ustaska vojnica 2

7/21/2019 Ustaska vojnica 2

http://slidepdf.com/reader/full/ustaska-vojnica-2 1/435



AMIR OBHOĐAŠ, MARIO WERHAS, BOJAN DIMITRIJEVIĆ, ZVONIMIR DESPOT

USTASKA VOJNICA 2Oružana sila Ustaškog pokreta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941.-1945.

(DRUGA KNJIGA, RUJAN 1943. - SVIBANJ 1945.)

Zagreb, 2013.



NakladnikDespot Infinitus d.o.o.Nadinska 18a, Zagrebwww.despot-infinitus.com

Za nakladnikaZvonimir Despot

Biblioteka„Hrvatska povijest"

Glavni urednikZvonimir Despot

Izvršni urednikDanijel Tatić

Naslovnica, prijelom i priprema za tisakMelania Marjanović

TisakZnanje d.o.o.Mandićeva 2, Zagreb

ISBN 978-953-7892-09-8 (cjelina)ISBN 978-953-7892-17-3 (druga knjiga)

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 860925

4

http://www.despot-infinitus.com/




SADRŽAJ

1. DIOUSTROJ USTAŠKE VOJNICE.......................................................................................................................................................................................9Stožer Ustaške vojnice..................................................................................................................................................................................................11Ustaške stajaće djelatne bojne......................................................................................................................................................................................18Stajaći djelatni zdrugovi...............................................................................................................................................................................................20Poglavnikovi tjelesni sdrugovi (pts)...........................................................................................................................................................................50Prometni zdrugovi Ustaške vojnice............................................................................................................................................................................58Posadne i milicijske postrojbe Ustaške vojnice.........................................................................................................................................................61Milicijske postrojbe Ustaške vojnice...........................................................................................................................................................................68Školske ustanove i postrojbe........................................................................................................................................................................................69Postrojavanje jedinstvenih hrvatskih oružanih snaga.............................................................................................................................................73Obnavljanje rada Glavnog stana poglavnika i ustroj ustaških zborova ožujka 1945..........................................................................................83Hrvatsko oružništvo.....................................................................................................................................................................................................85Redarstvena straža........................................................................................................................................................................................................90Ustaška obrana...............................................................................................................................................................................................................91Vojnica njemačke narodne skupine..........................................................................................................................................................................100

2. DIOUNUTAR USTAŠKE VOJNICE.................................................................................................................................................................................111Proklamirani ideali i vrijednosti................................................................................................................................................................................113Simbolika, riječ ustaša, jezik u uporabi....................................................................................................................................................................118Duhovna služba i promidžba....................................................................................................................................................................................121Činovi u Ustaškoj vojnici............................................................................................................................................................................................125Časnik novih vrijednosti............................................................................................................................................................................................ 127Stvaranje ustaškoga časničkog zbora 1941..............................................................................................................................................................130Pripadnost Poglavnikovoj tjelesnoj bojni.................................................................................................................................................................135Odlikovanja istaknutih pripadnika..........................................................................................................................................................................136Popuna ljudstvom postrojbi Ustaške vojnice..........................................................................................................................................................138Školovanje i usavršavanje časnika i dočasnika....................................................................................................................................................... 147

Nedostatak stege, političkog i moralnog odgoja....................................................................................................................................................153Prelasci iz postrojbi i dezerterstvo............................................................................................................................................................................156Pitanje stege i negativne pojave.................................................................................................................................................................................161Ishrana, čistoća, zdravlje i njihov utjecaj na Vojnicu..............................................................................................................................................168

5



3. DIONAORUŽANJE I OPREMA USTAŠKE VOJNICE................................................................................................................................................175Tipologija streljačkog naoružanja.............................................................................................................................................................................190Oklopne postrojbe......................................................................................................................................................................................................193Topništvo.....................................................................................................................................................................................................................196Samokretne - samovozne postrojbe.........................................................................................................................................................................199Ostali rodovi................................................................................................................................................................................................................204Odore i znakovlje........................................................................................................................................................................................................205

4. DIOUSTAŠKA VOJNICA U VOJNOPOLITIČKIM ODNOSIMA POSLIJE KAPITULACIJE ITALIJE.................................................................215Kapitulacija Italije i događaji u rujnu 1943.............................................................................................................................................................217Nagovještaj promjene u njemačkom gledištu........................................................................................................................................................219Ministri Navratil i Vokić i Ustaška vojnica.............................................................................................................................................................221Ljeto 1944. godine „Puč" Lorković - Vokić..............................................................................................................................................................227Odnosi s predstavnicima Reicha 1943. - 1945.........................................................................................................................................................229

5. DIOKRAJ USTAŠKE VOJNICE...............................................................................................................................'........................................................235Pred evakuaciju na zapad......................................................................................................................................................................................... 237Povlačenje snaga Ustaške vojnice s teritorija NDH...............................................................................................................................................240Predaja na Bleiburgu..................................................................................................................................................................................................243Predaja i kasnija sudbina zarobljenih hrvatskih snaga.........................................................................................................................................245Križari: ustaše u odmetništvu 1945. - 1950............................................................................................................................................................. 250„Plan 10. travnja".........................................................................................................................................................................................................253Na području Hrvatske...............................................................................................................................................................................................255Na prostoru Bosne i Hercegovine............................................................................................................................................................................259

6. DIOOPERACIJE U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ............................................................................................................................................271Operacija „Dubrovnik".............................................................................................................................................................................................. 273

Borbe za Zlatar i Varaždinske Toplice.............................................................................................................................................................. 273Pothvat „Dubrovnik 1"........................................................................................................................................................................................277Pothvat „Dubrovnik 2"........................................................................................................................................................................................284Borbe na području Ivanščice i Kalnika od druge polovine veljače do kraja ožujka 1944..........................................................................307

6



Borbe na području Zagorja........................................................................................................................................................................................312Prelazak 32. divizije NOVJ u Zagorje................................................................................................................................................................312Borbe oko Krapine, Klanjca i Novog Golubovca.............................................................................................................................................314

Borbe za Ivanec.....................................................................................................................................................................................................318Borbe kod Novog Marofa....................................................................................................................................................................................322Zauzimanje uporišta Donje Orešje i borbe oko Ivanca početkom svibnja 1944..........................................................................................324Borbe za Kovin, Mače i Mihovljan.....................................................................................................................................................................335Pothvat „Sarajevo"................................................................................................................................................................................................336

Borbe u Podravini tijekom lipnja i srpnja 1944.......................................................................................................................................................343Borbe na pravcu Koprivnica - Bjelovar.............................................................................................................................................................344Pothvat „Brod"......................................................................................................................................................................................................348Borbe za Ludbreg..................................................................................................................................................................................................352Borbe na području zapadne Bilogore i operacija „Rouen".............................................................................................................................354

Borbena skupina Nališ...............................................................................................................................................................................................368Kriza oružanih snaga NDH.......................................................................................................................................................................................379

Rušenje prometnica..............................................................................................................................................................................................379Napad na Križevce...............................................................................................................................................................................................382Rujanska kriza.......................................................................................................................................................................................................385

Borbe u Podravini.................................................................................................................................................................................................388Bitka za Koprivnicu..............................................................................................................................................................................................400

Zaključak uz poglavlje Operacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj..........................................................................................................................413

DODATAKOdore i oznake Ustaške vojnice 1941. - 1945...........................................................................................................................................................419

Pogovor.........................................................................................................................................................................................................................428

IZVORI I LITERATURA............................................................................................................................................................................................429

7



1. DIOUSTROJ USTAŠKE VOJNICE

(listopada 1943. - svibnja 1945.)



STOŽER USTAŠKE VOJNICE

Naredbom ministra oružanih snaga NDH, generala zrakoplovstva Friedricha Navratila od 20. listopada 1943. izvršena jenova raspodjela poslova u Ministarstvu oružanih snaga.1 U točki drugoj navedene naredbe Stožer Ustaške vojnice navodise kao dio Ministarstva oružanih snaga. Točkom 68. Naredbe propisano je da na čelu Stožera Ustaške vojnice stoji glavarstožera, koji je izravno podčinjen i za svoj rad odgovoran ministru oružanih snaga. Istom točkom ostavljena je mogućnostda glavar Stožera Ustaške vojnice može s drugim državnim ustanovama komunicirati izravno. Sljedećom točkom (69.) dopušta se mogućnost dodjele pomoćnika glavaru stožera Ustaške vojnice prema potrebi i ovisno o opsegu posla, a koji su muizravno podređeni i odgovorni za svoj rad. U točki 70. Naredbe određuje se samo osnovni ustroj Stožera Ustaške vojnice,koji se prema navedenoj točki dijeli na tri temeljna dijela: pobočništvo, opći (obći] i osobni odjel. Glavaru stožera Ustaškevojnice ostavljena je mogućnost da sam izvrši raspodjelu poslova u odjelima (ustrojavanjem odsjeka), s time da ministaroružanih snaga donosi formalnu odluku o unutarnjem ustroju pojedinih odjela na prijedlog glavara stožera Ustaške vojnice.

Naredbom su određeni zadaci ustrojbenih dijelova Stožera Ustaške vojnice te je tako za Pobočništvo određeno da vodisve osobne poslove svih osoba koje se nalaze na radu u Stožeru Ustaške vojnice, zatim upravljanje službenom poštom, potom nabava za potrebe Stožera Ustaške vojnice i održavanje i briga oko smještaja Stožera Ustaške vojnice. Kao temeljni zadaci Općeg odjela navedeni su poslovi oko zapovijedanja, stege, nadzora i nastave u postrojbama Ustaške vojnice. Za Osobniodjel određeno je obavljanje svih poslova očevidnosne prirode, odnosno vođenje različitih evidencija (časnika, dočasnika,pričuvnika, ranjenika...) te izrada planova troškova za osobne izdatke Ustaške vojnice.

Sedam dana prije (13. listopada) donošenja opisane Naredbe ministra oružanih snaga NDH, poglavnik dr. Ante Pave-lić potpisao je Zakonsku odredbu o promjeni i nadopuni Zakonske odredbe o Ustaškoj vojnici, kojom se određuje da jepristupanje u redove Ustaške vojnice dragovoljno, a po stupanju u istu služba u njoj postaje obvezatna. Navedena obveza je doživotna i prestaje jedino smrću, otpustom ili premještajem u druge dijelove oružanih snaga.2 Prema dotada važećimodredbama doživotna obveza službe u Ustaškoj vojnici predviđena je jedino za časnike Ustaške vojnice, dok je za dočasnikei vojnike postojala mogućnost stalnog obnavljanja produžetka djelatne službe.

1 „Naredba ministra oružanih snaga od 20. listopada 1943. ustr. br. 5440 o razpodjeli poslova u Ministarstvu oružanih snaga", Prilog VjestnikaMinistarstva oružanih snaga - naredbe br. 44/1943., Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 44. od 30. listopada 1943.2 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 43. od 23. listopada 1943.

11



Glavar Stožera Ustaške vojnice, pukovnik UV-a Tomislav Sertić izdao je 31. listopada 1943. Naredbu o novom unutarnjem ustroju Stožera Ustaške vojnice te ju je istoga dana poslao na odobrenje ministru oružanih snaga NDH koji istu potpi

suje sljedećeg dana (1. prosinca 1943).3

Od 1. prosinca 1943. Stožer Ustaške vojnice djelovao je prema sljedećem ustroju:4

- glavar Stožera Ustaške vojnice:- pukovnik UV-a i general Kopnene vojske Tomislav Sertić (do 1. rujna 1944., a potom glavar Glavnostožernog

ureda Ministarstva oružanih snaga NDH)- pukovnik UV-a i general Kopnene vojske Ivan Herenčić (od 1. rujna 1944. do svibnja 1945.)

- Pobočništvo:- pobočnik glavara Stožera Ustaške vojnice:- satnik UV-a Marijan Pavelić (do 25. rujna 1944.)- natporučnik UV-a Ivo Gajšek

- pomoćni ured - nadstojnik: poručnik UV-a Slobodan Nović- zapovjednik i nadzornik stana Stožera Ustaške vojnice: zastavnik UV-a Stjepan Malinger

- Opći odjel- pročelnik: pukovnik UV-a Milan Štrkanac1. odsjek (ustrojbeni) - nadstojnik: glavnostožerni bojnik Ljudevit Šinko2. odsjek (pravni) - nadstojnik: satnik UV-a Mijo Momćinović3. odsjek (opći) - nadstojnik: nadsatnik UV-a Božidar Glažar (do 31. svibnja 1944.), a potom nadsatnik UV-a Josip

Marević4. odsjek (nastavno-izobrazbeni) - nadstojnik: bojnik UV-a Vatroslav Boltek5. odsjek (promidžbeni) - nadstojnik: dopukovnik UV-a Stanko Šarac6. odsjek (izvještajno-tajnopisni, ustrojen 25. rujna 1944.) - nadstojnik: bojnik UV-a Viktor Tomić

- Osobni odjel - pročelnik: dopukovnik UV-a Milan pl. Popović (do 4. listopada 1944.), a potom dopukovnik UV-a Dragutin JilekI. odsjek (tehnički) - nadstojnik: dopukovnik UV-a Lav oslav MasariniII. odsjek (opći) - nadstojnik: dopukovnik UV-a Juraj Pajdaković (do 9. travnja 1944.), a potom satnik UV-a Fran FekterIII. odsjek (časnički) - nadstojnik: bojnik UV-a Vlado Herceg (do 1. kolovoza 1944.), a potom bojnik UV-a Dragutin

SekaninIV. odsjek (dočasnici) - nadstojnik: bojnik UV-a Dragutin Sekanin (do 1. kolovoza 1944.), a potom bojnik UV-a Vlado

Herceg

3 VA, NDH, k. 114c 36/10-14 „Rekonstrukcija" Stožera Ustaške vojnice sačinjena je na temelju sljedećih izvora: VA, NDH, k. 114c 36/10-1, imenovanja na dužnosti u StožerUstaške vojnice, Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Osobni poslovi, br. 27., od 22. 6.1944., te niza dokumenata iz NARA (Record Group 242) T120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske).

12



V. odsjek (mirovinsko-ozljeđenički] - nadstojnik: bojnik UV-a Hinko KehnVI. odsjek (dušobrižnički) - nadstojnik: dopukovnik UV-a dr. Petar Berković

VII. odsjek (popunidbeni, do 5. srpnja 1944.) - nadstojnik: glavnostožerni nadsatnik Stjepan KesićPododsjek za pripadnike Prometnih zdrugova Ustaške vojnice (ugašen rujna 1944.] - voditelj: natporučnik UV-a

Ivo Gajšek- Gospodarski ured (nije bio predviđen prema Naredbi ministra oružanih snaga od 20. listopada 1943., ali je

ustrojen prema Naredbi glavara Stožera Ustaške vojnice uz naknadno odobrenje ministra]glavar gospodarskog ureda: dopukovnik UV-a Dragutin Vlašić (do 2. listopada 1944.], a potom pukovnik UV-aAnte Kolarecpobočnik glavara: satnik UV-a Osman Talarević

- Opskrbni odjel Zapovjedništva Ustaške vojnice u raspremi (ugašen ožujka 1945.) - pročelnik: pukovnik UV-aMartin Chramosta (do 28. rujna 1944.), a potom bojnik UV-a Franjo Kišpatić

1. odsjek (opskrba hranom i opremom) - nadstojnik: bojnik UV-a Marko Horvatić2. odsjek (opskrba odjećom i obućom) - nadstojnik: nadsatnik UV-a Vice Barić3. odsjek (opskrba oružjem i streljivom) - nadstojnik: nadsatnik UV-a Ivica Marić4. odsjek (nadzorno-blagajnički) - nadstojnik: nadsatnik UV-a Josip Hanževački

- Podružnica Glavnog oružnog skladišta za Ustašku vojnicu (Poglos U. V.) - ustrojena 3. rujna 1944. oddotadašnjega Glavnoga oružnog skladišta i puškarske radionice Ustaške vojnice - upravitelj i nadzornik: satnikUV-a Josip Dadić

- Odjevno skladište i krojačka radionica Ustaške vojnice- Obrtni vod

Gospodarstvo „Kerestinec"- Popunidbeni odjel (ustrojen na temelju Okružnice Glavnostožernog ureda Ministarstva oružanih snaga od 5.

srpnja 1944.5, kao temelj za ustrojavanje odjela poslužio je VII. odsjek - popunidbeni, Osobnog odjela StožeraUstaške vojnice) - pročelnik: potpukovnik Kopnene vojske Rudolf Saio1. odsjek (novački) - nadstojnik: natporučnik UV-a ing. Tomislav Kopšić2. odsjek (pričuvnički) - nadstojnik: glavnostožerni nadsatnik Stjepan Kesić3. odsjek (popunidbeni) - nadstojnik: bojnik UV-a Milivoj Filipović4. odsjek (očevidnost ukupnog ljudstva) - nadstojnik: natporučnik UV-a Rudolf Majetić5. odsjek (vojno-oprostni) - nadstojnik: satnik Kopnene vojske Vilim Novosel

- Ratni sud Stožera Ustaške vojnice- predsjednik: dopukovnik UV-a dr. Juraj Devčić- muftija Ustaške vojnice:dopukovnik UV-a Hakija-akif Handžić s pobočnikom poručnikom UV-a Huseinom Terzićem

5 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 29. od 14. srpnja 1944.

13



- časnik za vezu između Stožera Ustaške vojnice i Glavnog ustaškog stana:dopukovnik UV-a Milorad Mirović.Kod odjela u sklopu Ministarstva oružanih snaga (MINORS) postavljeni su izvjestitelji Ustaške vojnice (od listopada

1943.) sa zadaćom što bolje suradnje između Stožera i postrojbi Ustaške vojnice s postrojbama Oružanih snagaNDH kako bi se izbjeglo udvostručenje ustrojstvenih jedinica.

Izvjestitelji Ustaške vojnice:- glavnostožerni nadsatnik Stjepan Kesić (pri Popunidbenom odjelu MINORS-a)- dopukovnik UV-a Henrik Malvić, a potom satnik UV-a Đuro Vutuc te dopukovnik UV-a Martin Markač (pri

Opskrbničkom odjelu MINORS-a)- dopukovnik UV-a dr. Ivan Koščak, a potom satnik UV-a dr. Milan Babić (pri Zdravstvenom odjelu MINORS-a)- nadsatnik UV-a Božidar Sokolić (pri Pravosudnom odjelu MINORS-a)- satnik UV-a Hadžija Peročević, a potom dopukovnik UV-a Josip Majetić (pri Tehničkom odjelu MINORS-a)- dopukovnik UV-a Marko Šimić (pri Pobočništvu MINORS-a po pitanjima naoružanja)- bojnik UV-a Nikola Blažević (pri Izvještajnom odjelu MINORS-a)- poručnik UV-a Mirko Bilić (pri Dojavnom središtu MINORS-a)- satnik UV-a Vjekoslav Jelača (pri Uredu za izvršenje vojnih dobara)- poručnik UV-a Stanko Vukosav (pri Zadruzi „Velebit")

- dopukovnik UV-a Lavoslav Masarini (pri Uredu za tehničke priradne poslove)- bojnik UV-a Josip Obradović (pri Upravnom uredu MINORS-a)- natporučnik UV-a Josip Behulec (pri Glazbi MINORS-a)- bojnik UV-a Vlado Valenteković (pri Opunomoćeniku za tekuća goriva MINORS-a kod Ministarstva narodnog

gospodarstva)- bojnik UV-a Vatroslav Boltek (predstavnik UV-a pri Povjerenstvu za ocjenjivanje časnika i vojnih činovnika

MINORS-a)- bojnik UV-a Vilim Molnar, a potom satnik UV-a Anton Jüttner (pri Stalnom povjerenstvu za preispitivanje i nadgled

oslobođenih od vojne dužnosti).Krajem 1943. i početkom 1944. u Stožeru Ustaške vojnice ustrojeno je nekoliko službenih mjesta nadzornika:- nadzornik stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice:dopukovnik UV-a Tomislav Brajković- nadzornik izobrazbe u stajaćim djelatnim zdrugovima Ustaške vojnice:pukovnik UV-a Emil Lahovsky- nadzornik ustaških vojnih škola i tečajeva(mjesto ustrojeno u veljači 1945.): dopukovnik UV-a Petar Sabljak- nadzornik pripadnika Ustaške vojnice u Vojnoj bolnici „Sv. Duh":satnik UV-a Luka Drmić- nadzornik pripadnika Ustaške vojnice u Vojnoj bolnici „Kuniščak":natporučnik UV-a Mato Ljubičić- nadzornik pripadnika Ustaške vojnice u Ozljeđeničkom domu:poručnik UV-a Bartol Ljubanović.Pri Stožeru Ustaške vojnice ustrojena su i dva povjerenstva:

14



Upravno povjerenstvo časničke blagovaonice Ustaške vojnice - Zagreb- predsjednik: bojnik UV-a Eugen Altman (do 15. srpnja 1944.), a potom dopukovnik UV-a Milorad Mirović

- zamjenik predsjednika: nadsatnik UV-a Fran Fekter- članovi povjerenstva: natporučnik UV-a Marcelo Brkan, natporučnik Zvonimr Prelošnjak (od 15. srpnja 1944.),

poručnik UV-a Zvonimir Tušl (do 15. srpnja 1944.), poručnik UV-a Josip Branič (do 15. srpnja 1944.) i poručnikTomo Stilinović (od 15. srpnja 1944.)

- opskrbnik: natporučnik UV-a Jakov Račić (do 15. srpnja 1944.), a potom zastavnik UV-a Stjepan TuceljPovjerenstvo za preispitivanje i određivanje činoreda svih časnika Ustaške vojnice(ustrojeno u listopadu 1944.)- predsjednik: dopukovnik UV-a Milan pl. Popović- članovi: nadsatnik UV-a Fran Fekter i nadsatnik UV-a Dragutin Sekanin.Osim navedenih upravnih ustrojbenih cjelina Stožer Ustaške vojnice ustrojio je i cijeli niz pristožernih postrojbi:- od postojeće Samovozne sati Ustaške vojnice postrojena jeSamovozna bojna Ustaške vojnice(do rujna 1944.).

Za zapovjednika Samovozne bojne Ustaške vojnice imenovan je bojnik Stjepan Milinković, a samovozna bojnasastojala se od stožera, stožerne sati (zapovjednik: poručnik UV-a Petar Vidović), smještenih u Zagrebu, i sedam(1. - 7.) samovoznih sati koje su bile raspoređene u stajaćim djelatnim zdrugovima (I. - VII.), Središnje samovozneradionice Zagreb te Samovozne škole (zapovjednik: bojnik UV-a Alojz Tavčar) smještene u Zagrebu s Obučnim

samovoznim vodom smještenim u Kerestincu. Samovozna škola Samovozne bojne Ustaške vojnice imala je zadatakprovedbe izobrazbe za vozače motornih vozila, upravljače motocikala i vozače oklopnih vozila. U sklopu školetakođer je ustrojena i provedba izobrazbe obrtnika (mehaničara) za motorna vozila, motocikle i oklopna vozila.Tijekom 1944. u sklopu Samovozne škole održan je I., II. i III. samovozni časnički tečaj za izobrazbu časnika Ustaškevojnice za upravljanje motornim vozilima. Od 15. prosinca 1944. Samovozna bojna Ustaške vojnice preustrojena jeu Doknadni samovozni zdrug Ustaške vojnice;6

- od Dojavne sati Ustaške vojnice ustrojeno jeDojavno središte Stožera Ustaške vojniceZagreb (zapovjednik:poručnik UV-a Mirko Bilić) s jednim brzoglasnim vodom i jednim krugovalnim vodom te radionicom za održavanjeopreme;

- početkom 1944. postrojen je samostalniDojavno-izvještajni vod Stožera Ustaške vojniceZagreb (zapovjednik:satnik UV-a ing. Julije Ivanko) sa zadatkom praćenja krugovalnog prometa protivnika;

- od postojećeg Lječilišta i oporavilišta Ustaške vojnice na Sljemenu ustrojena je ustanovaUstaško lječilište i oporavilište „Runolist" (zapovjednik: natporučnik UV-a Ante Akrap do 31. svibnja 1944., satnik UV-a NikolaŠušnjara do 7. kolovoza 1944., poručnik UV-a Ante Gudelj do listopada 1944. i satnik UV-a Bariša Žilić. U sklopuustanove „Runolist" djelovalo je ustaško liječničko pomoćište i ozljeđeničko-oporavilišni dom;

6 VA, NDH, k. 114a 14/3-1, k. 114i 8/19-1 i Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 36.

15



- od 22. prosinca 1944. pod Stožer Ustaške vojnice dolaziPosadni ustaški zatvoru Novoj Vesi;- postojeća Stožerna sat Stožera Ustaške vojnice tijekom 1944. preustrojena je uStožernu bojnu Ustaške vojnice

(stožer, stožerna sat, 1. - 3. sat i Samostalni stražarski vod Kerestinec). Stožer Ustaške vojnice zapovjedio je 20.travnja 1945. postrojavanjeStožerne pukovnije Ustaške vojnice(zapovjednik: bojnik UV-a Petar Mikrut i glavarstožera: satnik UV-a Krešimir Fržop) od postojeće Stožerne bojne i

- Stožer Ustaške vojnice zapovjedio je 25. travnja 1945. ustrojavanjeZapovjedništva za osiguranje željezničkih objekata Zagrebkao posljednje pristožerne ustrojbene cjeline ustrojene u NDH.7

Ministar oružanih snaga NDH potpisao je 5. listopada 1943. Naredbu za rad, prava i dužnosti Izvjestitelja za Ustaškuvojnicu u Popunidbenim zapovjedništvima oružanih snaga. Budući da je Ustaška vojnica postala dio Oružanih snaga NDH,postavilo se pitanje reguliranja popune Ustaške vojnice kroz popunidbena zapovjedništva oružanih snaga. NavedenomNaredbom ministra oružanih snaga pri svakom popunidbenom zapovjedništvu ustrojava se mjesto Izvjestitelja za Ustaškuvojnicu koji je kao nadstojnik odsjeka za Ustašku vojnicu u sklopu popunidbenog zapovjedništva imao zadatak vođenjapopisa (očevidnika) svih pripadnika Ustaške vojnice (novaka, djelatnih i pričuvnika) na području popunidbenog zapovjedništva. Isto tako pri pozivanju novaka na odsluženje vojne dužnosti izvjestitelj za Ustašku vojnicu ima zadatak upoznatinovake s mogućnošću reguliranja svoje vojne dužnosti kroz postrojbe Ustaške vojnice. Kao pomoć u radu svakom izvjestitelju Ustaške vojnice u popunidbenom zapovjedništvu bila su dodijeljena još dva dočasnika, jedan vojnik (pisar) i jedanvojnik (teklić).8 Početkom listopada 1944. pri popunidbenim zapovjedništvima ustrojava se mjesto izvjestitelja za suzbijanje bjegunstava sa zadatkom djelatnog rada na suzbijanju dezerterstva iz postrojbi oružanih snaga. U većini popunidbenihzapovjedništava (koja su još djelovala) na ove dužnosti imenovani su časnici Ustaške vojnice.9

Poglavnik NDH dr. Ante Pavelić potpisao je 31. listopada 1944. Zakonsku odredbu o promjeni Zakonske odredbe o Ustaškoj vojnici od 17. srpnja 1942. godine. Ova se promjena odnosila na to da je svaki član „Ustaše - hrvatskog oslobodilačkogpokreta", a koji je vojni obveznik, postaje vojnim obveznikom Ustaške vojnice.10

Dana 9. prosinca 1944. Ante Pavelić osobno je preuzeo zapovjedništvo nad svim postrojbama oružanih snaga NDH.11 Natemelju navedenoga, a u funkciji vrhovnog zapovjednika Hrvatskih oružanih snaga, poglavnik dr. Pavelić izdaje Zapovijed o jedinstvenom nazivu činova, kroju odora, oznakama činova i inih znakova, a u cilju postizanja što čvršćeg jedinstva izmeđupostrojbi Oružanih snaga i Ustaške v ojnice. Navedenom zapovijedi u postrojbe Ustaške vojnice uveo se novi činored:

7 VA, NDH, k. 114j 4,9/21-2

8 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 42. od 16. listopada 1943.9 VA, NDH, k.H4i 7/18-210 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 48. od 18. studenoga 1944.11 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 51. od 9. prosinca 1944.

