«Ovo je posebna misija žena i majki: svjedočiti djeci i unucima da je Isus živ, među nama, uskrsnuo!

Majke i žene, krenite!» Papa Franjo

sretan UsKrs! «...žene otrčašeobavijestiti ostale»

(Mt 28,8)

01-copertina_cop 23.3.2014. 09:02 Page 1

EDUKACIJSKI PROGRAMI

Obiteljska potpora Prezentacija programa

Informacije i kontakt

Uvodni susreti, na kojima se možete upoznati s našim edukacijskim programima i

stilom života, održavaju se:

Zagreb, subotom u 13 satiTravno, crkva sv. Luke Evanđeliste

Božidara Magovca 101b

Osijek, subotom u 13 saticrkva Preslavna Imena Marijina, Crkvena 34

Poreč, subotom u 13 satiEufrazijeva bazilika, Eufrazijeva ulica 22

Split, utorkom u 13 satiured u Splitu, Matoševa 29

Uvodni susreti održavaju se i u Sloveniji (Škocjan), BIH (Mostar i Međugorje) te u Srbiji (Novi Sad i Subotica).

Detaljnije podatke o terminima u ovim gradovima možete dobiti na odgovarajućem kontakt telefonu

“Obiteljske potpore”

Ako se suočavate s poteškoćama u obitelji,možete se obratiti roditeljima u našoj

Zajednici koji će vas saslušati i pokušati vam pomoći svojim

osobnim iskustvom i savjetom:

Zagreb01/230 3001, 099/613 98 98

Split021/385 920, 091/55 40 838

Osijek031/503 222, 032/518 135

Zadar023/335 109, 095/900 15 19

Poreč052/410 267, 453 171, 098/367 213

Slovenija - Škocjan

00 386 /51/ 671 983

BiH - Mostar i Međugorje

00 387 /36/ 651 756

Srbija - Novi Sad i Subotica

00 381/24/ 523 256

Za sve ostale informacije vezane uz Zajednicu Cenacolomožete se obratiti

u našu središnju bratovštinu:

Zajednica Cenacolobratovština Sv. Vinko Paulski

Dvorac Lovrečina GradKučari 1, 10340 Vrbovec

tel. 01/ 27 26 515mob. 099 / 27 26 515

fax. 01/ 27 26 516

ili u ured u Splitu, Matoševa 29tel. 021 385 920 od 8 -12 sati

mob. 091 554 0838 od 14 - 22 satainfo@zajednicacenacolo.hrwww.zajednicacenacolo.hr

Zajednice Cenacolo

DOGAĐANJA - SUSRETI - DATUMI

02-Kolokviji i dogadanja novo_cop 26.3.2014. 07:58 Page 2

SUSRETI ZA ZARUČNICE, SESTRE ISUPRUGE MLADIĆA U BRATOVŠTINAMA

“Lijepo je biti ženom”

Organiziraju se prema dogovoru, a sve informacije o aktualnim terminima

možete dobiti na:varazdin@zajednicacenacolo.hr

SUSRETI ZA MLADE BRAČNE PAROVE

“Rast u ljubavi i vjeri”

Organiziraju se prema dogovoru, a sve informacije o aktualnim terminima

možete dobiti na:info@zajednicacenacolo.hr

MJESEČNI SUSRETI RODITELJA

“Obitelj na putu k Bogu”

Održavaju se u bratovštini Sv. Vinko Paulski,Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, Vrbovec

Točne termine za svaki mjesec možete saznatikod voditelja roditeljskih skupina.

RADIO MARIJA Emisija “Izazovi”

Emisiju o Zajednici Cenacolo i problemimasuvremene obitelji možete poslušati

svakog drugog ponedjeljka u mjesecu u 21 sat.

14.04.2014.

12.05.2014.

09.06.2014.

Za detaljnije informacije i dogovore o susretima za mlade i svjedočanstvima možete se obratiti na:

Zajednica Cenacolo, bratovština Sv. Vinko PaulskiDvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec

tel. 01/27 26 515 mob. 099/27 26 515 fax. 01/27 26 516info@zajednicacenacolo.hr www.zajednicacenacolo.hr

DOGAĐANJA - SUSRETI - DATUMI

VELIKI PROLJETNI CENACOLO SUSRET

U VRBOVCU

12. i 13.04.2014.

Za prijatelje, simpatizere i članove našegpokreta te sve ljude dobre volje koji žele

uživati u molitvi, plesu i kršćanskoj glazbi iove godine tradicionalni susret u sportskoj

dvorani Srednje škole u Vrbovcu.

SLAVLJE ŽIVOTA U SALUZZU

10. - 13.07.2014.

Veliki godišnji ljetni susret cijele Zajednice uSaluzzu. Sve informacije kod voditelja

roditeljskih skupina ili na:info@zajednicacenacolo.hr

02-Kolokviji i dogadanja novo_cop 26.3.2014. 07:58 Page 3

Uvodnik 5

30 godina vjere 6

Svjedočimo svjetlo 12

Koncert u Lisinskom 32

Glas Svetog Oca 34

Broj 1/64Godina XIV.Ožujak 2014.

ImpresumNakladnik:

Udruga “San Lorenzo”Zajednica Cenacolo

Dvorac Lovrečina GradKučari 1, 10340 Vrbovec

tel: 01/27 26 515www.zajednicacenacolo.hr

uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr

Urednik:Šimo Talajić

Grafička priprema:Studio Cenacolo

Glasilo “Uskrsnuće” udruge “SvetiLovro - Zajednica Cenacolo”prijavljeno je kod Ureda za

odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske

03-Sadrzaj_impresum 23.3.2014. 10:39 Page 1

Gospodin nam je s križa poručio: «Volimvas do bola. Ja ću umrijeti umjesto vas. Vimorate živjeti!“ Dao je svoj život da bi namrekao da ljubav, ako je prava, zna patiti,zna se žrtvovati, zna dati sve za one kojevoli! I ne samo da je Isus umro poput svihdrugih, nego još i više: uskrsnuo je, pobijedio je smrt! Isus više nije bio ugrobnici, nisu ga pronašli, Isus je uskrsnuo! I upravo smo mi danas svjedoci,mi smo Marija Magdalena koja hita sve obavijestiti, kazati apostolima!Kako zapravo trebamo naviještati uskrsnuće? Našim životom koji hrabrohita naprijed. Za to nam treba i malo svete ludosti, jer, ako mislimo uvijeksamo na sebe, ukočeni u svojim šablonama, obzirni da ne bismo rekli kojukrivu riječ da drugi ne pomisle nešto loše o nama… Tako nećemo nikada uspjeti biti u potpunosti slobodni naviještatiKristovo Evanđelje. Samo ako smo zadovoljni i hrabri, onda smo doistaslobodni! Možda će netko pomisliti da smo poludjeli, no poslije će uvidjetida smo zapravo 'posretnjeli'! Oslanjati se samo na glavu čini nassterilnima, dok tamo gdje ima srca ima i strasti, snage, slobode, hrabrosti!Kako bi bilo lijepo kad bi ljudi, vidjevši nas, mogli reći: 'Oni su svi posretnjeli'!

Zrake Svjetlosti

Život hita naprijed!

Majke Elvire

02-editoriale_Editoriale 26.3.2014. 08:04 Page 3

mnogočemu­ Zajednica­ se­ razvilaslijedeći­poticaje­rođene­u­srcu­sa-mih­ momaka.­ Jedno­ vrijeme,­ na

primjer,­često­sam­im­govorila­o­važno-sti­izbora­„prave“­žene­u­životu.­Govori-la­sam­im:­„Da­ste­uz­sebe­imali­pravu,snažnu­ženu­koja­vam­je­znala­reći­'ne'kad­je­trebalo,­ne­biste­se­nikad­drogira-li.“­Uvijek­sam­bila­uvjerena­da­žena­iz-građuje­ muškarca.­ Jednom,­ nakonkateheze,­došao­mi­je­visoki­i­plašljivi­mo-mak.­„Elvira,­ti­nam­uvijek­govoriš­o­važ-nosti­žene,­no­­vani­o­tim­stvarima­nitkone­govori.­Tko­uči­žene­­kakve­trebaju­bi-ti?­ Zašto­ ­nešto­ ne­ učiniš­ i­ za­ njih?“­­­­­-

­Gospodin­mi­je­­govorio­preko­života­mla-dih;­uvijek­sam­osluškivala­njihova­­Bo-gom­­prosvijetljena­srca.­U­tom­trenutkusam­shvatila­da­moramo­otvoriti­jednukuću­za­djevojke.­Nakon­nekoliko­mjese-ci­stigla­je­potvrda­i­od­Providnosti:­doš-le­ su­ tri­ djevojke­ koje­ se­ nikada­ nisudrogirale,­sa­željom­da­prihvate­djevojkekoje­su­dolazile­tražiti­pomoć.­Imale­suposao,­ali­su­bile­spremne­sve­ostaviti­idoći­živjeti­u­Zajednicu.­Duh­Sveti­ih­obi-lato­obdario­hrabrošću!­Prije­­otvaranjasvake­kuće­potrebno­je­da­se­nađe­netkotko­će­otvoriti­vrata­vlastitog­srca­Bogu­injegovim­ planovima.­ Providnost­ nisu­

1983

2013Iz tame u svjetlo

30 GODINA VJERE

Ožujak 20146

UU

04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:48 Pagina 6

goli­zidovi,­­nego­osobe,­ljudi,­život.­Takoje­rođena­­prva­kuća­za­djevojke,­od­kojesu­dalje­­nastajale­­druge­kuće.­Danas­vidimo­plod­tog­prvog­„da“.­Kakoje­lijepo­­promatrati­Božja­djela!­Kako­jelijepo­vidjeti­uskrsnule­žene!­Zajednica­je­prihvatila­žene­kao­što­majka­prihvaća­tekrođeno­dijete,­s­­ljubavlju­punom­iščeki-vanja.­Želimo­stvoriti­najpoznatiju,naj-divniju,­najdragocjeniju­katedralu­svijeta:ženu.­Žena­je­odsjaj­svijeta.­U­dan­kad­se-be­prihvatimo­na­taj­način,­svjesno,­ra-dosno­ i­ odgovorno,­ svijet­ će­ ostatizadivljen.­Danas­mnoge­žene­žive­ono­štoim­ ­predlaže­ Zajednica,­ kako­ bi­ se

EPovijest zajednice

­oslobodile­­ovisnosti,­depresije,­da­pono-vo­budu­uspješne,­ali­to­nije­­dovoljno!­Zajednica­je­otvorila­vrata­ženama­da­bimogle­doživjeti­ono­što­je­pravi­život,onaj­koji­dolazi­od­Boga.­Otvorili­ smokuće­ za­djevojke­ kako­bi­ žena­postalasvjesna­svoje­vrijednosti,­svoje­biti,­ve-ličine­svog­postojanja­kao­žena,­suprugai­majka.­Žena­je­stvorena­da­daje­život,po­cijenu­krvi­i­svog­­vlastitog­života.­I­bašse­tako­­ostvaruje,­tako­što­se­oslobađa­ograničenja,­ strahova,­ sebičnosti,­zatvorenosti,­sramežljivosti.­Žena­moradati­ svijetu­ život­ da­ bi­ se­ osjetila­ostvarena.­Gospodin­je­s­tavio­u­glavu,­srce­i­tijelo­žene­život­čovječanstva.­Žena­koja­ponovno­pronalazi­svoje­lice,svoju­veličinu,­jest­sunce­koje­­obasjava­ži-vot­čovječanstva.­Otvorila­sam­vrata­dje-vojkama­da­muškarcima­daju­svjetlo,­daim­daju­povjerenje.­Nisam­mogla­govori-ti­momcima­toliko­o­povjerenju­dok­nijebilo­vas­žena,­­nisam­im­mogla­­govoriti­omiru,­­ljubavi,­milosrđu,­oprostu­dok­nije­bilo­vas­u­Zajednici!­Vi­ste­to­sunce­kojese­ rađa­ svakoga­ dana­ i­ iznova­ boji­prirodu,­koja­obnavlja­muškarca.­Žena­ je­ ­rođena­ da­ živi,­ ispunjava­ i­ostvaruje­se­u­dobru,­čineći­dobro.­Svakovaše­ dobro­ djelo,­ svaka­ dobra­ misao,svaki­pogled,­­donosi­život­u­društvo,­st-vara­povjerenja­djeci,­obogaćuje­svako-ga.­To­­dobro­postaje­lice­Božjeg­­milosrđakoje­­hoda­­svijetom.­Tako­ćete­biti­­ženekoje­će­obasjavati­svijet!

(iz kateheze Majke Elvire)

«Zajednica je prihvatila žene

kao što majka prihvaćatek rođeno dijete, s ljubavlju punom

iščekivanja»

Uskrsnuće 7

BRATOVŠTINE ZADJEVOJKE

04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:48 Pagina 7

Ožujak 20148

Prvi susreti

za žene

rupa djevojaka iz Zajednice Cenacolo priprema proslavutreće godišnjice susreta za djevojke: okupivši se prvi put u„crvenoj sobi“ u glavnoj kući u Saluzzu, jedne nedjelje ustudenome, na dan 11.11.1990., dok je vani gusta maglanagovještavala zimu, petnaestak djevojaka došlo je čuti jake ibritke riječi časne sestre Elvire. To su bile prve zrake sunca kojesu za nas značile početak prijelaza iz tame u svjetlo:

„KAKO SU VELIKA TVOJA DJELA GOSPODINE“ Grupa se sada znatno povećala. Bio je dovoljankamenčić svjetla koji je bacila časnasestra Elvira u jezerce našeg životakako bi se formirali mnogikoncentrični krugovi koji se i danasnastavljaju širiti.

(djevojke Cenacola, Uskrsnuće, srpanj 1993.)

G

{ }Želimo stvoriti najpoznatiju,najdivniju, najdragocjeniju

katedralu svijeta: ženu.Žena je odsjaj svijeta.

U dan kad sebe prihvatimo na taj način,

svjesno, radosno i odgovorno, svijet će ostati zadivljen.

Majka Elvira

04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:49 Pagina 8

Povijest zajednice

BRATOVŠTINE ZADJEVOJKE

Uskrsnuće 9

rijeda 8. prosinca, 1993. je bila bogata radošću zbog rođendanamajke sestre Elvire,mame Concette, kao

i zbog otvorenja kuće za djevojke u Saviglianu. Nablagoslovu kuće, obnovljene uz puno pažnje i žrtvemomaka, bili su prisutni neki prijatelji Zajednice te donRinino i arhitekt Giancarlo Bravo. SvjedočanstvoGiancarla o tome zašto ovaj projekt potaklo nas je dapromislimo o tome zašto je ova kuća napravljena uzodređene specifičnosti. Pričao je jako jednostavno oobitelji i o tome što znači „biti obitelj“. Toga je dana sestra Elvira dodala da će tuda prolazitinove obitelji i buduće supruge mladih koji su uZajednici, kojima se nudi hod ponovnog rođenja ispoznaje samih sebe. Danas u Zajednici živimo kaozaručnici. To nam omogućuje da sve više otkrivamošto znači živjeti ljubav među sobom u čistoći, ljubeći seljubavlju koja je sposobna čekati, opraštati, patiti, ponovno očistiti naša srca preplavljenamaterijalizmom, sa željom da pomognemo jedno drugome i da zajedno hodamo u svjetlu.

(Rita i Luka, Uskrsnuće, travanj 1994.)

