1.Definicija,značaj i zadatak urgentne medicine

Savremeni način života,u kome razvoj industrije i saobraćaja igraju značajnu ulogu,stalno dovode do porasta broja saobraćajnih nesreća i drugih povreda. Zbog toga broj hinih slučajeva koji traži neodložno medicinsku omoć stalno raste.

Urgentna medicina se isključivo bavi hitnim stanjima,bolestima ili povredama koje ugrožavaju životne funkcije ljudskog organizma. Pripada svim medicinskim naukama, jer u svakoj medicinskoj grani ima hitnih slučajeva. Koristi metode svih grana medicine, premda se najviše oslanje na hirurgiju,obzirom na najvišu zastupljenost hirurških bolesti i povreda. Djelovanje urgentne medicine djeluje od momenta nastanke hitne i po život opasne povrede do prijema bolesnika u bolničku ustanovu, odnosno do prestanka životne ugroženosti.

Da bi se svakom povrijeđenom ili oboljelom pružila pružila prava medicinska pomoć u pravo vrijeme, potrebno je službu urgentne medicine dobro organizovati. Ovaj organizacijski dio obuhvata za bolesnika i spasioca najbolji i najlakši način organizovanja hitne službe, koja obezbjeđuje pomoć u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

2.Podjela urgentne medicine

Pružanje najranije pomoći povrijeđenom ili oboljelom najčešće je u rukama laika,medicinski neobrazovanih osoba,koje mogu biti donekle osposobljene na kursu prve pomoći. Urgentna medicina se zbog toga dijeli na: prvu pomoć i hitnu medicimsku pomoć.

Prva pomoć se pruža na svakom mjestu dok se ne ukaže mogućnost pružanja hitne medicinske pomoći. Prva pomoć se pruža na mjestu gdje se nesreća dogodila. Treba je pružiti uvijek,čak i za kratko vrijeme, a pogotovo na mjestima koja su udaljena od zdravdstvenih ustanova i kada na hitnu medicinsku pomoć treba čekati dugo. Ona se pruža i onda ako je zdravstvena ustanova blizu i to sve dotle dok medicinsko lice ne preuzme povrijeđenog ili oboljelog. Prva pomoć može biti u obliku samopomoći ili u obliku uzajamne pomoći. Samopomoć je pomoć povrijeđenog samom sebi ukoliko je u stanju. Uzajamna pomoć je međusobna pomoć više povrijeđenih od kojih su neki manje ili gotovo nikao povrijeđeni i u stanju su pružiti pomoć više povriđenim. Suština prve pomoć je brzo uspostavljanje životnih funkcija veoma jednostavnim metodama. Za zdravstvene radnike pružanje prve pomoći na svakom mjestu i u svako vrijeme, bez obzira na njihove radne obaveze, predstavlja dodatnu dužnost.

Hitna medicinska pomoć je medicinska opskrba povrijeđenog ili oboljelog koju vrši ljekar, odmah poslije pružanja prve medicinske pomoći, ili čak nezavisno od nje, odmah poslije nastanka hitnog stanja, u uslovima posebne medicinske ustanove prilagođene za pružanje hitne medicinske pomoći, sa svom potrebnom opremom i materijalom. U ratnim uslovima hitna

medicinska pomoć nosi naziv opšte medicinske pomoći, čime se želi istaći činjenica da pomoć pruža ljekar opšte prakse ili specijalista medicinske grane koja nije hirurška.

3.Okolnosti pod kojim se pruža prva pomoć

Uslovi pod kojim se pruža prva pomoć gotovo su uvijek nepodesni. Nesreće ne biraju mjesto gdje će se dogoditi. Teške nesreće se gotovo u pravilu povezane sa teškim pristupom povrijeđenim. Često je potrebno izvlačiti povrijeđene iz smrskanih automobila,ispod odrona zemljišta i sl. Nedostatak materijala i pomagala je takođe nepovoljna okolnost koja prati nesreću. Spasioc je dužan da od priručnih sredstava pravi sredstva za pružanje prve pomoći. Nedostak pomagala ne smije biti opravdanje za propuštanje pružanja prve pomoći ili za njeno loše sprovođenje. Svi povrijeđeni su uplašeni i zabrinuti za svoje stanje. Različiti ljudi različito pokazuju taj strah i različito doživljavaju svoju povredu. Stvaranje panike nepovoljno djeluje na razvoj situacije i može dovesti do daljeg povređivanja. Suzbijanjem straha i panike spasioci će sebi obezbijediti uspiješan rad.

4.Pristup povrijeđenom

Pomoć se pruža na licu mjesta,tamo gdje se povrijeđeni zatekao. Samo u izuzetnim okolnostima,gdje boravak na mjestu nesreće znači izlaganje daljnjoj opasnosti,kako za povrijeđenog tako i za spasioca,dozvoljeno je povrijeđenog izvući u zaklon. Takva su mjesta: otvoreni putevi,prijetnja od obrušavanja lavine,vode i sl. Povrijeđenom treba prilaziti s desne strane,ako je to ikako moguća. U slučajevima kada je to nemoguća, sasvim je pogrešno povrijeđenog okretati da bi mu se prišlo s desne strane,prije nego što se otklone neposredne životne opasnosti. Treba izbjegavati svlačenje povrijeđenog bez potrebe. Ukoliko postoji potreba za svlačenjem najprije se polazi od zdravih dijelova tijela. Kod izvlačenja povrijeđenog voditi računa koji je najbolji način izvlačenja s obzirom na njegove povrede.

5.Agonija

Sam naziv agonija znači zapravo predsmrtnu borbu,iako u većini slučajeva nema nikave borbe ili patnje jer mozak umirućeg ne dobiva dovoljno kisika ,pa nema mogućnosti svjesne rakcije. Kod iznenadne smrti,u uslovima unesrećenja,agonija može biti veoma kratka. Međutim,nekada može biti dugotrajna,i trajati satima,čak i danima. Agonija je jedna od krajnjih faza umiranja. Iskusan posmatrač može lako prepozanati agoniju. Oči su kod pacijenta mutne bez sjaja,upale su,zjenice su uske. Lice je bilijedo,orošeno hladnim i ljepljivim znojem,vršak nosa,ušiju,vrhovi prstiju na rukama i nogama su pomodrili,dok su sami prsti izrazito hladni. Kod smrtnika prestaje mimika i lice dobiva smiren izraz,liči na masku. Svijest je poremećena i nastupa pospanost,smrtnik se ne orjentiše i ne prepoznaje okolinu. Najvažnije promjene pokazuje smrtnik u disanju i radu srca. Disanje je čas duboko čas površno sa prekidima. U agoniji pada krvni pritisak i često se ne može mjeriti. Srce radi neujednačeno,tonovi su tihi i jedva čujni.

6.Klinička smrt

Konac agonije je smrt tj prestanak disanja i rada srca. Ova smrt se naziva kliničkom smrću,jer je organizam kao cjelina u kliničkom smislu mrtav,premda pojedina tkiva ostaju u životu još prilično dugo. Svako tkivo i svaki organ ima svoje životne rezrvoare i može produžiti život nakon opšte kliničke smrti. Kada prestane disanje i rad srca ćelije različitih organa više ne primaju hranjive sastojke,prije svega kiseonik. Njaosjetljivije na nedostatak kiseonika su ćelije mozga na kojima već nakon tri do šest minuta nastaju teške promjene,koje se ne daju oporaviti. Poslije 3-6 minuta ni najbogatije dovođenje kisika ne može povratiti u život oštećene ćelije mozga. Ostala su tkiva manje osjetljiva,što znači da ponovno uspostavljane rada srca može vratiti u život sve organe osim mozga. Klinička smrt traje najviše 6 minuta. U toku od 6 minuta,ako se ponovo uspostavi srčani rad,moguće je povrijeđenog iz kliničke smrti vratiti u život. Ako taj period prođe nastupa prava smrt. Klinička smrt u svakom slučaju ne predstavlja konačnu smrt,jer klinički mrtav čovjek može se vratiti u život mjerama oživljavanja,uspostavljanem srčanog rada i disanja.

7.Prava smrt

Znaci prave smrti se dijele u dvije grupe. Prvu grupu čine znaci kojim se konstatuje da je prestalo umiranje,da je protekao period kliničke smrti i da je nastupila prava smrt. U drugu grupu spadaju dokazi da se radi o lešu. Znaci iz prve grupe se smatraju nesigurnim znacima smrti,jer je teško odrediti vrijeme nastanka prave smrti. Nepouzdani znaci smrti su prestanak rada srca,prestanak disanja,koji su trajali duže od 6 minuta,jako proširene zjenice koje se skupljaju na svjetlost,mlitavost i deformacija očne jabučice koja poslije pritiska prstom,hladnoća,bljedilo,prestanak pulsa... Pouzdani znaci smrti su: zamućene rožnjače,pojava mrtvačkih mrlja,mrtvačka ukočenost i raspad leša. Dva sata poslije prave smrti dolazi do zamućivanja rožnjača. Poslije 24 sata oko šarenice oka se može vidjeti žuta ili smeđa pruga koja potiče od sasušene rožnjače. Ovo je pouzdan znak i jedan od najranijih znakova smrti. Prestankom oticanja krvi dolazi do slivanja krvi prema sili teže. Time nasaju mrtvačke mrlje na donjim dijelovima tijela. Raspored mrtvačkih mrlja zavisi od položaja leša. Mrtvačke mrlje se ponekad vide čak i u agoniji,ali se pouzdano javljaju 20-45 minuta poslije nastupanja prave smrti. Mrtvačka ukočenost je jedan od najsigurnijih znakova smrti. Započinje na mišićima koji se najviše upotrebljavaju,tako da već nakon 30 minuta nastupa ukočenost mišića srca i dijafragme,2-4 sata nakon smrti razvija se ukočenos mišića lica,vilica i vrata,zatim ukočenost redom zahvata ostale mišiće. Raspad leša je znak da je sve završeno. Zavisi od okolne temperature i brže nastaje ako je temperatura viša.

