UNUTRANJA SIGURNOST

PRVI I DRUGI MIDTERM/REDOVNI

1. Tradicionalni model sigurnosti tri temeljna modela:

-Uvjerenje da je drzava odgovorna za sigurnost;

-Sigurnosna politika bila je usmjerena prema ocuvanju postojeceg stanja;

-Vojna prijetnje zahtijavele su ucinkovitu vojnu odbranu koja je bila primarni interes.

2. Koliko ima elemenata sekuritizacije po Emmersu?

4 elementa

3.Regionalni sigurnosni kompleks (definicija po Buzanu)?

Regionalni sigurnosni kompleks je redifiniran kao set jedinica ciji su glavni procesi

sigurnosnizacija i desigurnosnizacija toliko medjusobno povezani da se njihovi sigurnosni

problemi ne mogu analizirati ili rijesiti za svaki tu jedinicu zasebno.

4. Ideje Kopenhaske skole:

Multisektorsi pristup; Regionalni sigurnosni kompleks; Sekuritizacija.

5.Nabrojati prijetnje s kojima se suocavaju slabe drzave:

Iznutra, slabim drzavama prijete vojne frakcije, suprostavljeni mocnici kao sto su war-lordi

li kriminalci, ustanci manjina, institucionalni kolaps i nemiri te konacno unutar-drzavni rat.

Izvana, slabim drzavama prijeti uplitanje mocnih medjunarodnih subjekata, prelazak i

prelijavanje prijetnji iz susjednih drzava te trgovina lakim naoruzanjem.

6.Pet sektore sigurnosti:

Vojni; Politicki; Ekonomski; Drustveni; Zastita okolia.

7.Sigurnost u uzem smislu najee se podrazumijeva djelatnost koja ima za cilj da

obezbijedi i garantuje lini i imovinsku sigurnost utvrenu ustavom i zakonima.

8.Drustvena sigurnost se odnosi na odrzljivost unutar prihvatljivh uslova na razvoj jezika,

kulture i religije, nacionalnog identiteta i obiljezja

9.Nitschke - Oblici pritajenog gubitka javne oblikovne moi:

-Fragmentira se socijalni prostor kao javni prostor, u odredjene zone (gated communities ili

opskbni centri) ne dospijeva vise, bez daljnjega, svaki gradjanin. Ko-mercijalizacija sigurnosti

stvara privatno organizovane zastitne zone i time ukida drzavni monopol sile.

-Inkluidiraju se privatni i policijski interesi; ili kao sluzbena javnoprivatna partnersva

(Pratorius, 2000.) ili, pak, kao difuzne sive zone procesa zatvorenog za diskurs. Time

nastajuovisnosti koje drzave, doduse funkcionalno, rasterecuju, ali je, ipak, i udaljuju od

monopola sile.

10. Discipline koje su indokrtinirale unutar sistema nacionalne sigurnosti su (politike

nacionalne sigurnosti)?

Vanjska politika, odbrambena politika, gospodarska politika, socijalna politika, ekoloska

politika, zdravstvena politika, energetska politika, obrazovna politika, kulturna politika...

11. Sigurnost u irem smislu obuhvata djelatnost iji je osnovni cilj obezbjeenje i zatita

osnova na kojima poiva konkretno dravno ureenje. Iz ovoga proizlazi da je osnovni

zadatak i cilj dravnih organaa otkrivanje i onemoguavanje svih aktivnosti koje su usmjene

na ugroavanje, podrivanje ili nasilnu izmjenu osnova konkretno uzetog drutveno-politikog

i dravnog ureenja.

12.Dva pojma obavjetajne slube?

Materijalni; Formalni

13.Policija u totalitarnim dravama nasuprot demokratskih drava?

Policija u totalitarnim drzavama dobija vanredna ovlastenja dodijeljena od strane posebnih

organa vlasti (npr. vojna hunta), dok u demokratskim drzavama djelovanje policije podlijeze

ustavu, zakonima, podzakonskim aktima...

14. Sluzbe sigurnosti predsavljaju bitan element (misija sluzbe sigurnosti)?

Zastite nacionalne (unutrasnje) sigurnosti

15.Dva koncepta ljudske sigurnosti?

Sloboda od straha (freedom from fear); Sloboda od siromastva (freedom from want)

16.Tradicionalni nacin rada policije zasniva se na selektivnom pristupu sigurnosnom

problemu. NETACNO

17. Ljudska sigurnost obuhvata SEDAM podrucja:

Ekonomsku sigurnost, prehrambenu sigurnost, zdravstvenu, ekolosku, osobnu, politicku, i

sigurnost zajednice.

18.Agitacija: Opcenito, svaki prekid stanja mirovanja.Ostvaruje se javnim govorima,

predavanjima, raspravama i debatama, televizijskim i radio emisijama, sirenjem letaka i

drugog stampanog materijala i sl. U zemljama pod komunistickim rezimom, osobito u prvim

desetljecima nakon Drugog svjetskog rata, agitacija je bila jedna od glavnih modela kojima se

Komunisticka partija sluzila kako bi ideoloski djelovala na radnicku klasu. Danas se ona

primjenjuje kao dio civilnih incijativa. Nevladine organizacije se koriste agitacijom ili

lobiranjem kako bi pridobile javnost za rjesavanje drustvenih problema kao sto su krsenje

ljudskih prava, diskriminacija, korupcija, ugrozenost okolisa, siromastvo, glad i sl.

