Josip Lisac

Zadar

»Cakavska ric« XXXII (2004) • br. 2 • Split • srpanj-prosinac

USPOREDBA GOVORA TKONA I RAZANCA

UDK: 811.163.42'282 (497.5 Tkon i Razanac)

Rad primljen za tisak 15.09.2004.

Cakavska ric, Split, 2004., br. 2

/zvorni znanstveni clanak

Original scientific paper

Recenzenti: Sanja Vulic i Josko Bozanic

U radu se usporeduju cakavski ikavski govor Tkona na otoku Pa5manu i stokavski ikavski govor RaZllnca u zadarskom zaledu. Pozomost je u saZetoj usporedbi usmjerena fonoloskoj problematici, uz najkraci zahvat i ostalih jezicnih razina. Zakljuceno je da je rijec o govorima sto nisu formirani na is tom iii bliskom terenu, ali su u meduvremenu razlike smanjene. Uzroci su u dolasku stokavaca ikavaca na zadarsko podrucje i u njihovu utjecaju na domace cakavce, ukljucujuci i one na otocima. Tkon je primio i zamjenicku rijec sto, ali je i zadrZl!o mnogo cakavske arhaicnosti, osobito u akcentu. I stokavci su ponesto prim iii svojim dugim zivotom na starom cakavskom tlu.

Kljucne rijeei: Tkon, Raianac, ikavizam, cakavica, stokavica

U zelji da se odredi mjesto kojem hrvatskom organskom idiomu unutar pojedinih dijalekata, nerijetko je stanje takvo da odluka nije nimalo Iagana iii da postoje podjednaki argumenti za razliCito postupanje, za uvrstavanje u razlicite dijalekte. Stovise, niti ubrajanje niza govora u pojedine skupine dijalekata (iii u narjecja) ponekad nije jednostavno, pa se i tu dogadaju razliCita svrstavanja. Rijec je tu, naravno, i o razlikama u kriterijima klasifikacije. U ovoj prilici usporedujemo govor nesumnjivo stokavski, idiom Raianca u zadarskom zaledu (Raianacko primolje) sto pripada zapadnom iii novostokavskom ikavskom dijalektu, te govor Tkona na otoku Pasmanu, idiom sto se obicno drzi cakavskim i svrstava u cakavsko

167

J. Lis a c, Usporedba govora Tkona i RaZl!nca (167-171)

»Cakavska ric« XXXII (2004) • br. 2 • Split • srpanj-prosinac

narjecje, iako ima i nesto necakavskih (upravo stokavskih) osobina. Razumije se, postoje i mnoge osobine identicne i u cakavaca i u hrvatskih stokavaca. cesto se podudaraju osobine hrvatskih i ostalih stokavaca, no cesta su i razlikovanja medu njima. Dakako, i unutar hrvatskih stokavskih govora postoje mnogobrojne razlike.

Tkon i Razanac bitno se razlikuju u akcentu. Tkonski govor relativno dobro cuva cakavsku naglasnu starinu. Dolazi kratkosilazni akcent (xodi'ti, noxat, mri'ia), dugosilazni (vestfd, zgl6b, k6st, bandfra, ric'), akut (sabiin, dvor "dvoriste",priSt; uzesti, post a "cipela"). Uz to je vrlo cest akcent obicno zvan poludugim, uglavnom ipak neizjednacen s akutom: Iopata, maska, pas "pas", brati itd. Relativno rijetko javlja se dugouzlazni akcent, npr. pisane, p6dne. Nenaglasena duljina ostvaruje se samo neposredno pred kratkosilaznim naglaskom: rukiJ, pismo", svikiiti "zvizditi", usCipni'ja "ustipnuo" itd. Sasvim je drugacija akcentuacija raianacka; ona je uglavnom dosljedno novostokavska. Prema tomu, imamo sljedeCi odnos: priSt': prist, sidi'ti : sJdit, covi'k: cavik (iii slicno), nogii- nogon : noga­nogiJn, dian : dliin, u ialosti': u ialosti, divojka : dJvojka, uric j' : u riCi, pismo : pismo, set'u: secu, kiik: kiik, breteno: vrteno itd. Razanac dobro cuva nenaglasene duljine, npr. i'tten "idem".