8.Kako se konstatuje smrt

Smrt uspostavlja po pravilu mrtvozornik, a to treba da bude ljekar. U bolnicama smrt usposavlja odjeljnski ili dežurni ljekar. U službi urgentne medicine, takođe smrt uspostavlja ljekar iz hitne medicinske pomoći. Međutim u nepristupačnim mjestima dugog čekanja na odziv dugog čekanja na odziv organizovane medicinske službe,često će i ostali zdravstveni radnici biti u prilici da odrede trenutak kada treba prestati sa oživljavanjem. U takivim slučajevima,budući da su granice između života,kliničke smrti,prave smrti veoma nesigurne,mjere oživljavanja treba uporno nastavljati sve dok se ne pojave jasni i sigurni zanci smrti.

9.Prividna smrt

Kod nekih slučajeva povređivanja i bolesti,osnovne životne funkcije,disanje i krvotok,toliko su oslabljene,da se jednostavnim sredstvima u uslovima urgentne medicine ne mogu opaziti. Pri tome se obično javlaju spoljašnji znaci koji se podudarju sa nesigurnom znacima smrti:bljedilo,hladnoća,mlitavost mišića...U takvim slučajevima govori se o prividnoj smrti. Unesrećeni je još uvijek živ,njegove životne funkcije su veoma slabe,ali se on mjerama oživljavanja još uvijek može vratiti u život. Najveća je greška prividnu smrt proglasiti pravom smrti i prestai s mjerama oživljavanja.

10.Zastoj rada srca,uzroci,dijagnoza,postupak

Prestanak rada srca zanči prestanak krvnog otoka,prestanak prenošenja kisika i hranjivih materija do organa i tkiva. Zbog toga najviše strada mozak. Srce može prestati da radi zbog veoma različitih uzroka.Stanja koja najčešće dovode do prestanka rada srca su: infarkt srca,začepljenje jedne od plućnih arterija,suženje ušća aorte,srčana mana,razne vrste trovanja,šok,poivrede grudnog koša,trbuha,glave...Dijagnoza prestanka rada srca se postavlja na osnovu pulsa i nestanka srčanih tonova,po naglo nastaloj sivobijeloj boji unesrećenika,blijedim sluzokožama,jakim širenjem zjenica,prestanku disanja i pojavi besvjesnog stanja.Kod zastoja srca ispod pacijenta se hitno uklanjaju svi meki predmeti,podiže se vrat rukom postavljenom ispod njega i glava zabaci da se spriječi zapadanje jezika. Podižu se noge i u tom položaju drži se 5-15 sekundi kako bi se omogućilo vraćanje venske krvi u srce.Istovremeno sa podizanjem nogu spasilac desnom pesnicom snažno udara unesrećenog u desnom predjelu prsne kosti.Ovi udarci moraju biti ritmični kao bi se potaknuo rad srca.Ukoliko pacijentovo stanje ne odgovara pozitivno na prve udarce prelazi se na vještačku masažu srca.

Za uspijeh podsticanja srca na njegov rad osnovno je da se ne gubi dragocjeno vrijeme. Vještačka masaža srca se zasniva na činjenici da je srce postavljeno u srednjogruđu,između kičme i prsne kosti. Pritisak na donji dio prsne kosti prenosi se na srce,čime se mehanički prima krv u velike krvne žile. Cilj srčane masaže je podražajem potaknuti srce na rad, a pritiskom puniti velike krvne žile dok se srce nalazi u zastoju. Time se ishranjuje organ koji je najosjetljiviji

na nedostatak kisika-mozak. Vještačka srčana masaža se mora započeti najviše 6 minuta nakon srčanog zastoja.

11.Tehnika indirektne masaže srca

Indirektna masaža se sprovodi istovremeno sa vještačkim disanjem. Upuhavanjem vazduha u pluća daje se kiseonik krvi koja ga odnosi organu najosjetljivijem na nedostatak kisika-mozgu.Vještačko disanje se zaustavlja u trenutku kada se vrši pritisak radi srčane masaže,a srčana masaža se obustavlja na kratko kad se vrši upuhavanje vazduha u pluća. Na jedno upuhavanje vazduha u pluća treba nastaviti 5-6 pritisaka na grudnu kost,pa ponoviti radnju upuhavanja. Najbolje je da se bolesnik postavi na tvrdu podlogu radi srčane masaže. Dijlovi dojeće koji stežu se raskopčaju ili skinu. Dlan jedne ruke se stavi na donju trećinu grudne kosti. Pritisak se izvodi samo gonjim dijelom dlana. Druga ruka se stavlja na nadlanicu radi pojačavanja pritiska. Kod odraslih unesrećenih radi što boljeg pumpanja krvi u velike krvna žile masažu treba vršiti ne samo pritiskom već naslanjanjem cijelog svog tijela. Ukoliko je grudni koš dubok,bačvast potiskivanje grudne kosti treba biti dublje. Ritam masaže 60-70 pritisaka u minuti.

12.Greške i opasnosti od srčane masaže

Najčešća grška srčane masaže je njena primjena bez potrebe. Kod pretjerano jakog pritiska na rebra i prsnu kost može doći do preloma,mogu nastati i povrede jetre. Budući da je masaža spasonosna mjera koja izvlači povrijeđenog iz kliničke smrti, povredu rebara treba uzeti kao manje zlo koje može zadesiti unesrećenog. Ipak masaža srca treba biti izvedena sa mjerom. Najbolja orjentacija je pipanje pulsa na vratu.

13.Prekid disanja-uzroci,dijagnoza,urgentni postupci

Poremećaj disanja može nastati usljed oštećenja centra za disanje,oštećenja mišića za disanje,smanjenje površine pluća neophodne za disanje,oštećenjem prolaznosti disajnih puteva. Poremećaj disanja nastaje i ako krv nije u stanju da prenosi kisonik,nedostatak vazduha tj malo kiseonika u vazduhu je takođe poremećaj disanja,jer iako su svi organi zdravi tijelo ne dobiva dovoljno kisika. Poremećaj disanja iz bilo kojeg uzroka nazivamo zagušenjem. Kod povrijeđenog,kojem prijeti zagušenje,na licu se vidi uznemirenost i strah. Lice je nabreklo,pomodrili,oči su izbuljene,zjenice proširene,krvne žile na vratu napete. Pomodrjelost se vidi i na prstima, a nekad i na čitavom tijelu. Disanje je isprekidano,s naporom,nepravilno,ubrzano. Otkucaji srca postaju sve brži i nepravilniji. Na kraju disanje potpuno prestaje,nastupa nesvjestica,nekad se pojavljuju grčevi i na kraju prestaje rad srca,obično 3-10 minuta poslije prestanka disanja.

14.Vještačko disanje usta na nos

Vještačko disanje usta na nos prislanjaem spasiočevih usta na nos povrijeđenog i upuhavanje vazduha u pluća, najbolja je metoda za povrijeđenog i najlakša za spasioca. Pošto je spasioc ustanovio da su dišni putevi slobodni ili pošto ih je očistio,spasioc ako je to moguće stane ili klekne uz desnu stranu povrijeđenog. Lijevu ruku stavi mu na čelo i time drži glavu zabačenom prema nazad. Desnom rukom drži donju vilicu u podignutom položaju,tako da su obije vilice stisnute, a palcem desne ruke drži usne zatvorenim. Duboko udahne prisloni svoje usne na obje nozdrve povrijeđenog,snažno upuše vazduh u dišne puteve unesrećenog,zatim se odmakne i pusti da elastičnost grudnog koša izbaci vazduh napolje. Prilikom upuhavanja vazduha vidi se širenje grudnog koša.Ritam upuhavanja vazduha treba da bude 12-20 u minuti s tim da u početku treba biti brži.

15.Vještačko disanje usta na usta

Tehnika upuhavanja vazduha u usta povrijeđenog ista je kao i kod tehnike usta na nos. Ova metoda zaostaje za metodom upuhavanja usta na nos i teža je za spasioca. U slučajevima kada je nos začepljen spasioc pribjegava ovoj metodi. Položaj unesrećenog i spasioca su isti,glava povrijeđenog takođe je zabačena natrag. Kod ovog oblika vještačkog disanja,desna spasiočeva ruka je stavljena ispod vrata,da bi time održao zabačenu galavu,a lijeva je stavljena na čelo. Kod male djece,zbog malog lica,malih usana i nosnih otvora,vještačko disanje ovog tipa se izvodi tako što spasioc svoja usta stavlja na nos i na usta djeteta.

