hi-

14. U lo m ak je c itira n iz p r ije v o d a K o lo m a n a R aca i M ilivo ja S iro n ić a (v. b ilj. 1), s tr . 73 . (D . N.)



l>i|ii |86 A 12]? Mislim da bi se i Eliđanin složio s njim.« »Zašto <In ne?« »A što da kažem o o Polu i njegovim 'hram ovim a Muza’ u govoru: o paralelnom , m isaonom i slikovitom izražavanju, i o likim nijevim term inim a, koji m u ih je i darovao da bi mogao lijepo zboriti?« »A Protagorine postavke, Sokrate, nisu li i one bile takve nekakve?« »Da, sinko, neka 'ispravnost u govorenju’ i mnoge druge lijepe stvari. No kad je riječ o ganutljivim govorim a li uji sc bave starošću i sirom aštvom , čini mi se da je u umijeću prevladala Halkedonjaninova [Trazimahova, v. 85 B 6] snaga. Bio je lo čovjek silno sposoban da razjari gom ilu i da je razjarenu ponovno začara i sm iri, kako je sam rekao; najsposobniji i da nltlevcće i da klevete, odakle god došle, odbije. A o kraju govora rln i se da se svi zajedno slažu, samo što ga neki nazivaju 'sažetim pregledom ' a drugi drugim imenom.«

.’7. ARISTOT. Rhet. 3. 5. 1407b 6 Četvrto je (lučiti), kao što lllči Protagora, rodove im enica: muški, ženski i srednji.

28. — Soph. el. 14. 173 b 17 (o solecizm u — jezičnoj pogrešci1), lii se može činiti, ali i ne činiti, a izgledati kao da se čini, i činiti,

u nc izgledati kao da se čini. Ako su, na prim jer, »srdžba« i• sjekira« muškoga roda, kao što je tvrdio Protagora, onda, po njemu, onaj koji kaže »pogubna (srdžba)« čini solecizam, dok drugima ne izgleda tako; onaj koji kaže »poguban (srdžba)« izgleda 1 In čini solecizam, ali ga zapravo ne čini. Usp. C 3; PLATO Cratyl •1)0 I) seqq.

29. ARISTOT. Poet. 19- 1456b 15 Tko može pom isliti da je (Homer) pogriješio u onom e što m u prigovara Protagora, naime,I In je — misleći kako moli — zapovjedio, rekavši: »Srdžbu mi, boginjo, pjevaj!«. Po njem u, zapovijed je kazati neka se nešto radi III nc radi.

U). AMMON. SCHOL. HOM ER. [G renfell-H unt Oxyrh. Pap.II p. 68l col. XII 20 ad <I> 240 U vezi s protezanjem bitke, Pro- liigom kaže da je sljedeći prizor Ksantove borbe sa sm rtnikom uveden kao prelaz prem a boju bogova, a možda i zato da se Utakne A h ile j.. . skakao je, ne više po koritu nego po ravnici.


B. FRAGM ENTI

.ISTINA, ili .RUŠILAČKI GOVORI«”

1. SEXT. adv. m ath. VII 60 Neki su i Protagoru iz Abdere uvrstili u družinu onih filozofa koji ukidaju kriterij (istine), jer tvrdi da su sve predodžbe i m nijenja istinita i da je istina (istina) u odnosu na nešto, zbog toga što sve što se pojavilo ili učinilo nekom u postoji upravo u odnosu prem a njem u. Tako je u početku Rušilačkih govora izjavio: »Čovjek je mjera svih stvari: onih koje jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu.«

PLATO Theaet. 151 E 152 A (Sokrat i T cetet)'4 »Čini se doista da nisi dao lošu definiciju znanja nego onu koju je dao i Protagora. No on je na neki drugi način rekao to isto. O n naime negdje govori da je čovjek mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, a’ onih koje nisu da nisu. Valjda si to čitao?« »Čitao sam, i to m nogo puta.« »Zar ne govori on nekako ovako da kakve se sve stvari m eni čine, takve za m ene i jesu, a kakve se tebi čine, takve su opet za tebe. Čovjek si naim e i ti i ja. . . . Z ar nije gdjekad, kad puše isti vjetar, jednom e od nas hladno, a drugom e nije, jednom e je hladno malo, a drugom e veoma mnogo?« »Da- bogme.« »Da li ćemo onda vjetar sam po sebi nazvati hladnim ili ne hladnim ili ćemo vjerovati Protagori da je hladan za onoga kojem u je hladno, a za onoga kojem u nije hladno nije hladan?« »I zaista.« »Zar se i ne čini tako jednom e i drugome?« »Da.« »Izraz ’čini se’ znači li 'percipira’?« »Znači.« »Pojava dakle i percepcija kod toploga i svega takvoga je jedno te isto. Kako naim e svatko osjeća tako se svakome i čini da jest.« 161 C (Sokrat) »Posve je zgodno ostalo rekao, tj. da ono što se svakome čini to i jest. No početku njegova razlaganja sam se začudio, tj. da u početku svoga spisa Istina nije rekao: 'Mjera svih stvari je svinja’ ili ’m ajm un’ ili 'neko drugo bezum no stvorenje koje ima percepciju’. Tako bi nama već u početku velikodušno i oholo govorio dokazujući da

15. A l te rn a tiv n i g rč k i n a s lo v Ka-rapiićX Xov're? m o ž e se d o p u n i t i (sc. X 6 fo i) ; tak o je o v d je i p re v e d e n o . M o g u će je, m e đ u t im , p a r t ic ip sh v a ti ti i k a o su p s ta n tiv . T a d a b i r ije č b ila o R u S ite ljim a (O b a ra č im a ), k a k o je sh v aćao i W ila m o w itz (usp . P la to n , B e r lin ,’ 1920. s tr . 79). (D . N.)

16. U lo m a k iz Teetela c itira n je iz p r ije v o d a M ilivo ja S i ro n ić a (v. b ilj. 11), s tr . 15 — 16. (D. N.)

P R O T A G O R A 2 4 5

upravo pam eću ne samo da nije ništa bolji od bilo kojeg drugog čovjeka nego niti od žabljeg punoglavca, a mi sm o m u se zbog mudrosti divili kao bogu.« Usp. A 21 a.

•O BIĆ U . '1

2. PO RPH YR. (iz prve knjige Filološkoga izlaganja, ap. Eus. P. E. X 3, 25) Rijetke su knjige autora koji su živjeli prije Platona, inače bi se vjerojatno otkrilo i više (krađa) toga filozofa. Ja sam se slučajno čitajući nam jerio na Protagorino djelo 0 biću, u kojem otkrivam da se služi istovjetnim argum entim a protiv onih koji tvrde da je biće jedno. Potrudio sam se da riječi iz njegova teksta doslovno upam tim . /Euzebije dodaje/: Poslije tih riječi prilaže više dokaza.

.VELIKA RASPRAVA.

3. A N ECD . PAP. I 171, 31 de H ippom acho B 3 [ed. Bohler Sophistae Prolrept. fr. Lips. 1903 p. 46,5] . . . u djelu naslovljenom Velika rasprava Protagora je rekao: »Poduka zahtijeva prirodnu nadarenost i vježbu« i »Učiti treba tako da se počne u mladosti«. Ne bi to bio rekao da se sam kasno dao na učenje, kako je za Protagoru mislio i rekao Epikur [fr. 173 Us.; 68 A 9l-

.O BOGOVIMA.

4. EUS. P. E. XIV 3, 7 D em okritov drug Protagora stekao je glas bezbožnika. Tvrdi se kako se u spisu 0 bogovima poslužio ovakvim uvodom : »O bogovima ne z n a m ... po vrsti.« D IO G . IX 51 »O .. . čovjekov.« Usp. A 2. 3. 12. 23.

»O bogovima ne m ogu znati ni da jesu ni da nisu niti kakvi su po obliku.'" Mnogo štošta, naim e, sprečava spoznaju: (njihova) nepojavnost i kratak život čovjekov.«

17. »B ernays p re tp o s ta v lja d a je taj sp is id e n t ič a n s I s t in o m (G e s a m m e lte A b h a n - d lu n g e n I, s tr . 121)« (D iels).

18. T re ća je zav isn a re č e n ic a s p o rn a . S o b z iro m n a to d a n e d o s ta je u D io g e n a (A1), H e z ih ija (A 3) i P la to n a (A 23), n e k i f ilo lo z i, s lijed eć i K r isc h e a (ForschungenI, s tr . 136), s k lo n i su d a je sm a tra ju d o d a tk o m (T im o n o v im ? , u sp . A 12). D ie ls , m e đ u t im , u p o z o ra v a d a se n je z in a p e rifra z a n a laz i u S e k s ta E m p ir ik a (A 12), C ic e ro n a i F ilo d e m a (A 23). K a k o s p o m e n u te p e rif ra z e , ta k o i k o n te k s t frag m e n ta su g e rira ju d a se k lju č n a riječ iB ic t n e sh v a ti k ao fiz ičk i o b lik , v e ć k ao o b lik e g z is te n c ije . Z a to z n a č e n je u sp . n p r . P la t. T h e a e t. 1 84 D i L S J s. v. I,3. (D . N .)

2 4 6 P R F D S O K R A T O V C I

• PROTUSLOVNE TVRDNJE, (dvije knjige)

5. DIOG. III 37 Euforion [fr. 152 Scheidweilerl i Panetije [fr. 50 Fowler] tvrde da je početak [Platonove] D ržave često ispravljan. Aristoksen [fr. 33 FH G II 2821 kaže za D ržavu da je gotovo cijela prepisana iz Protagorinih Protuslovnih tvrdnji. (57) D ržava, za koju . . . Favorin u drugoj knjizi Šarolike povijesti [fr. 21 FH G III 580] kaže da se gotovo cijela nalazi kod Protagore, u njegovim Protuslovnim tvrdnjama.

SUMNJIVI NASLOVI

»ERISTIČKO UMIJEĆE«

6. CIC. Brut. 12, 46 (iz A ristotelove Zbirke umijeća, fr. 137 R.) (lat.) (Aristotel kaže) da je Protagora napisao i priredio raspraveo opće poznatim tem ama, koje se danas nazivaju općim mjestima!9 Q UIN TIL. III 1, 10 (lat.) Protagora iz Abdere, od kojega je, prema kazivanju, Euatlo za deset tisuća denara naučio umijeće koje je on bio pronašao. 1, 12 (84 A 10) O d njih su se, prem a kazivanju, općim m jestim a prvi bavili Protagora i Gorgija; afektim a Prodik, Hipija, ponovno Protagora i Trazimah.

6a. D IO G . IX 51 Prvi je rekao [Protagora] da o svakoj stvari postoje dvije m eđusobno suprotne tvrdnje. Usp. A 20.

6b. ARISTOT. Rhet. B 24. 1402a 23 usp. A 21 slabiji . . . govor činiti jačim.

•O MATEMATICI«

7. ARISTOT. Metaph. 3, 2. 997b 32 Nije istinito ni to da se zemljom jerstvo bavi perceptivnim i propadljivim veličinam a, jer bi njihovim propadanjem i ono propadalo. Ni zvjezdoznanstvo se ne bavi perceptivnim veličinama niti ovim nebom. Nisu naime ni perceptivne crte te o kojima govori geometar. N išta perceptivno nije naim e tako ravno ni tako zakrivljeno. K rug ne dodiruje tangentu u jednoj točki nego, kako je tvrdio Protagora pobijajući geom etre . . . Usp. A 5.

19. *B em ays ih id e n tif ic ira s I s lin o m « (D iels).

P R O T A G O R A 2 4 7

»O RVA NJU .'0

8. PLATO Soph. 232 D E 21 »Zamjerke pak koje se tiču svih umijeća zajedno i svakog pojedinog napose, a treba ih suprotstaviti svakom pojedinom vještaku u njegovoj grani, javno su oglašene i napisane raznose se naokolo za onoga koji ih želi naučiti.« »Čini se da smjeraš na Protagorine spise o rvanju i drugim um ijećima.« . . . 233 A »Kako bi se dakle mogao stručnjaku usprotiviti netko tko je sam nestručnjak, m akar govorio što zdravo?« »Nikako!«

8a. »O DRŽAVI« Usp. B 5.8b. »O PRVOBITNOM UREĐENJU. Usp. C 1.8c. »O ČASTOHLEPLJU.8d. »O VRLINAMA.8e. »O NEISPRAVNIM POSTUPCIMA LJUDI«8f. .ZAPOVJEDNI GOVOR«8g. »PARNICA U VEZI S PLAĆOM« Usp. A 1 § 56. B 6.8h. »O PRILIKAMA U HADU. Usp. 68 B O c. seqq.

IZ NEODREĐENIH DJELA

9. [PLUT.l Cons. ad Apoll. 33 p. 118 E . . . Periklo, koji je zbogsvoje izuzetne govorničke i um ne sposobnosti bio nazvan »Olimpskim«, kad je doznao da su m u oba sina, Paral i Ksantip,umrla — no evo što o tom e kaže Protagora: »Sinovi su m u . . .izgubljeno ponašao«. O dm ah poslije vijesti o sm rti obaju sinova, ovjenčan prem a dom ovinskom običaju i u bijeloj odjeći, kao da se ništa nije dogodilo, govori pred narodom i »savjete daje valjane« iHom. B 273]“ , potičući A tenjane na rat.

»Sinovi su m u bili mladi i lijepi, umrli su u svega osam dana, a on je to podnio bez boli. Zadržavao je vedrinu kojom se svakodnevno m nogo koristio da bi postigao sreću, bezbolnost i ugled m eđu pukom . Svatko tko ga je vidio kako junački podnosi svoju patnju, sm atrao ga je srčanim , hrabrim i jačim od sebe, dobro znajući kako bi se u takvim okolnostim a sam izgubljeno ponašao.«20. »N aslov je o č i to p re u z e t je d in o iz P la to n a , je r P ro ta g o r in o iz la g a n je p ro tiv u m i

jeća , k o je se n av o d i i u P ro tagori (3 1 8 E), b ilo je, p re m a to m e m je s tu , s v e o b u h v a tn o i n a la z ilo se v je ro ja tn o — k a o i B 7 — u P ro tu slo v n im tv r d n ja m a ili I s t in u (D iels).

21. U lo m a k je c it i ra n iz p rije v o d a M iliv o ja S iro n ić a (v. b ilj. 1), s tr . 135. (D . N.)22. C ita t iz H o m e ra p re u z e t je iz p r ije v o d a T o m e M are tića : H o m e r , I li ja d a , Z a g reb

‘ 1961 . (D . N.)


10. STOB. III (Flor.) 29, 80 Protagora je rekao da nije ništa ni umijeće bez vježbe ni vježba bez umijeća.

11. [PLUTARH] 0 vježbi 178, 25 [Rhein. Mus. 27, 1872, 526] Nadalje, Protagora je rekao: »Obrazovanost ne niče u duši ako se ne stigne do velike dubine.«

LOŠE POSVJEDOČENI FRAGMENT

12. G R Č K O -SIR IJSK E IZR EK E, u Rysselovu prijevodu [Rhein Mus. 51, 1896, 539 n. 32] (njem. tekst) Protagora je rekao: »Napor, rad, učenje, odgoj i m udrost vijenac su slave koji ispleću cvjetovi rječita jezika a stavlja se na glavu onim a koji ga vole. D oduše, jezik je težak, ali njegovi su cvjetovi bogati i uvijek novi; gledaoci, pljeskači i učitelji vesele se, učenici napreduju, a budale se srde — ili se m ožda uopće i ne srde, jer nisu dovoljno pametni.«

C. IM ITACIJA

1. PLATO Protag. 320 C seqq. (Protagorin m it)” »Bijaše nekad vrijeme kad je bilo bogova, a sm rtnih rodova nije bilo (D). A kad i njim a dođe suđeno vrijem e postanja, načine ih bogovi unutar zemlje pomiješavši zemlju i vatru i ono što se s vatrom i zemljom miješa. A kad su ih htjeli izvesti na svijet, narediše Prom eteju i Epim eteju da ih oprem e i svakome podijele snagu kakva mu pristaje. No Prom eteja je Epim etej molio dopuštenje da on izvrši podjelu. ’K ad ja izvršim podjelu’, reče, ’ti pregledaj!’ Nagovorivši ga tako stane dijeliti. K od diobe jednim a je (E) davao snagu bez brzine, a slabije je oprem ao brzinom . Jedne je oružao, a za druge, dajući im prirodu bez oružja, smišljao je neku drugu moć za spas. Koje je od njih snabdijevao sitnim tijelom, tim a je davao krila za bijeg ili podzem ni stan, a koje je ojačao veličinom, te je (321) upravo tim e spašavao. I ostalo je tako izjednačivao i dijelio. To je radio jer je bio na oprezu da se koji rod ne zatre. Pa kad im poda zaštitu od m eđusobnoga zatiranja, smišljao je olakšicu od Zeusovih godišnjih doba odijevajući ih gustom dlakom i čvrstom kožom, dovoljnom da ih obrani od zime i jakom da odbije i žegu, a kad pođu na ležanje, da to isto svakome bude njegov (B) prirodni pokrivač. I jedne je obuvao kopitim a, druge tvrdom kožom

23. U lo m ak iz P m I a gore c itira n je iz p r ijev o d a K o lo m a n a R aca i M ilivo ja S iro n ića(v. bilj. 1), str. 52-54. (D. N.)

P R O T A G O R A 2 4 9

bez krvi. Z atim svakome nađe drugu hranu: jednim a iz zemlje travu, drugim a plodove drveta, a trećim a korijenje. No im a i takvih kojima dade za hranu meso drugih životinja, ali tim a nam ijeni mali porod, a uništavanima obilan porod pružajući tako spas rodu. No kako Epim etej nije bio baš m udra glava, potroši neo- pazice (C) sva sredstva na nerazum ne životinje. O stao m u je još neoprem ljen ljudski rod te se našao u neprilici što će. No u toj neprilici dođe mu Prom etej da razgleda diobu i vidi ostala živa bića skladno oprem ljena svime, a čovjeka gola, bosa, nepokrivena i neoružana. A već je došao i suđeni dan kad je trebalo da i čovjek iziđe iz zem lje na svijet. Našavši se u neprilici, kakav bi spas našao čovjeku, (D) Prom etej ukrade Hefestu i A teni vještu m udrost zajedno s vatrom — ta bez vatre nitko je nije mogao steći niti korisnom učiniti — i tako je eto nadario čovjeka. M udrost za život je dakle tim e dobio, ali građansku m udrost nije još imao jer je ona bila kod Zeusa. Prom eteju naim e nije više bilo moguće ući u višnji grad, Zeusove dvore — ispred su bile strašne Zeusove straže — ali u (E) A tenin i H efestov zajednički stan, gdje su se oni bavili um ijećem , kradom ice uđe, ukrade ognjeno um ijeće He- festovo i još k tom e A tenino pa ga dade čovjeku. O tada se čovjek lako snalazi u životu. Prom eteja, kako se (322) pripovijeda, stiže kasnije kazna za krađu. Kad je čovjek postao učesnik božanskoga dijela, ponajprije je zbog srodstva s bogom jedini od živih bića povjerovao u bogove i počeo je podizati bogovima žrtvenike i kipove. Poslije je svojim um ijećem brzo glas udesio za govor i riječi, a pronašao je i stanove i odjeću i obuću i postelje i hranu iz zemlje. Tako oprem ljeni ljudi su isprva rasuto prebivali (B) i gradova nije bilo. Pogibali su od zvjeradi jer su u svakom pogledu bili od nje slabiji. I obrtnička im je vještina bila za hranu dovoljna pomoćnica, ali za boj sa zvijerima nedostatna, jer još nisu imali građansku i političku vještinu od koje je dio ratna vještina. Stoga su nastojali da se saberu na okup i spašavaju osnivajući gradove. Kad bi se okupili, radili su jedan drugom e nepravdu jer nisu imali državničku vještinu. Zato su se opet raspršivali i propadali. Po- bojavši se da naš rod ne bi posve propao, (C) Zeus pošalje H ermesa da dovede m eđu ljude stid i pravdu neka budu ures gradova i pom oćne veze prijateljstva. No H erm es upita Zeusa na koji bi način dao pravdu i stid ljudima. ’Da li da i ove tako podijelim kako su i ostale vještine podijeljene? A podijeljene su ovako: jedan s liječničkom vještinom dovoljan je za m noge nestručnjake,


a tako je i s ostalim vještacima. Pa da evo ovako i pravdu i stid sm jestim m eđu ljude ili da ih svima podijelim?’ (D) ’Svima’, reče Zeus, ’i svi neka imaju dio! Ne mogu naim e niknuti gradovi kad bi toga bilo samo u nekolicine kao što je s drugim vještinama. I daj zakon od m ene da ubijaju kao kugu gradsku onoga koji ne može imati stida i pravde!’« Usp. M oshion fr. 6 Frag. Gr. Trag. p. 813 N .! i ARISTOT. de partt. an. A 10. 687a 23 O ni koji tvrde da čovjek nije sazdan dobro, već najgore od svih živih bića — vele, naime, da je bos, gol i bez oružja za obranu — nem aju pravo. Usp. također 88 B 25.

2. A RISTO PH. Nub. 112 seqq. Usp. A 21.“»Ma u njih, kažu, obadva su govora, l bolji — tko je, da je — pa i lošiji.I jedan od njih, onaj gori, kaže svijet,

114 Pobjeđuje, ma zborio i krivicu.«

Usp. agon Pravednoga i Nepravednoga govora, 889 seqq.

3. A RISTO PH . Nub. 658 seqq. (Sokrat i Strepsijad). Usp. A 28.

•Al’ drugo treba prije da mi učiš ti, — od četveronožaca koji muško je.«

660 »Pa znam ja što je muško, ako nisam lud: —Bik, ovan, jarac, pijevac, gavran, a i pas.«•E, vidiš kud si zašo? Zoveš jednako l muško, a i žensko vazda gavranom.«•Kako? Kazuj!« »Njega i nju krstiš gavranom.«

665 »Jest, Posidona mi! Pa kako ću ga zvat?«»Nju gavranica, njega opet gavranom.«»Zar gavranica? Uzduha mi, izvrsno.1 Ma samo za tu nauku sam tebi rad Do vrha brašnom napunili naćve ja.«

670 »Gle, p&siječe se opet! Naćve krstiš ti,671 ko muško, (i roda je ženskog...«677 »No kako mi je kazat odsad?« »Pitaš me?

Ta ’naćva’, — isto, ko što kažeš ’Sostrata’.«»Ko žensko — naćva?« »Tako, pravo veliš sad.«

24. U lo m ci C 2 i C 3 c it i ra n i su iz p rije v o d a K o lo m a n a R aca ; A r is to fa n , Kom edije, Z a g re b 1 9 4 7 , s tr. 117 i 1 3 9 - 1 4 0 . (D . N.)

P R O T A G O R A - K S F . N I J A D - G O R G I J A 251

4. EURIP. Bacch. 199 seqq. (Kadmo, Tirezija). Usp. B 1.” »Ja čovjek smrtnik bogova ne prezirem.«

200 »Zaludu nam se pret, nadbijaI s bozima.Otaca običaje što ib i mi sad Držimo, riječ oborit ne će nikakva,Pa bila mudrost izum uma najvećeg.«

5 (?). A ESCH INES Socrat. »Kalija., fr. 16 p. 50 Krauss. Usp. 84 A 4b.

81 (75.1 K SE N IJA D (K seniades)

SEXT. adv. math. VII 53 Kscnijad iz K orinta, kojega spominje i D em okrit [68 B 163], prihvaća u stvari isto stajalište kao i Kse- nofan. Ustvrdio je da je sve lažno, da lažu svaka predodžba i mnijenje, da sve što nastaje nastaje iz nebića i sve što propada propada u nebiće. Usp. P. H. II 76 (Rhein. Mus. 64, 1909, 262).

82 [76]. GO RG IJA (Gorgias)

A. ŽIV O T I UČENJE

1. PHILOSTR. V. S. I 9 1 i dalje. Sicilija u L eontinim a donese (na svijet) Gorgiju kom e sm atrajm o da treba kao ocu pripisivati umijeće sofista. Ako, naime, pom islim o na Eshila, kako je mnogo pridonio (razvoju) tragedije oprem ivši je kostim im a, povišenom pozornicom , likovima junaka, glasnicima udaljenih događaja i onim a koji javljaju o događajima iza scene, te radnjam a koje treba činiti na sceni i iza nje, to bi bilo i (mjesto) što ga Gorgija (zauzima) m eđu predstavnicim a svog umijeća. (2) Medu sofistima bio je začetnik (govorničkog) zanosa, upotrebe sm ionih izraza i rečenica izrečenih u jednom dahu, izražavanja kratkim i kao odsječenim rečenicam a' i (neposrednog) pristupa tem i,' čim e (svime)25. U lo m ak je c it i ra n iz p rije v o d a K o lo m a n a R aca : E u rip id o ve d r a m e I, Z a g re b 1919,

M a tica h rv a tsk a , s tr . 153.1. T a se s ti ls k a f ig u ra naziva a p o s ta z o m a sasto ji se u s in ta k tič k o m razd v a jan ju

(log ičk i p o v e z an ih ) m is li u s a m o s ta ln e rečen ice .2. S tilsk a fig u ra p ro sb o le z n a č i z a p o č in ja n je g o v o ra n e p o s re d n im iz la g a n je m m isli,

b ez re to r ič k o g uv o d a .


njegov govor dobiva na slatkoći i uznositosti; dodavao je i pjesničke riječi radi ukrasa i uzvišenosti. (3) Da je pak s velikom lakoćom (umio) govoriti bez priprave, spomenuo sam na početku ovog djela [A 1 a]. (Zato) nije nimalo čudno što m u se mnogi zadiviše kad je, već kao starac, (upustivši se) u raspravljanje u Ateni, nadvladao, mislim, i najznamenitije ljude, s jedne strane mladiće Kritiju i Alkibijada, a s druge Tukidida i Perikla,' (obojicu) već poodmakle dobi. I pjesnik tragedija Agaton, koga komedija zna kao vještog i ljeporjekog (stilista), na mnogo mjesta u svojim jampskim (trimetrima)1 piše u Gorgijinoj maniri. (4) Isticao se i na helenskim (narodnim) svetkovinama: zvonkim je glasom izgovorio svoj Pitijski (govorj IB 9l sa žrtvenika na kome bi postavljen i (njegov kip) od zlata, u svetištu (Apolona) Pitijskog. Olimpijski (govor) [B 7, 8al pak bio je njegov zahvat u političke prilike o pitanju od najvećeg (značenja). Gledajući Heladu u neslozi, bi im ’ savjetnikom da budu složni potičući (ih) protiv barbara i nagovarajući (ih) neka nagradom svom oružju čine ne jedni gradove drugih nego barbarsku zemlju. (5) Nadgrobni (govor) [B6], što ga je proslovio u Ateni, izrečen je u počast u ratu palih, koje Atenjani na državni trošak sahranjuju uz pohvale, a sastavljen je izvanrednom umješnošću; podjarujući, naime, Atenjane protiv Međana i Perzijanaca i dokazujući istu misao kao u Olimpijskom (govoru), ništa ne kaza o slozi s Helenima, jer je (govor) bio upućen Atenjanima, željnima moći koju ne bijaše moguće steći ne pribjegavajući sili, nego se pozabavi pohvalom trofejima otetim Međanima, razlažući im da »(trijumfi).. . tužaljke« [B 5b]. (6) Pripovijeda se da Gorgija, dosegavši sto osam godina, nije onemoćao tjelesno od starosti, nego je okretnih i mladenačkih sjetila proživio do kraja.

la. PHILOSTR. V. S. I 1 Začetnik starije [naime sofistikel u Tesaliji bio je Gorgija Leontinac... [tj. čini se] da je bio prvi koji je improvizirao4 govore; kad je on, naime, stupio u atensko kazalište,7 osmjelio se da kaže: »Predlažite (temu)!« i prvi je izrekao

3. U p o g led u K ritije v jero ja tno , a u p o g led u P erik la p osve s ig u rn o ta je opaska n e to č n a (U n ters te in e r).

4. Tj. u d ija lo šk im d ije lo v im a tragedija .5. U O lim p iji o k u p lje n im H e len im a .6. S tari H e le n i su sm a tra li d a je logosa u f ilozofskom sm is lu d o s to ja n jed in o

im p ro v iz ira n i govor.7. O m a šk a: to sc n ik ak o n ije m o g lo od ig rava li u kazalištu .

G O R G I J A 253

jedan tako težak govor pokazujući (time), dakako, da sve zna i da bi o svemu mogao govoriti prepuštajući se trenutačnom nadahnuću.

2. SU(I)D. Gorgija, Harmantidov (sin), Leontinac, govornik, učenik Empedokla, učitelj Pola Akraganćanina, Perikla, Izokrata, i Alkidamanta Elejca koji preuze njegovu školu; a bio je brat liječnika Herodika’ [A 2a].

Porfirije ga stavlja u osamdesetu olimpijadu’; ali treba pomišljati da je bio stariji.

On prvi govorništvu kao podvrsti odgoja dade izražajnu snagu i teoretski temelj i upotrijebi trope, metafore, alegorije, hipalage, katahreze, hiperbatone, anadiploze, epanalepse, apostrofe i parizoze."’ Zahtijevao je od svakog učenika 100 mina. Proživio je 109 godina i sastavio mnoga (djela).

2a. PLATO Gorg. 448 B Da je Gorgija slučajno bio znalac umijeća svoga brata Herodika, kako bismo ga s pravom nazivali?

3. DIOG. VIII 58, 59 (Empedoklo) je bio i liječnik i izvrstan govornik. Gorgija Leontinac postao mu je učenikom, čovjek koji se isticao u govorništvu a ostavio je i (jedno) Umijeće (govorni- šlva) . . Satir kaže da ovaj'2 pripovijeda da je osobno pomagao Empedoklu kod čaranja.

4. DIOD. XII 53, 1 dalje [arhont Euklo 427] U to vrijeme na Siciliji Leontinci, koji su bili doseljenici iz Halkide a srodnici Atenjana, upravo su bili u ratu (nam etnutom im) od Sirakužana; ali tištani ratom i jer su zbog nadmoći Sirakužana bili u opasnosti da im (grad) bude jurišem osvojen, poslaše poslanike u Atenu moleći narodnu skupštinu da najvećom brzinom pritekne u pomoć i izbavi njihov grad iz opasnosti. (2) Na čelu odaslanog poslanstva bio je govornik Gorgija, koji je snagom riječi daleko

8. N c valja g a zam jen jiv a ti s H e ro d ik o m iz S e lim b rije ; v. D ie ls A n o n . Lon- d in .

9. P rem a to m e živio je G org ija izm e đ u 5 0 0 /4 9 7 i 3 9 1 /3 8 8 (W ilam o w itz) o d n o sn o 3 9 2 /3 8 9 (U n ters te in e r) .