16



1. momčadski činovi:- strielac

- dorojnik2. niži dočastnički činovi:- rojnik- vodnik

3. viši dočastnički činovi:- stražnik- stožerni stražnik- častnički namjestnik

4. niži častnički činovi:- zastavnik- poručnik- nadporučnik- satnik- nadsatnik

5. viši častnički činovi:- bojnik- dopukovnik- pukovnik

6. generalski činovi:- general- general-poručnik- general-pukovnik.

Generalski činovi nisu se mogli davati pripadnicima Ustaške vojnice kao takvima, međutim, pripadnici Ustaške vojnicemogli su dobiti generalske činove i nositi iste kao pripadnici Oružanih snaga.12

12 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 2. od 13. siječnja 1945.

17



USTAŠKE STAJAĆE DJELATNE BOJNE

Ustaška vojnica u listopadu 1943. imala je 34 postrojene bojne svrstane u pet stajaćih djelatnih zdrugova te četiri bojne u sastavu Kopnene vojske Domobranstva NDH. Sredinom 1943. četiri bojne Ustaške vojnice prešle su u sastav novoustrojene SS-ove divizije „Handžar". Brojno stanje ljudstva u navedene 34 ustaške bojne variralo je od oko 300 do oko 800 pripadnika. S raspremomUstaške pripreme stajaće djelatne bojne dobile su potrebno ojačanje u ljudstvu, dok je i dalje ostao akutni problem opskrbepojedinih bojni pješačkim oružjem (prvenstveno strojnicama i puškostrojnicama), lakim i srednjim bacačima te lakim topovima.

Tijekom travnja 1944. postrojene su nove XIV. djelatna bojna (od Posadne bojne Kreka), XXVIII. djelatna bojna (odPosadne bojne Tuzla} i XXXVI. djelatna bojna (od „Viteške ustaške posadne bojne branioca Kladnja") od kojih je ustrojena„Tuzlanska skupina" V. stajaćega djelatnog zdruga.13

Dana 1. srpnja 1944. na području istočne Bosne postrojena je nova XXXIX. stajaća djelatna bojna sa stožerom u Grača-nici jačine četiri sati (500 vojnika). Navedena bojna preimenovana je u listopada 1944. u Posadnu bojnu Bosanski Šamac, apotom u 6. bojnu XII. stajaćega djelatnog zdruga.14

Kao posljednja postrojba Ustaške vojnice razine bojne postrojena je „Velebitska ustaška bojna" 26. veljače 1945. sa sje

dištem stožera u Karlobagu (jačine tri sati) u sklopu IV. stajaćega djelatnog zdruga.15

Na temelju zapovijedi Ministarstva oružanih snaga NDH od 9. kolovoza 1944., a u svrhu olakšanja prehrane te opskrbeOružanih snaga NDH i stanovništva sjeverne Dalmacije i Like te prijevoza soli s Paga na Sušak i u ostale luke Hrvatskogprimorja, određeno je postrojavanje „Ustaškog dopremnog odjela na moru" (razine bojne). Kao temelj za postrojavanje navedenog odjela određen je, prema zapovijedi Stožera Ustaške vojnice, Mornarički ustaški odjel u Ražancu jačine sedam brodova (ustrojen tijekom srpnja 1944.). Za glavnu luku „Ustaškog dopremnog odjela na moru" određen je Bakar s pomoćnimau Pagu, Ražancu i Sušaku. „Ustaški dopremni odjel na moru" nalazio se pod operativnim zapovjedništvom Zapovjedništvaobalnog odsjeka Lika, dok je opskrbno bio pod stožerom VII. stajaćega djelatnog zdruga.16

Poglavnikova tjelesna bojna (PTB) kao počasna postrojba, u čiji je stališ poglavnik dr. Ante Pavelić imenovao zaslužnepripadnike Ustaškog pokreta, egzistirala je do kraja postojanja NDH kao prvenstveno „politička postrojba". ZapovjednikPTB-a bio je pukovnik UV-a Vjekoslav Servatzy do 3. listopada 1944., a potom je za zapovjednika imenovan pričuvni pukovnik UV-a Mijo Bzik.

13 VA, NDH, k. 114a 30/3-114 VA, NDH, k.H4j 11/27-115 VA,NDH,k.ll4j 22/27-116 VA, NDH, k. 114a 46/3-1

18



USTAŠKE STAJAĆE DJELATNE BOJNE (DO LISTOPADA 1944.)

USTAŠKA STAJAĆA DJELATNA BOJNA

U STAJAĆEM DJELATNOM ZDRUGU (do listopada 1944.)

BOJNA STAJAĆEGA DJELATNOG ZDRUGA (od listopada 1944.)

I. V. l./V.II. I. l./I.III. I. od prosinca 1943. u VI. 3./VI.

IV. 1. lovačka pukovnija Kopnene vojske do travnja 1944.,a potom u VIII. 4./VIII.

V. III. l./III.VI. II. l./II.VII. V. 2./V.

VIII. 1. lovačka pukovnija Kopnene vojske do travnja 1944.,a potom u VIII. l./VIII.

IX. IV. l./IV.X. III. 2./III.

XI. 4. gorski zdrug Kopnene vojske do kolovoza 1944.,a potom u II. 5./II.

XII. III. od travnja 1944. u VIII. 3./VIII.

XIII. III. od travnja 1944. u Zagrebačkome ustaškome posadnomzdrugu 4./Zagrebačkog posadnog

XIV. ugašena svibnja 1943., ponovno ustrojena svibnja 1944. 1./XII.XV. II. 2./II.XVI. II. 3./II.XVII. IV. od listopada 1943. u VII. l./VII.XVIII. II. 4./II.XIX. IV. 5/1V.

XX. V. od siječnja 1944. IV.IV. od rujna 1944. V. 3./V.

XXI. IX. 5./IX.

XXII. I. 3-/I-XXIII. ugašena lipnja 1943.XXIV. I. 2-/I-

19



XXV. V. do srpnja 1944., a potom u XII. 5./XII.XXVI. VI. 4./VI.

XXVII. VI. 5./VI.XXVIII. IX. 3./IX.XXIX. I. 5-/I-XXX. III. 3./III.XXXI. IV. 2./IV.XXXII. IV. 3./VI.XXXIII. III. 4./III.XXXIV. IV. 4./IV.XXXV. IV. 6./IV.XXXVI. ugašena u srpnju 1943., ponovno ustrojena svibnja 1944. 2./XII.

XXXVII. 4. gorski zdrug Kopnene vojske od listopada 1944.,a potom u V. 5./V.

XXXVIII. ugašena u srpnju 1943.XXXIX. postrojena siječnja 1944. 6./XII.

„Velebitska" postrojena veljače 1945. IV.

STAJAĆI DJELATNI ZDRUGOVI

Nakon rujna 1943. Stožer Ustaške vojnice nastavio je s radom na postrojavanju novih stajaćih djelatnih zdrugova Ustaškevojnice. Kao što je izneseno u knjizi „Ustaška vojnica 1", do rujna 1943. postrojeno je pet stajaćih djelatnih zdrugova (I. - V.],a do kraja 1943. godine postrojena su još dva zdruga (VI. i VII.). Od travnja 1944. dolazi do povećanja broja stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice te su tijekom navedenog mjeseca postrojena dva nova zdruga (VIII. i IX.), a do kraja lipnja1944. Ustaška vojnica proširena je za još dva nova zdruga prevođenjem dvaju postojećih prometnih zdrugova u stajaćedjelatne zdrugove (X. i XI.), da bi sredinom srpnja 1944. bio postrojen još jedan zdrug (XII.).

Najveće povećanje broja stajaćih djelatnih zdrugova dogodilo se u studenome 1944. kada su na temelju zapovijedi Stožera Ustaške vojnice dotada samostalne ustaške posadne bojne objedinjene u nove zdrugove.17 Tako je samo tijekom mjese

ca studenoga 1944. postrojeno sedam novih stajaćih djelatnih zdrugova (XIII. - XIX.). Do kraja 1944. postrojena su još dvazdruga (XX. i Doknadni samovozni zdrug), a jedan je zdrug „stečen" prevođenjem Brzog zdruga iz sastava Kopnene vojske u

17 VA, NDH, k. 114j 20/23-1

20



Ustašku vojnicu, gdje je ljudstvu zdruga ostavljena mogućnost da prema slobodnom nahođenju prijeđe iz stališa Kopnenevojske u Ustašku vojnicu. Početkom 1945. postrojena su još tri zdruga (XXI. doknadni, XXII. i XXIII.) čime je okončan proces

postrojavanja zdrugova Ustaške vojnice. Tako dolazimo do konačnog broja od 25 postrojenih zdrugova Ustaške vojnice.Postrojavanje stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice obavljeno je na temelju ustroja koji je detaljno objašnjen u

prvoj knjizi o Ustaškoj vojnici do kraja studenoga 1944. godine. Prema zapovijedi Stožera Ustaške vojnice od 28. studenoga1944. i njezinoj dopuni od 27. veljače 1945.18 zapovjeđen je novi ustroj stajaćih djelatnih zdrugova.

Prema navedenim zapovijedima stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice sastojao se od sljedećega:- zapovjednik zdruga- zamjenik zapovjednika zdruga- pobočnik zapovjednika zdruga- stožer stajaćega djelatnog zdruga

koji se sastojao od:a) Zapovjedni skup na čijem se čelu nalazio glavar (načelnik) stožera zdruga (časnik) s podčinjenima:

- stožernim odsjekom (nadstojnik: pothvatni časnik, pomoćnik pothvatnog časnika, dva časnika za uredskeposlove i četiri dočasnika)

- izvještajni odsjek (nadstojnik: izvještajni časnik i dva dočasnika za uredske poslove)- krugovalna postaja (nadstojnik: časnik, dva dočasnika krugovalničara i četiri dočasnika krugovalničara)- tajnopisno središte (nadstojnik: tajnopisni časnik i tri časnika dojavništva na službi)- pobočnički odsjek (nadstojnik: časnik, jedan časnik na službi, jedan časnik tumač za njemački jezik te četiri

dočasnika za uredske poslove)- nastavni odsjek (nadstojnik: časnik, dva časnika za provedbu izobrazbe, časnik prosvjetnik i četiri dočasnika za

uredske poslove)- opskrbni izvjestitelj (časnik)- oružni izvjestitelj (časnik)- zdravstveni izvjestitelj (glavar zdravstvene službe zdruga, časnik - liječnik)- veterinarski izvjestitelj (glavar veterinarske službe zdruga, časnik - veterinar)

b) Opći odjel na čijem se čelu nalazio glavar općeg odjela (časnik) s podčinjenima:- popunidbeno-očevidnosni odsjek (nadstojnik: časnik, dva časnika za popunidbene poslove, tri časnika za

vođenje očevidnosti (vojnika, dočasnika i časnika) te 11 dočasnika za uredske poslove)- dušobrižnički odsjek (nadstojnik: časnik - dušobrižnik zdruga i dva dočasnika za uredske poslove)

18 VA, NDH, k. 114j 24/21-1

21



- pravosudni izvjestitelj (časnik pravosudne struke)- zapovjedništvo stana zdruga (zapovjednik: časnik) s podčinjenima:

- pomoćni ured (nadstojnik: časnik, dva časnika za uredske poslove i četiri dočasnika pisara)- bojna pošta zdruga (voditelj: dočasnik i tri dočasnika za uredske poslove)c) Gospodarski ured zdruga (glavar ureda: časnik i pobočnik: dočasnik) s podčinjenima:

- blagajna zdruga (nadstojnik: blagajnik - časnik, pomoćnik blagajnika - časnik i šest računovodstvenihdočasnika)

- opskrbni odsjek (nadstojnik: časnik opskrbnik zdruga, dva pododjelna opskrbnika časnika i dva dočasnika zauredske poslove)

- intendancija zdruga (glavar intendancije zdruga: časnik) s podčinjenima:- skladište ljudske i stočne hrane (voditelj: časnik - skladištar i dva dočasnika: pomoćni skladištari)- skladište streljiva i oružja (voditelj: časnik - skladištar i dva dočasnika: pomoćni skladištari)- skladište odjeće i opreme (voditelj: časnik - skladištar i dva dočasnika: pomoćni skladištari)- pekarska polusatnija s mesarskim vodom

e) Ratni sud zdruga (predsjednika i dva člana ratnog suda zdruga određuje Stožer Ustaške vojnice iz redova časnikazdruga)

- stožerna sat zdruga- zapovjednik: časnik- zapovjedni skup: stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik pisar- dojavni vod- glasnički vod- opkoparsko-koturaški vod- zdravstveni vod- glazbeni vod- stražarski vod.Ukupno je stožerna sat zdruga brojila od 150 do 20 0 vojnika, dočasnika i časnika.

- samovozni povoz stožera zdruga- zapovjednik: časnik- zapovjedni skup: pomoćni časnik, stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik

pisar

- bojni povoz- prtljažni povoz- opskrbni povoz

22



gorska topovska bitnica zdruga(četiri topa 75 mm)haubička bitnica zdruga(četiri haubice 100 mm)

(od gorske topovske bitnice i haubičke bitnice zdruga trebalo je postrojiti topovski sklop zdruga, međutim, većinazdrugova imala je samo po jednu topovsku bitnicu)oklopljeni vod zdrugasamovozni vod(od 15 t)tovarni povoz(od 20 t)veterinarski vodvojno-oružnički vodobrtna sat:- 1. s obrtnim vodom- 2. s pomoćnim vodompomoćna vojna bolnica zdruga s liječničkim pomoćištem(voditelj: časnik - liječnik, šest dočasnika -medicinara i deset medicinskih sestara)sabirno-oporavilišna sat(dva do tri voda popunjena rekonvalescentima)doknadna bojna zdruga (stožer i 1. - 4. doknadna sat) - ukinute na temelju zapovijedi Stožera Ustaške vojnice od

3. veljače 1945., a njihovo ljudstvo raspoređeno za popunu matičnog zdruga (izobraženo), a neizobraženo upućenou XXI. doknadni zdrugod četiri do osam pješačkih bojniPješačka bojna ustaškog stajaćeg zdruga sastoji se od:a) stožer bojne:- zapovjednik bojne (časnik)- pobočnik zapovjednika bojne (časnik)- zapovjedni skup: pomoćni časnik bojne, područni časnik bojne, dočasnik za očevidnosne poslove, dočasnik za

opremu i dva vojnika (pisara)- opskrbnički ured bojne - glavar: opskrbnik bojne (časnik), pododjelni opskrbnik bojne (časnik), blagajnik bojne

(časnik) te dva vojnika (pisara)- liječnik bojne: časnik - liječnikb) stožerna sat bojne:- zapovjedni skup: zapovjednik: časnik, stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i

vojnik pisar- dojavni vod- opkoparski vod

23



- zdravstveni vod- glasnički roj- stražarski roj

c) 1., 2., 3. i 4. streljačka sat:- streljačka sat:- zapovjedni skup (zapovjednik: časnik, stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik

pisar]- tri streljačka voda (u svakom vodu po četiri lake strojopuške)- strojnički vod (dvije teške strojopuške i dva laka bacača)- bojni, prtljažni i opskrbni povoz

d) prateća sat:- zapovjedni skup (zapovjednik: časnik, stegovni dočasnik, računovodstveni dočasnik, dočasnik za opremu i vojnik

pisar)- dojavni roj- pješački topovski vod (dva topa 65 mm) s povoznom popunom za topove- protuoklopni vod (dva topa 47 mm) s povoznom popunom za topove

- strojopuščani roj (dvije teške strojopuške)- bacački vod (dva srednja bacača)- bojni, prtljažni i opskrbni povoz.

(Prateća sat bojne trebala je predstavljati vatrenu moć u ruci zapovjednika bojne, a koju je trebao koristiti u prvom redu zapojačanje vatrene moći streljačkih sati u borbi.)

24



STAJAĆI DJELATNI ZDRUGOVI

(listopada 1943. - svibnja 1945.)

STAJAĆIDJELATNI

ZDRUG

USTROJ I RASPORED ZDRUGA Ustaške djelatne bojne u sastavu zdrugova zadržavaju svoje ranije brojčane

oznake (rimske) do listopada 1944., a potom su označene arapskim brojkama (broj u zagradi - broj pripadnika podređenih postrojbi zdruga)

ZAPOVJEDNIK ZDRUGA

I. Studenoga 1943.Stožer - Sarajevo, glavar stožera: satnik UV-a Kazimir GrulichStožerna sat - PaleII. djelatna bojna - Vitez, zapovjednik: satnik UV-a Šimo RogićIII. djelatna bojna - Saraj evo (od prosinca 1943. u VI. zdrugu)XXII. djelatna bojna - Pale, zapovjednik: natporučnik Eduard KršuljXXIV. djelatna bojna - PaleXXIX. djelatna bojna - Bugojno - Donji Vakuf

Posadna sat SarajevoNovačka skupina I. zdrugaDočasnički tečaj I. zdruga - zapovjednik: natporučnik UV-a Božidar Stanarević

Veljače 1944.Stožer - Sarajevo (84)Stožerna sat - Pale (482)II. djelatna bojna - Baltici (425)XXII. djelatna bojna - Sokolac (586)XXIV. djelatna bojna - Rogatica (521)XXIX. djelatna bojna - Bugojno - Donji Vakuf (759)Posadna bojna Sarajevo (ustrojena od Posadne sati Sarajevo) - Sarajevo (650)Ukupno zdrug: 3.507 vojnika, dočasnika i časnika Ustaške vojnice

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Sarajevo1. sat Samovozne bojne UV-a - Sarajevo1. bojna (bivša II. djelatna bojna) - Sokolac2. bojna (bivša XXIV. d jelatna bojna) - Rogatica3. bojna (bivša XXII. djelatna bojna) - Srebrenica4. bojna (bivša P osadna bojna Hadžići, postrojena početkom listopada 1944.) -Hadžići

dopukovnik UV-a*Franjo Sudar(8. rujna 1943. - 15. 7.1944.)

dopukovnik UV-aDelko Bogdanić(15. srpnja - 9. kolovoza

1944.)

pukovnik UV-aVladimir Metikoš(9. kolovoza - listopada1944.)

dopukovnik UV-aAnte Mamić(listopada 1944. - travnja1945.)

bojnik UV-a Josip Dadić(travnja - svibnja 1945.)

25



5. bojna (bivša XXIX. djelatna bojna) - Travnik (uništena u Travniku 22. listopada1944.)Posadna bojna Travnik (postrojena početkom listopada 19 44., uništena u Travniku22. listopada 1944.]Posadna bojna Sarajevo (stožer i šest sati, 1.125 vojnika)Doknadna bojna Goražde

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 8. hrvatske pješačke divizije.

Siječnja 1945.Stožer i stožerna sat - Sarajevo1. sat Samovozne bojne UV-a - SarajevoOklopni vod - SarajevoTopnička bitnica - Sarajevo1. bojna - Gromile2. bojna - Rogatica1. doknadna bojna - Sarajevo (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)Posadna bojna Sarajevo

II.Ožujka 1944.Stožer, stožerna sat, opkoparska sat, dvije samovozne sati, strojopuščana sat, pratećasat, protuoklopni vod (dva topa 37 mm), obrtnički vod, vozarska kolona i vod topova5. posadne bitnice Kopnene vojske (dvije haubice 105 mm) - NašiceVI. djelatna bojna (četiri sati) - Hrvatska Mitrovica, zapovjednik: satnik UV-aZvonimir Dončević, a zatim satnik UV-a Matija BjelobrkXV. djelatna bojna (sedam sati) - Slatina, zapovjednik: bojnik UV-a Josip Cammer, apotom satnik UV-a Tomislav MasariniXVI. djelatna bojna (četiri sati) - Osijek, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Cvenić (d olipnja 1944.), a potom satnik UV-a Antun SkelecXVIII. djelatna bojna (pet sati) - Durđenovac

Kolovoza 1944.Stožer, doknadna topnička bitnica i tovarni povoz - Donji MiholjacStožerna sat - OsijekTopnički vod - SlatinaVI. djelatna bojna (sedam sati) - Ilok, zapovjednik: satnik UV-a Matija Bjelobrk, apotom satnik UV-a Ivan CvenićXI. djelatna bojna (pet sati) - Daruvar, zapovjednik: bojnik UV-a Vladimir MajerXV. djelatna bojna (sedam sati) - Slatina (737), zapovjednik: satnik UV-a Ivo KarlovićXVI. djelatna bojna (četiri sati) - Slatina (626)

pukovnik UV-aMihovil Sertić

dopukovnik UV-aIvan Stier

26



27

XVIII. djelatna bojna (1. jurišni i još pet sati) - Đurđenovac (734)Doknadna bojna Donji Miholjac (tri sati), zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan

Knežević

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Osijek2. sat Samovozne bojne UV-a - Osijek1. bojna (bivša VI. djelatna bojna, 1. - 7. sat) - H rvatska Mitrovica2. bojna (bivša XV. djelatna bojna, 8. - 14. sat) - Slatina, zapovjednik: satnik UV-aAndrija Faj3. bojna (bivša XVI. d jelatna bojna, 15. - 18. sat) - Kukujevci4. bojna (bivša XVIII . djelatna bojna, 19. jurišni sat, 20. - 24. sat) - Đurđenovac5. bojna (bivša XI. djelatna bojna, 25. - 2 9. sat) - DaruvarPosadna bojna Brod na Savi (od prosinca 1944. u XVI. zdrugu)Posadna bojna Vinkovci (od prosinca 1944. 2. bojna XIII. zdruga), zapovjednik: satnikUV-a Đuro TomićPosadna bojna Pleternica (od prosinca 1944. u XIV. zdrugu)Posadna bojna BelišćeDoknadna bojna Osijek


Prosinca 1944.Stožer, stožerna sat i topnička bitnica - Osijek2. sat Samovozne bojne UV-a - OsijekHaubički vod - Brod na Savi1. bojna - Gradište, a potom Viljevo2. bojna - Đurđenovac3. bojna - Đurđenovac, a potom Đakovo4. bojna (bivša Posadna bojna Belišće) - Belišće, a potom Osijek5. bojna - Osijek, a potom Brod na Savi6. bojna - Vinkovci (od prosinca 1944. u XIII. zdrug)Posadna bojna Osijek (postrojena u prosincu 1944.)II. doknadna bojna - Osijek

Siječnja 1945.Stožer, stožerna sat i topnička bitnica - OsijekSamovozna sat - OsijekHaubički vod i Protuoklopni vod - Brod na Savi1. bojna - Osijek, zapovjednik: nadsatnik UV-a Andrija Faj2. bojna - Našice, zapovjednik: nadsatnik UV-a Tomislav Kočiš



3. bojna - Đ akovo, zapovjednik: nadsatnik UV-a Vesevolod Trubeckoj4. bojna - Vinkovci, zapovjednik: nadsatnik UV-a Franjo Babić

5. bojna - B rod na Savi, zapovjednik: nadsatnik UV-a Viktor CakoII. doknadna bojna - Osijek (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)

Poslije gubitka Osijeka (14. travnja 1945.) ostaci zdruga (uglavnom 2. i 4. bojne)preustrojeni su u 25. jurišnu pukovniju 5. hrvatske jurišne divizije, dok je drugi dioiskorišten za popunu XIII. stajaćega djelatnog zdruga Ustaške vojnice.

III. Studenoga 1943.Stožer - Karlovac (43), glavar stožera: satnik UV-a Stjepan NovakStožerna sat - Karlovac (129)Samovozna sat - Karlovac4. gorska bitnica Kopnene vojske - KarlovacV. djelatna bojna (šest sati) - Švarča - Stative - Turanj - Ilovac - Duga Resa - Belaj(714), zapovjednik: satnik UV-a Vinko Ferček, a potom satnik UV-a Blaž JurkovićX. djelatna bojna (sedam satova) - Karlovac - Kamensko - Rečica - Turanj (1002),zapovjednik: natporučnik UV-a Antun BrajerXXX. djelatna bojna (četiri sati) - Karlovac - Zvečaj - Draganić - Zdenčina (474),

zapovjednik: satnik UV-a Josip MamićXXXIII. djelatna bojna (pet sati) - Ogulin - Gojac - Ravna Gora - Trošmarija (684),zapovjednik: bojnik UV-a Ivan TomljenovićUkupno je zdrug imao: 63 časnika, 294 dočasnika i 2.689 vojnika, odnosno ukupno3.046 pripadnika.

Lipnja 1944.Stožer - Karlovac (15)Stožerna sat - Karlovac (199)Samovozna sat - Karlovac (34 kamiona i pet osobnih vozila, 52 pripadnika)Oklopni vod - Karlovac (sedam tanketa)V. djelatna bojna (šest sati) - Morća - Turanj - Stative - Sušak - Duga Resa (946),zapovjednik: satnik UV-a Blaž JurkovićX. djelatna bojna (pet sati) - Jastrebarsko - Karlovac - Kamensko (933), zapovjednik:satnik UV-a Marko ČudinaXXX. djelatna bojna (četiri sati) - Horvati (634), zapovjednik: satnik UV-a Ivan Cere, apotom natporučnik UV-a Dragutin KolovratXXXIII. djelatna bojna (pet sati) - Vojnovac (692), zapovjednik: bojnik UV-a IvanTomljenovićUkupno je u zdrugu bio 3.471 vojnik, dočasnik i časnik Ustaške vojnice.

dopukovnik UV-aVladimir Rogoz

pukovnik UV-aTomislav Rolf

dopukovnik UV-aBožidar Gavez

28



29

Listopada 1944.Stožeri stožerna sat - Karlovac3. sat Samovozne bojne UV-a - K arlovacOklopni vod - Karlovac1. bojna (bivša V. djelatna bojna, 1. - 6. sat) - Duga Resa2. bojna (bivša X. djelatna bojna, 7. - 11. sat) - Jastrebarsko3. bojna (bivša XXX. djelatna bojna, 12. - 15. sat) - Karlovac4. bojna (bivša XX XI11. djelatna bojna, 16. - 20. sat) - OgulinPosadna bojna OzaljPosadna bojna Sušak, zapovjednik: satnik UV-a Antun lilePosadna bojna Vrbovsko (Goranska)Posadna bojna OgulinDoknadna bojna Karlovac (Švarča), zapovjednik: poručnik UV-a Maksimilijan Konradi

Studenoga 1944.Stožer i stožerna sat - Karlovac3. sat Samovozne bojne UV-a - Ka rlovacOklopni vod - Karlovac1. bojna - Duga Resa2. bojna - Jastrebarsko

3. bojna - Karlovac4. bojna - Plaški - podijeljena 20. studenoga 1944. na dvije bojneIz sastava bojne izlaze dvije sati s 235 vojnika od kojih se ustrojava 1. bojna XVII.zdruga, a u 4. bojni ostaje 789 vojnika.Posadna bojna Ozalj (od studenoga 1944. 5. bojna XVII. zdruga)Posadna bojna Sušak (od studenoga 1944. 4. bojna XVII. zdruga)Posadna bojna Vrbovsko (Goranska, od studenoga 1944. 3. bojna XVII. zdruga)Posadna bojna Ogulin (od studenoga 1944. 2. bojna XVII. zdruga)III. doknadna bojna - KarlovacOd 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 13. hrvatske pješačke divizije.