19.Anarhizam: Drustveni i politicki pokret koji zastupa nuznost rusenja drzave, kako bi se

bez svaakog rada, nadzora, prisile i vlasti uspostavila idividualana i grupna sloboda. Anarhisti

nerijetko svoje politicke ciljeve pokusavaju ostvariti terorizmom.

20.Apatridi: Lica koja nemaju drzavljanstvo nijedne postojece drzave (lica bez drzavljanstva,

apolidi, hajmatlozi). Nastaju li u momentu rodjenja ili poslije rodjenja. Apatridi od rodjenja

nastaju zbog toga sto razne drzave prihvataju razlicite osnovne nacine stjecanja drzavljanstva.

Tako ce jedno lice vec u momentu svog rodjenja postati apatrid ako je rodjeno u jednoj drzavi

koja prihvata kao nacin stjecanja drzavljanstva odredjivanja drzavljanstva djeteta prema

drzavljanstvu roditelja ili oca, a njegovi roditelji ili otac su drzavljani drzave koja svoje

drzavljanstvo daje licima koja su rodjena na njenoj teritoriji. Apatridi poslije rodjenja nastaju

zbog toga sto su kod izvjesnih nacina prestanka drzavljanstva ne zahtijeva da lice kome

prestaje drzavljanstvo dokaze da je steklo, ili da ce steci,strano drzavljanstvo.

21.Cesija: Ustupanje podrucja jedne drzave drugoj, tako da ono mijenja suverenitet. Obicno,

cesija je posljedica rata, ali se moze ugovoriti (kupoprodaja,zamjena podrucja,poklon).

Posebni vid cesije predstavlja ustupanje na odredjeno vrijeme vrsenja suverenih prava na

dijelu drzavnog podrucja drugoj drzavi i prenosenje upravnih nadleznosti drugoj drzavi, s tim

sto se u ovom slucaju suverenitet ne mijenja.

22.Etatizam: Trend i praksa jacanja drzava i njeno reguliranje, voenje i nadziranje

drustvenih i ekonomskih tokova i odnosa. Etatizam svojim misljenjem u sve aspekte

drustvenog i individialnog zivota gradjana gusi slobodu pojedinca i privatnu incijativu,

proizvodu tromu i nedjelotvornu birokratsku drzavu te vodi totalitarizmu i diktaturi. U tom

smislu etatizam postoje i uzrok i posljedica komunisticke diktature proleterijata u tzv.

Socijalistickim zemljama na jednoj strani na jednoj strani, dok se, na drugoj strani, u fasizmu i

nacizmu etatizam ozbiljuje kroz konzervativnu koncepciju jake drzave koja utjelovljuje

kolektivni rasni i nacinalni koncept krvi.

23. Etniko ienje: Protjerivanje stanovnistva s ciljem izmjene etnicke stukture nekog

podrucja. Mada seze daleko u proslosti, etnicko ciscenje postalo je sastavnim dijelom vojnih

strategija od kraja Prvog svjetskog rata nakon sklapanja Versaillskog ugovora, kada dolazi do

masovnih migracija stanovnistva u Istocnoj i srednjoj Evropi. To se 1948. godine nastavilo

protjerivanje Arapa u Izraelu, sezdesetih godina 20.stoljeca s ciscenjem Azijata iz Ugande,

u novije je vrijeme obiljezilo agresiju SR Jugaslavije na Hrvatsku i BiH (agresija Hrvatske na

BiH). Najcesce je praceno razaranjima, ubistvima, masovnih pokoljima, silovanjima,

mucenjima. Etnicko ciscenje dijeli niz zajednickih obiljezja sa premjestanjem stanovnistva,

progonima te prognanickim i izbjeglickim pokretima u druge zemlje ili druga podrucja unutar

iste drzave do kojih dolazi prije ili tokom oruzanih sukoba.

24. Indoktrinacija: Organizirano vise ili manje intezivno nastojanje da pojedinac ili sira

populacija internalizirana obrazac misljenja ideoloskih standarda (vrijednosti, vjerovanje,

norme) neke formalne organizacije, najcasce politicke i vjerske. Indoktrinacija je znacajan

element vlasti i borbe za vlast ili duhovni autoritet, a s druge strane veoma je efikasna forma

zarobljavanja ili svodjenja covjeka na autonomnog subjekta na jadinku s kojom se manipulira

u zeljenom pravcu. Indoktrinacija ukljucuje tehnike uvjeravanje i imobilizacije kritickog

odnos te je u izvedbi kombinacija tehnika ucenja, sugestije, grupnog pritiska i selekcije

informacija.

25. Javni red i mir: Javni red i mir je uobiajni naziv za odreeni sistem ponasanja i

drustvene discipline u javnom saobracaju i odnosima zasnovan na normiranim standardima i

vrijednostima postupanjima i obhodjenjima,kojima se stiti normalan zivot,rad,mir i slicna

prava i sloboda gradjana,a preko toga normalno i uskladjeno razvijanje javnog zivota i

saobracaja medju ljudima.Za razliku od ugrozavanja drzavne bezbjednosti i javnog

poretka,ugrozavanje javnog red i mira je blai oblik ometanja noramlnog razvijanja

drustvenog zivota.