16.Krvarenje-definicija,uzroci,podjele

Krvarenje je istjecanje krvi iz povrijeđenih ili bolešću oštećenih krvnih sudova. Jako krvarenje može životno ugroziti povrijeđenog. Ukupna količina krvi odrasle osobe iznosi 7-10% tjelesne težine,što znaći 5 litara kod odraslog čovjeka. Simptomi usljed gubitka krvi zavise od: količine gubitka krvi,brzine i opšteg stanja povrijeđenog.

Prema uzroku krvarenja se dijele na patološka i traumatska. Traumatska krvarenja nastaju povredom krvnih sudova u sklopu neke ozljede,dok su patološka krvarenja posljedica razvoja bolesti na nekom organu,koji biva zahvaćen i oštećen krvni sud iz kojeg počinje krvarenje. Po mjestu gdje se krvarenje dešava i gdje krv ističe, krvarenje može biti unutrašnje ili vanjsko. Vanjska krvarenja su sva istjecanja krvi iz povrijeđene ili oštećene kože ili sluzokože,pa krv izlazi napolje direktno ili preko otvora. Takva su krvarenja iz rane,otvorenih preloma...Unutrašnja krvarenja su daleko opasnija,jer su manje primjetljiva. Nastaju povredom nekog unutrašnjeg organa i izlijevanjem krvi u velike tjelesne šupljine. Krv e ne vidi,već povrijeđeni samo ima simptome koji ukazuju na unutrašnje krvarenje.

17.Zaustavljane krvarenja-hematostaza

Zaustavljanje krvarenja se vrši na mjestu povređivanja,odnosno onog trenutka kada spasioc dođe u kontakt sa povrijeđenim ili oboljelim. Izvodi se priručnim sredstvima i zadatak je da se spriječi daljnji gubitak krvi,čime se povrijeđeni štiti od iskrvarenja i šoka. Krvarenje zaustavljeno u urgentnoj medicini je privremeno zaustavljeno krvarenje. Postoji više načina kako se može zaustaviti krvarenje. Svi načini zaustavljanje krvarenja se mogu upotrijebiti kod svake rane. Posebne vrste rana i posebni oblici krvarenja zahtijevaju posebnu vrstu zaustavljanja krvarenja. U momentu kada se spasioc suoči sa krvarenjam veoma je teško odlučiti koju metodu da koristi, te je zbog toga neophodno poznavati sve metode. Ako krvarenje nije obimno i nalazi se na ekstremitetu prva pomoć u zaustavljanju krvarenja može biti promjena položaja ruke ili noge. Ako je povreda veća promjena položaja ekstremiteta neće zaustaviti krvarenje. U tom slučaju krvarenje će se najbrže zaustaviti pritiskom debelog komada sterilne gaze na ranu. Kompresivni zavoj je najbolji oblik zaustavljanja krvarenja u urgentnoj medicini. Iskustva su pokazala da se gotovo svako krvarenje može zaustaviti kompresivnim zavojem. Na mjestu krvarenja stavlja se nekoliko slojeva gaze ili vate,u nedostatku gaze stavlja se čisto ispeglano platno. Bitno je da materijal bude stavljen u obliku jastučića i da ne zaustavlja predio cijelog ekstremita nego samo prekriva ranu. Preko gaze,u slugaju potrebe,mogu se staviti i manje čisti predmeti. Potom se turama zavoja čvrsto fiksira jastučić čime se zaustavlja krvarenje. Ezmarhova poveska je nekada bila veoma popularan način zaustavljanja krvarenja,ali danas se izbjegava gdje god je to moguće.

18.Krvarenje iz uha i nosa

Krvarenje iz uha obično nije obimno. Njegov uzrok je najčešće prelom lobanjskog dna,ali može nastati i povredom vanjskog slušnog kanala ili prsnuća bubne opne. Ispiranje ili pranje uha iz koga krvari je strogo zabranjeno,jer postoji mogućnost unošenja infekcije. Stavljanje gaze ili vate u urgentnoj medicini takođe nije dopušteno. Tu radnju smije izvoditi samo ljekar. Pružanje pomoći se sastoji u stavljanju sterilne gaze na uho,preko gaze se stvi zavoj i hitno preveze u medicinsku ustanovu.

Najčešći uzrok krvarenja iz nosa su proširenje krvnih sudova na sluznici nosa ili povrede. Ovo krvarenje može nastati i kod bolesti nosa,ali kod nekih teških oboljneja organizma(leukemija). Gotovo nikad ne vode iskrvarenju. Bolesnik sa krvarenjem iz nosa treba da sjedi sa glavom nagnutom prema naprijed i bradom spuštenom na prsa. Palcem i kažiprstom mu se čvrsto stegnu nosnice i u takvom položaju se prevozi u zdravstvenu ustanovu. Pacijent ne smije puhati na nos,ispiranje nosa takođe nije dozvoljeno.

19.Iskašljavanje krvi i povraćanje krvi

Količina krvi u ispljuvku može biti veoma različita. Mogu biti manje količine krvi pomiješane sa ispljuvkom kada krv liči na končiće.Ove količine upućuju na neko oboljne pluća ili dušnika. Količina iskašljane krvi može biti i jako velika.Uzroci su različiti.Povrede pluća,tuberkuloza,rak pluća. Iskašljana krv je uvijek svježe crvena ,nekada pomiješana sa ispljuvkom,često pjenušava. Bolesnik koji iskašljava krv zahtijeva hitan prevoz u zdravstvenu ustanovu.Do odlaska u bolnicu i u toku transporta bolesnik treba da mirno leži sa uzdignutim uzglavljem. Ne treba da uzima hranu i pije tekućinu.

Krv koja dolazi iz želuca povraćanjem je crna,liči na talog od kafe. Najčešći uzrok ovog krvarenja je ulkus dvanaesnika ili želuca,mada se ovi simptomi mogu javiti i kod niza drugih oboljenja. Često je povraćanje krvi praćeno pojavom krvi u stolici.Povraćanje krvi zna biti veoma obilno i teško,tako da brzo dovodi do iskrvarenja i šoka te smrti. Bolesnik se smiješta da leži bez uzglavlja,glava mu je na istoj razini kao i tijelo.Zabranjuje mu se jelo i piće. Bolesnik se hitno prebacuje u medicinsku ustanovu.

20.Krv u stolici i mokraći

Veliki broj bolesti može dati simptom krvi u stolici:dizenterija,rak debelog crijeva,bolesti jetre. Kada je krvarenje u gornjim dijelovima probavnog sistema stolica je crna,katranasta,tipičnog zadaha na raspadnutu krv. Kod krvarenja iz donjih dijelova probavnog sistema stolica je obične boje i oblika a izgleda kao poprskana krvlju,svježe crvene boje. Bolesnik u slučaju pojave krvi u stolici mora biti odmah otpremljen ljekaru,najčešće specijalisti hirurgu. Treba da leži mirno sa niskim uzglavljem bez naprezanja i uzimanja jela i pića.

Ako se poslije povrede vidi samo malo krvarenje na vanjskom dijelu mokraćne cijevi,obično se radi o njenom pucanju i čovjek ne može mokriti. U ostalim slučajevima krv je pomiješana sa mokraćom. Različite bolesti mogu dovesti do pojave krvi u mokraći:upale,povrede,kamenci...Kod pojave krvi u mokraći urgentna medicina ne može ništa učiniti osim hitno transportovati pacijenata u zdravstvenu ustanovu.

21.Šok-uzroci šoka

Šok je iznenadno teško stanje organizma gdje su sve životne funkcije svedene na najmanju moguću mjeru, a razvija se kao odgovor organizma na tešku povredu ili teško oboljenje. Šok zahtijeva pažljivu i intenzivnu pomoć,te hitan transport u zdravstvenu ustanovu. Šok može nastati usljed slabosti srca tj kada srce kao pumpa nije u stanju da popuni krvne sudove pod dovoljnim pritiskom da bi obezbijedilo krvni otok. Ovaj se šok naziva kardiogeni šok. Šok može nastati usljed gubitka krvi za kratko vrijeme npr kod povrede velikog krvnog suda sa jakim krvarenjem. Ovaj šok se naziva hemoragični šok. Krvarenje infekcija i jaki bolovi zajedno dovode

do šoka,a ovaj oblik šoka naziva se traumatski šok.Kod trovanja organizma nastaje septični šok. Šok se javlja kod trovanja različitim materijama,lijekovima ili sredstvima koja se koriste u domaćinstvu za čišćenje. Uzroka šoka ima više,a često se javlja i kombinacija pojedinih uzroka.

22.Klinička slika šoka

Stanje šoka se može podijeliti u dvije faze. Prvu,u kojoj se organizam još brani i štiti od štetnih dejstava, i drugu u kojoj nastupa potpuno zatajenje važnih životnih funkcija. U početku je pacijent obično nemiran,uzbuđen,iako potpuno svjestan i orjentisan. Unesrećeni je blijed, puls je jedva pipljiv,tvrd. Krvni pritisak je obično normalan,čak može biti i povišen. Pacijent je hladan,tuži se na hladnoću,oznojen je a zno je hladan,disanje je plitko,količina mokraće je mala. Neliječen,ili ako su uzroci suviše jaki šok postepeno prelazi u drugu fazu. Pacijent je miran,tup,nezaintersovan,iako potpuno svjestan. Koža je blijedosiva ili zelenkastosive boje,na vrhu nosa i prstima plavičasta,hladna,oznojena ili vlažna. Puls je veoma ubrzan,mekan,jedva pipljiv ili se nikako ne pipana ruci,krvni pritisak snižen,mokrenje je prestalo,disanje je mirno,plitko i površno.