Siječnja 1945.Stožer i stožerna sat - Karlovac , glavar stožera: natporučnik UV-a Tihomir RolfOklopni vod - Karlovac1. bojna - Draganić2. bojna - Duga Resa3. bojna - Mahično, zapovjednik: satnik UV-a Mihovil MatusinovićIII. doknadna bojna - Karlovac (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)

Posadna bojna JastrebarskoPosadna bojna Rečica (stožer, 1. - 4. sat, 400 vojnika)Posadna bojna Belaj



Posadna bojna StativePosadna bojna Turanj

Posadna bojna Duga ResaPosadna bojna Karlovac (300)Posadna željeznička sat - Karlovac

Ožujka 1945.Stožer i stožerna sat - Karlovac1. bojna - Draganić2. bojna - Duga Resa3. bojna - MahičnoPosadna bojna KarlovacPosadna bojna RečicaPosadna bojna JastrebarskoPosadna željeznička sat - Karlovac

Siječnja 1944.Stožer i stožerna sat - GospićSamovozna sat - GospićGorska topnička bitnica - Gospić

IX. djelatna bojna - Gospić [674), zapovjednik: satnik UV-a Oto CseplöXIX. djelatna bojna - Otočac (1.300), zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Mesić, a potombojnik UV-a Stjepan HajdinovićXX. djelatna bojna - Karlobag (600), zapovjednik: bojnik UV-a Zorislav PoićXXXI. djelatna bojna - Medak - Lovinac - Udbina (663), zapovjednik: natporučnikZdenko MuratXXXII. djelatna bojna - Otočac - Perušić (693), zapovjednik: satnik UV-a Stjepan Šprajcod srpnja 1944. dobiva u sastav:XXXIV. djelatnu bojnu - Lički Osik (778), zapovjednik: bojnik Josip FurlanXXXV. djelatnu bojnu - Lovinac (500), zapovjednik: satnik UV-a Rud olf Ritz

IV. Rujna 1944.Stožer, stožerna sat i tri topničke bitnice - Gospić (309)Samovozna sat - GospićIX. djelatna bojna (pet sati) - Baške Oštarije - Karlobag - Pag (668)XIX. djelatna bojna (četiri sati) - B aške Oštarije - Stajnica - Lipice - Babin Potok(669)XX. djelatna bojna - Karlobag (600)XXXI. djelatna bojna - Lički Osik (450)XXXII. djelatna bojna - Perušić (500)XXXIV. djelatna bojna - Lički Osik (700)

pukovnikMirko Zgaga( -13. listopada 1943.)

pukovnik UV-aČiril Čudina(13.listopada1943. - 15.srpnja1944.)

dopukovnik UV-a

30



3 1

XXXV. djelatna bojna (pet sati) - Lovinac (637), zapovjednik: nadsatnik UV-a Ilija Franjo SudarSertić, a zatim bojnik UV-a Miroslav Filipović (15. srpnja - 9. kolovoza

Posadna bojna GospićPosadna bojna Otočac (stožer i pet satnija s 1.207 pripadnika), zapovjednik: satnik 1944.)

UV-a Mate Kramarić dopukovnik UV-aDoknadna bojna Brinje (spominje se i kao XIX. A djelatna bojna, stožer i tri sati sa 675 Delko Bogdanićpripadnika, poslije IV. doknadna bojna), zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Vuković ( 9. kolovoza - listopadaUkupno je u zdrugu bilo 6.415 pripadnika Ustaške vojnice. 1944.)

Listopada 1944. pukovnik UV-aStožer i stožerna sat - Gospić Vladimir Metikoš4. sat Samovozne bojne UV-a - Gospić (listopada 1944. -Brza oklopna sat - Gospić1. bojna (bivša IX. djelatna bojna, 1. - 5. sat) - Gospić

1. prosinca 1944.)

2. bojna (bivša XXXI. djelatna bojna, 6. -9.sat) - Gospić bojnik UV-a3. bojna (bivša XXXII. djelatna bojna, 10. - 13. sat) - Gospić Slavko Hajdinović4. bojna (bivša XXXIV. djelatna bojna, 14. - 18. sat) - Gospić (1. prosinca 1944.5. bojna (bivša XIX. djelatna bojna, 19. - 22. sat) - Otočac6. bojna (bivša XXXV. d jelatna bojna, 23. - 27. sat) - LovinacPosadna bojna Gospić

Posadna bojna Otočac (od studenoga 1944.1. bojna XVIII. zdruga), zapovjednik:satnik UV-a Mile OreškovićPosadna bojna Brinje (postrojena listopada 1944., od studenoga 1944. 2. bojna XVIII.zdruga)Posadna bojna Senj (postrojena listopada 1944., od studenoga 1944. 3. bojna XVIII.zdruga)Posadna bojna Lovinac (postrojena listopada 1944., od studenoga 1944. 4. bojnaXVIII. zdruga)Posadna bojna Udbina (postrojena listopada 1944., ugašena u prosincu 1944.)IV. doknadna bojna Otočac


Veljače 1945.Stožer i stožerna sat - Otočac4. sat Samovozne bojne UV-a - G ospić1. bojna - Gospić (559)2. bojna - Ribnik3. bojna - Karlobag4. bojna - Ratkovica5. bojna - Brinje

- svibnja 1945.)



6. bojna - GospićPosadna bojna Gospić

„Velebitska ustaška bojna" - Karlobag - zapovjednik: zastavnik UV-a Ante VukićMilicijska skupina „Devčić", zapovjednik: satnik UV-a Pavle DevčićIV. doknadna bojna Otočac (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug]

V. Veljače 1944.Stožer, stožerna sat, I. (563] i VII. (462] djelatna bojna premještene s područja Livno- Sinj - Imotski na područje Koprivnice

Travnja 1944.Na području Tuzle ustrojena 19. travnja 1944. „Tuzlanska skupina", odnosno V.djelatni stajaći zdrug - tuzlanska skupina, od:XIV. djelatne bojne (ustrojena od Posadne bojne Kreka sa stožerom i šest sati,od kolovoza 1944. u sastavu XII. zdruga], zapovjednik: natporučnik UV-a MarkoKovačević, a poslije satnik UV-a Viktor CakoXXVIII. djelatne bojne (od svibnja 1944. III. bojna IX. zdruga], zapovjednik: bojnikUV-a Stjepan KučkoXXXVI. djelatne bojne (bivša „Viteška ustaška posadna bojna branioca Kladnja", odkolovoza 1944. u XII. zdrugu] - Kladanj

Posadne bojne Brčko (ustrojena 19. svibnja 1944., a od kolovoza 1944. u XII. zdrugu],zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Perković„Tuzlanska skupina" zdruga bila je pod zapovjedništvom dopukovnika UV-a AvdageHasića, koji je obnašao dužnost zamjenika zapovjednika V. zdruga.

Lipnja 1944.Stožer i stožerna sat - Koprivnica, glavar stožera: satnik UV-a August PogačnikI. djelatna bojnaVII. djelatna bojna - zapovjednik: natporučnik UV-a Stjepan KožićPosadna bojna ĐurđevacPosadna bojna KoprivnicaDoknadna bojna Koprivnica (200]Ukupno je zdrug imao: 53 časnika i 2.621 dočasnika i vojnika.

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Koprivnica5. sat Samovozne bojne UV-a - Koprivnica1. bojna (1. - 4. sat, bivša I. djelatna bojna] - P itomača2. bojna (5. - 8. sat, bivša VII . djelatna bojna] - Novi Grad3. bojna (9. - 12. sat, bivša P osadna bojna Đurđevac i stožer XX. djelatne bojnepremješten tijekom rujna 1944. s područja Karlobaga] - Đurđevac

pukovnik UV-aRafael Boban( - 30.studenoga 1944.]

dopukovnik UV-aStjepan Kožić(30.studenoga 1944. - 1.ožujka 1945.]

32



4. bojna (13 . - 16. sat, bivša Posadna bojna Koprivnica) - Koprivnica5. bojna (17. - 20. sat, bivša XXXVII. djelatna bojna) - Kloštar

Posadna bojna BjelovarPosadna bojna KloštarPosadna bojna Novigrad (Podravski)V. doknadna bojna KoprivnicaNovačka bojna V. zdruga (stožer, 1. - 4. novački sat) - Koprivnica (od studenoga1944. ulazi u sastav V. doknadne bojne)Dočasnički tečaj V. zdruga - zapovjednik: zastavnik UV-a Petar Djeri, a poslijezastavnik UV-a Stjepan Šimunović

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 5. hrvatske jurišne divizije.

Siječnja 1945.Stožer i stožerna sat - Koprivnica5. sat Samovozne bojne UV-a - Koprivnica1. bojna - Koprivnica2. bojna - Đurđevac3. bojna - B jelovar (od siječnja 1945. 1. bojna XXII. zdruga)4. bojna - Novigrad (ustrojena od Posadne bojne Novigrad)

5. bojna - Kloštar (popunjena ljudstvom Posadne bojne Kloštar)Posadna bojna Bjelovar (od siječnja 1945. 2. bojna XXII. zdruga)Pogranična bojna (ustrojena siječnja 1945.) - PitomačaV. doknadna bojna Koprivnica (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)

Od 1. ožujka 1945. V. zdrug je preustrojen u 23. jurišnu pukovniju 5. hrvatske jurišnedivizije.

VI. Ustrojen krajem studenoga 1943.Zdrug ustrojen od 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije na području Posušje -Imotski - Ljubuški

Prosinca 1943.Stožer i stožerna sat - ImotskiI. bojna (ustrojena od I. i II. bojne 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije) -Imotski, zapovjednik: bojnik UV-a Josip MaltarićII. bojna (ustrojena od III. i IV. bojne 1. domobranske dobrovoljačke pukovnije) -Imotski, zapovjednik: satnik UV-a Mate PrimoracIII. bojna (bivša III. djelatna bojna dotada u I. zdrugu) - Livno, zapovjednik: bojnikUV-a Zlatko BednjanacIV. bojna (bivša XXVI. djelatna bojna) - Vrgorac, zapovjednik: satnik UV-a PetarMikrut, a potom satnik UV-a Miro Markotić

pukovnikFranjo Šimić(30. studenoga 1943. -9. kolovoza 1944.)

bojnik UV-a Josip Kurelac(9.kolovoza - listopada1944.)

pukovnik UV-aČiril Čudina(listopada1944. - svibnja1945.)

33



34

Travnja 1944.Stožer i stožerna sat - Vitina

Topovska bitnica - LivnoSamovozna sat - AržanoI. bojna - Mesihovina, a od svibnja 1944. Livno, zapovjednik: satnik UV-a VladimirMajerII. bojna - Aržano, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan KosovićIII. bojna - Omiš, zapovjednik: natporučnik UV-a Slavko DembićIV. bojna - Roško Polje, zapovjednik: bojnik UV-a Zlatko BednjanacDoknadna bojna - Imotski

Rujna 1944.Stožer - ImotskiStožerna sat - ŠestanovacSamovozna sat - ImotskiI. bojna (četiri sati) - LivnoII. bojna (pet sati) - Omiš, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Kosović, a potomnatporučnik UV-a Josip FiškurIII. bojna (tri sati) - Kaštel NoviIV. bojna (pet sati) - Imotski

V. bojna (bivša XXVII. djelatna bojna (tri sati) - Žrnovnica, zapovjednik: satnik UV-aPetar Mikrut (do 15. srpnja 1944.), satnik UV-a Mile BarešićDoknadna bojna ImotskiPosadna sat VrgoracUkupno je zdrug imao 4.500 pripadnika.

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - I motski6. sat Samovozne bojne UV-a - Imotski1. bojna (1. - 4. sat) - Livno2. bojna (5. - 9. sat) - Omiš, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Šlibar3. bojna (10. - 12. sat) - Kaštel Novi, zapovjednik: satnik UV-a Branko Mikulčić, (do25. listopada 1944.), a potom natporučnik UV-a Leo Togonal4. bojna (13. - 17. sat) - Imotski (ugašena krajem listopada 1944.)5. bojna (18. - 21. sat) - SinjVI. doknadna bojna - ImotskiTijekom listopada 1944. dio ljudstva zdruga prelazi u sastav 373. hrvatske pješačkedivizije.

Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 9. hrvatske gorske divizije (osim 3. bojne koja postaje 2. bojna VII. zdruga 10. hrvatske pješačke divizije).



Prosinca 1944.Stožer, stožerna sat, 6. sat Samovozne bojne UV-a, 1. bojna i 2. kombinirana bojna

(ustrojena od ostatka 2. i 5. bojne) - Široki BrijegPosadna bojna BugojnoVI. doknadna bojna - Imotski (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)

VII. 30. listopada 1943.Ustrojena 5. dobrovoljačka pukovnija PTS-a (Dobrovoljna pukovnija PTS-a) sasjedištem stožera u Drnišu i podređenom XVII. djelatnom bojnom Drniš (800),zapovjednik: natporučnik UV-a Jakov Kursar, a potom satnik UV-a Antun Skelec,dotada u IV. zdrugu, koja je podijeljena na I. i II. bojnu.

5. prosinca 1943.5. dobrovoljačka pukovnija PTS-a mijenja ime u VII. stajaći djelatni zdrug.

Siječnja - kolovoza 1944.Stožer i stožerna sat - Drniš - glavar stožera zdruga: bojnik UV-a Mirko Blažević do 3.kolovoza 1944., a potom natporučnik Kopnene vojske Iva n PeršićI. bojna (četiri sati) - Drniš, zapovjednik: satnik UV-a Antun Skelec (do lipnja 1944.),

a potom satnik UV-a Ante NevestićII. bojna (četiri sati) - Perković, zapovjednik: satnik Miro Markotić, a potomnatporučnik UV-a Josip JakovacIII. bojna (četiri sati) - Kijevo, zapovjednik: natporučnik Mijo MatićV. bojna (četiri sati) - Benkovac, zapovjednik: natporučnik UV-a Krešimir KrozorUkupno je zdrug imao 2.800 vojnika.

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Drniš7. sat Samovozne bojne UV-a - Drniš1. bojna (1. - 4. sat) - B adanj, poslije Drniš, zapovjednik: satnik UV-a Matija Bjelobrk2. bojna (5. - 8. sat) - Perković (417), zapovjednik: natporučnik UV-a Stjepan Šprajc3. bojna (9. - 12. sat) - Vrlika, poslije Kijevo4. bojna (13. - 16. sat) - Biograd5. bojna (17. - 20. sat) - BenkovacVII. doknadna bojna - DrnišI. posadna sat - Drniš

Studenoga 1944.Stožer, stožerna sat, 1. i 2. bojna - KninOd 1. i 2. bojne zdruga ustrojena je nova 1. bojna, a 2. bojna ustrojena je od 3. bojne

dopukovnik UV-aEmil Kečet(prosinca 1943.)

o. d. bojnik UV-aMirko Blažević(prosinca 1943. - travnja1944.)

pukovnik UV-aMijo Seletković(travnja - lipnja 1944.)

dopukovnik UV-aEmil Kečet(lipnja - 1. kolovoza1944.)

dopukovnik UV-aTomislav Brajković(2.kolovoza- 30.rujna1944.)

dopukovnik UV-aKrešimir Kuraja(30.rujna- 23.studenoga1944.)

bojnik UV-aPetar Mikrut(23.studenoga 1944 -

siječnja 1945.)

35



VI. zdruga, dok je 5. bojna premještena u sastav X. zd ruga.VII. doknadna bojna - Knin (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)

Ukupno je zdrug imao 1.600 ljudi.Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 10. hrvatske pješačke divizije.

Ožujka 1945.Stožer, stožerna sat, 1. i 2. bojna - Bihać (1000)

Zadarski poluzdrug Siječnja 1944. ustrojeno je Posadno zapovjedništvo Dobrovoljačke pukovnije PTS-aBenkovac (zapovjednik bojnik UV-a Nikola Zelić) koje od sredine 1944. mijenja ime uZadarski poluzdrug sa:Stožer i stožerna sat - Zemunik

Jurišna bojna (1. - 4. jurišna sat) - Vrana - Škabrnja - Sukošan, zapovjednik: satnikUV-a Ivan Bušić6. bojna (21. - 24. sa t) - Novigrad7. bojna (25. - 28. sat) - Novigrad - Ražanac, a poslije MurvicaPod zapovjedništvom dopukovnika UV-a Nikole Zelića, a potom satnika UV-aKrešimira Fržopa

Zadarski poluzdrug ugašen je krajem listopada 1944.

bojnik UV-aMiroslav Markotić

(siječnja - svibnja 1945.)

Vili. Ustrojen kao planirani Ustaški krajiški dobrovoljački zdrug (28. studenoga 1943.), a od 22. travnja 1944. mijenja ime u VIII. stajaći djelatni zdrug.

Svibnja 1944.Stožer i stožerna sat - Hrvatska Kostajnica, glavar stožera: satnik UV-a Josip KučinićI. bojna (bivša VIII. slunjska djelatna bojna) - Vaganac (560), zapovjednik:natporučnik UV-a Davorin MatičićII. bojna (bivša Posadna bojna Petrinja, postrojena početkom svibnja 1944.) -Petrinja (600), zapovjednik: natporučnik Stjepan HajdinovićIII. bojna (bivša XII. djelatna bojna) - Hrvatska Kostajnica, zapovjednik: natporučnikUV-a Mirko Grgeč (do kolovoza 1944.), a potom natporučnik UV-a Zdravko LinićIV. bojna (bivša IV. djelatna bojna) - Bosanski Novi, zapovjednik: bojnik Petar Dujić(do 31. svibnja 1944.), a potom natporučnik UV-a Marko KovačevićI. slunjska posadna bojna - Slunj (od 1. srpnja 1944. ljudstvo za popunu I. bojnezdruga)Posadna sat Glina (288), zapovjednik: poručnik UV-a Luka Cvetković

Rujna 1944.Stožer i stožerna sat - Hrvatska Kostajnica (199)

dopukovnik UV-aIvan Hrčko(28. studenoga 1943.- 31. svibnja 1944.)

bojnik UV-aPetar Dujić(31. svibnja - studenoga1944.)

bojnik UV-a Josip Kurelac(studenoga 1944. -

svibnja 1945.)

36



I. bojna (1. - 4. sat] - Bosanska Dubica, poslije Vaganac (790)II. bojna (5. - 8. sat} - Petrinja (600)

III. bojna (9. - 12. sat) - Hrvatska Kostajnica (739)IV. bojna (13. -16. sat) - Bosanska Krupa, poslije Divuša (699)V. bojna (17. - 20. sat) - Cazin (56 6), zapovjednik: satnik UV-a Tomo Masarini (dokolovoza 1944.), a potom natporučnik UV-a Ante AlivojvodićPosadna bojna Drežnik (stožer, 1. i 2. sat, 325 vojnika) - VaganacPosadna bojna Glina (ustrojena od Posadne sati Glina, 462 vojnika) - PetrinjaDoknadna bojna - Bihać (500), zapovjednik: satnik Nikola BabićUkupno je u zdrugu bilo 4.880 vojnika, dočasnika i časnika UV-a.

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Hrvatska Kostajnica, glavar stožera: natporučnik UV-a HermanMarkotić, a potom satnik UV-a Ivan Sladović1. bojna - Vaganac, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kurelac2. bojna - Petrinja (od 1 9. prosinca 1944. u XIX. zdrug)3. bojna - Hrvatska Kostajnica, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivica Stajčević4. bojna - Bosanski Novi, zapovjednik: natporučnik UV-a Zlatko Hercigonja5. bojna - Cazin (od 19 . prosinca 1944. u XIX. zdrug), zapovjednik: satnik UV-a IdrizDelić6. bojna - RovinePosadna bojna Drežnik - VaganacPosadna bojna Glina - Petrinja (od studenoga 1944. u XIX. zdrug)Posadna bojna Sana - Kostajnica/Bosanska Dubica (postrojena listopada 1944., augašena u prosincu 1944.)VIII. doknadna bojna - Bihać


Veljače 1945.Stožer i stožerna sat - Hrvatska Kostajnica1. bojna - Bihać2. bojna (ustrojena od Posadne bojne Drežnik) - Petrinja3. i 4. bojna - d už prometnice Hrvatska Kostajnica - Bosanski NoviVIII. doknadna bojna - Bihać (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)

IX. Ustrojen je 21. travnja 1944. kao IX. hercegovački ustaški zdrug.

Svibnja 1944.Stožer i stožerna sat - MostarI. bojna (bivša V. bojna II. prometnog zdruga UV-a) - Gabela, zapovjednik:

dopukovnik UV-a

Krešimir Kuraja(21. travnja - 30. rujna1944.)

37



38

natporučnik UV-a Ivan ŠlatII. bojna (bivša II. bojna II. prometnog zdruga UV-a] - Makarska

III. bojna (bivša XXVIII. dj elatna bojna, do svibnja 1944. u sastavu „Tuzlanskeskupine" V. zdruga) - Trebinje, zapovjednik: natporučnik UV-a Srećko Jukić, a poslijesatnik UV-a Branko ŠiftarPosadna bojna MakarskaPosadna bojna GackoPosadna bojna HutovoDoknadna bojna - MostarUkupno je zdrug brojio oko 4.000 pripadnika.

dopukovnik UV-aVladimir Majer

(30. rujna 1944. - svibnja1945.)

Rujna 1944.Stožer i stožerna sat - MostarI. bojna (1. - 4. sat) - GabelaII. bojna (5. - 8. sat) - PromajnaIII. bojna (9. - 12. sat) - Grabova VrelaIV. bojna (13. - 16. sat) - TasovčićiV. bojna (17. - 20. sat, ustrojena od XXI. djelatne bojne) - Ostrožac, zapovjednik:natporučnik Emil MajićPosadna bojna Makarska

Posadna bojna GackoPosadna bojna HutovoDoknadna bojna - Mostar

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Mostar1. bojna (1. - 4. sat) - Gabela2. bojna (5. - 8. sat) - Makarska3. bojna (9. -12. sat) - Grabova Vrela4. bojna (13. - 16. sat) - Tasovčići5. bojna (17. - 20. sat) - OstrožacPosadna bojna MakarskaPosadna bojna GackoPosadna bojna HutovoIX. doknadna bojna - MostarTijekom teških borbi u listopadu 1944. 3. i 4. bojna zdruga pretrpjele su teškegubitke, a ukupno brojno stanje zdruga iznosilo je 2.500 vojnika. Zdrug je popunjenpripadnicima postrojbi lokalnih ustaških milicija tako da je u prosincu 1944. ponovnobrojio oko 4.000 pripadnika. Istodobno su posadne bojne zdruga (Makarska, Gacko iHutovo) iskorištene za popunu bojni zdruga.



Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 9. hrvatske gorske divizije.

Siječnja 1945.Mijenja ime u IX. pohodni djelatni zdrug.Stožer i stožerna sat - Bijelo Polje1. bojna - Blagaj2. bojna - Široki Brijeg3. bojna - Nevesinje4. bojna - MostarIX. doknadna bojna (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug]

X. Ustrojen je 17. lipnja 1944. od I. prometnog zdruga UV-a.

Kolovoza 1944.Kao sjedište stožera zdruga određena je Banja Luka, međutim, ubrzo je stožer zdrugapremješten u Zagreb.Stožer i stožerna sat - Za greb, glavar stožera: satnik UV-a Ivo C iglenečkiSamovozna sat - ZagrebI. bojna - Zagreb, a potom VukovarII. bojna - Bjelovar

III. bojna - ZemunIV. bojna - Banja LukaV. bojna - Sv. Ivan ZelinaVI. bojna - Velika GoricaVII. bojna - Krapinske ToplicePopunidbena sat - ZagrebUkupno je zdrug imao 3.500 vojnika, dočasnika i časnika UV-a.

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Zagreb Jurišna bojna (1. - 4. jurišna sat, od prosinca 1944. u sastavu XV. zdruga] - Zagreb,zapovjednik: bojnik UV-a Ventura Baljak1. bojna - Andrijevci (1. - 4. sat]2. bojna - Bj elovar (5. - 8. sat]3. bojna - Zemun (9. - 12. sat]4. bojna - Banja Luka (13. - 16. sat]5. bojna - Turopolje (17. - 20 . sat, od studenoga 1944. u sastavu XV. zdruga]6. bojna - Velika Gorica (21 . - 24. sat, od studenoga 1944. u sastavu XV. zdruga]

7. bojna - Pregrada (25. - 28. sat, od studenoga 1944. u sastavu XV. zdru ga]8. bojna - B osanski Šamac (29. - 32. sat]9. bojna - Zagreb (33. - 36. sat]

dopukovnik UV-aVilim Grulich(17. lipnja 1944. -

dopukovnik UV-aPetar Dujić( - siječnja 1945.]

o. d. nadsatnik UV-a

Marko Lepoglavec(siječnja - 15. ožujka1945.]

dopukovnik UV-aMarijan Jošić(15. ožujka - svibnja1945.]

39



10. bojna - Zagreb (37. - 40. sat)Posadna bojna Banja Luka

Posadna bojna Kotor Varoš (700), zapovjednik: natporučnik UV-a Juraj MartićPosadna bojna Derventa (od studenoga 1944. u sastavu XVI. zdruga)Doknadna bojna - Zagreb (od studenoga 1944. u sastavu XV. zdruga)


Siječnja 1945.Stožer i stožerna sat - Zagreb - glavar stožera: dopukovnik UV-a Marijan Jošić (do 15.ožujka 1945.), a potom nadsatnik UV-a Zdenko Metikoš1. bojna - Zagreb2. bojna - Banja Luka3. bojna - Sveta KlaraPosadna bojna Banja Luka (ugašena u siječnju 1945., a ljudstvo za popunu 2. bojne)Posadna bojna Kotor Varoš (ugašena u siječnju 1945., a ljudstvo za popunu 1. bojne)

XI. Ustrojen je 17. lipnja 1944. od II. prometnog zdruga UV-a.

Srpnja 1944.

Kao privremeno sjedište stožera određen je Travnik, a potom stožer i stožerna satprelaze u Sarajevo.Stožer i stožerna sat - Sarajevo, glavar stožera: satnik UV-a Dragutin NovakI. bojna (1. - 4. sat) - StambulčićII. bojna (5. - 8. sat) - Doboj, zapovjednik: natporučnik UV-a Zvonimir KurajaIII. bojna (9. - 13. sat) - Banja LukaIV. bojna (14. - 17. sat) - ZenicaUkupno je zdrug imao 3.220 vojnika, dočasnika i časnika UV-a.

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Sarajevo1. bojna (1. - 4. sat) - Stambulčić, a od prosinca 1944. u Visokom2. bojna (5. - 8. sat) - Doboj, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Kralj3. bojna (9. - 13. sat) - Banja Luka, zapovjednik: bojnik UV-a Silvio Ivanović4. bojna (14. - 17. sat) - Zenica - Kakanj5. bojna (18. - 21. sat) - Bugojno6. bojna (22. - 25. sat, bivša Kup reška ustaška bojna, od prosinca 1944. u XV. zdrug) -Travnik, zapovjednik: satnik UV-a Ivan DujmovićII. željezničarska stražarska bojna UV-a - Lupljanica, zapovjednik: natporučnik UV-aSlavko Ratković

dopukovnik UV-aAnte Matković(17. lipnja 1944. - svibnja1945.)

40



Od 1. prosinca 1944. zdrug je u sastavu 8. hrvatske pješačke divizije, a od 1. ožujka 1945. prelazi u sastav 17. hrvatske pješačke divizije.