U vokalizmu poci nam je od refleksa jata. Rijec je o ikavskim govorima, a odstupanja od ikavskoga stanja su rijetka. Prema tomu, u Tkonu dolazi ti'ti "htjeti", iivik, di' "gdje", nisto "nesto", ni'ko "netko", privariti "prevariti", di'd, donlti itd. Iz Razanca donosim primjereprisadit"presaditi", brig, vri'fo, vrime, srida, nedi]a,ponedijak, mi'sto, dJja"dio", sri'tan itd. Naravno, i u Raiancu (kao i u Tkonu)je di' , nisto "nesto", ni'ko "netko", di'd, doniti itd., dakle identicno, uz eventualnu razliku u akcentu. I neikavizmi znaju biti identicni, npr. zenica u oba mjesta, cesta u Tkonu, cesta u Razancu, seno u oba mjesta. Takoder dolazi npr. ovi5de iii ononde u Tkonu, ode, 6nde u Raiancu, u znacenju "ovdje" i "ondje". Broj ekavizama u Tkonu osjetno je manji od broja ekavizama u Zdrelcu iii u Banju. 1

Glede refleksa prednjega nazala vaino je spomenuti primjerjazi'k iz Tkona. Prijelaza e u a u Razancu nema.

U Tkonu se staro dugo a zatvara (jif npr.), medutim, pri duljenju kratkoga akcenta taj se vokal ne mijenja pod tzv. poludugim akcentom, npr. dv4 brata, mucati. U Raiancu se nakonakcenatsko i eventualno i u neveliku broju primjera reducira, npr. cetri, covik iii s reduciranim i, vJtica iii s reduciranim srednjim slogom "prsten". Tu je takoder sovina "osovina".

Nazali iznimno mijenjaju o, npr. u Tkonuje onamo, u Raiancu unamo.

U Tkonu ra prelazi u re (resti, rebiic, kredavac), toga ima i u Raiancu (rest, rebac), medutim, u Razancu je greb (iii je tako donedavno moglo biti), u Tkonu grob, u Raiancu teplo, u Tkonu teplo.

Navodimjos daje u Razancu biik, u Tkonu bi'k, u Razancu oras, u Tkonu ori'x.

Sekundamo samoglasno r nalazimo npr. u Razancu gdje se kaie, kako smo vidjeli, vrteno, dokje u Tkonu breteno, bez sekundamoga samoglasnoga r, inace u cakavaca dosta cestoga. Samoglasno r moze biti dugo (krv u oba mjesta).

I Usp. J . Lisac, 1997; J. Lisac, 2003a.

168

J. Lis a c, Usporedba govora Tkona i Rafanca (167-171)

»Cakavska ric« XXXII (2004) • br. 2 • Split • srpanj-prosinac

Docetno I bolje se cuva u Tkonu nego u Razancu (iind'el u Tkonu, andeja u Raiancu), a kada se gubi, prelazi u a, npr. u participu uvatija (Tkon), livatija (Razanac).

Praslavensko d' relativno rijetko u Tkonu daje j (preja, meja iii med'a, tilje), ipak svakako bitno cesce nego u Razancu. Tkon je scakavski (pregrSt'e), Raianac stakavski (pregrest). Pasmansko mjesto dobro cuva x (ilxo, pazux), koje ipak moze izostati (iijde), mjesto u Sjevemom Kotarskom primorju gubi ga (iio, macija "maceha"). If(Tkon npr. faio) izostaje u Raiancu (vazo "grah", vustiin). U Tkonu je dojti, iziijti, u Raiancu d6Ci, lziiCi. Lj sejavlja u oba mjesta (npr. ijada), ali moze prijeci uj, npr.faml'ja u Tkonu. U primjerima laxat i noxat Tkon ima x, u Raiancuje lakat i nokat. Obicno je moren u oba mjesta, u Raiancu i moien. Tkon ima gnoj, Raianac gfzoj, Tkon nl'dra, Raianac ni'dra; Tkon: gfzizdo, Raianac: gfzizdo. U Tkonu je disimilacijom dobiveno lebro, u Raiancu lebro. Uvijekje uniici (Tkon), obicno unuci (Razanac), ali se javlja i unuki (Raianac). Vaino je da i cakavci imaju d'(rod'ak); u Razancuje rodijiik. Imamo u oba mjesta rezultat metateze (sviiki u Tkonu, sviikiu Raiancu). Kako ocekujemo, u cakavaca dolazi tip maska, cega u stokavaca nema (miicka). Uglavnom izostaje afrikat di (iep, il'gerica- Tkon), ali u Raiancu moze doci diep. Docetno m prelazi u n u nastavcima i u nepromjenjivim rijeCima, npr. vee spomenuto moren. Dolazi inicijalna skupina cr u Tkonu, npr. crv, cega u Raiancu nema.