10. Prave su G o rg ijin e s tilsk e figu re sa m o p arizo za, p aro m o ja i an titez a ; v. Cic.O ra to r § 175. A n ad ip lo ze , np r., k o d n jeg a u o p će n em a.

1 1 . 0 p o s to ja n ju tak v o g G o rg ijin o g d jela m iš ljen ja su pod v o jen a . A k o je i p o sto ja lo , tešk o m u je u tv rd iti sadržaj.

12. Tj. G orgija.


natkriljivao suvremenike. O n je prvi iznašao govornička pravila" i toliko nadm ašio druge sofističkim (majstorstvom) da je dobivao od učenika po sto m ina. (3) Taj, dakle, stigavši u A tenu i uveden u narodnu skupštinu, proslovi A tenjanim a o (ponuđenom ) savezništvu i neobičnošću stila zapanji A tenjane, koji su bili oštroum ni i ljubitelji (lijepe) riječi. (4) Prvi sc, naim e, poslužio ponešto traženim i po brižnoj um ješnosti jedinstvenim sklopovima, antitezama, izokolonim a, parizozama, hom ojoteleutonim a i nekima drugim takvim koji su tada bili rado prihvaćani zbog neobičnosti upotrebe, ali sad se sm atra da sadrže izvještačenost i ukazuju se sm iješnim a kad ih se umeće prečesto i do prezasićenosti. (5) Najzad nagovorivši A tenjane da sklope savez s Leontincim a, on se, pošto je u A teni pobudio divljenje zbog svog govorničkog umijeća, vrati natrag u Lcontine. Prem a Tim eju; usp. DIONYS. d. Lys. 3 A o to m e" dokaz pruža i Gorgija Leontinac, koji u mnogo (slučajeva) čini (um jetničku) obradbu dosadnom i odveć visokoparnom upotrebljavajući neke (izraze) »ne daleko od ditiram pske (manire)« [Plato Phaedr. 238 Dl, a tako rade od njegovih učenika oni okupljeni oko Likimnija i Pola. A uhvatio se i atenskih govornika način izražavanja pjesnički i pun tropa, kako kaže Timej [fr. 95 FH G I 216], počevši od Gorgije kad je, prigodom poslanstva u A tenu, zapanjio slušaoce svojim govorom u skupštini, ali, uistinu, i u starije vrijeme taj je (način izražavanja) uvijek pobuđivao određeno divljenje. Ups. Proleg. Syll. Rhet. Gr. XIV 27, 11 i dalje, Rabe.

5. X EN O PH . An. II 6, 16 i dalje Proksen Beoćanin još kao dječak želio je postati čovjek sposoban za velika djela i u toj želji dade novac11 Gorgiji Leontincu.

5 a. A RISTO PH . Aves 1694Ima (vam) u (gradu) Fani"' do Klepsidre" opak rod; od jezika živi on:

13. U s tv a rn o s ti , to su u č in ili v eć G o rg ijin i s ic ilsk i uč ite lji K o ra k s i T iz ija .14. Tj. p je s n ič k o m s tilu .15. N a im e , za p o d u k u .16. F an i su b ili g ra d n a o to k u H iju .17. K le p s id ra (»voden i sat«) zvao se izv o r n a o b r o n k u isp o d a te n s k e a k ro p o le . Fani

i K le p s id ra a lu z ija su n a a te n sk e d o u š n ik e (sik o fan te ): F an i z b o g g lag o la »phaino«, p rija v lju je m , a K le p s id ra je r se v o d e n o m u ro m m je rila d o p u š te n a d u ljin a su d sk ih g o v o ra.

G O R G I J A 255

jezicima žetvu žanje,(sjeme) sije, (berbu) bere i sa smokve” skida plod; rodom (to) su barbari,Gorgije i Pilij>i. t zbog tHmjezićina,'9,(zbog) onijeh Filipa, posvuda po Atici se jezik isijeca van.“.

— Vesp. 420Heraklo.', i žalci u njih. Gospodaru, vidiš li?Njima izboše21 na sudu Gorgijinog Filipa.'1

6. [PLUT.] Vit. X or. p. 832 F Rodio se lA ntifont iz Ram nunta] /a perzijskih ratova [tj. 480J i za sofista Gorgije, malo mlađi od njega. Usp. e. 41, 1 a.

7. PAUS. VI 17, 7 i dalje. Moguće je vidjeti i Leontinca Gor-giju:2‘ Eum olp, unuk Deikrata koji se oženio G orgijinom sestrom , kaže da je posvetio taj kip u O lim piji. (8) Taj Gorgija imao je oca H arm antida; govori se da je on prvi obnovio vježbanje u rječitosti koja je bila potpuno zanem arena i zamalo zapala u zaborav kod ljudi. Kažu da se Gorgija proslavio svojom rječitošću na narodnoj svetkovini u O lim piji i kad je došao u poslanstvu skupa s Tizijom k A ten jan im a.. . (9) Ali veću slavu od njega21 steče Gorgija kod Atenjana, a Jazon, koji je bio vladarem u Te- suliji [ + 380 — 370], stavio ga je ispred Polikrata,25 koji nije bio nn posljednjem m jestu u atenskoj školi. Vele da je doživio sto pet godina. X 18, 7 [U Delfima] zlatan (je) kip, zavjetni dar Gorgije i/, Leontina, a prikazuje samoga Gorgiju. Usp. A TH EN . XI 505

III, G rč k a riječ za » d o u šn ik , je s ik o fa n t, o d »sy k o n -, sm o k v a , i »phaino«, p r ija v lju je m ,je r su p rv o b itn o p az ili d a se n e k r i ju m č a re sm o k v e .

I 1) Kucov in g e n io z a n p r ije v o d g rč k e r iječ i k o ja z n a č i »one k o ji za ž iv o t za ra đ u juje z ik o m ..

<10 T o je o b re d n i o b iča j d a se ž rtv e n o j ž iv o tin ji o d s ije c a jez ik i s tav lja n a s tra n u .1 1 D o s lo v n o : u p ro p a s t iš e .U S ik o fa n t F ilip , k o ji se g o v o rn ič k im u m ije ć e m s lu ž io i za k le v e ta n je , p rik a z a n

je i u iz g u b lje n im A ris to fa n o v im K a ta r im a . O v d je o n je s in G o rg ijin .«M Tj, n jeg o v k ip .

Tj. o d T iz ijc ..'V P o z n a to g k ao p isca o p tu ž b e p ro tiv S o k ra ta . Ž iv io je u p rv o j p o l. IV s t. p a D ie ls

Izražava s u m n je u s u p ro ts ta v lja n je to g m la d o g so fis ta s ta ro m e G o rg iji .


D ; [DIO] 37, 28. CIC. de orat. III 32, 129 A njem u [Gorgiji] tolika je čast ukazana u Grčkoj da m u je jedinom e od sviju u Delfima postavljen ne pozlaćen nego zlatan kip. PLIN. N. H . XXXIII 83 (lat.) Gorgija Leontinac oko 70. [?]“ olimpijade prvi od ljudi dade sebi postaviti u hram u u Delfima kip od čistoga zlata. Tolika bijaše potražnja za podukom u govorničkom umijeću.

8. EPIGR. 875 a p. 534 Kaibel [početak 4. st., nađen u Olimpiji 18761

(Sin) Harmantidov Gorgija, Leontinac.a. Sestru Gorgijinu za ženu Deikrat uze,

od nje mu rodi se sin, Hipokrat (ime mu bje).Sin Hipokratov Eumolp, što kip je podig’o ovaj,

(razloga imaše) dva: odgoj i ljubav spram njeg’.b. Nijedan smrtnik od Gorgije ne nađe bolje umijeće

kako za kreposti boj svoj da se izvježba duh.Njemu i u dolini Apolona kip (sada) stoji

ne k ’o bogatstva (mu) znak, nego za pobožnu17 ćud.

8 a. PLATO Apol. 19 E To se m eni [Sokratu] barem čini lijepim ako je netko kadar odgajati ljude kao Gorgija Leontinac, Prodik K ejanin i H ipija Elejac.

9. AEL. V. H. XII 32 Raznosi se predaja da su H ipija i Gorgija nastupali (pred slušateljstvom) u grim iznoj odjeći.

10. A PO LLO D O R. [FGrHist. 244 F 33], da je doživio sto devet godina. PORPHYR. s. II 272, 26. OLYM PIOD. IN PLAT. Gorg. [Neue Jahrb. Suppl. 14 (1848) ed. A. Jahn] p. 112 Zatim ćemo reći da su živjeli u isto vrijem e, Sokrat u trećoj godini 77. olim pijade (470/69) a Em pedoklo pitagorejac, učitelj Gorgijin, zalazio je k njem u. Zacijelo i napisa Gorgija spis 0 prirodi, ne baš neduhovit, za 84. olimpijade [444— lT. Stoga je Sokrat bio stariji 28 godina ili malo više.2". U ostalom Platon kaže u Teetetu [ 183 E usp. 28 A 5]'9: »Kad sam bio sasvim mlad, nam jerih se na Par-

26. B ro jka je u ru k o p is im a isk v a re n a ; B crgk isp rav lja u L X X X X , d a k le g . 42 0 . pr.- n.e.

27 . P o b o ž n u m a n je u o d n o s u n a p o š tiv a n je b o g o v a a v iše n a p r id rž av a n je o tačk ih o b ičaja .

28. O lim p io d o ro v a k ro n o lo g ija je a p s u rd n a a n a s ta la je ta k o š to s u p o m ije ša n e g o d in a S o k ra to v a ro đ e n ja i n jeg o v e ak m e . I b ro jk a 28 p o s lje d ic a je g re šk e u r a č u n a n ju a d a tira n je G o rg ijin o g s p isa p o č iv a n a p o v e z iv a n ju s d a tu m o m o s n iv an ja g rad a T u riji u ju žn o j Ita liji, š to n ije o p ra v d a n o .

29 . T j. d a je S o k ra t kazao .

G O R G I J A 2 5 7

menida, koji jc bio veoma star, i nađoh da je veom a dubok čovjek«. Taj Parm enid postade učiteljem Em pedoklu, učitelju G orgijinu. Ali Gorgija (doživje) još veću starost; kako se, naim e, p ripovijeda, um ro je u dobi od 109 godina. Proizlazi, dakle, da su živjeli u isto vrijeme. Usp. 82 B 2.

11. A TH EN . XII 548C D Gorgija Leontinac, o kom e kaže isti Klearh u VIII (knjizi) Životopisa [fr. 15 FH G II 308]'° da je zbog umjerena života doživio gotovo 80 [?] godina uz puno posjedovanje um nih sposobnosti. A kad ga je netko zapitao kojim je načinom života (uspio) poživjeti toliko vrem ena tako skladno i bistra uma, reče: »Jer nikad ništa nc učinih radi užitka.« Dem etrije Bizanćanin kaže u 4. (knjizi svog djela) 0 pjesmotvorima da je Gorgija Leontinac, upitan što jc bilo razlog da je doživio više od ' ’’ 1 }rio: »To što ništa nisam nikad učinio da ugo-

12. CIC. Cato 5, 12 (lat.) A njegov [izokratovl učitelj Leontinac Gorgija napuni sto sedam godina i nikad ne popusti u svom učenju i radu. Kad su ga pitali zašto je htio živjeti tako dugo, odgovori: »Nemam nikakva (razloga) da se tužim na starost.«

13. PLIN. N. H. VII 156 (lat.) Nem a sum nje da je Sicilac Gorgija doživio sto osam godina. [LUC.] Macrob. 23 O d govornika Gorgija, koga neki nazivaju sofistom, sto osam godina,” a umrije ustegnuvši se od hranft ” Z a nj kažu, kad je bio upitan za razlog svoje duboke i zdrave starosti uz (pun posjed) svih osjetila, da je rekao: »Zato što se nikad nisam dao navesti na raskošan život drugih.« Usp. CENSOR. 15, 3 gore II 85, 18.

14. Q U IN T. III 1, 8 i dalje (lat.) Najstariji pak pisci rasprava (o govorništvu) bijahu Sicilci Koraks i Tizija za kojima je slijedio čovjek s istog otoka, Gorgija Leontinac, učenik Empedoklov, kako se pripovijeda. Zahvaljujući veoma dugu životu (živio je, naime, sto devet godina), ovaj je bio suvrem enik m nogim a; stoga je bio takmacem i onim a o kojima sam ranije govorio a nadživio je i Sokrata.

15. AEL, V. H. II 35 Kad je već bio na kraju života i veoma odmakle dobi, zahvaćen nekom bolešću, ležao je tonući zakratko

30. Fr. 62 W e h rl i31. P o k u ša ji p o p ra v a k a : u tro b i (M ein ek e), lju b a v n ic im a (D ie ls) itd . O p š irn i je U n te r-

s te in e r s tr . 1 9 /2 0 .32 . T j. do ž iv je .33 . U IV s t. p r .n .e . v e o m a č e s t o b lik sam o u b o js tv a .


u san. Kad netko od njegovih rođaka priđe da ga vidi i upita ga što radi, Gorgija odgovori. »Već me san počinje predavati na čuvanje svome bratu.«1,1

15 a. ATHEN. XI 505D Pripovijeda se da je i sam Gorgija, pročitavši po njemu naslovljeni (Platonov) dijalog, rekao svojim prijateljima: »Kako se zgodno znade Platon izrugivati!«

16. Q(JINT. Inst. III 1, 13 (lat.) Ove” naslijediše mnogi, ali najslavniji od Gorgijinih učenika (bio je) Izokrat. Premda se o njegovu učitelju pisci ne slažu, mi ipak vjerujemo Aristotelu [fr. 139 R-] Usp. A 12.

17. [PLUT.l Vit. X or. p. 838 D [grob Izokratov, prema putopiscu Heliodoru] Bijaše ondje blizu i nadgrobni stol s prikazom pjesnika i njegovih učitelja, među kojima i Gorgije kako gleda u astrološku kuglu,57 i samoga Izokrata kako stoji uza nj.

18. ISOCR. 15, 155 i dalje Od onih kojih se mi sjećamo Gorgija Leontinac bio je taj koji je najviše stekao. Premda je on proboravio u Tesaliji kad su njezini stanovnici bili najimućniji od Helena i premda je najviše vremena i proživio i posvetio zgrtanju novca, (156) ipak se nije stalno nastanio ni u jednom gradu pa niti je što utrošio za javne potrebe, niti je bio prinuđen platiti porez; osim toga, premda se niti nije ženom oženio, niti je djecu izrodio, nego je ostao slobodan od te najtrajnije i najskuplje službe, toliko nadmašivši druge u pogledu (mogućnosti) stjecanja sve većeg (bogatstva), ostavio je za sobom samo tisuću statera.

19. PLATO Meno 70 A B Menone, u pređašnja vremena Te- salci bijahu ugledni među Helenima i (pobuđivahu) divljenje jahačkim umijećem i bogatstvom, a sada, kako mi se čini, i m udrošću, a ne najmanje Larišani, sugrađani tvog druga Aristipa. A razlog vam je tome Gorgija. Je r došavši u grad, zbog svoje je mudrosti stekao kao ljubavnike i najistaknutije od Aleuada od kojih je i tvoj ljubavnik Aristip, i od ostalih Tesalaca; a tako vas je navikao na tu naviku da odgovarate bez straha i uzvišenom samosviješću ako vas tko što zapita, kao što je (i) prirodno za one

34. S m rt je b ra t sna.35 . Tj. na jsta rije , p rve g o v o rn ik e .36 . T j. Izokra tov ih .37. Z b o g n jeg o v ih p r iro đ n ja č k ih sp ek u lac ija u d u h u h ilo zo ista ; v. i B 4. 5.

G O R G I J A 259

koji znaju, jer i sam je sebe stavio na raspolaganje svakom Helenu koji hoće da ga pita što god želi i nikoga nije (ostavljao) bez odgovora. ARISTOT. Pol. T 2. 1275b 26 [određenje građanskog prava] Gorgija Leontinac, djelomično možda zbog (iskrene) sum nje, a djelomično podrugujući se reče da kao što su mužari (ono) što su načinili izrađivači mužara, tako su i Larišani (oni) koje su načinili (odgovarajući) tvorci;*' da postoje, naime, neki izrađivači Larišana.”

20. — Gorg. 447 C Volio bih doznati od njega [Gorgije] kakva je bit umijeća toga čovjeka i što je to što obećaje i podučava; a ostalo, obrazac svoga umijeća, neka pokaže drugi put, kao što ti predlažeš. — Ništa (nije) bolje (nego) da ga pitaš, Sokrate; ta i njemu to je bilo jedan (od elemenata) tog obrasca; upravo sada pozivao je da ga tko od prisutnih pita što god želi i reče da će na svako (pitanje) odgovoriti. 449 C [Gorgija govori] A opet i to jc jedno od onoga o čemu govorim, da nitko ne bi mogao kraće od mene istu stvar izreći. — Upravo to (nam) je potrebno, Gor- gijo; i pokaži mi obrazac upravo toga, sažetoga izražavanja, a (obrazac) opširnoga izražavanja drugi put.

21. — Meno 95 C Kod Gorgije najviše se, Sokrate, divim tome da nikad od njega ne bi mogao čuti da obećaje to [naime da je učitelj vrline], nego ismijava i druge kad čuje kako to obećavaju; nego smatra da treba (ljude) činiti vještima govoriti.

22. — Gorg. 456 B Ta često već ja [Gorgija] s bratom [A 2l i s drugim liječnicima dođoh u kuću k nekom od bolesnika koji nije htio ili popiti lijek ili se nije dao liječniku (operirati) rezanjem ili paljenjem; i dok ga liječnik nije mogao uvjeriti, ja ga uvjerih nikakvim drugim umijećem nego govorničkim.

23. ARISTOT. Rhet. T 3. 1406b 14 A ona Gorgijina (rečenica, dobačena) lastavici, kad je u letu na nj ispustila izmet najbolji (je primjer) tragičkih (metafora);10 rekao je, naime: »Sramota baš,o Tilomelo!« Ta za pticu nije sramotno (djelo) ako (ga) učini, ali

IM. D a b ism o razu m je li sm isao o d lo m k a , treb a im ati n a u m u d a izv o rn a g rčk a riječ na o v o m e m jes tu , d em iju rg , zn ač i i rad n ik a ili zan a tliju , i p red s ta v n ik a javne vlasti.

,19. G ra đ a n sk o se pravo , po G o rg iji, n ije stjecalo ro đ en je m n eg o n e k im č in o m vlasti pa su i g rađ an i v rst u m je tn ih p ro izv o d a jed n a k o kao i sam a država.

'IO. T ak o n a d o p u n ja D iels.


za djevojku (jest) sramotno. Dobro je, dakle, izgrdi obrativši (joj) se (kao onome) što je (ona) bila, a ne (kao onome) što (ona) jest.4'

24. PHILOSTR. V. S. I prooem p. 4, 4 Kays. Rugajući se Prodiku što govori (ono) što je zastarjelo i često ponavljano, Gorgija se prepusti (nadahnuću) trenutka"; ali, dakako, nije izbjegao zavisti; bio je, naime, u Ateni neki Herefont. . . Taj Herefont, zajedljivo se podrugujući Gorgijinom naučavanju, reče: »Zašto, Gorgijo, bob napuše trbuh a vatru ne napuše?« A ovaj, nimalo sm eten pitanjem, reče: »Taj (problem) ostavljam tebi da ga istražuješ, dok ja odavno znam to, da zemlja čini da rastu šibe za takve (poput tebe).«

25. PLATO Phaedr. p. 267 A. CIC. Brut. 12, 47 (lat.) opća mjesta 180 B 6l; a to isto" da je učinio Gorgija kad je sastavio pohvalne i pokudne govore o pojedinim predm etima, jer je smatrao da je to glavna karakteristika govornika da (neku) stvar umije uznositi hvaleći i, obrnuto, kudeći unizivati.

26. — Phileb. 58 A Slušao sam ... često od Gorgije da se (umijeće) uvjeravanja veoma razlikuje od svih (ostalih) umijeća; (to), naime, da mu sve služi, (ono) postiže putem privole a ne putem sile. CIC. de inv. 5, 2 (lat.) Gorgija Leontinac, gotovo najstariji (od) učitelja govorništva, držao je da govornik može najbolje govoriti o svim stvarima.

27. — Gorg. 450 B [govori Gorgija] Dok se kod drugih umijeća tako reći sve znanje odnosi na manualni rad i (druge) slične djelatnosti, govorništvo, m eđutim , ne sadrži nikakvog sličnog manualnog rada, nego se sva njegova djelatnost i djelotvornost vrši riječima. Zbog toga ja tvrdim da je govorništvo umijeće (koje se) odnosi na riječi i (timega), po mome mišljenju, ispravno određujem. OLYMPIOD. k istome mjestu p. 131 Jahn [jahns Archiv Suppl. 14, 131] Stručnjaci u pitanjima stila kritiziraju dva izraza, »manualni rad« i »djelotvornost«, jer da se ne govore (u atičkom); i uistinu se ne govore'4, zaključujemo, dakle, da, budući da je

41. S m isao : g rd n ja jc, d ak le , bila o p rav d an a ko lik o je b ila iz re č en a n joj kakva je b ila a n e kakva jest. Lastavica je p o g rčk o m e m itu n asta la o d d jev o jk e p o im e n u F ilo m ele .

42 . Tj. im prov izac iji.43. N a im e : isto kao P ro tagora. S u b je k t iz ričn e reč e n ice o kojo j ovisi zavisna koja

s lijed i jes t A ris to te l, izv o r C ice ro n o v .44. T v rd n ja sh o lijas ta jc b a r u p o g led u riječi »d jelo tvornost« p o g rešn a je r tu riječ

T u k id id u p o treb ljav a u V I 103 (D iels).

Gorgija onaj koji govori,45 (Platon upotrebljava) izraze iz (Gorgi- jine) postojbine jer ih on44 izgovara; bio je, naime, Leontinac.

28. PLATO Gorg. 453 A "A ko dobro shvaćam, kažeš [Gorgija] da je govorništvo tvorac uvjeravanja i da sva njegova djelatnost i bit teže tom cilju. 455 A Govorništvo, dakle, kako se čini, tvorac je uvjeravanja4* koje stvara vjerovanje, — ali ne sposobnost podučavanja, — što je pravedno a (što) nepravedno.

29- ARISTOT. Rhet. I~ 1. 1404a 24 A jer pjesnici, premda govore otrcane stvari, čini se da su baš zbog svog stila stekli sadašnju svoju slavu, zato je prvo nastao pjesnički stil poput onoga Gorgijinog. I sada većina neobrazovanih misle da se najljepše izražavaju oni koji tako (govore). SYRIAN. in Hermog. I 11, 20 Rabe [Dionys. Halic. de imit. 8 p. 31, 13 Us.] Gorgija je pjesnički način govora prenio na političke govore smatrajući da govornik ne treba da bude jednak običnim 4’ (piscima). Lizija pak učini obrnuto itd. Na istome mjestu I 10, 13 [7 p. 30, 20 Usp.l

30. CIC. Orat. 12, 39 (lat.) Kažu da su te !0 [antiteze, parizoze itd.] prvi [85 A 2. 3] upotrebljavali Trazimah Halkedonac i Gorgija Leontinac, zatim Teodor Bizanćanin i mnogi drugi koje Sokrat u Fedru naziva »vještacima riječi« [usp. 80 A 26].

31. — — 49, 165 (lat.) Prvi koji je težio tom razm jeru51 (članova) bio je, (kako) doznajemo, Gorgija.

32. — — 52, 175 (lat.) Pronalazač (ritma) bio je Trazimah čiji su svi sačuvani (radovi) napisani uz pretjeranu (upotrebu) ritma. Ustvari.. . uzajamno razmjerni (članovi)52, (članovi) sličnih završetaka55 i u opoziciju stavljene suprotne (rečenice)54, koje se same od sebe, bez svijesne namjere, većinom razrešuju u ritmičke klauzule, prvi je otkrio Gorgija, ali ih je on upotrebljavao bez (pravog) osjećaja za m jeru .. . 176 Gorgija je pak bio nezasitan (u upotrebi) te vrste55 i tim ukrasima (tako je, naime, on sudio (o njima)) služio'IV Tj. na to m e m jestu .\(). T j. G orgija .47. G ovori S o k ra t G orgiji.4H. S m atra se da su K o rak s i T iz ija p rv i d e fin ira li g o v o rn iš tv o k ao »tvorca uv jera

vanja«.Tj. p ro zn im .

*)(). N aim e s tilsk e ili re to ričk e figure.I I . T j. s im etriji.

Parizoza.VI, P a ro m o ja (srok , rim a).34, A n titeza .IV N aim e, r itm iz ira n o s ti govora.

G O R G I J A 261


se preko svake mjere. Izokrat, m eđutim , prem da je kao mladić slušao u Tesaliji Gorgiju već kao starca, upotrebljavao ih je već um jerenije. DIONYS. Isae. 19 (grčki) Imajući na um u da nitko nije uspio nadm ašiti Izokrata u pjesničkom načinu izražavanja i u tom uzdignutom i dojm ljivom stilu, m imoišao sam svijesno one za koje sam znao da su bili manje uspješni u tim (stilskim) oblicima: Gorgiju Leontinca, jer sam vidio da krši norm e uobičajene’6 (jezične upotrebe) i da na m nogim mjestima postaje djetinjast.

33. A TH EN . V 220 D Njegov [Antistenov] Politički razgovor sadrži napad na sve atenske demagoge a A rhelaj na govornika Gorgiju.

34. CLEM. Strom. VI 26 [II 443, 4 St.l Melesagoru [FHG II 21 ] su plagirali povjesničari Gorgija Leontinac’7 i Eudem Nakša- nin [FHG II 20l a osim njih (i) Bion Prokonežanin [FHG II 19l.

35. PHILOSTR. Ep. 73 [II 257, 2 ed. Teubn.] O dlični i brojni bijahu poštovaoci Gorgije; najprije Grci u Tesaliji, kod kojih je bavljenje govorništvom dobilo naziv »gorgijanje«; zatim svi H eleni, pred kojima jc u O lim piji, s postolja hram a, održao govor protiv barbara. Priča se da jc i Milcćanka Aspazija Gorgijinom (m anirom ) izbrusila Periklov jezik. Nije nepoznato da Kritija i Tukidid od njega posjeduju uzvišenost i dostojanstvenost, ali su ih prilagodili svome (stilu), jedan radi blagorječivosti, drugi radi snage. I sokratovac Eshin, kojim si se netom bavila [obraća se Juliji], koliko je otvoreno profinjivao svoje dijaloge, nije oklijevao upotrebljavati G orgijinu m aniru u svome govoru o Targeliji; kaže, naime, ovako nekako: »Milećanka Targelija, došavši u Tesaliju, postade ljubavnicom A ntiohu Tesalcu koji je kraljevao svim Te- salcima.« Izražavanje kratkim i kao odsječenim rečenicama i (neposredni) pristup tem i iz G orgijinih govora uobičajeni su kod m nogih (pisaca), a najvećma u epskom ciklusu.”

56. D o s lo v n o : o tač k e , t ra d ic io n a ln e .57. T a o p a sk a n e m a te m e lja : v. C . M iille r, F H G II p. 22 (U n te rs te in e r) .58. N e m o ž e se o d n o s it i n a s ta r i e p sk i c ik lu s , n e g o se m o žd a m is li ili n e k a p o h v ala

►krugu« e p s k ih p je sn ik a ili n a p ro s to e p s k e p je s n ik e u o p ć e . A p o s ta z a i p ro sb o le n e p o jav lju ju se u h o m e rs k im e p o v im a .

G O R G I J A 2 6 3

B. FRAGM ENTI

GORGIJINA RASPRAVA -O NEBIĆU ILI O PRIRODI.”

1. ISOKR. 10, 3 Ta kako bi bilo moguće nadm ašiti Gorgiju, koji se odvažio tvrditi da nijedno od bića ne postoji, ili Zenona, koji je pokušavao dokazivati da je isto moguće i opet nem oguće.6015, 268 . . . učenja drevnih mudraca, od kojih jedan reče da je mnoštvo bića neizm jerno, . . . Parm enid i Melis (da je) jedno, a Gorgija (da ne postoji) uopće nijedno.

2. OLYMP. IN PLAT. G O RG . p. 112 Jahn Nesum njivo je i Gorgija napisao svoju ne baš neduhovitu raspravu 0 prirodi za i 84. olim pijade (444—li.