XII. Ustrojen je u srpnju 1944.

Kolovoza 1944.Stožer i stožerna sat - TuzlaXIV. djelatna bojna (četiri sati, do svibnja 1944. u sastavu „Tuzlanske skupine" V.zdruga) - Lukavac, zapovjednik: satnik UV-a Viktor CakoXXV. djelatna bojna (pet sati) - Gračanica, zapovjednik: bojnik UV-a Ibrahim Pirić-Pjanić, a poslije satnik UV-a I van ToromanovićXXXVI. viteška djelatna bojna branioca Kladnja (pet satova) - KladanjXXXIX. djelatna bojna (pet sati) - Bosanski Šamac, zapovjednik: natporučnik UV-aZvonimir Korenički (do rujna 1944.), a potom natporučnik UV-a Rudolf SchnurePosadna bojna BrčkoPosadna bojna Odžak

Listopada 1944.Stožer i stožerna sat - Tuzla1. bojna (1. - 4. sat, bivša XIV. djelatna bojna) - L ukavac, zapovjednik: natporučnik

UV-a Mustafa Jakubović2. bojna (5. - 9. sat, bivša XXXVI. djelatna bojna) - Kladanj3. bojna (10. - 14 . sat, bivša Posadna bojna Odžak) - Zvornik, zapovjednik:natporučnik UV-a Zvonimir Korenički4. bojna (15. - 18 . sat, bivša Posadna bojna Brčko) - Brčko5. bojna (19, - 23. sat, bivša XX V. djelatna bojna) - Gračanica, zapovjednik:natporučnik UV-a Vinko Böhm6. bojna (24. - 27. sat, novoustrojena) - Donja Mahala7. bojna (28. - 31. sat, novoustrojena) - Dubrava, zap ovjednik: satnik UV-a Ivan GrgićPosadna bojna GradačacPosadna bojna Županja (od prosinca 1944. u XIII. zdrugu)od XXXIX. djelatne bojne postrojena Posadna bojna Bosanski Šamac, zapovjednik:natporučnik UV-a Drago ČorlukaBrojno stanje zdruga bilo je 4.000 vojnika, dočasnika i časnika UV-a.


Prosinca 1944.

Stožer i stožerna sat - Brčko1. bojna - Brčko2. bojna - Kladanj

dopukovnik UV-aAvdaga Hasić(srpnja 1944. - 10.prosinca 1944.)

dopukovnik UV-aSlavko Cesarie(10. prosinca 1944. -siječnja 1945.)

dopukovnik UV-aPetar Dujić(siječnja - veljače 1945.)

bojnik UV-aDragutin Vudy(veljače - svibnja 1945.)

41



3. bojna - (bivša Posadna bojna Gradačac) - Gradačac4. bojna - Gračanica od veljače 1945. u Doboju5. bojna - Brčko6. bojna - Bosanski Šamac (bivša Posadna bojna Bosanski Šamac)7. bojna - Bosanski Šamac

XIII. Ustrojen je 2. studenoga 1944.

Studenoga 1944.Stožer i stožerna sat - Privlaka, a potom Vinkovci1. bojna (1. - 4. sat, bivša 6. bojna II. zdruga) - Vinkovci, zapovjednik: satnik UV-aIvan Podolski2. bojna (5. - 8. sat, bivša Posadna bojna Vinkovci iz II. zdruga) - Vinkovci,zapovjednik: satnik UV-a Karlo Maras3. bojna (9. - 12 . sat, bivša Posadna bojna Županja iz XII. zdruga), zapovjednik:natporučnik UV-a Stjepan JelčićPosadna bojna Đakovo, od prosinca 1944. - 4. bojna (13. - 16. sat), zapovjednik:natporučnik UV-a Franjo FurlanDoknadna bojna - Vinkovci, od prosinca 1944. - 5. bojna (17. - 20. sat), zapovjednik:satnik UV-a Antun Skelec


dopukovnik UV-aPetar Pavić

dopukovnik UV-aZorislav Poić

XIV. Ustrojen je 2. studenoga 1944.

Studenoga 1944.Stožer i stožerna sat - Nova GradiškaI. željezničarska stražarska bojna UV-a (stožer i sedam satova) - Nova Gradiška,zapovjednik: satnik UV-a Mirko TruntićDoknadna željezničarska stražarska bojna (iz sastava Kopnene vojske) - NovaGradiška Moslavačka posadna bojna u Ivanić-Gradu (šest satova), dotada u sastavuZagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga, zapovjednik: nadsatnik UV-a Josip Hiibl(do 19. prosinca 1944.), a potom satnik UV-a Ivan BiserPosadna bojna Pleternica (od 21. prosinca 1944., dotada u sastavu II. zdruga)


Travnja 1945.Stožer i stožerna sat - Sisak1. bojna (1. - 6. sat, bivše I. željezničarska stražarska bojna UV-a i Doknadna

bojnik UV-aVladimir Ilik

42



željezničarska stražarska bojna) - Sesvete2. bojna (7. - 12. sat, bivše Moslavačka posadna bojna i Posadna bojna Pleternica) -Kutina

XV. Ustrojen je 10. studenoga 1944. od Zapovjedništva prometnih zdrugova UV-a.

Studenoga 1944.Stožer i stožerna sat - ZabokSamovozna sat (ustrojena od Samovozne sati Z apovjedništva prometnih zdrugovaUV-a) - Zabok1. bojna (1. - 4. sat, bivša V. bojna X. zdru ga) - Donja Bistrica - Zlatar Bistrica -Breznički Hum2. bojna (5. - 8. sat, bivša VI. bojna X. zd ruga) - Krapinske Toplice - Zabok - DonjaStubica3. bojna (9. - 12. sat, bivša VII. bojna X. zdruga) - Pregrada - Desinić - Vinagora4. bojna (13. - 16. sat, bivša Doknadna bojna X. zdruga) - Donja Stubica5. bojna (17. - 20 . sat, bivša III. doknadna opkoparska bojna Kopnene vojske)6. bojna (21. - 24. sat, bivša Ku preška bojna, dotada u sastavu XI. zdruga) - StubičkeToplice7. bojna (25. - 28. sat bivša Jurišna bojna X. zdruga od prosinca 1944.)


29. travnja 1945.Zdrug je ugašen, a od njegovih ostataka postrojena je 26. pješačka pukovnija.

bojnik UV-aMarko Mihaljević

XVI. Ustrojen je 10. studenoga 1944.

Studenoga 1944.Stožer i stožerna sat - Derventa1. bojna(1.- 4. sat, bivša Posadna bojna Brod) - Brod na Savi2. bojna (5. - 8. sat, bivša I I. željezničarska stražarska bojna Kopnene vojske) - Doboj3. bojna (9. -12.sat, bivša Posadna bojna Derventa) - Derventa, zapovjednik:natporučnik UV-a Šime Sekulić


Travnja 1945.

Stožer i stožerna sat - Derventa Jurišna bojna (1. - 4. jurišni sat, novoustrojena) - Derventa1. bojna (1. - 4. sat) - Derventa

bojnik UV-aĐuro Tomić

43



2. bojna (5. - 8. sat) - Doboj3. bojna (9. - 12. sat) - Derventa4. bojna (13. - 16 . sat, novoustrojena) - Doboj5. bojna (17. - 20 . sat, novoustrojena) - DobojUstaška sat Plehan

XVII. Ustrojen je 10. studenoga 1944.

Studenoga 1944.Stožer i stožerna sat - Ogulin, od veljače 1945. Plaški1. bojna (1. - 4. sat, bivša 4. bojna III. zd ruga) - Plaški2. bojna (5. - 10. sat, bivša P osadna bojna Ogulin iz III. zdruga i 5. bojna II. posadnogzdruga kopnene vojske)3. bojna (11. - 14. sat, bivša P osadna bojna Vrbovsko, odnosno Goranska ustaškabojna iz III. zdruga)4. bojna (15. - 17. sat, bivša Posadna bojna Sušak iz III. zdruga, od ožujka 1945. uXXIII. zdrugu)5. bojna (18. - 21. sat, bivša Posadna bojna Ozalj iz III. zdruga)Posadna bojna JurjevoNovačka sat - Ogulin (od 15. veljače 1945. u XXI. doknadni zdrug)


Travnja 1945.Zdrug je ugašen, a od njegovih postrojbi ustrojene su 28. i 29. pješačka pukovnija 13.hrvatske pješačke divizije na području Generalski Stol - Duga Resa.

bojnik UV-aBlaž Jurković(studenoga 1944. -12. ožujka 1945.)

bojnik UV-aVinko Ferček(12. ožujka 1945. - )

o. d. bojnik UV-a Josip Sušić(12. ožujka - travnja1945.)

XVIII. Ustrojen je 10. studenoga 1944.

Studenoga 1944.Stožer i stožerna sat - Otočac, glavar stožera: bojnik UV-a Ivan Lilić1. bojna (1. - 4. sat, bivša Posadna bojna Otočac iz IV. zdruga) - Otočac, zapovjednik:natporučnik UV-a Zdenko Murat2. bojna (5. - 8. sat, bivša Posadna bojna Brinje iz IV. zdruga) - Brinje, zapovjednik:natporučnik UV-a Josip Smolčić3. bojna (9. - 12. sat, bivša Posadna bojna Senj iz IV. zdruga) - Senj, zapovjednik:satnik UV-a Ivan Sertić4. bojna (13. - 16. sat, bivša Posadna bojna Lovinac) - Lovinac, zapovjednik:

natporučnik UV-a Luka Marković


bojnik UV-aSlavko Hajdinović(10. studenoga -1. prosinca 1944.)

dopukovnik UV-aKrešimir Kuraja(1. prosinca 1944. -svibnja 1945.)

44



Veljače 1945.Stožer i stožerna sat - Otočac [120], glavar stožera: bojnik UV-a Ivan Lilić1. bojna (1. - 4. sat) - Otočac (557), zapovjednik: natporučnik UV-a Zdenko Murat2. bojna (5. - 8. sat) - Otočac (1017), zapovjednik: natporučnik UV-a Josip Smolčić3. bojna (9. - 12. sat) - Ogulin (824), zapovjednik: satnik UV-a Ivan Sarić4. bojna (13. - 16. sat, od ožujka 1945. 4. bojna XXIII. zdruga) - Senj - Karlobag (425),zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Vuković5. bojna (17. - 20. sat) - Otočac (571), zapovjednik: satnik UV-a Mile OreškovićUstaška milicijska skupina „Jurković" - na području Otočca (161)Ukupno je zdrug imao 3.605 vojnika, časnika i dočasnika.

XIX. Ust ro jen je 19. s tudenoga 1944.

Studenoga 1944.Stožer i stožerna sat - Petrinja1. bojna (1. - 4. sat, bivša Posadna bojna Sisak koja je ustrojena u stud enome 1944.od dviju satnija 6. bojne XV. zdruga) - Sisak2. bojna (5. - 8. sat, bivša 2. bojna VIII. zdruga) - Petrinja, zapovjednik: satnik UV-aIvan Holub3. bojna (9. - 12. sat, bivša 5. bojna VIII . zdruga) - Petrinja, zapovjednik: satnik UV-aIdriz DelićPosadna bojna Glina


Veljače 1945.Stožer i stožerna sat - P etrinja1. bojna (1. - 4. sat) - Sisak2. bojna (5. - 8. sat) - Petrinja3. bojna (9. - 12. sat) - Petrinja, zapovjednik: natporučnik UV-a Zlatko FindrikPosadna bojna GlinaUkupno je zdrug imao oko 3.000 vojnika, dočasnika i časnika UV-a.

Travnja 1945. zdrug iz 4. hrvatske pješačke divizije prelazi u 18. hrvatsku jurišnu diviziju.

dopukovnik UV-aEugen Starešinić(19. studenoga 1944. -svibnja 1945.)

XX. Ustrojen je 22. prosinca 1944. od Zagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga i ulazi u sastav 2. hrvatske pješačke divizije.

Prosinca 1944.Stožeri stožerna sat - ZagrebSamovozna sat - Zagreb

pukovnik Josip Turkalj

pukovnik UV-a Juco Rukavina

45



46

Ustaška lovačka bojna (1. - 4. lovačka sat, ugašena 1. veljače 1945.) - Zagreb1. bojna (1. - 4. sat) - Zagreb2. bojna (5. - 8. sat) - Marija Bistrica, zapovjednik: satnik UV-a Mate Brzica3. bojna (9. - 12. sat) - Zlatar4. bojna (13. - 16. sat) - Samobor5. bojna (17. - 20. sat, bivša Stražarska bojna) - Zagreb6. bojna (21. - 24. sat, bivša Posadna bojna Velika Gorica)7. bojna (25. - 28. sat, bivša Pričuvna bojna) - Zagreb, zapovjednik: dopukovnik UV-aMatija CrnkoDoknadna bojna (29. - 31. doknadni sat) - ZagrebPočasna bojna „5.XII.1918." - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kartalija

Veljače 1945.Stožer i stožerna sat - ZagrebSamovozna sat - Zagreb1. bojna (1. - 4. sat) - Velika Gorica2. bojna (5. - 8. sat) - Marija Bistrica3. bojna (9. - 12. sat) - Marija Bistrica4. bojna (13. - 16 . sat) - Velika Gorica - Novo Selo - Lekenik5. bojna (17. - 20. sat) - Zagreb6. bojna (21. - 24. sat) - Velika GoricaDoknadna bojna (25. - 27. doknadni sat) - Zagreb (od 15. veljače 1945. uXXI.doknadni zdrug)Počasna bojna „5.XII.1918." - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kartalija

Travnja 1945.Stožer i stožerna sat - ZagrebSamovozna sat - Zagreb1. bojna(1. -4.sat) - Remetinec2. bojna(5.- 8. sat) - Kašina, zapovjednik: natporučnik UV-a Nikola Gložinić3. bojna (9. - 12. sat) - Zlatar, zapovjednik: bojnik UV-a Mate Brzica4. bojna (13. - 16. sat) - Turopolje5. bojna (17. - 20. sat) - Velika Gorica, zapovjednik: satnik UV-a Stjepan Crnički6. bojna (21. - 24 . sat) - Velika GoricaPosadna bojna KustošijaPosadna bojna TrnavaPosadna bojna Podsused, zapovjednik: satnik UV-a Tomislav MasariniPočasna bojna „5.XII.1918." - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kartalija

29. travnja 1945.Zdrug je ugašen, a od njegovih postrojbi ustrojene su 26. i 27. pješačka pukovnija 2.hrvatske pješačke divizije.



XXI.doknadni

Ustrojen je 3. veljače 1945., od travnja 1945. Ustaški nastavni zdrug.

Na temelju zapovijedi Stožera UV-a od 21. prosinca 1944. svi stajaći djelatni zdrugoviUV-a trebali su do 15. veljače 1945. raspremiti svoje doknadne bojne (ili drugedoknadne i novačke postrojbe) te s obučenim ljudstvom popuniti postojeće bojnezdrugova, a neobučeno ljudstvo trebalo je uputiti na izobrazbu u XXI. zdrug. Novacikoji su već bili prikupljeni u XX. zdrugu trebali su biti predani XXI. zdrugu do 25.siječnja 1945.Stožer i stožerna sat - glavar stožera: bojnik UV-a Vinko Ferček (do 12. 3.1945.), apotom bojnik UV-a Antun MatkovićStožer i stožerna sat - Zagreb1. bojna (1. - 4. doknadna sat, bivša I . doknadna bojna I. zdruga) - Zagreb2. bojna (5. - 8. d oknadna sat, bivša II. doknadna bojna II. zdruga) - Zagreb3. bojna (9. - 12. doknadna sat, bivša I II. doknadna bojna III. zdruga) - Zagreb4. bojna (13. - 16 . doknadna sat, bivša IV. doknadna bojna IV. zdruga) - Zagreb5. bojna (17. - 20. d oknadna sat, bivša V. doknadna bojna V. zdruga) - Zagreb6. bojna (21. - 24. d oknadna sat, bivša VI. doknadna bojna VI. zdruga) - Zagreb7. bojna (25. - 28. doknadna sat, bivša VII. doknadna bojna VII. zdruga) - Zagreb8. bojna (29. - 32. doknadna sat, bivša VIII. doknadna bojna VIII. zdruga) - Zagreb9. bojna (33. - 36. doknadna sat, bivša IX. doknadna bojna IX. zdruga) - Z agreb

10. bojna (37. - 40. doknadna sat, bivša Doknadna bojna XX. zdruga i Novačka satOgulin) - Zagreb

Zdrug ulazi u sastav 16. hrvatske doknadne divizije.

bojnik UV-aSilvio Ivanović

XXII. Ust ro jen je 3 . s ij ečnja 1945.

Stožer i stožerna sat - Bjelovar1. bojna (1. - 4. sat, bivša 3. bojna V. zd ruga) - Bjelovar2. bojna (5. - 8. sat, bivša Posadna bojna Bjelovar) - Bjelovar3. bojna (9. - 12. sat, od d ijela 2. bojne XV. zdruga) - Bjelovar4. bojna (13. - 16 . sat, od pripadnika ustaškog stožera i logora na području Bjelovara)- BjelovarPosadna bojna Garešnica (tijekom ožujka 1945. u postrojavanju) - Garešnica

Zdrug ulazi u sastav 5. hrvatske jurišne divizije.

bojnik UV-aAnte Žličarić

XXIII.

(Primorski)

Ustrojen je 7. ožujka 1945.

Postrojavanje zdruga započelo je u Zagrebu s oko 1.000 vojnika 31. siječnja 1945. odljudstva iz IV., XV., XVIII. i XX. zdruga te Stožerne bojne Zapovjedništva prometnih

bojnik UV-a Jerolim Katić

47



zdrugova i 3. bojne Brzog zdruga. Sve navedene postrojbe trebale su za postrojavanjeXXIII. zdruga odvojiti do 150 vojnika.Stožer i stožerna sat - Sušak, glavar stožera: natporučnik UV-a Antonio Čorić

1. bojna (1. - 4. sat, bivša 4. bojna XVII. zdruga) - Senj, a 2. sat na Krku2. bojna (5. - 8. sat) - Novi - Crikvenica3. jurišna bojna (9. - 12. jurišna sat) - Pag4. bojna (13. - 1 6. sat, bivša 4. bojna XVIII. zdruga) - Senj - Karlobag - Pag,zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan VukovićPosadna bojna KraljevicaPosadna bojna Rab

Zdrug ulazi u sastav 11. hrvatske pješačke divizije.

Brzizdrug

21. prosinca 1944. s kompletnom opremom i ljudstvom preveden je iz Kopnene vojske u UV.

Stožer i stožerna sat - Dugo SeloTopovska bitnica - BožjakovinaOpkoparska sat - Dugo SeloRadionička sat - Dugo Selo1. bojna (1. i 2. konjanička sat te 7. samovozna sat) - Du go Selo

2. bojna (3. i 4. konjanička sat te 8. samovozna sat) - Božjakovina3. bojna (5. i 6. konjanička sat te 9. samovozna sat, ustrojena 3. siječnja 1945.) - DugoSeloUkupno je u zdrugu bilo 2.500 vojnika, časnika i dočasnika.

pukovnikAurei Schlacher

Doknadnisamovozni

zdrug

Ustrojen je 15. prosinca 1944. od Samovozne bojne Stožera UV-a.

Stožer, stožerna samovozna sat, samovozna radionica, pokretna radionica, 1 . i 2.samovozna sat, 3. oklopna sat i 4. mješovita sat - ZagrebZdrug je ustrojen s c iljem provedbe obuke vozača samovoza, motocikala, oklopnihvozila te opkopara i dojavnika oklopnih postrojbi.

bojnik UV-aStjepan Milinković

*UV - Ustaška vojnica

48



IZVORI:NARA (Record Group 226 OSS Intelligence reports):Dokumenti: 009611,109034,109636,109655,110433 i 126034

NARA (Record Group 242):T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske) - dokumenti: 80 i 89T 175 rola 120 (dokumenti SS-ove divizije „Handžar") - dokumenti: 822 i 845T 311 rola 184 (dokumenti Vojne skupine F) - dokumenti: 250 i 1141T 311 rola 185 (dokumenti Vojne skupine F) - dokumenti: 330 i 1530T 314 rola 1544 (dokumentiLX1X.zbora) - dokumenti: 55 i 251T 314 rola 1545 (dokumentiLXIX.zbora) - dokumenti: 421, 772, 776, 788, 834, 835, 836, 837,838, 926, 927,928, 929, 930, 931,932 i 933T 314 rola 1546 (dokumentiLXIX.zbora) - dokumenti: 264, 445, 446, 461, 462, 463 i 464T 314 rola 1547 (dokumentiLXIX.zbora) - dokument: 888T 314 rola 1548 (dokumentiLXIX.zbora) - dokumenti: 690 i 1092T 315 rola 1295 (dokumenti 114. lovačke divizije) - dokument: 872 i 874T 315 rola 1555 (dokumenti 187. pričuvne divizije) - dokumenti: 437,438, 517, 731, 732, 733, 734, 735, 736, 737, 738,924 i 989T 315 rola 1556 (dokumenti 187. pričuvne divizije) - dokument: 554T 315 rola 2154 (dokumenti 369. pješačke divizije) - dokument: 1382T 315 rola 2156 (dokumenti 369. pješačke divizije) - dokumenti: 636,1388 i 1468

VA, NDH: k 114c 14/10-1, k. 114c 15/10-1, k. 114c 21/5-1, k. 114c 22/5-1, k. 114b 6/8-1, k 114b 13/6-1, k. 114b 18/6-1, k. 114b 19/7-1,

k. 114b 22/7-1, k. 114b 26/6-1, k. 114b 28/7-1, k. 114b 34/6-1, k. k 114b 44/5-2, k. 114i 7/18-1, k. 114i 55/13 - 1, k. 114j 2/21-10, k.114j 9/27-1, k. 114j 16/21-1, k. 114j 24/27-1, k. 114j 34/27-1.

Stališne zapoviedi Stožera Ustaške vojnice:- od 12. veljače 1944. do 2 8. listopada 1944. (preslike izvornika u vlasništvu autora)

KNJIGE I ČLANCI:

Barić, Nikica „Ustaše na Jadranu", Zagreb, 2012., str. 205. - 242.Colić, Mladen „Oružane formacije NDH na granici prema Srbiji i u Srbiji (Sandžaku i Sremu) 1941. - 1944. godine",Zbornik Narodnooslobo- dilački rati socijalistička revolucija u Srbiji, Beograd, 1971., str. 457. - 476.Colić, Mladen „Oružane snage NDH u Bosni i Hercegovini 1942. - 1943."Zbornik AVNOJ i narodnooslobodilačka borba u Bosni i Hercegovini1942.- 1943., Beograd, 1974., str. 345. - 360.Colić, Mladen „Oružane formacije NDH u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941. - 1945."Zbornik Sjeverozapadna Hrvatska u narodnooslobodi- lačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji, Varaždin, 1976., str. 1037. - 1054.Colić, Mladen „Oružane formacije NDH u Slavoniji 1941. - 1945."Zbornik Historijskog instituta Slavonije i Baranje, br. 13, Slavonski Brod,1976., str. 209. - 243.Colić, Mladen „Oružane formacije NDH u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu 1941. - 1945"Vojno-historijskiglasnik 3/1979.,Beograd, 1979., str. 151. - 184.Dragojlov Fedor „Der Krieg 1941. - 1945. auf dem Gebiete des unabhängigen Staates Kroatien", Allgemeine Schweizer Militärzeitschrift,1956., str. 345. - 364., 425. - 449. i 509. - 523.Slavica, Nikola „Formiranje i razvoj ustaških i domobranskih jedinica u sjevernoj Dalmaciji",Zbornik Instituta za historiju radničkog pokreta Dalmacije, br. 4., Split, 1978., str. 885. - 894.

49



POGLAVNIKOVI TJELESNI SDRUGOVI (PTS)

Poslije preustroja PTS-a koji je dovršen 1. rujna 1943. (detaljan prikaz naveden u knjizi „Ustaška vojnica 1"), isti je u opisanom ustroju djelovao do prosinca 1943., a potom je proveden novi preustroj PTS-a. Prema navedenom ustroju iz prosinca1943. PTS je imao sljedeći sastav:

- zapovjednik PTS-a: pukovnik UV-a Ante Moškov- pobočnik zapovjednika PTS-a: poručnik UV-a Ivo Babić- glavar stožera PTS-a: bojnik UV-a Slavko Gvozdić- Stožer PTS-a (Zagreb):- vodni odjel - glavar: natporučnik UV-a Ivan Stanišić- opskrbni odjel - glavar: satnik UV-a Stjepan Butorac- izvještajni odjel- nastavno-izobrazbeni odjel - glavar: natporučnik UV-a Branko Petras- odgojni odjel - glavar: satnik UV-a Nikola Šabić- osobni odjel - glavar: dopukovnik UV-a Filip Krpan

- dušobrižnik PTS-a: dopukovnik UV-a Akif Handžić- zdravstveni izvjestitelj: bojnik UV-a dr. Hinko Kovačić- veterinarski izvjestitelj: natporučnik UV-a Dragutin Tončić- pravosudni izvjestitelj: bojnik UV-a dr. Vladimir Cicak- gospodarski ured:- s pekarskom sati- s mesarskim vodom- sa skladištem odjeće i obuće- sa skladištem hrane i vojne opreme- sa skladištem oružja i streljiva- Stožerna sat PTS-a (Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Roman Blaško- izvidnički vod (motocikli)- dojavni vod- glasnički vod

- opkoparski vod- stražarski vod

50



- Ratni sud PTS-a (Zagreb) - predsjednik: bojnik UV-a dr. Vladimir Cicak- Sigurnosna služba Poglavnika (Zagreb):- zapovjednik: pukovnik UV-a Ivan Kirin- odjel izvidnika - nadzornik izvidnika: Mirko Wergles- odjel redarstvenika- izvještajni odjel- opći odjel - glavar: nadsatnik UV-a Ilija Perušinas odsjecima: općim, osobnim i opskrbnimNeposredno osiguranje Poglavnika obuhvaćalo je 200 pripadnika.- 1. pješačka pukovnija PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Vilim Gredelj- stožer pukovnije (Varaždin)- I. bojna (1., 2. i 3. pješačka satte 4. strojopuščana sat, Ludbreg) - zapovjednik: bojnik UV-a Krunoslav Devčić- II. bojna (5., 6. i 7. pješačka sat te 8. strojopuščana sat, Novi Marof) - zapovjednik: satnik UV-a Zvonimir Dončević- III. bojna (9., 10. i 11. pješačka sat te 12. strojopuščana sat, Ivanec - Lepoglava) - zapovjednik: bojnik UV-a Branko

Nalis- IV. bojna (15., 16. i 17. pješačka sat te 18. strojopuščana sat, Varaždin)- 13. stožerna sat (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara)- 14. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)- laki pješački povoz- 2. pješačka pukovnija PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Juraj Bobinac- stožer pukovnije (Osijek)- I. bojna (1., 2. i 3. pješačka sat te 4. strojopuščana sat, Osijek)- II. bojna (5., 6. i 7. pješačka sat te 8. strojopuščana sat, Vraždin), zapovjednik: satnik UV-a Ivan Klarić- III. bojna (9., 10. i 11. pješačka sat te 12. strojopuščana sat, Donji Miholjac, a od rujna 1944. Varaždinske Toplice,

postrojena od IV. bojne 1. pješačke pukovnije PTS-a)- 13. stožerna sat (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara)- 14. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)- laki pješački povoz- Brzi sklop PTS-a (Sv. Ivan Zelina) - zapovjednik: bojnik UV-a Nikola Orešković- stožer i stožerna sat

- 1. i 2. koturaška sat- 3. sat bojnih kola, zapovjednik: poručnik UV-a Zorislav Kovačević- 4. samovozna sat