23.Tretman šoka u okviru prve pomoći

Osnovne mjere kod svakog oblika šoka su zaustavljanje krvarenja i uklanjanje bolova,bilo lijekovima bilo imobilizacijom. Ukoliko se radi o prelomu kostiju mora se što hitnije provesti dobra imobilizacija,jer ona smiruje bolove,smanjuje mogućnost krvarenja i infekcije. Kod velikih gubitaka tečnosti ili krvi pribjegava se autotransfuziji. Što je moguće prije,pacijentu u stanju šoka treba dati plazmu u venu u količinama 2 do 3 doze,zavisno od težine stanja i krvarenja. U nedostatku plazme mora se dati fiziološka otopina ili glukoza,najviše do dvije doze. Davanje plazme ili fizioloških otopina zavisi od blizine zdravstvene ustanove u kojoj će povrijeđeni ili oboljeli biti prevežen. Ukoliko je ta ustanova jako blizu,ne moraju se davati plazma i rastvori, ali se ne smije propustiti zaustavljanje krvarenja i imobilizacija. Međutim kod dugog čekanja na prevoz,kod jako dugog prevoza i u svim slučajevima gdje treba dugo vremena do zdravstvene ustanove,obim davanja plazme treba biti veći.

24.Anafilaktički šok

Je preosjetljivost organizma koje izaziva parenteralno unošenje stranih supstanci u organizam,naročito proteina. Ona se karakteriše burnom reakcijom koja se naziva anafilaktički šok. Anaflaksa u čovjeka javlja se najčešće poslije aplikacije seuma,antibiotika (penicilin),uboda pčele. Anafilaktički šok nastupa nekoliko sekundi do 30 min poslije injekcije antibiotika. Znaci šoka su unutarnje krvarenje,edem,sluzav sekret iz nosa,kašalj,znojenje,uplašenost. Reakcija nastaje zato što se pri reakciju antigena i antitijela iz bazalnih leukocita oslobađaju histamini i druge medijatorske supstance. One djeluju na krvne sudove i glatke mišiće. Histamini uzrokuju spazam glatkih mišića i vazodilataciju.

Antihistaminici se upotrebljavaju u prevenciji i terapiji anafilaktičkog šoka. Lokalna anafilaksa javlja se u 10% ljudi,koji je stječu u ranom životu. Kod nje se javlja preosjetljivost prema raznim supstancama u okolini,u respiratornom sistemu (kućna prašina) ,intestinalnom traktu (uzimanje hrane kao što je mlijeko,riba,jagode). Alergije tj. antigen se veže na antitijelo koje je imounoglobulin E,koji je vezan za mastocite u koži,konjuktivi,sluznici bronha,crijeva i dovodi do oslobađanja medijatorskih supstanci koje izazivaju alergije (kihanje,kašalj).

25.Besvjesno stanje-koma i sinkopa

Ma koliko izgledala na prvi pogled jasna granica između stanja pune svijesti i besvjesnog stanja,često može doći do zabune. Pod sviješću se podrazumijeva svijest o samom sebi,jasna orijentacija u vremenu,prostoru i prema drugim ličnostima. Tu spada i sposobnost da se stupa u razgovor i da se razumije šta drugi govore.Poremećaji svijesti se mogu podijeliti u tri grupe: 1)gubitak svijesti nastao zbog nagle smetnje krvnog protoka kroz mozak.Ovaj gubitak svijesti se naziva sinkopa; 2)gubitak svijesti zbog procesa i bolesti unutar glave i mozga (krvarenje,tumor); 3)besvjesno stanje nastalo trovanjem organizma,bilo procesima ranjavanja,bilo otrovima unešenim izvana. Pomoć u urgentnoj medicini je gotovo istovjetna kod svih besvjesnih stanja.

Sinkopa-je nesvjestica ili prolazni gubitak svijesti, čiji je najčešći uzrok hipoksija CNS-a, a nastaje zbog slabog priticanja krvi kroz mozak. Za nju je karakteristično da nastaje poslije psihičkog uzbuđenja ili udarca. Počinje obično dok pacijent stoji ili sjedi, a brzo prestaje kad dođe u horizontalan položaj. Iznenadni bol,pogled na krv,injekcija može izazvati nesvjesticu. Javlja se i kod pada krvnog pritiska, gubitka krvi, jakog povraćanja i proliva. Sinkopa se može javiti bez ikakvih simptoma, a može imati i simptome kao što su mučnina,slabost,bljedilo...Pacijent se mora smjestiti u ležeći položaj sa licem okrenutim prema gore. Noge se podignu iznad nivoa srca i drže tako 10-15 sekundi, a potom se polako spuštaju. Ukoliko se svijest ne vraća treba istegnuti vrat,zabaciti glavu,podići vilicu da se spriječi zapadanje jezika,kao i kod vještačkog disanja. Pacijent se može naglo pljusnuti manjom količinom vode ili mu se može dati jak miris da pomiriše. Kada onesviješteni dođe sebi,njegovo ustajanje mora biti postepeno. Ne smije ustati prije nego prođe pola sata.

26.Cereberalna koma

Ovaj oblik besvjesnog stanja najčešće se javlja kod povreda mozga. Nastaje međutim i kod tumaora mozga,moždane kapi,krvarenja u mozgu... Ima više stepena poremećaja svijesti kod ovog oblika besvjesnog stanja, a onaj najdublji se zove koma. Kod ovog oblika besvjesnog stanja najčešća nesreća je zapadanje jezika u ždrijelo i pojačano lučenje sline u dušniku i dušnicama. Budući da su pacijenti u stanju poremećene svijesti,povraćene mase udisanjem dospijevaju u dušnik. Udisanje povraćene mase i zapadanje jezika usljed mlitavosti mišića vilice su najčešći uzroci smrtnosti pacijenta. Povrijeđenog ili bolesnog sa poremećajem svijesti treba što hitnije

transportirati u zdravstvenu ustanovu, ali ne prije nego se obezbijedi normalno disanje,spriječi zapadanje jezika i udisanje povraćenih masa. Pacijentu treba omogućiti da normalno diše i da na taj način prebrodi opasnost od ugušenja. Mjere su:držanje vilice u propisanom položaju,dok unesrećeni dođe u stanje potpune svijesti,čišćenje gornjih disajnih puteva od stranog sadržaja,krvi,sluzi,povraćenih masa,okrenuti glavu na stranu ukoliko povrijeđeni povraća. Ukoliko poremećaj svijesti traje duže i nakon čišćenja disajnih puteva i podizanja vilice,pacijent se stavlja u položaj na stranu,koji omogućava izlazak stranih sadržaja iz početnih dijelova disajnig puta i sprečava zapadanje jezika.

27.Hipoglikemička koma

Koma zbog samnjenje količine šećera u krvi naziva se hipoglikemička koma. Može nastati kod nekih oboljenja,ali u principu posljedica je davanja inzulina bolesnicima sa šećernom bolesti. Inzulin daje med.osoblje ili bolesnik sam sebi.Inzulin smanjuje količinu šećera u krvi i ako se da više nego što je potrebno onda se će nivo šećera u krvi jako smanjiti što dovodi do poremećaja svijesti. Hipoglikemička koma nastaje ako se inzulin predozira,ali i ako se daje špricom za injekciju kojom se ne može tačno dozirati ovaj lijek. Može nastati kod bolesnika koji primaju inzulin, ali se nepovoljno hrane ili je utrošak energije velik. Simptomi kome počinju sa mučninom,naglim bljedilom,znojenjem,jakim osjećajem gladi,osjećajem straha,uznemirenošću,razdražljivošću. Ubrzio poslije toga nastupaju grčevi i koma. Bolesnik može nastupiti smrtno u ovom stanju. Bolesnici od šećerne bolesti moraju znati simptome smanjene količine šećera u krvi i pri prvim zancima trebaju uzimati manje količine šećera. Inzulin treba davati posebnim tj inzulinskim špricama. U uslovima urgentne medicine pacijentu koji još nije zapao u stanje kome treba dati šećera,pod uslovom da je spasilac siguran da se radi o hipoglikemičkoj komi. Ako je koma već nastupila treba voditi računa o zapadanju jezika i naglom gušenju. Položaj besvjesnog bolesnika je kao kod cerebralne kome.

28.Dijabetička koma

Dijabetička koma nastupa kod šećerne bolesti i rezultat je velikog povećanja šećera u krvi koji ne može da se normalno metaboliše jer gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. Prvi znaci početka razvoja dijabetičke kome su umor,mlitavost,česta mučnina,povraćanje bolovi u trbuhu i po čitavom tijelu,žeđ,pretjerano mokrenje,kod bolesnika koji inače ima šećernu bolest.Bolesnik teško diše,jezik je suh,kasnije nastupa pospanost i koma.U službi urgentne medicine vrlo se malo može učiniti kod dijabetičke kome. Najpoželjnije je što prije prepoznati prekomatozno stanje i bolesnika što prije uputiti u stacioniranu ustanovu.