3- SEXT. adv. m ath. VII 65 i dalje Gorgija Leontinac pripadao je istoj skupini kao (oni filozofi) koji su porekli kriterij61, ali ne na tem elju istog smjera (mišljenja) kao Protagora i njegovi (sljedbenici). U spisu 0 nebiću ili o prirodi razvija on, naim e, tri temeljne postavke (koje se) redoslijedom nadovezuju (jedna na drugu). Jedna je i prva da ništa ne postoji, druga da ako i postoji nešto, za čovjeka je nespoznatljivo, a treća da ako i jest spoznatljivo, ni na koji način ne može se saopćiti niti učiniti razumljivim našim bližnjima. (66) Do zaključka, dakle, da ništa ne postoji dolazi on na ovaj način: ako, naim e, (nešto)6'1 postoji, onda postoji ili biće ili nebiće ili kako biće tako i nebiće. Ali niti postoji biće, kako će dokazati, niti nebiće, kako će (nas) uvjeriti, niti (istovremeno) biće i nebiće, kako će i to pokazati. Prem a tom e, ništa i u* postoji. (67)6’ Nebiće nikako ne postoji. Je r ako postoji nebiće, istovrem eno će postojati i nepostojati; koliko ga, naim e, m islim o Ii no postojeće, neće postojati, a koliko nebiće postoji, (ono) će, naprotiv, postojati. Ali po tpuno je besm isleno da nešto istovremeno postoji i ne postoji. Dakle, nebiće nikako ne postoji. I na ilingi način: ako postoji nebiće, neće postojati biće. Je r to je dvoje (uzajamno) isključivo i ako je nebiće steklo postojanje, biću će

V), P r ije p o rn a je id e n tič n o s t sp isa 0 nebiću i 0 prirod i.M). N a im e , d a su is te p ro p o z ic ije m o g u će i n e m o g u ć e u isti čas.M Tj, k r ite rij o b je k tiv n e sp o z n a je .u j , D o d a ju B ek k er, M u ts c h m a n n , D ie ls , a li n e U n te rs te in e r .<•' Prvi d io G o rg ijin a d o k a z iv a n ja o to m e d a n iš ta n e p o s to ji b o lje jc i p re c iz n ije

iz lo žen u s p is u a n o n im n o g a u to ra (v je ro ja tn o I s t. n .e.) D e M elisso, K e n o p h a n e vi Ciorgia k o ji se u ru k o p is im a p o g re š n o p r ip is u je A r is to te lu . V . n a k ra ju ovo g fragmenta.


pripasti nepostojanje. Ali nepostojanje bića je isključeno; (stoga}'1' i nebiće neće postojati. (68) Ali niti biće ne postoji. Je r ako biće postoji, ili je vječno ili nastalo ili istovrem eno vječno i nastalo. Ali niti je vječno, niti nastalo, niti oboje, kako ćem o pokazati. Dakle, biće ne postoji. A ko je, naime, biće vječno (jer odatle treba započeti), nem a nikakav početak. Ta sve što nastaje ima neki početak, ali vječno, budući da nije nastalo, nem a početka. A ono što nem a početka neizm jerno je45. Ali ako je neizm jerno, onda nije nigdje. Je r ako je negdje, onda je ono u čem u je4'’ različito od njega, a tim e biće više neće biti neizm jerno jer je obuhvaćeno nečim drugim . Je r ono što obuhvaća veće je od onoga što je (njime) obuhvaćano; od neizm jernoga ništa nije veće; stoga neizm jernoga nigdje nema. (70) M eđutim , biće nije obuhvaćano ni sam im sobom . Tada će, naim e, biti isto ono što obuhvaća i ono što je obuhvaćano i biće će postati dvojako: p rostor i tijelo. Ono »u čemu« jest prostor, a ono »u tome« tijelo. Ali to je besmisleno. Dakle, biće nije u sebi sam om e. Stoga ako je biće vječno, neizm jerno je; ako je neizm jerno, nije nigdje; a ako nije nigdje, onda ne postoji.67 Ako je, dakle, biće vječno, uopće nije biće. (71) Ali biće ne m ože biti n iti nastalo. A ko je, naim e, nastalo, nastalo je zacijelo ili od bića ili od nebića. Ali od bića nije nastalo: jer ako postoji, nije (tek) nastalo nego već jest. A niti od nebića (nije moglo nastati): nebiće, naim e, ne m ože ništa proizvesti, jer ono što je (od nečega) proizvedeno mora im ati udjela u (stvarnom) postojanju. Prem a tom e biće nije niti nastalo. (72) Po tim istim razlozima (nije moguće) niti oboje, (da je biće istovrem eno) vječno i nastalo; jer to (dvoje) uzajamno se ukida, pa ako je biće vječno, nije nastalo, a ako je nastalo, nije vječno. Dakle, ako biće nije niti vječno niti nastalo niti oboje, biće ne može postojati. (73) Ili na drugi način: ako (biće) postoji, ono je ili jedno ili m nogostruko. Ali niti je jedno niti m nogostruko, kako će biti dokazano; dakle, biće nc postoji. Ako je, naime, jedno, ili je određene količine, ili je (prostorno) cjelovito, ili je veličina, ili je tijelo. Ali

6 4 . D o d a o B ck k cr.65 . G o rg ija o v d je p o g re š n o »iz v r e m e n s k e b e s k o n a č n o s ti izv o d i p r o s to m u o p iru ć i

se n a d v o z n a č n o s t riječi 'n e iz m je r n o ’« (N e s tle ; tak o i C a p c lle ) ; a li za M elisa (30 B2) » v ječnost n u ž n o im p lic ira b e z g ra n ičn o s t« (M o n d o lfo , Levi, U n te rs te in e r ) a t re b a im a ti n a u m u i to k a k o je u m iš lje n ju g rč k ih f ilo zo fa č e sta »po v ezan o st p r o s to r n ih i v r e m e n s k ih po jm o v a« (M o n d o lfo , U n te rs te in e r ) .

66 . T j. p ro s to r .67 . K riv i z a k lju čak , ali v. b ilj. 65 .

G O R G I J A 2 6 5

što god od toga bilo, nije jedno, nego ako je određene količine, bit će djeljivo, ako je (prostorno) cjelovito, bit će rastavljivo (na dijelove); isto tako ako se zamišlja kao veličina, neće biti nedjeljivo, a ako je tijelo, bit će trojako: im at će i duljinu, i širinu, i visinu. No besm isleno je tvrditi da biće nije ništa od toga. Prem a tome, biće nije jedno. (74) Ali nije niti m nogostruko. Ako, naime, nije jedno, nije niti mnogostruko*1*: jer m nogostrukost je jedinstvo pojedinačnih (predmeta). Stoga, kad se poriče jedno, ujedno se poriče i m nogostrukost. Nego doista iz rečenoga je očigledno da ne postoji niti biće niti nebiće. (75) A da ne postoji niti oboje, i biće i nebiće, lako je izvesti. Ako, naime, nebiće postoji i biće postoji, nebiće će, u pogledu postojanja, biti isto što i biće, pa zbog toga nijedno od toga (dvoga) ne postoji. Da nebiće ne po stoji, (u tom e smo) se složili. S druge strane, dokazali sm o da je biće iste (biti) kao ono:69 dakle i samo neće postojati. (76) Međutim , ako je biće iste (biti kao) nebiće, ne može postojati oboje. Iz toga slijedi da ništa ne postoji. Ako, naime, niti biće ne postoji niti nebiće niti oboje, — a osim tih ne m ože se zamisliti nikakva (druga alternativa), — ništa ne postoji.

(77) Kao sljedeće treba dokazati da ako i nešto postoji, čovjek to ne može spoznati niti zamisliti. Ako, naim e, mišljeno, tvrdi Gorgija, stvarno ne postoji, niti biće se ne m ože misliti.70 I sasvim razložito (to tvrdi): jer baš kao što, ako je m išljenom e pripisana bjelina, pa se onda bjelina m ože misliti, tako ako mišljeno ne postoji, nužno će proizaći da ono što postoji ne m ože biti m išljeno. (78) Stoga jc ispravan i dosljedan (zaključak): »Ako m išljeno ne postoji, ono što postoji ne može se misliti.«71 A baš mi- šljeno (odavde, naim e, treba započeti (dokazivanje)) ne postoji, kuko ćemo dokazati; dakle ono, što postoji ne može se misliti. I nadalje: sasvim (je) očigledno da mišljeno ne postoji. (79) Ako, nnime, m išljeno postoji, (onda) postoji sve što je mišljeno i to mi koji god to način netko zamisli. A to je apsurdno; [a ako jest, loše (je)I.7'. Naim e ako netko misli čovjeka koji leti ili kola koja voze po m oru, ne leti odm ah čovjek niti kola voze po m oru. Stoga

(>H, K riv i z a k lju č ak (C apelle).69 . Tj. n eb iće .70. K riv i z a k lju č ak (C apelle ), ali v. U n te rs te in e r u z is to m je s to ./ I . K riv i z a k lju č ak (C apelle ), ali v. U n te rs te in e r u z is to m je s to .72, I /b a c io B ek k er.


mišljeno ne postoji.7’ (80) Osim toga, ako mišljeno postoji, ono što ne postoji neće (moći) biti pomišljeno.74. Je r suprotnim (stvarima) pridijeva se (predikacija) suprotnoga, a onom e što postoji suprotno je ono što ne postoji. Zato općenito vrijedi (postavka): ako biću pridajemo (predikat) da (može) biti mišljeno, nebiću će biti pridan (predikat nemogućnosti) da bude mišljeno. Ali taj je zaključak besmislen: jer i Skila i Himera i mnogo drugoga, što ne postoji, može biti mišljeno. Dakle, ono što postoji ne može se misliti. (81) Kao što stvari koje vidimo nazivamo vidljivima zato jer ih vidimo i stvari koje čujemo čujnima zato jer ih čujemo, pa ne pobijamo vidljivo zato što ga ne čujemo niti zabacujemo čujno zbog toga što se ne vidi (jer svaku (stvarnost) treba prosuđivati po njoj primjerenom opažaju a ne po nekom drugom), tako i mišljeno, ako i ne bi bilo gledano vidom niti slušano sluhom, postojat će jer biva primano (sebi) primjerenom rasudnom moći. (82) Ako, dakle, netko zamišlja kola kako voze po moru, ako ihi ne vidi, mora vjerovati da postoje kola koja voze po moru. A to je besmisleno. Dakle, ono što postoji ne može se niti misliti niti spoznavati.

(83) Pa ako bi se i moglo (ono što postoji) spoznavati, ne (bi se moglo) drugome saopćiti. Ako su, naime, (stvari), koje postoje izvan (nas), vidljive i čujne i uopće opažljive ćutilima, a od tih su vidljive zamjetljive vidom a čujne sluhom, a ne obrnuto, kako ih, dakle, možemo drugome priopćavati? (84) Jer (sredstvo) kojim priopćujemo jest riječ 7S a riječ nije stvar koja postoji; prem a tome ne priopćujemo bližnjima ono što postoji nego riječ koja je različita (od samih) stvari. Kao što, dakle, vidljivo ne može postati čujno i obrnuto, tak ono što postoji, budući da postoji izvan (nas), ne može postati našom riječi. (85) A budući da (vanjska stvar) nije riječ76, ne može se (neposredno) objaviti drugome. Riječ,77 međutim , kaže,7* nastaje od stvari koje izvana nalijeću na nas, što će reći, od sjetilnih iskustava; jer nailaskom okusa (nekog jela ili pića na naše osjetilo za okus) nastaje u nama riječ koja iskazuje

73. Z a k lju č a k je ovako sasvim o p ć e n ito , naravno , n e isp rav an ; treb a lo je zak ljučiti: s toga n e p osto ji sve š to je m iš lje n o (C apelle): ali v. U n te rs te in e r u z isto m jesto.

74. K riv i zak ljučak , ali V. U n te rs te in e r u z isto m jesto .75. Logos.76. Tj. n e m o ž e b iti id en tičn a s riječi.77. N a im e , sad rža jem isp u n je n a riječ, riječ k ao opažaj ili po jam .78. Tj. G orgija .

o toj kakvoći, a utiskom boje riječ za boju. Ako se to (tako dešava), ne nagovješćuje (nam) riječ vanjsku (stvar), nego vanjska (stvar) postaje pokazivač značenja riječi. (86) Osim toga, nije moguće tvrditi da na onaj način na koji postoje vidljive i čujne (stvari), tako (postoji) i riječ, tako da na temelju svog postojanja u stvarnosti može priopćivati o (predmetima) koji u stvarnosti postoje. Ako i (ima), kaže, riječ (neku) stvarnu opstojnost, ipak se (ova) razlikuje od (svih) ostalih (stvari) koje postoje, a u najvećoj mjeri razlikuju se vidljiva tijela od riječi. Drugim se, naime, organom zamjećuje ono što je vidljivo a drugim riječ. Riječ, prema tome, ne otkriva većinu (predmeta) koji postoje u stvarnosti kao što niti ovi ne objavljuju uzajamno jedni prirodu drugih. (87) Zbog takvih teškoća,” dakle, koje navodi Gorgija, propao je, koliko ovisi o njima, kriterij istine. Nije, naime, moguće da postoji kriterij za ono što niti postoji, niti se može poimati, niti se može drugome objasniti.

Sličan izvadak u [ARISTOT.] d. MXG. 5. 6. 979a 11 —980B2 I *° Sam Aristotel napisao je jednu monografiju Protiv Gorgijina učenja (DIOG. V 25).

4. PLATO Meno 76A i dalje [Menon i Sokrat] A što se (tiče) boje, kakvo (određenje) daješ, Sokrate? — Baš si drznik, Menone! Staru čovjeku namećeš (težak) posao odgovaranja dok se sam nećeš prisjetiti i reći što kaže Gorgija da je v rlina ... C Želiš, dakle, ila ti odgovaram na Gorgijin (način) kojim bi (me) ti najlakše mogao slijediti? — Želim; ta kako ne bih? — Ne tvrdite li [Mellon i Gorgija] po Empedoklu [i 307, 4] da (postoje) neka istjecanja i/, stvari? — Upravo tako. — I (da postoje) pore u koje i kroz koje prolaze isparavanja? — Svakako. — A od isparavanja jedna dii sc slažu s nekima od pora a druga da su manja ili veća? — lliiš je tako. — Ne (postoji) li možda i nešto što nazivaš vidom?

Da. — Iz toga »shvati što ti govorim!, (kako) je rekao PindarIII 105/6 Schr.’l: boja je, dakle, istjecanje iz stvari razmjerno vidu

/ ') A porija . C ap e lle : s p o z n a jn ih teškoća.III) T ešk o je razu m je ti zbog čega i p se u d o -A ris to te lo v p rik az G o rg ijin o g dokaz ivan ja

n ije u v rš te n u D ie ls -K ra n z o v z b o rn ik ; to v iše za to š to se d an as, za raz liku od n ek o ć , sm a tra da je n jeg o v p rik az bo lji n a m n o g o m jes ta a i u c je lin i o d Sek- hIovoga. V. A p e lt, C a logero , G ig o n , Levi, S ch m id . D ru g i m is le d a se najbolja p red o d ž b a o G o rg ijin u u m o v an ju m o že d o b iti p o v ez iv an jem o ba izvora: tako M ondo lfo , Jo e l, U n te rs te in e r . D ie ls jer i sam izd ao p seu d o - > A ris to te la ; nov ije izdan je k o d U n te rs te in e ra , Sofisti: te s tim o n ia n ze e fra m m e n ti,II, ^6 i dalje.

G O R G I J A 267

i (njime) opažljivo? — Čini mi se, Sokrate, da si izvrsno odgovorio. — Možda je odgovor formuliran na način na koji si na-

. vikao; a ujedno držim da razabireš da bi iz njega , mogao izvesti (i) što je glas, miris i mnogo drugo te vrste. — Sasvim tako. — Odgovor ti je, Menone, kao iz tragedije.*'

5.THEOPHR. de igne 73 p. 20 Gercke (Progr. Gryph. 1896) (Razlog tome) što se od Sunca pali vatra prelamanjem (zraka) na površini zrcala [što jc problem]*' (a približuje se zapaljivoj (tvari)), a što se od vatre ne pali, uzrok (je) sićušnost (Sunčevih čestica)i (to) što se prelamanje neprekidno pojačava; (vatra), naprotiv, ne posjeduje tu osobinu zbog različitosti (svoje prirode). Stoga (Sunčeva sila), koja uslijed svoga skupljanja i sićušnosti svojih čestica prodire u zapaljivu tvar, može je spaljivati, a (vatra), koja nema nijedno od tih (dvaju svojstava), ne može. (Vatra) se pali staklom, mjeđu i srebrom, obrađenima na određen način, a ne, kako tvrdi Gorgija i još neki drugi misle, zbog toga što vatra odlazi kroz pore.

NADGROBNI (GOVOR)

Usp. A 1 II 272, 7 i dalje B 27.

5a. [fr. 14 Sauppe Orat. Att. II 131]. ATHANASIUS Alexandr. Rhet. Gr. XIV, 180, 9 Rabe A treću (vrst) govorništva, koja pored podsmijeha pobuđuje samo povlađivanje dječaraca i koja je bestidno”' ulagivanje, uvedoše u praksu u stilu i neispravnom dokazivanju Trazimah i Gorgija i njihovi sljedbenici, koji se obilno poslužiše parizozom, ali nisu razabrali primjeren trenutak (za upotrebu) te stilske figure; a u mislima i u koncepciji stila (poslužiše se njome) mnogi drugi, pa i sam Gorgija, koji bijaše veoma umješan jer je upravo po tom načinu izražavanja u svome Nadgrobnom (govoru), kako nije bio kadar da kaže »jastrebovi«, rekao »živi gro

81. U izv o rn ik u o d g o v o r jc »tragičan« i taj sc a tr ib u t p rev o d i raz lič ito : »veličanstven, uzvišen« kao u M cn o n o v a u č ite lja G org ije i G o rg ijin a E m p e d o k la (O šerov), s ličn o »prekrasan« (S ch lc ierm aclie r); D ie ls vidi S o k ra to v u iro n iju zbog n e u o b iča jen e jez ičn e u p o tre b e a d a p ri to m e n e m a pov lađ ivan ja isp rav n o sti odgovora; p rem a W ilam o w itzu , o d g o v o r jc »en igm atičan , tam an«; p o G rim a lu e p ite t se ne o d n o s i na stil M e n o n o v o g o d ređ e n ja n ego n a sadržaj i n jeg o v u n e d o s ta tn o st (defin ic ija je »tragična« jer sk riva is tin u kao m aska g lu m ca , u m je s to d a ga pokaže u p u n o m svjetlu).

82 . Izbacio S ch n e id e r.83 . U n te rs te in e r : bezo b ličn o .


G O R G I J A 269

bovi«; ali mislima prekoračuje potrebno, kako i Izokrat svjedoči koji ovako veli: »Ta tko bi itd.?« [B li. [LONGIN.] O uzviš. 3,2 Zbog toga (razloga) ismijavani su i izrazi Leontinca Gorgije koji je pisao »Kserkso, Zeus Perzijanaca« i »Jastrebovi, živi grobovi«.

5b. [fr. 4 Sauppe Orat. Att. II I29l. PHILOSTR. V. S. I, 9, 5 [A 1 II 272, 14] Trijumfi nad barbarima traže hvalospjeve, oni postignuti nad Helenima tužaljke.

6 [5]. PLANUD. ad Hermog. V 548 Walz Dionizije Stariji, raspravljajući o Gorgiji u drugoj (knjizi svog djela) 0 stilovima, kaže ovo: »Nisam naišao na njegove sudske govore a na malo političkih i obrazaca (za držanje govora), ali (naišao sam) na više svečanih. A stil koji odgovara njegovoj govorničkoj maniri (bio mu je) ovakav (veliča Atenjane koji su se odlikovali u ratovima):

Ta što je nedostajalo tim muževima (od onoga) što muževi treba da posjeduju? I što je (kod njih) postojalo od onoga što ne treba da postoji? O da mogu izraziti (ono) što želim, o da želim (ono) što treba, skriven božanskoj kazni, izbjegavši ljudsku zavist! Jer bogodana bila je vrlina koju su oni posjedovali, ljudska-bila je (samo) sm rtnost: često su pretpostavljali blagu popustljivost krutoj pravednosti, često i (neugodnoj) preciznosti zakona ispravnost govora, jer su smatrali da je najbožanstveniji i najopćenitiji zakon: ono što je potrebno u (trenutku) potrebe govoriti i prešućivati, činiti (i propuštati)*4; u dvojem se usavršivši najvećma od onoga što je potrebno, razumu {i snazi),"’ onamo savjetom, ovamo činom , njegovatelji nepravedno nesretnih, kaznitelji nepravedno sretnih, osorni prem a korisnom, strastveni za doličnim, promišljenošću razuma uklanjajući nerazum nost (snage),86 nasilni prema nasilnima, pristojni prem a pristojnima, neustrašivi prema neustrašivima, strašni u (trenucima) strašnim. Kao svjedočanstvao tome podigoše znamenove za pobjede nad neprijateljima, po- i'nsne spomenike Zeusu, zavjetne zadužbine sebi, (oni koji bijahu) ne bez iskustva u urođenom (im) ratničkom zanosu, u zakonitoj ljubavi, u oružanom sporu, u miru, prijatelju ljepote, pobožni prema bogovima u svojoj pravednosti, puni strahopočitanja prema roditeljima u svojoj brizi za njih, pravedni pred sugrađanima u svome (nastojanju oko) jednakosti, odani prijateljima u svojoj lo-

IM. H o d ao Sauppe .HV D o d ao Foss.116. D o d ao S au p p e .

jalnosti. Stoga sada, kad su umrli, čežnja (za njima) nije umrla skupa (s njima), nego besm rtna u tijelima ne besm rtnim živi (za njima koji) ne žive.*7

OLIMPIJSKI (GOVOR)

Usp. A 1

7 [2]. ARISTOT. Rhet. I~ 14. 1414b 29 Proemiji svečanih govora razvijaju se iz pohvale ili pokude, kao što Gorgija (kaže) u Olimpijskom govoru: »O Heleni, dostojni da vam se dive mnogi!« Hvali naime one koji sazivaju narodne svetkovine.

8 [Ol. CLEM. Str. I 51 [II 33, 18 St.] A naše nadmetanje, po Gorgiji Leontincu, treba dvije vrline, sm ionost i m udrost; smionost u sukobljavanju s opasnosti, mudrost u spoznavanju prikladnoga.” Riječ, naime, kao proglas u Olimpiji, poziva svakoga koji hoće, ali ovjenčava (samo) onoga koji (nešto) umije.

8a [0]. PLUT. Coni. praec. 43 p. 144 B C Kad je govornik Gorgija pročitao Helenim a u Olimpiji govor o slozi, Melantije reče: »Ovaj nam daje savjete o slozi a nije uspio nagovoriti sebe, ženu i služavku kod kuće — (samo) tri (osobe)! — da budu složni.« Postojala je, kako se čini, neka Gorgijina ljubav prema slu- škinjici i ljubomora njegove žene prema njoj.

PITIJSKI (GOVOR)

9 [6l PHILOSTR. I 9, 4 [v. A l]

POHVALA ELEJCIMA

10 [7 I. ARISTOT. Rhet. T 14. 1416a 1 Takva” je, naime, Gorgijina Pohvala Elejcima; jer bez ikakva (prethodnog) zagrijavanja i (bez ikakve) predigre odmah započinje: »Elida, sretan grad.«


87. D iels je sm a trao da je to završe tak N adgrobnoga govora,88. K o n jc k tu ra Bernaysa. D ie ls (i N estle) im a »zamke« ali d o d a je u p itn ik . Riječ

p lig m a, k o jo m o n p oprav lja ovo u ru k o p is im a isk v aren o m je s to , zn ač i »ukrštanje no g u p ri h o d u ili rvanju«.

89. T ak o je k ra tak , n a im e p ro em ij toga govora.

G O R G I J A

GORGIJINA POHVALA HELENI”0

271

11. (1) Sklad51 (daje) gradu obilje hrabrih muževa, tijelu ljepota, duši” mudrost, djelu vrsnoća, govoru istina; a tome protivno (stvara) nesklad. Muža, ženu, govor, djelo, grad, ako ih prom atramo kao p redm et'1 dostojan hvale, hvalom treba častiti, a ako kao nedostojan, grdnjom kuditi; ta jednaka je pogreška i neukost grditi ono što je za pohvalu i hvaliti ono što je za pokudu. (2) (Zadaća je jednoga) istog čovjeka da izrekne na pravi način ono što treba i da opovrgne91 one koji grde Helenu, ženu o kojoj je jednoglasno i jednodušno nastala kako svjedočanstvo pjesnika” koji su čuli’4, tako i (zao) predznak imena koje je postalo podsjetnik na (sudbonosne) događaje. A ja želim, davši neko racionalno objašnjenje (predanju), nju, koju bije loš glas, osloboditi optužbe, a one, koji je grde, dokazavši da govore neistinu i pokazavši istinu, osloboditi neznanja.

(3) No da je porijeklom i rodom prva od prvih ljudi i žena žena o kojoj je ovdje riječ, nije nepoznato niti malobrojnima. Poznato je da je od majke Lede, od stvarnoga oca boga a od prividnoga smrtnika, Tindareja ovamo a Zeusa onamo. Od ovih za jednoga se vjerovalo, jer je to bio, a za drugoga se pronio glas jer je (to) tvrdio.

(4) Potekavši od takvih (roditelja), dobi ljepotu kakva je u božica, koju primivši i ne sakrivši održi; nebrojene u nebrojenima žudnje ljubavne usadi i jednim tijelom mnoga tijela sabra junaka

()0. Radi se, zap ravo , o o b ran i. D an as v eć in a učen jak a više n e su m n ja u a u te n tič n o s t ovog i sljedećeg G o rg ijin o g svečanog govora.

' ) I , U izv o rn ik u sto ji k o sm o s, š to u grč. im a više zn ačen ja : m o že se u p o trije b iti na p o d ru č ju p o litik e i vo jn ištva, e s te tik e , filozofije i relig ije (Zcller). O v d je je u sv o jen o zn a če n je sk lada kao p o se b n o g s tan ja p o tp u n o g p r iro d n o g savršenstva (U n ters te in e r) .P o U n te rs te in e ru , d u ša ovdje zn ači is to š to i u m , kao često k o d p red so k ra to -vaca.

‘M. N eki ru k o p is i im aju isp red te riječi »i« a D ie ls usvaja tu ve rz iju ( » . . . d jelo , g rad i p o sao ...« ). Č uvan je s im e tr ije u k o n s tru k c iji go v o ri za g o rn ju verziju d ru g ih ru k o p isa , k o ju usvaja U n te rs te in e r .

'M. N eki u čen jac i, m e d u n jim a i D iels, m is le d a jc ovdje lak u n a u tek s tu koju p o p u n jav a ju na razn e n a č in e (D ie ls stavlja sam o točkice). Ip ak , U n te rs te in e r daje d o b a r sm isao tek sta bez p rc tp o stav ljan ja da u n jem u p o sto ji p razn in a .

'>'> O n o š to p jesn ic i ču ju , k o d G org ije p osta je p istis , »svjedočanstvo« ili čak »nep ogrešiva m u d ro st« (U n ters te in e r) .

96. Tj. za n je z in u slavu.


zbog uzvišenosti uznositih, od kojih jedni zadobiše veličajnost bogatstva, drugi blistav ugled drevnoga plemstva, treći krepčinu vlastite snage, četvrti moć stečene mudrosti; i dodoše svi zbog ljubavi pobjedoljubne i nepobjedivoga častoljublja. (5) Tko je, dakle, i zašto i kako utažio svoju ljubavnu žudnju dobivši Helenu, neću pripovijedati. Je r onim a koji znaju pripovijedati ono što znaju sadrži uvjerljivost ali zadovoljstvo ne donosi. Zato, vrijeme svojim govorom ondašnje sada preskočivši, do temelja (svoga) naumljenoga govora naprijed ću poći te ću izložiti razloge zbog kojih bijaše prirodno da je došlo do Heleninog puta u Troju.

(6) Jer ili odlukom Slučaja, naređenjem bogova i zaključkom Sudbine učini što učini, ili silom ugrabljena, ili riječima nagovorena, (ili ljubavlju osvojena)'7. Ako dakle zbog prvoga, zaslužuje da bude optuživan onaj koji je (uvijek) optuživan: volju božanstva, naime, ljudsko predviđanje nije u mogućnosti da ometa. Ta prirodni je (zakon) ne da jače biva ometano od slabijega, nego da se slabije (daje) upravljati i vući od jačega, te da jače vodi a slabije da slijedi. Bog je (biće) jače od čovjeka i silom, i mudrošću, i drugime. Ako, dakle, Slučaju i boginji” treba pripisati krivicu, Helenu treba osloboditi loša glasa.

(7) Ako je, opet, bila silom ugrabljena te protuzakonito nasilno odvedena i protiv pravde silovana, jasno je da je onaj koji (ju) je ugrabio krivo postupio a da jc ona, kao žrtva nasilja, doživjela nesreću. Zaslužuje, dakle, barbarin, koji se barbarskog pothvata poduhvatio, osudu i zakonom, i riječju, i djelom, tako da po zakonu bude beščastan, riječju da bude optužen, djelom da bude kažnjen. Ona, pak, koja je pretrpjela nasilje, bila lišena otadžbine i osirotjela (ostavši) bez (svojih) dragih, kako ne bi s razlogom postala predm etom žaljenja prije nego osvade? Jer onaj počini čin užasan, ona pretrpje; pravo je, zato, nju požaliti, njega zamrziti.

(8) A ako je riječ" bila (ta) koja ju je nagovorila i zavarala njezinu dušu, niti u tom slučaju nije teško sastaviti obranu i pobiti optužbe ovako. Riječ je velik moćnik koji sasvim sićušnim i posve nevidljivim tijelom izvršava najbožanstvenija djela; može, naime, i strah zaustaviti, i bol ukloniti, i radost izazvati, i sućut pojačati.

97. D o d a tak na m arg in i ru k o p isa ; n ek i n c usvajaju, n p r . U n te rs te in e r .98. N a im e , A fro d iti, bo/.ici ljubavi.99. U izv o rn ik u (ovdje i dalje) logos, š to k o d G o rg ije im a i z n ačen je »riječ« i »govor«.

G O R G I J A 273

A da je to tako, dokazat ću; (9) a treba to i mišljenju slušalaca pokazati; sveukupno pjesništvo smatram i određujem kao govor u stihu. U one koji ga slušaju uđe i jeza puna strave, i sućut mnogosuzna, i čežnja dragobolna. Kod sretnih događaja i neuspjeha tuđih djela i tijela duša posredstvom riječi doživi neki vlastiti doživljaj. Hajde da sada prijeđem na drugi argument! (10) Bogom nadahnute basme (čarobne riječi) pomoću riječi postaju dovoditelji užitka, odvoditelji boli; stapajući se, naime, s mišljenjem duše, moć je basme opčini, nagovori i izmijeni čarolijom. Pronađene su dvije vrste čarolije i magije, koje su izopačenje dušei opsjene mišljenja. (11) Koliki nagovoriše — i još nagovaraju — kolike (nebrojene ljude) u kolikim (nebrojenim stvarima) izmislivši lažljiv govor! Da doista svi imaju sjećanje o svim prošlim (događajima), (predodžbu)'00 o sadašnjima, predviđanje o budućima, ne bi govor, ostajući neprom ijenjen, podjednako z a v a ra v a o .A li ovako ne postoji jedan put niti za sjećanje na prošlo, niti za dokučivanje sadašnjega, niti za proricanje budućega. Stoga u većini stvari većina (ljudi) duši kao savjetnika nudi mnijenje. Ali mnijenje je nepouzdano i nepostojano i zato one, koji se njime služe, baca amo tamo u varljivim i nestalnim zastranjenjima.(12)'02 Koji, dakle, razlog priječi da bi bili mogli isto tako do Helene doći hvalospjevi kad nije više bila mlada kao što da je bila silom oteta? Ustvari, (snaga) uvjeravanja, od koje je potjecao njezin (način) mišljenja — i stvarno je nužno potekao —, ne sadrži prijekor, ali sadrži istu moć103. Jer riječ, koja je nagovorila dušu, prisilila je (onu) koju je nagovorila i da se pokori (onome) što se govori, i da odobri (ono) što se radi. (Onaj), m eđutim , koji /ju / je nagovorio, čini krivo ukoliko je izvršio prisilu, a ona, koja je bila nagovorena, ukoliko je bila riječju prisiljena, bez razloga

100. D o p u n io R eiske.101. S m isao je d a m n ije n je (doksa) n ije u s tan ju doći d o d ija lek tič k e s in te z e ; njoj

se su p ro ts tav lja logos, koji je sp o so b an p o m o ću iluzije (apatc), d a k le irac io n a ln im sp o z n a jn im č in o m , d o v esti s lu šao ce d o o d lu k e o d je lo v an ju , p r im je re n e o d ređ e n o j situaciji (U n te rs te in e r , C h . Segal).