Iz morfologije navodim najosnovnije. U mnozini imenica Tkon ima kracinu (sfni; Raianac: si'novi), medutim, i u Razancu mnozina moze biti kratka (di'di). Naravno, Tkon cuva u deklinaciji mnogo starine, medutim, ni u Razancu deklinacija nije dosljedno novostokavska: L mn. npr. glasi u papucan. Npr. G mn. u Tkonu je sinov, u Raiancu novostokavski sin6vii. U oba naselja brojne su konstrukcije tipa 2, 3, 4 brata, dakle, stokavskoga tipa. Rodje osobito zanimljiv; npr. u Tkonujepfsa n. ipfsi, m.; u Raiancuje rfi muskoga roda. Infinitivi u Tkonu nisu krnji, u Razancu obicno jesu, ali ima i prilicno odstupanja, npr. piisti "jesti nepokosenu travu". Glagoli II. vrste glase mekniti "staviti" i slicno, dakle s -ni-, ne s -nu-. U glagolskim vremenima razlika je osobito u tom sto je na Pasmanu aorist izniman, u Raiancu cest, takoder u kondicionalima tipa bimo, bite u Tkonu; toga nema u Raiancu. Oba govora imaju sto, i onaj cakavski. U genitivu je cegii (Tkon) odnosno cega (Razanac). Tkon ima kf, kii, ko, Raianac koji, kojii, koje. Tkon ima Cigov, Raianac c)ji. Vlada tip petero, dakle u oba mjesta sa sufiksom -er-, alipetori'ca odnosno petorica. Dolazi di' u znacenju "gdje" u oba punkta.

Mnoge su zanimljivosti u leksiku, s time da prvo navodim otocki, zatim kopneni primjer: vljs: kosa, xodi'ti- gren: iCi- i'den; kalif "sisao": sasii; be§timaju: siiju; sustfna "kopca" : kuciir; iegavica "kopriva" : pa]ika itd.

Sve u svemu, razlike i slicnosti sasvim su oCite i ocekivane. Rijec je bjelodano o govorima sto nisu formirani na istom ili bliskom terenu, ali su u meduvremenu razlike smanjene. Uzroci su u dolasku stokavaca ikavaca na zadarsko podrucje i u njihovu utjecaju na domace cakavce, ukljucujuCi i one na otocima. Kako vidimo, Tkonje primio i zamjenicku rijec sto, alije i sacuvao mnogo cakavske arhaicnosti, osobito u akcentu. Naravno, i stokavci su ponesto primili svojim dugim zivotom na starom cakavskom tlu.*

*Pi~uci ovaj prilog imao sam pri ruci fonolo~ki opis tkonskoga govora iz pera mr. Ivane Kurtovic. Citao sam i fonolo~ki opis raianackoga govora mr. Josipa Miletica, ali ga nisam imao uza se prilikom pisanja ovoga clanka.

169

J. Lis a c , Usporedba govora Tkona i Ratanca ( 167-171)

»Cakavska ric« XXXII (2004) • br. 2 • Split • srpanj-prosinac

LITERATURA

Vladimir Anic, 1970: "Glagolski akcenat zadarskog stokavskog zaleda", Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 8, 1970,33-40.

Zivko Bjelanovic, 1977: "Novostokavski govori sjeveme Dalmacije i cakavski supstrat", Radovi Pedagoske akademije Split, 2, 1977, 4 7-56.

Milan Dragicevic, 1982: "0 samoglasnickom inventaru u govoru lovinackih ikavaca", Zbornik Pedagoskogfakulteta u Rijeci, 4, 1982, 219-224.

Milan Dragicevic, 1987: "0 konsonantskom inventaru lovinackih ikavaca", Zbornik Matice srpskezafilologiju i lingvistiku, XXX-I, 179-189.

Bozidar Finka, 1987: "Mjesto govora otoka Pasmana medu obliznjim govorima", u: Pasmanski zbornik, Zadar, 1987, 207-217.

Bozidar Finka, 1996: "0 naglasnom kolebanju u tkonskom govoru", Zadarska smotra, 45, 1996, 4-6, 49-52.