S

nastanak Prve kuće

za djevojke8. Prosinca 1993. savigliano (cn)

04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:49 Pagina 9

Ožujak 201410

dvadeset godIna

d kada su se vrata Zajedniceotvorile za ženski svijet, ženske kućesu se umnožile i danas ih je trinaest.Do sada su kroz njih prošle stotinedjevojaka koje su bile tužne, očajne,zbunjene i izgubljene i koje su nazajedničarskom putu ponovnopronašle svoje dostojanstvo,otkrivajući ljepotu sebe kao žene.Mnoge su se od njih već uspješnouključile u svijet, neke su odlučileostati kako bi prihvatile i besplatnopomagale mladima u poteškoćama,koji dolaze iz različitih zemalja; nekedruge su se otisnule u različitemisionarske aktivnosti, dok su drugeotkrile poziv za osnivanjem kršćanske obitelji i danas su supruge i majke. Neke su prepoznaleGospodinov poziv da budu njegove zaručnice i danas su sestre, prijateljice i majke cijelog svijeta.Ponovno otkrivši pravo lice žene svaka od njih je poslije otkrila i put kako se ostvariti u ljubavi. Kako učiMajka Elvira: „Žena nije žena ako ne voli; žena je toliko više žena koliko više ljubavi pruži – svima!“

O

1993 -

04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:49 Pagina 10

Uskrsnuće 11

{ }Žena ima vatru ljubavi u sebi, neugasivu.

Majčinstvo prožima cijelo njezino biće, sve je u njoj majčinstvo. Bog je želio takvu ženu. Mi smo stvorene da ljubimo.

Kada žena ima mir u srcu, ne moze ga zadržati za sebe; žena je rodena da daje život, da bude vatra dobrote i života.

Majka Elvira

...uskrslIh žena!

Povijest zajednice

BRATOVŠTINE ZADJEVOJKE

- 2013

04-30 anni cro_Layout 1 24/03/14 09:49 Pagina 11

12 Ožujak 201412

Da bih se osjetila prihvaćenom,rekla sam u svojemu novomudruštvu prvi „da“ prvome join-tu. Svoju sam slobodu nalazilau zabavama, izlascima, u mate-rijalnim zadovoljstvima, da bihse nakon nekog vremena su-srela po prvi put i s heroinom.Bila sam uvjerena da sam ri-ješila sve svoje probleme, dasu nestali svi moji strahovi ikompleksi. Vodila sam trostrukiživot koji je bio pun maski ilaži. Izvana je sve izgledaloodlično: fakultet, posao,dečko… No u meni je bio pakao. Ubrzo sam shvatila dasam postala rob zla i taj meživot sve više iscrpljivao. Nekoliko puta sam pokušalapromijeniti stvari: pokušalasam se odviknuti tabletama,preselila sam se u Beč, promi-jenila okolinu, no uvijek bihpadala sve dublje. Tama unutar

mene bila je sve veća te sambila sve uvjerenija da me Bogne voli, da me je zaboravio ida je moja sudbina brzo umri-jeti. Mislila sam da je lakšeoduzeti si život nego skupitihrabrost i pitati pomoć. Moji suroditelji ubrzo otkrili što se do-gađa sa mnom, jer se nekestvari više nisu mogle sakriti, tesu čvrsto odlučili pomoći mi. U bolnici sam saznala za Zajednicu Cenacolo te sam,zahvaljujući snazi i upornostisvojih roditelja i sestre, ušla uZajednicu u Međugorju. Napočetku mi je bilo najteže vidjeti istinu o sebi, prihvatitise takvom kakva jesam, prih-vatiti svoje pogreške, načinživota koji nam predlaže Zajednica, pogotovo istinu imolitvu. Uza sve teškoće ipaksam osjećala da sam na pravo-me mjestu. Još jedna patnjaviše bila je ta da sam ostavila roditelje u financijskim proble-mima te teško bolesnu majku,ali Gospa mi je dala snage daustrajem i da se prepustim uBožje ruke. Sestre u kući kojesu mi bile blizu voljele su me ipružale prijateljstvo bez ikakvog interesa, govorile sumi istinu vjerujući u mene i on-da kada ja nisam. One nisu samo govorile o isti-ni, prijateljstvu i vjeri, već su toi živjele. Njihova ljubav ispremnost na žrtvu počele sutopiti moje srce. Počela sam ra-diti prve korake u prijateljstvu iistini. Shvatila sam da je istin-ska radost u darivanju, služen-ju i žrtvi. Najveći dar koji mi jeZajednica dala jest dar vjere.Sve ono što danas jesam, svemoje misli, djela i želje, su plodprijateljstva s Isusom. Naučila sam prihvatiti samu se-be i druge, na koljenima pitatioprost i vjerovati da je Božjaljubav veća i jača od svake

ovem se Nikolina i dola-zim iz Bosne i Hercego-

vine. Sretna sam svaki put ka-da sam u mogućnosti posvje-dočiti što Bog preko Zajednicečini u mome životu. Dolazim izkatoličke obitelji, u kojoj su semama i tata trudili da meni isestri prenesu prave životnevrijednosti. No tek sada vidimda sam vjeru živjela jakopovršno, kao neku tradiciju, ane kao pravu vjeru, živu i kon-kretnu. Kao osoba sam uvijekbila zatvorena, sramežljiva ipuna kompleksa i strahova okojima sam rijetko ili gotovonikada razgovarala. To je i bio najveći problem;uvijek bih se pretvarala da jesve u redu stavljajući raznemaske te gurajući svaki pro-blem pod tepih. Ono što samstvarno živjela i osjećala nijeizlazilo na vidjelo. Odlaskom u srednju školu uSarajevo, time i promjenomokoline, društva, kulture, jošsam se više zatvorila u sebe.

Z

Nikolina: «Naučila sam prihvatiti samu sebe i druge, na koljenima pitatioprost i vjerovati da je Božja ljubav veća i jača od svake moje slabosti ipogreške»

SvjedočimoNadu

04-Svjedoc�imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:33 Page 12

retan­sam­što­se­nalazimu­Zajednici­Cenacolo.­Zo-

vem­se­Ivo,­imam­39­godina­idolazim­iz­kršćanske­obitelji­ izZagreba.­Od­malena­sam­imaopoteškoću­s­prihvaćanjem­stva-ri­koje­mi­bi­mi­otac­govorio­jersam­ smatrao­ da­ se­ to­ ne­ tičemene­ i­ da­ ja­mogu­ drugačiježivjeti.­Teško­mi­je­bilo­prihvati-ti­ svakodnevicu­ i­ monotoniživot­u­kojem­nisam­vidio­smi-sao.­­Prve­poteškoće­započelesu­ u­ srednjoj­ školi­ gdje­ samtražio­svoj­identitet­kroz­ispraz-ne­ razgovore,­ misleći­ da­ samprihvaćen­od­«ekipe»,­ali­real-nost­je­bila­totalno­drugačija.­Malo­ po­ malo­ sam­ počeo­ imarkirati,­ uredno­ ­odlazeći­ uobližnje­ kafiće­ gdje­ sam­ prviput­upao­u­zamku­zloga­–­alko-hol.­ Svaki­ put­ kada­ bih­ imaoprobleme­u­školi­ ili­kod­kuće,bježao­bih­od­problema­u­svijetovisnosti.­Sa­17­godina­počeosam­se­baviti­produkcijom­elek-tronske­glazbe­radeći­za­disko-grafske­ kuće­ diljem­ Europe.Provodio­ sam­ puno­ vremenapo­klubovima­jer­je­to­bio­diomog­posla.­I­tako­se­zlo­pomalouvlačilo­u­mene,­najprije­prekolakših­droga­poput­ extasija,­ aposlije­ i­ kokaina­ i­ heroina.

moje slabosti i pogreške. Životu mješovitoj kući u Varaždinu,zajedno sa sestrama, braćom idjecom, pomaže mi biti jednostavnijom i otvorenijom.Danas živim dan po dan, trudim se izgraditi kao osobaslužeći i darujući se drugima. Provodeći vrijeme s djecom, ponekad se dogodi da mi jeteško biti ustrajna s njima govoreći im ponekad i nekoedukativno „ne“, već mi dođeda popustim, što je sigurnolakše. U takvim trenucima

kleknem te u molitvi pronalazim vjeru koja mi pomaže da idem dokraja, da ikroz žrtvu i pateći s njima vjerujem u plod koji će ta žrtvadonijeti. Primjerom obiteljiučim kako biti ženom i majkom, koja je uvijek spremna služiti s osmijehom. Od srca zahvaljujem Zajednicijer mi je spasila život, želimzahvaliti mami Elviri na njezinoj nesebičnoj ljubavi kojom je spasila mnoge živote.Hvala.

S ­Malo­po­malo­počele­ su­ i­ lažiprema­ocu,­prijateljima,­djevoj-ci.­ Od­ prvih­ laži­ brzo­ samprešao­ na­ velike­ muljaže­ ikrađe.­Zatvarao­sam­se­u­svojsvijet,­ ne­ izlazeći­ van­ iz­ kuće.Počela­ je­autodestrukcija­kojaje­ trajala­ nekoliko­ godina­ svedok­ nisam­ doslovno­ prodaosve­što­sam­imao.­Jednog­da-na,­mijenjajući­besciljno­stanicena­radiju,­čuo­sam­don­Ivanakako­ svjedoči­ svoju­ životnupriču.­U­tom­trenutku­sam­po-mislio­«Ako­se­don­Ivan­uspiospasiti,­možda­mogu­i­ja.»­Tadasam­odlučio­učiniti­nešto­ fun-damentalno­u­svom­životu,­te-meljit­ preokret.­ U­ Zajednicusam­ušao­2009.­godine­u­malubratovštinu­u­Šarengradu,­s­po-zitivnim­stavom­i­voljom­za­te-meljitom­ promjenom­ vlastiteosobnosti­ i­ svih­ loših­ navikakoje­sam­stekao.­Zahvalan­samsvojem­ anđelu­ čuvaru­ kao­ iostalim­ momcima­ koji­ su­ misvojim­ primjerom­ pokazali­svjetlo­ prema­ kojemu­moramići.­ ­ Malo­ pomalo,­ preko­molitve,­ klanjanja,­ obaveza­ i­odnosa­ u­ bratovštini,­ počeosam­ živjeti­ jedan­ drugačiji­ i­jednostavniji­ ­život.­Došavši­ubratovštinu­ Vrbovec­ postao

Uskrsnuće 13

NIKOLINA

04-Svjedoc�imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:33 Page 13

SvjedočimoNadu

ovem se Teresa i već ne-koliko godina živim u

bratovštini „Nossa Senhora daTernura“ u Mogiu das Cruzes uBrazilu, u jednoj kući u misija-ma s devet djevojčica i jednimdječakom od dvije godine. Gle-dajući unazad, kad razmišljamkako sam stigla ovdje, kažem si:„Kako se promjenio moj život!Kakvo veliko čudo se dogodi-lo!“ Moj prvi susret sa Zajedni-com bio je kada je moja majkabila trudna sa mnom dva mje-seca. Ona i moj otac došli su uZajednicu na vjenčanje njihovihprijatelja i mislim da to nije biloslučajno; mislim da je u planovi-ma koje je Bog imao za mene,bio već i taj događaj. Zatim jebio i drugi susret kada sam ima-la četrnaest godina. Bila sam dio molitvene grupemladih i sudjelovali smo na Sla-vlju života 2002. godine, gdjesam se zaljubila u Zajednicu:činila mi se kao djelić raja gdjesi svi žele dobro i svi se prih-vaćaju, mjesto gdje možeš bitiono što jesi. Tako je počela du-boka povezanost koja me jepratila cijelu mladost, bogataiskustvima i pozitivnim susreti-ma, ali u isto vrijeme i po-greškama i patnjama. Gledajućisvoj život mogu reći da mi rodi-telji nikad nisu uskratili ljubav.Uvjereni katolici, bili su u molit-venoj grupi gdje su upoznaliBoga, iako su poslije postalikrute i zatvorene osobe. U menije bila borba: kada sam bila sdrugom djecom u grupi i kadabi nam govorili o Bogu bila samsretna, unašala bih se u priče oIsusu, ali s druge strane zezanjasa strane mojih prijatelja su bilapreviše bolna za mene, jer sambila osjetljive naravi. Osjećala sam se „drugačijom“ irastao je u meni strah od osudedrugih te snažna potreba da bu-dem prihvaćena i voljena.

Zse­ jače­ osjećati­ i­ prisutnost­Boga­u­mojoj­­obitelji,­odnosi­suse­znatno­­poboljšali.­Smatramse­ sretnim­ ­čovjekom­ jer­ sampronašao­ ­samoga­ sebe­ i­upoznao­ jedan­ novi­ život.­Vjerujem­u­­promjenu­i­u­boljiživot,­­svjestan­sam­da­samo­uz­molitvu­ mogu­ ići­ svakim­danom­ dalje,­ u­ susret­ svim­poteškoćama­ i­ životnim­iskušenjima.­ Danas­ sam­ u­bratovštini­ u­ ­Saluzzu­ u­ Italijigdje­ imam­ ­mogućnost­ živjetisvoj­ ­kršćanski­ život­ služeći­drugima,­­radeći­u­­tipografiji,­tegradeći­iskreno­­prijateljstvo­sabraćom­i­­bližnjima.­Zahvalan­sam­­Bogu,­­Zajednici­isvima­koji­su­me­­doveli­na­ovajpravi­ put,­ put­ ­svjetla,­ jer­ beznjih­ ne­ bih­ ­nikada­ bio­ tako­blizak­Bogu­kao­što­sam­­danas.Hvala­­svima.

sam­ ­kotlovničar.­ Često­ bihostajao­ u­ kotlovnici­ i­ do­jedanaest­ navečer.­ Taj­ jedno-stavni­posao­me­ispunjavao­ve-likom­radošću,­znajući­da­mo-jom­požrtvovnošću­mogu­učini-ti­nešto­dobro­za­druge.­Nakon­ nekog­ vremena­ za-počinjem­ raditi­ u­ grafičkoj­pripremi­gdje­sam­imao­prilikukreativno­ sazrijevati­ radeći­nanašem­ ­časopisu­ «Uskrsnuće»,zahvaljujući­starijim­momcimakoji­su­me­podučavali.­Shvatiosam­ koliko­ je­ važno­ imati­ravnotežu­ između­ ­molitve,­prijateljstva­ i­ obaveza­ koje­ispunjavam.­Skoro­svakodnev-no­sam­se­suočavao­sa­svojim­slabostima,­ali­uz­braću­i­život­u­Zajednici,­polako­ sam­nalaziounutarnju­ravnotežu.­­Nakon­ nekoliko­ godina­provedenih­u­Zajednici­počela

Ivo: «Zahvalan sam Bogu, Zajednici i svima koji su me doveli na ovajput, put svjetla, jer bez njih ne bih nikada bio tako blizak Bogu kaošto sam danas!»