102. P o če tak ove rečen ice u ru k o p is im a jc n erazum ljiv . U p rijev o d u je u sv o jen tek s t kako ga je isp rav io U n te rs te in e r . R azni p riređ ivač i tek s ta d a ju ra z n e d ruge verzije. D ie ls daje sa m o ru k o p isn i tek st, a kao v jero jatn i sm isa o n avod i u b ilješc i: k o ji, d ak le , razlog p riječ i d a p o m is lim o da bi H e le n a b ila d o šla jed n ak o ne sv o jev o ljn o (da je bila) n ag o v o ren a riječim a kao da je b ila s ilo m m o ćn ik a (siln ika?) u g rab ljen a ; ta m o g lo se v id je ti (snagu) uv jeravan ja k ak o svladava, o n o ko je n e m a izg led n u ž d e (tj. p rin u d e ), ali im a istu m oć.

103. M oć, n a im e , koja sc izjed n aču je s o n o m te n u ž d e (ili p rin u d e ).

na zlu je glasu. (13) (Što sc tiče činjenice) da uvjeravanje, pridruživši se riječi, također oblikuje dušu (onako) kako hoće, (ovo treba prim ijetiti): potrebno je (jasno) upoznati ponajprije rasprave filozofa prirode, koji, zamijenivši jedno mišljenje drugim pošto su (ono prvo) eliminirali, učinili da se nepouzdana i nejasna (stvarnost) otkriva očima m išljenja '01; drugo, uvjerljiva razlaganja (sudskih) govornika u kojim a jedan govor razveseli i uvjeri veliko m noštvo ako je umijećem napisan a ne po istini izrečen; (i)10’ treće, nadm etanja u filozofskim raspravama, u kojima se očitujei brzina misli, ukoliko čini lako prom jenljivim povjerenje u mišljenje. (14) U istom je odnosu moć riječi prem a stanju duše (kao)i propisivanje lijekova prem a prirodi tijela. Kao što jedan od lijekova istjeruje jedne sokove iz tijela, a drugi druge, i (kao što) jedni prekidaju bolest a drugi život, tako i jedni od govora rastuže, drugi razvesele, treći uplaše, četvrti pak usade u slušaoce sm ionost, a peti nekom rđavom uvjerom zatruju i ureknu dušu.

(15) A da ona, ako je bila riječju nagovorena, nije učinila nikakvu krivicu, nego je (slučajno) zapala u nepovoljan (položaj), bilo je rečeno. Četvrti pak uzrok razložit ću četvrtim razlaganjem. Je r ako je ljubav bila (ona) koja je to uradila, nim alo teško izbjeći će 10,11 optužbu zbog krivice za koju se kaže da ju je počinila. Naše, naime, vidne percepcije nem aju onu prirodu koju mi želimo, nego onu koja je svakoj (svojstvena). Ustvari, posredstvom vida duša prim a otiske i na (svoj) karakter. (16) Na primjer, kad vid prom atra likove neprijatelja i '00 neprijateljski ukras od mjedii željeza na neprijateljskom oružju, jednom za obranu, drugom za napadaj, sm uti se odm ah ”” i sm utit ćc dušu tako da često, prem da budućnost (ne)10" sadrži opasnosti, bježimo prestravljeni. Je r snažno se usađuje'09 istina '09 tog izlaganja"0 zbog straha izazvanog pogledojn, koji, kad se jednom pojavi, učini da se odrek

104. Ili: m a š te ko ja im a m o ć sh v aćan ja (U n te rs te in e r) .105. N e m a u g lav n im ru k o p is im a ; d o d a n o p re m a m la d im a .1 0 5 .aT j. H e le n a .106. V e z n ik *i« izb a c u je D ie ls s lije d e ć i Blassa. P r ije v o d s lije d i U n te rs te in e ra .107. N a im e , vid .108. I ovo je m je s to u ru k o p is im a n e ra z u m ljiv o a D ie ls se o g ra n ič u je sa m o n a to

d a isk v a re n o s t tek s ta o z n a č i n a u o b ič a je n n a č in . P r ije v o d s lije d i p o p rav k e U n te r s te in e ra i d ru g ih ; n e g a c iju u z a g ra d a m a u n io je U n te r s te in e r p re m a m la đ im r u k o p is im a . V. i D ie lso v u b ilje šk u u k r it ič k o m a p a ra tu .

109. P re m a g lav n o j ru k o p is n o j t ra d ic iji; k o n je k tu re k o je u n o s i ili u sva ja D ie ls n isu p o tre b n e .


nem o '" i onoga što se na tem elju zakona prosuđuje kao lijepo (držanje)” 2, i onoga što se na tem elju pravde vrši kao hrabar (čin)"2. (17) Neki, osim toga, čim ugledaju strašan prizor, odm ah napuštaju i zamisao koju posjeduju u tom trenutku; tako gasi i istjeruje strah razboritost. Mnogi zapadoše u neugodne bolesti, strašne napore i neizlječiva m ahnitanja: do te mjere vid je usjekao u njihovu svijest slike događaja koje su vidjeli. Mnogi prizori stravičnih (prizora) ostavljaju se po strani, ali (tima) koji su ostavljani po strani analogni su (o n i)" ’ koji su govorom prikazivani. (18) S druge strane slikari, kad od mnogo boja i (ljudskih) tijela (uspijevaju) izraditi jedno tijelo i oblik, razveseljuju vid; a pravljenje kipova ljudi i izrađivanje kipova bogova slatku bolest'"1 pruži očima. Tako priroda nekih prizora stvara vidu tugu, a (priroda drugih čini da ga obuzima) žudnja. S druge strane mnogi prizori u m noge usađuju ljubav i žudnju za m nogim djelim a i tijelima. (19) A ko je, dakle, H elenino oko, ushićeno A leksandrovim tijelom, izazvalo želju i žudnju za ljubavlju u njenoj duši, što je (u tome) čudno? A ako je o n a " ’ božanstvo,"'’ kako bi mogao biti u stanju (onaj) koji je od nje slabiji odbiti i od sebe odvratiti božansku snagu bogova? A kako je bolest ljudskog (porijekla) i greška duše iz neznanja, ne treba da bude kuđena kao krivica nego treba da bude sm atrana nesrećom ; ta došla je kako je došla, zamkama duše a nc naum om razuma, nesm iljenošću ljubavi a sredstvim a umijeća.

(20) Kako, dakle, treba ocijeniti kao opravdanu pokudu H elene kad ona, bilo da je bila obuzeta ljubavlju, bilo da je bila nagovorena riječju, bilo da je bila ugrabljena silom, bilo da jc bila prisiljena božanskom prisilom, učinila što je učinila, u svakom slučaju (posvema) izmiče optužbi?

(21) O dstranili (svojim) govorom loš glas od (jedne) žene, ostadoh vjeran načelu što ga sebi postavih na početku govora, poku

1 10. P o p rav ak U n tc rs tc in c ra p re m a n e k im m la d im ru k o p s im a ; D ie ls n e m a .111. G rč k i iz v o rn ik im p lic ira : d a se o d re k n e m o je r s m o zasić e n i. B ek k e ro v a (kod

D ic lsa) i o s ta le k o n je k tu re n isu p o tre b n e .I I / , l lu d u ć i d a se rad i o s itu ac iji u ra tu , o p ra v d a n o je d o p u n ja n je p rid je v a im e n ic a m a

»držanje« i »čin«.I l i , D o d a n o p re m a d v a m la đ a ru k o p isa (D ie ls , U n te rs te in e r) .IM . D o b re e o v a k o n je k tu ra ; D ie ls n e m a .115. Tj. ljubav .1 16. N e p o tre b n a je d o p u n a te k s ta k o ju o v d je u v o d e B lass, R e isk e , D o b re e ,

D iels .

G O R G I J A 2 7 5


šah raspršiti nepravdu pokude i neukost m nijenja, prohtje (mi se) napisati ovaj govor kao pohvalu H elene a kao igrariju svoje (mašte).

OD ISTOGA (PISCA) OBRANA PALAMEDOVA"63

11a. (1) O ptužba i obrana ni(su) odlučivanje o sm rti; ta priroda je očiglednim glasanjem izglasala (o tom e svoju odluku) na štetu sviju sm rtnika onoga dana u koji se (svaki od njih) rodio. Ulog u igri je, (umjesto toga) beščasnost i čast: da li treba da um rem prirodnom (smrću) ili da um rem nasilnom (smrću) uz najteže pogrde i najsram otnije optužbe. (2) Pri postojanju tih dviju (alternativa) jedna je po tpuno u vašoj vlasti, druga u mojoj: što je (stvar) pravde u mojoj je, što je (stvar) sile u vašoj. Ta osuditi me na sm rt moći ćete, ako (to) budete htjeli, lako; im ate naim e vlast nad takvim (sredstvima sile) nad kojima je ja uopće nem am . (3) Da je, dakle, tužilac Odisej, bilo pouzdano znajući da izdajem H eladu barbarima, bilo na neki način misleći da je to tako, podnosio (tu) optužbu iz dobrohotnosti prem a Heladi, bio bi izvrstan čovjek; ta kako ne bi gdje spasava otadžbinu, roditelje, svu H eladu, a uz to još i kažnjava krivca? Ali ako je iz zavisti ili spletkarenja ili zlobe sastavio tu optužbu, kao što bi iz onih (razloga) bio odličan čovjek, tako (bi iz ovih bio) najpokvareniji čovjek. (4) A kad već (kanim) govoriti o tom e, odakle da započnem ? Sto da prvo kažem? Kojom (točkom) obrane da se pozabavim? Nedokazana optužba izaziva, naim e, očevidnu prepast, a (u slučaju) prepasti riječ"7 nužno ne nalazi pravi pu t osim ako ne (treba da) naučim od same istine i od sadašnjeg teškog položaja, učitelja

1 16.a) J e d a n o d h e le n s k ih ju n a k a p o d T ro jo m , čo v jek g e n ija ln e in v e n c ije : p o trad ic iji tv o ra c n e k o lik o s lova g rč k o g a lfab e ta , iz u m ite lj ig re d a m e i a s tro lo g ije itd . K ad je O d ise j p o k u šav ao izb jeć i o b a v e zu d a sc p r id ru ž i p o h o d u n a T ro ju (tek se o ž e n io i d o b io s in a T e lc m a h a ) s im u lira ju ć i lu d ilo (u p re g a o je u p lu g vo la i jarca i s ijao u b raz d e sol), P a lam e d g a je p ro z re o (stav io je n jeg o v o g sinčića u b ra z d u isp re d O d ise ja , a ovaj je paž ljiv o p o d ig ao p lu g i p r e n io ga p rek o d je te ta p o k azav ši tak o d a n ije lud). D a sc o sv e ti, p o d T ro jo m je O d ise j k r iv o tv o re n o to b o ž n je P r ija rn o v o p ism o , k o jim se P a la m c đ u o b ećav a z la to ako izd a H e le n e , p o d m e tn u o P a la m c đ u a u n jeg o v u jc š a to ru , O d ise je v o m zaslu g o m , b ilo n a đ e n o z la to . H e le n i n a to P a lam e d a k a m e n o v a še . P a lam e d o v je o tac N a u p lije k a sn ije o sv e tio s in o v u s m r t . H e le n sk u je m o rn a r ic u , k ad se vraćala o d T ro je , laž n im v a tre n im s ig n a lim a n a v u k a o d a n a le ti n a s tje n o v itu o b a lu o to k a E u b e jc . » P a lam cd o v a ob ran a« g o v o r je o p tu ž e n ik o v u f ik t iv n o m s u d sk o m p o s tu p k u k o jim se o n b ra n i o d n a v o d n e izdaje.

117. L ogos, i riječ i govor.

G O R G I J A 277

za m ene većma opasnih nego sposobnih da (me) vode. (5) Da me, dakle, tužilac ne tuži pouzdano (znajući)"’ , pouzdano znam ; ta pouzdano sam svijestan da ništa takvo nisam učinio; a ne znam niti kako bi netko mogao znati da postoji nešto što se nije dogodilo. A ako je podnosio tužbu misleći da je to tako ,"9 pokazat ću vam dvostrukim načinom da ne govori istinu; jer niti da mi se prohtjelo, ne bih se mogao poduhvatiti takvih djela, niti bi mi se prohtjelo, da mogu.

(6) Najprije ću se pozabaviti tom tvrdnjom da (je) nem oguće da sam to radio. Trebalo bi, naim e, da se najprije zbude neki začetak izdaje, a začetak bio bi neki dogovor; nužno je, naim e, da naum ljenim djelim a prethode neki dogovori. Ali kako bi m oglo doći do dogovora ako nije bilo nekog sastanka? A na koji bi način bilo moglo doći do sastanka ako niti je on poslao nekoga k m eni, niti je došao (n e tko )"” od m ene k njem u? Je r niti napisana vijest ne dolazi bez onoga koji je nosi. (7) Ali (uzmimo) da jc to 12' m oglo nastati dogovorom ; i evo, sastajem se s n jim e '" ja i sastaje se on sa m nom na nekakav n ač in "3. Tko sam ja i s kim e (se sastajem)? H elen s barbarinom . A kako ga (mogu) slušati i govoriti (mu)? Da li sam s (njime) samim? Ma nećem o jedan drugom e razum jeti riječi. Nego preko tum ača? Pojavljuje se, dakle, treći svjedok onoga što treba da ostaje sakriveno. (8) Ali neka i to bude prem da nije bilo. Bilo bi trebalo poslije toga izmijeniti jamstva. Što bi, dakle, bilo jamstvo? Možda zakletva? Ta tko bi imao povjerenja u m ene izdajicu? Nego taoci? Koji? Na primjer, da sam ja dao brata (drugog, naime, (taoca) nisam imao) a barbarin nekoga od svojih sinova; to bi, naim e, bilo najčvršće jamstvo m eni od njega i njem u od m ene. A li da se to događalo, svima vama bilo bi vidljivo. (9) Reći će tko da smo novcima davali jamstvo, on dajući a ja primajući. Da li, dakle, s malo (novaca)? No nije vjerojatno da se prim a malo novaca za velike usluge. O nda s m nogo (novaca)? Ali kojim su sredstvom bili prenijeti? Kako bi ih (jedan)"'1 (čovjek) bio mogao prenijeti?

118. D o d a o R c isk c .119. N a im e , d a sa m p o č in io izdaju .120. D o d a o Blass.121. N a im e , zav jera o izdaji.122. T ro ja n s k im k ra ljem P ri jam o m .12 i. D ie ls : — n a k o ji n a č in ?124. D o d a li S te p h a n u s i K cil.


Ili (su ih prenijeli) m nogi? Ta da su mnogi prenosili, mnogi bi bili svjedoci zavjere, a da je jedan prenosio, ne bi baš bio mogao m nogo nositi. (10) Da li su (ga) nosili danju ili noću? Ali m noge su i guste straže, kroz koje nije moguće proći neopažen. A danju? Pa baš je (dnevno) svjetlo neprijatelj takvim (pothvatima). No neka bude! Ja sam, dakle, izašao i prim io (novac) ili je onaj, što (ga) je nosio, ušao? Obje su (alternative) neodržive. Primivši (ga), kako bih (ga) bio mogao sakriti i od onih unutra i od onih vani? Kako bih ga bio mogao m etnuti? I kako bih (ga) bio mogao sačuvati? Da sam (ga) upotrebljavao, bio bih otkriven, a da (ga) nisam upotrebljavao, kakvu bih korist od njega bio imao? (11) Pa i neka se, dakle, (stvarno) dogodilo (ono) što se nije dogodilo! Sastasmo se, porazgovarasmo, saslušasmo, novac primih od njih, prim ih (ga) krišom , sakrih. Trebalo je zacijelo raditi (ono) radi čega se to d o g o d i l o ' T a j je, m eđutim , (problem) još ner- ješiviji od onoga što sm o (ga) spom enuli. Je r dok sam (to)127 radio, radio sam sam ili s drugima. No to nije posao za jednog (čovjeka). O nda s drugim a? (S) kojima? O čito sa suurotnicim a. Da li sa slobodnim a ili s robovima? Ta družim se s vama koji ste slobodni. Tko je, dakle, od vas znao (za to)? Neka kaže! A robovima kako da se ne (uskrati) povjerenje? Ta (ili)12" od svoje volje optužuju (u želji) za slobodom, ili od nužde pod mukam a. (12) Ali kako bi pothvat bio mogao b it i '29 izveden? O čito bilo bi trebalo uvesti1’" neprijatelje jače od vas; a to (je) nemoguće. Kako bih ih bio (uopće) mogao uvesti? Da li kroz vrata? Ali nije moje niti da (ih) zaključavam niti otključavam nego zapovjednici (vojske) odlučuju o tom e. Možda preko zidina (pom oću)'” ljestava? Zacijelo n e '32. Ta sve su p u n e '” stražara. Možda razvalivši (prolaz u) zidinama. Pa to bi svima bilo vidljivo. Ta pod vedrim se nebom (ta /ovo je/ tabor!) život provodi pod oružjem, gdje (svi)1’1 sve vide i svi su od svih viđani. Dakle, za m ene bi bilo nemoguće na svaki način i na svakome mjestu sve (to) raditi.

125. N a im e , novac.126 . S p o ra z u m s T ro ja n c im a o izdaji h e le n s k e vojske.127. P r ip re m a o izda ju .128. D o d a o R e isk e .129. R u k o p is i: k a k o jc m o g ao b iti? P o p ra v io Blass.130 . N a im e , u ta b o r H e le n a .131. D o d a o R eisk e.132. P o slije » Z ac ije lo nc« D ie ls s tav lja s e m ik o lo n i d o d a je : »bio b ih zatečen«. N o

d o d a ta k je n e p o tre b a n .

G O R G I J A 279

(13) Razm otrite skupa (sa m nom ) i ovo! Radi čega bi mi se bilo isplatilo zaželjeti to raditi da sam to u najvećoj m jeri od sviju (i) bio u m ogućnosti? N itko, naime, ne želi badava izlagati se najvećim opasnostim a niti bifi najveći zločinac najperfidnijim zločinom . A radi čega? (I opet se vraćam na to.) Da li radi vladanja?'” Nad vama ili nad barbarima? Ali nemoguće je vladati nad vama koji ste toliko (brojni) i tako (slavni) i im ate sve u najvećoj (m jeri): vrline predaka, obilje novaca, junačke podvige, snagu uma, vlast kraljevsku nad gradovima. (14) A nad (barbarim a)?1’6 Pa tko će (mi je) predati? Kojom ću vojskom ja H elen pokoriti barbare, (ja) koji sam jedan (njih kojih je) m nogo? Nagovorom ili silom? Ta niti bi se oni htjeli dati nagovoriti, niti bih (ih) ja mogao prisiliti. Ali m ožda će predati drage volje (meni) po (mojoj) volji,'” za uzvrat kao plaću za izdaju? D oista bila bi velika ludosti povjerovati (takvoj razmjeni) i prim iti (je). Ta tko bi prim io robovanje um jesto vlasti, um jesto (položaja) najveće moći po tpunu podređenost? (15) Mogao bi tko reći da sam, zanesen žudnjom za bogatstvom i novcem, poduhvatio se toga.” " Ali novaca posjedujem u dovoljnoj mjeri a nikako mi (ga) nije potrebno mnogo; mnogo, naim e, novaca trebaju (oni) što mnogo troše, ali ne (oni) koji su jači od tjelesnih užitaka nego koji robuju užicim a i nastoje stjecati časti bogatstvom raskoši. A od toga u m ene nem a ničega. I)a govorim istinu, kao pouzdana svjedoka nudim (svoj) protekli život; (tom) svjedoku svjedoci bili ste vi. Živite sa m nom , zato to znate. (16) Pa niti radi časti ne bi se ni osrednje oprezan čovjek poduhvatio takv ih '” djela. Ta od vrline (pridolaze) časti, ne od opačine. A kako bi mogla pripasti čast izdajici H elade? O sim toga, ni časti nisam baš bio potreban jer sam bio čašćen (zbog zasluga vrijednih) najvećih počasti od (ljudi) vrijednih najvećih počasti, a od vas zbog m udrosti. (17) Nadalje: i zbog sigurnosti ne bi to netko uradio. Je r izdajica je neprijatelj svima: zakonu, pravdi, bogovima, ljudskom e m noštvu; zakon krši, pravdu razara, m noštvo kvari, božanstvo vrijeđa. K om e je život takav, pun najvećih

I 53. N a im e , z id in e .I M. D o d a o R e isk e .I i'S. T e k s t d o p u n io R eisk e.I 16, D o d a o S te p h a n u s .137. N a im e , v last.I 18. T j. izd a je H e le n a .I 19. S tra šn ih , z lo č in a č k ih .


opasnosti, (taj) nem a sigurnosti. (18) Ali m o žd a"” u želji da koristim prijateljima ili škodim neprijateljima? Je r upravo radi toga mogao bi tko počiniti krivicu. A m eni se posve suprotno dešavalo:141 prijateljima sam nanosio zlo, neprijateljim a koristio. I tako, to djelo nije sadržavalo stjecanje nikakvih dobara; s druge strane, nitko ne počinja nedjelo želeći da ga zadesi nevolja. (19) Preostaje još (pretpostavka) da sam (to) učinio (nastojeći) izbjeći neki (uzrok) straha ili nevolju. N itko, m eđutim , ne bi mogao reći da to im a neke (veze) sa m nom . Zbog tih, naim e, dvaju (razloga) svi čine sve, ili kad nastoje oko nekog dobitka, ili kad bježe od kazne. A lopovštine koje se počinjaju izvan tih (dvaju slučajeva) {(posljedica) su ludosti. No koliku)'4* (bih)1'" štetu činio sebi radeći to, nije nejasno: ta izdajući Heladu izdavao (bih)'4’ sebe, roditelje, prijatelje, ugled predaka, otačka svetišta, grobove, dom ovinu, najveću u H eladi. (Ono) što je najvrednije svima, to bih bio dao u vlast (onima) koji se ogriješiše (o nas). (20) A razm otrite i ovo. Kako život za m ene, da sam to učinio, ne bi bio (život koji) nije vrijedan da se živi? K am o bi trebalo da se sklonim ? Zar u H eladu? Da (ondje) platim kaznu (onima) o koje sam se ogriješio? Tko bi m e od (onih) koji su (od mene) zlo pretrpjeli štedio? Možda da ostanem kod barbara? Zanemarivši sve najveće (vrednote), lišen najljepše časti, provodeći dane u najružnijoj osramo- ćenosti, odbacivši napore koje sam za proteklog života preturio u vrlini? I to (odbacivši ih) sam od sebe, gdje je čovjeku najsram otnije biti nesretan vlastitom (krivnjom)! (21) Pa ipak, niti kod barbara ne bih uživao povjerenje. Ta kako (bi to i bilo moguće) kad (bi i) oni znali da sam učinio najvjerolomnije djelo jer sam predao prijatelje neprijateljim a? Život nije podnošljiv (onome) koji je izgubio povjerenje (drugih). Je r kad (netko) izgubi novac (ili)144 bude zbačen s vlasti ili prognan iz dom ovine, mogao bi ga tko prim iti; ali (onaj) koji izgubi povjerenje (drugih) ne može

140 . N a im e : (m o ž d a ) sam se o d lu č io n a izda ju .141 . S m isa o jc: m e n i bi sc p o sv e s u p ro tn o d ešav a lo d a sa m to ( izd a ju ) d o is ta izvršio ,

tj. . . .142. P ra z n in a u te k s tu ; k o n je k tu ra S au p p eo v a . D ie ls s a m o o z n a č u je lak u n u .143 . P o s m is lu u p rije v o d u jc s ta v lje n k o n d ic io n a l iako o d g o v a ra ju ć a m o d a ln a čestica

u iz v o rn ik u d o laz i te k u s ljed ećo j rečen ic i.144. Dodao Reiske.

ga više steći. Da, dakle, niti bih bio mogao, niti bih bio že lio '" izdati H eladu, dokazano je (onim) što je gore rečeno.

(22) Poslije toga želim porazgovarati sa (svojim) tužiteljem . U što si se pouzdao te ti takav (nitkov) tužiš m ene takva (plem enita čovjeka)? V rijedno je pažljivo ispitati kakav (karakter) imaš ti (koji) iznosiš takve (teške optužbe), — kako nedostojan protiv (onoga) koji (to) ne zaslužuje! Ta da li m e optužuješ (na tem elju) točnoga znanja ili (obične) pretpostavke? Ako, naime, na tem elju točnoga znanja, da li znaš jer si vidio ili si saučestvovao ili si doznao od nekog (saučesnika)146? Ako si, dakle, vidio, iznesi (način)'47, mjesto i vrijem e, kada, gdje i kako si vidio! Ako pak kao saučesnik

podliježeš istim optužbam a. A ako jer si čuo od nekog saučesnika, tkogod da jc taj, neka sam dođe, pokaže se, posvjedoči! Ta tako posvjedočena optužba bit će vjerodostojnija jer sada baš nijedan od nas dvojice ne nudi svjedoka. (23) Reći ćeš možda da je isto (to) što ti ne nudiš svjedoke za (ono) što se, kako ti tvrdiš, dogodilo a ja za (ono) što se nije dogodilo. Ali to nije isto: nemoguće je nekako dokazati (ono) što se nije dogodilo a (ono) što se dogodilo ne samo da nije nemoguće, nego (je) i lako,S0,i ne samo (da je) lako '>0, nego tebi ne bi bilo moguće sam o” ' naći svjedoke, nego i lažne svjedoke, dok m eni (ne bi bilo) m oguće naći jedne niti druge od tih. (24) Da, dakle, ne znaš (pouzdano o onom e) što optužuješ, očito (je); ostaje, dakle, (zaključak) tla (optužuješ na temelju obične) pretpostavke (n e ) '” znajući (točno). Z atim , o najdrskiji od sviju ljudi, pouzdavši se u mnijenje, najnepouzdaniju stvar, istinu (točno) ne znajući, usuđuješ se čovjeka tužiti optužbom (zbog zločina koji povlači) sm rtnu kaznu? A kako je (to zločinačko) djelo, kako si upućen, učinio? Doista, ■.i varanje pretpostavki o svemu (pravo je) zajedničko svima i ništa

I ‘IV U te k s tu n e š to n e d o s ta je . P r ije v o d s lijed i S a u p p c o v u k o n je k tu ru , D ie ls usvaja K e ilo v u a u b ilješc i s p o m in je s lič n u L eo v u ; u o b a p o to n ja s lu č a ja d o p u n a jc d u ž a a sm is a o joj je: »niti b ih b io h t io d a sam m o g ao , n i ti b ih m o g ao d a sam htio« (v. S 5). S a u p p c o v u k o n je k tu ru D ie ls n c s p o m in je .

146. D o d a o B lass.147. D o d a o B lass.MH. T j. d o z n a o si za zavjeru .M 9. T j. d o z n a o si (za zavjeru).IM). D ie ls m is li d a u te k s tu p o s to ji p r a z n in a i d o p u n ja o v a k o : * . . . i n e s a m o (da

je) lak o n e g o i n u ž n o ; ali teb i n c b i b ilo itd.« S y k u tris i U n te rs te in e r , č ije se v e rz ije te k s ta d rž i ovaj p r ije v o d , o d b a c u ju lak u n u .

M l. D ie ls d o p u n ja : »ne sam o«, š to č in i te k s t ja sn ijim , a li n i je n e o p h o d n o .112. D o d a o S a u p p e .

G O R G I J A 281


ti u tom e nisi m udriji od drugih. Ali niti treba vjerovati (onima) koji stvaraju pretpostavke već (onima) koji (pouzdano) znaju, niti treba m nijenje smatrati vjerodostojnijim od istine nego obrnuto, istinu od mnijenja.

(25) O ptužio si me u govorima, što si ih izrekao, za dvoje, jedno po tpuno oprečno drugom e, za m udrost i ludost, a to nije moguće da posjeduje isti čovjek. Gdje, naim e, tvrdiš da sam umješan, vješt i dovitljiv, optužuješ m e zbog m udrosti, a gdje govoriš da sam (pokušavao) izdati Heladu, zbog ludosti; ta ludost je poduhvaćati se djela nemogućih, štetnih, sram otnih, kojima ćem o prijateljima naškoditi, neprijateljim a koristiti, a svoj život učiniti sram nim i opasnim . Pa ipak, kako treba im ati povjerenja u takva čovjeka koji u (toku) istoga govora pred istim ljudim a o istim stvarima iznosi po tpuno oprečne (tvrdnje)P (26) Želio bih od tebe doznati da li sm atraš m udre ljude nerazum nim a ili razboritima. Ako (ih), naim e, (smatraš) nerazum nim a, to je nova teorija, ali nije (u skladu s) istinom. Ako (ih), pak, (smatraš) razboritima, zacijelo nije vjerojatno da baš (oni) koji su razboriti dopuštaju najveće pogreške i da radije izabiru zlo um jesto dostupnoga (im) dobra. Dakle, ako sam mudar, nisam pogriješio; a ako sam pogriješio, nisam mudar. Prem a tom e, i po jednom i po drugom ti bi bio lažac.

(27) Prem da bih te mogao (i ja) protutužiti zbog mnogih i velikih, starih i novih (nedjela), neću; (hoću,)'’'' naim e, biti oslobođen od ove optužbe ne tvojom zloćom nego svojim vrlinama. Tebi, dakle, toliko.