29.Hepatična i uremična koma

Teško oštećenje jetrinih ćelija kod trovanja,akutne žute atrofije jetre,ciroze jetre su uzroci nastanka hepatične kome. Najizrazitiji simptom je žutica,iako rijetko postoje i slučajevi hepatičke kome bez žutice. Koma počinje povišenom tempreturom,povraćanjem,naglim pogoršanjem opšteg stanja,pojavom krvarenja,nemirom. Razvoj komatoznog stanja je obično dosta spor.Iz usta se čuje karakterističan zadah.Prognoza je u većini slučajeva dosta loša. U uslovima prve pomoći,osim prevencije ugušenja,ne može se ništa učiniti.

Uremična koma je završna faza jednog šireg trovanja organizma raznovrsnim produktima koji se normalno izlučuju preko bubrega. To stanje se naziva uremija. Uremija nastaje kada bubrezi iz bilo kog razloga ne mogu izlučiti raspadne produkte metabolizma. U završnoj fazi uremije pacijent daje sliku teškog bolesnika. Leži pasivno u krevetu nezainteresovan i apatičan.Odbija hranu,osjeća svrbež kože,obično je pospan,mršav i blijed. Jezik je suh obložen smeđim naslagama. Sluzokoža usta je crvena. Pacijent povraća. Neliječeni bolesnik pada u duboku komu,sa dubokim i ubrzanim disanjem na usta. Za pružanje prve pomoći vrijedi sve ono što je rečeno i kod drugih metaboličkih koma. U uslovima službe urgentne medicine ne može se mnogo učiniti kod uremičke kome,osim hitnog transporta u bolnicu uz sprečavanje zagušivanja.

30.Osobine i vrste rana

Rana je silom prouzrokovan prekid bilo koje tjelesne površine,unutrašnje ili spoljašnje. Rane obuhvataju sve povrede kože i sluzokože,sa krvarenjem,od najjednostavnijih ogrebotina do dubokih rana koje prodiru u tjelesne šupljine i unutrašnje organe. Rane se dijele prema načinu nastanka i njihovom obliku. Različite rane se različito odnose prema glavnoj komplikaciji-infekciji. Vrste rana su: oguljotine (oguljen najpovršniji dio kože), posjekotine (nasraju dejstvom oštrog predmeta), razderotine (nastaju dejstvom tupog predmeta sa deranjem tkiva), nagnjčne rane (nastaju gnječenjm tkiva), ubodne rane (dejstvom oštrih i šiljatih predmeta), ujedne rane (ujed životinja), strijelne rane (rane od vatrenog oružja). Njapodložnije infekciji su nagnječne,ubodne,ugrizne i razderne rane. One ostavljaju i najružniji ožiljak. Rane mogu biti i penetralne i nepenetralne. Penetralna rana znači probod u tjelesnu šupljinu sa mogućnošću oštećenja unutrašnjeg krvotoka,oštećenjem unutrašnjih organa. Infekcija kod ovih rana je česta,krvarenje i šok takođe,liječenje je dugotrajno i smrtnost veća. Nepenetralne rane su u principu lakše i boljeg izgleda za zalječenje, sa manjim komplikacijama,one ne prodiru u unutrašnje šupljine.

31.Komplikacija rana

Krvarenje i infekcija osnovne su komplikacije svake rane. Krvarenje nastaje neposredno poslije povrede i ono se naziva primarnim krvarenjem. Ako krvarenje nastane kasnije iz već zbrinute rane zbog infekcije ili zbog nepažljivig rukovanja sa ranom, ono se naziva sekundarnim. Pravilno

zbrinjavanje rane na nivou urgentne medicine dobrim dijelom će spriječiti nastajanje infekcije kod svih vrsta rana. Duboke rane praćene su nagnječenjem tkiva sa mnogo čepova i zaprljanja,rane sa krvnim podlivima sklone su infekciji,ujed životinja takođe. Većina komplikacija se može spriječiti pravilnim postupanjem prema rani u urgentnoj medicini. Zadatak spasioca je zaustaviti krvarenje,previjanje rane,prevoz ranjenog do hirurga, kome rana mora dospjeti u ruke prvih 6 sati nakon ranjavanja. To je najčešće inkubaciono vrijeme za infekciju.

32.Opšta pravila zbrinjavanja rane

Kod pružanja pomoći mjesto gdje se nalazi rana treba osloboditi odjeće skidanjem.Ranu nije dozvoljeno ispirati vodom jer to znači unošenje infekcije. Takođe rana se ne smije posipati dezinfekcionim sredstvom,praškom ili mazati mastima. Na ranu se stavlja samo prvi zavoj. U nedostatku sterilnog materijala koji je približan pojmu sterilnosti. Na ranu se ne stavlja vata jer se lijepi.Potrebno je i zaustaviti krvarenje. Strana tijela ne smiju se vaditi iz rane ni pod kojim uslovom. Nekada strano tijelo začepi krvni sud i njegovo vađenje može biti praćeno jakim krvarenjem. Pokušaj vađenja stranih tijela,ma koliko jednostavno izgledalo, znači mogućnost nanošenja teškoh povreda,infekcija. Vađenje stranih tijela pripada hirurgu.Male rane i sitne posjkotine predstavlaju izuzetak što se tiče zbrinjavanja. Njih treba dobro oprati mlakom vodom i sapunom, bez diranja prstima. Za vrijeme prevoza povrijeđenog ranu je potrebno kontrolisati.

33.Previjanje rane

Kod pružanja prve pomoći i u hitnoj medicinskoj pomoći,previjanje rane se najbolje izvodi sa prvim zavojem. Prvi zavoj se nalazi u ormarićima i kutijama za prvu pomoć. Zapakovan je u nepropustljivom omotu,sterilan je,a satoji se iz jastučića i dvije glave,od kojih je jedna duža a druga kraća. Kraća glava služi za bolje pričvršćivanje. Jastučić se stavlja na ranu, a potom učvršćuje trakom zavoja. Treba sačuvati njegovu sterilnost za vrijeme previjanja. Jastučić mora prekriti cijelu ranu.Postoje tri veličine prvog zavoja i treba odabrati odgovarajuću. U kutijama i ormarićima za prvu pomoć nalazi se i sterilna upakovana hidrofolna tkanina-gaza,veličina 1x1m. Može se koristiti u nedostatku pravog zavoja. Za previjanje malih rana koriste se gaze nalijepljene na ljepljivu traku. Za vrijeme previjanja rane postoji mogućnost njenog zagađivanja nečistim rukama ili odjećom. Stoga prija previjanja treba ruke dobro oprati sapunom i toplom vodom. Stavljanje zavoja i previjanje treba dobro uvježbati.

34.Prelomi kostiju-definicija,vrste preloma i simptomatologija

Prelomom se naziva prekid kosti usljed mehaničke sile. Nisu rijetki lomovi više kosti istovremeno.Liječenja preloma započinje u uslovima urgentne medicine imobilizacijom prelomljenog dijela,čime se odstranjuje bol,otklanja opasnost krvarenja i pomicanja prelomljenih dijelova kostiju,čuvaju rezervne snage organizma. Prelomi se dijele na otvorene i zatvorene. Ukoliko pokrov nije oštećen govorimo o zatvorenom prelomu,ako je koža ili

sluzokoža oštećena i na njoj postoji rana,prelom se smatra otvorenim. Najveća opasnost od otvorenog preloma je infekcija prelomljene kosti. Nestručnom pomoći neposredno poslije nesreće,zatvoreni prelom može postati otvorenim,čime se direktno nanosi šteta unesrećenom. Ponekad se prilikom nastanka preloma čuje jasan zvuk pucanja prelomljene kosti. U većini slučajeva unesrećenik osjeti da je kost popustila. Kod otvorenih preloma dolazi do krvarenja na mjestu preloma, kod zatvorenih krv se nakuplja oko prelomljene kosti i gubitak krvi može biti velika čak 1,5 litar kod preloma natkoljenice. Svaki prelom je praćen jakom boli na mjestu povrede, a nekad i na čitavom ekstremitetu. Na prelomljenom mjestu skelet gubi svoju stabilnost,bolesnik ne može upotrebljavati taj dio tijela,dolazi do vidljive deformacija noge ili ruke na mjestu preloma. Pokušaj kretanja izaziva jake bolove.

35.Komplikacije preloma

Prelomi,naročito dugih kostiju i prelomi više kostiju, dovode do razvoja šoka sa svim njegovim simptomima. Povrijeđeni se uvijek smatra kandidatom za šok. Komplikacija preloma jeste i stvaranje od zatvorenog preloma, u toku prevoza i imobilizacija, otvorenog preloma.Spasioci na svim nivoima trebaju biti toliko uvježbani da se ova komplikacija po svaku cijenu izbjegne. Otvoreni prelomi pružaju mogućnost zapaljenja kosti, pa je potrebno previjanje rane sterilnim materijalom. Oštar iver kosti kod lošeg postupanja može oštetiti krvni sud ili nerv. To ima za posljedice krvarenje ili oduzetost dijela tijela. Sve komplikacije se mogu izbjeći pravilnom mjerom pomoći u pravo vrijeme i na pravom mjestu.