IVO

Ožujak 201414

04-Svjedoc�imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:34 Page 14

umora, svjetlo kada sam zbun-jena. Sve ovo je čudo jer nikadnisam mislila da ću se jedandan osjećati dobro sama sa so-bom, da ću postati prijateljicaBogu i da ću služiti drugima.Briga o ovoj djeci mi pomažeda rastem svaki dan u odgovor-nosti i u ljubavi. Danas su mojividici puno širi i jasniji: imamjoš puno puta za prijeći, ali sam uistinu sretna!

u meni vjera koju su oni zasadi-li, naučila sam se gledati u istinii reći ono što živim i što mislim.Ovo su bili neprocjenjivi daroviza mene jer su mi pomogli dase bolje upoznam i da se oslo-bodim straha od drugih, odstraha da neću biti voljena. Naj-veći dar, zatim, bio je odlazak umisije gdje sam nastavilaosjećati ljubav Božju za mene,ljubav koja je snaga u trenucima

Teresa: «Nisam znala što mi govori da ostanem, ali osjećala sam tosnažno i imala sam povjerenja. Danas znam da je to bila Božja ljubav»

Počeo se javljati i strah da po-kažem vjeru koju su mi u kućiprenijeli. Da bih pobijedila svojenesigurnosti počela sam se odi-jevati ekstravagantno i izlaziti.Glumila sam da sam netko dru-gi zbog straha da ne budem od-bačena. U međuvremenu sumoji roditelji ponovo pronašliradost, otkrivši pravu sliku Bo-ga. Njihovo zajedništvo i njiho-va međusobna ljubav postali suza mene sigurnost. Tijekom tih godina bili su mi ja-ko blizu, katkad s čvrstinom,katkad s nježnošću: bili su pravimama i tata. Zadnji susret s Ce-nacolom dogodio se kada samimala devetnaest godina. Imalasam namjeru da se zaustavimmjesec dana i da zatim počnempohađati fakultet za primalje, alisam odlučila zadržati se. Nisamznala što mi to govori da osta-nem, ali osjećala sam to snažnoi imala sam povjerenja. Danasznam da je to bila Božja ljubavkoja je željela činiti čuda u mojem životu. Moji roditelji, nebez poteškoća, pomirili su se dase neću vratiti kući. Zatim, malopo malo, njihovo srce se napu-nilo radošću jer su pronašli Te-resu sretnu. Ponovo je procvala TERESA

15Uskrsnuće

ovem­se­Eldin­i­dolazim­izBosne­ i­Hercegovine.­ Iz-

gubio­sam­oca­kada­sam­imaosedam­godina,­tijekom­rata.­Onje­ bio­ moj­ najbolji­ prijatelj,znao­me­je­motivirati­s­puno­li-jepih­stvari.­Uvijek­sam­htio­po-stati­kao­on,­a­kada­sam­shva-tio­da­njega­više­nema,­potpu-no­sam­se­izgubio.­Najveća­po-greška­ je­ bila­ što­nisam­ tražiopomoć­ od­ moje­ majke­ i­ takosu,­zbog­straha­da­ne­napravimnešto­ pogrešno,­ počele­ mojeprve­laži.­Od­tog­trenutka­višese­nisam­znao­zaustaviti­i­priz-nati­ svoje­greške.­Tako­ je­bilo

sve­do­četrnaeste­godine,­kadasam­postao­potpuno­tužan.­Ia-ko­sam­bio­mlad,­već­sam­izgu-bio­svoje­dostojanstvo­i­želju­daodrastem.­ Jednog­ dana­ mojaobitelj­mi­je­pričala­o­ZajedniciCenacolo­i­tako­sam­ušao­u­Za-jednicu.­Jedna­od­mojih­prvihpoteškoća­ bila­ je­ molitva,­ jerdolazim­iz­muslimanske­obitelji.­Rekao­sam­svom­anđelu­čuva-ru:­ „Ja­ u­ kapelu­ neću­ nikadući!“­Tako­bismo­se­ujutro­ustalii­ išli­ odmah­ raditi.­ Da­ ne­izgledam­ kao­ slabić,­ izdržaosam­tjedan­dana­i­zatim­mu­re-kao­da­bih­htio­naučiti­poneku

molitvu.­Kad­bih­ušao­u­kapelu,vidio­bih­četrdesetak­momakakako­mole,­ali­ja­nisam­želio.­Mogu­ vam­ reći­ da­ sam­ upoz-nao­Boga­preko­braće­ koji­ sumi­bili­blizu­i­koji­su­mi­pokazalisvoju­volju­za­promjenom,­po-stajući­oni­sami­boljima­i­iskre-nijima.­ Ispričati­ ću­ vam­ jednuepizodu:­bio­sam­petnaest­danau­ Zajednici,­ radio­ sam­ sanđelom­čuvarom­u­vrtu­i­cipe-le­ su­mi­ bile­ prljave­ od­ blata.On­ me­ poslao­ u­ skladište­ poalat.­Ja­sam,­na­putu­do­tamo,očistio­cipele­na­pločniku,­a­nit-ko­ me­ nije­ vidio.­ Na­ kraju

Z

04-Svjedoc�imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:34 Page 15

16

SvjedočimoNadu

elim zahvaliti Gospodi-nu jer mogu svjedočiti

ono lijepo što je učinio u me-ni i za sve što nastavlja činitiu mom životu iz dana u dan.Zovem se Andreja. U momživotu dogodilo se mnogo to-ga što mi je naškodilo, no činise da je nedostatak vjere umojoj obitelji bio najveći ne-dostatak. Iako je moja obiteljtvrdila da je kršćanska, molit-va nije bila važna i vjera jebila samo tradicija koju smozbog banalnih motiva slijedi-li. Zbog toga nikad nisamznala dati duboki smisao svo-me životu i ispravno reagiratina situacije koje su se poja-vljivale preda mnom. Sjećam se da sam imala dva-naest godina kad sam prvi putrekla svom tati da nisam sret-na i da ne vidim smisao uničemu. Očekivala sam odnjega neki odgovor koji bi mimogao pomoći. Nasmješio sei rekao: „Proći će“. No sum-nje, strahovi i nesigurnosti ni-su prošle, naprotiv, rasle su. Nekako u to vrijeme u bivšuJugoslaviju je stigao rat, a sratom puno patnje i siro-maštva, a povrh svega punonepravde koja mi je stvorilajoš više pomutnje. Svađe subile sve češće, razgovori sverijeđi, a ja sam osjećala sveveću želju za bijegom. Malopo malo zlo je ušlo u obitelj isvatko je krenuo svojim putem: tata je počeo piti, ma-ma se posvetila isključivo po-slu, a ja sam počela tražiti odgovore izvan kuće. Zlo jeiskoristilo trenutak da mi po-nudi najlakši put: drogu i zadovoljstvo. Jako brzo sampostala ovisna o heroinu, kojije za mene bio sve, odgovorna moja pitanja, snaga protivstrahova, moja sigurnost. Toje bio izmišljeni svijet u kojem

doživio,­ s­ čim­sam­se­ suočio­ išto­sam­promijenio.­Sada­živimu­ kući­ u­ Međugorju,­ u­ „PoljuŽivota“­ gdje­ se­ snažno­ osjećaGospina­ prisutnost,­ koja­ naspodupire­i­tješi­u­radosti­i­u­tuzi.Ovih­godina­sudjelovao­sam­umnogo­mjuzikla­i­otkrio­sam­damogu­ plesati­ i­ glumiti,­ makarsam­još­uvijek­bio­i­jesam­sra-mežljiv­momak.­Otkrio­sam­ka-ko­je­lijepo­biti­svjetlo­i­nada­zaljude­ koje­ susretnemo.­ Postaosam­oduševljen­životom­i­svimešto­donosi.­ Imam­želju­ jednogdana­ zasnovati­ obitelj:­ želimveć­ danas­ biti­ vjeran­ i­ dobarčovjek­da­bih­sutra­mogao­bitidobar­otac­svojoj­­djeci.­Pišem­ ovo­ svjedočanstvo­ nadan­mog­ rođendana.­ ­Dubokosam­ zahvalan­ svojim­ roditelji-ma­ što­ su­ mi­ darovali­ život­ iMajci­ Elviri­ i­ svim­ momcimakoji­ su­ za­mene­ bili­ kao­ novi­roditelji­i­prijatelji:­oni­su­mi­da-li­ život­ duha,­ oslobodili­ mojesrce.­Preko­njihova­prijateljstvai­ strpljenja­ čak­ je­ i­ jedan­'tvrdoglavi­ ­Bosanac'­ kao­ jauspio­ ­otkriti­ ­ljepotu­ življenja­ ismijati­se!

16 Ožujak 2014

Eldin: «Zahvalan sam Zajednici jer sam poslije svakog pada dobiomogućnost novog početka»

­dana,­kada­smo­se­vraćali­s­po-sla,­on­mi­reče:­„Pogledaj,­net-ko­je­uprljao­pločnik!“­Ja­sammu­ dvolično­ odgovorio:­ „Nemogu­vjerovati­da­nije­počistioiza­ sebe!“­ Odmah­ sam­ uočiosvoju­ dvoličnost­ i­ dok­ smo­čistili­ pločnik,­ prvi­ put­ nakondugo­vremena,­ zaplakao­ sam.­Rekao­ sam­ istinu­ i­ priznajućisvoju­­krivicu,­ispričao­se.­U­ tom­ trenutku­ pomislio­ samna­svoju­majku­i­na­obitelj,­i­nasve­situacije­kada­sam­bio­lažanprema­njima.­Moj­anđeo­čuvarme­zagrlio­i­osjetio­sam­se­kaosa­ svojim­ ocem.­ To­ je­ bio­trenutak­kada­sam­počeo­vjero-vati­i­imati­povjerenja­u­braću­iu­ Zajednicu:­ bio­ sam­ iskren­ iosjetio­sam­da­mi­je­oprošteno­ida­im­je­još­više­stalo­do­mene.Na­mojem­putu­imao­sam­pu-no­takvih­momenata­gdje­samosjetio­milosrđe,­oprost­i­ljubavod­drugih.­Zahvalan­sam­Zajed-nici­jer­sam­poslije­svakog­padadobio­mogućnost­novog­počet-ka.­Sve­poteškoće­koje­sam­po-bijedio­i­s­kojima­sam­se­suočiodanas­su­za­mene­pravo­blago.Mogu­prenositi­ono­što­sam­ja ELDIN

Ž

04-Svjedoc�imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:34 Page 16

17Uskrsnuće

znači patiti, radovati se, padati i ponovo se dizati. Uspjela sam uz pomoć djevojaka koje su me voljelekada ja to nisam bila sposob-na. Pokušala sam moliti, napočetku zato jer sam vidjeladruge da to rade, a poslije jersam vidjela da mi molitva pomaže bolje sagledati stvari ibolje proživjeti dan. Našla

sam snagu i korakpo korak, naučilasam da se molitvaživi i „izvan kapele“, na poslu, usvakidašnjim borba-ma, u odnosu s drugima. Danasosjećam da me molitva ne samodrži na nogama, nego mi pomaže hodati, a ponekad itrčati; ona je postalamoj svagdašnji kruhi odgovor na mojestrahove, sumnje, i nesigurnosti. Dajesmisao svemu u meni i izvan mene. Zahvalna sam Gospodinu što samupoznala Zajednicui jednu ženu, Majku Elviru, koja je bilazahtjevna i premameni i prema mojojobitelji. Zahvaljujem

joj jer se nije zadovoljila samoda me makne od zla, nego meje naučila živjeti, vjerovati islužiti. Primjerom svog životapotakla je u meni želju da i jahodam naprijed u vjeri. Hvala, Marijo, zato jer se i moja obitelj preobratila i zasvako čudo koje si učinila i nastavljaš činiti u mojem životu! ANDREJA

se nisam trebalasuočavati s problemimai nisam trebala patiti.Unutar mene sve je po-stalo ravnodušno. Što je više vremena prolazilo, to mi je biloteže izaći iz tog svijetakoji sam stvorila, zatošto je stvarnost bila pre-teška, a ja sam bilakrhka, razočarana i iz-gubljena da bih neštopoduzela. Kad sam ima-la osamnaest godinaprobudila sam se jednogjutra i jedino pitanje ko-je sam imala bilo je:„Kad će sve ovozavršiti?“ Rekla samGospodinu: „Ako posto-jiš, pomozi mi!“ On mije pomogao tako da samupoznala Zajednicu Cenacolo preko jedne obitelji koja je imalakćer s istim problemimakao i ja. Ušla sam u bratovštinu u Međugorju i ta-mo je počela nova stranicamoga života. Stranica u mno-go boja, put ponovnog rođen-ja. Na početku nije bilo lakosuočiti se sa svim stvarima odkojih sam godinama bježala,niti vidjeti koliko sam zlaučinila samoj sebi i drugima. Povrh svega nije bilo lako ponovo početi živjeti, što

Andreja: «Danas osjećam da me molitva ne samodrži na nogama nego da mogu i trčati!»

04-Svjedoc�imo nadu - mntx_Testimoni di speranza 2014 24.3.2014. 07:34 Page 17

Dicembre 200918

Deset godina sam živjela s momkom koji je bio ovisnik. Kad je on ušao u Zajednicu, opustila sam se, držeći da ja, jer se nikad nisam drogirala, nemam nikakvih problema. Jed-nog dana, međutim, su mi rekli da će se u Saluzzu održati susret za djevojke, supruge izaručnice. Otišla sam i po prvi put čula časnu Elviru: nisam ju poznavala niti sam znalada ona stoji iza ovog djela. Slušajući je govorila sam si: “Koliko li samo lijepih stvari ovaosoba, iako je časna, zna o ženama! Koliko li toga zna!” Od onda sam počela odlaziti nate susrete, koji su s vremenom za mene postajali sve važniji. Nikad mi nitko prije nijetako jasno rekao da se mogu promijeniti, da mogu iskoristiti sve potencijale koje jednažena nosi u sebi, a ja ih nisam ni poznavala. Tako sam, korak po korak, postala jednanova žena i želim tu ljepotu prenijeti drugim ženama danas.

Rita

Ožujak 201418

«Ženo, tko si tizapravo?

Ti si slika i lice Božje!Znaš li na

što si pozvana?Pozvana si na

ljubav, to Bog želi za tebe. Taj poziv na ljubav

čini te velikom.Odazovi se!»

Majka Elvira

ŽenomČudesno je biti

Proslava dvadesete godišnjice otvorenjaprve kuće za djevojke ujedno je i prilika

koju nam providnost pruža da ove stranice posvetimo ženi,

kako bi nanovo otkrili njezinu izvornu ljepotu i veličanstvenost njezina poziva

05-donna cro_una Famiglia tanta Vita 26.3.2014. 07:50 Page 18

Risurrezione 19

“Ženo, tko si ti?”Koliko je samo Majka Elvira govorila ženamai o ženama! Blago nauka, mudrosti, konkret-nosti i svjetla izviralo je iz njezinog srca za vasžene svih ovih dvadeset godina ženske prisutnosti u Cenacolu. Mnogi bi, nakon štobi ju susreli, uskliknuli: «Koja žena!» češće čaknego li «Koja časna sestra!» Govorili bi to suzbuđenjem koje se doživljava pri susretunekoga tko te dira u srce i čiju veličinuosjećaš. Prije nego se definirate kao časne,majke, bake, supruge… vi ste žene! Kako bibilo lijepo da netko, kad susretne jednu ženu,svaku od vas, usklikne: «Koja žena!» Ako jeBog odabrao da se rodite kao žene, sigurnonije pogriješio. Bog odabire iz ljubavi i za lju-bav. Zbog toga treba prihvatiti taj dar. Ako tinetko nešto pokloni, a ti ne prihvatiš, dar jeuzalud. Majka Elvira je prihvatila ovaj dar: bitižena, a povrh svega, biti radosna žena. Kroz radost kojom je prihvatila ovaj dar njezin ježivot postao blagoslov za sve nas. Radost žene izvire iz prihvaćanja samesebe kao žene, iz osjećaja zadovoljstvatime što jest, zadovoljstva svojim bićem, sonim što je Bog za nju zamislio.

Nisam uistinu nikad ni pomišljala da seuza sve naše nedostatke može roditi to-liko dobra. Kada sam susrela Zajednicu,bila sam očajna i tužna. Rita je bila moj''anđeo čuvar'' i jako se dobro sjeća kakvasam došla zatražiti pomoć. Lijepo je znatida postoje osobe koje te poznaju, kojesu te vidjele kakav si bio i kakav si sada.U tom trenutku nisam bila svjesna štose događa, moj život se jednostavno su-sreo sa Zajednicom te sam osjetila mir iradost koje sam tražila. U meni je bilojoš puno ljutnje, puno tuge i puno be-smisla, ali od prvog trenutka sam osjetilado ovdje mogu biti ono što jesam. Prviput kada sam susrela Majku Elviru jošnisu bile otvorene kuće za djevojke, bilismo u njezinu uredu i ispričala sam jojuistinu sve, otvorila sam srce i ispričalajoj cijeli svoj život. Nikad prije nisamosjetila da mi netko želi toliko dobra. Jasam ju poznavala samo iz priča; čula samda je postojala želja da se otvori kuća zadjevojke, ali nikad, uistinu nikad, nisamniti pomislila da ću biti i ja uključena utu priču... Razgovor s njom, njezin po-gled, osmijeh... zatim me zagrlila... i tako,kada je došlo vrijeme da se ta zamisaoostvari, upitali su me: «Otvara se kućaza djevojke, želiš li se pridružiti?»Ja sam u tom trenutku rekla: «A štodrugo? Idem s vama!» Tada sam snažnoosjetila da je ovdje moje mjesto. Uistinune vjerujem da na svijetu postoji nekomjesto na kojem bih svoj život moglaživjeti u većoj punini, dubini i ljepotinego u Zajednici. Zahvalna sam što samjoš i danas s vama na putu. Mislila samda sam uskogrudnog srca, a danas, nakonsvih ovih godina, u njemu nosim tolikeosobe... Ne mogu niti zamisliti što se svenalazi u srcu Majke Elvire! Još uvijek sedivim onome što vidim i što činim, jerznam tko sam bila i tko sam danas!Znam još koliko straha ima u meni, kakomalo vjere, ali taj dan Gospodin me upitao: «A ti, što imaš za dati?» Ja samodgovorila: «Ništa.» Ali je Gospodin uzeoi upotrijebio upravo to ništa.