(28) Vama, pak, o suci, o sebi želim reći (nešto) doduše malo, ali istinito, (nešto) što (onome) koji (n i)je '” pod optužbom ne bi priličilo, ali (onome) koji jest pod optužbom dolikuje. Sada, naim e, pred vama polažem račun i opravdanje (svoga) proteklog života. Molim vas, dakle, ako vas podsjetim nekoga lijepog djela koje sam učinio, da nitko ne zamjeri (onome) što govorim, nego da ocijeni kao nužno da netko, optuživan strašnim i neistinitim (optužbama) navede pred vama koji ih znate i neko od (svojih) istinskih dobrih (djela). Taj pregled meni je najveća (zadovoljština). (29) Kao prvo, dakle, i drugo i najvažnije: od početka do kraja protekli m i je život neporočan, čist od svake optužbe: nitko pred vama ne bi me mogao teretiti nikakvim osnovanim okrivljava-

153. T j. n e d o s lje d n a .154. D o d a o A ld u s.155. D o p u n io Blass.

njem zbog opačine. Pa ni sam tužilac (u svemu) što je iznio nije iznio nikakav dokaz: tako njegov govor vrijedi (koliko) vrijeđanje bez dokaza. (30) Mogao bih ustvrditi, — i ako bih ustvrdio, ne bih slagao niti bih mogao biti pobijen, — ne samo (da sam) neporočan, nego i (da sam) velik dobročinitelj vama i H elenim a i svim ljudim a, ne samo sadašnjima, nego (i)n‘ budućim a. Je r tko bi bio mogao ljudski život od oskudnoga učiniti punim blagostanja, od nesređenoga sređenim iznašavši ratnu vještinu, izvanredno (važno sredstvo) protiv presizanja (za tuđim); pa pisane zakone, čuvare pravde; slova, oruđe pamćenja; mjere i utege, korisna (sredstva) razm jene u prom etu (dobara); brojenje, čuvara novca; znakove vatrom, najbolje i najbrže glasnike; kocke, bezbrižan (način) provođenja dokolice? Pa radi čega vas na to podsjetih? (31) Da pokažem da se bavim takvim (korisnim pronalascima) te da dadem dokaz da se klonim sram otnih i opakih djela: ta baveći se onim a nem oguće je baviti se takvima. Stoga polažem pravo, ako sam ničim e vama ne činim krivo, da i sam od vas ne pretrpim nikakvu krivdu. (32) Uostalom, ni zbog drugih postupaka ne zaslužujem da pretrpim zlo ni od m lađih ni od starijih. Ta starije ničime ne vrijeđam, a m lađim a nisam nekoristan, sretnim a (nisam) zavidan, nesretne sažaljevam; niti prezirem siromaštvo, niti bogatstvo više cijenim od vrline nego vrlinu (više cijenim) od bogatstva; niti sam u vijećima beskoristan, niti u bojevima lijen, jer izvršavam naredbe, slušam zapovjednike. Uostalom, nije moje da sebe hvalim; ovaj položaj prisilio (me), posebice (zato) što sam optužen, da se u potpunosti obranim .

(33) I preostao m i je govor vama o vama; kad ga izreknem , završit ću (svoju) obranu. Zacijelo su jadikovanje, molitve i molbe prijateljima korisni kad presuđuje svjetina; ali kod vas, koji ste prvi m eđu H elenim a i (kao takvi) vrijedite, niti vas zagovaranjem prijatelja, niti molbama, niti jadikovkama ne treba uvjeravati, nego najvećom jasnoćom onoga što je pravo, izloživši istinu, bez varki treba da izbjegnem toj optužbi. (34) Vi, dakle, treba da obraćate pažnju ne riječima više nego djelima, da ne pridajete veću važnost optužbam a nego dokazim a (koji ih pobijaju), da nc sm atrate malo vrem ena m udrijim sucem nego mnogo (vremena), da ne držite klevetu vjerodostojnijom od dokazim a (potkrijepljenog saznanja). Doista, u svim (odlukama) čestitim je ljudima velika dužnost da

G O R G I J A 283

156. Dodao Reiske.


paze da ne (počinjaju) greške, u nepopravljivim (odlukama) još više nego u popravljivima: to je opreznima moguće,1” ali (samim ih) se kajanjem” 8 ne može ispraviti. (Jedna) jc od takvih kad ljudi čovjeku sude (za zločin koji povlači) sm rtnu kaznu; a baš to je sada (slučaj koji stoji) pred vama. (35) Da jc, dakle, moguće da istina o djelima postane putem riječi čista (i)'” jasna slušaocima, laka bi bila presuda na temelju (onoga) što je već bilo rečeno; ali kad već nije tako,160 zadržite pod stražom moje tijelo te sačekajte dulje vrijeme a presudu donesite prema (utvrđenoj) istini. Velika vam je, naime, opasnost, ako se pokažete nepravednima, da (dobar)'6' glas pokvarite a (rđav)1'’1 steknete. A čestitim ljudima treba da je sm rt milija od rđava glasa; ona je konac života, ovaj je bolest života. (36) Ako mc nepravedno osudite na smrt, (to) će postati znano mnogima; ja, naime, (ni)(sam)'6i nepoznat pa će svim Helenim a (biti) poznata i očevidna vaša opačina. I vi ćete snositi svima očevidnu krivnju zbog te nepravde, a ne tužilac: ta do vas jc konačna (odluka) o presudi. A pogreška veća od te nc bi mogla nastati. Je r nećete se ogriješiti samo o mene i o moje roditelje ako presudite nepravedno, nego vi sami bit ćete svijesni da ste učinili djelo strašno, bezbožno, nepravedno i nezakonito jer ste osudili na sm rt čovjeka saveznika, korisna vama, dobročinitelja Helade, vi Heleni (mene) Helena, a da niste dokazali nikakvu očiglednu krivicu niti vjerodostojnu optužbu.

(37) To sam rekao i završavam. Jer sažeta rekapitulacija (onoga) što je bilo opširno izloženo ima smisla pred lošim sucima; ali da prvi Heleni od prvih Helena nisu pažljivo slušali i da ne pamte (ono) što je bilo izrečeno, ne dolikuje niti pomisliti.

(GOVORNIČKO) UMIJEĆE

Usp. SATYR. A 3 lv. II 272, 37l, DIODOR. A 4, 2 [v. II 273, 5l, SCHOL. 1SOCR. 13, 19, SOPAT. comm. Hcrm. Rhet. gr. V 6 i dalje Walz.

157. N a im e , isp rav lja ti p o g rešn e o d lu k e .158. K a jan jem zbog k asn ije u o č e n e g reške .159. D o d ao D iels.160. N ije tak o u stvarnosti.161. T e D ie lso v e d o p u n e izbacio je K ra n z u k asn ijim izd an jim a. Č in i sc d a su ipak

o p rav d an e . T ak o i U n te rs te in e r .162. D o p u n io S tep h an u s.

12 [12]. ARISTOT. Rhet. T 18. 1419b 3 Gorgija je tvrdio da treba ozbiljnost protivnika osujećivati šalom a šalu ozbiljnošću; (i) pravo je govorio:

13 [13]. DIONYS. de comp. verb. 12 p. 83 Nijedan govornik niti filozof do sadašnjega vremena nije formulirao (teoriju) pravog trenutka, pa niti Gorgija Leontinac, koji sc prvi poduhvatio pisati0 tome, ne napisa ništa vrijedno spomena.

14. (Govorničkome) umijeću pripadali su, pretpostavljamo, i mali, herojski stilizirani obrasci obrambenih (govora) poput Helene i Palameda. ARISTOT. Soph. el. 33. 183b 36 Odgoj (što su ga) za plaću davali (oni koji su podučavali o) razgovorima kojima se vodi prepirka bio je sličan Gorgijinoj (učiteljskoj) djelatnosti: jedni, naime, (poučavahu tako da) davahu učiti naizust retoričke (govore), drugi zbornike postavljenih pitanja (o temama) za koje1 jedni i drugi pretpostaviše da se većinom oko njih odvijaju uzajamne raspre. Stoga je za učenike poduka kod njih bila brza ali nesustavna. Je r premda nisu davali teoretske temelje nego samo njihove (praktične rezultate), mislili su da obrazuju,l6) kao na primjer ako tko, tvrdeći da će predati znanje koje (čini) da sc noge ništa ne naprežu, zatim ne bi podučavao postolarstvo niti odakle će biti moguće nabavljati takav''"1 (alat), nego bi dao16’ (samo) mnoge vrste najrazličitije obuće. Usp. PLATO Phaedr. 261B (Fedro-Sokrat) Govori se i piše po (govorničkom) umijeću najviše u parnicama, a govori se (na taj način) i u političkim govorima; ali nisam čuo da (ima) širu (primjenu). — No zacijelo si čuo samo za Nestorovo i Odiscjevo Govorničko umijeće koje su u dokolici sastavili pod Trojom, a nisi čuo za Palamedovo?— Da, Zeusa mi, za Nestorovo (jesam) osim ako ne prikazuješ Gorgiju kao nekog Nestora ili Trazimaha i Teodora kao nekog Odiseja.

IZ NEODREĐENIH SPISA

15 [1 5 ]. ARISTOT. Rhet. i~ 3. 1405b 34 Hladnoća stila nastaje u četiri (slučaja); u složenicama. .. i kako je Gorgija nazivao »pjes- moprosilaskavce«, »krivokletnike« i »pravokletnike«.

163. N a im e , svoje u čen ik e .164. Tj. posto la rsk i.165. S m isao : sam o bi nab ro jao ili d a o p rim je re raz n ih v rsta obuće.

G O R G I J A 285

16 [161. - - 1406b 4 I još četvrti (slučaj) hladnoće (stila) nastaje u m etaforam a.. . na prim jer Gorgija: blijeda (drhtava) i beskrvna djela; ti si to sram otno posijao i zlo požnjeo; odviše je, naime, pjesnički.

17 [g ]. — — T 17. 1418a 32 Svečane govore treba činiti raznolikim a (uvodeći) pohvale kao što čini Izokrat; uvijek, naime, uvodi poneku. I što je govorio Gorgija da m u nikad ne uzmanjka riječ, (to) znači isto; ako, naim e, govori o A hileju, hvali Pelcja, zatim Eaka, zatim boga a jednako i hrabrost koja čini ovo i ono ili takve je (naravi). Usp. B 19.

18 [24 ]. — Polit. A 13. 1260a 27 Mnogo, naime, bolje od (onih) koji (je)1''' tako određuju govore oni koji nabrajaju (pojedine) vrline, kao što Gorgija.

19. PLATO Meno 71E [M enon pozivajući se na Gorgiju 71D] Najprije, ako hoćeš'6’ vrlinu muškarca lako (je) [naime rećil da je to vrlina muškarca, da bude sposoban obavljati državne (poslove) i, obavljajući ih, činiti dobro prijateljima a zlo neprijateljima te čuvati se da m u se sam om e nikakvo takvo (zlo) ne dogodi. Ako pak hoćeš167 vrlinu žene, nije teško razložiti da ona treba da dobro upravlja kućom, da čuva (ono) što (je) u njoj i da bude poslušna mužu. A drukčija je vrlina djeteta, i ženskog i muškog, i (ona) starijeg čovjeka, hoćeš li slobodna, hoćeš li roba. Postojei druge veom a brojne vrline tako da nije problem reći o vrlini u čem u je (ona). Ta za svaku od djelatnosti i dobi, s obzirom na svako djelo, za svakoga od nas postoji (posebna) vrlina, a isto tako, Sokrate, m islim , i (posebna) opačina.

20 [19]. PLUT. Cim. c. 10 Gorgija Leontinac kaže da K im on stječe novac (zato) da bi ga upotrebljavao, a upotrebljava ga (zato) da bi bio čašćen.

21 [271. — de adul. et am. 23 p. 64C (Pravi) prijatelj će, naime, ne kako je tvrdio Gorgija, tražiti od prijatelja da m u pomaže samo u pravednim (stvarima), a sam će njem u pružiti i m noge (usluge koje i nisu) pravedne.

22 [2 5 ]. — de mul. virt. p. 242E Nama se duhovitijim čini Gorgija (koji) traži da ne ljepota, nego (dobar) glas žene bude m nogim a poznat.

166. N a im e , v rlin u .167. Tj. u z e ti , o d re d it i , d e fin ira ti.

P R E D S O K R A T O V C I2 8 6

23 [2ll. — de glor. A th. 5 p. 348C Procvala je tragedija i izašla na glas jer postade čudesno (um jetničko) kazivanje i predstava za ondašnje ljude i jer pruži (svojim) fabulama i (potresnim ) zgodama iluziju, kako kaže Gorgija, kod koje jc onaj koji »prevari« pravedniji od onoga koji je »prevaren« a prevareni m udriji od (onoga) koji (se) nije (dao) prevariti. Onaj koji »prevari« je, naim e, pravedniji (zato) jer to (što) je obećao (i) učinio je, a »prevareni« je m udriji: (ono) što nije lišeno čuvstvenosti daje se, naime, lako zarobiti od užitka riječi.

23a. PLUT. de aud. poct. 15c Sim onid (čitaj Gorgija) . . . (onome) koji (ga) upita: »Zašto samo Tesalce ne opsjenjuješ?« odgovori: »Odveć su neobrazovani a da bi (se dali) od m ene opsjenjivati.«'6"

24 I2 2 I. — Q uaest. conv. VII 10, 2 p. 715E Gorgija reče da je jedna od njegovih fEshilovihJ drama, Sedmorica protiv Tebe, puna A resa.'6’ Usp. A ristoph. Ran. 1021.

25 [23l. PROCL. Vit. H om . P. 26, 14 Wil. H elanik FGrHist.4 F 5 I 109, 10], D am ast listo djelo 5 F l l l i Ferekid listo djelo 3 F 167 1 svode njegov [Homerov] rod k O rfe ju ... a Gorgija Leontinac svodi ga k Muzeju.

26 [261. — in Hes. O pp. 758 Naprosto nije istina (ono) što je govorio Gorgija; a govorio je da je bitak nejasan ako je lišen pojavnog, a da je pojavno nem oćno ako je lišeno bitka.

27 llS l. SCHOL. HOM. T uz A 4 lp 154, 29 Maafil I Gorgija; .Miješahu se s molbama prijetnje a s m olitvama leleci. »Nadgrobni« (govori)?

LOŠE POSVJEDOČENI (FRAGMENTI)

28 10 1. GRAECO-SYR. SPR U C H E prev. Ryssel [Rhein. Mus.51, 1896, 540 n. 34 1 (njem. tekst) Gorgija 1?, sir. Gorgonijal je rekao: Izvanredna ljepota nečega skrivenog pokazuje se onda kad ga m udri slikari ne mogu naslikati svojim iskušanim bojama. Je r njihov golem rad i njihov velik trud pruža čudesno svjedočanstvo

168. N e m a D ie ls . U n te rs te in e r u v ršć u je taj f ra g m e n t n a te m e lju U . v o n W ila m o - w itzo v e b ilje šk e O na s tr. 148 k n jig e S a p p h o urni S im o n id es , B e rlin 1913, koji s m a tra d a jc g re š k o m iz re k a p r ip is a n a S im o n id u u m je s to G o rg iji n a koga u p u ć u je s p o m in ja n je T esa laca i n j ih o v e n e u k o s ti a ta k o đ e r i »op sjen jiv an ja . (apa te): d a b i »opsjena« u sp je la , p o tre b n o jc d a su s lu ša o c i (ili g led a o c i) o b ra

zovan i.169. T j. ra tn e a tm o s fe re i ra tn ič k o g d u h a .

G O R G I J A 2 8 7


o tom e kako je ono divno u svojoj skrovitosti. I kad pojedini stupnjevi njihovog rada dopru do konca, tad mu opet daju vijenac pobjede time što šute. Ali ono što nijedna ruka ne dohvaća i što nijedno oko ne vidi, kako to može jezik iskazati ili uho slušaoca razabrati?

2 9 lo l. GNOMOL. VAT1C. 743 n. 166 [ed. Sternbach Wien. Stud. X 36] Govornik Gorgija je govorio da oni, koji zanemaruju filozofiju a posvećuju se posebnim znanostima, slični su proscima koji su, (dok su) željeli Penelopu, obljubljivali njezine služavke.

3 0 lo l. - n. 1 6 7 Ina istome mjestu 3 7 ] Gorgija je govorio da su govornici slični žabama: ove krekeću u vodi a oni uz vodenu uru .'7"

31 lo l. SOPAT. Rhet. gr. VIII 23 W. Gorgija koji je govorio da je Sunce užarena masa m etala...

C. IMITACIJE

1. PLATO Symp. 194E —197E. Agatonov govor u pohvalu Erosa, parodija Agatonovog gorgijanskog stila. Usp. 198C [Sokrat] Ta i podsjećao me govor na Gorgiju tako da mi se posve ono Homerovo događalo: plašio sam se neće li na kraju (svoga) govora Agaton glavu Gorgije, silna govornika, pustiti na moj govor i učiniti da ja sam zanijemim kao kamen.17' 185C A kad je Pau- zanija završio17' (jer me [Apolodoral mudri uče da (treba) govoriti jednakim (glasovima172) itd.

2 [l7l. XENOPH. Symp. 2, 26 Ako nam robovi budu malim peharima malo nalijevali, da i ja reknem gorgijanskim izrazima itd.

83 (o l. LIK O FRO N (Lykophron)

1. ARISTOT. Metaph. H 6 1045b 10 Jedni govore o sudjelovanju, ali nc znaju što je uzrok sudjelovanja i što to (znači) sudjelovati, a drugi o druženju [duše], kao što Likofron tvrdi da je znanost

170. Tj. n a su d o v im a gd je se d o p u š te n o v rijem e tra jan ja svakoga go v o ra m jerilo v o d e n im sa to m (v. bilj. 17).

171. Igra r iječi: G o rg ija i G o rg o n a M ed u za koja jc svo jim p o g led o m sve, koji su je po g led a li u oči, p retv ara la u k am en .

172. O p e t ig ra riječim a: »završiti« sc g rčk i kaže p ausastha i.

L I K O F R O N 289

(druženje) znanja i duše. ALEX. 1. c. A drugi govore o druženju duše, kao sofist Likofron koji kaže da je znanost druženje znanja I duše. Ljepše i jasnije bi bilo da je napisao ovako nekako: »Znanost (je) druženje znanja i duše.« Kad su, naime, Likofrona upitali šio je uzrok da su znanost i duša jedno, odgovorio je da (je to) druženje.

— PHYS. A 2. 185b 25 Zadnji od starih /Eleaćani, Heraklit/ l>ili su u nedoumici kako istim (stvarima) u isti čas nije pripalo isto jedno i mnoštvo. Zato jedni, kao Likofron, odbaciše ono jest,ii drugi preinačiše riječi da čovjek nije bijel nego postaje bijelim . . . da ne bi činili da jedno bude mnoštvo pridodajući mu ono »jest«.Cf. PLATO Soph. 251 B. DAMASC. dc princ. c. 126 II, 2 R.3. — POL. 9. 1280b 8 Postoji . . . zajedničko savezništvo ostalih koje se samo mjestom razlikuje od savezništava koja su daleko i zakon (je) ugovor i, kao što je rekao sofist Likofron, jamac uzajamne pravednosti, ali ne (takav) koji građane čini dobrimai pravednima.

— FRAG. 91 R. (STOB. Flor. IV 29 p. 710 H.) Govorim o tome da li je /sc. plem enit rod/ (svojina) uglednih i cijenjenih ili jc, kao što je napisao sofist Likofron, nešto sasvim isprazno. On, naime, uspoređujući ga s ostalim dobrima, kaže: »Ljepota plem enita roda (je) nevidljiva, a (njegov) ugled (se zasniva samo) na riječima«, jer prema mnijenju postoji njegov izbor, a prema istini ništa se ne razlikuju ljudi prosta roda od onih plemenita roda.5. ARISTOT Rhet. T 3. 1405b 34 Suhoparnost nastaje u četirima (izrazima) koji slijede jedan za drugim i u dvjema izrazima, na primjer (kod) Likofrona mnogoliko nebo visokovršne zemlje i tjesnoputa obala [slijedi Gorgija B 15, Alkidamant fr. 10 Sauppe] . .. jedan je, dakle, (taj) isti uzrok, a drugi (je) upotreba arhaizama, na primjer Likofron zove Kserksa »gorostasni junak« a Skirona »razbojnik« [slijedi Alkidamant fr. 14]. Bit će da je Likofron, spomenut ibid. 9. 1410a 18 tiranin iz Fere. Cf. Vahler Rhein. Mus.21 (1866) 143 = Kl. Schr. I 156.6. — Soph. el. 15. 174b 32 Treba se katkada prihvatiti nečeg drugog (od onoga) što je rečeno, ali uzevši iz rečenog, ako netko ne može prihvatiti predloženo, a to je baš učinio Likofron kad (mu) je bilo predloženo da slavi liru. ALEX. 1. c ./nakon jednog


krivog tum ačenja/ Ili što više, kad je od nekih bio prisiljen pohvaliti liru, (a) tada nije znao (to) izvesti s mnogo riječi, pohvalivši nešto malo tu vidljivu liru prebacio se na nebesku liru. Postoji, naime, na nebu neko zviježđe sastavljeno od mnogo zvijezda, nazvano Lira, za koju je pronašao mnogo dobrih riječi. Cf. ARISTOT. Rhet. B 24. 1401a 15 V 17. 1418a 29sqq.

84 (77l. PR O D IK (Prodikos)

A. ŽIVOT I UČENJE

1. SU(I)D. Prodik Kejanin s otoka Keja, a (iz) grada Julida, filozof prirode i sofist, (bio je) suvremenik Abderanina Demokrita i Gorgije, (a) učenik Abderanina Protagore. Popivši otrov kukute umreii Ateni (optužen) da kvari mladež.1 Iz HESYCH. Kiirzer SCHOL. PLAT. de rep. 600 C.la. PHILOSTR. V. Soph. 12 Ime Prodika Kejanina postalo je zbog mudrosti toliko poznato, da je i Grilov (sin) iKsenofontl' kad je bio zarobljen u Beotiji slušao njegove rasprave ostavljajući (sc. u zatvoru) jamca za sebe. Došavši kao poslanik kod Atenjana u vijeće pokaže se najvrsnijim od ljudi premda je govorio glasom dubokim i neugodnim za uho. On je znao nanjušiti mladiće plemićkoga roda i iz uglednih kuća, tako da ih je imao za zaštitnike toga lova. Bio je podmitljiv i predavao se nasladama. A Heraklov izbor, Prodikovu priču, koju spom enuh u početku, niti Ksenofont nije smatrao bezvrijednom da je ne bi objasnio. I zašto bismo ocrtavali Prodikov jezik kad ga Ksenofont dovoljno opisuje?2. PLAT Protag. 315 C D sqq. I doista, ugledah i Tantala.1 Bio je upravo u kući i Prodik Kejanin. Bijaše u nekoj prostoriji koja je prije toga služila Hiponiku kao spremište . .. Taj je, dakle, Prodik osim toga ležao bolestan, umotan u neka ovčja runa i

1. B rkan je sa S o k ra to m 92. iK sen o fo n tl K ayser. Izrečena se tv rd n ja n e da povezati sa s ig u rn im d a tu m im a

K sen o fo n to v a života. V jero ja tno je p reu z e ta iz jed n o g dija loga u k o jem sud je lu je S o k ra t, kao š to i nastavak ovog o d lo m k a vuče p o rijek lo iz P la to n a i K scn o fo n ta (v. A 2 — 4a). I’ilo stru t, I . Praef. s tr. 4 , 2 K ., kaže da su P ro d ik a zbog p riče o H era k lu -k o d T eb an aca cijen ili u g led n ic i, a k o d S partanaca već ina , je r t im e p o u čava n a k o r is t m ladeži-,

3. A lu z ija n a H o m e ra , Otlis. X I, 582.

P R O D I K 291

veoma mnoge pokrivače kako se činilo. Uz njega Pauzanija, Aga- 1011 i dr. Nisam baš mogao izvana razabrati o čemu su raspravljali K i k o sam silno želio čuti Prodika. Čini mi se da je veoma mudar i božanski muž. Ali zbog duboka glasa neki šum koji je nastao u prostoriji činio je riječi nerazgovijetnima.

t Hipp. maior 282 C /govori Sokrat/ Ovaj naš prijatelj Prodik dolazio je često pa i inače u ime države, ali došavši zadnji put nedavno sa Keja u ime države i govoreći u vijeću veoma se odlikovao i pokazao svoju govorničku moć i čudo koliko je novaca pobrao družeći se s mladićima.

la. — Theaet. 151 B A nekima, Teetete, koji god mi se nisu učinili nekako trudni, uvidjevši da me ništa ne trebaju, posve dobrostivo savjetujem i, s božjom pomoći što sc kaže, sasvim dovoljno pogađam od kojih bi ljudi imali koristi ako bi se s njima družili. Mnoge od njih, doista, predadoh Prodiku, a mnoge i drugim mudrim i božanskim ljudima.I - Apol. 19 E Jer mi se i to čini lijepim ako je tko sposoban

odgajati ljude, kao Gorgija Leontinjanin, pa Prodik Kejanin i llipija Eliđanin. Svaki od njih, ljudi, Ikakav (već) jesti idući u pojedini grad, one mladiće, kojima je slobodno od njihovih građana bez naknade družiti se s kim god žele, nagovara da se, ostavivši društvo onih, druže s njima, daju novac i da su k tome i zahvalni.•la. XENOPH. Symp. 4, 62 Znam , reče, da si ti [Antistenl ovoga ovdje Kaliju pribavio (sc. za ljubavnika) mudracu Prodiku, kada ',i vidio da onaj žudi za filozofijom, a ovome treba novaca.

II> ATHEN. V 220 B A Kalija, dijalog ovoga Isokratovca Eshina li 16 p. 50 Kraussl, sadržava neslogu Kalije s (njegovim) ocemi ismijavanje sofista Prodika i Anaksagore. On, naime, govori dal< Prodik učinio Teramena (svojim) učenikom, a onaj drugi Fi- loksena, Eriksidova (sina) i Arifrada, brata kitaraša Arignota, želeći zbog (njihove) očitovane pokvarenosti i lakomosti za prostotama pokazati učenje njihovih odgajatelja. r). ARISTOPH. Nub. 360 (kor Oblaka; cf. Av. 692)

la drugoga posluš’o nc bih od aslronoma-sofista sadado Prodika; radi uma i radi znanja njega, a tebe(Sokr.). ..

— Tagenistae fr. 490 K.


A toga muža ili knjiga uništi, ii’ Prodik (onaj), ili neki brbljavac.

6. SCHOL. ARISTOPH. Nub. 361 A on (Prod.) bijaše učitelj i Teram ena zvanog Kotorna.1

7. DIONYS. Halic. Isocr. 1 A [isokr.l je bio slušalac Prodika Kejanina, Gorgije Leontinjanina i Tizije Sirakužanina, najslavnijih imena među Helenima zbog mudrosti, a kako neki spominju i govornika Teramena kojega triđesetorica dadoše smaknuti jer je bio na glasu kao demokrat.

8. GELL. XV 20, 4 (lat.) [Euripid] je bio slušalac Anaksagore, filozofa prirode, i govornika Prodika.

9. MARCELL. V. Thuc. 36 Nasljedovao je [Thukyd.[ malo, kako tvrdi Antil, i ravnomjernost klauzula Gorgije Leontinjanina i antiteze izraza koje su u ono vrijeme bile na glasu kod Helena, alii točnost u izrazima Prodika Kejanina.

10. QUINTIL. III 1, 12 (lat.) O Protagori i Gorgiji sc govori da su prvi od ovih obradili opća mjesta; duševna stanja (pak) Prodik, Hipija i isto tako Protagora i Trazimah. SCHOL. uz ARISTOPH. Av. 692 Da, čuvši od nas sve istinito o pojavama na nebu . . . reknete Prodiku s moje strane neka ide do bijesa [slijedi 1 A 12]: jer Kalimah ubraja netočno Prodika u govornike. On je, naime, u tim (stihovima) očito filozof.

11. PLATO Cratyl. 384 B /govori Sokrat/O no što se tiče izraza nije baš neznatno poučavanje. Da sam ja već odslušao Prodikovo izlaganje / tečaj/ vrijedno pedeset drahmi, koje omogućuje onome tko ga je odslušao da o tome poučava, kako on tvrdi, ništa ne bi priječilo da ti odmah posve znaš istinu o pravilnosti izraza. Ali ovako nisam slušao (onaj tečaj) nego onaj od jedne drahme.

12. ARISTOT. RHET. T 14. 1415b 12 Stoga gdje god je prilika treba govoriti: »I svraćajte mi pozornost. Ništa se naime više to ne tiče m ene negoli vas i »reći ću vam nešto strašno što još nikada niste čuli.« A to služi, kako je rekao Prodik, kada bi slušaoci drijemali da ih podsjeti da (predavanje vrijedi) pedeset drahmi. Cf. OUINTIL. IV 1, 73.

13. Sinonimika: PLATO Protag. 337 A —C Nakon njegovih riječi reče Prodik: Lijepo, čini mi se, govoriš Kritijo, jer jc nužno,

4. Kotorno, grč. KoSopvo£ = »čizma« a ujedno jc naziv za visoku cipelu koju sunosili glumci u tragedijama.

naime, da su oni, koji su nazočni kod takvih razgovora, zajednički slušaoei obojice sugovornika, ali ne jednaki, jer to nije isto. Zajedno, naime, treba slušati obojicu, ali ne davati jednaku čast obojici, nego mudrijem više, a neukom e manje. Ja vas i sam, Protagoro i Sokrate, molim da se složite i da međusobno raspravljate o (vašim) tvrdnjama, ali da se ne prepirete. Jer raspravljaju dobronamjerno prijatelji s prijateljima, a prepiru se jedni s drugima protivnici i neprijatelji. Tako bi nam razgovor bio najljepši. Jer vi biste, govoreći tako, kod nas slušalaca stekli odobravanje, ali ne i hvalu. Odobravanje postoji u dušama slušalaca bez ikakve prevare, a pohvala je u govoru često preko očekivanja lažna. A mi bismo se opet, slušaoei, ponajviše tako radovali, ali se ne bismo naslađivali. Jer raduje se onaj koji nešto uči i pomoću samoga razuma stiče spoznaju, a naslađuje se onaj tko jede ili što drugo ugodno uživa samim tijelom. Nakon tih Prodikovih riječi mnogi od prisutnih u cijelosti odobriše. Cf. A 19

14. — — 340 A [uz Prod.) Jer, naime, i Simonidova obrana treba tvoga umijeća kojim razlikuješ »htjeti« od »žudjeti«, kao (izraze koji) nisu isti . . . B Čine li ti se istim ili različitim (izrazi) »postati« i »biti«? Različitim, tako mi Zeusa, reče Prodik. 341 B Jer »strašno, je, kaže IProdikl zlo . . . što je mislio, Prodiče, Simo- nid pod (izrazom) mučno? Zlo, reče.