51



- Konjanički sklop PTS-a (Donja Zelina] - zapovjednik: natporučnik UV-a Mijo Čenan- stožer i stožerna sat- 1., 2., 3. i 4. konjanička sat- Oklopljeni sklop PTS-a (ustrojen siječnja 1944, Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Engelbert Gavez- stožer i stožerna sat- 1. i 2. oklopljena sat- Topovski sklop PTS-a (Zagreb) - zapovjednik: dopukovnik UV-a Josip Lončarević- stožer sa stožernom bitnicom- 1., 2. i 3. topovska bitnica- topovski povoz- povoz sklopa (opskrbni i prtljažni)- Stražarski sklop PTS-a (Zagreb) - zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Juroš- stožer i stožerna sat- I. stražarska bojna (stožer, stožerna sat te 1., 2., 3. i 4. stražarska sat)- II. stražarska bojna (stožer, stožerna sat te 5., 6. i 7. stražarska sat)- Samovozni sklop PTS-a (Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Nikola Herenčić- stožer i stožerna sat- 1., 2., 3. i 4. samovozna sat- Doknadni sklop PTS-a (Zagreb)- stožer i stožerna sat- I. doknadna bojna (stožer, stožerna sat te 1., 2., 3. i 4. doknadna sat)- II. doknadna bojna (stožer, stožerna sat te 5., 6., 7. i 8. doknadna sat)- Zdravstvena sat PTS-a (Zagreb)- Veterinarska sat PTS-a (Zagreb) zapovjednik: natporučnik UV-a Dragutin Tončić- Vojno-redarstveni vod PTS-a (Zagreb)- 1. radna sat PTS-a (Zagreb)- Vojna bolnica PTS-a (Zagreb) - ravnatelj: bojnik UV-a dr. Hinko Kovačić- kirurški odjel - pročelnik: bojnik UV-a dr. Milivoj Marušić- oporavilišni odjel- pomoćište Zagreb - voditelj: bojnik UV-a dr. Vladimir Milas

- pomoćište Osijek- Vojno-ozljeđenička oporavilišna sat (Zagreb)- Pomoćna ženska služba PTS-a (Zagreb) - voditeljica: Nada Miškulin



- Simfonijski orkestar PTS-a (Zagreb) - ravnatelj: potpukovnik Kopnene vojske Lovro pl. Matačić s 86 glazbenika- Dočasnički tečaj PTS-a (Zagreb)- Tečaj pričuvnih časnika PTS-a (Zagreb).19

Na temelju dogovora između zapovjednika PTS-a, pukovnika UV-a Ante Moškova i upravnog zapovjednika ustaša i zamjenika ministra postrojnika za ustaške organizacije Božidara Kavrana te uz suglasnost Glavnog ustaškog stana, odlučeno je da se pri svakom ustaškom stožeru (najviša politička instanca Ustaškog pokreta u velikoj župi) uspostave mjesta izaslanika PTS-a. Osnovni zadatak navedenih izaslanika bio je da uz pomoć lokalnih ustaških političkih organizacija (stožera,logora i tabora) okupe što veći broj dragovoljaca (sposobnih vojnih obveznika godišta od 1920. do 1926.) za popunu postrojbi PTS-a. Tako su 17. siječnja 1944. imenovani sljedeći izaslanici PTS-a u ustaškim stožerima: Dubrava (Dubrovnik):vodnik UV-a Ivan Ban, Usora i Soli (Tuzla): vodnik UV-a Tomo Bulić, Rama i Hum (Mostar): dovodnik UV-a Slavko Dragoja,Vrhbosna (Sarajevo): dovodnik UV-a Franjo Lučić, Lašva i Piva (Travnik): dovodnik UV-a Marinko Ožić, Sana i Luka (Banja Luka): dovodnik UV-a Petar Čujak i Gora i Prigorje (Zagreb): dovodnik UV-a Matija Kozar. Pored navedenih izaslanikaodređeno je da isti preuzmu svoje dužnosti u ustaškim stožerima do 25. siječnja 1944., a lokalnim ustaškim stožernicimanaloženo je da osiguraju primjeren prostor za rad izaslanika u svojim stožerima te da iste upoznaju s prilikama na područjusvoga stožera. Nadalje, za podmirivanje osobnih potreba izaslanicima PTS-a odobrena je mjesečna novčana nagrada povrhredovitih primanja (beriva).20

Budući da su još sredinom 1944. godine obje pješačke pukovnije PTS-a još uvijek bile u dovršetku svoga postrojavanja(posebno 2. pješačka pukovnija koja je dovršavala postrojavanje svoje II. i III. bojne), zapovjeđeno je od strane StožeraUstaške vojnice postrojavanje stožera i stožernih sati pješačkih pukovnija (i sklopova) PTS-a po novom ustroju:

Stožer pukovnije (sklopa) PTS-a:- zapovjednik pukovnija (sklopa)- pobočnik zapovjednika- viši časnik na službi (pothvatni časnik)- izvještajni časnik- časnik za očevidne poslove (i dva dočasnika kao pomoćnici)- časnik za uredske poslove- časnik za opremu (i jedan dočasnik kao pomoćnik)- časnik-dušobrižnik- časnik-liječnik- časnik-veterinar

19 NARA (Record Group 242) T 77 rola 899 (dokumenti Vrhovnog zapovjedništva oružanih snaga) - dokumenti 473.-482.20 NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske) - dokument: 301.

53



- gospodarski ured pukovnije (sklopa]:- glavar ureda (časnik]- blagajnik (časnik i dva dočasnika kao pomoćnici]

- opskrbnik (časnik i dva dočasnika i tri vojnika kao pomoćnici)- pekarski vod- mesarski poluvodStožerna sat pukovnije (sklopa) PTS-a:- zapovjednik sati- stegovni dočasnik, računski dočasnik, dočasnik za opremu i pisar (vojnik)- brzoglasni vod- krugovalna postaja- glasnički vod- izvidnički vod (motocikli)- opkoparski vod- stražarski vod.21

Slijedom daljnjeg razvoja ponovno je zapovjeđeno preustrojavanje čitavog PTS-a koje je trebalo okončati do 1. lipnja 1944.godine. Prema navedenoj zapovijedi Stožera Ustaške vojnice PTS je postrojen kako slijedi:

- zapovjednik, pobočnik zapovjednika, glavar stožera, stožer, stožerna sat, ratni sud i sigurnosna služba Poglavnikaostaju u istom sastavu

- novoustrojene:- dojavna sat PTS-a - zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Kolibaš- samovozno-obrtna sat- stražarski vod Zapovjedništva PTS-a- 1. pješačka pukovnija PTS-a -zapovjednik: dopukovnik UV-a Vilim G redelj- stožer pukovnije (Varaždin, od rujna 1944. u Ludbregu)- I. bojna (1., 2. i 3. pješačka sat te 4. strojopuščana sat, Ludbreg) - zapovjednik: nadsatnik UV-a Matija Bjelobrk, a od

rujna 1944. bojnik UV-a Miroslav Agičić- II. bojna (5., 6. i 7. pješačka sat te 8. strojopuščana sat, Novi Marof) - zapovjednik: satnik UV-a Zvonimir Dončević (do

21. travnja 1944.), a potom natporučnik UV-a Zvonimir Buljan te od rujna 1944. satnik UV-a Ivan VidakovićIII. bojna (9., 10. i 11. pješačka sat te 12. strojopuščana sat, Ivanec - Lepoglava) - zapovjednik: bojnik UV-a Branko

Nalis

21 NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske) - dokument: 339.

54



- 13. stožerna sat (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara]- 14. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)- laki pješački povoz

- 2. pješačka pukovnija PTS-a (operativna od 1. srpnja 1944.) - zapovjednik: dopukovnik UV-a Juraj Bobinac- stožer pukovnije (Osijek, od rujna 1944. u Hraščini)- I. bojna (1., 2. i 3. pješačka sat te 4. strojopuščana sat, Osijek, od rujna 1944. u Trgovišću)- II. bojna (5., 6. i 7. pješačka sat te 8. strojopuščana sat, Varaždin, od rujna 1944. Križevci), zapovjednik: satnik UV-a

Ivan Klarić- III. bojna (9., 10. i 11. pješačka satte 12. strojopuščana sat, Donji Miholjac)- 13. stožerna sat (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara)- 14. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)- laki pješački povoz- Brzi zdrug (postrojen tijekom lipnja - srpnja 1944.) - zapovjednik: potpukovnik Kopnene vojske Viktor Kramović- stožer zdruga sa stožernom sati (Sv. Ivan Zelina)- brzi sklop - zapovjednik: dopukovnik UV-a Nikola Orešković- stožer sklopa sa stožernom sati (Sv. Ivan Zelina)- 1. moto-koturaška sat (17 teških puškostrojnica i četiri srednja bacača)- 2. moto-koturaška sat (17 teških puškostrojnica i četiri srednja bacača)- 3. grenadirska sat (samovozi, dvije teške puškostrojnice, devet lakih puškostrojnica i pet lakih bacača)- 4. teška sat (bacački vod, vod teških strojopušaka i protuoklopni vod)- oklopljeni sklop - zapovjednik: nadsatnik UV-a Engelbert Gavez- stožer sklopa sa stožernom sati (Varaždin)- 1. oklopljena sat (15 srednjih talijanskih tenkova)- 2. oklopljena sat (sedam talijanskih tanketa)- 3. samovozna sat (12 lakih puškostrojnica i dva srednja bacača)- 4. samovozna sat (12 lakih puškostrojnica i dva srednja bacača)- 1. konjanički sklop - zapovjednik: natporučnik UV-a Mijo Čenan- stožer i stožerna sat (Donja Zelina - Sesvete)- 1., 2., 3. i 4. konjanička sat- konjanički tečaj- 2. konjanički sklop - zapovjednik: satnik UV-a Josip Stanarević- stožer i stožerna sat (Bjelovar - Popovača)- 5., 6. i 7. konjanička sat

55



- radioničko-obrtna sat- samovozna opskrbna sat- Topovski sklop PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Josip Lončarević

- stožer sa stožernom bitnicom (Breznički Hum - Zlatar Bistrica - Konjščina)- 1. topovska bitnica (četiri topa 84 mm, od rujna 1944. četiri topa 100 mm]- 2. topovska bitnica (četiri topa 84 mm, od rujna 1944. četiri topa 100 mm)- 3. topovska bitnica (četiri topa 90 mm, od rujna 1944. četiri topa 75 mm)- topovski povoz- povoz sklopa (opskrbni i prtljažni)- Stražarski sklop PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Ivan Juroš- stožer sa stožernom sati (Zagreb)- I. udarna stražarska bojna (stožer, stožerna sat, 1. - 6. stražarska sat, Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Ante Bušić- II. udarna stražarska bojna (stožer, stožerna sat, 7. - 12. stražarska sat, Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Mato

Pudar- III. udarna stražarska bojna (stožer, stožerna sat, 13. - 18. stražarska sat, Zagreb) - zapovjednik: satnik UV-a Franjo

Šarić- doknadna stražarska bojna Stražarskog sklopa (stožer, stožerna sat, 19. i 20. sabirna sat te 21., 22. i 23. doknadna

stražarska sat) - zapovjednik: satnik UV-a Mato Juroš- Samovozni sklop PTS-a - zapovjednik: nadsatnik UV-a Nikola Herenčić,- stožer i stožerna sat (Zagreb)- 1., 2., 3. i 4. samovozna sat- 5. oklopljena sat (ustrojena u prosincu 1944.)- Novački sklop PTS-a (u ožujku 1945. od Novačkog sklopa zapovjeđeno postrojavanje Doknadnog zdruga PTS-a u

Karlovcu)- stožer i stožerna sat (Karlovac)- I. novačka bojna (stožer, stožerna sat te 1., 2. i 3. novačka sat)- II. novačka bojna (stožer, stožerna sat te 4., 5. i 6. novačka sat)- Časničko-dočasnička izobrazbena bojna PTS-a- stožer i stožerna sat (Zagreb)- 1. izobrazbena sat - časnička- 2. i 3. izobrazbena sat - dočasnička



Ostalo: zdravstvena sat PTS-a, veterinarska sat PTS-a, vojno-redarstveni vod PTS-a, radna sat PTS-a, vojna bolnica PTS-a,vojno-ozljeđenička oporavilišna sat (Zagreb], pomoćna ženska služba PTS-a i simfonijski orkestar PTS-a bez promjena.22

Prema zapovijedi poglavnika dr. Ante Pavelića 21. siječnja 1945. započeto je postrojavanje I. tjelesne divizije koja je potomušla u sastav Poglavnikova tjelesnog zbora. Kao temelj za postrojavanje 1. tjelesne divizije uzet je postojeći PTS, a na osnovinavedene Pavelićeve zapovijedi počelo se istodobno s postrojavanjem novoga PTS-a 5. ožujka 1945. godine.23

Tijekom ožujka 1945. postrojen je „novi" PTS u sljedećem sastavu:- zapovjednik PTS-a: dopukovnik UV-a Josip Lončarević- stožer sa stožernom sati (vod motocikala, vod dojavništva i vod opkopara, Zagreb)- stražarska pukovnija PTS-a - zapovjednik: dopukovnik UV-a Ivan Juroš- stožer i stožerna sat (ustrojene od stožera i stožerne sati Stražarskog sklopa PTS-a, Zagreb)- I. stražarska bojna (stožer, stožerna sat i 1. - 4. stražarska sat, ustrojena od I. udarne stražarske bojne Stražarskog

sklopa PTS-a, Sljeme) - zapovjednik: nadsatnik UV-a Ante Bušić- II. stražarska bojna (stožer, stožerna sat i 5. - 8. stražarska sat, ustrojena od II. udarne stražarske bojne Stražarskog

sklopa PTS-a, Donja Zelina - Belovar - Moravče) - zapovjednik: nadsatnik UV-a Mato Pudar- III. stražarska bojna (stožer, stožerna sat i 9. - 12. stražarska sat, ustrojena od doknadne stražarske bojne Stražar

skog sklopa PTS-a, Zagreb) - zapovjednik: nadsatnik UV-a Mato Juroš- stožerni sklop Glavnog stana Poglavnika - zapovjednik: dopukovnik UV-a Franjo Šarić- I. bojna (stožer, stožerna sat i 1. - 4. sat, ustrojena od III. stražarske bojne Stražarskog sklopa PTS-a, Zagreb)- II. bojna (stožer, stožerna sat i 5. - 7. sat, ustrojena od Časničko-dočasničke izobrazbene bojne PTS-a)- sigurnosna služba Poglavnika (u već navedenom sastavu)- oklopljena sat - zapovjednik: natporučnik UV-a Zorislav Kovačević (tri oklopljena voda s 15 lakih tenkova, ustrojena

od 5. oklopljene sati Samovoznog sklopa PTS-a)- vojno-oružnički vod- glazba.24

U ovom posljednjem iznesenom sastavu povukao se PTS početkom svibnja 1945. s područja Zagreba u smjeru zapada.

22 NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske] - dokument: 512.23 VA, NDH, k.H4j 34/27-3.24 NARA (Record Group 242) T 120 rola 5790 (kroatischen meldungen - izvješća iz Hrvatske) - dokument: 609.

57



PROMETNI ZDRUGOVI USTAŠKE VOJNICE

Listopada 1943. postrojbe za osiguranje prometa (željezničkog] Ustaške vojnice nalazile su se svrstane u dvama prometnim zdrugovima pod jedinstvenim zapovjedništvom te ustrojene i razmještene na sljedeći način:

Zapovjedništvo prometnih zdrugova Ustaške vojnice- Zagreb- zapovjednik prometnih zdrugova Ustaške vojnice:

pukovnik UV-a Ivan Herenčić (do 1. rujna 1943.)dopukovnik UV-a Vilim Grulich (do 17. lipnja 19 44.)

- Glavno pobočništvo: glavni pobočnik bojnik UV-a Milivoj Filipović- Stožer zapovjedništva prometnih zdrugova Ustaške vojnice:- glavar stožera: potpukovnik Ivan Štefotić- pothvatni odjel- izvještajni odjel- osobni odjel (nadstojnik: satnik UV-a Stjepan Jozić)- opći odjel

- opskrbni odjel- blagajničko-računarski odjel (nadstojnik: natporučnik Mladen Dembić)- Ratni sud prometnih zdrugova Ustaške vojnice.

Neposredno podređeno Zapovjedništvu prometnih zdrugova Ustaške vojnice:- stožerna sat (zapovjednik: natporučnik UV-a Franjo Dadić)- zastavnička škola- dočasnička škola (zapovjednik: satnik UV-a Ivan Noso)- I. doknadna bojna (zapovjednik: bojnik UV-a Eugen Starešinić)- samovozna sat (zapovjednik: natporučnik: Dragutin Andjel)25

I. prometni zdrug Ustaške vojnice -Zagreb- zapovjednik: bojnik UV-a Vilim Grulic (do 1. rujna 1943.), a potom bojnik UV-a Josip Car- glavar stožera: satnik UV-a Ivo Ciglenečki (ustroj stožera isti kao kod stajaćega djelatnog zdruga)- stožerna sat - Zagreb- udarna bojna (1. - 5. udarna sat) - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Antun Deželin- I. bojna (1. - 4. sat) - Karlovac, zapovjednik: satnik UV-a Blaž Jurković

25 NARA (Record Group 242): T 120 rola 5788 (izvještajno izvješće) - dokument: H302607



- II. bojna (5. - 8. sat i Posadni vod Virovitica) - Bjelovar, zapovjednik: natporučnik UV-a Josip Vuksan- III. bojna (9. - 12. sat] - Zemun (750 vojnika) do početka lipnja 1944., a potom u Križevcima, zapovjednik: bojnik

UV-a Silvio Ivanović, a potom natporučnik UV-a Ante Cvitanović- IV. bojna (13. - 16. sat) - Zagreb do prosinca 1943., a potom Krapinske Toplice do ožujka 1944. te zatim u Varaždinu- V. bojna (17. - 20. sat) - Zagreb do siječnja 1944., a potom Sv. Ivan Zelina, zapovjednik: natporučnik UV-a Franjo Kos- VI. bojna (21. - 24. sat i Posadni vod Sisak, ustrojena ožujka 1944.) - Velika Gorica, zapovjednik: satnik UV-a Ivan

Kralj- VII. bojna (25. - 28. sat, ustrojena travnja 1944.) - Klanjec - Krapinske Toplice, zapovjednik: natporučnik UV-a Lju-

bomir Zovko- samovozna sat - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Ivan Huber- popunidbena sat - Zagreb, (zapovjednik: poručnik UV-a Petar Matovina)- vojno-oružnički vod - Zagreb26

II. prometni zdrug Ustaške vojnice - Sarajevo- zapovjednik: dopukovnik UV-a Krešimir Kuraja (do 1. lipnja 1944.), a potom bojnik UV-a Ante Matković- glavar stožera: satnik UV-a Dragutin Novak (ustroj stožera isti kao kod stajaćega djelatnog zdruga)- stožerna sat - Sarajevo, zapovjednik: poručnik UV-a Zrinko Barić

- I. bojna (1. - 4. sat) - Stambulčić (456 vojnika), zapovjednik: satnik UV-a Ante Matković, a potom natporučnik UV-aAntun Šlat- II. bojna (5. - 11. sat) - Makarska, zapovjednik: satnik UV-a Pavle Buljan, a potom natporučnik UV-a Andrija Pucak- III. bojna (12. - 16. sat) - Banja Luka, zapovjednik: nadsatnik UV-a Dinko Erjavec- IV. novačka bojna (17. - 21. sat) - Sarajevo- V. pričuvna bojna (22. - 25. sat) - Stolac - Hutovo - Čapljina - Gabela, zapovjednik: nadsatnik UV-a Ivan Lilić- VI. bojna (26. - 30. sat) - Metković (586 vojnika)- VII. pričuvna bojna (31. - 34. sat) - Doboj, zapovjednik: natporučnik UV-a Ante Kvasina- radna sat - Sarajevo- samovozna sat - Sarajevo

vojno-oružnički vod - Sarajevo.27

Novi zapovjednik II. prometnog zdruga Ustaške vojnice, bojnik UV-a Matković, po preuzimanju dužnosti zapovjednika istoga 1. lipnja 1944. izvršio je preustroj zdruga i odredio novi raspored bojni zdruga:

26 VA, NDH, k. 134a 4/127 VA, NDH, k. 134a 4/1

59



- stožer zdruga - Sarajevo- stožerna sat - Sarajevo- I.bojna (1. - 4. sat] - Stambulčić

- II. bojna (ustrojena od VII. bojne, 5. sat bivša 3 4. sat, 6. sat bivša 31. sat, 7. sat bivša 32. sat, 8. sat bivša 33. sat i 9. satII. bojne) - Doboj

- III. bojna (10. - 13. sat) - Banja Luka- IV. bojna (14. sat bivša 26. sat, 15. sat bivša 27. sat te 16. i 17. sat) - Zenica.28

Na temelju zapovijedi ministra oružanih snaga NDH, generala zrakoplovstva Fridriha Navratila od 29. svibnja 1944., apotom i provedbene zapovijedi Stožera Ustaške vojnice od 17. lipnja 1944., zapovjeđeno je da dotadašnji prometnizdrugovi Ustaške vojnice ulaze potpuno u sastav iste. Na temelju navedenih zapovijedi ustrojen je X. stajaći djelatni zdrug odI. prometnog zdruga i XI. stajaći djelatni zdrug od II. prometnog zdruga Ustaške vojnice. Postojeća Zakonska odredba oŽeljezničkoj Ustaškoj vojnici i sve njezine dopune ovim zapovijedima stavljene su izvan snage. Samo Zapovjedništvoprometnih zdrugova Ustaške vojnice u raspremi nastavilo je djelovati do početka studenoga 1944., kada je od njega postrojenstožer XV. stajaćega djelatnog zdruga dok je Osobni odjel zapovjedništva u cijelosti prešao u sastav Osobnog odjela StožeraUstaške vojnice.29

Od pristožernih postrojbi Zapovjedništva prometnih zdrugova Ustaške vojnice postrojena je 29. prosinca 1944. Sto

žerna pukovnija Prometnih zdrugova Ustaške vojnice pod zapovjedništvom bojnika UV-a Eugena Starešinića. NavedenaStožerna pukovnija sastojala se od:

- stožera - Zagreb- stožerne sati (bivša Stožerna sat Zapovjedništva Prometnih zdrugova UV-a) - Zagreb- jurišne bojne (bivša Zastavnička škola Prometnih zdrugova UV-a) - Zagreb- I. stražarske bojne (bivša Dočasnička škola Prometnih zdrugova UV-a) - Zagreb- II. stražarske bojne (bivša I. doknadna bojna Prometnih zdrugova UV-a) - Zagreb.

Nakon postrojavanja XXI. doknadnog zdruga UV-a 3. veljače 1945. Stožerna pukovnija Prometnih zdrugova Ustaške vojnice ušla je u njegov sastav i time je prestala postojati i posljednja postrojba Željezničke ustaške vojnice, odnosno Ustaškevojnice - Prometnih zdrugova.30

28 VA, NDH, k. 134a 4/129 VA, NDH, k. 114a 4/6-130 VA, NDH, k.H4j 7/18-1

60



POSADNE I MILICIJSKE POSTROJBE USTAŠKE VOJNICE

Po zapovijedi Zapovjedništva Ustaške vojnice od 16. prosinca 1942. trebalo se pristupiti raspremi Ustaške pripreme, odnosno trebalo je raspustiti sve dotada ustrojene postrojbe iste. U trenutku svoga raspuštanja Ustaška priprema brojila je30.248 ljudi (600 časnika, 2.756 dočasnika i 26.892 vojnika) te je svakako predstavljala vrijedan „izvor" za popunu posto

jećih postrojbi Ustaške vojnice. Ljudstvo Ustaške pripreme predviđeno je za popunu postojećih stajaćih djelatnih ustaškihbojni (koje se dokazalo u borbi te koje je dolazilo u obzir za djelatnu vojnu službu]. Od ostatka ljudstva bivše Ustaškepripreme koji nije dolazio u obzir za djelatnu službu, trebalo je ustrojiti posadne postrojbe Ustaške vojnice: bojne i sati.Temeljni zadatak posadnih postrojbi bila je zaštita i čuvanje pojedinih važnih objekata, davanje posadne i stražarske službeu pojedinim vojarnama te pomoć Redarstvu i Oružništvu u obavljanu svakodnevnih zadataka. Potpuna rasprema Ustaškepripreme završena je tek krajem 1943. te je u istom razdoblju došlo do postrojavanja najvećeg dijela posadnih postrojbiUstaške vojnice. Novoustrojene posadne postrojbe Ustaške vojnice naoružane su isključivo pješačkim naoružanjem (uglavnom puškama s nešto puškostrojnica i strojnica], što je uvjetovalo i samu borbenu uporabu navedenih postrojbi (sve „bolje"naoružanje kojim je raspolagala Ustaška priprema - topovi, bacači i teške puškostrojnice, kao i većina lakih puškostrojnicai strojnica uporabljena je za popunu postojećih ustaških djelatnih bojni].31

Odlukom Stožera Ustaške vojnice od dijela ljudstva bivše Ustaške pripreme u svakom kotaru NDH koji se nalazio podnadzorom iste, postrojeni su „jurišni odjeli" (uglavnom jačine do 100 ljudi] naoružani isključivo samo puškama. Navedeni„jurišni odjeli" bili su pod operativnim zapovjedništvom Oružništva, a ne Ustaške vojnice, odnosno služili su kao pomoćnenaoružane postrojbe Oružništva.32

Tijekom srpnja 1944. Ministarstvo oružanih snaga NDH izdalo je razjašnjenje po kojem su ustaške posadne bojne (i sati]u pogledu obavljanja posadne službe istovjetne svakoj drugoj postrojbi Oružanih snaga NDH. Prema navedenom razjašnjenju u manjim mjestima gdje je zapovjednik ustaške posadne bojne (ili sati] ujedno i najviši časnik po činu, zapovjednikustaške posadne bojne (ili sati] ujedno je i zapovjednik mjesta, odnosno posade.33

Prema zapovijedi Stožera Ustaške vojnice najveći dio dotada samostalnih ustaških posadnih bojni (i sati] objedinjen jeu studenome 1944. u nove stajaće djelatne zdrugove (XIII. - XIX.].34

31 VA, NDH, k. 114a 19/3-1

32 VA, NDH, k. 114a 22/3-133 VA, NDH, k. 114c 18/10-134 VA, NDH, k. 114j20/23-l

61



Najveća posadna ustaška postrojba bio jeZagrebački ustaški posadni zdrug. Zapovijed za postrojavanje Zagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga izdana je od Stožera Ustaške vojnice 21. travnja 1944. godine. Istom zapovijedi za zapovjednika zdruga postavljen je dopukovnik UV-a Marijan Jošić, a sam zdrug podređen je izravno Stožeru Ustaške vojnice

u operativnom smislu, a taktički i opskrbno Zapovjedništvu I. zbornog područja Oružanih snaga NDH. Za stožer zdrugaodređen je Zagreb, a po svom unutarnjem ustroju zdrug je postrojen kao „normalni" stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice.35

Temelj za postrojavanje Zagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga bila je Zagrebačka posadna ustaška bojna (zapovjednik: dopukovnik UV-a Marijan Jošić, a poslije bojnik UV-a Maksimilijan Jerbić), koja je travnja 1944. bila u sljedećemrazmještaju:

- stožer i stožerna sat - Zagreb- 1. stražarska sat - Zagreb- 2. stražarska sat - Marija Bistrica- 3. stražarska sat - Samobor- 4. stražarska sat - Lekenik- 5. stražarska sat - Krapina- 6. stražarska sat - Zagreb- 7. stražarska sat - Zlatar- samokretni vod - Zagreb.