Cinzia

Uskrsnuće 19

05-donna cro_una Famiglia tanta Vita 26.3.2014. 07:50 Page 19

Jedan smo dan sa župom došli u posjet Saluzzu. Dok je časna sestra Elvira govorila jasam u sebi pomislila: ''Jadni ljudi, doći ću ovdje jedan dan malo pomoći ovim momcima''. No ona se u jednom trenutku okrenula prema meni i rekla mi: „Jadnice! Ti si potrebna nas, a ne mi tebe!“ Ja sam mislila da oni, ovisnici, trebaju mene,a ne ja njih. To sam shvatila tek poslije, nakon puno vremena, nisam baš odmah shvaćalada sam i ja trebala njih. Na tom susretu u kojem nam je govorila o tome kakve ženetrebamo biti, ja sam ostala osupnuta njom kao ženom. Bio mi je potreban primjer dru-gačiji od svih koje sam do tada vidjela. Kada sam ju poslije ponovo susrela, i ispričala jojsvoj život, ona mi se osmjehnula. Ispričala sam joj svoje poteškoće, a ona me pogledala,osmjehnula mi se još uvjerljivije, s tolikom snagom da sam osjetila da vrijedim, da vrije-dim više od vlastitih poteškoća. Zatim sam ju upitala mogu li dolaziti na susrete za dje-vojke, jer sam tu osjećala izvor snage da se mijenjam, da budem drugačija žena,dinamičnija, ono što sam i htjela biti. A ona mi je rekla: «Naravno, dođi!».

Alice

«Štošta se može promijenit i i promijenjeno je kroz napredak kulture i društ va, ali ostaje činjenica da je žena ta koja začne, nosi u utrobi i rađa sinove čovječje .

To nije samo biološka datost, nego povlači za sobom cije li niz st vari , kako za samu ženu i njezin život, tako i za njezine odnose,

njezin način kako se postavlja prema ljudskom životu uopće . Pozvavši ženu na majčinst vo Bog joj je na

poseban način povjerio ljudsko biće»

Papa Franjo – govor povodom 25. godišnjice ''Mulieris Dignitatem''

je sposobna voljeti, patiti, ići, boriti se,ustrajati, ostati uspravna čak i kada se sveruši, biti i majka i otac u slučaju da muž ode. Žena, ako je uistinu žena, bogata je darovima koje može dijeliti drugima. Jedna od stvari koju je Majka Elvira odmahuvidjela jest to da je nemoguće da izranjeniAdam i izranjena Eva žive zajedno: ranjavalibi se i dalje. S obzirom da su u prvo vrijeme uZajednicu više ulazili muškarci, Zajednica jegodinama bila isključivo za dečke. Ali ona je svejedno momcima često govorila oženama, ne bi li im pomogla da postanu svje-sni koliko su se u životu nisko spustili, uprljalii ranili, a sve to jer zapravo možda nikad nisuni sreli ženu koja je uistinu žena. Za momke je u to vrijeme žena predstavljalaono što je svijet govorio: običan predmetužitka. Slušajući Majku Elviru, promatrajućinjezine oči i geste, u njihovom se srcu rodila potreba da gledaju na ženu novim očima te

Ako žena misli da će ju nekakav muškaracusrećiti, ona je poput prosjakinje. Majka Elvira bi rekla: ''Koja jadnica!'' Žena već u sebiima sve. Ako zaviri u svoju nutrinu, otkriva da

Ožujak 201420

05-donna cro_una Famiglia tanta Vita 26.3.2014. 07:50 Page 20

želja da susretnu žene koje vjeruju. Već su uono vrijeme postojale djevojke bliske Zajednici. Postojali su i susreti za djevojkekoje su bile udane, zaručene ili sestre mo-maka koji su na putu; bili su tu i susreti zaprijateljice, žene koje su bile snažno privučeneonim što je MajkaElvira govorila o že-nama. Kada im jegovorila o ljepoti iznačenju žene, i ko-liko je važno dabudu autentične, uvjeri, zastajao bi imdah. U tim prvimsusretima Majka El-vira ih je često pozi-vala da se zapitaju:«Ženo, tko si?» Tkoje zapravo žena?Prije nego su na-stale kuće za dje-vojke, Majka Elviraje počela primjeći-vati tugu kojom sumladi bili obuzeti i često bi govorila: «Najtežeje danas djevojkama!» Vidjela ih je ranjene, zbunjene, izgubljene,iskorištene i odbačene, obuzete svjetovnim mentalitetom koji je sve te probleme umnažao. Zlo zna da ako uništi ženu, uništava i muškarca, djecu, uništava čovječanstvo. Zlo zna da u ženi postoji neštojedinstveno, veliko i važno, što možemuškarca ili uništiti ili uzdignuti. Ako se žena prestane brinuti ljudskimbićima oko sebe, ne samo da postaje svetužnija i usamljenija, već se i muškaracviše ne snalazi, ostaje bez identiteta, iz-gubljen je, sam i napušten.Ako je sve to bilo bitno tada, 1993. godine,naime otkriti ženi tko je, danas je, dvadesetgodina nakon što su otvorene prve kuće zadjevojke, ta misija još važnija! Koliko su samodjevojke koje prihvaćamo zbunjene oko svogvlastitog identiteta! Kolikim blatom svijet zatrpava ženski rod! Zbog toga je još važnije pomoći djevojkama otkriti tko su, pokazati imto životom, djelima, svjedočanstvom. Potrebno je očistiti i nanovo otkriti ljepotunjezina pravog, prekrasnog lica!Ženama treba hrabro reći da se u njimakrije snaga i svijetlo, ljepota ljubavi zakojom naš svijet ima neizmjernu potrebu!Žene, samo hrabro, kucnuo je vaš čas,krenite naprijed u vjeri!

Imala sam milost sudjelovati naseminaru o ženama u Rimu, povodom 25.

obljetnice objavljivanja ''MulierisDignitatem'', dokumenta koji jenapisao blaženi Ivan Pavao II.Papinsko vijeće za laike pozvaloje sve u Crkvi koji su na bilokoji način vezani uz žene, takoda smo i mi bili pozvani. MajkaElvira i Otac Stefano su me po-slali kao predstavnicu. IvanPavao II. je osjećao da ženatreba znati tko je i treba shva-titi da ima Netko tko joj povje-rava ljudsko biće. I srce MajkeElvire je pred puno godina imaloisti predosjećaj: treba pomoćiženi da otkrije tko je! Tijekom

konferencija moje se srce radovalo jer onoo čemu se govorilo osobno sam već do-dirnula kroz priče mnogih od nas: Bog nasvoli i povjerava nam ljudska bića! A prvobiće smo mi same, naša vlastita ženstve-nost, koju moramo prihvatiti i voljeti. Nakraju audijencije Papa Franjo je pozdraviosve žene koje su izlagale. Ja sam sjedila uzadnjem redu, radosno pomišljajući da jeupravo to mjesto naše Zajednice, koja želiživjeti na marginama, među posljednjima.Sjetila sam se i tebe, Majko Elvira, svihžena koje čine dio naše Zajednice i misija.Zajedno sa svima vama tamo sam seosjećala na pravom mjestu: naše mjesto,posljednje, ali uvijek u srcu Crkve. U jed-nom trenutku Papa je, unatoč tomu štosu mu rekli da je vrijeme za ići, htio poz-draviti sve nas jednu po jednu. Bilo jeveoma dirljivo ići mu u susret i vidjeti dasmo u srcu Crkve, da nam Papa želidobro, da nas blagoslivlja i pozdravlja.Sada je red na nama, uskrsnulim ženama,ići i darovati ono što smo dobile idoživjele u ovih dvadeset godina: “Be-splatno smo dobile, besplatno dajmo”. Našje trenutak! Hvala.

Chiara Peyron

Uskrsnuće 21

ŽenomČudesno je biti

05-donna cro_una Famiglia tanta Vita 26.3.2014. 07:50 Page 21

PUT U ZAJEDNICI:

VJEROVATI U CRKVU

«Vjerovati u Crkvu»

Nedavno smo priveli kraju Godinu Vjere,

ali putu u vjeri nema kraja!Nastavimo zajedno

razmatrati ovaj dragocjeni dar, vođenimolitvom Vjerovanja,iskustvom Zajednice i riječima Pape Franje

06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:37 Page 22

teoretski, ali je osjećaju istinitom i vrijednom povjerenja. Mladi žele upoz-nati istinu, žele upoznati pravi put, neboje se, hrabri su i riskiraju. Imaju po-trebu vidjeti i dotaknuti, čitavim svojimbićem, da Evanđelje nije varka, nije iz-mišljotina, nije neki popis pravila kojatreba slijediti. Mladi su neviniji od nas odraslih, slobodniji i gledaju u budućnost.

“

Mladi imaju čišći pogled i svjesni su daCrkva predstavlja sigurnost, da je Majkakoja nikad ne prestaje voljeti svoju djecu iodgajati ih u istini, ljepoti i dobroti i lju-bavi. Za naše su mlade od velikogznačenja trenuci dubokog iskustva Crkve. Bilo da je to lice svagdašnje Crkve kojaima ljubavi, strpljenja i razumijevanja,

“

CRKVA JE UISTINU MAJKA I KAO TAKVA

BRINE SE ZA DOBROBIT SVOJE DJECE, POSEBICE

ONE NAJUDALJENIJE I NAJTUŽNIJE, SVE DO

PUNINE SLAVE KRISTOVE U SVOM TIJELU

Papa Franjo

Intervju u 'La CiviltàCattolica', 19. kolovoza 2013.

«Jasno vidim da je Crkvi današnjice najpotrebnije biti sposobnomliječiti rane i zagrijati srca vjernika, da bude bliska ljudima. Gledam na Crkvu kao

na bolnicu nakon bitke. Beskorisno je pitati nekog ozlijeđenog ima li kolesterol ili povišenšećer! Moraju mu se poviti rane. Tek onda se može govoriti o ostalome. Poviti rane! Trebapočeti od posljednjih, najpotrebnijih. Crkva se katkad zatvara u sitničarenje i sporednepropise. Ono što je najvažnije jest naviještaj: 'Isus Krist te spasio!' Crkveni službenicimoraju iznad svega biti službenici ljubavi [...] Kako se odnosimo prema Božjem narodu?Sanjam Crkvu kao majku i pastiricu. Crkveni službenici moraju biti milosrdni, ponijetiljudske terete te ih pratiti poput dobrog Samaritanca koji pere, čisti i podiže svogabližnjeg. To je čisto evanđelje. Bog je veći od grijeha. Strukturalne i organizacijske reformesu sekundarne, one dolaze poslije. Prva reforma treba biti ona u ponašanju. Službenicievanđelja trebaju biti osobe koje su sposobne zagrijati ljudska srca, s njima koračati krozmrak, znati razgovarati i spustiti se u njihovu tamu, a da se ne izgube»

PAPA

FRAN

JO

Uskrsnuće 23

Spoznaja da smo dio Crkve, dasmo živi dio te velike zgrade,našim mladima ulijeva veliku si-gurnost. Često su bili protivCrkve, osuđivali su je, ali kadaju upoznaju osjete se zaštićeni,na sigurnom, kao djeca kojapronađu svoju majku.Oslanjajući se u svojoj proš-losti na mnoge iluzije ilažna obećanja, koja suzatim iznevjerena, postalisu duboko nesigurni testoga traže neki uistinusiguran temelj. U njimase rađa želja za susre-tom s istinskom Riječi,koja čini ono što i go-vori. Danas se njihovasigurnost oslanja natemelj Riječi Božjekoju Crkva na-viješta, put istine, ane iluzije, put si-gurnosti, a ne ra-zočarenja. Riječistine koja oslobađa srcasvih. Pro-nađena vjera,n a n o v orođena nada,prijateljstvoi vraćenal j u b a v

prema životu uko-rijenjene su tamo, oslanjaju se na

čvrste temelje dvije tisuće godina povijesti, koju mladi možda ne poznaju

06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:37 Page 23

autentični razvoj svih aspekata ljudskogživota. Crkva nije ljudska tvorevina, već zametak života koji je Bog htio ne samopred dvije tisuće godina, već danas. Isusnam kaže: 'Vi ste sol zemlje!' To je predivno jer sol, kada ju staviš u lonac,bilo da je od litre ili da je velik poputoceana, čini sve slanim, nema niti jedandjelić te vode koji ostaje neslan. Crkva ne isključuje nikoga, ona je za sve,ona je sol zemlje, svjetlo svijeta, kvasackoji diže tijesto. Isus nam poručuje daidemo po cijelom svijetu. Ako ono u što vjerujemo postane našživot, ako smo zadovoljni s našim 'poslodavcem', koji je u ovom slučaju IsusKrist koji nas šalje, ako smo sretni, biti uslužbi 'Kralja nad kraljevima', drugi će

Plod molitve Crkve je afirmacija ljudskog života, posvješćivanje vrijednosti života, da je život najvećavrijednost jer je slika Božja. Crkva jeKristova zaručnica, a Kristovi najmiliji sinovi su oni najkrhkiji. Kristovo odijelo su ova djeca, ovi tinejdžeri, mladi, obitelji, udovice, sviovi slabi ljudi koji trebaju postati Kristovom zaručnicom. Crkva jenježna Majka i njezina prsa žele nah-raniti svako svoje dijete. Uloga Crkveje biti, kao što je Isus govorio, 'kvasac': ona je u društvu, u životu, usrcu povijesti. Crkvu zanima svaki događaj, svaka promjena, svakiaspekt ljudskog života, jer Crkvauključuje ekonomiju, kulturu, terapiju,

utjelovljena

koračati s obiteljiPrije nego sam susrela Zajednicu i bilaprivučena ovim načinom života, pridolasku Gospe hodočasnice iz Fatime umoj kvart, u meni se pojavila želja ipotreba da pripadam Crkvi. Savjest mi jegovorila o egoizmu u kojem sam živjelaodlazeći godinama u Crkvu nesvjesnačinjenice da sam njezina kći. Danas samradosna što me Marija dovela ovdje jermogu hodati u vjeri i iskusiti da je naš Bog''Bog s nama'', u uspjesima tako i u porazima.Mogu hodati s obitelji, zajedno s Isusom iMarijom, Majkom Cenacola i cijele Crkve.