36.Principi imobilizacije

Osnovni zadatak imobilizacije je učiniti nogu ili ruku nepokretnom,smanjiti time bolove povrijeđenom, smanjiti mogućnost krvarenja do kojih može doći ako se pokreće neimobiliziran ekstremitet,kao što su moguca oštećenja krvnig sudova i živaca. Ekstremitet se imobiliše na mjestu gdje se nesreća dogodila. Jedini izuzetak je ako mjesto nesreće predstavlja ugroženost za povrijeđenog ili spasioca. Imobilizaciju treba izvršiti što prije. Prije svega potrebno je pripremiti sredstvo za imobilizaciju,bilo pričuvno,bilo standardno,odnosno imati jasnu predstavu o načinu imobilizacije u svakom konkretnom slučaju. Poslije toga se ekstremitet podiže. Prelomljeni ekstremitet moraju podizati dvije osobe, podizanje ekstremiteta od strane samo jedne osobe može dovesti do njegovog pomijeranja. Imobilišu se uvijek dva susjedna zgloba, a od ovog pravila odskače samo prelom ručnog zgloba. Svako sredstvo za imobilozaciju,standardno ili improvizovano mora biti obloženo vatom ili nekom tkaninom,da ne nažulja povrijeđenog. Posebno moraju biti obezbijeđena mjesta većeg pritiska.

37.Sredstva za imobilizaciju

Sredstva za imobilizaciju se dijele na priručna i standardne. Uobičajeno je da se u uslovima prve pomoći upotrebljavaju priručna sredstva, a u uslovima hitne medicinske pomoći standardna sredstva za imobilizaciju.Kao priručno sredstvo za imobilizaciju mogu se upotrebljavati svi materijeli, na jednostavan i brz način obrađeni i prilagođeni za imobilizaciju. Daščice,motke,grane drveta,složene novine,ćebe i u najgorem slučaju zdrava noga uz bolesnu može poslužiti za imobilizaciju. Standardna sredstva za imobilizaciju su Kramerove,Tomasove i pneumatske utege. Najrasprostranjenije sredstvo su Kramerove šine. Lake su,lako se savijaju i prilagođavaju različitoj veličini i obliku ruku ili nogu. Tomasova šina se imobilizaciju preloma natkoljenice. Postoje Tomasove šine različitih dužina,te šine za lijevu i desnu stranu. Šina se sastoji iz obruča obloženog mekim mateijalom i dvije šipke koje se produžuju do dužine noge i međusobno sastaju. Pneumatska utega je praktično i dobro sredstvo za imobilizaciju skočnog zgloba,potkoljenice,ručnog zgloba,pšodlaktice.Sastoji se od najlonske vreće sa dva zida. Udlage se napušu pošto se stavi na ekstremitet.

38.Opekotine

Opekotine nastaju dejstvom povišene temperature na površinu tijela. Može ih prouzrokovati suha toplota,vrela tečnost,vreli predmeti. Komplikacije sa kojima se susrećemo odmah prilikom prve pomoći su šok i infekcija. Kod opekotina su dava momenta od presudne važnosti i to:dubina i veličina opekotine. Klasifikacija prema dubini opekotina je na: epidermalne,dermalne i subdermalne. Površina opečenog dijela tijela takođe je veoma važna za ishod a određuje se pravilom devetaka.

Glava 1%9%, prednja strana trupa 2x9%,stražnja strana trupa 2x9%,jedan gornji ekstremitet 1x9%,jedan dornji ekstremitet 1x9%,ostatak od 1 do 2% uzima se za predio gentalija i perineuma. Opekotine do 15% su lakše,do 30% teške,40% veoma teške, 50% su smrtonosne.

Terapija: prva pomoć prekriti suhom sterilnom gazom, ne otvarati postojeće mjehuriće, ne skidati odjeću,imobilisati povrijeđeni ekstremitet. U domu zdravlja dati AB zaštitu,analgetike. Definitivni hipervolumenski tretman: na hirurškom odjelu priprema se hirurška obrada,centri za opekotine 20-40 % površine-borba protiv šoka,primarna obrada. Opekotine 40-50% hemotransplantat. Opečene treba spasiti tako da i sam spasilac ne nastrada. Ako je povrijeđenom zapaljena odjeća,spasilac ga treba spriječiti da trči ili da se valja po podu. Njemu se omota mokar čaršaf ili ćebe oko tijela. Opekotinu,naročito manju treba odmah staviti pod vodu. Sa opečenog ne treba skidati odjeću,povrijeđeni treba da legne, opečene dijelove ne treba čistit niti ispirati,ne smije se staviti mast ili prašak,samo se stvalaj čista gaza. Opečeni treba da stigne u ruke hirurga u roku od 6 sati,može mu se dati ohlađenog čaja,limunade,vode

da pije. Male opeline se mogu liječiti kod kuće,tako što se odmah stave pod hladnu vodu,zatim opere mlakom vodom i sapunom,i premaze 2% rastvorom asepsola.

39.Sunčanica i toplotni udar

Kod direktnog dejstva sunčevih zraka na nezaštićenu glavu može nastati ozbiljno oboljene-sunčanica. Najčešće nastaje ljeti,dugim boravkom na suncu,sunčanjem,pri vožnji bicikla ili čamca. Sunčanica može biti i smrtonosna kod osjetljivih ljudi,naročito djece. Bolesnik ima jaku glavobolju,vrtoglavicu,smetenost,nemir, a u težim slučajevima omamljenost i nesvjesticu. Tjelesna temperatura je povišena. Ljudi koji prebole sunčanicu mogu imati trajne posljedice. Bolesnika treba prenijeti u hladovito mjesto,u sijenku ili staviti ga da leži sa nešto podignutim uzglavljem. Na glavu se stavlja hladan oblog ili kesica sa ledom. Ukoliko je bolesnok pri svijesti treba mu dati hladno piće u što većim količinama.

Toplotni udar nastaje kod povišene temperature okoline i prezasićenosti vazduha vodenom parom.Prekomijerno znojenje i gubitak soli,uz istovremenu nemogućnost hlađenja tijela zbog pretople odjeće ili prezasićenosti vazduha vodenom parom su glavni uzroci nastanka toplotnog udara. Toplotni udar može početi naglo. Unesrećeni se sruši,obično se prije toga žali na zamor,slabost i žeđ. Lice je crveno do tamnocrveno,disanje površno i ubrzano. Puls ubrzan i slabo punjen. Bolesnik je oznojen i topao. Temperatura je nekada jako visoka. Pacijent osjeća veliku slabost,trepernje,mrak pred očima. Konačno nastupa nesvjestica. Kod pružanja prve pomoći unesrećenog je najbolje prebaciti u prostoriju,svući mu svu odjeću i omogućiti hlađenje tijela. U tu svrhu unesrećeni se polijeva hladnom vodom. Ukoliko je disanje prestalo daje se vještačko disanje.

40.Smrzotine i ozebline

Hladnoća najviše ugrožava isturene dijelove organizma, noge prste na nogama i rukama,uši,nos. I kod smrzotina su bitna dva elementa kao i kod opekotina: veličina smrznute površine i dubina oštećenja tkiva. Smrzotine su rijetko velike po površini,zahvataju samo pojedine isturene dijelove,najviše jedno ili oba stopala. Razlikovanje dubine smrznutog tkiva moguće je jedino poslije zagrijavanja i izlazi iz okvira urgentne medicine.Kod pružanja pomoći smrznuti dijelovi tijela se moraju zagrijavati postepeno i polako. Povrijeđeni se prenosi u umjereno zagrijanu prostoriju,daju mu se napici. Smrznute dijelove tijela je najbolje staviti u hladnu vodu,nekoliko stepeni topliju od vanjske temperature u kojoj je nastupilo smrzavanje. Tu vodu treba zatim postepeno zagrijavati do sobne temperature. Kada se tijelo ugrije oprezno se osuši,bez trljanja koje može dovesti do oštećenja kože. Smrzotine se zatim previjaju sterilonom gazom,bez skidanja mjehurića kože,bez stavljanja masti. Ako nastupi otok smrznuti ekstremitet se podiže visoko. Za transport smrznuti ekstremitet je najbolje imobilizirati.

41.Povrede izazvane električnom strujom i udarom groma

Električna struja može izazvati povredu pa čak i smrt i to na dva načina: tehničkom električnom strujom i prirodnom električnom strujom. Za dejstvo električne struje na ljudsko tijelo odlučujuća ja količina struje koja prolazi kroz tijelo. Tkiva organizma su odličan provodnik za struju, pa se kroz tijelo uspostavlja strujno kolo. Oštećenje zavisi od napona struje,dužine djelovanja,načina dodira,vlažnosti tijela,obuće odjeće. Struja izaziva grčeve i nemoguće je ispustiti vezu sa strujnim kolom. Dejstvo električne struje prvenstveno je usmjereno na mozak i srce. Koža je prvi organ koji dolazi u dodir sa električnim provodnikom. El.energija se pretvara u toplotnu i tako nastaju opekotine na koži. Njihova karakteristika je da su male po površini ali duboke po nivoima oštećenja. Povrede gromom su takođe povrede električnom strujom visokog napona. Struja kod poverde gromom ide većim dijelom po površin kože, ostavljajući karakterističnu šaru u obliku grančice paprati,crvenoljubičaste boje.