15. — Meno 75 E Zoveš li što završetkom? Tako zovem na primjer kraj i posljednje. Sve to nazivam jednim te istim, no možda se s nama n? bi slagao Prodik.

16. — Euthyd. 277 E sqq. Je r prvo treba, kao što tvrdi Prodik, naučiti o pravilnosti izraza, što ti i dokazuju stranci /Eutidem i Dionizodor/, jer nisi znao što (znači) učiti, jer ljudi se izražavaju lako s jedne strane kad netko, tko iz početka nema nikakvo znanje o nekoj stvari, kasnije stekne znanje o njoj, a s druge strane izražavaju se o tome na isti način i kad netko tko već posjeduje znanje tim znanjem istu tu stvar istražuje, bilo učinjenu, bilo rečenu. A to više zovu shvaćati nego učiti, a kadšto i učiti.

17. — Lach. 197 B (Nikija) Nego, mislim, da neustrašivost i hrabrost nije isto. Ja mislim da se hrabrosti i razboritosti može naći kod sasvim malog broja ljudi, a smionosti, drskosti i neu- strašivosti zajedno sa nesmotrenošću kod većine, Cf. 197 D (Sokrat) Nemoj pobijati, Lahete, jer mi se čini da nikako nisi shvatio da je tu m udrost primio (Nikija) od našeg prijatelja Damona, a

P R O D I K 293


Dam on je veom a blizak Prodiku, koji, čini sc, najbolje od sofista razlučuje takve izraze.

18. — C harm id 163 A B Kaži mi, rekoh ja, zar ne nazivaš istim činiti i raditi? Ne nazivam, reče. Pa niti obavljati i činiti. Naučih, naim e, od Hezioda, koji je rekao da nijedan posao nije sramota [Opp. 31 li. Misliš, dakle, da on tvrdi, ako je takve poslove im enovao (izrazima) obavljati i raditi, kako si ih sada ti imenovao, da nije nikakva sramota biti postolarom ili prodavačem usoljene ribe ili vratarom u javnoj kući? Ne treba misliti, Sokrate, nego m islim da je i onaj drugačije nazivao činjenje radnje i posla. Djelo katkada biva sram otnim , kada nc nastaje zajedno s lijepim, ali rad nikada nije ništa sram otno. O no što se stvara lijepo i korisno nazivao je radom i takva činjenja poslovima i radnjama. Cf. D Čuo sam od Prodika vrlo m nogo o razlikovanju izraza.

19. A RISTO T. Top. B 6. 112 b 22 Zatim , da li jc ono što pripada sam om e sebi postavio kao drugo, zbog toga što im a drugo ime, kao što je Prodik dijelio naslade na radost, veselje i zabavu. Sve su to im ena istoga — naslade. ALEX. 1. c. 181, 2 A Prodik je nastojao svakom tom izrazu dodijeliti neko vlastito značenje, kao i pristaše Stoe, koji su govorili da je radost razum an zanos, a naslada nerazum an zanos, zatim da je veselje naslada putem ušiju, a zabava je naslada putem govora. To je zadaća onih koji određuju zakone, ali ne govore ništa valjano.

20. PLATO Phaedr. 267 B [iza 82 A 25] Kad je jednom Prodik to čuo od m ene, nasmije se i reče da je upravo on sam otkrio vještinu kako treba govoriti. Govori ne trebaju biti ni dugi ni kratki, nego prim jereni.

B. FRAGM ENTI

PRODIKOVE .H O R E .1

1. SCHOL. ARISTO PH. Nub. 361 A spom inje se i Prodikova knjiga pod naslovom Hore, u kojoj je ispripovijedao kako je Heraklo sreo V rlinu i Pokvarenost i kako se, kada su ga i jedna i druga upozoravale na svoj karakter, Heraklo priklonio Vrlini i

5. H o re su ( ri: E u n o m ija , D ik a i I re n a . V je ro ja tn o je kn jig a im a la tr i d ije la p o p u t H e ro d o to v ih d e v e t k n jig a Povijesti n a z v a n ih p o M u zam a.

P R O D I K 295

izabrao njene m učne napore um jesto časovitih naslada Pokvare- uosti. PLAT. Sympos. p. 177 B Ili ako hoćeš osvrni se opet na valjane sofiste (koji) su pohvale Herakla i drugih opisali u prozi, kao onaj najvrsniji Prodik. Cf. PLAT. Protag. 340 D.

2. X EN O PH . Mem. II 1, 21 — 34 A i mudrac Prodik u spisu0 Heraklu, čiji sadržaj prikazuje većini, isto tako razlaže o vrlini, govoreći ovako nekako, koliko se ja sjećam. Kaže, naim e, da je Heraklo, kad se spremao iz m ladenačkih godina u m uževne, kada mladići već postaju samostalni i pokazuju da li će u život krenuti putem vrline ili putem pokvarenosti, izašao u samoću i sjedio u neprilici kojim od dva puta da krene.

(22) I ukažu m u sc dvije velike žene kako prilaze, jedna pristala za oko i plem enita po prirodi, koju je krasila čista boja kože i stidljive oči, čedno vladanje i bijelo ruho i druga, uhranjena do gojaznosti i m ekoputa, koja je tako uljepšala boju lica da Ise činilo] da je bjelja i rum enija nego što jest; držanje joj je takvo da izgleda uspravnija nego što je po prirodi, oči joj širom otvorene a ruho takvo da kroz njega osobito prosijava (njena) mladenačka dob. Često sebe prom atra, osvrće se da li je tko drugi gleda i često baca pogled na vlastitu sjenu. (23) A kada dodoše bliže1 leraklu, ona prije spom enuta korača na isti način, a ova druga želeći je prestići pritrči k H eraklu i reče: »Vidim te, Heraklo, da si u neprilici kojim putem da kreneš u život. Zato, ako mene uzmeš za prijateljicu i podeš sa m nom , vodit ću te najugodnijimi najlakšim putem . Neće biti uživanja koje ne bi okusio i proživjet ćeš ne poznavajući muka. (24) Prvo, nećeš se brinuti za ratovei i i i i za poslove, nego ćeš se uvijek brinuti da nađeš kakvo prijatno jelo ili piće, ili da se razveseliš vidjevši ili čuvši što, ili čim e bi se mirišući i dotičući naslađivao u društvu s kojim ljubavnicima bi se najviše veselio i kako bi najslađe spavao i kako bi sve to postigao uz najmanji napor. (25) A ako te kada obuzm e sum nja da će nestati ono čime bi to postigao, ne trebaš se bojati da ću te voditi onam o gdje se to stiče uz trud i m uku tijela i duše, nego ćeš se ti služiti onim što drugi zgotove ne uzdržavajući se n i od čega odakle bi se mogla izvući neka korist. J e r svima koji se sa m nom druže ja dajem m ogućnost da odasvud imaju koristi.«(26) H eraklo čuvši to upita: »Ženo, kako ti je ime?« O na odgovori: ■ Moji m e prijatelji zovu Sreća, a oni koji me m rze daju mi iz požude im e Pokvarenost.« (27) U to pristupi i druga žena i reče:


»I ja sam došla k tebi, Heraklo, a poznajem tvoje roditelje i upoznala sam ti ćud kroz tvoj odgoj, pa se zato nadam, ako kreneš putem prem a meni, da bi postao osobito vrstan radnik lijepih i časnih djela i ja bih se pokazala više cijenjenom i zbog dobara odličnijom . Neću tc prevariti obm anam a naslade, nego ću ti po istini razložiti kako su bogovi uredili svijet. (28) N ijednu, doista, od dobrih i lijepih stvari ne daju bogovi ljudim a bez truda i radinosti. A ko hoćeš da su ti bogovi milostivi, treba bogove štovati; ako želiš da te prijatelji cijene, treba prijateljima dobro činiti; ako težiš za tim da te neki grad časti, gradu treba koristiti; ako tražiš da tc zbog vrline časti čitava Helada, treba nastojati Heladi činiti dobro; ako hoćeš da ti zemlja donosi obilje plodova, treba zemlju obrađivati; ako misliš da se trebaš obogatiti pom oću stoke, treba se oko stoke trsiti; ako snuješ da se ratom uzdigneš i hoćeš da uzm ognes osloboditi prijatelje, a neprijatelje svladati, treba samu ratnu vještinu učiti od onih koji je znaju i treba se vježbati kako da se njom e služiš; i napokon, ako hoćeš i tijelom biti jak, treba tijelo naviknuti da služi razum u i treba ga vježbati naporima

, ' i znojem.« (29) A Pokvarenost, kako priča Prodik, upadne u riječ i reče: »Uviđaš, Heraklo, kako ti ova žena razlaže težak i dug put do radosti? Ja ću te, naprotiv, kakvim kratkim putem dovesti do sreće.« (30) Vrlina odgovori: »O jadnice, što ti dobro imaš? Ili koju ugodu znaš kada ništa zbog toga ne želiš raditi? Ti ne čekaš da se zaželiš ugodnih stvari, nego se prije nego poželiš napuniš svega, prije nego si gladna jedeš, prije nego si žedna piješ i da jedeš sa slašću priređuješ hranu na um jetan način, a đa sa slašću piješ, pripravljaš skupocjena vina i ljeti trčiš naokolo tražeći snijeg. A da slatko zaspiš ne pripravljaš sebi samo meku postelju, nego i počivaljke i podm etače pod počivaljke da bi se njihale, jer ne žudiš za snom zato što si um orna, nego zato što nemaš nikakva posla. Na ljubavne naslade siliš prije nego treba svakojakim sredstvima i muškarcim a se služiš kao ženama. Tako, naime, odgajaš svoje prijatelje, da noću živiš raskalašeno, a po danu prespavaš njegov najkorisniji dio. (31) Besm rtna si, doduše, ali te bogovi odbaciše od sebe, a čestiti te ljudi ne cijene. O no što je od svega najugodnije čuti, svoju pohvalu, ne čuješ i što je od svega najugodnije vidjeti, ne vidiš, jer nikada nisi vidjela da je ikoje tvoje djelo lijepo. Tko bi ti vjerovao dok govoriš? Tko bi ti pomogao kada nešto trebaš? Ili tko bi razborit podnio da bude u tvom društvu? Već kao mladići nem oćni su tijelom, a kada postanu

P R O D I K 297stariji izbezum e se; hraneei se u m iadosti bez truda ugojeni su i u starosti osušeni m učno provode život, stide se učinjenih djela, a muči ih ono što sada rade, pošto su u mladosti iskušali sve ugodnosti, a nevolje odložili za starost. (32) Ja boravim medu bogovima ali boravim i m eđu čestitim ljudima. Lijepo djelo, niti božansko niti ljudsko, ne nastaje bez mene. I kod bogova i kod ljudi osobito me cijene oni kojima pristupam , kao mila pom oćnica zanatlijama, kao vjeran čuvar dom ova gospodarima, kao dobrostiva pom oćnica robovima, kao vrsna pomoćnica u poslovima mira, kao pouzdana saveznica ratnih poslova i kao najbolji drug u prijateljstvu. (33) Mojim je prijateljima užitak u jelu i piću ugodan i bez muke, jer se uzdržavaju dok se toga ne požele. San im dolazi sladi nego lijenčinama i nije im žao kada ga napuste i zbog toga ne propuštaju obavljati svoje dužnosti. Mladići se raduju pohvalam a starijih, a stariji se ponose kad ih mladići cijene i rado se sjećaju svojih nekadašnjih djela, a raduju se kada dobro obavijaju sadašnje poslove. Zbog m ene su mili bogovima, obljubljeni m edu prijateljima, čašćeni u dom ovini. A kada se prim akne suđeni kraj, ne leže zaboravljeni i bez časti, nego im u uspom eni cvjeta slava za vječna vremena. Ako sve to s naporom uradiš, Heraklo, sine čestitih roditelja, moći ćeš steći najbiaženiju sreću«.(34) Tako nekako pripovijeda Prodik kako je vrlina poučila He- rakla, a svoje je misli ukrasio još veličanstvenijim riječima nego je sada.

O PRIRO D I

3. GALEN. de elem. I 9. (I 487 K.; 54, 21 H elm r.; cf. 24 A 2). CIC. de orat. III 32, 128 (lat.) Što da kažem o Prodiku Ke- janinu, Trazim ahu H alkedonjaninu i Protagori A bderaninu? Svaki je od njih u ono vrijeme također vrlo m nogo o prirodi i raspravio i napisao. Cf. II 310, 4. 24 cum not.

4. GAL. de virt. physic. II 9 (III 195 Helm r.; cf. XV 325 Kiihn) Prodik u spisu 0 ljudskoj prirodi^ono upaljeno i tako reć[osušenje vlage naziva zapaljenjem (phlegma) i osim za upalu upotrebljava ovaj izraz i u drugom smislu, m eđutim , u isto doba slaže se u značenju i s ostalima. A o iznalaženju novih izraza, čim e se taj čovjek bavio, svoje mišljenje je zgodno izjavio i Platon [A 13 sqq.]. Ali to, što svi ljudi zovu zapaljenjem, bijelo po boji, što Prodik naziva sluz, hladna je i vlažna tekućina i najviše se skuplja u


starim ljudim a i u onim a koji se bilo kako prehlade i nitko, pa i sišao s uma, nc bi to nazvao drugačije nego hladno i vlažno. Cf. 44 A 27 Ii 406, 8], 68 A 159.

IZ NEPOUZDANIH SPISA

5. PH ILO D EM . de piet. c. 9, 7 p. 75 G. Perzej o č ito .. . uklanja božanstvo ili ne zna ništa o njem u, kada u (spisu) 0 bogovima govori da nije nevjerojatno da je Prodik napisao da su najprije hrana i korisne stvari sm atrane i čašćene kao bogovi, a iza toga oni koji su pronašli ili hranu, ili zaklone ili ostala umijeća, kao na prim jer D em etra i D ioniz i . . . [Cf. MIN. FEL. Oct. 21 ,2] CIC. d. n. deor. I 37, 118 (lat.) Što? Kakvo je napokon vjerovanje ostavio Prodik Kejanin, koji jc rekao da su stvari koje koriste ljudskom životu ubrojene u bogove? 15, .38 P erzej.. . (smatra) da su bogovi oni^ koji su pronašli neku veliku korist za uređenje života i da su same korisne i spasonosne stvari nazvane im enim a bogova [Cf. eti. 72 B 7 II 243, 8 sqq.) SEXT. adv. m ath. IX 18 [cf. supra II 103, I sq.[ Prodik Kejanin kaže da su Sunce, Mjesec, rijeke, izvore, uopće sve što je korisno za život, stari držali za bogove zbog koristi od njih, na prim jer Egipćani Nil, i da su zato kruh smatrali D em etrom , vino D ionizom , vodu Posejdonom, vatru H cfestom i dapače svaku korisnu stvar. 51 A da ne postoji [sc. bog] (tvrdili su) takozvani ateisti, na prim jer E uhcm er... Di- jagora M eljanin, Prodik K ejanin, Teodor. . . 52 Prodik ono što je korisno za život sm atra bogom, na prim jer Sunce, Mjesec, rijeke, jezera, livade, plodove i sve stvari takve vrste. THEMIST. Or. 30 p. 422 Dind. Približavamo se već misterijam a i uvrstit ćem o u naše riječi m udrost Prodikovu, koji cjelokupno ljudsko bogoslužje, m isterije i posvećenja povezuje s proizvodima ratarstva, sm atrajući da je odatle došao ljudim a pojam (o bogovima) i sva pobožnost-** jamčeći.

6. PLATO Euthyd. 305 C Iriječ je o sofistimal To su, Kritone, oni za koje je Prodik rekao da su granica izm eđu filozofa i d ržavnika i (koji) misle da su najm udriji od svih ljudi. . . D A smatraju da su silno m udri, dakako, jer su donekle vješti filozofiji, a donekle i državnim poslovima.

7. STOB. IV 20, 65 Prodikova (je izreka):U dvostručena želja je strast, a udvostručena strast postaje m ah

nitost.

P R O D I K 2 9 9

NESIGURNA SVJEDOČANSTVA

8. iPLATOl Eryxias 397 D sqq. Upravo tu tvrdnju6 je, rekoh ja, nedavno u Likeju iznosio Prodik K ejanin, m udar čovjek, ali sc prisutnim a činilo da su to brbljarije, tako da nikoga od prisutnih nije mogao uvjeriti da govori is tin u ... Pitao ga je neki mladić, kako to misli da je biti bogat zlo, a kako da je dobro. Ovaj je odgovorio: »Kao i ti sada. Za lijepe i dobre ljude i za one koji znaju gdje novac treba upotrijebiti, za te je dobro, a za zle i neznalice zlo. Tako je, reče, i sa svim ostalim stvarima. Kakvi .u oni koji se njima služe, takve su im nužno i stvari«.

9. [PLATOI Axiochus 366 B sqq. Igovori Sokrat] Aksioše, ti mi baš ne priznaješ istinu i misliš kao i većina A tenjana da nešto znam, jer sam sklon istraživanju stvari. O kamo sreća da znam ono opće, a toliko sam daleko od uzvišenih. (C) 1 to što govorim samo je odjek (iz govora) m udrog Prodika, jedno kupljeno za pola drahme, drugo za dvije, treće za četiri drahm e, jer taj čovjek nikoga ne poučava badava. N eprestano ima običaj izgovarati Epi- liarmov (stih) 123 B 30l: »Ruka ruku mije, ako hoćeš nešto dobit, <lajJ« Kad je nedavno držao govor kod Kalije H iponikova (sina), rekao je tolike stvari o življenju, da sam ja umalo povukao crtu preko života i od tada mi duša želi um rijeti, Aksioše.'

KRIVA SVJEDOČANSTVA

10. PLUT. de sanit. 8 p. 126 D Čini se, naim e, da je i Prodik krasno rekao da je najbolji začin vatra.

11. GAL. de m eth. med. X 474 K. Doista i mlijeko je najčišće .iko bi ga tko sisao iz sam ih sisa, kao što smatraju Eurifont, He- rodot i Prodik.

6. N c m o ž e se v iše razab ra ti ko ji je izv ješta j ili k o ja iz rek a d a la p o v o d a za tu p re tp o s ta v k u . T e m a je o d 5. s t. pr. n . e. m n o g o s tru k o o b rađ iv a n a , u sp . 68 B 171 — 1 7 3 ; P la to n , E u tid e m 2 79 i d.

/ D a lje iz v o đ e n je v je ro ja tn o n ije iz P ro d ik a , v eć je sad rža j m o d e ra n i u z e t iz a k a d e m ijsk e , k in ič k e i e p ik u re js k e lite ra tu re .

374 P R E D S O K . R A T O V C I

R ED A K T O R SK I D O D A CI

OBJAŠNJENJE KRATICA

T ekst Predsokratovaca podijeljen je u tri grupe: A, B, C. To su oznake za tri vrste tekstova.

A — sadrži život i učenja pojedinih filozofa. To su zabilježili drugi antički autori.

B — označuje originalne fragm ente dotičnog filozofa C — nepravi tekst, dakle kasnije imitacije

BROJEVI ISPRED I IZA ZAGRADA

Prim jer: 68 [55] D em okritBroj 68 je redoslijed u sadašnjem izdanju Dielsa, a broj 55 je

redoslijed iz prethodnih izdanja.68 A1 Broj 1 (2, 3, 4, itd.) je oznaka redoslijeda tekstova u

dotičnom poglavlju.Isto važi za oznake: B. i C.

TUMAČ ZNAKOVA

( ) Dielsov dodatak u grčkom tekstu I ] označuje citirane autore i tekstove() D odatne riječi prevodilaca za potpunije razumijevanje preve -

denog teksta ? O značuje nesigurnu lekciju

Drugačija lekcija teksta ’ * * Praznina u grčkom tekstu (lat.) = tekst na latinskom jeziku

D O D A C I 3 7 5

Treći svezak Dieisa ima naslov:

W ORTINDEXion

Walther Kranz NAMEN UND STELLENREGISTER

vonHermann Diels

Erganzt von W alther Kranz

To ima 660 stranica i sadrži alfabetskim redom pregled grčkih riječi i pojmova iz prvih dvaju svezaka, sa oznakom gdje se koja riječ javlja.

Registar imena dat je u izboru. Isto tako u izboru je dat i registar citiranih djela i pojedinih fragmenata.

Na kraju sc nalaze Dodaci koji dopunjuju Index riječi, registar imenai oznaku citiranih mjesta.

Epilogns je pisan 1952. a sadrži dopune uz I i II svezak gdje se upozorava na dodatne interpretacije i na dopunu literature u tom pogledu.

Uz to treba reći da I i II svezak imaju svoje vrlo opširne dopune, koje su zaključene za I svezak 1. II 1951. godine, a za II svezak 1. XI 1951.


USPOREDNE OZNAKE TEKSTOVA

U drugom svesku na str. 418 — 419 nalazi se usporedna oznaka (K onkordanz) poglavlja (1) —4 i 5(6) izdanja što ovdje donosim o da bi se prcglednije vidjele razlike u rasporedu pojedin ih tekstova.

K O N K O R D A N Z

DER KAPI'I'ELZAHLEN DER (1.) - 4. UND DER 5. (6.) AUFLAGE

4. Auflagc 6. Auflage 4. Auflage 6. Auflage

1. Thales . . . . . . . . i i 23. X u t h o s ........................ . 332. Anaximandros . . . . 12 24. B o i d a s ....................... . 343. Anaximenes . . . . .' 13 24a. Thrasyalkes . . . . . 354. Pythagoras . . . . . . 14 25. Ion von Chios . . . . 365. Kerkops . . . . . . . 15 25a. D am on....................... . 376. Petron . . . . . . . 16 26. H ippon....................... . 387. Brotinos . . . . . . . 17 27. Phaleas und, H ippo-8. Hippasos 18 d a m o s ....................... . . 399. Kalliphon und D em o- 28. Polykleitos . . . . . . 40

kedes . . . . . . , 19 29. O in o p id e s ................... . 4110. Parmiskos . . . . . . 20 30. Hippokr. v. Chios.11. Xenophanes . . . . . 21 Aischylos . . . . . 4212. Herakleitos . . . . . 22 31. Theodoros . . . . . . 4313. Epicharmos . . . . . 23 32. P h i lo la o s ................... . 4414. Alkmaion . . . . . . 24 33. E u r y to s ....................... . 45

15. Ikkos . . . . . . . . 25 34. Archippos. Lysis.16. Paron . . . . . . . . 26 O p s im o s ................... 46

17. Ameinias . . . . . . 27 35. A rc h y ta s ................... . . 47

18. Parmenides . . . . . 28 35a. O k k e l o s ................... . 48

19. Zcnon . . . . . . . 29 36. Timaios . . . . . . . . 49

20. Mclissos . . . . . . . 30 37. H ik e ta s ....................... . 50

21. Empcdokics . . . . . 31 38. Ekphantos . . . . . . 51

22. Mcncstor . . . . . . 32 39. Xenophilos . . . . . 52

D O D A C I 3774. Auflage 6. Auflage

40. Diokles usw...................... 5341. Proros. Amyklas. Klei-

n i a s .................................5442. Damon u. Phintias . . 5543. Simos. Myonides. Eu-

p h r a n o r ............................ 5644. L y k o n .................................5745. Pythagoreische Schule . 5846. A n a x a g o ra s ...................5947. A rc h e la o s ....................... 6048. Metrodoros v. Lamp-

s a k o s ......................................61

49. K le idem os..................... 6250. I d a io s .................................6351. Diogenes v. Apollonia . 6452. K ra ty lo s ............................ 6553. Antisthenes d. Hcrakliteer 66

54. L c u k ip p o s ....................... 67

55. D e m o k r i to s ...................68

56. N e s s a s ............................ 6957. Metrodoros v. Chios . 70

58. Diogenes v. Smyrna . .7 1

59. A n a x a rc h o s ...................7260. Hekataios v. Abdera. . 7361. A p o llo d o ro s ...................74

4. Auflage 6. Auflage

62 . Nausiphanes.................. 7563. D io tim o s ......................7664. Bion v. Abdera . . . . 7765. B o lo s .............................. 7866. O rp h e u s ............................... 167. M u s a io s .......................... 268. E p im en ides..........................368a. H e s io d o s ......................469. P h o k o s .................................. 570. K leo stra to s.......................... 671. Phcrekydes v. Syros . . 772. T h e a g e n e s ......................873. A kusilaos.............................. 973a. Die sieben Weisen. . 10 73b. Name u. Begriff d. So-

p h is t ik .......................... 7974. P rotagoras......................8075. X e n ia d e s ......................8176. G o rg ia s .......................... 82— L ykophron .................... 8377. P rodikos.......................... 8478. Thrasymachos . . . . 8579. H ip p ia s .......................... 8680. Antiphon d. Sophist . 8781. K r i t i a s .......................... 8882. Anonymus lambliehi . 8983. (Dialexeis) . ................................................. 90


TUMAČ KRATICA IMENA I NASLOVA DJELA

U tekstovima imena pisaca i njihovih djela navode se u skraćenu obliku,i to najvećim dijelom na latinskom jeziku (što je uobičajen način citiranja). Da bi čitaocu prijevoda olakšali razumijevanje, redaktori donose izbor glavnih pisaca i njihovih djela i u punim naslovima, npr.Hippol. Ref. = Hippolytus, Refutatio omnium haeresium.Lucret. = T. Lucretius Carus, De rerum natura.Lycurg. Leocr. = Lycurgus, Contra Leocratem.Arist./Aristot. Pol. Metaph. Metaphys. = Aristoteles, Politica, Metaphysica

itd.Plat. Prot. Thaeet. Soph. = Plato, Protagoras, Theaetetus, Sophista itd. Aristoph. Nub. = Aristophancs, Nubes.

Achill. Isag. = Achilles, Isagoge (uvod) in Aratum.Ael. V. H. = Aelianus, Varia historia.Aeschyl. Ag. Eumen. Pers. Prometh. Septem, Suppl. = Aeschylus, Aga-

memnon, Eutnenides, Persae, Promelbeus, Septem contra Thebas, Supplices.Actius plac.; de plac. phil. = Aetius, De placitis philosophorum.Agathemer. — Agathemerus (Geographiae hypotyposis).Alex. in Metaph.; in meteor.; Quaest. = Alexander Aphrodisiensis, In

Aristotelis Metaphysica commentaria; In Aristotelis meteorologicorum li- bros commentaria; Quaestiones.

Ammian. Marcell. = Ammianus Marcellinus, Res gestae.Ammon. de interpr. = Ammonius, In Aristotelis de interpretatione com-

mentarius.Anatol. = Anatolius, Fragmenta.Andoc. = Andocides, Orationes.Androtion (Muller, Fragmenta historicorum Graecorum).Anecd. Boiss. = Anecdota Graeca, ed. Boissonade.Anecd. Bekk. = Anecdota Graeca, ed. Bekker.Anecd. Ox. = Anecdota Oxoniensia, ed. Cramer.

D O D A C I 3 7 9

Anecd. Par. = Anecdota Parisiensia, ed. Cramer.Anon. Byzant. = Anonymus Byzantinus de Comoedia.Anon. in Plat. Thaeet. = Anonymi commentarius in Platonis Theaetetum.Antholog. Mahaff. = Anthologia Mahaffy.Anth. Pal. = Anthologia Palatina.ANTIG. CAR. = ANTIGONUS CARYSTIUS.Antiph. = Antiphancs.Apollod. Athen. = Apollodorus Atheniensis (FGrHist. — Die Fragmente

der griechischen Historiker - Jacoby).Apollod. bibl. = Apollodorus Bibliotheca.Apollon. Dysc. de pron. = Apollonius Dyscolus de pronomine.Apollon. mir. = Apollonius mirabilia.Apollon. Rhod. = Apollonius Rhodius.Apuleius apol.; de dogm. Plat.; flor.; de mag.; de mundo = Apuleius,

Apologia, De Platone et eius dogmate; Florida; De magia; De mundo.

Arat. = Aratus.Archil. = Archilochus.Aristid. Ars rhetor. = Aristides, Ars rhelorica.Aristoph. = Aristophanes: Nub. = Nubes; Equ. = Equites; Ran. =

Ranae; Av. = Aves; Vesp. = Vespae; Eccl. = Ecclesiazusae; Thcsm. = Thesmopboriazusae.

Aristophanes ep. hist. anim. = Aristophanes Byzantinus, Historiae animalium epitomae subiunctis Aeliani Timothei aliorumque eclogis.

Ar. ArisL Aristot. = Aristoteles: Suppl. Arist. = Supplementum Aristo- telicum; Pol. = Politica; Metaph./Metaphys. = Metaphysica; De caelo, De anima; De gen. anim = De generatione animalium; De gen. et corr. = De generatione et corruptione; De part. anim. = De partibusanimalium; Phys. = Physica; Meteor. = Meteorologiea; Probi. = Pro- blemata; frag. = Fragmenta; rhet. = Rhetorica; soph. el. = Sophistici elenehi; top. = Topica, poet. = Poetica, de resp. = De respiralionc; Hist. anim. = Historia animalium; Anal. pos. = Analytica posteriora; eth. Nic. = Elhica Nicomachea; de lin. insc. = De lineis imecabilius.

(Aristot.) d. MXG = pseudo-Aristoteles, De Melisso; Xenophane et Gorgia.Athen. = Athenaeus, Deipnosophistae.August, c d. i _ A ugustinus, De civitate dei.Augustin. de civ. d.Boeth. Inst. mus. = Boethius de institutione mušica.Cael. Aurel. acut. pass. = Caelius Aurelianus acutae passiones.Callimach. Iamb. = Callimachus Iambi.Censor./-in. = Censorinus, De die natali.Chalcid. = Chalcidius in Platonis Timaeum commentarius.Chron. pasch. = Chronicon Paschale, ed. Dindorf.


Cic. = Cicero: Ac. = Academica; de nat. deor. de d. n a t de deor. nat. d. n. deor. = De natura deorum; Ac. pr. = Academica priora; de orat. = De oratore; orat. = Orator; ad Q. fr. = Epistulae ad Quintum fratrem; Tusc. = Tusculanae disputationes; de div. = De divinatione; De fato; de fin. = De finibus bonorum et malorum; de inv. = De inventione; de leg. = De legibus.

Claudian. Mam. de anim. = Claudianus Mamertinus de anima.Clcm. = Clem ens A lexandrinus: Protrept. = Protrepticus; Str. Strom.