Mariangela

kroz bratovštinu koja ih prihvaća kaddođu očajni u Zajednicu da bi se, korakpo korak, vratili na put života, bilo da jeto Crkva s univerzalnim srcem koju upoz-naju na hodočašćima na koja idemo uzemlje blagoslovljene od Marije, mjesta ukojima se na poseban način udiše univerzalnost i majčinstvo Crkve. Sudje-lovanjem u ovim događajima otkrivaju dapostoji svijet koji vjeruje, da mnogi mladižele dobro, da Bog postoji i izvan Zajed-nice, da molitva nije samo ' terapija' zaovisnike već put prema sreći. Majka El-vira nam je uvijek prenosila ljubav premaPapi i Crkvi. Još i danas kada vidi na sliciili na televiziji Papu, njezine se oči oba-sjaju svjetlom i ispune zahvalnošću i dobrotom. Često nam je ponavljala: 'Sveti

Ožujak 201424

c

MAJ

KA EL

VIRA

Petar je živ, tu je na zemlji, među nama'ostao je da vodi naše korake, da ulije sigurnost čovjeku na ovom predivnom aliopasnom putu, putu života. Crkva je kućai Božja i ljudska, u kojoj ranjeni čovjekpronalazi zaklon, utočište i obitelj. Zbog toga mladi vole, vjeruju i slijedeCrkvu jer su duboko u sebi svjesni da jeona stijena koja opstaje u životnimolujama, da garantira zaklon nade, ljubavii istine. Kako se odnosimo prema Božijemnarodu. Sanjam crkvu kao majku i pastiricu ovoga svijeta. Mladi osjećaju da je Crkva mlada u snaziljudi koji dopuste da ih obuzme entuzijazam evanđelja i ljubavi do temjere da daju čitav svoj život, dan zadanom, hrabro i bez straha, za dobrobit

06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:37 Page 24

queste cose perché anch’io ho tremato tanto:ci sono delle situazioni buie, però Dio inter-viene, anche quando non gli urlo. Ho il grossoproblema della vita dei giovani, che deve con-cordare con l’armonia in una fraternità, altrimentipuò succedere un disastro. Io dico dentro di me,mentre faccio le cose: «Io credo in Dio Padre on-nipotente!». Non c’è un atomo dove Dio non agisce, il nostroDio è un Dio meraviglioso, è il Dio della festa, il Diodella gioia, il Dio che ci vuole contenti. Lui non ci hacreati per la nostra disperazione ma perché lui è anostra disposizione. Dobbiamo fare tutto quello chepossiamo, ma ci sono delle situazioni in cui non pos-siamo e allora dobbiamo far intervenire Lui e lui inter-viene! Noi non possiamo vantarci di nulla se non diessere amati, di avere un Dio amante della vita, dellamia vita, che mi ama alla follia, si è lasciato mettere incroce e vi è rimasto, per me! Cosa devo temere?»

(da una catechesi di Madre Elvira)

vodič u vjeriU početku sam na Crkvu gledao kao na običnuustanovu, ali kroz molitvu i život u Zajednicishvatio sam da je mnogo više, da je Isusostao prisutan preko nje i da sam i ja njezindio. Za mene je Crkva majka koja me odgaja,ispravlja i vodi ljubavlju i strpljenjem. Otkrio sam i pravo lice Svetog Oca, koji zamene više ne predstavlja 'šefa', već jeprimjer kako s vjerom gledati na poteškoćei patnje koje muče današnji svijet,naviještajući svima istinu Evanđelja. Jakome dotiče njegova dosljednost i osjećamviše no ikad da su mi potrebni konkretniprimjeri vjere koji mi pomažu na momputu prema Bogu.

Julien

različita lica jedne ljubaviDolazeći u kontakt s različitim stvarnostima u Crkvi shvatili smo kolikonas jača dijeliti istu vjeru a različitim karizmama... ne osjećamo se sami!Mnogi mladi ustraju u svojoj vjeri i u vrijednostima u koje vjeruju; nekiodabiru brak i daruju svoj život odričući se lagodnosti i zabave; mnogihodočasnici kreću na put kako bi ponudili Gospi svoje poteškoće isvjetske probleme; mnogi misionari u svijetu daruju svoj životpotrebnima. Jer je naša Zajednica sa svojom karizmom dio velikeobitelji Crkve, vjerujemo da je Crkva jedna, sveta, katolička iapostolska i da smo svi različita lica jedne Ljubavi, neizmjerneLjubavi Božje za sve nas. Koji je dar biti Crkva!

Irene i Fabrizio

a

vidjeti da smo pravi ljudi, da ono što govorimo to i živimo, da se ne bojimoreći svima da smo i mi, kao prvi, grešnici potrebni milosrđa Božjeg. Trebamo se ubaciti u srž kršćanstva, usrce Crkve. Danas mladi žele vidjeti kodnas odraslih kršćanstvo koje sami živimo,žele čuti da im govorimo o hrani koju smoveć kušali, koja nam se sviđa i hrani nas.Žele vidjeti da se vraćamo za taj stol, tojhrani. Žele Crkvu koja neće suditi različitostimeđu svećenicima, fratrima, časnim sestrama, ovisnicima, majkama... Žele Crkvu koja će cvjetati različitošću, a ipakće biti svi na istom putu, potrebni istog spasenja i ljubavi u punini.

(iz kateheze Majke Elvire)

crkva

siromašnih, gladnih, žednihi potrebnih, jer Bog je veći iod grijeha i svih zala ovogasvijeta. Crkva je snaga ideala, svjetlo koje osvjetljava put i usmjerava odabire svakogčovjeka, kruh podijeljen sonima koji pate, sigurnost zasve. Na putu ove priče koja trajeveć dvije tisuće godina, muškarcii žene različitih jezika, rasa i kultura očarani su živim susretoms Isusom, sijali su svjetlo sve dokrajeva zemlje: oni su bili Crkvakoja nosi svima Kruh života, danasta Crkva sam ja, ti, svi mi zajedno umiru Kristovu!

06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:38 Page 25

Pronašao sam vrata crkve otvorenaU određenom trenutku života ostao sam sam: svi moji 'prijatelji' su krenuli svojim putem, a ja samostao u tami, bezvoljan i pun strahova. Odjednom sam se prisjetio lijepih trenutaka proživljenih udjetinjstvu u župi. Tako očajan došao sam na vrata Crkve tražeći pomoć. To je bio moj prvi korakprema dobru. Pronašao sam vrata Crkve otvorena i svećenike koji su sve učinili da mi pomognu,osjećao sam se kao kod kuće i siguran. Zahvaljujući tom koraku poslije sam ušao u Zajednicu.Danas na mom putu obraćenja vidim, i to me čini neizmjerno sretnim, da sam dio ove velike obitelji,Crkve. Zahvaljujući Zajednici shvatio sam da Crkva održava živim Krista kroz povijest. Danas je, kao i onda, Bog prisutan među nama. I upravo me Crkva bez prestanka potiče narazgovor s Isusom, ona mi puni baterije kako bih nosio svoje maleno svjetlo po svijetu, zbog njese uistinu osjećam Božjim djetetom, ona me odgaja, vodi me u mom pozivu. Biti dio ove obiteljičini me radosnim što sam kršćanin.

Giacomo

Zauvijek prihvaćenaKada sam se rodila, moji su meroditelji odnijeli u jednu crkvicuposvećenu Gospi od Carmina da bime krstili. Dok sam plakala unaručju moga tate, voda mi jekapala s čela, a župnik je potvrdio:«Marija, Majka Crkve, danas teprihvaća u svoje naručje». Od tog danasam dio kršćanske zajednice.Zahvaljujem svojim roditeljima na tomnezaboravnom danu, kada me Crkvaprihvatila u svoje naručje da me nikadviše ne bi ispustila. Jedno neizmjernohvala Majci Crkvi, jer sam prepoznalaZajednicu kao živi dio njezina srca.

Mária

Ožujak 201426

““

CRKVA JE UISTINU MAJKA I KAO TAKVA BRINE SEZA DOBROBIT SVOJE DJECE,

POSEBICE ONE NAJUDALJENIJE I NAJTUŽNIJE, SVE DO

PUNINE SLAVE KRISTOVE U SVOM TIJELU

Majka Elvira

06-cuore_Layout 1 24.3.2014. 10:38 Page 26

Kronikaobitelji

DAROVAN ŽIVOTVESELI SRCA

„Radost, molitva, emocije, pRijateljstvo, plesovi, pjesme, svjedočanstva...bRojni sinovi i kćeRi sRetni jeR se mogu stisnuti oko vlastite majke,

kako bi bogu izRekli našu zahvalu na njezinu životu, dRagocjenom daRu za sve nas“

27Uskrsnuće

07-cdf -compleanno_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 10:39 Page 27

Želim reći hvala prije svega Bogu, a onda i tebi, Majko Elvira, jer sam na ovome vlakubila i ja, na vlaku života, na vlaku beskonačnog Božjeg Mi-losrđa. Bila sam i još sam uvijektu, zbog čega sam presretna! Želimti zahvaliti jer si mi uvijek bila punoviše od majke, od sestre, od prijateljice,bila si mi i jesi mi sve. Hvala ti jer me voliš. I ja tebe volim!

Časna sestra Aurelia

godina uobičajilo se da povodom rođendanaMajke Elvire bratovštine jedna drugoj po-klanjaju nešto lijepo i korisno: oglasnuploču, zastore, korice za misale, stolove istolice, slike, pregače, drvene pladnjeve, reli-giozne predmeti za kapele i sobe... Tako sejačaju zajedništvo i bratski odnosi. Osim po-klona pripreme se i različite predstave, ple-sovi i simpatične pjesme, koji se daruju svi-ma u dane susreta, tako da radost bude uisti-nu zajednička. Ove smo se godine ponovnookupili u bratovštini u Enviama, najprijemomci, a nekoliko dana poslije i djevojke, izcijele Europe. Ujutro smo zajedno molilipred Gospodinom, kroz spontane nakane izahvale koje su izvirale iz srca, potom biuslijedila duboko proživljena Sveta Misa. Po-

podne je bilo rezervirano za plesove, pjesme i svjedočanstva,

koji su donijeli radost i ispu-nili dan vedrinom. Posebno

je bio dirljiv popodnevniprogram djevojaka. Našesu časne sestre mislile pokloniti Majci i djevojkama koje ju jošne poznaju njezinuživotnu priču, prikaznekih trenutka iz njezina života. Kopajući

UNA VITA DONATA È FESTA PER TUTTIKronikaobitelji

Već mjesec dana prije Elvirina rođendanazapočinje strka i telefonski pozivi oko

priprema: stiže rođendan Majke Elvire, dankoji je postao prilika za radostan susretmeđu bratovštinama. Život jedne majke jeuvijek dar za djecu, prilika za susret, slavljeobitelji! Svaka bratovština, u tjednima kojiprethode, prvo promišlja, a zatim koncipirai izrađuje poklon kao znak ljubavi i zahval-nosti na životu „naše“ Majke. Tijekom

Ožujak 201428

07-cdf -compleanno_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 10:39 Page 28

Zahvaljujem Gospodinu na tome svibanjskome danu, kada sam bio tužan,buntovan i nemiran te sam čuo tebe kakogovoriš. Svjedočila si o sebi, a u moje je srceulazio mir jer si govorila o svemu za čimsam čeznuo. Rekao sam si: „Pa ja tražim jedan takav svijet, ja želim živjeti ono štoova časna sestra živi!“ Povjerovao sam da jemoguć drugačiji svijet, da je moguće živjetiživot na drugačiji način. Rekla si: „U Zajed-nici nema puno novaca, živi se skromno“.Te stvari su veselile moje srce. Od toga setrenutka moj život promijenio i na tomepuno zahvaljujem Gospodinu.

don Eugenio

Neću nikada zaboraviti vrijeme u kojem sammislio samo o Mariji Graziji, toj ženi koja mije danas supruga. Svaki put kada sam susretao Elviru pitao sam se kada će doći trenutakvjenčanja. A ti, Elvira, jednog lijepog dana sime zaustavila i rekla mi: „Slušaj, znaš li da djeca plaču? Ti se želiš oženiti, vidiš sve u vedrim tonovima, ali budi dobro svjestan daće nakon vjenčanja doći problemi s kojimaćeš se trebati suočiti!“ Navela me na promišljanje. Prije ženidbe moram osnažitivjeru, važno je sagraditi dobre i čvrste temeljeprije velikih životnih odluka. Sada nas je sed-mero u obitelji, a djeca trče na sve strane.Svakoga dana moram osnažiti vjeru, moramreći: „Isuse, pomozi mi da imam strpljenja,pomozi nam!“ Stavljam u Božje ruke svoju suprugu i našu djecu da ih možemo dobro odgajati. Hvala ti, Majko Elvira, jer si izvor stalnog učenja o tome kako odgajati djecu.

Gabriele

po starim audio zapisima pronašli su nekegdje ona govori o tome što je naučila u obi-telji od svoje mame, o pozivu koji je imala jednoga dana ušavši u malenu crkvicu, o polasku vlakom jednog ranog jutra 8. ožujka1956. da postane časna sestra. Kazivanje supopratili nekim fotografijama mjesta i osobao kojima se govorilo te plesom koji je slije-dio svaki pojedini dio života. Bilo je dirljivoi za Majku Elviru i za nas proći kroz sve tefaze gdje je Božja ljubav već pripremala njezino srce za misiju prema nama. Prikaz je

UNA VITA DONATA È FESTA PER TUTTI

završen formiranjem živoga vlaka koji je prolazio radosno kroz dvoranu, vlakića kojise sastojao od vagona od kojih je svaki predstavljao po jednu žensku bratovštinu,rođenu iz njezina pozitivnog odgovora životu. Ovim vlakom, pjevajući i plešući, izrekli smo naše hvala Majci Elviri što se nije okrenula unazad u trenutku kada je otišla odkuće i nije popustila osjećajima kada se uspinjala na vlak koji je išao u Borgaro Torinese kako bi postala časna sestra; na tomvlaku, u Božjem projektu, smo bili već i mi!Zahvaljujemo svima koji su uložili iskrentrud u pripremu i organizaciju susreta! Povjeravamo život Majke Elvire zaštiti Presvete Marije, zahvaljujući joj na Njezinojnježnoj prisutnosti među nama!

29Uskrsnuće

DAROVAN ŽIVOT VESELI SRCA

07-cdf -compleanno_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 10:40 Page 29

Ožujak 201430

Prije dvadeset godina, 4. siječnja 1994.,„Mama“ Concetta, voljena mama MajkeElvire, rodila se u Nebu nakon dugog živo-

ta na zemlji. U posljednjim danima života, svimi momci, koji smo tada bili u Cenacolu,ganuti, jedan po jedan smo se pozdra-vili s njom u njezinoj malenoj sobi-ci, zahvalili joj, izmolili jednumolitvu s njom i za nju, nasmi-ješili joj se posljednji put. Bilaje „Mama“ svima, tako smo jezvali, uvijek živahna i svugd-je prisutna, žustra i simpa-tična. Njezin je život bio sat-kan od radosti i nevolja, gla-di i siromaštva, rata i poraća;imala je brojnu djecu koju jetrebalo nahraniti, što znači sta-lan i naporan rad prepun žrtve.Česte selidbe uzrokovane život-nim nedaćama naučili su je započin-jati uvijek iznova. Međutim, njezinživot, unatoč svemu, bio je prožet vedrinom,snagom, hrabrošću, smjelošću, čak i u najtežimtrenucima. Život potrošen dobro! Sjetili smo jese s dubokom zahvalnošću Gospodinu za duge

godine koje je provela u Zajednici u Saluzzu, ukuhinji, njezinu omiljenom mjestu, u blizinisvog štednjaka i među „svojim“ momcima.Zahvaljujemo joj na svakoj juhi koju bi kuhala

već od ranog jutra, na svakom bombonuponuđenom onome tko bi ju susreo,

na velikodušnoj dobrodošlici kojuje iskazivala svima, na njezinu

pogledu punom nevjerice ko-jim bi gledala kćerku „Ritu“ –tako je zvala Majku Elviru,njezinim krsnim imenom –dok bi momcima govorila oBogu i o životu. Nakon svakepoduke koju bi održala njezi-na kći, čudeći se, komentirala

bi svojim simpatičnim nagla-skom: „Ma tko ju je naučio sve

te stvari?“ Nije bila žena kojavoli udobne fotelje; bila je žena

od služenja, konkretna, sve do zad-njeg dana. A ako je bila takva u ovome

životu, onda sigurno već dvadeset godina po-sreduje za nas i u raju. Hvala ti „Mama“! Bdijnad svojom kćeri Ritom i nad svima nama, nje-zinom djecom... a to znači tvojim unucima!