Kod spašavanja iz kola struje spasioc ne smije nikada dovesti vlasti život u pitanje,što je lako moguće ako se spašavanje započne prije nego što se isključi struja ili povrijeđeni ukloni sa strujnog kola. Ako nije moguće isključiti struju spasioc mora da stoji na nekom izolatoru, žice struje mora ukoloniti izolatorom nikako svojom rukom. Mokri predmeti,odjeća i oboća dobro provode struju. Ako povrijeđeni ne diše ili ima zastoj rada srca onda se pristupa kao kod svakog prestanka disanja sa vještačkim disanjem i srčanom masažom. Ove mjere treba provoditi što duže.

42.Povrede hemijskim sredstvima

Ove povrede mogu nastati u industrijama koje rade sa kiselinama i bazama, ali mogu nastati i u domaćinstvu prilikom čišćenja. Hemijska sredstva djeluju dvojako: u dodiru sa kožom izazivaju njeno oštećenje,promjene slične opekotinama, a unesene u organizam, slučajno ili u cilju samoubistva, teška trovanja ili oštećenja organa. Kiseline na koži uzrokuju suhu opeklinu, koja je različite boje zavisno od upotrijebljene kiseline. Kod pružanja pomoći kiseline ili baze treba što prije otkloniti sa tijela. Ukoliko se nalaze u kapima na koži ukloniti ih upijajućom vatom, ne razmazivati. Zatim se kiseline ili baze spiraju mlazom vode. Kod dejstva keseline može se staviti oblog od sode bikarbone, kod dejstva baze oblog od iscijeđenog limuna. Ovi oblozi stoje najviše 10 min, pa se opekotina ispere vodom. Unošenjem kiselina il baza na usta nastaju simptom oštećenja probavnog trakta zbog oštećenja sluzokože. Kod pružanja prve pomoći nastoji se što prije neutralisati ili razblažiti uneseno sredstvo, čime se sprečava njegovo dalje djelovanje na tkivo. U tu svrhu kod trovanja kiselinom daje se mlijeko,jer djeluje blago alkalno,kod trovanja bazama daje se limunov sok. U nedostatku navedenog mogu se koristiti i velike količine vode. Otrovanom se ne smije izazvati povraćanje kao kod drugih trovanja, jer ako tvar ponovo prođe kroz jednjak i usta oštećuje sluzokožu. Hemijske povrede oka najčešće nastaju u industriji i građevinarstvu. U ovom slučaju treba reagovati brzo. Jedna osoba razmiče kapke, jer ih

povrijeđeni nesvjesno zatvara, i ne da ih otvoriti. Spasioc nastoji mlazom čiste vode ili fiziološke otpoine ukloniti hemijski spoj iz oka. Poslije ispiranja povrijeđenom obično biva lakše,stavlja se sterilan zavoj i upućuje u zdravstvenu ustanovu.

43.Povrede atomskim oružjem

Osobine atomskog udara su udružene povrede. U središtu eksplozije formira se pritsak što stvara udarni talas vazduha koji se golemom snagom širi na sve strane. Dejstvom udarnog talasa direktno na organizam ili preko rušenja objekata, nastupaju povrede koje su osobina mehaničkih povreda. U središtu eksplozije stvara se visoka temperatura. Toplotni talas se širi na sve strane stvarajući stvarajući opekotine na tijelu i požare. Dejstvo radioaktivnog zračenja je isključiva karakteristika dejstva atomske bombe. Naročito stradaju ćelije krvi,žlijezde sa unutrašnjim lučenjem i polne žlijezde. Simptomi ne nastaju odmah. Brže nastaju što je povrijeđeni primio više zračenja. Kod ozračenih bez pridruženih povreda često nastupi primarna reakcija u toku 24 sata. Simptomi radioaktivne bolesti se dijele na opšte i simptome pojedinih organa. Opšti su nelagodno osjećanje,slab apetit,neutoljiva žeđ, mučnina,povraćanje proliv,krvarenje na tjelesne otvore,temperatura.

Mjeram lične zaštite moguće je smanjiti dejstvo atomske bombe,i tu se ubraja korištenje zaklona,postupak u momentu eksplozije i nakon eksplozije. Najsigurnija lična zaštita je postavljanje prepreka između mjesta dejstva i pojedinca u zoni atomskog udara. Postupak nakon eksplozije obuhvata sve vidove pomoći. Dejstvo atomske bombe znači ne samo veliki broj povrijeđenih na jednom mjestu, nego i uništavanje svih medicinskih ustanova,materijala i ljudi. Pružanje pomoći je veoma otežano. Kod ovog oblika povrede, povrijeđeni su prije svega usmjereni na pružanje samopomoći i uzajamnu pomoć,do stizanja spasilačkih ekipa. Opekotine i mehaničke povrede na standardni način, a bolest zračenja pojavljuje se kasnije. Na rane koje su prekrivene radioaktivim česticama stavlja se prvi zavoj, te započinj dekontaminizacija-uklanjanje radioaktivnih čestica. Ozračenoma se daje velika količina rastvora u venu,infuzija plazme,velika količina antibiotika da se spriječi infekcija.

44.Trovanje-definicija,simptomi i prevencija

Trovanja su bolesti izazvane otrovima tj tvarima koje su s obzirom na svoje prisusto i količinu strane ljudskom organizmu. Unesene u tijelo na bilo koji način djeluju na poremećaj normalnog rada organ i nekada dovode do potpunog uništenja pojedinih tkiva. Trovanja mogu biti: slučajna,kriminalna ili samoubistva. Upotrebom pravilnih mjera zaštite na radu,sprečavanje dodira male djece sa lijekovima i otrovnim supstancama u domaćinstvu,nadzor nad otrovnim materijam u laboratorijam i slično, mogu pomoći u prevenciji trovanja. Zdravstveno prosvjećivanje,liječenje i razrješavanje problemna kod ljudi koji su u stanju tjeskobe i skloni samoubistvu takođe djeluje preventivno. Opšti znaci trovanja su manje više isti kod svakog

otrovanog. Kod trovanja lijekovima disanje je usporeno,a ubrzano kod trovanja plinovima. Krajnji stadij poremećaja disanja je prestanak disanja. Zjenice zavisno od otrova mogu pokazivati različitu širinu, ali jako široke zjenice su kod svakog trovanja znak skorog kraja. Povraćanje je simptom kod svih akutnih trovanja i jedan od najkarakterističnijih znakovaObično je veoma jako. Proljev i bolovi u trbuhu su rijetki, ali izraženi kod trovanja hranom. San i pospanost se javljaju kod lijekova za spavanje. Trovanje prati opšta slabost,ubrzan puls.kod nekih vrsta trovanja povišena tjelesna temperatura.

45.Urgentni postupci kod trovanja

Pomoć bilo u prvoj pomoći ili u hitnoj med.pomoći sastoji se u tome da se nastoji što prije izbaciti otrov iz organizma iz tijela otrovanog,prije nego što on dostije u krv i paznese se počitavom tijelu. Treba nastojati da se otrov izbaci onim putem na koji je ušao iz tijela. Najčešći putevi ulaska otrova su disajni,probavni trekt, a otrove koji su ušli na kožu treba što prije odstraniti sa kože. Ako je otrov ušao u organizam putem disajnih organa pomažu iznošenje na svjež vazduh,vještačko disanje,davanje kiseonika, čišćenje disajnih puteva. Prilikom iznošenja zatrovanog iz prostorije sa otrovnim gasom,spasilac ne smije dovesti vlastiti život u pitanje. Otrov sa kože se odstranjuje sa dosta sapuna i vode, najbolje mlakom vodom. Ako je otrov unešen probavnim putem treba što je moguće prije izvršiti pražnjenje želuca. Ukoliko zatrovani povraća ne trba ga sprečavati, ako ne povraća treba izazvati povraćanje stavljanjem prsta,drške od kašike u grlo. U službi hitne pomoći zatrovanom se želudac ubaci sonda i ispere se želudac. Neutralisati otrov znači učiniti ga nedjelotvornim,nesposobnim da prouzrokuje štetu. Svaki otrov ima svoj protu-otrov, ali preporučljivo je da ga daje jedino liječnik.

46.Trovanje gljivama i trovanje hranom

Trovanje gljivama nastaje kada gljive beru i uživaju ljudi koji ne poznaju koje su otrovne,a koje jestive. Najopasnija su trovanja gljivama koja se javljaju više sati nakon uzimanja gljiva. Simptomi zavise od vrste gljiva, ali uglavnom su slični onima kod trovanja hranom.

Trovanje hranom najčešće se javlja za vrijeme toplih ljetnjih mjeseci,zbog greške u konzerviranju.pripremanju i čuvanju hrane. Javljaju se teška povraćanja,bolovi u stomaku,jaki proljevi,glavobolja,bolovi u mišićima,slabost,povišena temperatura. U toku hitne pomoći ispire se želudac.