Stromat. = Stromateis (ed. Stahlin); Paedag. = Paedagogus.CMG = Corpus medicorum Graecorum.Columel. d. re ru s t = Columella, De re rustica.Cornut. theol. = Com utus, Tbeologia.Cramer An. Par. = Anecdota Parisiensia, ed. Cramer.Cyrill. c. Iul. = Cyrillus, Contra Iulianum.Damasc. de princ. = Damascius, De principiis.Dem osth. = Dem osthenes, Orationes.Dercyllides ap. Theon. astr. = Dercyllides apud Theonem astronomum. Dio C hrysost = Dio Chrysostom us (Orationes); Corinth. Corinthiacus. Diod. (Diodor. exc.) = Diodorus (Diodorus excerpta); Bibl. Bibliotheca. D iogen/D iog. = Diogenes Laertius, De clarorum pbilosopborum vitis. Diomed. Gr. = Diomedes Gram m aticus (Ars grammatica).Dionys. Halic. = Dionysius Halicarnassensis: Isocr. = De Isocrate; Lys.

= De Lysia; Isae. = De Isaeo; Dem osth. = De Demostbene; De comp. verb. = De compositione verborum.

Dionys. Per. = Dionysius Periegeta.D./Dox. = Doxographi Graeci.Elias in cat. = Elias in Aristotelis categorias commentaria.Epiph. adv. haeres. = Epiphanius, Adversus baereses.Eudem. = Eudem us: Fragmenta, Eudemi Rbodii fragmenta (ed. Spengel),

Phys. = Pbysica.Eur./Eurip. Euripidcs: Fragmenta, Or. = Orestes, Troad. = Troades. Eus./Euscb. Eusebius: Chron. = Cbronica; P. E. = Praeparatio evangelica;

C. Mare. = Contra Marcellum.Eustath. in Dion. Per. = Eusthatius in Dionysii Periegetam.Eustrat. ad. Ar. Nic. = Eustratius in Aristotelis Etbica Nicomachea com

mentaria.FGrHist. = Die Fragmente der griecbischen Historiker (Jacoby).FH G = Fragmenta bistoricorum Graecorum (Miiller).Gal./Galen. = Galenus: H. ph. = Historia pbilosopha; Subfig. empir. =

Subfiguratio empirica; De m eth. med. = De methodo medendi; De plac. Hipp. et P la t... Miill. = De placitis Hippocratis et Platonis, ed. Miiller; In epid. = Epidemiae.

Gell. = Aulus Gellius, Noctes Atticae.

D O D A C I 3SI

Gregor. Corinth. = Gregorius Corinthius.Haipocr. = Harpocratio.Hephaest. Ench. = Hephaestionis Enchiridion cum commentariis vete-

ribus.Heraclides Ponticus = Heraclides Ponticus = De Heraclidis Pontici vita

et scriptis.Herm. Irris. = Hermias, Irrisio gentilium philosopborum.Hermog. d. id. = Hermogenes, De ideis.Herod./Herodian. II. |iov?)p.Xei; = Herodianus, Ilepi jj.ov^pou- Herod./Herodot. = Herodotus, Historiae.Hesych. lex. = Hesychius Lexicon Himer. = Himerius.Hippocr. = Hippocrates: de aere aqu. loc. = De aere, aquarum, locis;

de flatib. = De flalibus; de carnib. = De camibus; de loc. in hom. = De locis in homine; de morbo sacr. = De morbo sacro; de morb. = De morbis; de nat. hom. = De natura homints.

Hippol. = Hippolytus: Ref. refut. = Refutatio omnium baeresium. Iambl. V. Pythag. = Iamblichus, De vita Pytbagorica. (Pythagorae).Ioh. Diacon. = Iohannes Diaconus.IG = Inscriptiones Graecae.Ioseph. = Iosephus: c. Ap. — Contra Apionem; Antiqu. lud. = Anti-

quitates luđaka«,Isidor. Orig. = Isidorus Origines.Isocr. = Isocrates.Iuv. = Iuvenalis.Lactant. de opif. = Lactantius, De opificio dei,Lex. Bekk. Anecd. = Anecdota Graeca, Lexicon, cd. Bekker.Liban. Or. ■ Libanius, Orationes.Lycurg. Leocr. — Lycurgus, Contra Leocratem.Lys. = Lysias, Orationes.Lucret. = T. Lucretius Carus, De rerum natura.Macrob. Sat. = Macrobius, Satumalia; s. Sc. = Somnium Scipionis. Marm. Par. = Marmor Parium.Mali. Thcodor. de metr. = F. Mallius Theodorus, De metris.Marcell. V. Thuc. = Marcellinus, Vita Tbucydidis.Min. Fel. Oct. = Minucius Felix Octavius.01ympiodor. = 01ympiodorus, De arte sacra.Orph. Frag. = Orphica Fragmenta.Orig. c. Cels. = Origenes contra Celsum, ed. Koetschau Pap. Oxyrh. = Papyrus Oxyrhyncbus.Papyr. Petropol. = Papyrus Petropolitanus.Paus. = Pausanias, Periegesis.Philem. = PhilemoPhilodem. = Philodemus : de piet. = De pietate; Rhet. = Rbetorica.


Philop./Philopon. = Philoponus: de an. = De anima; de an. prooem. = De anima, prooemium; de piet. = De pietate; in Phys. = In Physka (komentar uz Aristotela).

Philostr. = Philostrattus: V. Soph. = Vitae sophistarum; Ep. = Epistulae. Phot. Bibl. = Photius, Bibliotheca,Phrynich. Ecl. = Phrynichus, Ecloga; Praeparat. sophist. = Praeparatio

sophistica.Planud. in Hermog. rhet. — Planudes, In Hennogenem rhetorem.Plat. = Plato: Protag. = Protagoras: Theaet. = Theaetetus; Leges/Legg.

= Leges: Parm. = Parmenides; Hipp. mai. = Hippias maior; Apol. = Apologia; Cratyl. = Cratylus; Meno = Meno; Euthyd. = Euthyde- mus; Lach. = Laches; Soph. = Sopbista; Charm./Charmid. = Charmi- des; Phaedo; Phaedr. = Phaedrus; Sympos. = Symposium, Eryxias, Axiochus; De rep. = De republica; Hipp. min. = Hippias minor; Alcib. = Alcibiades; Tim. = Timaeus, Ion.

PLG = Poetae Lyrici Gram.Plin. N.H. = Plinius, Naturalis historia.P lu t = Plutarhus: Sol. = Solon; Conv. = Convivium septem sapientium;

Strom. = Stromateis; Symp. = Symposium; de Is. et Osir. = De Isideet Osiride; de prim frig. = De primo frigido; de sanit. = De sanitate;Quaest. conviv. = Quaestiones convivales; Vit. X or. = Vitae X ora- torum; Num. = Numa; Lyc. = Lycurgus; Alcib. = Akibiades; Cim. = Cimon; adv. Colot. = Adversus Colotem; Mor. = Moralia; da amic. mult. = De amkorum multitudine; de defect. or. = De defectu ora- culorum.

Polyb. = Polybius.Poli. = Pollux (Onomasticon.)Porph./Porphyr. = Porphyrius: Histor. philos. = Historia philosopha;

Quaest. Hom. = Quaestionum Homericarum ad lliadem (Odysseam) pertinentium reliquiae.

Prisc. = Priscianus, Institutiones grammaticae.Procl. in Eucl. = Proclus, In primum Euclidis librum commentarius. Pseudoclem. Rec. = Pseudoclemens, Recognitiones.Pseudodionys. Ars rhet = Pseudodionysius, Ars rhetorka.Quintil. = Quintilianus, Institutio oratoria.Satyr. Vit. Eur. = Satyrus, Vita Euripidis.Schol. Aesch. Prom. = Scholia in Aeschyli Prometheum.Schol. Aeschin. = Scholia in Aeschynem.Schol. Apoll. Rhod. = Scholia in Apollonium Rhodium.Schol. A rat = Scholia in Aratum.Schol. Aristoph. Nub. Av. = Scholia in Aristophanis ’Nubes’, ’Aves’. Schol. Dionys. Thrac. = Scholia in Dionysium Thracem.Schol. Hom. = Scholia in Homerum.Schol. Pind. Pyth. Nem. = Scholia in Pindari ’Pithyas’, ’Nemeas’.

D O D A C I 3 8 3

Schol. Plat. in remp./rep. = Scholia in Platonis ’Rem publicam’. Seneca N./Nat. Quaest. = Seneca, Naturales quaestiones.Serv. ad Aen. = Servius ad Aeneida.Sext adv math. = Sextus Empiricus, Adversus mathematicos.Sidon. Ap. carm. = Sidonius Apollinaris, Carmina.Simpl. Phys., de cael. = Simplicius, In Aristotelis ’Physica’ commentaria;

In Aristotelis de caelo commentaria.Stat Silv. = Statius, Silvae.Stephan. = Stephanus Byzantius (Ethnica).Stob. = Stobaeus : Flor. Ecl. = Florilegium, Eclogae.Strab. = Strabo, Geogrdphka.Su(i)d. = Su(i)da(s), Lexkon.Tatian. = Tatianus.Tertull. Apolog./et. = Tertullianus, Apologeticum.Themist Or. = Themistiuš, Orationes.Theo Smym. = Theo Smyrnaeus.Theophr. Theophrastus: Phys. = Physica; Phys. Opin. = Physicorum Opi-

niones; de sens. = De sensu; h.plant./hist. plant. = Historia plantarum; caus. p lant = De causis plantarum.

Thuc. = Thucydides, Bellum Peloponnesiacum.Val. Max. = Valerius Maximus (Dictorum et factorum memorahilium lihri

IX).Varro d(e) ling. Lat. = Varro, De lingua Latina; d(e) re r. = De re ništica. Vindician. = Vindicianus.Vita Arat. = Vita Arati.Vita Euripid. = Vita Euripidis.Xen./Xenophon. = Xenophon: Symp. = Symposium; Mem./Memorab.

= Memorabilia; Hell. = Hellenica; Conv. = Convivium; Anab. = Anabasis.

Zosim. V. Isocr. = Zosimus, Vita Isocratis.


KRONOLOŠKI PREGLED GRČKIH FILOZOFA

prema Apolodoru, od 7 — 3. stoljeća pr.n.e.

Apolodor iz Atene rodio se oko 180. pr.n.e. Bio je učenik stoičara Hrizipa. U svom dijelu Hronika daje kronološke podatke od osvajanja Troje (1184. prema njegovom računanju) pa do svoga vremena. Apolodor nastavlja na djelo Hronografija Eratostena iz Kirene (oko 276—194). Era- tosten je oko 235. postao bibliotekar u Aleksandriji. I Apolodor je radio u Aleksandriji zajedno sa Aristarhom iz Samotrake (217 —145), poznatim gramatičarem. Prema sačuvanim podacima Apolodor je umro u Ateni oko 110. prije nove ere.

Apolodorova Hronika postala je već u Antici vrlo značajan izvor za vremensko označavanje pojedinih događaja.

624/3 rodio se Tales 610/9 rodio se Anaksimandar 545/4 Epimenid oslobađa Ate

nu od kuge 594/3 Solonovi zakoni 592/1 Anaharsis dolazi u Atenu 585/4 Razdoblje Sedam mudra

ca585/4 Talesov akme (doba stva

ranja)585/4 rodio se Anaksimen 580/78 rodio se Ksenofan 571/0 rodio se Pitagora 570/69 umro Pitak 560/59 umro Solon 546/5 umro Tales 546/5 umro Anaksimandar 546/5 Anaksimenov akme 546/5 Ferekidov akme 546/5 Ksenofanov akme

546/5 Pitagorin akme i preseljenje u Južnu Italiju

546/5 umro Anaksimen 501/0 Parmenidov akme 501/0 Heraklitov akme 500/499 rodio se Anaksagora 499/8 umro Ferekid (u 85. godi

ni)497/6 umro Pitagora 484/3 umro Heraklit

469/8 rodio se Sokrat 464/0 Zenona Elejca akme 464/0 rodio se Demokrit 444/0 Melisov akme 444/3 Gorgijin akme 444/3 Protagorin akme

D O D A C I 3 8 5

444/3 Empedoklov akme428/7 umro Anaksagora428/7 rodio se Platon424/3 umro Empedoklo424/3 umro Protagora, smrt

zbog brodoloma 401/0 Ksenofontov akme 400/399 Sokrat umro, ispio otrov 384/3 rodio se Aristotel374/3 umro Gorgija, 109 godina

star371/0 umro Demokrit372/68 rodio se Teofrast368/7 Eudoksov akme367/6 Aristotel sa 18 godina do

lazi u Atenu u Platonovu Akademiju, gdje ostaje 20 godina

355/4 umro Eudoks

348/7 umro Platon, 81 godinu star

343/2 Aristotel odlazi na dvor Filipa Makedonskog kao odgajatelj Aleksandra, tu ostaje 8 godina

342/1 rodio se Epikup 336/5 Pironov akme 335/5 rodio se Zenon stoičar331/0 rodio se Kleant322/1 umro Aristotel288/87 umro Teofrast, 85 godina

star280/76 rodio se Hrizip271/0 umro Epikur264/3 umro Zenon stoičar233/32 umro Kleant, 99 godina

star208/5 umro Hrizip


BILJEŠKE .O HERMANNU DIELSUS BIBLIOGRAFIJOM

Hcrmann Diels (1848 — 1922) klasični filolog, filozof, arheolog; studirao je od 1867— 1871. Njegov učitelj bio je Hermann Usener. Pored Usenera surađivao je još i s Eduardom Zellerom. Promovirao je na klasičnoj filologiji 1870. s temom Doxographi Graeci; 1873 — 1877. radi u srednjim školama, no i dalje priprema studije iz različitih područja antičkog stvaranja; 1881. postao je na prijedlog Eduarda Zellera redovan član berlinske Akademije nauka, a radi i dalje u različitim prosvjetnim službama. Diels je 1886. dobio poziv za Heidelberg, no taj je poziv odbio i iste godine postao je redovan profesor na berlinskom univerzitetu.

Godine 1879. objavljena je Dielsova studija Doxographi Graeci. Uz Zel- lerovo epohalno djelo Philosophie der Griechen (koje ima nekoliko hiljada stranica) Dielsova studija je postala sastavni dio u istraživanju antičke misli uopće.

Diels je izabran za stalnog sekretara filozofsko-historijskog razreda u Akademiji, kao nasljednik Theodora Mommsena. Na toj dužnosti je od 1895— 1920. Bio je počasni član mnogih akademija.

Tekstovi Predsokratovaca podijeljeni su u tri grupe: A, B i C.A sadrži život i učenja pojedinih filozofa, što je zabilježeno kod kasnijih

autoraB označuje originalne fragmente, koji su sačuvani u obliku citata. Diels

jc preveo na njemački samo taj dio tekstova.C sadrži imitaciju teksta.

I dalje se u literaturi kritički istražuju pojedini tekstovi, no za sve to ostaje standardno djelo — Vorsokratiker Hermanna Dielsa.

Ovdje objavljena bibliografija uzeta je iz knjige: Hermann Diels, Kleine Schriften zur Geschichte der antiken Philosophie, herausgegeben von Walter Burkert, 1969, Hildesheim.

Ova bibliografija je dopuna bibliografije koju je pripremio Otto Kern (Bursians Jahresberichte 215, 1927, str. 136—146).

Tekstovi sa znakom * objavljeni su u spomenutu Dielsovu djelu.

D O D A C I 387

B ib lio g ra p h ie H e r m a n n D ie ls

Mit * bezeichnet sind die Schriften, die im vorliegenden Band erschcinen.

1870

De Galcni Historia philosopha. Diss. Bonn. 52 S.

1872

Zur Litteratur der griechischen Florilegien. Neue Jbb. f. class. Philol. 105, 189 -1 9 4 .

1873

Critica. Commentationcs in honorem Fr. Buechcleri Herm. Usencri edi- tac a socictate philologa Bonnensi. Bonn. 6 1 —67.

1874

ArjuaSeia Rhein. Mus. 29, 107—117. i

1875

Zu Aristophanes. Rhein. Mus. 30, 136—139.Eine Quelle des Stobaus. ib. 30, 172—181.Zu Aristophanes. ib. 30, 471—472.Rez.: Iw. Mueller, Galcni dc plac. Hipp. et Plat. I. Jenaer Lit.-Ztg. 154 —

155.

1876

Chronologischc Untersuchungen tiber Apollodors Chronika. Rhein. Mus. 31, 1 -5 4 .

Himmcls- und Hollenfahrten von Homer bis Dante. Ncue Jbb. 49, 239 —253.

Zum Lostafelchen von Patavium. Zeitschr. f. Numismatik 33, 200.

1923

Lucretius, De Rerum Natura. Lateinisch und dcutsch. I: T. Lucreti Cari De Rerum Natura Libri sex. Recensuit, emendavit, supplevit H. D. Berlin. XLIV, 410 S.

* Anaximandros von Milet. Vortrag, hgg. von O. Kern. Neue Jbb. 51, 6 5 -7 5 .

Zeus. Vortrag, hgg. von O. Kern. Arch. f. Religionswiss. 22, 1 — 15.

1924

Lucretius, De Rerum Natura. Lateinisch und deutsch. II: Lukrez, Von der Natur der Dinge. Ubers, von H. D. Berlin. XII, 312 S.

1956

Ein Brief an W. Capelle (30. November 1918). Gymnasium 63, 81.


D O D A C I 4 0 5

N e u b e a r b e i t u n g e n u n d N a c h d r u c k e

Antike Technik. Sieben Vortrage. 3., unveranderte Auflage. Leipzig 1924. VIII, 243 S. 4., unveranderte Auflage. Osnabriick 1964.

Doxographi Gracci. Collegit, recensuit, Prolegomenis Indicibusquc instruxit H. D. Berlin. X, 854 S. Nachdruck als 2. Auflage 1929; 3. Auflage 1958; 4. Auflage 1965.

Die Fragmente der Vorsokratiker. Griechisch und deutsch von H. D., herausgcgcben von Walther Kranz.5. Auflage, Bd. I, II, III. Berlin. 1934. 1935. 1937. XIV, 482; 419; 651 S.6., verbesserte Auflage. Berlin 1951/52. XII, 504; 428; 660 S.7., unveranderte Auflage 1954.8., unveranderte Auflage 1956.9., unveranderte Auflage 1960.10., unveranderte Auflage 1961.11., unveranderte Auflage Zurich/Berlin 1964.12., unveranderte Auflage Dublin/Zurich 1966.

Lukrez, Uber die Natur der Dinge. Hgg. u. eingel. v. G. Klaus, aus dem Lateinischen von H. D. Berlin 1956. 288 S.

L i t e r a t u r i i b e r H e r m a n n D i e l s

(Auswahl)

W erner Jacger, Hermann Diels. Zum golden Doktorjubilaum am 22. Dezember 1920. Internationale Monatsschrift 15. 1921, 133 — 146 = Humanistische Reden und Vortrage, 2. Aufl. Berlin 1960. 31—40.

Ulrich von Wilamowitz-Moellendorff, Gedachtnisrede auf Hermann Diels. Sitz.-Bcr. Akad. Berlin 1922, CIV — CVII.

Johannes Ilberg, Nachruf auf Herm ann Diels. Neue Jbb. 49, 1922, 233 — 239.

Otto Regenbogen, Hermann Diels, Deutsches biogr. Jb. 4, 1922, 35 — 43 = Kleine Schriften, Miinchen 1961, 543 — 554.

Erich Samter, Zum Gedachtnis von Hermann Diels. Berlin 1923. 32S.

Otto Kern, Hermann Diels und Carl Robert. Ein biographischer Versuch. Jahresber. iiber die Fortschritte der klass. Altertumswiss. Suppl. 215, Leipzig 1927. VII, 205 S.

Peter R. Franke, Hermann Diels Neue Deutsche Biographie III, Berlin 1957, 6 4 6 -6 4 7 .

4 06 P R E D S O K R A T O V C I

RIJEČ REDAKTORA

Višegodišnji rad na prevođenju Predsokratovaca I i II zahtijevao je mnogo truda od svih koji su u tome radu sudjelovali. Svi smo bili svjesni da taj posao neće biti nimalo lak. No postojala je jaka volja i odluka da se zajedničkim snagama učini sve kako bi taj pothvat što bolje uspio.

Redaktori su u prevodiocima imali izvanrednu podršku, i svaki naš razgovor i svaka razmjena misli u nastojanju da se pojedina pitanja suglasno riješe bili su zaista veliko zadovoljstvo. Ovdje želimo izraziti svoju zahvalnost kolegama na takvoj suradnji.

Predviđeni rokovi za predaju rukopisa nisu na žalost mogli biti ostvareni. Za to su postojali ne samo objektivni, nego i duboko ljudski, subjektivni razlozi. Pri tome smo stalno imali podrškui maksimalno razumijevanje u izdavačkom poduzeću Naprijed, na čemu se ovdje toplo zahvaljujemo.

Predajemo našoj čitalačkoj javnosti djelo, koje do sada u cijelosti nije prevođeno ne samo u nas nego gotovo nigdje u svijetu.

4 0 7

K A Z A L O I M E N A (Izbor)

Broj bez oznake odnosi se na prvi svezak, a s oznakom II na drugi svezak. Zagrada uz ime označuje grčki odnosno latinski naziv. Kazalo imena

pripremili redaktori.

A b rah am (A b raam , A b ram ) II 222 , 223 A b ru k a lis (tj. E m p cd o k lo ) 269 A d im a n t (A d e im an to s) 26 .A fro d ita (A p h ro d ite ) 19, 34, 50, 54 , 144,

214 , 216 , 258 , 286 , 290 , 300 , 321 , II112, 116, 272 , 344

A g a m e m n o n (A g a m e m n o n ) II 52 A g a to n (A g ath o n ) II 291 A h ile j (A ch illeu s) 48, 54 , 6 3 , II 243 ,

307 , 340 A id o n e j (A id o n eu s) 15, 251 , 260 A kusila j (A kusilaos) 23, 33 , 4 2 , 49 -56 ,

57A le k san d a r iz A fro d iz ije (A lek san d ro s)

280A lk ej (A lkaios) 6 , 53, 6 4 , 71 A lk io n a (A lkyone) 5 A lk im (A lk im os) 175, 176, 178 A lk m e o n (A lk m aio n ) 106, 185-191,

2 7 0 , 400 , II 17, 68 , 322 A m ik lo (A m yklas) II 85 A n ah ars is (A nacharsis) 31, 49 , 56, 57,

6 4 , 172A n a k re o n t (A n ak reo n ) 71, II 337 A n ak sag o ra (A naksagoras) X V III — XX ,

12, 78 , 80, 85 , 94 , 116, 129, 148, 189, 196, 204 , 205 , 230 , 235 , 237 , 252 , 2 6 1 - 2 6 4 , 272 , 274 , 277 , 280 , 331 , 343 , 345 , 395 , II 5 - 4 6 , 48 , 49, 51,

53 , 55, 57, 61 , 72 , 83 , 8 5 , 8 6 , 89 , 99, 105, 111, 112, 124, 142, 149, 168, 206 , 229

A n a k s im a n d a r (A n a k s im a n d ro s) X , 40 , 7 6 - 8 8 , 90, 125, 128, 193, 194, 234,2 4 9 , 263, II 18, 49 , 58, 78 , 153

A n a k s im e n (A n a k s im e n es) X , 56, 82 ,85 , 8 6 - 9 2 , 125, 174, 188, 194, 234 , 270 , 335 , 418 , II 9, 23 , 26 , 32 , 34 , 50,54, 55

A n d ro k lo (A n d ro k lo s) 141 A n d ro n (A n d ro n ) 20, 42 — 44 , 51 A n d ro tio n (A n d ro tio n ) 12 A n h iz (A nch ises) 54 A n o n im J a m b lih (A n o n y m u s J a m b li-

eh i) II 3 5 9 - 3 6 3 A n tifo n t (A n tip h o n ) X X IV , X X X , 101,

187, 219 , 220 , 3 4 6 , II 31 , 309 , 313 — 3 3 6 , 357

A n ti lo h (A n tilo ch o s) 101 A n tim a h (A n tim ach o s) 4 8 , 257 , 302 A n tis te n H erak lito v ac (A n tis th e n e s H e -

rak le ite ios) II 71, 262 A n tis te n (A n tis th en e s) 138, 217 , 222 , II

55A p o lo d o r (A p o llo d o ro s) 62 , 66 , 77 , 86,

115, 117, 172, 195, 217 , 245 , 247, 304 , II 46, 47 , 84, 141, 228 , 232

A p o lo d o r iz K iz ik a (A p o llo d o ro s) 223

408

A p o lo n (A pollon ) 49, 63 , 64 , 97 , 137, 157, 256 , 317 , 344, II 218 256

A p o lo n ije (A po llo n io s) 24 A ra t (A ra to s) 302A res (A res) 6 , 49, 50, 151, 316 , 354 , II

112A rio n (A rio n ) 388 A r is to k se n (A ristoksenos) 19, 41 A rh e la j (A rchelaos) 82 , 85 , 115, 188,

2 7 0 , 343 , II 9 , 14, 25 , 34 , 4 6 - 5 1 , 206 A rh e s tra t (A rch cstra to s) 40 A rh ilo h (A rch ilo ch o s) 94 , 146, 196, II

3 1 1 , 355 , 356 A rh im ccl (A rch im ed es) 333 , 375 A rh ip (A rch ip p o s) 102, 103, 3 6 6 — 367 A rh ita (A rch itas) 350 , 367 — 3 8 3 , 390 A rija d n a (A riadne) 35 A r is ta rh (A ristarchos) 37, 75, 9 6 , 144 A ristag o ra (A ristagoras) II 219 A r is t ip (A ristippos) 282, II 237 A r is to d c m (A ris todem os) 57, 64 A ris to fan (A ris to p h an es) X X III , 208,

230 , 326 , 328 , 333, 365 , 4 1 5 , II 254,2 5 5 , 291

A ris to k se n (A ristoksenes) 93 , 96 , 99 , 100 , 103, 110, 172, 3 3 3 , 3 3 4 , 350 , 3 6 7 , 3 8 8 - 3 9 0 , 398 , 4 2 2 , 4 2 4 , 426 , 4 2 7 , 4 3 4 - 4 3 7 , II 47

A ris to te l (A risto te les) V III, IX, X I, X IX , X X , X X III, X X V I, X X IX , X X X III, 44,48 , 62 , 73 , 78, 92 , 95 , 96 , 99 , 101, 105, 171, 186, 188, 197, 199, 200,217 , 219 , 220 , 2 2 i , 223 , 2 2 4 , 230,231 , 238 , 246, 248, 250 , 255 , 257 ,267 , 271 , 274, 279, 281 , 292 , 298,3 0 2 , 303 , 332, 365, 372 , 378 , 383 ,3 8 5 , 388 , 391, 410 , 4 1 1 - 4 1 4 , II 20, 25 , 42 , 95 , 105, 110, 117, 132, 212 , 217 , 2 3 4 , 258 , 263, 316

A r te m id a (A rtem is) 15, 38, 39 , 49 , 51, II 345

A sk lc p ija d (A sk lep iades) 6 A sk le p ijc (A sklcpios) 51 A te n a (A th en a ) 15, 48, 51, II 51, 229 ,

269

A tlas (A tlas) 5, 23 A tro p a (A trope) 14

Beros (Berosos) 53B ijan t (Bijas) 49 , 56, 57, 59 , 64 , 172 B loch E. X X V I Boida (Boidas) 326Bolos (Bolos) II 1 8 7 - 1 8 9 , 190, 230,

243Bro(n)tin (B ro(n)tinos) 5, 105, 106, 191,

329

C ap e lle \V. X X X IV C e n so r in (C en so rin u s) 147, 269 C crc ra (Ceres) 183,C h e rn iss H . X X X IV , X X X V C ic e ro n (C iccro) II 76, 245 , 260

D a m o n (D am o n ) 56, 3 3 1 —334 , 390, 427 , 428 , 430

D arcj (D areios) 117, 141, II 90 D ed al (D aidalos) 29 D e m e tra (D e m c tc r) 15, 16, 20, 25, 61,

66 , 107, 354 , II 85 D c m e trijc (D e m e trio s ) 27, 57, 116, 217 D c m e trijc F a le ran in (D e m e trio s ) 140 D e m o k e d (D em o k ed es) 1 1 2 — 114 D e m o k ra t (D e m o k ra te s ) 158 D e m o k rit (D e m o k rito s ) X V III — XX I,

X X IX , X X X I, X X X IV , 47, 61, 62, 82, 9 0 , 94 , 183, 189, 196, 200 , 203 , 204, 2 29 , 234, 253 , 254 , 262 , 267 , 273 ,2 80 , 282, 293 , 309 , 343 , 344 , 349 ,3 83 , 389 , 398 , 399 , II 8 , 9, 26, 29,3 0 - 3 2 , 34, 35, 38 , 45 , 61, 72 , 73 , 74,78 , 80 , 81 , 8 3 - 2 0 4 , 208, 209 , 229 , 2 33 , 239, 290 , 362

D e m o s te n (D c m o s th c n es ) 341, II 302 , 333

D e u k a lio n (D c u k a lio n ) 54, 55 D ie lth e y W . 3D ik ea rh (D ikaia rchos) 56, 97 , 103, 253,

II 131, 153 D io d o r (D io d o ro s) 46 D io g en A p o lo n jan in (D io g en es A po llo -

n iates) II 54 — 6 9 , 72 D io g e n L aertije (D io g en es) 42 D io k lo (D io k les) 272 , 388 D io n (D io n ) 369D io n iz ijc (D io n y sio s) 66 , 86, 172, 349 ,

369 , 390 , 327 , 328

409

D io n iz (D ionysos) 17, 25, 35 , 150, 151,330

D io tim (D io tim o s) II 229 D u rid (D uriš) 6 6 , 174, 230 , 330 , 390 ,

391

E agar (O iagros) 5, 15 E ak (A iakos) 27 E e t (A ietes) 33E for (E p h o ro s) 53, 56 , 86 , 230 E h e k ra t (E h ek ra tes) 103, 388 E fk an t (E k p h an to s) 387 E lian (A clianus) 335 , 356 E m p e d o k lo (E m p ed o k les) X V III, X X X I,

75 , 78 , 80 , 92 , 116, 118, 119, 129,144, 145, 170, 171, 186, 188, 189, 1 9 3 - 1 9 6 , 197, 2 0 3 - 2 0 5 , 217 , 218, 220 , 236 , 237 , 2 4 5 - 3 2 4 , 325 , 328, 329 , 335, 368 , 387 , 4 2 2 , II 19, 24, 26, 31 , 35 , 74 , 87 , 99 , 105, 124, 142, 191,193, 253 , 257

E n ea (A incas) 54 E n d im io n (E n d y m io n ) 33 , 53 E n ije K v in t (E n n iu s Q u in tu s) 174, 182,