Prije 20 godina je otišla u raj mama ConCetta, koja je Posljednje godine svoga života Proživjela u glavnoj kući u saluzzu, radeći u kuhinji, zajedno s momCima.

zajedniCa se okuPila u znak zahvalnosti gosPodinuza sve ono lijePo što smo Proživjeli zajedno s njom

Simpatična i žuStra ženaKronikaobitelji

07-cdf2-mammà cro_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 07:57 Page 30

Simpatična i žuStra žena

ukući nas je bilo sedmero braće i sestara,brojna siromašna obitelj. Puno smo žrta-

va Podnijeli, najviše moja majka koja se mo-rala starati o djeCi, a uz to se brinuti i o su-Prugu, našem oCu, krhkom čovjeku sklonomalkoholu. iPak se sjećam da je moja majkauvijek Pjevala dok bi nam šivala ono malo od-jeće na staroj „singeriCi“ na nožni Pogon,odjeću koju bi nasljeđivali jedan od drugo-ga. vraćala bi se isCrPljena s Posla, a u kućije bilo Puno Problema i svi su se Prelamali Pre-ko nje; unatoč tomu, dok bi PosPremala Pokući, često bi Pjevala. ta Pjesma je davala ve-liku sigurnost nama djeCi: naša mama je bilazadovoljna životom! ta Pjesma je bila za nashimna životu. kao da nam je naša majka, sPjesmom na usnama, govorila da život, makarbio težak i Pun Problema i odriCanja, trebaPrihvatiti i živjeti kao dar. da život treba bitiPjesma unatoč svemu!

sjećam se jedne stvari koju bi mi majkačesto Ponavljala kada sam se nalazila u

društvu svojih PrijateljiCa, uglavnom boljestojećih od mene. kada bismo u kućiimali komad kruha – što u ratno doba nije bi-lo baš lako! – ili kada bi bilo vrijeme trešanja,„mama“ ConCetta bi mi rekla: „sjeti se ritada uvijek Ponudiš i drugima. ne možeš neštojesti, a da to ne Podijeliš s drugima.“ čak i unedaćama siromaštva odgajala nas je za solidarnost.

kkada bi me majka, u dobi od trinaest godi-na, vidjela kako Promatram PrijateljiCe ko-

je su bile ljePše odjevene, shvatila je da samPomalo zavidna jer one su bile elegantne, s li-jePim, sjajnim CiPelama, lakiranim, dok sam jabila siromašna, s iznošenim klomPama na no-gama. govorila mi je: „rita, zaPamti da ti mo-raš biti zadovoljna sobom; moraš se osjećatikao gosPođa ne zato što si bogata, nego zatošto si zadovoljna svojim životom!“ Pomoglami je da shvatim da je besmisleno biti zavidan,željeti biti ono što nisi, da je sve to uzaludnamaskerada. naučila me živjeti jednostavno,Prihvatiti život takav kakav jest, da se može bitibogat i ako si siromah. Pokazala mi je da Pra-vo bogatstvo nije u stvarima koje imaš ili od-jeći koju nosiš, da je važno biti, a ne imati. bo-gatim te čini ono što nosiš u dubini srCa!

Majka Elvira

31Uskrsnuće

07-cdf2-mammà cro_Cronaca di famiglia 24.3.2014. 07:57 Page 31

Ožujak 201432

Nakon nekoliko mjeseci priprema prožetihtrudom, suzama, smijehom, dugim proba-

ma i još dužim dogovaranjima, stali smo podsvjetla pozornice, pred više od 1500 ljudi kojisu nas došli podržati. Mnogi od posjetitelja većsu puno prije predstave došli pogledatiizložbu „Prijateljstvo“ koja je bila upredvorju dvorane, a koja je krozniz fotografija prikazala razneaspekte života u Zajednici,uključujući i naše aktivnostina drugim kontinentima.Bojan i Mateja su najaviliprve goste večeri, članovenašeg pokreta iz Italije:glazbeni bračni par Alessan-dra Galla i Francescu Cado-rin, koji su svojim nadahnu-tim pjesmama prenijeli svojaiskustva ljepote života ispunjenogvjerom, nadom i svjetlom. Istaknulisu da su bili ovisnici, ušli su u Zajednicu iu njoj se obratili, upoznali, zaljubili, vjenčali idanas su sretni roditelji dvoje djece i aktivnose bave glazbom. Središnja tema koncerta bile

su misije. O njima su nam govorili Ivana i Pe-tar, koji žive kao misionari u cenacolovskoj mi-sijskoj kući u Peruu, gdje su se i upoznali ivjenčali, a nedavno postali roditelji Ana-Mari-je. Petar je govorio o svom životnom putu i ot-

krivanju poziva za misije, jer je osjećaopotrebu da i on pomogne drugima,

kako su drugi pomogli njemu.Na tom tragu Ivana je kratko

predstavila njihov život u ne-preglednim favelama u pred-građima Lime, gdje Zajedni-ca ima dvije kuće za na-puštenu djecu. Briga o na-puštenoj djeci zaista je veli-ki životni dar. No, tomu tre-

ba pristupiti sa srcem, osjetitida te Bog zove na to darivan-

je, rekla je Ivana, te istaknulakako je takav život lijep, ali vrlo

zahtjevan. Napuštena djeca imajumnogo trauma i rana te traže puno ljubavi

i strpljenja. Cijelom koncertu ritam je davaonaš “Cenacolo Band” iz Vrbovca, popraćenescenskim nastupom mladića i djevojaka iz

Kronika

obitelji

SNAGOM LJUBAVI

mali cenacolini svojim nastupom digli zagrebačku publiku na noge

07-cdf2-Lisinski_Cronaca di famiglia 24/03/14 14:19 Pagina 1

34Uskrsnuće

Z ahvaljujem gradu Zagrebu što nam je omo-gućio da možemo nastupiti i pokazati ljudima

tko smo i odkle dolazimo. Za mene je to bio jedanprekrasan doživljaj i iskustvo koje ću pamtiti, ponaj-više sati i sati proba gdje smo svi narasli u prijatel-jstvu i iskrenosti, gdje smo se svi malo bolje upozna-li. Bez svega toga ne bi bilo te večeri u Lisinskom.Zahvaljujem momcima i djevojkama na njihovomtrudu, a ponajviše Zajednici koja je vjerovala u nas.Mislim da nas je taj nastup zbližio još više kao jednuveliku obitelj.

Andrea

33Uskrsnuće

SNAGOM LJUBAVI VELIKI KONCERT U LISINSKOMZajednice, koji su nam približili duh afričkogplesa i pjesme. Na koncertu su sudjelovala jošdva sastava zaljubljena u suvremenu kršćanskuglazbu; i to sestre Ivana i Marija Husar te duhovno-glazbeni sastav Apostoli mira. Želimo im zahvaliti na potpori i na uistinukvalitetnim izvedbama, punim duha i izražajnesnage. Kulminacija događaja bili su “Mali Ce-nacolini” – djeca iz bratovštine u Varaždinu iVrbovcu, koji su zaključili koncert pjesmom i scenskim prikazom pripremljenim sa svojimtetama. Dječjem veselju priključila se i cijeladvorana plešući i veseleći se, svjedočeći istinsku radost života u Kristu.

UZagrebu smo još jedan put doživjeli nevjerojatno iskustvo, bogato vjerom i

energijom, koje se može doživjeti samo tamo gdjesu iskreno srce i Bog. Bili su to lijepi dani i u ljud-skom i u duhovnom pogledu. Vidjevši gotovo 1700osoba koje pjevaju i proživljavaju ono što se događalo na pozornici dvorane “Lisinski“ bilo jeizuzetno. Jedna pozornica koja ugošćuje najvećesvjetske orkestre te večeri se otvorila za ljubav, po-moć, dobra djela, prijateljstvo, dobru glazbu, zaba-vu, emocije! Zahvaljujemo Gospodinu na ovom ve-likom daru koji nam je dao i novim prijateljima kojisu s nama zajedno pjevali, plesali i radovali se.

Ale i Francesca

mali cenacolini svojim nastupom digli zagrebačku publiku na noge

07-cdf2-Lisinski_Cronaca di famiglia 24/03/14 14:19 Pagina 2

“S ISUSOM KRISTOM RADOSTSE STALNO OBNAVLJA”

glas

PAPE...na putu s

Papom Franjomslijedeći

Apostolsku pobudnicu

EVANGELIIGAUDIUM

34

Radost Evanđelja ispunjava srca i živote onih koji susreću Isusa.Oni koji dopuštaju da ih on spasi oslobođeni su od grijeha, tuge,unutarnje praznine, samoće. S Isusom Kristom radost se stalnoobnavlja. U ovoj pobudnici želim se obratiti kršćanskim vjernicimate ih pozvati na novu fazu evangelizacije obilježenu tom radošćui uputiti ih na put kojim će Crkva hoditi sljedećih godina.

PaPa Franjo, Evangelii Gaudium, 1.

09-papa cro_La Voce del Papa 23.3.2014. 10:35 Page 32

Kroz život sam stekao navikubježanja od patnje i od stvarnosti.To me dovelo do lažnog pred-stavljanja, skrivanja pod raznim''maskama'' na kraju i do ovisnostio drogi. Posljednjih mjeseciosjećam veliku unutrašnju patnju,ali imam i snažnu volju da objeručke prihvatim ono što živim,da to proživim u vjeri i ponudim Gospodinu. Katkad se sam sebičudim i pitam se:«Hoću li ikadaživjeti vedro i u miru?» ono što mi pomaže je vrijeme kojesvakodnevno provedem pred Pre-svetim u molitvi. Vidim da me pre-danje Isusu potiče da iziđem izsebičnosti i idem u susret drugima. Moja najveća ovisnost bila je sebičnost i zatvaranje u sebe predpatnjom. Kada bih patio, punio bihse mržnjom i ljutnjom premabližnjima. Danas je, naprotiv, dru-gačije. I kad patim, vjera i molitvami pomažu raširiti obzorja te samsposoban vidjeti i druge koji su po-trebitiji od mene u ovom trenutku.

David

35

Kada Crkva poziva na dužnostnaviještanja, ne čini drugonego upućuje kršćane na istinsku dinamiku osobnog ostvarenja: «Tu otkrivamo jošjedno duboko pravilo: životraste i razvija se u onoj mjerikoliko ga darujemo za životedrugih. Misija je, na krajukrajeva, baš to». Upravo zbogtoga osoba koja naviještaevanđelje ne bi trebala bititmurna izraza lica. Obnovimo iumnožimo žar, «slatka je radostevangelizacije, čak i kad je po-trebno sijati ju u suzama» [...]Neka svijet današnjice – koji jena trenutke tjeskoban, na tre-nutke pun nade – primi Rado-snu vijest ne od tužnih iobeshrabrenih, nestrpljivih i tje-skobnih glasnika, već odevanđeoskih poslanika čiji životobiluje žarom, koji su u sebi pri-mili dar Kristove radosti». Obnovljena novost nudi vjernicima, čak i mla kima ili ne-praktikantima, novu radostvjere i plodnu evangelizaciju. Ustvari, njezin cilj i bit je uvijekisti: Bog koji je obznanio svojuneizmjernu ljubav u Isusu koji jeumro i uskrsnuo.

Evangelii Gaudium, 10-11.

09-papa cro_La Voce del Papa 23.3.2014. 10:35 Page 33

Zahvaljujem Svetom ocu na ovim predivnim riječima, jer se i ja osjećam privilegiranim što sam,s čitavom našom Zajednicom, na putu prema istinskoj radosti sa Svetim ocem i čitavom Crkvom.Ljepota kršćanskog života za mene predstavlja radost ljubavi koja proizlazi iz vjere i iz susreta sIsusom. osjećam se snažno obgrljen milosrđem Božjim i radostan sam jer danas mogu živjeti putzaređenja u obitelji Cenacolo. Potaknut snažnim riječima koje je izrekao Papa, nadam se i molimda i mi možemo, uz Gospinu pomoć, susresti Isusa svim srcem i zasukati rukave, kako bi se našsvijet zaodjenuo svjetlom njegove ljubavi. Želio bih biti blizu mnogim samim, očajnim i tužnimljudima, na putu iz tame u svjetlo, kako bi čitavo čovječanstvo bilo obgrljeno Ljubavlju Boga oca.

brat Georg

Ožujak 2014

riječi Svetog oca potakle su me narazmišljanje o onome što živim ovdjeu misijama. Živeći s djecom i od-gajajući ih ne možemo biti tužni i izo-lirati se. Služeći im, u njima vidim Isu-sa te u tome pronalazim radost i pu-ninu života. Iako katkad moje slabo-sti i nedostaci prevladaju nad mojomvoljom, uvijek nakon toga dolazi doponovnog susreta s ljubavlju Božjompreko pomirenja s djecom i sa svimas kojima živim.

Piotr

Lijepo je znati da Bog poziva bez razlike. Bez obzira na našu prošlost zove nas da napravimokorak više, da otvorimo naša srca prema siromašnima i malenima. Susreli smo Isusa i Evanđeljeod nas traži da svjedočimo, krenemo, darujemo se... u svakom slučaju da ne budemo mlaki uvjeri već hrabri apostoli u svijetu. To je naš misionarski poziv. naš prvi poziv je zapravo ljubav,koja započinje u našoj obitelji, među nama dvoma. Ljubav koju Gospodin od nas traži ne zau-stavlja se samo u našoj kući, već se izdiže, dopire sve do djece s kojom živimo. osjetivši sedanas dijelom Crkve, za nas kao obitelj, to je dar, ali ujedno i odgovornost, jer znamo da imamozadatak nositi Isusa onima koji ga ne poznaju i biti primjer autentične kršćanske obitelji.

Ivana i Petar

09-papa cro_La Voce del Papa 23.3.2014. 10:35 Page 34

ovih sam godina u molitvi mnogoputa htjela vjerovati u ono što nasMajka Elvira uči i tijekom Euharistijskogklanjanja ponavljala Isusu: «objavi se,objavi se, objavi se!» Katkad vičući,katkad plačući, katkad izazivajući ga…Kada osjetim da mi jače zakuca srce,mislim i vjerujem da je to Duh Sveti kojigovori. Iako ga ne vidim očima, iakosvijet puno puta vjeruje da je Isusprikaza, izmišljotina, mogu posvje-dočiti da danas osjećam da je taj susretminimum onoga što mogu učiniti i daje zahvaljujući tom susretu moj životkrenuo u dobrom smjeru.

časna sestra Marica

Pošto sam odgojena u katoličkomduhu i kretala se u crkvenim krugovima,uzimala sam svoju vjeru zdravo za gotovo: ''Isus postoji, znam to, poznamga, idem na misu...'' no nisam pronalazila radost koju sam tražila te seu meni sve više otvarala neka praznina.Danas sam međutim sigurna da je Isusživ, i to se svakodnevno potvrđuje umom životu. Život s njim je iznenađenjei svakodnevna novost. ako ne odlučimčvrsto, kao što kaže Papa Franjo, da gatražim svaki dan, gubim priliku za susretkoji može promijeniti moj život, koji mimože obnoviti radost i ispuniti prazninuu meni. Uz njegovu milost ne želim višegubiti vrijeme niti uspavano stajati namjestu misleći da se nema više što učiniti, već ga želim susresti, tražiti ga umolitvi, u svetoj misi te u svakom bratui sestri koje sretnem.