Zagrebački ustaški posadni zdrug(listopada 1944.):- zapovjednik: dopukovnik UV-a Marijan Jošić (do 22. kolovoza 1944.), a potom pukovnik Kopnene vojske Josip Šolc- glavar stožera: nadsatnik UV-a Božidar Glažar- stožerna sat - Zagreb- 1. bojna (bivša Zagrebačka posadna bojna) - Zagreb, zapovjednik: bojnik UV-a Vilim Molnar, a zatim natporučnik

UV-a Šime Matković- 2. bojna - Marija Bistrica, zapovjednik: satnik UV-a Tomo Masarini, a potom satnik UV-a Ivan-Mutimir Janeković- 3. bojna - Zlatar, zapovjednik: bojnik UV-a ing. Stjepan Kulko- 4. bojna (1. - 4. sat, bivša XIII. djelatna ustaška stajaća bojna) - Samobor (svibnja 1944. - 396 vojnika, a u rujnu 1944.

- 639 vojnika), zapovjednik: satnik UV-a Stjepan Pleša (do 15. srpnja 1944.), a potom satnik UV-a Tomo Kovačić- Stražarska bojna - Zagreb, zapovjednik: bojnik UV-a Maksimilijan Jerbić- Moslavačka posadna bojna - Ivanić-Grad (od 2. studenoga 1944. u XIV. zdrugu)- Posadna bojna Velika Gorica - Velika Gorica

- Pričuvna bojna - Zagreb, zapovjednik: natporučnik UV-a Stanko Brundić

35 VA, NDH, k. 114b 12/6-2

62



- Počasna bojna „5. XII. 1918." - Zagreb, zapovjednik: satnik UV-a Josip Kartalija- Samovozni sat - Zagreb- Zatvor Ustaške vojnice u Novoj Vesi.36

Od 22. prosinca 1944. Zagrebački ustaški posadni zdrug mijenja ime u XX. stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice.37

POPIS POSADNIH POSTROJBI USTAŠKE VOJNICE

1. posadne ustaške bojne:

POSADNA USTAŠKA BOJNA POSTROJENA KAO BOJNA STAJAĆEG DJELATNOG ZDRUGA

„BANJA LUKA" od listopada 1944. u X. zdrugu do siječnja 1945.

„BELAJ" od siječnja 1945. u III. zdrugu

„BELIŠĆE" od prosinca 1944. 4. bojna II. zdruga

„BJELOVAR"od listopada 1944. u V. zdrugu

od siječnja 1945. 2. bojna XXII. zdruga

„BOSANSKI ŠAMAC"ustrojena listopada 1944. od XXXIX. djelatne bojne

od prosinca 1944. 6. bojna XII. zdruga

„BRČKO"od svibnja 1944. u V. zdrugu

od kolovoza 1944. u XII. zdruguod listopada 1944. 4. bojna XII. zdruga

„BRINJE"od listopada 1944. u IV. zdrugu

od studenoga 1944. 2. bojna XVIII. zdruga

„BROD NA SAVI"od listopada 1944. u II. zdrugu

od studenoga 1944. 1. bojna XVI. zdruga

„BUGOJNO" od prosinca 1944. u VI. zdrugu

36 VA, NDH, k. 114b 12/6-137 VA, NDH, k. 114j 10/27-1

63



„DERVENTA" od listopada 1944. u X. zdruguod studenoga 1944. 3. bojna XVI. zdruga

„DUGA RESA" od siječnja 1945. u III. zdrugu

„ĐAKOVO" od studenoga 1944. u XIII. zdruguod prosinca 1944. 4. bojna XIII. zdruga

„ĐURĐEVAC" od lipnja 1944. u V. zdruguod listopada 1944. 3. bojna V. zdruga

„DREŽNIK"od rujna 1944. u VIII. zdrugu

„GACKO" od svibnja 1944. u IX. zdrugustudenoga 1944. ugašena

„GAREŠNICA" ožujka 1945. u postrojavanju kod XXII. zdruga

„GLINA" od svibnja 1944. u VIII. zdruguod studenoga 1944. u XIX. zdrugu

„GOSPIĆ"(„Obrambena bojna Gospić"} od rujna 1944. u IV. zdrugu

„GRADAČAC" od listopada 1944. u XII. zdrugu„HADŽIĆI" od listopada 1944. IV. bojna I. zdruga

„HUTOVO" od svibnja 1944. u IX. zdrugustudenoga 1944. ugašena

„JASTREBARSKO" od siječnja 1945. u III. zdrugu

„JURJEVO" od studenoga 1944. u XVII. zdrugu

„KARLOVAC" od siječnja 1945. u III. zdrugu

„KLOŠTAR" od listopada 1944. u V. zdruguod siječnja 1945. 5. bojna V. zdruga

„KOPRIVNICA" od lipnja 1944. u V. zdruguod listopada 1944. 4. bojna V. zdruga

„KOTOR VAROŠ" od listopada 1944. u X. zdrugusiječnja 1945. ugašena

„KRALJEVICA" od ožujka 1945. u XXIII. zdrugu„KREKA" od travnja 1944. XIV. djelatna bojna

64



„KUSTOŠIJA" od travnja 1945. u XX. zdrugu

„LEČEVICA"(„SPLITSKA")

rujna 1944. u postrojavanjuod listopada 1944. raspuštena

„LOVINAC"od listopada 1944. u IV. zdrugu

od studenoga 1944. 4. bojna XVIII. zdruga

„MAKARSKA"od svibnja 1944. u IX. zdrugu

studenoga 1944. ugašena

„MOSLAVAČKA"(Ivanić Grad/Popovača)

u sklopu Zagrebačkoga posadnog zdruga do studenoga 1944.od studenoga 1944. u XIV. zdrugu

od travnja 1945. 2. bojna XIV. zdruga

„NOVIGRAD"(Podravski)

od lipnja 1944. u V. zdruguod listopada 1944. 4. bojna V. zdruga

„NOVSKA" od rujna 1943. u I. zdrugu Ustaške obrane

„ODŽAK"od kolovoza 1944. u XII. zdrugu

od listopada 1944. 3. bojna XII. zdruga

„OGULIN" od listopada 1944. u III. zdruguod studenoga 1944. 2. bojna XVII. zdruga

„OSIJEK" od prosinca 1944. u II. zdrugu

„OTOČAC"(„Otočačka obrambena bojna")

od rujna 1944. u IV. zdruguod studenoga 1944. 1. bojna XVIII. zdruga

„OZALJ" od listopada 1944. u III. zdruguod studenoga 1944. 5. bojna XVII. zdruga

„PETRINJA" od svibnja 1944. u VIII. zdrugu

„PLETERNICA"od listopada 1944. u 11. zdruguod prosinca 1944. u XIV. zdrugu

od travnja 1945. 2. bojna XIV. zdruga

„PODSUSED" od travnja 1945. u XX. zdrugu

„RAB" od ožujka 1945. u XXIII. zdrugu

„REČICA" od siječnja 1945 u III. zdrugu

„SANA"(Kostajnica/Bosanska Dubica) od listopada 1944. u VIII. zdruguugašena prosinca 1944.

65



„SARAJEVO"(ustrojena od Posadne sati Sarajevo]

od veljače 1944. pod I. zdrugom

„SENJ"od listopada 1944. u IV. zdrugu

od studenoga 1944. 3. bojna XVIII. zdrugaod ožujka 1945. 7. bojna XXIII. zdruga

„SISAK" od studenoga 1944. 1. bojna XIX. zdruga

„SLUNJ"(I. slunjska posadna bojna]

od ožujka 1944. u VIII. zdruguod srpnja 1944. za popunu I. bojne (slunjske] VIII. zdruga

„STATIVE" od siječnja 1945. u III. zdrugu

„SUŠAK"od listopada 1944. u III. zdrugu

od studenoga 1944. 4. bojna XVII. zdrugaod ožujka 1945.1. bojna XXIII. zdruga

„TRAVNIK" od listopada 1944. u I. zdruguuništena 22. listopada 1944. u Travniku

„TRNAVA" od travnja 1945. u XX. zdrugu

„TURANJ" od siječnja 1945. u III. zdrugu

„UDBINA" od listopada 1944. u IV. zdruguugašena prosinca 1944.

„VELIKA GORICA" od listopada 1944. u Zagrebačkom posadnom zdruguod prosinca 1944. 6. bojna XX. zdruga

„VINKOVCI"(u sklopu bojne ustrojen „Željezničarski vod"]

od listopada 1944. u II. zdruguod studenoga 1944. 2. bojna XIII. zdruga

„VITEŠKA USTAŠKA POSADNA BOJNABRANIOCI KLADNJA" od travnja 1944. XXXVI. djelatna bojna

„VRBOVSKO"(„GORANSKA"]

od listopada 1944. u III. zdruguod studenoga 1944. 3. bojna XVII. zdruga

„ŽUPANJA" od listopada 1944. u XII. zdruguod prosinca 1944. 3. bojna XIII. zdruga

I. ŽELJEZNIČARSKA STRAŽARSKA BOJNA(Nova Gradiška]

od listopada 1944. u XIV. zdruguod travnja 1945.1. bojna XIV. zdruga

II. ŽELJEZNIČARSKA STRAŽARSKA BOJNA(Lupljanica] od listopada 1944. u XI. zdrugu

66



2. posadne ustaške satiPosadne ustaše sati ustrojene su u:

- Daruvaru- Drnišu (I. posadna sat)- Dvoru na Uni („Pounjska posadna sat"), zapovjednik: natporučnik UV-a Josip Berulec, a potom (od 28. studenoga

1944.) poručnik UV-a Josip Čuričić- Glini (poslije posadna bojna)- Jajcu, zapovjednik: satnik UV-a Vsevolod Trubeckoj- Krapini- Mariji Bistrici- Sarajevu (poslije posadna bojna)- Splitu (zapovjednik: poručnik UV-a Branimir Rukavina, 99 vojnika, ustrojena listopada 1943.)- Sušaku (poslije posadna bojna)- Voćinu- Vrgorcu- Zlataru

- Željeznička posadna sat - Karlovac.

Do sredine 1944. većina navedenih posadnih ustaških sati uključena je u sastav posadnih ustaških bojni.

3. posadni ustaški vodoviPosadni ustaški (samostalni) vodovi:

- Gašinci- Ustaški sigurnosni željeznički vod Novska (ustrojen siječnja 1945.).

4. mjesna zapovjedništvaOd listopada 1943. do svibnja 1945. na čelu nekoliko mjesnih zapovjedništava nalazili su se časnici Ustaške vojnice:

- Mjesno zapovjedništvo Brinje, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Sertić- Mjesno zapovjedništvo Koprivnica, zapovjednik: natporučnik UV-a Ivan Čvek

- Mjesno zapovjedništvo Split, zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Ferček (rujna - listopada 1943.), a potom bojnik UV-aZlatko Bednjanac (listopada 1943. do 26. veljače 1944 .)- Mjesno zapovjedništvo Sušak, zapovjednik: dopukovnik UV-a Ivan Vilhar (od 23. ožujka do 5.lipnja 1944.).

67



MILICIJSKE POSTROJBE USTAŠKE VOJNICE

Kao poseban oblik zaštite pojedinih naselja od napada partizanskih postrojbi ustrojene su milicijske [područne) postrojbeUstaške vojnice, koje su isključivo djelovale na svom domicilnom području. Navedene postrojbe milicijskog tipa bile su naoružane isključivo lakim pješačkim naoružanjem, a sami pripadnici postrojbi u većini slučajeva nisu bili u potpunosti opremljeni odorama Ustaške vojnice, već je prevladavala mješavina civilnih, domobranskih i ustaških dijelova odjeće i obuće.

Ustaške milicijske postrojbe svrstane su u dvije skupine postrojbi:1. Ustaški jurišni odredi (razine sati/bojne]:- Bosanski Brod (zapovjednik: poručnik UV-a Rudolf Schnure], Brod na Savi (zapovjednik: natporučnik UV-a Marko

Lepoglavec), Kosinj, Kotor Varoš, Prijedor, Prozor (zapovjednik: zastavnik UV-a Ivo Sićaja) i Lovački sat Velike župePrigorje

2. Ustaški samozaštitni odjeli hrvatske narodne obrane (razina sati):- Banja Luka, Bebrina, Bosanski Brod, Bučići, Hadžići, Hrvače, Jajce, Knežina, Križevci, Omiš, Prijedor, Sanski Most,

Slavonski Kobaš i Zaton3. Ustaške milicijske skupine:

„Jurković" (Otočac) i „Devčić" (zapovjednik: satnik UV-a Pavle Devčić).

Za pretpostaviti je da je ustrojeno još ustaških jurišnih odreda, a posebno ustaških samozaštitnih odjela i ustaških mili-cijskih skupina, međutim, ovdje su navedeni samo oni koji se spominju u pojedinim dokumentima.

IZVORI:

NARA (Record Group 226 OSS Intelligence reports):Dokumenti: 9611,109034,109636,109655,110433 i 126034

NARA (Record Group 242):T 120 rola 5790 (izvještajno izvješće) - dokument: H304069T 311 rola 184 (dokumenti Vojne skupineF) - dokument: 250T 313 rola 193 (dokumenti 2. oklopne vojske) - dokument: 180T 314 rola 851 (dokumenti XV. gorskog zbora) - dokument: 509T315 rola 1553 (dokumenti 187. pričuvne divizije) - dokumenti: 416 i 470T 315 rola 1555 (dokumenti 187. pričuvne divizije) - dokumenti: 231,411,435,436,437,438,439 i 440

VA, NDH:k. 114b 7/9a-l, k. 114c 30/6-1, k. 114c 41/6-1, k. 113i 1,10/5-1 i k. 114j 2/19-1

Stališne zapoviedi Stožera Ustaške vojnice:- od 12. veljače 1944. do 28. listopada 1944. (preslike izvornika u vlasništvu autora)

Barić, Nikica „Ustaše na Jadranu", Zagreb, 2012., str. 205. - 206.

68



ŠKOLSKE USTANOVE I POSTROJBE

Tijekom 1944. godine zbog povećanja broja stajaćih djelatnih zdrugova Ustaške vojnice (UV-a] jedan od glavnih problema postaje popuna stožera i pristožernih postrojbi novopostrojenih zdrugova časnicima i dočasnicima. Veliki problem zapostrojbe UV-a i dotada je predstavljala kvalitetna popuna dočasnicima i časnicima, a s povećanjem broja zdrugova taj jeproblem postao gotovo nepremostiv za Stožer Ustaške vojnice. Kako bi barem donekle olakšao postojeću situaciju nedostatka kvalitetno izobraženih dočasnika i časnika, pristupilo se ustrojavanju cijelog niza tečajeva te upućivanja dočasnikai časnika na školovanje u inozemstvo. Neki od stajaćih djelatnih zdrugova imali su ustrojene dočasničke tečajeve (I. zdrugpraktički od samog ustrojavanja] te su na taj način u okviru vlastitih mogućnosti pokušali barem donekle ublažiti nedostatak dočasnika.

Tijekom veljače 1944. ustrojen je Zastavnički tečaj srednjoškolaca jurišnika. Od polaznika navedenoga zastavničkog tečaja ustrojena je Bojna zastavničkog tečaja srednjoškolaca jurišnika, odnosno I. ustaška jurišna bojna „Hrvat". Bojna je imala 446 pripadnika ustrojenih u stožer i tri pješačke sati te je upućena na školovanje u Stockerau (Hrvatski izobrazbeni zdrugoružanih snaga]. Po povratku u Zagreb pripadnici bojne promaknuti su na svečanosti u rujnu 1944. u činove zastavnikaUV-a te su potom primili rasporede u postrojbe Ustaške vojnice. Bojna je formalno ugašena 25. studenoga 1944. godine.38

Na molbu Stožera UV-a od 27. svibnja 1944. petorica časnika (čina natporučnika i satnika) koji su završili bugarsku Višuvojnu akademiju stavljeni su na raspolaganje Stožeru UV-a te su raspoređeni na dužnosti u stožere zdrugova s opaskom dabudu raspoređeni na dužnosti vezane uz glavnostožernu službu.39 Nijemci su planirali da se pri svakom stajaćem djelatnomzdrugu UV-a ustroji njemački odjel za izobrazbu u jačini trojice časnika, desetorice dočasnika i šestorice vojnika.40

Kod Pješačke dočasničke škole u Osijeku ustrojen je Dočasnički tečaj Ustaške vojnice pod zapovjedništvom natporučnika UV-a Ivana Nose u svibnju 1944. godine. Navedeni tečaj trajao je šest mjeseci, a polaznici tečaja (vojnici ustaških postrojbi koji su se zbog svoga djelovanja istaknuli te bili promaknuti u niže dočasničke činove - dorojnika, rojnika i dovodnika)svrstani su u tri voda tečajaca (1. vod - zapovjednik: zastavnik UV-a Branko Jug, 2. vod - zapovjednik: zastavnik UV-a VilimTišljar i 3. vod - zapovjednik: zastavnik UV-a Stjepan Kralj].41

U proljeće 1944. upućene su tri skupine časnika UV-a na izobrazbu u Hrvatski izobrazbeni zdrug u Stockerau u trajanjuod tri mjeseca. Po povratku u NDH pristupili su I. zastavničkom tečaju Ustaške vojnice (zapovjednik: satnik UV-a Đuro Mar-

38 VA, NDH, k. 114a 36/7-1

39 VA, NDH, k.H4i 7/3-140 Bogdan Krizman,Ustaše i Treći Reich, knjiga II. (2. izdanje], Globus, Zagreb, 1986., str. 31.41 VA, NDH, k. 114j 12/27-1

69



ković) u trajanju od četiri mjeseca, po okončanju kojeg su promaknuti u čin zastavnika UV-a. Odmah po upućivanju prveskupine u proljeće 1944. upućena je u Stokerau još jedna veća skupina maturanata na petomjesečni tečaj. Nakon povratkau NDH pristupili su II. zastavničkom tečaju Ustaške vojnice (zapovjednik: satnik UV-a Juraj Tomić) na još dodatna dvamjeseca izobrazbe te po okončanju iste promaknuti u zastavnike UV-a.42 Samo tijekom ožujka i travnja 1944. iz sastava VI.stajaćega djelatnog zdruga upućena su na školovanje u Stokerau 28 dočasnika (dorojnika, rojnika i dovodnika).43

Tijekom travnja 1944. u Zagrebu je za dočasnike Ustaške vojnice ustrojen Prosvjetnički tečaj,44 a na temelju zapovijedinjemačkoga vojnog nadzornika (general-bojnik Hans Juppe) pri njemačkom opunomoćenom general u Hrvatskoj (generalpješaštva dr. Edmund Glaise von Horstenau) kod 7. SS-ove dragovoljačke gorske divizije „Princ Eugen" ustrojen je tečajdojavne službe u Mostaru.45 Po završetku navedenog tečaja pri Stožernoj sati VI. zdruga u svibnju 1944. ustrojen je tečaj zaizobrazbu dojavnika.46 Prema zapovijedi Stožera Ustaške vojnice pri Dojavnom središtu UV-a 22. svibnja 1944. otpočeo je sradom 1. dojavni zastavnički tečaj UV-a kojem je pristupilo 50 tečajaca.47

Prema zapovijedi Stožera UV-a od 1. lipnja 1944. na području Gospodarstva Kerestinec trebala je početi s radom Topnička škola Ustaške vojnice sa stožerom (68 nastavnika časnika i dočasnika], 1. školskom bitnicom (četiri topa 100 mm] sa134 čovjeka i 2. školskom bitnicom (šest topova 100 mm) sa 165 ljudi. Međutim, zbog manjka kvalificiranoga izobrazbenogkadra i ustrojbenih problema ista nije nikada zaživjela. Istom zapovijedi predviđeno je ustrojavanje Dočasničke škole UV-au Krapini (stožer, 1. - 4. školska sat). Budući da se nije uspjela ustrojiti vlastita topnička škola, prišlo se ustrojavanju Topničkog tečaja Ustaške vojnice za zapovjednike bitnica pri Središnjoj školi oružanih snaga u Varaždinu. Tijekom studenoga1944. Stožer Ustaške vojnice izvršio je prijem promoviranih topničkih zastavnika s navedenog tečaja.48

Kod njemačkoga Vojnog okruga XII. (Beč) organiziran je tečaj učenja njemačkog jezika (Njemački tečaj) u srpnju 1944.koji je pohađao jedan broj ustaških časnika i dočasnika. Preduvjet za pristupanje navedenom tečaju bilo je temeljno poznavanje njemačkog jezika, a sam tečaj trajao je mjesec dana.49

Nastavljeno je daljnje upućivanje časnika UV-a na tečajeve u Hrvatski izobrazbeni zdrug u Stockerau, a u Zagrebu je za„povratnike" s navedenog tečaja ustrojen Ustaški abiturientski zastavnički tečaj (zapovjednik: pukovnik UV-a Ante Magaš) i

42 VA, NDH, k. 114a 14/3-143 VA, NDH, k. 114a 36/3-144 VA, NDH, k. 114a 11/3-145 VA, NDH, k. 114a 17/3-146 VA, NDH, k. 114a 11/3-1

47 VA, NDH, k. 114a 43/3-148 VA, NDH, k. 114i 7/7-149 VA, NDH, k. 114)15/27-1

70



I. bojna abiturientskoga zastavničkog tečaja (zapovjednik: bojnik UV-a Ivan Ferček) sa zadatkom provedbe daljnje izobrazbe do stjecanja čina zastavnik UV-a.50

Početkom listopada 1944. nastavljen je daljnji proces jačega izobrazbenog povezivanja između Ustaške vojnice i Oružanih snaga NDH, tako je u ovom razdoblju za zamjenika zapovjednika Središnje škole oružanih snaga u Varaždinu imenovandopukovnik UV-a Marijan Jošić, dok je za zapovjednika I. izobrazbene pješačke bojne iste škole imenovan bojnik UV-a SilvioIvanović (do 3. veljače 1945.), a potom bojnik UV-a Mirko Blažević. Naredbom ministra oružanih snaga od 31. listopada1944. III. zastavnički tečaj Ustaške vojnice, a potom od 15. prosinca 1944. i IV. zastavnički tečaj Ustaške vojnice uklopljenisu u Zastavničku školu oružanih snaga, dok se prema suglasnosti Stožera Ustaške vojnice Zapovjedništvu Ustaške mladežipristupilo 22. studenoga 1944. ustrojavanju Vojničko-predizobrazbenog tečaja Ustaške mladeži (zapovjednik: satnik UV-adr. Mirko Mesarić) u Bosanskom Brodu.51

Još u travnju 1944. zapovjeđeno je od strane Stožera Ustaške vojnice pokretanje I. zastavničkoga gospodarskog tečaja(zapovjednik: dopukovnik UV-a Petar Sabljak), dok je II. zastavnički gospodarski tečaj pokrenut u studenome 1944. godine.Plan Stožera Ustaške vojnice bio je ustrojavanje Časničke gospodarske škole Ustaške vojnice koja je trebala vršiti izobrazbučasnika gospodarske struke za potrebe postrojbi Ustaške vojnice. Isto tako tijekom studenoga 1944. pokrenut je i I. računarski dočasnički tečaj za izobrazbu dočasnika računske (financijske) struke za rad u postrojbama Ustaške vojnice.52

Poglavnik NDH dr. Ante Pavelić potpisao je 19. siječnja 1945. Zakonsku odredbu o promjeni naziva škola oružanih snaga.53 Prema navedenoj zakonskoj odredbi postojeća Zastavnička škola oružanih snaga postaje Ustaška časnička škola, Nižasrednja škola oružanih snaga postaje Ustaška niža srednja škola oružanih snaga (Karlovac, od 3. svibnja 1945. u Zagrebu),dok je Odgojilište oružanih snaga „Poglavnika Ante Pavelića" postalo Ustaško vojno odgojilište „Poglavnika Ante Pavelića"(Sarajevo, preseljeno u Zagreb).

Ustaška (zastavnička) časnička škola bila je pod zapovjedništvom zrakoplovnog dopukovnika Zvonimira Kneza, dok jeza zapovjednika Pitomačke bojne imenovan satnik Kopnene vojske Zlatko Tibold. Pitomačka bojna sastojala se od triju satipitomaca Oružanih snaga i dviju sati pitomaca Ustaške vojnice (4. sat - zapovjednik: natporučnik UV-a Franjo Somodji i 5.sat - zapovjednik: natporučnik UV-a Stjepan Dolanec). Tijekom veljače 1945. nastavljeno je sa slanjem dočasnika i časnikaUV-a na izobrazbu u Stockerau.54

50 VA, NDH, k. 114a 14/3-151 VA, NDH, k.H4j 4/3-1

52 VA, NDH, k. 114b 51/6-153 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 6 od 8. veljače 1945.54 VA, NDH, k. 114b 51/5-2

71



Iz redova dočasnika i časnika Ustaške vojnice upućeno je njih 24 na tečaj za ratne izvjestitelje i djelatne promidžbenečasnike koji je započinjao 1. veljače 1945. u Potsdamu [Njemačka].55

Do 15. ožujka 1945. završen je V. i VI. zastavnički tečaj Ustaške vojnice, a polaznici („svježe" promovirani zastavnici UV-a) upućeni su već sljedećeg dana na dužnosti u VII., VIII., XII., XVI., XVIII., XIX., XXI. i XXIII. zdrug.56

Okružnicom ministra oružanih snaga NDH doadmirala i pukovnika UV-a Nikole viteza Steinfla pristupilo se ustrojavanjuŠkole ustaških časničkih pripravnika u ožujku 1945. godine. Škola ustaških časničkih pripravnika ustrojena je na prijedlogZapovjedništva Ustaške mladeži i pritom Zapovjedništvu uz suglasnost Stožera Ustaške vojnice i Ministarstva narodne prosvjete. Zadaća škole bila je okupiti đake posljednjih razreda srednje škole radi ubrzanoga četveromjesečnog tečaja kojimsu trebali završiti srednjoškolsko obrazovanje i uz njega steći vojničku izobrazbu (od polaznika u travnju 1945. ustrojenaZagrebačka đačka ustaška bojna].57 Sredinom ožujka 1945. pri XIII. stajaćem djelatnom zdrugu završen je I. časnički i doča-snički tečaj, a polaznici su raspoređeni u postrojbe zdruga.58

Sve postojeće škole Ustaške vojnice i Oružanih snaga od travnja 1945. uvrštene su u sastav 16. ustaške doknadne nastavne divizije. Ustaška časnička škola 7. svibnja 1945. napustila je Zagreb i krenula u smjeru zapada, dok su pod zaštitomCrvenog križa u Zagrebu ostali pitomci Ustaškoga vojnog odgojilišta „Dr. Ante Pavelić" (dječaci od sedam do 11 godina] ipitomci Ustaške niže srednje škole (dječaci od 12 do 15 godina].