47.Trovanje ugljen monoksidom

Najčešće trovanje gasovima je trovanje ugljičnim monoksidom. Ovo trovanje nastaje u industriji pri žarenju koksa,ali i u domaćinstvu gdje god postoji nedovoljno sagorijevanje uglja, ispušni plinovi automobila mogu dovesti do ovog trovanja. Poslije jake glavobolje nastja

vrtoglavica,jaka slabost. Noge i ruke kao da postaju oduzete, a zatim nastupa besvjesno stanje. Povrijeđeni ima jaku ružičastu boju kože. Pomoć je ista kao i kod ostalih trovanja.

48.Trovanje alkoholom

Prekomijerno i naglo uzimanje alkohola, naročito kod nenaviknutih osoba može izazvati trovanje. Alkohol djeluje uspavljujuće,ali u malim dozama izaziva uzbuđenje,karakterističnu alkoholnu veselost, poznato pod imenom pijanstvo. Trovanje alkoholom izaziva poremećaj svijesti,povraćanje,ubrzan slab puls,ugušenje. Često nastaju povrede posebno glave. Pomoć se pruža kao i kod ostalih trovanja.

49.Trovanje lijekovima-salacitna kiselina

Aspirin uzet u velikim količinama u cilju samoubistva izaziva znojenje,šum u ušima,razdraživost,pospanost,smetnje vida,duboko ubrzano disanje,grčenje i besvjesno stanje.Javljaju se krvava povrećotina i krvav proljev. Kod pružanja prve pomoći treba isprati želudac i dati veće količine tekućine na usta.

50.Strana tijela u nosu i uhu

Strano tijelo dospije u nos najčešće kod djece, koja često guraju strana tijela u nozdrve. U početku nema nikakvih znakova osim kihanja,pojačanog curenja iz nosa a kasnije se može razviti i gnojna infekcije. Ni pod kojim uslovima se strano tijelo ne smije vaditi u urgentnoj medicini. Jedino se može,ispuhivanjem vazduha iz nozdrve,pokušati izvaditi strano tijelo. Začepiti zdrvu nozdrvu i postiti da povrijeđeni ispuhne strano tijelo. U protivnom pacijent se upućuje ljekaru.

Strana tijela u uhu nisu rijetka pojava bilo da spontano tamo dospiju ili ih dijete ubaci. Može doći do povrede slušnog kanala i bubne opne. Pacijent obično ima osjećaj prisustva stranog tijela u uhu. Pokušaj vađenja stranog tijela iz uha su u urgentnoj medicini osuđeni na propast i dovode do komplikacija. Pacijenta treba uputiti ljekaru. Kada se radi o živom stranom tijelu u uho se može uliti voda i insekt obično ispliva.

51.Opstrukcija vazdušnih puteva stranim tijelima i prva pomoć

Najčešći uzroci su nepažnja,naročito kod djece. Djeca se igraju malim sjajnim predmetima,stavljaju ih u usta i tako ih mogu udahnuti. Odrasli drže u ustima razne predmete koje za vrijeme rada koje mogu udahnuti.U samom momentu udisanja nastaje jak kašalj,gušenje ,krvarenje,kratkitrajni gubitak svijesti,pomodrjelost. Prva mjera pomoći treba da bude , ako se radi o dejtetu, da se dijete podigne za noge i pusti da mu glava visi naopačke. Ukoliko se istovremeno lupka po leđima može se desiti da strano tijelo ispadne.Ostale mjere pomoći zavise od stanja pacijenta. Vještačko disanje,hitan transport u bolnicu. Povrijeđeni se

transportuje u polusjedećem položaju. Za vrijeme transporta mogu biti neophodne mjere oživljavanja.

52.Strana tijela u probavnom traktu

Njačešći ulazak stranih tijela je kroz prirodni otvor i njihovo gutanje. Može biti slučajno,kod osoba koje drže predmete u ustima, a često je javlja kod djece. Strano tijelo se može zaustaviti u jednjaku,ili na nekom drugom dijelu probavne cijevi. Može proći čitav probavni put i izaći prirodnim putem. Zaostajanje stranog tijela u pojedinim dijelovima probavne cijevi zavise od osobitosti stranog tijela i osobina puta koje prolazi. Strano tijelo može probiti probavnu cijev na nekom mjestu, pa nastaju teški simptomi zbog razvoja infekcije na potrbušnici, može doći do začepljenja probavne cijevi. U završni dio debelog crijeva strano tijelo može dospjeti obratnim putem,preko čmara kod ljudi koji guraju u čmar razne predmete. Simptomi su veoma razlićiti i dijele se na: simptome ulaska stranog tijela (neprijatan osjećaj u jednjaku i želucu),osjećaj prisustva stranog tijela (gubitak apetita),simptome začepljenosti probavne cijevi (povraćanje,izostanak stolice), simptome komplikacija (bol,šok). U urgentnoj medicini se ne može ništa učiniti kod stranih tijela u probavnoj cijevi,nije dopušteno njihovo vađenje ili povraćanje,jer se strano tijelo neće povratiti.

53.Sindrom akutnog abdomena

Pojam akutnog trbuha obuhvata oboljenja unutar trbuha koja zahtijevaju neodložnu hiruršku intervenciju. Uzroci akutnog trbuha su monogobrojni: upala potrbušnice, zastoj stolice i vjetrova, upala crvuljka na slijepom crijevu,pucanje žučne kese,upala gušterače,upala crvuljka. Za akutni trbuh karakteristična je snažna bol. Pacijent povraća,obično nema stolice i prestanu vjetrovi. Trbuh je tvrd,napet,bolno osjetljiv ili naduvan. Puls ubrzan,tjelesna temperatura povišena,jezik suh,lice ispijeno,oči duboko usađene,očni kapci tamni. Bol u trbuhu se ne smije smirivati sredstvima protiv bolova. Bolesni se hitno transportuje u bolnicu u ležećem položaju sa nogama lako savijenim u koljenima. U venu se daje plazma ili otopina.

54.Žučne kolike

Žučne kolike prouzrokuje kamenje u žučnom mjehuru ili žučnim vodovima,zapaljenja žučnih organa i grčevita stanja žučnih puteva. Tipičan napad najčešće uslijedi nakon obilnog obroka. Češći je kod žena nego kod muškaraca. Bolesnik osjeća žestoke bolove ispod desnog rebarnog luka,često je i povraćanje. Trbuh je osjetljiv ispod desnog rebarnog luka. Hitna medicinska pomoć na čelu sa liječnikom odlučuje koji se napad može smiriti injekcijama, a zbog kojeg bolesnika treba poslati u bolnicu.

55.Bubrežne kolike

Buberžna kolika je napad jakih bolova od strane bubrega. Njačešći uzroci su: kamenenci u mokraćnim kanalima,krvni ugrušci,sasvim sitno kamenje, upale. Nekada se i ne nađe uzrok. Bolovi počnu iznenada u predjelu bubrega i idu prema dole, u mošnje kod muškaraca,u velike usne kod žena. Bol je žestok nekada praćen povraćanjem a nekada zastojem mokrenja. Liječenje se sastoji u uklanjanju boli. Bolesnik treba da se smiri. Bolesniku sa daje dosta vode da pije, a ljekar hitne pomoći rješava situaciju.

56.Organizacija urgentne medicine

Najveći problem koji se susreće kod urgentne medicine jeste njena organizacija i funkcionisanje. Poseban problem predstavlja stav stanovništva o nužnosti angažovanja hitne pomoći. Potrebno je formirati svijest stanovništva o službi hitne pomoći,tako da se ona poziva samo onda kada je neophodno. Posebnu kušnju za urgebtnu medicinu predstavlja veliki broj povrijeđenih u kraatkom razdoblju. Lanac dejstva u sistemu urgentne medicine započinje nekim nesretnim slučajem ili naglom bolešću.Očevidac treba odmah pružiti hitnu pomoć,koliko je to u njegovoj moći, i treba odmah obavjestiti najbliži ćentar urgntne medicine. Prijemom poziva u urgentnu ustanovu započinje odgovor od ove službe koji se sastoji u slanju sanitarni kola na mjesto udesa. Do dolaska sanitarnih kola pruža se prva pomoć.Za obavještavanje sanitarne stanice za hitnu pomoć u nedostatku direktne veze,može se koristiti policija.

57.Oprema za prvu pomoć

Tu spadaju: kutija za prvu pomoć,kutija za prvu pomoć u sredstvima javnog transporta i ormarić za prvu pomoć,kovčezi za reanimaciju. Kutije su standardne veličine,napravljene od metala ili plastike,obilježene jasnim znakom crvenog križa i natpisom prva pomoć. Sadrže: 2 vrćice pojedinačnih ljepljivih trka,4 zavoja raznih veličina,4 prva zavoja u dvije veličine,1 omot sterilne gaze,omot vate,2 rasteziva zavoja za pričvršćivanje udlaga,4 trougle marame,nekoliko igala sigurnica,jedne makaze,žilet za rezanje šavova. Raspored materijala mora biti pregledan. I druga kutija je bijele boje sa oznakom crvenog križa, veličine prilagođene za autobuse i željznički saobraćaj,tramvaje.Po osnovnom sastavu ove kutije sadrže sve isto kao i obična kutija za prvu pomoć, samo što je količina prilagođena većem broju povrijeđenih. Kovčeg za reanimaciju nije zakonski obavezan, ali je veoma dobar i koristan.Sadrži balon i masku,kesu sa kisikom,kliješta za otvaranje usta i sl.