Federica

Uskrsnuće 37

Neću prestati ponavljati riječiBenedikta XVI. koje nas uvo-de u središte Evanđelja: «Bitikršćanin nije neka etička od-luka ili velika ideja, već prih-vaćanje jednog događaja,jedne Osobe, koja životu ot-vara nove horizonte i samimtim daje konkretan smjer.»Samo zahvaljujući tom su-sretu – ili ponovnom susretu– s ljubavlju Božjom, koja po-staje radosno prijateljstvo, iz-bavljeni smo od naše ogra-ničene savjesti i kruženja okosamoga sebe. Ostvarujemopotpunu ljudskost tek kad junadvladamo, kad dopuštamoBogu da nas vodi iznad našihograničenja kako bismo dostigli ono istinsko što se nalazi u srži svakoga od nas. Upravo tamo se krije izvorevangelizacijskog djelovanja.Jer ako je netko prihvatio tuljubav koja vraća smisao životu, kako može suspre-gnuti želju da ju ne podjeli s drugima, s bližnjima?

Evangelii Gaudium, 7-8.

09-papa cro_La Voce del Papa 23.3.2014. 10:35 Page 35

Ožujak 2014

r ad, koji zauzima velik dionašeg dana u Zajednici, po-

treban je za našu unutarnju izgra-dnju. Dok radiš izgražuješ sebe,jačaš volju, postaješ odgovoran,vraćaš povjerenje u sebe, uviđašda si sposoban žrtvovati se, truditise i i biti ustrajan u tome štoradiš. nekada nam je posao slu-žio da se zatvorimo i udaljimo odostatka svijeta, a sada ga gle-damo kao dar i oruđe kojimdruge možemo učiniti sretnima.Preko odgovornosti u Zajedniciprolaziš kroz proces sazrijevanjai naučiš se boriti sa mnogim, po-nekad neočekivanim, svakodne-vnim kušnjama. nakon kuhinje,štale i radionice keramike, u rubrici "radkao dar" predstavit ćemo vam i našu tehničku radionicu. ona obuhvaća raznovr-sne poslove vezane za elektro i vodovodne instalacije, zavarivanje, popravak strojeva iuređaja i štošta drugo. Katkad se dogodi da nestane struje u kući,pokvari se kuharima peć u kuhinji i to bašsat vremena prije ručka ili pak treba nešto

Možeš naM reći nešTo o PoČeTKUSVoG raDa U raDionici?

Kad sam došao u Zajednicu odmah samušao u „majstorsku ekipu“, gdje sam seod početka dobro snašao. no pravo sna-laženje počelo je tek kad je Zajednica ušlau moje srce. onaj stručni dio, za koji samuvijek mislio da je najvažniji, vidio sam daipak treba imati svoj temelj, a to je Bog.Da 'Bogu ništa nije nemoguće' već samnebrojeno puta vidio u Zajednici i stavioga na prvo mjesto.

Miro

Moj prvi susret s bravarskom radionicombio je u jednoj talijanskoj bratovštini, enviama. To je na mom putu u Zajednicibila najozbiljnija obaveza do tada iiskreno sam se tomu razveselio. Kvalitetai profesionalnost te radionice su mi dali veliki poticaj da Zajednicu započnem shvaćati ozbiljno.

Tomo

38

Evo što dečki iz Zajednice kažu o svojim iskustvima u radionici:

RAD kao DAR 2014_RAD kao DAR 2014 24/03/14 13:50 Pagina 1

Uskrsnuće

zavariti na traktoru. U tim trenu-cima, umjesto da gubimo živce ipočnemo paničariti jer ručak za50 ljudi neće biti gotov na vrijeme ili se treba nešto hitnoobaviti s traktorom, uvijek znamokomu se obratiti i tko nam moženajefikasnije i najbrže pomoći.To je posao u kojem je jakovažno biti odgovoran i sabran.osim što tehnička radionicapuno znači za svakodnevno funkcioniranje naših bratovština,ona je početna točka i svih velikihprojekata naše Zajednice, poputmjuzikla “credo” ili prikaza“živih jaslica”. oni su ti od kojihsve počinje: ideje, nacrti, skice,modeli. Potrebno je pripremiti

puno stvari prije početka predstave, montirati pozornicu, sve od najmanjih sit-nica pa do velikih željeznih konstrukcija,mnogo puta radeći dugo u noć. Znanje seprenosi s jedne generacije na drugu, takoda oni koji trenutno rade istovremeno učeone koji će raditi poslije njih. U ovoj obavezije mladost povezana s iskustvom, što se pokazuje kao dobitna kombinacija.

Radionica

39

U svome životu sam već prije često radiou radionicama, ali u Zajednici je to jednaposebna stvar. Početak rada u radioniciu Vrbovcu za mene je počeo ponizno,kako to Zajednica i predlaže, čišćenjemželjeza. Kada su poslije došli i veliki po-slovi, znao sam ih cijeniti i gledati kaodar, od malih stvari sve počinje.

Peter

šTo Za TeBe ZnaČi raD?

Kad se nešto napravi drugačije od onogkako sam ja želio i planirao, u tom trenutku obično mi nije baš drago, no kadse to pokaže boljim rješenjem, tada samjako sretan.

Miro

Trenutak koji mi je u poslu najviše ostaou pamćenju bio je kada sam prvi put su-djelovao u sastavljanju konstrukcija za ve-liko godišnje 'Slavlje života' u Saluzzu. Toje bilo nekoliko mjeseci tijekom kojih smo

Evo što dečki iz Zajednice kažu o svojim iskustvima u radionici:

RAD kao DAR 2014_RAD kao DAR 2014 24/03/14 13:50 Pagina 2

priliku da sazrijem, pogotovo u trenutcima kada mi ne bi išloonako kako sam htio. U tim tre-nutcima sam jasno uočio svojepoteškoće i slabosti koje bi mibilo teško prihvatiti, no s vreme-nom sam narastao u strpljenju i prijateljstvu sa braćom i shvatioda je strpljenje jako bitno u poslu.

Peter

SUDjeloVao Si U iZraDi DVorane ZaSUSreTe U VrBoVcU?

Čast mi je bila i ponosan sam da sammogao sudjelovati u tom velikom pro-jektu. To je bio posao cijele Zajednice ibilo je zadovoljstvo raditi i družiti se smomcima iz različitih zemalja. jako malonas je prije radilo takve poslove, a sve je,uz Božju pomoć, završeno dobro i na vri-jeme. Sad imamo dvoranu koja može primiti nekoliko stotina ljudi i to je pravablagodat za naš pokret.

Miro

Bila mi je čast sudjelovati u nečem takovažnom za Zajednicu u Hrvatskoj. Došaosam s ekipom iz italije, nas desetak. Bilisu to dani ispunjeni prijateljstvom, zajedništvom i naravno intenzivnim poslom. lijepo je kada iskustvo koje si stekao može poslužiti na dobrobit svih.

Tomo

Radionica

Ožujak 201440

ulagali znatno više vremena i napora negoinače, pa su i plodovi radosti i zadovoljstvakoje smo poslije ubirali bili slađi, a pogotovo sami dani slavlja kad smo vidjelitisuće ljudi smještenih u ambijentu koji smokompletno svojim rukama napravili.

Tomo

ono što mi je najljepše kad pogledamunatrag je to što mi je ovaj posao pružio

Peter: «ono što mi je najljepše kad pogledam unatragje to što mi je ovaj posao pružio priliku da sazrijem»

RAD kao DAR 2014_RAD kao DAR 2014 24/03/14 13:50 Pagina 3

Da, sudjelovao sam u završnoj fazite pri postavljanju struje i grijanja.Taj posao mi je donio veliko zado-voljstvo i sada svaki put kada imamosusrete u dvorani ili neka događa-nja, npr. vjenčanje ili neko svjedo-čanstvo za mlade, sretan sam jersam mogao doprinijeti svojim zna-njem u izgradnji ove prostrane i lijepe dvorane koja nam omogućujesusrete s roditeljima, prijateljima te susrete svih naših bratovština tijekom ci-jele godine.

Peter

KaKo Se oSjećaš KaD iMaš PriliKUPrenijeTi SVoje iSKUSTVo i Znanje naDrUGe?

Zajednica nas uči dati se drugima i pomoći im, a važan segment toga sigurnoje i prenošenje znanja i iskustava. Vidjeti zadovoljstvo u očima drugog i čuti 'Sadznam kako to napraviti!' donosi mi velikuradost.

Miro

lijepo je kad te netko nauči nečemnovom, ali isto tako i kad ti ono što znašprenosiš drugima i tako im pomažeš nanjihovom putu u Zajednici. Drago mi jekad mogu nekomu pomoći svojim iskustvom. nekada u tome imam više strpljenja, nekad manje, ali jednog sam

«Posao je stvarno mjerilo istinskemolitve, koja odijeva odjećusluženja: ako dobro moliš,

dobro i radiš»Majka Elvira

Uskrsnuće 41

svjestan - besplatno sam primio, sada besplatno trebam i dati.

Tomo

Posebno me vesele takve situacije kadnekog od braće moram naučiti nekomnovom poslu. To me stavlja pred izazov daposlu pristupim još odgovornije i pažljivije,i da stavim srce u stvari koje radim da biih mogao prenjeti na druge.

Peter

Miro: «Vidjeti zadovoljstvo u očima drugog i čuti 'Sad znam kako to napraviti!' donosi mi veliku radost.”

RAD kao DAR 2014_RAD kao DAR 2014 24/03/14 13:50 Pagina 4

Ako mogu pomoći samo jednoj osobi da živi bolje, to je već dovoljno da opravda dar moga života.

Lijepo je biti vjeran Božji narod. A ostvarujemo puninu kada srušimo zidove,

a naše se srce ispuni licima i imenima!Papa Franjo - Evangelii gaudium

10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 36

Već neko vrijeme vam se nejavljamo iz naše liberijske mi-sije, ali to sada želimo nadok-naditi, dijeleći s vama vijesti onajnovijim događajima koji suse dogodili u afričkom Cena-colu. Nakon dugo iščekivanja imnogih molitava svih vas, većje gotovo godinu dana od kadsu doista stigla prva – afričkadjeca – aleluja!!! Nakon štosmo dobili dopuštenje od so-cijalnih služba, počeli smoprihvaćajući prvih petero dje-ce. Svi oni su bili neko vrijeme(neki i nekoliko godina) u kućikod časnih sestara majke Tere-ze, koje obično prihvaćaju bo-lesnu djecu dok ne ozdrave iobnove snagu; netko je umje-sto toga, ostao napušten tamoili je siroče i zato se 'Svetica izCalcutte' sjetila nas, povjerivšinam njihove živote. Kada smoih katkad išli posjetiti, pomalozabrinuti njihovim reakcijamakada vide bijelce,što je zamnoge, posebno za malene,poprilično čudno, dogodilo seprvo čudo: nitko nije plakao,nikakva straha. Njihov je dola-zak dao poleta čitavoj kući,prije svega nama, koji smo sa-da u igrama, predstavama,probama pjesama, školi, male-nim poslovima – sve u

afričkom stilu. Njihova se pri-sutnost očituje po mnogimznakovima – ruke po zidovi-ma, obješene pelene, glasniglasovi u gospel stilu koji ani-miraju molitvu... i kažu namda tu više nismo samo mi! Ko-načno su došla djeca: koji dar!Providnost nam se objavila daje blizu, zahvaljujući prisutno-sti mnogih prijatelja i misiona-ra koji su se od samog početkastavili na raspolaganje da nampomognu u malim i velikim st-varima; od osnovnih stvarinam ništa ne nedostaje, bilomaterijalno ili duhovno, i doi-sta zahvaljujemo jer su nasmnogi podržali i molili s namau teškoćama. Lijepo je vidjetikako smo preko vjere dio ve-like obitelji Crkve, gdje sesvaki član brine o potrebamadrugoga: časne sestre Marijepomoćnice, Misionarke ljubaviMajke Tereze, Sestra Barbara sfranjevačkim Marijinim misio-narkama, Otac Gary, nadbiskup i svi svećenici kojesmo upoznali na susretima,apostolski nuncij, njegov sek-retar, časne sestre iz Španjol-ske... Raznolika lica jedinstve-ne Crkve koja su nam pomo-gla da polako upoznamo libe-rijsku misionarsku stvarnost.

Misija... koja puca od života i iznenađenja

Kada sam otišla k časnim sestrama Majke Terezepreuzeti prvih petero djece i kada sam ih konačno susrela,činilo mi se da se poznajemo oduvijek pa sam im reklasmiješeći se: „Ah, vi ste ti koje smo čekali dugo vremena?“Pomislila sam na mnoge koji su molili da se ostvari prviafrički Canacolo i na Majku Elviru, koja nas prati svojimblagoslovom. Sada, u svakodnevici, ispunjenojpoteškoćama i radostima, malim i velikim pobjedama,osjećam se ne samo odgajateljicom i odgovornom za životdjece, već i starijom sestrom koja s njima hodi svakogadana istom cestom kako bi susrela Isusa, koji se brine onama i nikada nas ne napušta. Hvala za sve, MajkoElvira, i svima vama „misionarima u molitvi“, vi ste takođerdio nas u ovom malenom dijelu Afrike.

Ekaterina

10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 37

Franji. Bilo je jako uspješno:ljude je jako dojmilo, potreslo,djeca su sve učinila sa srcem,svi su se potrudili iskoristivšisvoje darove. Istina je: mi smosvi pojedinačno slabi i ne bašsposobni, ali kada smo uje-dinjeni i stavimo u zajedništvosvoje darove, snaga smo do-bra koja pomiče planine!Nakon prikaza svima smo po-nudili pizzete, fritule i kokice,uživajući u prijateljstvu i zajed-ništvu. Već nekoliko tjedanaveliki nam je dar što možemosudjelovati u skrbi o 200 male-nih života! To se odvija u jed-nom izbjegličkom centru kojise zove VOA (Voice of Ameri-ca), bivšoj američkoj radio po-staji, u kojoj se već više od de-set godina nalazi izbjegličkonaselje ljudi koji su pobjegli izrata u Sierra Leone. To jeusluga koju je otac Adrianobavljao jedan put tjedno. Toje trenutak molitve i jednostav-nih kateheza za djecu, nakončega uslijedi tanjur riže i ko-mad pileta. Za tu djecu taj jeručak ono o čemu sanjaju cije-li tjedan i zato se u našim srci-ma rodila želja da kažemo: mimožemo nastaviti tu uslugu!“Bio sam gladan i dali ste mijesti“. Jedan je misionar rekao:„ Uvečer ćemo pola sata ranijeugasiti generator i staviti nastranu novce od lož ulja, mož-da ćemo tako uspjeti izvući stodolara koji nam trebaju“. Jakoje puno djece na ulicama tognaselja i trče ti ususret puni ra-dosti, utrkujući se tko će ti datiprvi ruku. Neki od njih su si-ročad koju je prihvatila nekadruga obitelj, neki su pak

Osjećamo se njihovom djecomu vjeri i želimo slijediti njihovprimjer. Providnost nam je darovala svetog Franju kaosveca zaštitnika naše misijeprotekle godine: lijep poklonDuha Svetoga u ovom vreme-nu kada je Papa izabrao zvatise Franjo i u kome Crkva želijoš više slijediti primjer siromaštva i poniznosti svecaiz Asiza! Tako smo za proslavuobljetnice naše kuće odlučiliprikazati život ovoga sveca.Bio je to lijep izazov jer je između svih neplaniranih događanja, bolesnih, djece,odjeće i scenografije za pripre-miti, bilo jako malo vremena.U tom trenutku u kome smo sesvi morali potruditi doživjelismo veliku povezanost i prijateljstvo, a to obiteljsko ozračje među nama odraslimaje učinilo puno dobra u srcunaše djece. Stric Nick je glu-mio svetog Franju, dok sunaša najveća djeca bila zauze-ta drugim ulogama i bili sujako dobri. Na dan proslave jedošlo puno ljudi, župljana, su-

sjeda, časnih sestaraMajke Tereze, franjevki ipuno djece. Uz oca Adria-na i oca Stefana koncele-brirao je i veteran, otacGary, jedan od misionar-skih 'legendi' ove zemlje.Nakon svete mise smo sišliu našu „školu“,jednostav-nu građevinu vrlo korisnuza ovakve zgode kao i zaigranje i različite aktivnostis djecom, prije svega u se-zoni kiša. Tamo smo izvelinašu „dramu“ (kako toovdje kažu) o svetom

Imala sam veliki dar da sam mogla doživjeti još jedan put dolazak djece u jednu novu misiju, nakon pripreme kuće i našihsrca za njih. Došli su nakon dugo iščekivanja. Osjetila sam na

snažan način da se sve dogodi u Božje vrijeme: djeca su stigla kada smo se mi međusobno učvrstili i osposobili za prihvat. Vidimo da je iščekivanje bilo velika Providnost za nas.