183E p a m in o n d a (E p a m e in o n d as) 102, 104 E p ih a rm o (E p ich a rm o s) 104, 117, 118,

161, 1 6 9 - 185, 422 E p ik u r (E p ik u ro s) XX V , 82 , 129, 189,

204 , 262, 309 , 313 , 379 , II 14, 21, 72,77, 78, 80, 81 , 87 , 99 , 1 0 0 - 102, 104,107, 117, 120, 132, 139, 140, 148, 155, 161, 200 , 216 , 224 , 225 , 245

E p im c n id (E p im c n id c s) 26 — 36 , 49 , 51,56, 57, 115, 253

E ra to s ten (E ra to sth en es) 42 , 78 E rik e p e j (E rikepa ios) 13 E sh il (A ischylos) m a te m a tič a r 345 — 348 E sh il (A ischylos) trag iča r 32, II 33, 251 ,

357E sh in (A isch incs) II 14, 291 , 341 E ro s (E ros) 13, 45, 50 E u d e m (E u d em o s) 30, 44 , 50, 62 , 69 , 70,

7 4 , 90, 95 , 133, 199, 210 , 223 , 226, 241 , 3 4 5 - 3 7 0 , II 23, 25

E u d o k s (E u d o k so s) 37 , 4 0 , 63 , 76, 98,1 1 1, 375, 378 , II 1 4 9 - 1 5 1

E u fo rb (E u p h o rb o s) 259

E u fra n o r (E u p h ra n o r) 3 9 0 E u h e m c r (E u h cm ero s) 3 3 5 , II 55, 298 E u k lid (E u k lc id es) 333 E u m o lp (E u m o lp o s) 20, 21 E u rik lija (E urik leia ) 34 E u rip id (E u rip id es) 7 , 137, 139, 146,

174, 182, 299 , II 6 , 8 , 13, 14, 16, 23 , 33 , 68 , 233 , 235 , 3 4 5 - 3 4 7 , 3 4 9 , 350 , 3 5 2 , 358

E u rit (E ury tos) 365 — 366 E u zeb ije (E useb ius) II 245 E zo p (A isopos) II 178

F av o rin (P h av o rin u s) 76 , 116, 185, 193,194, 218 , 246 , 248, 372 , II 7, 9 , 83,108, 133, 142

F e rek id (P h crek y d es) 41 — 51, 57 , 67 , 71 , 96 , 97 , 102, 117, 141, 330 , II 93, 149, 157

F id ija (P heid ias) II 236 F ilo h o r (P h ilo ch o ro s) 21 , 23 Filolaj (P h ilo laos) 10, 103, 2 4 6 , 345 —

349 , 383 , 388 , II 84 , 149 F ilo n (P h ilo n ) 269 , II 223 F in tijc (P h in tia s) 390 , 4 2 7 , 4 2 8 , 4 3 0 F o k ilid (P h o k y lid es) 119 F o k o (P hokos) 39 F o rk is (P h o rk y s) 11, 51 F racn k e l H . X X X V F rie d la n d e r P. X X XV F o tije (P h o tio s) II 222

G a len (G alen u s) II, 44, 67 G alile j G . X V III G ea (G ea) 11 G ig o n O . (G igon) X X X IV G o c th e J . W . X X X III, 342 , 343 G o rg ija (G orgias) X X V I, X X X II, 186,

247 , 252 , 255 , 281 , II 88 , 2 4 2 , 246 , 251 - 2 8 8 , 290 , 291 , 301 , 306

G riin w ald M . X X X IV

H ad rija n (H a d ria n u s) 50 H a m (H am ) 46 H a ro n d a (C h aro n d as) 32 H a rp a l (H arpalos) 40

410

H e fe s t (H e p h a is to s) 35, 38, 49 , 6 4 , 305 , 3 0 6

H c g e l G . W . X II, X X II, X X III H e id c g g e r M . X X II H e in e m a n n F. X X X IV H e k a ta (H ek a te ) 24 H e k a te j (H ek ata io s) 42 , 47 , 50, 53, 78 ,

86 , 116, 137, 153, II 141, 144 , 146, 153

H e k a te j iz A b d e re (H ek a ta io s A b d c ri- tes) II 2 1 6 - 2 2 3

H e la n ik (H e llan ik o s) 6 , 13, 53 H e le n a (H e len e ) 52, 54, 64 , II 2 7 0 —

275 , 345 H e lije (H elios) 18, 39 , 4 9 , 207 H e ra (H era) U , 32 , 4 7 - 4 9 , 51 , 197,

2 5 1 , 260 , 354 , II 51 , 221 H e ra k lid sa P o n ta (H e rak le id c s P o n ti-

kos) 62 , 97 , 104, 174, 204 , 217 , 223 , 245 , 247 , 249 , 250 , 387 , II 95 , 137, 289

H e ra k lit (H erak le ito s ) X I, X III — XV, X X IX , X X X , 46 , 6 2 , 89 , 92 , 104, 109, 1 3 7 - 1 6 9 , 174, 187, 1 8 8 - 1 9 0 , 196,202 , 218 , 229 , 246 , 253 , 258 , 266 , 270 , 274 , 313 , II 8 , 54, 70 , 71 , 87 , 95, 105, 160, 171, 173, 221 , 322

H e ra k lo (H erak les) X X IV , 14, 21, 32,41 , 52, 54, 178, 280 , II 29, 192, 214 ,290 , 2 9 5 - 2 9 7 , 347 , 348

H e ril (H erilo s) 62H e rm e s (H e rm e s) 47, 49 , 51, 97 , 347 ,

354 , 397 , II 249 H e rm ip (H e rm ip p o s) 41, 42, 49 , 56, 65,

I 13, 138, 217 , 245 , 249 , 349 , II 7 , 85, 144

H e rm o d o r (H e rm o d o ro s) 137, 141, 160 H e rm o g e n (H e rm o g e n e s) II 70, 242 H c ro d ik (H ero d ik o s) 5, 191 H e ro d o t (H c ro d o to s) 6 , 9 , 32 , 48 , 57, 61,

II 33 , 87 , 133, 219 , 2 3 1 , 299 , 334 H e z io d (H esio d o s) X X X IV , 6, 9 , 10, 13,

19, 20, 23 , 24, 29, 30, 31 , 33 , 34, 3 7 - 39 , 45 , 47 , 5 0 - 5 3 , 6 6 , '7 4 , 76 , 83 , 105, 115, 116, 118, 132, 133, 137, 1 5 3 - 155, 159, 171, 174, 191, 233 , 2 36 , 252 , 2 9 0 , 421 , II 44 , 142, 146,2 1 2 , 216 , 2 2 2 , 294 , 327

H e z ih ije (H esy ch iu s) 133

H ie ro n im (H ie ro n y m o s) 13, 62 , 140, 247 , II 7

H ik e ta (H ik c ta s) 3 8 6 — 387 H ilo n (C h ilo n ) X X IX , 49 , 5 6 - 5 8 , 63 ,

67 , II 345 H ip a rh (H ip p arc h o s) 25 , 7 5 , II 86 , 202 H ip a s (H ip p aso s) 106, 107 — 111, 141,

142, 143, 203 , 324 , II 54H ip ija (H ip p ias) 9 , 62 , II 236 , 246 , 256 ,

291 , 3 0 5 - 3 1 3 H ip o d a m (H ip p o d am o s) 339 — 341 H ip o k ra t (H ip p o k ra te s ) X X IX , 146, 229,

252 , 260 , 271 , II 33 , 68 , 85 , 87 , 88,143, 199, 200 , 201 , 256 , 319 , 354

H ip o k ra t sa H ija (H ip p o k ra tes ) 345 —348, 395

H ip o k ra t m a te m a tič a r (H ip p o k ra tes ) 71 H ip o lit (H ip p o ly to s) 138 H ip o n (H ip p o n ) 2 7 3 , 3 3 4 — 339 H ip o n ik (H ip p o n ik o s ) II 290 H iro n (H e iro n ) 52 , 184 H o m e r (H o m ero s) 6 , 9 , 10, 13, 14, 20,

22, 4 5 - 4 7 , 4 9 , 51 , 66 , 71 , 78 , 99, 115, 1 1 7 - 1 1 9 , 126, 132, 137, 146,148, 153, 154, 158, 171, 182, 191,203, 255 , 256 , 303 , 327 , 338 , 408 ,421 , II 7, 31 , 45 , 51, 52, 57, 94, 115,124, 154, 208 , 216 , 222 , 229 , 243 , 287 , 288, 290 , 307 , 311 , 324

H o w ald E. X X X IV H rizo g o n (C h ry so g o n o s) 183 H riz ip (C h ry sip p o s) 342 , II 52, 332

Idej (Idaios) II 5 3 - 5 4 Io n (Ion) 5, 3 2 7 1 Ik o (Ikkos) 191Izo k ra t (Isokra tes) 327 , 365 , II 231 , 235,

258 , 262 , 269 , 3 0 2 , 306

Ja e g e r W . X X X IVJa m b lih ( Iam b lich u s) 101, 351 (katalog

3 9 2 - 3 9 4 )Ja sp e rs K . 15Ja z o n (Jason) 7 , 27 , 52Jo č l K . X X X IJu li ja n (Ju lian u s) car, 365J u p ite r ( Ju p p ite r ) 46 , 183

411

K a d m o (K ad m o s) 21, 42 K a lifo n t (K a llip h o n ) 112 — 113 K a lim ah (K a llim ach o s) 31 , 61 , 63 , 68,

9 9 , 193, 327 , 328 , 333 , 398 , II 93 , 139 K a lio p a (K alliope) 5, 8 , 15, 317 K a lis te n (K a llisth en cs) 188, 3 2 7 , II 212 ,

213 , 215 K a m b iz (K am byses) 48 , 97 K a rn e a d (K arneades) 104 K a to n (C ato) 371 K c lso (C clsus) II 191, 3 1 9 - K e rk o p (K erk o p s) 5, 105, 118, 171 K ie rk e g a a rd S. VI K ilo n (K ylon) 28 K ir (K yros) 62 , 86, 113, 117, 125 K le a n t (K lean th es) 344 , II 29 , 57 K le o b u l (K leo b u lo s) 56, 57 , 63 , 172 K le o m e n (K leo m c n c s) 253 K le o s tra t (K leo stra to s) 39 , 40 K lid e m (K le id em o s) 52, 53 K lin ije (K Jein ias) 29, 389 , II 85 K lo ta (K lo th o ) 14 K o lo t (K o llo te s) II 9 6 , 170 K o rak s (K oraks) 255 K ra te s (K ra tes) 82 , 134 K ra n z W . X X V II, X X X V I, 160 K ra tin (K ra tin o s) 4 3 9 K rez (K ro isos) 56, 62 , 64 , 6 6 , 67 , 6 9 , 86,

257

K ritija (K ritias) X X III, II 13, 53, 237 , 2 5 2 , 292 , 302 , 314 , 317 , 3 3 6 - 3 5 8

K ro n o s (K ro n o s) 11, 14, 24 , 32 , 34, 35, 4 4 , 45 , 46 , 3 1 6 , 338 , 354 , 363 , II 112, 3 46

K se n iad (X en iades) II 251 K se n o fa n (X en o p h an es) X II, 27, 62 , 75 ,

8 2 , 92, 97, 107, 114, 1 1 5 - 1 3 7 , 138, 141, 153, 174, 193, 194, 195, 197, 201 , 204 , 206 , 218 , 229 , 236 , 238, 2 5 8 , 387 , II 75 , 251

K se n o fo n t (X en o p h o n ) X X III , X X IV ,1 18, 152, 383 , II 7 , 290 , 341

K se n o k ra t (X enokrates) 109, 224 , 262, 3 5 1 , II 109, 190, 193

K se rk so (X erxes) II 5,83, 88 , 192, 219 , 2 34

K su t (X uthos) 326, 328

Laj (Laios) 34 L ahcza (L achesis 14 L eo fan t (L eo p h an tes) 49 L eu k ip (L cu k ip p o s) X V III, X X , 82 , 195,

398 , II 9 , 24, 57, 61, 71 - 8 2 , 8 3 , 86 , 93, 97 , 98, 141, 194, 195

L ik o fro n (L y k o p h ro n ) II 288 — 289 L ik o n (L ykon) 170, 391 L ik u rg (L ykurgos) 66 L izid (Lysis) 102 — 104, 366 — 367 Lizi ja (Lysias) II 231, 300 L u k recije K a r (L u c re tiu s C arus) X IX ,

257L ukijan (L uk ianos) 169

M a n e to n (M an e to n ) 53, 95 M arsija (M arsyas) 29 M edeja (M edeia) 11 M elis (M elissos) 120, 124 , 129, 196,

1 9 8 - 2 0 1 , 210 , 217 , 227 , 2 2 9 - 2 4 5 , II 73 , 264

M en ela j (M enelaos) 52 , 64 M e n es to r (M en esto r) 324 — 326 M etis (M etis) 13 M eto n (M eto n ) 39 M eto p (M eto p o s) 324 M e tro d o r (M etro d o ro s) 8 2 , 125 M ilo n (M ilon) 113 M in o s (M inos) 27, 35 , 38 , 368 M io n id (M yonides) 3 4 0 M iro n (M yron) 28M n e m o sin a (M n em o sy n e) 17, 18, 24 M ojsije (M ozes) II 222 M o n d o lfo R. X X X IV M uzej (M usaios) 6 ,8 — 10, 15, 19 — 26,

100, II 311

N a to rp P. X X IXN au sifan (N au sip h an cs) II 224 — 228 N e a rh (N earch o s) 219 , 220 N e b u k a d n c sa r (N eb u c h a d n esa r) 70 N c s tlc W . X X X I, X X X II N io b a (N io b e) 51

O k e a n (O k ean o s) 1 0 — 13, 23, 24 , 32 , 34, 52, 53, 72 , 338 , II 208

O k e l (O k k e l) 368 , 3 8 4 - 3 8 6

412O n o m a k ri t (O n o m ak rito s ) 5, 6 , 12, 20,

25O p s im (O p sim o s) 3 6 6 — 367 O rfe j (O rp h cu s) 5 - 19, 24 , 25 , 29, 30,

42 , 57, 105, 172, 197 , 256 , 329 , II235 , 287, 311

O r io n (O rion) 38 , 39 O z iris (O siris) 117, II 220 , 222

P a lam e d (P a lam edes) 29, 171, 217 , 221,II 276 , 285

P am fil (P am p h y lo s) 62 P a n (Pan) 34, 35 P an ijaz is (P aniasis) 51 P a n c tije (P anaitios) 116 P a rm e n id (P a rm e n id e s) X I, X X IX ,

X X X I, X X X IV , 50, 8 6 , 89 , 104, 118, 119 , 122, 124, 129, 1 4 4 - 170, 171, 186 , 189, 1 9 3 - 2 1 6 , 2 1 8 - 2 2 4 , 229 ,235 , 2 3 8 - 2 4 1 , 246 , 2 4 7 , 251 - 2 5 3 ,256 , 266 , 274 , 282 , 290 , 299 , 328, 422 , II 70, 73, 75, 76

P a rm e n isk (P a rm en isk o s) 40 , 1 1 4 — 116 P a ro n (P aron) 192 P a tro k lo (P a tro k lo s) 6 P au zan ija (P ausanias) 140, 249 , 252 ,

282 , 283P c r ija n d a r (P e rian d ro s) 29, 31 , 49 , 56,

57, 60 , 63 , 64 , 172 P e r ik lo (Perik les) X X , X X II, 218 , 219,

222 , 229, 331 , II 7, 8 , 11, 12, 15, 16,236 , 247 , 252 , 253 , 341

P e rš in (P ers in o s) 5P e rze fo n a (P e rse p h o n e ) 6 , 15, 17, 18,

141, 216 , 323 , 415 P e tro n (P e lro n ) 105 P in d a r (P in d aro s) 48, 51, 56, 71, 257,

281 , 300 , II 88 P ira (Pira) 55P iro n (P y rrh o n ) II 215 , 217 , 224 P iz an d a r (P e isandros) 53 P iz is tra t (P e is istra tos) 25 P itag o ra (P y thagoras) 30 , 41 — 44 , 47 , 56,

62 , 68 , 71, 72 , 86 , 9 2 - 103, 105, 107,113, 114, 132, 137, 153, 156, 161,170, 172, 174, 185, 186, 193, 194,203 , 204, 218 , 247 , 253 , 254 , 266,3 1 2 , 316 , 3 1 8 , 322 , 329 , 3 3 0 , 344,

3 4 7 , 3 5 4 , 355 , 364 , 3 6 9 , 3 7 0 , 387, 391 , 3 9 8 - 4 0 0 , 4 0 3 , 4 1 1 , 4 1 4 - 4 1 7 ,4 2 2 , 4 2 3 , 426 , 4 2 7 , 435 , II 9, 12, 13, 8 4 , 149 , 155, 156, 188, 189 , 191, 193

P itak (P ittak o s) 4, 49 , 56, 57 , 59, 6 4 , 172 P itija (P y th ia) 26, 14 P i to d o r (P y th o d o ro s) 86 , 94 , 2 1 9 , 220 P la to n (P la to n ) V III, X IX , XX , X X II,

X X III , XX V , X X X II, 29, 30 , 45 , 56,6 3 , 71 , 85 , 89 , 91, 103, 148, 172 , 173, 1 7 5 - 1 7 8 , 195, 197, 199, 203, 210, 2 1 7 , 2 4 6 , 254 , 264 , 274 , 3 0 3 , 313,3 3 2 , 3 4 8 - 3 5 1 , 3 5 6 , 3 5 8 , 360 , 363,3 6 7 , 3 6 9 , 371 , 385 , 389 , 391 , 395,4 0 2 , 406 , 409 , 410 , II 19, 25 , 28 , 33, 3 8 , 6 1 , 70 , 74, 77 , 88 , 93 , 114, 116,118, 125, 138, 153, 155 , 164, 168,193, 229 , 232 , 233 , 235 , 239 , 245,247 , 258 , 290 , 304 , 306 , 314 , 337

P lin ije (P lin iu s) II 190, 191 , 223 P lu ta rh (P lu ta rch o s) 218, 2 5 7 , 260 , 283 ,

3 3 5 , II 170, 211 , 312 P o lig n o t (P o lygno tos) 6 P o lik le t (PoIyklcitos) 3 4 1 — 343 P o lik ra t (P o lykra tes) 77, 9 6 , 112, 113 P o lim n a s t (P o ly m n asto s) 388 P o rfir ije (P o rp h y rio s) 70, 96 , 251 , II 54,

253P o se jd o n (P oseidon) 23 , 34 , 38 , 39 , 49,

52, 55

P o se jd o n ije (P o seid o n io s) 30 , 43 , 83 , 90, 104, 143, 148, 203 , 316 , 318 , 321 , 3 27 , 345 , 354 , II 29 , 102 , 112, 120, 194

P ra c h te r K . X X X I P rak sifan (P rak sip h an es) 48 P rijam (P riam o s) 54 P ro d ik (P ro d ik o s) X X IV , 6 , 186, 334 , II

2 3 3 , 235 , 237 , 246 , 2 5 6 , 260 , 2 9 0 - 2 99 , 313

P ro k lo (P rok les) 222 , 2 9 9 , 351 P ro k se n (P ro k sen o s) 324 P ro m e te j (P ro m e th e u s) 3 2 , 54 P ro r (P ro ro s) 389 , 4 2 9 P ro tag o ra (P ro tagoras) X X II — X X IV ,

171, 348 , II 87, 118, 142, 205 , 208 , 209 , 231 , 2 3 2 - 2 5 1 , 2 6 0 , 263 , 290 , 297 , 301

P ro te j (P ro teu s) 51

413

P ro z e rp in a (P ro sc rp in e ) 183 P ub lije M ucije (P u b liu s M ucius) 257 P ub lije S ir (P u b liu s S yrus) 174

R ad am an t (R h a d a m a n th y s) 27, II 345 , 346

R e im e r G . X X IX Reja (Rhpa) ! 1, 32 R o h d e E. X X X II, 96

S ab in (Sabinos) 50 Saffrey X X X V Salustije (S allustius) 258 S e k s t-E m p irik (S ex tu s-E m p iricu s) 126,

2 0 6 , II 53, 2 2 4 , 2 3 8 , 364 S eneka (S eneca) 224 S e lena (S elene) 10S im o n id (S im o n id es) 6 , 50, 133, 191,

192, 248 , 3 2 2 , 3 2 3 , II 10, 287 , 293 , 3 09

S im os H a rm o n ič a r (S im os) 390 S nell B. X X X VSofoklo (S o p h o k lcs) 21, 196, 253 , 328 ,

II 33 , 90 , 223 S o k ra t (S o k ra tes) X X , X X II - XX V ,

X X X II, U , 30, 6 5 , 139, 188, 195, 196, 220 , 221 , 3 2 6 , 3 2 8 , 3 6 2 , 369 , II 14, 28, 34 , 4 6 - 4 8 , 55 , 67 , 69 , 70 , 84 , 96 ,162, 166, 197, 231 , 236 , 242 , 244,250, 253 , 2 5 6 , 2 5 9 , 261 , 267 , 288 , 290 , 294 , 3 0 6 , 3 0 8 , 314 , 3 1 5 , 336 , 338 , 341

Sol'on (S o lon) 28 - 30 , 49 , 56, 57 , 58 , 63,119, 172, II 7 , 231 , 336 , 339

S o tio n (S o tio n ) 138, 193 S tilp o n (S tilp o n ) 129, 172 S te s im b ro t (S te s im b ro to s) 48 , 230 S te z ih o r (S te s ich o ro s) 95 S tig (Styx) 12, 32 S tobe j (S tobaeus) 109 S tra b o n (S trab o n ) 229

T ales (Thalcs) IX , X , 24 , 37 , 38 , 43 , 45 ,49, 5 6 - 5 8 , 6 1 - 7 5 , 7 7 - 7 9 , 128, 133, 153, 172 , 189 , 202 , 335 , II 9 , 54,149, 311

T a m ir (T am iros) 11 T e a g e n (T heagenes) 48 — 4 9 T e m is to k lo (T h e m is to k le s) 2 3 0 T e o d o r (T h co d o ro s) 3 3 5 , II 237 , 298,

3 0 0T e o d o r P itagorovac (T h e o d o ro s) 348 T e o g n e t (T h eo g n eto s) 5 T c o g n id (T h co g n is) 119, 174 T e o fra s t (T h eo p h ras to s ) X X V III, 55, 75,

7 8 , 79 , 84 , 8 7 , 107, 127, 138, 193,195, 199, 246 , 2 5 9 , 2 9 2 , II 18, 21 , 34, 56 , 58, 89 , 93 , 105, 155 , 2 3 0 , 302

T e o p o m p (T h e o p o m p o s) 26 — 28 , 41, 44 , 95 , 96

T e rp a n d a r (T erp an d ro s) 8 T e tija (Teth is) 1 0 - 1 3 , 32 , 52 T eze j (Theseus) 19 T im e j (T im aios) 27 , 156 , 3 8 6 T im o k lo (T im okles) 5 T im o n (T im on) 65 , 126, 136, 138, 193,

217 , 350 , II 5, 85 , 2 1 7 , 2 3 3 , 237 , 245 T irte j (Tyrtaios) 257 T iz ija (Teisias) 255 T ito n (T iton) 51 T raz ib u l (T hrasybu los) 6 3 , 6 4 T razija lk (T hrasyalkes) 327 T ra z im ah (T h rasy m ach o s) 2 5 5 , II 246,

267 , 3 0 0 - 3 0 5 T r ip to le m (T rip to lem o s) 16, 20 , 23 , 30 T u k id id (T h u k y d id es) X X V , 50 , II 7, 11,

2 5 2 , 260 , 262 , 302 , 3 1 4 , 3 3 3 , 334 , 341

O bersveg Fr. X X X IU ra n (U ranos) 11, 14, 15, 17, 51, 53

V a ro n (V arro) 2 5 7 , 264 V erg ilije (V erg ilius) 30, II 156 , 190

W e llm a n n M. X X V III W iIa m o w itz -M o e lle n d o rff U . X X X III, 8,

6 0 , 105,165, 174, 181 , II 2 8 7 , 349

Z a ra tu s tra (Z a ra th u stra , Z o ro a s te r) 100,II 192, 194

414

Z e lle r E. X X II, X X X IV , 185 Z e n o n (Z en o n ) X II, XVI, X X 123, 129,

150, 1 9 4 - 1 9 6 , 2 1 7 - 2 2 9 , 236, 240, 247, 343, II 25, 71, 73, 81, 96, 215, 263

Z e u s (Z eus) 6, 11,' 12, 1 4 - 1 6 , 18, 22,23, 24, 27, 3 1 - 3 5 , 38, 4 4 - 4 6 , 48,

5 1 - 5 3 ,5 5 , 130, 132, 137, 1 4 6 ,1 5 2 -155, 160, 162, 169, 175, 197, 216,251, 256, 260, 313, 3 16 , 327, 328,338, 354, 368, 397, 4 13 , II 13, 51,112, 150, 1 5 5 - 1 5 7 , 169, 171, 212,214, 220, 221, 249, 271, 312, 347, 348

Z o p ir (Z opp iros) 5, 6

S A D R Ž A J

59 (46) A naksagora (preveo Stjepan Hosu):A. Život i učenje

Ž iv o t ................................................................... 5Domišljate i z r e k e ........................................ 15S p i s ................................................................... 16U č e n je .............................................................. 17

B. F ra g m e n ti .......................................................... 38Neautentično ................................................. 46

Od 60 (47) do 66 (53) preveo D amir Salopek60 (47) A rhelaj:

A.. Život i u č e n je ................................................. 46U č e n je .............................................................. 47

B. S p i s i ................................................................... 50P o e z i j a .............................................................. 50P ro z a ................................................................... 50Kriva svjedočanstva........................................ 51

C................................................................................... 5161 (48) M etrodo r L a m p s a č a n in ....................................... 5162 (49) K l i d e m ...................................................................... 5263 (50) I d e j .................................................... .......................... 5364 (51) D iogen A polonjanin

A. Život i učenje ............................................ 55Ž iv o t .................................................................. 55

S p i s ................................................................... 55U č e n j e .............................................................. 56

B. F ra g m e n ti .......................................................... 63C. Naknadni u t j e c a j ............................................. 67

65 (52) K r a t i l ........................................................................... 6966 (53) A ntisten H e r a k lito v a c ....................................... 7167 — 78 Abderićani

Od 67A1—68B116 preveo Veljko Gortan67 (54) Leukip:

A. Život i u č e n je ................................................. 71B. F ra g m e n ti .......................................................... 82

68 (55) Demokrit:A. Život i u č e n je ................................................. 83

Ž iv o t ................................................................... 83S p i s i ................................................................... 93Stil ................................................................... 95U č e n je .............................................................. 95

B. F ra g m e n ti.......................................................... -139Od 68B117— 68C8 preveo Darko Novaković

Dvojbeni f r a g m e n t ........................................186Nepravi f r a g m e n ti ........................................187Demokritove š a l e ........................................196

C. Imitacija .......................................................... 199Od 69 (56) do 81 (75) preveo Darko Novaković69 (56) Nesa:

A. Ž i v o t ....................................................................204B. F ra g m e n ti ..........................................................205

70 (57) Metrodor s Hija:A. Život i u č e n je ................................................. 205B. F ra g m e n ti ............................... .......................... 209

71 (58) D iogen iz S m i m e : ................................................ 21072 (59) Anaksarh:

A. Život i u č e n je ................................................. 210B. F ra g m e n ti ..........................................................216

73 (60) Hekatej iz Abdere:A. Život i u č e n je ................................................. 216

416 S A D R Ž A J

B. F ra g m e n ti ..........................................................21774 (61) A p o l o d o r ................................................................. 22375 (62) N auzifan:

A. Život i u č e n je .................................................224B. F ra g m e n ti..........................................................226

76 (63) D i o t i m ....................................................................\ . 22977 (64) B ion iz A bdere . .........................................j . . 22978 (65) B o l o s ........................................................................... 230

C . S t a r i ja s o f is t ik a

79 (73b) Im e i p o j a m ..........................................................23180 (74) P ro tagora:

A. Život i u č e n je .................................................232B. F ra g m e n ti..........................................................244C. Imitacija ..........................................................248

81 (75) K senijad ..................................................................25182 (76) G orgija (preveo Zdeslav Dukat):

A. Život i u č e n je .................................................251B. F ra g m e n ti..........................................................263C. Imitacije ..........................................................288

Od 83 (0) do 86 (79) preveo Damir Salopek83 (0) L ikofron ..................................................................28884 (77) P rodik :

A. Život i u č e n je .................................................290B. F ra g m e n ti..........................................................294

85 (78) T razim ah:A. Život i u č e n je .................................................300B. F ra g m e n ti..........................................................302

86 (79) H ipija:A. Život i u č e n je .................................................305B. F ra g m e n ti..........................................................310C. Imitacija ..........................................................313

87 (80) A n tifon t sofist (preveo Darko Novaković):A. Život i s p i s i ..................................................... 313B. F ra g m e n ti ..........................................................317

S A D R Ž A J 41 7

O d 88 (81) do 90 (83) preveo D am ir Salopek88 (81) K rit ija :

A . Ž ivot i s p i s i .....................................................336B. Pjesnički f r a g m e n t i ................................. . 342

89 (82) A n o n im J a m b l i h o v ........................................... 35990 (83) D v o s tru k e tv rd n je (Raspravljanja) . . . . . . 364

REDAKTORSKI DODACI

Objašnjenje k r a t ic a ................................................................... 374U sporedne oznake t e k s to v a ........................................ ...... 376Tum ač kratica im ena i naslova d j e l a ............................. 378K ronološki pregled grčkih filozofa (prema A polodoru) . 385Bilješka o H . D ielsu s b ib lio g ra fijo m ........................................ 587Riječ r e d a k t o r a ........................................................................406

H K R M A N N D IE L S

P R E D S O K R A T O V C I

Fragmenti

D n ig i sv e z a k

L ik o v n o o p r e m io

D E A N J O K A N O V I Ć - T O U M I N

K o r ig ira la

E V A V O J N O V I Ć

T e h n ič k i u r e d n ik

IV A N T R Ž A N

Iz d a v a č

I T R O » N ap rijed «

Z a g re b , P a lm o tić e v a 30

Z a izd av ača

A N T U N Ž V A N

S lo g , l is a k i u v e z

S O U R .V je s n ik « - O O U R T M

Z a g re b , 1983 .

urednici biblioteke

Documents