Rajko Glibo, 1994: "Govor i bastina Polacana", Zadarska smotra, XLIII, 1994, 3-4, 249-286.

Mate Hraste, 1959: "Osnovna akcentuacija Biograda na moru i njegove okolice", Filologija, 2, 1959, 5-ll.

Josip Lisac, 1997: "Zdrelac i njegov govor", Zadarska smotra, 46, 1997,4-6,21-25.

Josip Lisac, 1998: "Polozaj privlackoga govora medu hrvatskim idiomima", Cakavska ric, 26, 1998, 1-2, 25-31.

Josip Lisac, 2003a: "Banjski govor na Pasmanu", Cakavska ric, 31,2003, l-2, 27-31.

Josip Lisac, 2003b: Hrvatska dijalektologija 1., Zagreb, 2003.

Iva Lukezic, 2003: "Cakavsko u stokavskom govoru lmotske krajine", Cakavska ric, 31, 2003, 1-2, 5-25.

Mile Mamie, "Govor Lisana Ostrovackih", Zadarska smotra, 45, 1996,4-6,41-47.

Ljubomir Mastrovic, 1955: "Ninski govor", Radovi Instituta JAZU u Zadru, II, 1955, 87-140.

Ljubomir Mastrovic, 1957: "Rjecnicko blago ninskog govora", Radovi Instituta JAZU u Zadru, III, 1957,423-465.

Milan Resetar, 1891: "Die cakavstina und deren einstige und jetzige Grenzen", Archiv for slavische Philologie, 13, 1891,93-109, 161-199,361-388.

Wladyslaw S~dzik, 1985: "Postokavljivanje cakavskoga narjecja (osobito u okolici Sibenika i Zadra)", Hrvatski dijalektoloski zbornik, 7-1, 1985, 213-221.

Mirjana Sokota, 1998: "Rodbinsko-svojbinski i slicni nazivi u Zdrelcu", Cakavska ric, 26, 1998, l-2, 33-44.

Ante Supuk, 1979: "Turske rijeCi u sibenskom govoru"' Cakavska ric, 17' 1979, 1' 71-82.

Sanja Vulic i Jela Maresic, 1996: "Mali rjecnik tkonskoga govora", Filologija, 26, 1996, 117-133.

Ivan Zoricic, 1986: "Naglasak imenica srednjeg roda u pakovackom govoru", Radovi Pedagoskogfakulteta u Puli, 6, 1986, 166-172.

170

J. L is a c, Usporedba govora Tkona i RaZllnca ( 167-171)

»Cakavska ric« XXXII (2004) • br. 2 • Split • srpanj-prosinac

COMPARAZIONE DELLE PARLATE DI TKON E RAZANAC

Riassunto

Nello studio sono comparate Ia parlata ciacavo icavica di Tkon sull'isola di Pasman e Ia par lata stocava icavica di Razanac nell 'entroterra zaratino. Nella sintetica comparazione l'attenzione e rivolta alia problematica fonologica, con un intervento minimo anche sugli altri livelli linguistici. La conclusione e che si tratta di parlate che non si sono formate sullo stesso terreno o su terreno vicino, rna nel frattempo sono diminuite le differenze. Le cause sono nella venuta degli stocavi icavi sui territorio zaratino e nella !oro influenza sui ciacavi locali , compresi anche quelli sulle isole. Tkon ha fatto proprio anche il pronome sto (= che), rna ha conservato molti arcaismi ciacavi, specie nell'accento. Anche gli stocavi accolsero qualche carattere linguistico locale nella !oro lunga permanenza sull'antico suolo ciacavo

THE COMPARISON OF THE VERNACULARS OF TKON AND RAZANAC

Summary

The author compares the Chakavian-Ikavian vernacular ofTkon on the island ofPasman and the Stokavian-Ikavian vernacular ofRazanac in the Zadar hinterland. This short com­parison deals with the phonologic problem area, with a short survey of other linguistic levels. It was concluded that these are vernaculars which do not originate from same or close territories, but in the meantime the differences diminished. The causes are in the arrival of Stokavian-Ikavian people to the Zadar territory and their influence on the local Cakavians, including the ones on the islands. Tkon accepted the pronominal word §to , but kept many Cakavian archaisms, especially in the field of accentualisation. The stokavians also adopted local characteristics due to living on the old Cakavian territory.

171