55 VA, NDH, k. 114i 13/18-156 VA, NDH, k. 114b 51/6-1-5

57 Ivica Hrastović,Vojna izobrazba časnika i dočasnika u Oružanim snagama NDH i Narodnooslobodilačkoj vojsci Hrvatske (doktorska disertacija),Filozofski fakultet u Zagrebu, 2006.58 VA, NDH, k.H4j 2/19-1

72



POSTROJAVANJE JEDINSTVENIH HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA

U rujnu 1944. upriličen je novi, četvrti susret poglavnika NDH dr. Ante Paveliča i Fiihrera velikoga njemačkog Reicha AdolfaHitlera. Na ovome sastanku održanom 18. rujna 1944. u Glavnom stanu Adolfa Hitlera, smještenom u blizini Rastenburga(istočna Pruska], razmatrano je stanje na jugoistočnome europskom bojištu, gdje je položaj Reicha bio dramatično ugroženpojavom Sovjetske armije te izlaskom Rumunjske i Bugarske iz rata na strani sila Osovine. NDH je u takvoj, veoma teškoj,poziciji bila jedini pouzdani saveznik na tom prostoru pa su otpale i sve njemačke sumnje u unutarnje odnose, prvenstvenoodnose između Ustaške vojnice i Oružanih snaga NDH.59 Hitler je jasno istaknuo njemačke strategijske interese, prije svegaočuvanje željezničke prometnice na relaciji Beograd - Zagreb, odnosno Brod - Sarajevo - Mostar - Dubrovnik, zatim jedinstveno zapovijedanje na cijelom području jugoistočnog bojišta. Pavelić je sa svoje strane istaknuo da će se u potpunostipreusmjeriti prema jačanju ustaških postrojbi i „stapanju" postrojbi Oružanih snaga s onima Ustaške vojnice. Pavelić jepotom uputio molbu general-feldmaršalu Wilhelmu Keitelu (glavaru Vrhovnog zapovjedništva VVehrmachta] za odobrenje daljnje pomoć u naoružanju kao i izobrazbi ustaških postrojbi. Rezultat navedenog susreta bila je promjena njemačkepolitike, koja je ustaški pokret počela promatrati kao temelj hrvatske države, pa tako i Ustašku vojnicu kao temelj budućih hrvatskih oružanih snaga.60 Međutim, u unutarhrvatskim odnosima zaključci razgovora s Hitlerom značili su otvorenput Paveliću, a još više njegovim pojedinim bliskim suradnicima iz ustaških redova, da počnu s procesom preustrojavanjaoružanih snaga s težištem na dominaciji Ustaške vojnice, odnosno na postupnom marginaliziranju i kasnijem potpunomuklapanju postrojbi Oružanih snaga u nove postrojbe pod dominacijom Ustaške vojnice.61 Uslijedio je proces preustroja postojećih hrvatskih snaga: Oružanih snaga NDH i Ustaške vojnice, odnosno stvaranja jedinstvenih hrvatskih oružanih snagatijekom listopada 1944. godine. Temeljni cilj navedenog preustroja bilo je postrojavanje „Hrvatskih divizija", a u svrhu objedinjavanja postrojbi te boljeg i temeljitijeg vodstva hrvatskih oružanih postrojbi po odobrenju Poglavnika i u suglasnosti soperativnim vodstvom njemačkih oružanih snaga u NDH.62 Navedeni preustroj počeo je tako što je general-poručnik ĐuroGrujić (zapovjednik Oružanih snaga] predložio isti general-bojniku Hansu Juppeu (vojni nadzornik kod njemačkoga opunomoćenog generala u Zagrebu], a u duhu već donesenih zaključaka na sastanku kod Hitlera kojem je bio nazočan i generalGrujić. Prema navedenom prijedlogu sve ustaške i domobranske postrojbe na jednom području trebalo je stopiti u novepostrojbe - divizije. One su u svojoj biti improvizirane, jer za potpuno spajanje nije bilo ni vremena, ni ljudstva, a ni potrebnih sredstava. General Juppe prihvatio je prijedlog, jer je bio u duhu njemačkih operacija koje su tada izvođene u Hrvatskoj.

59 Bogdan Krizman,Ustaše i Treći Reich, knjiga 2., Zagreb, 1986. (drugo izdanje), str. 152.-154; Damir Jug,Ustroj i odnosi u Oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske (doktorska disertacija), Filozofski fakultet u Zagrebu, 1999., str. 192.-194.

60 Bogdan Krizman,n.dj., str. 152.-154.; Damir Jug,n.dj., str. 194.61 Damir Jug,n.dj., str. 194.62 VA, NDH, k. 114b 5/6-1

73



Time bi jedinstvene hrvatske oružane snage bile u funkciji obrambene strategije Wehrmachta na hrvatskom prostoru, a uzto bi držale i određeno područje pod objedinjenim zapovjedništvom. General Juppe, sa svoje strane, inzistirao je na provedbi prijedloga, ali su i sami hrvatski vojni krugovi težili ovakvom rješenju. Tijekom ovog preustroja trebalo je popuniti

satnije do ustrojem predviđenog stanja i preraspodijeliti ljudstvo koje je sposobno za ratnu službu, ako to već prije nije biloučinjeno. Po okončanju preustroja svaka postrojba trebala je napraviti nove preglede sa sastavom ljudstva i naoružanjate kratak pregled borbene sposobnosti postrojbe i važnije nedostatke koji bi mogli utjecati na borbenu sposobnost iste.63

Nadalje, u jedinstvene hrvatske oružane snage uvedena je jedna „novina". Prema njemačkoj ratnoj praksi, a na temeljuzapovijedi Ministarstva oružanih snaga (od 23. prosinca 1944.) uvedene su (s početkom rada u siječnju 1945.) „bojnepošte". Riječ je o četveroznamenkastim brojkama („brojno-poštanskom broju") s dodanim slovom H (Hrvatska), kojima je prikrivan točan naziv postrojbe u prepisci, odnosno u vojno-poštanske svrhe. Tako je, naprimjer, stožeru 13. hrvatskedivizije određen brojno-poštanski broj H-1281, dok je 16. hrvatskoj doknadnoj diviziji dodijeljen broj H-1282.64 Iako je bilozapovjeđeno „ovoga se imadu svi strogo pridržavati", primjetno je da su se ovog pravila držala samo zapovjedništva novihdivizija i tek po neka od nižih postrojbi.65 Pred sam kraj NDH brojno stanje divizija drastično je palo na 3.000 do 4.000 ljudi(divizije su u prosijeku trebale imati od 7.000 do 8.000 ljudi), tako da su neke divizije imale brojnost ranijih zdrugova. Unutar divizija započet je proces preustroja zdrugova u pješačke pukovnije. Konačno, pred sam kraj rata (svibnja 1945.) sve sudivizije preimenovane uustaške.66 Poustašivanje hrvatskih oružanih snaga tako je bilo dovršeno.

63 VA, NDH, k.H3i 15/4-2

64 VA, NDH, k.114a1/13-165 VA, NDH, k.114b35/9-166 VA, NDH, k.114b42/8-1

74



PREGLED HRVATSKIH DIVIZIJA

DIVIZIJA/DATUM

POSTROJAVANJA/MJESTO STOŽERA

SASTAV DIVIZIJE ZAPOVJEDNIK

I. hrvatskaudarna divizija

(I. HUD)16. listopada

1944.gotovost do 16.studenoga 1944.

pohodna(bez stalnog

mjesta stožera]

- 20. udarna pukovnija (udarna pukovnija: stožer, stožerna satnija, I. - III.udarna bojna, bojna: stožer, stožerna satnija i 1. - 4. streljačke satnije],zapovjednik: pukovnik Rudolf Šimić- 21. udarna pukovnija (sastav isti kao kod 20. udarne pukovnije], zapovjednik:dopukovnik Zdenko Šrajber, a potom pukovnik Ivan Lorin- 22. udarna pukovnija (sastavisti kao kod 20. udarne pukovnije], zapovjednik:dopukovnik Antun Nikpalj- XX. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. -3. topnička bitnica, ukupno12 topova 75 mm]- XXI. topnički sklop (sastav isti kao kod XX. topničkog sklopa, ukupno 12topova 100 mm]- Brzi sklop (stožer, 1. izvidnička satnija na motociklima i 2. i3. oklopnasatnija, ukupno 20 motocikala s prikolicom opremljeni puškostrojnicama i20 lakih tenkova]- 20. dojavna satnija- 20. opkoparska satnija- 20. zdravstvena satnija- 20. opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom]- 21. samovozna satnija (28 kamiona i 6 motocikala]- 22. samovozna satnija (28 kamiona i 6 motocikala]- Oružnički vod I. HUD- Opskrbni ured I. HUD

general i pukovnik UV-aAnte Moškov

general Josip Šolc

generalAntun Nardelli

(veljače - svibnja 1945.]

2. hrvatska divizija

21. studenoga1944.

gotovost do 1.prosinca 1944.Zagreb

- XV. stajaći djelatni zdrug UV-a- XX. stajaći djelatni zdrug UV-a- 20. pješački zdrug- Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1.-3. bitnica]

- III. doknadna opkoparska bojna

generalMirko Gregurić

(21. studenoga 1944. -5. ožujka 1945.]

75



- Dojavna satnija- Zdravstvena satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 302 (DVK* 302).

Od travnja 1945. podređeni zdrugovi preustrojeni u:- 26. pješačku pukovniju (stožer, stožerna satnija i I. - IV. bojna) i- 27. pješačku pukovniju (stožer, stožerna satnija i I. - IV. bojna)

generalAdolf Sabljak

(5. ožujka - 21. travnja1945.)

generalBožidar Zorn

(21. travnja - svibnja1945.)

3. hrvatskadivizija

21. studenoga1944.

gotovost do 1.prosinca 1944.

Vinkovci

- II. stajaći djelatni zdrug UV-a- XIII. stajaći djelatni zdrug UV-a- 8. lovački zdrug- VII. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 3. bitnica)- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Zdravstvena satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)

- Samovozna satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 303 (DVK 303)

generalStjepan Mifek


21. studenoga1944.

gotovost do1. prosinca 1944.

Dvor na Uni

- 7. lovački zdrug- VIII. stajaći djelatni zdrug UV-a- XIX. stajaći djelatni zdrug UV-a-14. pješački zdrug- XI. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 4. bitnica)-1, doknadna opkoparska bojna (u njen sastav ušla je Mornarička škola Sisak)-1. i 2. izvidnička satnija- Dojavna satnija- Zdravstvena satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 304 (DVK 304)

generalAntun Nardelli

(21. studenoga 1944. -veljače 1945.)

pukovnikZdenko Begić

(veljače - svibnja 1945.)

76



5. hrvatska udarna divizija21. studenoga

1944.gotovost do

1. prosinca 1944.Bjelovar

od 21. veljače1945.

pohodna(bez stalnog

mjesta stožera)

- V. stajaći djelatni zdrug UV-a-11. pješački zdrug- Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica]- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Samovozna satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Zdravstvena satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- XXII. stajaći djelatni zdrug UV-a (od siječnja 1945.)- Njemački stožer za vezu 305 (DVK 305)

Od 21. veljače 1945. preustrojena u:- 23. pješačku pukovniju (stožer, stožerna satnija i I. - III. bojna)- 24. pješačku pukovniju (stožer, stožerna satnija i I. - III. bojna)- Izvidnička bojna (stožer, stožerna satnija i tri izvidničke satnije namotorkotačima)- Doknadna bojna (stožer, oporavilišna satnija i četiri doknadne satnije)- Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 4. bitnica i protuoklopnabitnica)- Protuoklopna satnija- Opkoparska satnija- Dojavna satnija- Zdravstvena satnija- Veterinarska satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija s pokretnom radionicom- Vojno-oružnički vod- Opskrbni ured

pukovnik UV-aRafael Boban


21.studenoga1944.

gotovost do1.prosinca1944.

Banja Luka

-15. pješački zdrug- X. stajaći djelatni zdrug UV-a- Izvidnička bojna- Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica)- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Zdravstvena satnija

- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija

general i pukovnik UV-aVladimir Metikošpukovnik UV-a

Frane Sudar

77



- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 306 (DVK 306)

7.hrvatska gorska divizija21. studenoga

1944.gotovost do

1. prosinca 1944.Nova Kapela

-1. gorski zdrug- 4. gorski zdrug- IV. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica i 1. - 4. bitnica)- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Zdravstvena satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 307 (DVK 307)

generalStjepan Peričić


21. studenoga

1944.gotovost do1. prosinca 1944.

Sarajevo

-18. pješački zdrug-1, stajaći djelatni zdrug UV-a- XI. stajaći djelatni zdrug UV-a (do ožujka 1945., a potom u 17. hrvatsku

diviziju)- Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica i samostalni topničkivod)- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Zdravstvena satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 308 (DVK 308)

generalRoman Domanik

9. hrvatska gorska divizija21. studenoga

1944.gotovost do

1. prosinca 1944.Mostar

- 2. gorski zdrug- VI. stajaći djelatni zdrug UV-a- IX. stajaći djelatni zdrug UV-a- IX. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 4. bitnica)- Izvidnička bojna- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Zdravstvena satnija

generalBožidar Zorn

pukovnikMiho Bajd

generalStjepanGrlić

78



- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom]- Samovozna satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 309 (DVK 309}

10. hrvatska - 10. lovački zdrug generaldivizija - VII. stajaći djelatni zdrug UV-a Ivan Tomašević

21. studenoga - VIII. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica] (21. studenoga 1944 . -1944. - Izvidnička bojna ožujka 1945.)

gotovost do - Dojavna satnija1. prosinca 1944. - Opkoparska satnija pukovnik

Skočaj kod Bihaća - Zdravstvena satnija Dušan Rajković- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 310 (DVK 310).

Ugašena u travnju 1945., ostaci divizije za popunu 4. hrvatske div izije.

(ožujka - travnja 1945.)

11. hrvatska - IV. stajaći djelatni zdrug UV-a pukovnik UV-adivizija - XVIII. stajaći djelatni zdrug UV-a Juco Rukavina

21. studenoga - XXIII. stajaći djelatni zdrug UV-a (od ožujka 1945.)1944. -11. izvidnička bojna pukovnik UV-a

gotovost do - XI. topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica) Josip Aleksić1. prosinca 1944. - Oklopna satnija (osam talijanskih tanketa)

Gospić - Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Zdravstvena satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija (bivša 4. sat Samovozne bojne UV-a)- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 311 (DVK 311)

Početkom svibnja 1945. stajaći djelatni zdrugovi divizije trebali su biti

preustrojeni u 34. i 35. pješačku pukovniju.

79




21. studenoga1944.


Brčko

- XII. stajaći djelatni zdrug UV-a- 3. gorski zdrug- Topnička bitnica- Izvidnička bojna- II. opkoparska doknadna bojna- Dojavna satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Samovozna satnija- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 312 (DVK 312)

generalPavle Begović

general junuz Ajanović

pukovnik UV-aSlavko Cesarić


21. studenoga1944.


Karlovac

-12. pješački zdrug- III. stajaći djelatni zdrug UV-a- XVII. stajaći djelatni zdrug UV-a- Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica te 1. i 2. bitnica)- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 313 (DVK 313)

Travnja 1945. divizijski zdrugovi preustrojeni su u 28. i 29. pješačkupukovniju (svaka sa stožerom, stožernom satnijom i I. - III. bojnom).

general i pukovnik UV-aTomislav Rolf


21. studenoga1944.


Brod na Savi

- XIV. stajaći djelatni zdrug UV-a-19. pješački zdrug- Topnička bitnica- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 314 (DVK 314)

pukovnik Jaroslav Šotola

pukovnikAndrò Grum

80




21. studenoga1944.


Doboj

- XVI. stajaći djelatni zdrug UV-a-16. pješački zdrug- Topnička bitnica- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Oružnički vod- Opskrbni ured- Njemački stožer za vezu 315 (DVK 315)

pukovnikMilan Čudina

16. hrvatska - 21. pješački doknadni zdrug pukovnikdoknadna - 23. pješački doknadni zdrug Milivoj Durbešićdivizija - XXI. doknadni zdrug UV-a

21. studenoga -1, doknadni topnički sklop1 94 4. - III . do kn ad ni to pn ički sk lop

gotovost do -1, doknadna opkoparska bojna1. prosinca 1944. - IV. opkoparska bojna

Zag reb - 1, do kn ad na d ojav na b ojna- III. doknadna dojavna bojna

od travnja 1945. - Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)16. ustaška - Oružnički vodnastavno- - Opskrbni ureddoknadnadivizija

- Njemački stožer za vezu 316 (DVK 316)

Od travnja 1945.:- Ustaški nastavni zdrug- XXI. ustaški doknadni zdrug (bivši21.doknadni zdrug)- XXII. ustaški doknadni zdrug (bivši 23. doknadni zdrug)- Ustaška doknadna opkoparska bojna- Ustaška đačka bojna

17. hrvatska - XI. stajaći djelatni zdrug (dotada u 8. hrvatskoj diviziji) generaldivizija

ožujka 1945.Visoko

-17. pješački zdrug Roman Domanik

18. hrvatska - 30. udarna pješačka pukovnija generaljurišna divizija - 31. udarna pješačka pukovnija Julije Fritz

travnja 1945. - Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. i 2. bitnica)Sisak - Dojavna satnija

81



- Opkoparska satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Oružnički vod- Opskrbni ured


kraj travnja 1945.Duga Resa

- 32. pješačka pukovnija- 33. pješačka pukovnija- XIX. topnički sklop- Samostalni vod topova- Izvidnička bojna- Dojavna satnija- Opkoparska satnija- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Oružnički vod- Opskrbni ured

pukovnik UV-a Juco Rukavina

I. tjelesna divizija17. veljače 1945.

pohodna(bez stalnog

mjesta stožera)

- 1. pješačka pukovnija (zapovjednik: dopukovnik UV-a Ivan Zdunić, sastav:stožer, stožerna satnija i I. - III. bojna)- 2. pješačka pukovnija (zapovjednik: dopukovnik UV-a Juraj Bobinac, sastav:stožer, stožerna satnija i I. - III. bojna)- Brzi zdrug - zapovjednik: dopukovnik UV-a Nikola Orešković- Topnički sklop (stožer, stožerna bitnica, 1. - 4. bitnica i protuoklopnabitnica)- Samovozni sklop - zapovjednik: bojnik UV-a Nikola Herenčić- Protuoklopna satnija- Opkoparska bojna- Dojavna satnija- Doknadni zdrug PTS-a - poslije u Poglavnikov tjelesni zbor:- Novački sklop PTS-a (stožer, stožerna satnija, I. i II. novačka bojna

- Doknadna bojna brzih četa- Zdravstvena sat- Veterinarska sat- Opskrbna satnija (pekarska satnija s mesarskim vodom)- Vojno-oružnički vod- Opskrbni ured

generalMirko Gregurić

*DVK - Deutsches-Verbindungskommando

82



IZVORI:NARA (Record Group 242):T 311 rola 185 (dokumenti Vojne skupine F) - dokumenti: 63,166 i 513Nikica Barić,Ustroj Kopnene vojske Domobranstva Nezavisne Države Hrvatske,Zagreb, 2003., str. 358. - 383Damir Jug,Ustroj i odnosi u Oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske (doktorska disertacija), Filozofski fakultet u Zagrebu, 1999., str.

94.-96. i 199.-200Davor Marijan,Ustaške vojne postrojbe (magistarski rad), Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2004., str. 63. - 69.

OBNAVLJANJE RADA GLAVNOG STANA POGLAVNIKA I USTROJ USTAŠKIH ZBOROVA OŽUJKA 1945.

Iako je tijekom cijelog postojanja NDH bio vrhovni zapovjednik njenih oružanih snaga, poglavnik Ante Pavelić tek je u ovomrazdoblju i stvarno preuzeo zapovijedanje nad tim snagama. Radi osiguranja njegova zapovijedanja ponovno je osnovanGlavni stan Poglavnika. Odluka o ovome objavljena je 4. prosinca 1944., kada je Poglavnik i formalno preuzeo zapovijedanjenad svim hrvatskim oružanim snagama. U sastav ovog tijela određeni su 22. prosinca 1944. sljedeći dužnosnici: ministar

oružanih snaga, ujedno i pomoćnik vrhovnog zapovjednika (s pomoćnim osobljem), glavar stožera vrhovnog zapovjednika(general Đuro Grujić) sa svojim pomoćnikom i osobljem, zatim zborno tijelo u koje ulaze zapovjednici, glavari ili predstavnici Glavnog stožera (general i ustaški pukovnik Tomislav Sertić), Upravnog stožera (general i ustaški pukovnik VilkoPečnikar), Ustaške vojnice. Zrakoplovstva, Mornarice, PTS-a, Oružništva, Državne redarstvene straže, Ustaške obrane, Općenarodne obrane i prema potrebi Državne radne službe i Narodne zaštite.67

Jedna od značajki ustroja hrvatskih oružanih snaga početkom 1945. bilo je postrojavanje operativnih zapovjedništava -zborova (sborova). Ustrojeno ih je ukupno pet, a u svakom od njih bilo je nekoliko divizija. Zapovjedništva zbornih područjakoja su postojala od 1941. nastavila su s radom, ali se njihov djelokrug rada sveo na vojno-teritorijalna pitanja i pitanjapozadinskog osiguranja. Tijekom travnja 1945. II. i III. zborno područje izgubili su svoje nadležno područje, dok je I. zbornopodručje nastavilo s radom do kraja rata.

Prvi koji je postrojen bio je Poglavnikov tjelesni zbor, na čelu s generalom i ustaškim pukovnikom Antom Moškovim iglavarom Stožera, glavnostožernim dopukovnikom Zvonimirom Perovićem. Ovaj je zbor postrojen prema odluci Poglavnika od 25. siječnja 1945. godine.68 Zamišljen je kao pohodna postrojba, izravno podčinjena Poglavniku, a u vojno-upravnom

67 Nikica Barić,n.dj., str. 395.-397.68 VA, NDH, k. 85e 8/5-1 i 9/5-1

83



smislu ministru oružanih snaga.69 Zbor su sačinjavale elitne postrojbe: I. hrvatska udarna divizija, I. tjelesna divizija, 5. hrvatska udarana divizija i Brzi zdrug. U njegov sastav ulazi još Doknadni zdrug PTS-a te novoustrojene postrojbe: Topničkisklop, Dojavna bojna, Opkoparska bojna, Tehnička bojna i Opskrbnička bojna.

Potom su postrojena još četiri zbora. Oni u početku nose nazivahrvatski, ali tijekom travnja 1945. i zborovi postajuustaški. To su bili:

- II. hrvatski (ustaški) zbor kojim je zapovijedao general i ustaški pukovnik Vjekoslav Luburić (glavar stožera zbora:general Miho Bajd); zbor je bio sastavljen od 2., 12., 17. i 18. udarne hrvatske (ustaške) divizije;

- III. hrvatski (ustaški) zbor, pod zapovjedništvom generala i ustaškog pukovnika Artura Gustovića; ovaj je zbor objedinjavao 7. gorsku, 8. i 9. gorsku hrvatsku (ustašku) diviziju;

- IV. hrvatski (ustaški) zbor, pod zapovjedništvom generala i ustaškog pukovnika Josefa Metzgera; zbor je bio sastavljenod 3., 4., 6. i 15. hrvatske (ustaške) divizije;

- V. hrvatski (ustaški) zbor, na čijem je čelu bio general i ustaški pukovnik Ivo Herenčić (glavar stožera zbora: pukovnikzrakoplovstva Zlatko Šintić); u sastavu ovog zbora bile su 10., 11., 12. i 19. udarna hrvatska (ustaška) divizija i

- izvan strukture zborova ostale su: 14. i 16. doknadna hrvatska (ustaška) divizija.70

Na dan kapitulacije Trećeg Reicha, 8. svibnja 1945., general-pukovnik Luftwaffe Alexander Löhr zapovjedništvo nadhrvatskim snagama predao je Paveliću (Löhr je imao operativno zapovjedništvo nad svim snagama u povlačenju - Vojna

skupina E), a potom je Pavelić imenovao generala i ustaškog pukovnika Vjekoslava Luburića zapovjednikom hrvatskih oružanih snaga u povlačenju.71

69 VA, NDH, k,114j 9/20-170 Nikica Barić,n.dj., str. 398.-407.; Damir Jug,n.dj., str. 97.-98. i 199.-200., i Davor Marijan,n.dj., str. 70.-72.71 Damir Jug,n.dj., str. 98.



HRVATSKO ORUŽNIŠTVO

Na temelju Zakonske odredbe o Ustaškoj vojnici od 17. srpnja 1942. „Hrvatsko oružničtvo" prešlo je iz sastava Hrvatskogdomobranstva u sastav Ustaške vojnice.72 Zakonskom odredbom o Hrvatskom oružništvu od 26. lipnja 1942.73 u točki 1. navedeno je: „Hrvatsko oružničtvo prestaje biti sastavnim djelom Hrvatskog domobranstva te će odsada obstojati i djelovatiu okviru Ustaške vojnice". U drugoj točki navedeno je da će se posebnom zakonskom uredbom propisati novi ustroj Oružništva, njegovo djelovanje te službeni odnosi unutar istoga. U međuvremenu je 16. studenoga 1942. donesena Zakonskaodredba o pomoćnim oružnicima,74 kojim je regulirana popuna Oružništva pomoćnim oružnicima. Za pomoćne oružnikepredviđeno je potpisivanje ugovora o službi na godinu dana, i to tamo gdje budu udijeljeni. Pomoćni oružnik prema navedenoj Zakonskoj odredbi primao je ista beriva kao i pokusni oružnik, ali nije stjecao pravo na mirovinu.

Zakonskom odredbom o ustrojstvu i djelovanju Oružništva i o službenim odnosima njegovih pripadnika75 od 26. studenoga 1942. propisuje se da je Oružništvo oružana postrojba Ustaške vojnice za vršenje izvršne upravno-redarstvene iizvršene sudbeno-redarstvene službe u NDH. Istom Zakonskom odredbom definirana je temeljna zadaća Oružništva: održavanje javnog reda, mira i poretka te čuvanje javne, osobne i imovinske sigurnosti. U opisu poslova Oružništva bilo je ipraćenje uhićenika do sudskih tijela, izvršavanje sudbenih uhidbenih naloga te praćenje osuđenih i predaja u kaznionice.Glavni zapovjednik Oružništva podčinjen je zapovjedniku Ustaške vojnice u pogledu svih pitanja iz djelokruga: ustrojaoružništva, novačenja, stege, uprave, časničkog zbora, opreme, naoružanja te popune istim i smještaja. U svim pitanjimakoja se odnose na vršenje oružničke službe održavanja javnog reda i sigurnosti, Glavni zapovjednik oružništva podčinjen jeministru unutarnjih poslova putem glavnog ravnatelja za javni red i sigurnost.

Navedenom Zakonskom odredbom propisan je ustroj „Hrvatskog oružničtva", koje se sastoji od:

Glavno zapovjedništvo oružništva- glavni zapovjednik oružništva: general oružništva i pukovnik UV-a Vilko Pečnikar- glavni dozapovjednik oružništva: oružnički pukovnik MateRupčić- dva nadzornika oružništva (svaki nadzire po tri krila}: oružnički pukovnik Konstantin Pavić i oružnički pukovnik

Viktor Bek- stožer glavnog zapovjedništva oružništva:- glavar stožera: oružnički pukovnik Zlatko Obertynski

72 Narodne novine NDH, br. 163 od 23. srpnja 1942.

73 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, godina I., br. 4, Zagreb, 5. srpnja 1942.74 Narodne novine NDH, br. 261 od 17. studenoga 1942.75 Narodne novine NDH, br. 270 od 27. studenoga 1942.