Sabina

10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 38

Uskrsnuće 45

hendikepirani. Osjeća sepatnja, ali i puno želje za životom, da se ide naprijed, dase krene ispočetka. Ima onihkoji su si napravili mali vrt, aono što uzgoje prodaju poslijena tržnici unutar VOA kampa.Drugi pak od palminog lišćaproizvode malene, ali izvrsnemetle; ukratko, svatko se trudipreživjeti čineći ono što zna. Uposljednje smo vrijeme prihva-tili troje nove djece: Faciju iSiatu, dvije sestrice od četiri išest godina, te Thomasa odšest godina. Svi su dječaci idjevojčice iz naše kuće, a sadaih je dvadesetak, kada su saz-nali vijest da stižu novi, bilisretni i uzbuđeni. Djevojčice supomogle pripremiti krevete,tako da sve bude na mjestu zadoček, a kada su stigli, otrčalesu im zaželjeti dobrodošlicu.

Našoj malenoj Sophie je prirasla srcu Siata, postavši joj„anđeo čuvar“: odmah ju jeodvela u sobe, upoznajući je skućom, posebno krevetom,ručnikom i kupaonicom, a on-da joj je, iako joj nitko nijerekao, poklonila svoju pidža-mu, a željela joj je pokloniti isve svoje stvarčice. Kako jelijepo vidjeti velikodušnodječje srce! Sudjelovali smo sasvom našom djecom i na po-svećenju župne Crkve koja je,zahvaljujući hrabrosti ocaAdriana i njegovoj vjeri, danasvelika i topla Božja kuća. Sje-tivši se da je prije samo tri go-dine naša župna crkva bilaogoljena, bez podova, prozo-ra, vrata... doista je istina daBog ostvari sve ono što želi.Biskup Zeigler je podsjetio naoca Adriana s puno ljubavi,

Svaki put kada vidim našu djecu sretnu, na-smijanu, koji se zajedno igraju i rade i svaki putkad ih vidim da slušaju stričeve, tete i sestre, pitamse tko sam ja da zaslužujem ovo. Ali s jednestrane, vjerujem da je ovo dio nagrade za be-splatnu ljubav koju im dajemo, što su oni u punoprilika pokazali da osjećaju. Ali ima i puno urne-besnih trenutaka kad ne znam učiniti! Naprimjer, kada školska uniforma pođe od kućebijela, a vrati se smeđa ili kada riža umjesto uustima, završi na podu, na stolu ili na odjeći; ilipak u kapeli kada više puta razdvojiš dvoje djecekoja se svađaju nego što kažeš Zdravo Marija!No to je sve dio ove velike i lijepe priče, gdje sudjeca glavni protagonisti.

Riccardo

Imam dvanaest godina i živim u ZajedniciCenacolo, ovdje u Liberiji, već osam mjeseci.Mjesto mi se sviđa, jako mi se sviđa igratinogomet sa svojim prijateljima i raditi maleneautomobile. Dobro se slažem sa stričevima, a is tetama. Sviđa mi se plivati u oceanu i nadamse da ćemo jednog dana ići plivati. Volim biti sdrugom braćom, pisati i raditi različite poslove.

Emmanuel Joe

10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 39

jedan prijatelj, Libanonac namje poslao veliki poklon s uljem,brašnom, šećerom...i puno,puno drugih stvari. Jedna obi-telj nam je poslala pelene zanašu djecu i potrudila se danam pošalje u kuću jednu djevojku koja će, jedan puttjedno, dolaziti šišati djevojči-ce... i još puno, puno, drugihgesti prijateljstva od naših su-sjeda koji nam doista žele dobro. Zahvaljujemo svetoj Giuseppini Bakhiti koja nam je8. veljače, na svoj blagdan,napravila jedan lijepi dar: povratak Irene i Fabrizia, kojeje dopratio don Rinino. Ovanam svetica želi jako puno dobra, a posebno su joj prirasli k srcu Irene i Fabrizio, dovevši ih ponovno u afričkuzemlju upravo na dan njihoveprve godišnjice braka. Ovesmo godine proširili dio kuće,pa smo tako jeli našu prvuzajedničku večeru u novoj bla-govaonici, a onda su se su-pružnici smjestili u malenomstanu koji smo im pripremili.Bilo je lijepo vidjeti da su inaši susjedi bili sretni njihovimpovratkom: mnogi su od njih

govoreći da su njegov jednostavan način života i nje-gova vjernost molitvi zasigur-no ostavili znak u srcima mno-gih župljana. Otac Paul, našnovi župnik, pokazao nam jeod početka veliko prijateljstvoi zamolio nas da aktivnosudjelujemo u slavljenju, pjevajući nekoliko pjesama uzpokrete nakon čitanjaEvanđelja. Mi smo se potrudiliu probama i bilo je lijepo pje-vati i plesati s našom djecom.Odmah nakon toga, u propo-vijedi, naš je biskup rekao:„Otac Adrian, osim što je sa-gradio jednu crkvu, doveo je uLiberiju jednu religioznu zajed-nicu: zahvaljujemo ovim ča-snim sestrama i ovim laicimajer su svjedočanstvo kako semože prijeći iz tame u svjetlo izato što se brinu o našoj dje-ci“. Bili smo zahvalni i dirnutitim blagoslivljajućim riječima.U tom nam se razdoblju Bogočitovao preko mnogih osobakoje su oruđe Njegove ljubavi:jedan prijatelj, Španjolac, namje više puta osigurao provid-nost mesa, jedan austrijski parje donio odjeću za našu djecu,

Danas je veselo i radosno u našoj kući... koliko smijeha,trčanja, padanja, vikanja, muzike, ritma, plesa... ruku kojetraže tvoju ruku, očiju koje te promatraju, a onda teoponašaju, nogu koje te slijede... jako, jako sam sretna štoživim s njima, u ovoj liberijskoj obitelji, jer svakoga dana moguiskusiti ljepotu besplatnog darivanja života, bez ograničenjai računica da se dam cijela, svima.

časna sestra Veronica

Došavši u Afriku nakon nekoliko godina u misijama u Brazilui Meksiku, morala sam započeti iz početka, a prije svega,suočiti se s ograničenjem zbog jezika. Sada malo po malozapočinjem zahvaljujući Bogu govoriti pomalo engleski, aliprije svega razumjeti da je s malenima važno znati govoritijezikom ljubavi, jezikom koji sačinjavaju geste koje odgajaju,grle, opraštaju. Zahvaljujem na primjeru Majke Elvire kojame u ovom razdoblju života uči da za ljubav ne treba punoriječi: dovoljno se smijati!

Gabriella

10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 40

Uskrsnuće 47

došli ih pozdraviti i kada jedon Rinino slavio Svetu misu,Crkva je bila puna djece. Prisutnošću jednog bračnogpara osjećamo da je naša obitelj Cenacolo ovdje u Liberiji sada doista jedna ma-lena Crkva gdje postoje različiti pozivi. ZahvaljujemoDjevici Mariji što smo dio ove misionarske lijepe priče, kojanas svakoga dana oduševljavai usrećuje i za sve ono štomožemo živjeti i naučiti od ljudi u ovoj afričkoj zemlji. Zahvaljujemo svakome od vasza snagu koju nam dajetepreko vaše molitve. Čekamovas u Liberiji!

Ovdje sam od kako se otvorila misija i zahvaljujemBogu na toj prilici. Sada je prošlo gotovo devetmjeseci otkako su stigla prva djeca. S njima jedošao i dašak života, radosti i ljubavi za sve nas.Sve više doživljavam ljepotu darivanja života. Kakavli je dar živjeti s njima, znati njihove priče, njihovepatnje i pružiti im dom, jednu obitelj gdje se ponovnomogu osjećati voljenima! Biti s njima mi omogućavada učim biti danas čovjek koji je strpljiv, ljubazan,čovjek koji zna voljeti.

Rainer

Opažam sve više daodgajanje nije lako,ali ti svakoga trenutkapomaže dati dio sebedrugima. Prije svegapočinjem doistacijeniti svoje porijekloi svoju obitelj, jer midjevojčice pomažudanas da punonarastem u strpljenju.Sva moja sjećanja izdjetinjstva mi sevraćaju: kada sampreviše zahtjevnaprema njima ili kada se ljutim, kažem si: „Pamela, ti si bilagora!“, nasmijem se sebi i idem dalje. Želim zahvaliti svojojmami za odgoj koji mi je pružila, a koji nisam nikada cijenila,i zahvaliti Zajednici na ovoj velikoj prilici i povjerenju: živjetiblizu djece koja nemaju obitelj, biti za njih Božja obitelj.

Pamela

10-miss_Missioni 24.3.2014. 10:45 Page 41

'Probudi misionara u sebi' naziv jeprojekta koji su članovi pokreta u

Zadru organizirali od 27.01. do08.02.2014. s ciljem podrškemisionarskom radu Cenacola.Priređena je i tribina u dvoraniGradske knjižnice Zadar, koju je

održao don Ivan, a koji jesvjedočio i govorio o temi

poslanja i misionarstva, izmeđuostalog i o mladima iz Cenacola

koji skrbe za oko 300 djece na četirikontinenta. Održane su i edukativne

radionice za zadarske učenike.Hvala svima koji su dali podrškuovom projektu i nadamo se da će

ovakvih događaja i radionica biti sve više!

S velikom radošću i zahvalnošću Bogu,Ocu života, želimo dobrodošlicu

Samuelu, prvom sinu Kristine i Hrvojate Doroteji, četvrtom djetetu Josipe i

Ivice u bratovštini u Varaždinu. Povjeravamo Djevici Mariji ove male

živote, da ih ona prati i vodi svojom ljubavlju!

.

Ožujak 201448

“Probudi misionara u sebi”

Samuel

Doroteja

Prinove u obitelji Cenacolo!

11-news 2 pagine cro_Cenacolo News 24.3.2014. 07:39 Page 46

Uskrsnuće 49

Okupile smo se iz svih bratovština da bismoproslavile dvadeset godina od otvorenja prve

ženske bratovštine u Saviglianu (CN).Pridružile su nam se prve djevojke – danas već

žene, supruge i majke – koje su otvorile ovuprvu žensku kuću. Bila su to dva dana

ispunjena događanjima: hodočašćezahvalnosti u svetište Gospe od Zdravlja,trenuci molitve i svjedočanstava, pjesme i

plesovi, sve prožeto dubokimprijateljstvom. Mogle smo bolje upoznatipovijest naše Zajednice i te djevojke koje

su svojim „da“ nama otvorile put.Zahvaljujemo od sveg srca Majci Elvirikoja nas je odgojila da budemo uistinužene, pokazujući nam svojim životom

svu ljepotu bivanja ženom!

20 godina... Žene!

Velika radost u bratovštini u Moglianu Venetuzbog Pavline, koja je na zajedničarskom putu

sazrela do odluke da postane dio obitelji Crkve,primajući sakramente kršćanske inicijacije:

Krštenje, Prvu pričest i Krizmu. ZahvaljujemoGospodinu za sve ono što je učinio i ozdravio u

njezinu srcu i za ovaj novi početak hoda s Isusom!Jedno veliko hvala također i prijatelju svećenikudon Antoniju Gussu što ju je predano pripremio

za dar sakramenata.

U subotu 11. siječnja 2014. u Vrbovcu smoradosno proslavili začetak nove kršćanskeobitelji u našoj Zajednici! Danijel i Maja su

posvetili svoju ljubav u sakramentu vjenčanja!Zahvaljujemo Bogu na njihovim ponovnorođenim životima koji se danas stapaju ujedan. Povjeravamo njihovo zajedništvoDjevici Mariji da ih čuva i blagoslovi!

Nova Cenacolovska obitelj

Kćer Boga i Crkve

Samuel

11-news 2 pagine cro_Cenacolo News 24.3.2014. 07:39 Page 47

Naše bratovštine u Vrbovcu i Varaždinuimaju vrlo zanimljive kreativne radionice.

U njima osmišljavamo i izrađujemo različite rukotvorine, od kojih se posebno ističu predmeti odkeramike. Radimo ih i po narudžbi kao uspomenu

na sakrament vjenčanja, prve pričesti i krizme!

Misionarski križeviŽivih su i veselih boja, s ispisanim nazi-vima životnih vrijednostima kojimatežimo: vjera, molitva, mir, radost... Dok ih izrađujemo prisjećamo se dalekihzemalja i naših prijatelja misionara koji unjima djeluju…

Keramičke kruniceVrlo su dragocjene jer je svako zrno ručnooblikovano i priča vlastitu priču...

Zajednice Cenacolo

Keramičke pločice u obliku crijepova Simboliziraju svakog od nas,podsjećajući nas da zajedni-čki tvorimo i gradimo Crkvu.Oslikavamo ih živim, rado-snim bojama, a na njima senalazi prigodan crtež ilicitat iz Svetog pisma.

15 - Reklame novo_cop 24.3.2014. 10:59 Page 55

“Uskrsnuće” izlazi tromjesečno i besplatno ga šaljemo svima koji to žele. U svakom se trenutku potpuno besplatno možete upisati ili ispisati s liste za dobivanje časopisa, pišući na:

Udruga “San Lorenzo” Zajednica Cenacolo - za redakciju “Uskrsnuća”Dvorac Lovrečina Grad, Kučari 1, 10340 Vrbovec

ili putem e-maila na: uskrsnuce@zajednicacenacolo.hr

Majka Elvira (kateheze)

Zrake svjetlosti (iz srca majke Elvire)

Nada koja seponovo rađa

(život u Zajednici)

Bojanke zadjecu

(Osnovne kr-šćanske molitve s

ilustracijama)

Molitvenik(Knjižica s molitvamanamijenjena ljudima kojiprate naš pokret)

BIBLIJSKI MJUZIKLI

Ne bojte se!

Vjerujem

Povratak rasipnog sina

SVJEDOČANSTVA

Svjedočimo Svjetlo

Ljubav će sei vjernost sastati

(Svjedočanstvo Majke Elvirena Međunarodnom kongresu

o Božanskom Milosrđu)

Što god vamrekne, učinite!

Aleluja, Isusje uskrsnuo!

Kateheze Majke Elvire

(Pjesme u izvedbi djevojaka i mladića Zajednice Cenacolo)

• Žena: požrtvovnost u ljubavi• Dajmo mjesta Duhu Svetomu• Svjedočimo Svjetlo• Odgajati sebe da bi odgajali druge• Obitelj - kolijevka života• Dati život za prijatelje• Bog će providjeti

(Kateheze majke Elvire, sinkronizirane na hrvatski)

Knjige, DVD-e i CD-e možete naručiti putem telefona: 01 / 27 26 515

ili e-mail: info@zajednicacenacolo.hr

Od osnutka do priznanja (knjiga o nastanku, razvoju,

putu i životu Zajednice)

15 - Reklame novo_cop 24.3.2014. 10:59 Page 56

«Ovo je posebna misija žena i majki: svjedočiti djeci i unucima da je Isus živ, među nama, uskrsnuo!

Majke i žene, krenite!» Papa Franjo

sretan UsKrs! «...žene otrčašeobavijestiti ostale»

(Mt 28,8)

01-copertina_cop 23.3.2014. 09:01 Page 52