85



- opći odjel - glavar: oružnički pukovnik Ivan Oljača- upravni odsjek- osobni odsjek (s pododsjecima: za časnike, za dočasnike i za oružnike)- promidžbeno-brojidbeni odsjek- zdravstveno-veterinarski odsjek- pomoćni ured

- postrojbeni odjel - glavar: oružnički pukovnik Viktor Mohr- odsjek za novačenje- odsjek za ustroj i pričuve- kazneno-stegovni odsjek

- sigurnosni odjel - pročelnik: oružnički pukovnik Šimun Blažević- izvještajni odsjek- odsjek za stanje u državi

- gospodarstveni odjel - pročelnik: oružnički pukovnik Stjepan Toma- opskrbni odsjek- računarski odsjek- tehnički odsjek (s pododsjecima: prometni, strukovni i graditeljski)

- glavno pobočništvo kod glavnog zapovjednika- stožerna sat Glavnog zapovjedništva oružništva

Središnja oružnička škola (počela s radom 1. studenoga 1942. u Bjelovaru, a postrojena od Oružničke škole koja je dotadabila smještena u Srijemskoj Kamenici)

- zapovjednik škole: oružnički pukovnik Krešimir Pavelić- dozapovjednik škole- ravnatelj škole (na čelu nastavnog odsjeka koji obuhvaća sve nastavnike škole)- prvi pobočnik zapovjednika škole- drugi pobočnik zapovjednika škole (istodobno i zapovjednik stožerne sati škole)- upravni odsjek- zdravstveni odsjek- veterinarski odsjek- I. i II. naučna oružnička bojna (svaka bojna ima tri sati)- oružnički naučni konjanički sklop- radna bojna (opslužništvo škole)- pomoćna bojna (zadaci: čuvanje objekata i vježbališta škole)



- Oružnička glazba- u pogledu izobrazbe, stege i opskrbe nalazi se pod Središnjom oružničkom školom, dok s uporabom glazbe raspolaže jedino glavni zapovjednik oružništva

Središnja oružnička škola imala je sljedeće školske programe za izobrazbu oružnika:

- Stručno-staleški tečaj (za osposobljavanje časnika iz drugih dijelova oružanih snaga za službu u Oružništvu)- Stručno-staleška izobrazba (izobrazba časnika pitomaca za postrojbe Oružništva)- Časnički tečaj (izobrazba viših dočasnika za časnike Oružništva)- Upravni tečaj (izobrazba upravnih časnika i dočasnika Oružništva)- Tečaj za stručnu višu izobrazbu (priprema časnika Oružništva za ispite satničkog, bojničkog i pukovničkog čina)- Dorojnički tečaj (izobrazba oružnika za dorojnički čin)- Dočasnički tečaj (izobrazba oružnika nižih dočasničkih činova za više dočasničke činove)- Tečaj za zapovjednike ophodnji (izobrazba dočasnika oružnika za zapovjednike ophodnji)- Provedba posebnih specijalističkih tečajeva za pripadnike Oružništva (samovozni, brzoglasni, krugovalni, tiskarski,

strojopisački, strojarski, stranih jezika...)

Oružnička krila (ustrojena od oružničkih pukovnija)Oružničko krilo čine: zapovjednik krila, dozapovjednik krila, nadzornik krila, prvi pobočnik za pothvatne i ustrojbene poslove, drugi pobočnik (zapovjednik stožerne sati krila) te časnici za upravne, opskrbne, zdravstvene i veterinarske poslove.

Zapovjednici oružničkih krila su čina oružničkog pukovnika ili dopukovnika.Svako oružničko krilo dijeli se na nekoliko župskih zapovjedništava oružništva („Župsko zapovjedničtvo oružničtva"), koje je imalo sjedište u sjedištu velike župe i bilo je ranga oružničke bojne. Zapovjedniku župskog zapovjedništva oružništva(bojne) dodijeljen je jedan pobočnik (viši dočasnik) i jedan upravni časnik oružništva, a sam zapovjednik bio je čina dopukovnika ili bojnika. Župsko zapovjedništvo oružništva dijelilo se na nekoliko kotarskih zapovjedništava oružništva („Kotarsko zapovjedničtvo oružničtva"), čiji se sjedište nalazilo u sjedištu kotara i odgovorno je župskom zapovjedništvu oružništva. Kotarsko zapovjedništvo oružništva bilo je ranga satnije; zapovjedniku kotarskog zapovjedništva oružništva (satnije)dodijeljen je jedan pobočnik (viši dočasnik), a sam zapovjednik bio je čina poručnika, natporučnika ili satnika. Kotarskazapovjedništva oružništva dijelila su se na oružničke postaje. Oružničke postaje ustrojavane su u sjedištu upravne općine,ali i u drugim mjestima kada su to zahtijevali posebni razlozi. Oružničkim postajama zapovijedali su oružnički dočasnici učinu časničkog namjesnika, stožernog vodnika ili vodnika. Predviđeno je ustrojavanje i stalnih oružničkih stražarskih mjesta na području oružničke postaje prema zahtjevima službe.

1. oružničko krilo (ustrojeno od 1. oružničke pukovnije) - stožer u Sisku- zapovjednik: oružnički pukovnik Emil Duffek- župska zapovjedništva oružništva:

87



- Zagreb (Velika župa Prigorje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Donja Stubica, Dugo Selo, Kutina, Samobor,Sv. Ivan Zelina, Velika Gorica i Zagreb

- Petrinja (Velika župa Gora) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bosanski Novi, Dvor, Glina, Kostajnica, Petrinja

i Sisak- Varaždin (Velika župa Zagorje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Ivanec, Klanjec, Krapina, Ludbreg, NoviMarof, Pregrada, Prelog, Varaždin i Zlatar

- Bjelovar (Velika župa Bilogora) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bjelovar, Čazma, Garešnica, Đurđevac, Gru-bišno Polje, Koprivnica i Križevci

- Brod na Savi (Velika župa Posavlje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bijeljina, Brčko, Brod na Savi, Derven-ta, Gradačac i Županja

- Vukovar (Velika župa Vuka) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Hrvatska Mitrovica, Hrvatski Karlovci, Ilok,Irig, Ruma, Stara Pazova, Šid, Vinkovci, Vukovar i Zemun

- Osijek (Velika župa Baranja) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Đakovo, Donji Miholjac, Našice, Osijek, Slatina, Valpovo i Virovitica

2. oružničko krilo (ustrojeno od 2. oružničke pukovnije) - stožer u Gospiću- zapovjednik: oružnički pukovnik Dragutin Čanić- župska zapovjedništva oružništva:- Knin (Velika župa Bribir - Sidraga) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Grahovo, Drniš i Knin- Bihać (Velika župa Krbava - Pset) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bihać, Bosanska Krupa, Hrvatski Petro

vac i Cazin- Gospić (Velika župa Lika - Gacka) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Gospić, Gračac, Korenica, Otočac, Peru-

šić i Udbina- Senj (Velika župa Vinodol - Podgorje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Brinje, Crikvenica, Karlobag, Kralje

vica, Novi Vinodolski i Senj- Ogulin (Velika župa Modruš) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Delnice, Ogulin, Slunj i Vrbovsko

3. oružničko krilo (ustrojeno od 3. oružničke pukovnije) - stožer u Banjoj Luci- zapovjednik: oružnički pukovnik Viktor Novak- župska zapovjedništva oružništva:- Banja Luka (Velika župa Sana - Luka) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Banja Luka, Ključ, Kotor Varoš, Pri

jedor i Sanski Most

- Nova Gradiška (Velika župa Livac - Zapolje) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bosanska Dubica, BosanskaGradišaka, Daruvar, Nova Gradiška, Novska, Pakrac, Požega i Prnjavor

88



- Karlovac (Velika župa Pokuplje] s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Jastrebarsko, Karlovac, Pisarovina, Vojnići Topusko

4. oružničko krilo (ustrojeno od 4. oružničke pukovnije) - stožer u Sarajevu

- zapovjednik: oružnički pukovnik Emanuel Mažek- župska zapovjedništva oružništva:- Tuzla (Velika župa Usora - Soli) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Doboj, Gračanica, Kladanj, Maglaj, Teslić,

Tešanj, Tuzla i Zvornik- Sarajevo (Velika župa Vrhbosna) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Čajniče, Foča, Rogatica, Sarajevo, Srebre

nica, Višegrad i Vlasenica5. oružničko krilo ( ustrojeno od 5. oružničke pukovnije) - stožer u Travniku

- zapovjednik: oružnički pukovnik Milan Gerač- župska zapovjedništva oružništva:- Jajce (Velika župa Pliva - Rama) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bugojno, Tomislavgrad, Glamoč, Jajce,

Kupres, Livno, Prozor i Vrcar Vakuf- Travnik (Velika župa Lašva - Glaž) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Fojnica, Travnik, Visoko, Zenica i Žepče

6. oružničko krilo (ustrojeno od 6. oružničke pukovnije) - stožer u Mostaru- zapovjednik: oružnički pukovnik Stjepan Jakovljević

- župska zapovjedništva oružništva:- Dubrovnik (Velika župa Dubrava) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Bileća, Čapljina, Dubrovnik, Gacko, Rav

no, Stolac i Trebinje- Mostar (Velika župa Hum) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Konjic, Ljubuški, Metković, Mostar, Nevesinje i

Posušje- Omiš (Velika župa Cetina) s kotarskim zapovjedništvima oružništva: Brač, Hvar, Imotski, Makarska, Omiš i Sinj.

Ukupno je Hrvatsko oružništvo raspoređeno u šest krilnih zapovjedništava, 20 župskih zapovjedništava oružništva (bojni),140 kotarskih zapovjedništava oružništva (satnija) i 987 oružničkih postaja.

Pokretne bojne - postrojavaju se od strane Glavnog zapovjedništva oružništva za izvršavanje izvanrednih zadataka, a njihovu uporabu zapovijeda glavni zapovjednik oružništva. Predviđeno je da se od postojećih snaga Oružništva mogu ustrojitido tri pokretne bojne.

Vojno-poljsko oružništvo (bojna) - predstavlja posebnu oružničku postrojbu koja stoji na raspolaganju Ministarstvudomobranstva i nalazi se pod operativnim zapovjedništvom Domobranstva. Vojno-poljsko oružništvo brine se za vojno-redarstvenu službu unutar Domobranstva.

89



Časnički i dočasnički činovi u Oružništvu istovjetni su s časničkim i dočasničkim činovima u Ustaškoj vojnici s iznimkomnajvišeg čina krilnika koji je u oružništvu - general oružništva.76

Na temelju Odredbe o ustrojavanju Ministarstva oružanih snaga od 21. siječnja 1943. „Hrvatsko oružničtvo" izdvojeno

je iz sastava Ustaške vojnice i postaje sastavni dio Oružanih snaga NDH.77

REDARSTVENA STRAŽA

Zakonskom odredbom o Ustaškoj vojnici od 17. srpnja 1942. postojeća Redarstvena straža NDH postaje dio Ustaške vojnice.78 Za navedeno „uklapanje" Redarstvene straže u Ustašku vojnicu poslužio je primjer Trećeg Reicha, gdje je cjelokupnoredarstvo (Ordnungspolizei - redovno redarstvo i Sicherheitspolizei - sigurnosno redarstvo, koje je činilo političko redarstvo i kriminalističko redarstvo) postalo dio SS-a te se rabio termin „SS und Polizei" (SS i Redarstvo). Na temelju navedeneZakonske odredbe ustrojeno je „Obće zapovjedničtvo Redarstvene straže" za čijeg je zapovjednika imenovan pukovnikUstaške vojnice (UV) Franjo Lukac, koji je navedenu dužnost obnašao do 19. rujna 1942., a potom je za zapovjednika imenovan pukovnik UV-a Slavko Skoliber. Opće zapovjedništvo Redarstvene straže bilo je dio Ravnateljstva za javni red i sigurnost, a koje je bilo dio Ministarstva unutarnjih poslova NDH. Temeljna zadaća Redarstvene straže bila je suzbijanje svihoblika protuzakonitosti.

Redarstvena straža u srpnju 1942. brojila je 5.000 pripadnika. U svakoj velikoj župi na području NDH ustrojena je Župska redarstvena oblast (ŽRO), koja je u svom sastavu imala Odsjek mjesnog redarstva koji je bio najviša instanca Redarstvene straže u velikoj župi, dok je u svakom gradu ustrojeno „Predstojničtvo gradskog redarstva" kao temeljna ustanovaRedarstvene straže. Prema ustroju Redarstvene straže ista je djelovala samo u gradskim područjima dok je ruralna područja svojim djelovanjem „pokrivalo" Oružništvo. Najveći broj pripadnika Redarstvena straže nalazio se na području gradaZagreba, a sam zapovjednik Božidar Benović imao je čin pukovnika.

Od travnja 1942. počinje s djelovanje Središnja redarstvena škola (zapovjednik: redarstveni bojnik Josip Karba) u Zagrebu s 350 kadeta. Samo školovanje trajalo je godinu dana, a primani su kandidati od 18. do 20. godine. Prvi naraštaj Središnje redarstvene škole promoviran je u travnju 1943., a potom je upisan i drugi naraštaj (240 kadeta), koji je ustrojen u tri

76 VA, NDH, k. 114c 19/6-1 i k. 114c 11/9-1.77 Vjestnik Ministarstva oružanih snaga - Naredbe, br. 4. od 30. siječnja 1943.78 Narodne novine NDH, br. 163 od 23. srpnja 1942.



redarstvene izobrazbene satnije od po 80 kadeta. Tijekom redarstvene obuke kadeti su prošli obuku u rukovanju svim pješačkim oružjem uključujući i teškim puškostrojnicama. Nadalje, svi kadeti tijekom jednogodišnjeg školovanja u Središnjojredarstvenoj školi morali su proći i uspješno završiti obuku za vozača motornog vozila. Kadetima se školovanje u Središnjojredarstvenoj školi uzimalo kao reguliranje vojne obveze.

Na temelju Zakonske odredbe o Državnoj redarstvenoj straži od 23. prosinca 1943. ista izlazi iz sastava Ustaške vojnice.Navedenom Zakonskom odredbom ustrojeno je Glavno zapovjedništvo Državne redarstvene straže (glavni zapovjednik:general i pukovnik UV-a Slavko Skoliber) pri Glavnom ravnateljstvu za javni red i sigurnost Ministarstva unutarnjih poslovaNDH. Istom Zakonskom odredbom regulirano je uvrštavanje Ustaške obrane u sastav Državne redarstvene straže.79

USTAŠKA OBRANA

Tijekom ljeta 1941. osnovano je nekoliko sabirnih - koncentracijskih logora različitih profila i na različitim lokacijama. Ovisu logori bili podčinjeni Uredu III. Ustaške nadzorne službe (UNS-a), na čijem je čelu bio Vjekoslav Luburić. Kako piše DavorKovačić, do dolaska u Hrvatsku Pavelić nije poznavao Luburića koji je u početku radio na opskrbi Poglavnikove tjelesne bojne (PTB] i nije imao nikakve veze ni s Ravnateljstvom za javni red i sigurnost (RAVSIGUR) ni s UNS-om. Potom je prešao narad kod Mije Babića, staroga ustaškog emigranta, čiji je postao zamjenik te je preuzeo njegove dužnosti (ustroj logora) kada

je ovaj nastradao ljeta 1941. na terenu. Moglo bi se reći da taj Ured zapravo i nije bio dio UNS-a preko kojeg se rukovodiloUstaškom obranom i logorima, nego dio Zapovjedništva Ustaške obrane ugrađen u UNS, odnosno kasnije u Glavno ravnateljstvo za javni red i sigurnost (GRAVSIGUR), kao veza među njima.80 Do kraja 1941. Luburićev ured dobio je Gospodarski iOsobni odsjek, prvi za pitanja opskrbe, a drugi za osobna i statusna pitanja.81 Luburić je na ovoj dužnosti tijesno surađivaos Eugenom Kvaternikom (zapovjednikom UNS-a], a ubrzo se približio i Poglavniku.

79 Ladislaus Hory, Martin Broszat,Der Kroatische Ustascha-Staat 1941.-1945., Stuttgart 1964.80 Elvis Burčul,Ustaška nadzorna služba, osnivanje, ustroj, djelovanje i ukidanje (1941.-1943,) magistarski rad, Odsjek za povijest, Filozofski

fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2002., 79.-80.; Davor Kovačić,Redarstveno-obavještajni sustav Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945., Zagreb,2009., 168.-169.81 Elvis Burčul,n.dj., 79.-80.; Davor Kovačić,n.dj., 168.-169.

91



Ustrojavanje logora na području NDH ima dvije faze. U prvoj fazi, koja je trajala do početka jeseni 1941., ustrojeni sulogori Danica u Koprivnici,82 Kerestinec kod Zagreba, Jadovno na Velebitu, Gospić, Slana i Metajna na otoku Pagu, Kruščicakraj Travnika, kao i nekoliko useljeničkih logora za Slovence. Prvi logor, Danica u Drnju kod Koprivnice, ustrojio je ustaškiporučnik Martin Nemec, koji je bio ustaški povjerenik za Koprivnicu. Druga faza krenula je s ustrojavanjem jasenovačkeskupine logora u jesen 1941. godine. Procijenjeno je da je na ovom prostoru pogodno ustrojiti logor zbog karakteristikaterena, blizine željezničke pruge i cestovnih prometnica, kao i relativne blizine samoga glavnog grada. Na ovom prostoruutemeljeni su logori 1. - V. (Krapje, Bročice, Jasenovac - Ciglana, Kožara, Stara Gradiška - gdje je od ranije bila kaznionica], apotom i Zapovjedništvo sabirnih logora Jasenovac. Logori koji su ustrojeni na prostoru Dalmacije ukinuti su zbog talijanskevojne nazočnosti. Najveći val zatočenika stizao je od jeseni 1941. do jeseni 1942. godine.83

Krajem kolovoza 1941. ustrojavaju se logori u Jasenovcu i okolini, gdje su ubrzo počeli stizati zatvorenici. Za osiguranjesamih objekata logora u Jasenovcu, kao i okoline stigle su tri ustaške satnije, moguće već 1. listopada 1941. godine.84 To subile 13. popunjena s Hercegovcima, 17. s Ličanima i 49. u kojoj su bili Bošnjaci iz Jajca i okoline. Prema podatku iz veljače1942. tu su bile 17., 22. i 49. satnija, jačine oko 230 ustaša.85 Kako su ustrojavani pojedini logori na tom području, raspoređivane su i određene ustaške postrojbe. Tako je Logor I. Krapje, kojim je zapovijedao ustaški poručnik Ante Marić, osiguravala22. ustaška satnija. Logor je postojao od kolovoza do listopada 1941. godine. Logor II. Bročice, pod upravnikom ustaškimporučnikom Ivanom Rakom, koji je postojao od kolovoza do studenoga 1941. osiguravale su dvije satnije ustaša: 14. i 17.Logor III. Ciglana, nastao rujna 1941., osiguravala je 17. satnija, a njime su upravljali ustaški časnici: Jozo Matijević, Ivan

Brkljačić, Miroslav Filipović Majstorović, Josip Mataja, Mirko Slišković i Dinko Šakić. Ova je satnija po ustrojavanju Obrambenog zdruga napustila Jasenovac, a na poslove osiguranja logora raspoređena je 1. satnija I. bojne tog zdruga. U ljeto 1942.navedena je postrojba zamijenjena II. bojnom istog zdruga. Logori IV. Kožara i Logor V. Stara Gradiška ustrojeni su kasnijei njih je osiguravala Ustaška obrana. Logor u Staroj Gradiški osiguravala je III. bojna Obrambenog zdruga, a neko vrijeme1943. - 1944. njen zapovjednik, satnik Stjepan Bosak preuzeo je i upravu nad logorom.86

82 Logor „Danica" osnovalo je Ministarstvo unutarnjih poslova NDH 15. travnja 1941., istoga dana kada su ustaše s Antom Pavelićem na čelu izItalije stigli u Zagreb. U Koprivnicu je na dužnost tada udijeljeno sedam ustaša-emigranata s ustaškim poručnikom Martinom Nemecom na čelu,koji su se iz Italije vratili u Zagreb. Tom prigodom Nemec je postavljen na dužnost povjerenika Povjerenstva Glavnoga ustaškog stana za grad ikotar Koprivnicu, a time i za zapovjednika logora „Danica", Zvonimir Despot,Vrijeme zločina, Zagreb - Slavonski Brod, 2007., 29.; Zdravko Dizdar,Ljudski gubici logora „Danica" kraj Koprivnice, 1941.-1942., Časopis za suvremenu povijest (ČSP), 2/2002., 377.-407.83 Davor Kovačić,n.dj., 173.-175.; Davor Kovačić,Zapovjednici i dužnosnici jasenovačke skupine logora 1941-1945, ČSP, 1/2000, 97.-111.84 U 9,55 1. listopada 1941. na poziv javlja se iz ustaškog logora ustaški poručnik Ranko Ivan. On je javio da se u Jasenovcu nalaze 25 domobranaiz 5. satnije iz Bosanske Dubice koji daju stražu kod mosta. VA, NDH, k.3,1/1-4.85 Davor Marijan,Ustaške vojne postrojbe 1941. - 1945., magistarski rad, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 2002., 43.;Antun Miletić,

Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945, knjiga I., Beograd - Jasenovac, 1986., 164.-165. i 365.-375.

86 Ubio ga je ustaški poručnik Tomić u travnju 1944. u Bosanskoj Dubici po zapovijedi Luburića u Davor Kovačić,Zapovjednici i dužnosnici jasenovačke skupine logora 1941-1945, ČSP 1/2000, 99.-104.

92



Od spomenutih satnija i drugih snaga početkom 1942. ustrojen je Gradiški zdrug kao kombinirana jedinica na čelu s potpukovnikom Slavkom Skoliberom i zamjenikom, satnikom Vjekoslavom Luburićem.87 Potom je, tijekom proljeća 1942., postrojen Ustaški obrambeni zdrug sa sjedištem u Lipiku. U njegovu su sastavu bile sljedeće obrambene bojne: I. u Jasenovcu,

II. u Staroj Gradiški, III. u Lipiku, XIII. u Bihaću i XIV. u Karlovcu, dvije novačke satnije u Daruvaru i Požegi, kao i Dočasničkaškola u Đakovu. Zapovjednik je bio satnik Luburić, kao upravitelj Ustaške obrambene službe, čiji je zdrug bio sastavni dio(odnosno III. ureda UNS-a) i podčinjen ustaškom nadzornom zapovjedniku. U sastavu zdruga bilo je i Povjereništvo UNS-a.Ovaj je zdrug dobio nadležnost osiguranja logora, ali i osiguranje šireg područja oko logora, sve od Papuka i Psunja do Kozare i Motajice. Glavni stožer Ustaške vojnice odobrio je da postrojbe UV-a koje dođu na ovo područje budu pod taktičkomzapovijedi ovog zdruga. Isto je vrijedilo i za postrojbe Poglavnikova tjelesnog zdruga (PTS-a) ili Pripremne bojne, ako nisuimale neke druge zadatke.88

Kao vojna postrojba UNS-a, Ustaška odbrana, kako je ova postrojba bila poznata, vremenom je ojačala i uključivana je iu vojne pothvate. U nju se stupalo dragovoljno. Svi dužnosnici unutar logora, kao i dužnosnici Ureda III., bili su istodobnopripadnici Ustaške obrane. Prema dozvoli zapovjednika UNS-a Eugena Kvaternika, Luburić je Ustašku obranu postupnopretvorio u čisto vojnu postrojbu, koja je imala dozvolu i redarstvenog djelovanja na području kotara Novska, odnosnosamo u bližoj okolici Jasenovca i Stare Gradiške. Luburić je organizirao neku vrstu sigurnosnog pojasa na području od Dubi-ce, Jasenovca i Novske do Okučana i Stare Gradiške. Pojas se protezao od Psunja, preko Save do Prosare. U tom sigurnosnompojasu Ustaška obrana imala je vojnu i redarstveno-upravnu vlast. Druge vojne jedinice ili pojedinci nisu mogli provoditinikakve mjere bez prethodnoga dogovora s njom. Početkom 1942. Luburić je izdao nalog za uhićenje i odvođenje u jaseno-vački logor srpskog stanovništva iz sela Mlaka i Jablanac, kako bi taj pojas „očistio od nepoželjnih elemenata".89

Zbog novih zadataka povećalo se i brojčano stanje Ustaške obrane na 2.500 ljudi. Njezino novčano izdržavanje išlo jenajprije na teret Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Ravnateljstva za javni red i sigurnost, a kasnije na teret proračuna Ustaške vojnice. Odlaskom Luburića u razdoblju poslije pada Eugena Kvaternika s mjesta ravnatelja RAVSIGUR-a i zapovjednika UNS-a, dolazi do personalnih promjena i preusmjeravanja zadataka Ustaške obrane samo na logorsku službu.90

Poslije dolaska u Jasenovac ustaškog bojnika Marka Pavlovića dolazi do promjena. On je koncentrirao svu vlast u svojeruke, odnosno u okvire I. ustaškoga obrambenog zdruga koji je postao borbena postrojba. Dolaskom Pavlovića Zapovjedništvo sabirnih logora bilo je ukinuto, a zapovjedništvo nad logorima preuzelo je „Zapovjedničtvo obrambenog zdruga"sa stožerom i stožernom sati te I. bojnom (stožer, 1. - 4. sat. Jasenovac), II. bojnom (stožer, 5. - 8. sat, Stara Gradiška), III.bojnom (stožer, 9. - 12. sat, Lipik - Pakrac), Posadnom bojnom Španovica (stožer i tri sati, zapovjednik: ustaški satnik Ivica

87 Davor Marijan,n.dj., 43.

88 Davor Marijan,n.dj., 43.-44.89 Elvis Burčul.n.dj., str 80.-81.90 Davor Kovačić,n.dj., 171.-172.

93



Vuletić), samokretnom sati i novačkom sati. Organizaciju i upravljanje logorima Pavlović je prepustio zapovjednicima logora, a on se više bavio organizacijom vojske. Logori su tada imali veću samostalnost (logor III. imao je prethodno posebneelemente organizacije, a logor V. u Staroj Gradiški bio je samostalan sa svim svojim elementima), iako su i dalje potpadalipod zapovjednika I. obrambenog zdruga.91

Ustaška obrana bila je praktično vojska Vjekoslava „Maksa" Luburuća, zaključuje u svojoj studiji Davor Kovačić, i osimnjega i njegovih suradnika nitko nije imao pravi uvid u zbivanja unutar logora. Upravitelji Ureda III., odnosno kasnije Odsjeka za logore bili su: Vjekoslav Luburić do kraja ljeta 1942., Ivica Matković do početka 1943., Stanko Šarac do kraja 1943.i potom Jakov Džal do sloma NDH svibnja 1945. godine.92

Međutim, i poslije odlaska na druge dužnosti tijekom 1942., Luburić je zadržao osobni utjecaj na ovu postrojbu i prilikeu logoru, u pravilu se uglavnom nikome nije pokoravao držeći apsolutnu vlast. Osim njemačkih vojnih vlasti u 1942., naponašanje Luburića i nekih njegovih suradnika izravno Poglavniku požalio se, ispred svoje 4. satnije I. bojne Obrambenogzdruga, i zapovjednik ustaški poručnik Jozo Duvančić. U pismu je pokušao ukazati na to da je Poglavnik izgubio nadzor nadradikalnim Hercegovcima i istaknuo je: „Ustaški poglavniče smatram da je opasno po narodno dostojanstvo uopće da vlastbude u rukama onih koji su žedni tuđih života i onih koji nemaju smisla za jedno biće, a to je čovjek".93

Kako smatra tadašnji zapovjednik UNS-a Dragutin Jilek, Luburić je odbio i Pavelićevu inicijativu da se službujućima u logorima izmijeni odora. Kako je ona obavljana u ustaškim uniformama, Poglavnik je izmjenom odora htio skinuti eventualnu

hipoteku sa svih ustaških snaga od postupaka koji su činjeni u logorima. Iako je takvu odluku donio Poglavnik osobno, donjene realizacije nije došlo, pa čak ni kada je UNS ukinut, odnosno u vrijeme dok je Luburić boravio u Travniku94.

Ono što je bitno za razumijevanje cijele situacije je da ovaj zdrug i njegove postrojbe nisu bili podčinjeni ministru oružanih snaga. Štoviše, Zakonskom odredbom o državnoj redarstvenoj straži od 23. prosinca 1943., ovaj je zdrug uvršten u njensastav kao Logorski obrambeni zdrug, navodi Davor Marijan.95 Na taj je način ova postrojba mogla biti korištena za posebnezadatke, za koje druge snage Ustaške vojnice nisu mogle biti korištene. Prije svega jer nisu bile u zapovjednoj odgovornostidomobranskih, a samim time i njemačkih ili talijanskih vojnih zapovjedništava. To je posebno bitno za talijanski „dio" NDHgdje je bio zabranjen ulazak ustaških postrojbi, a kasnije, 1943. - 1945., za operacije izvan njemačke zapovjedne kontrole, jer je bila riječ o redarstvenoj postrojbi.

91 Davor Kovačić,n.dj., 177.-179.92 Davor Kovačić,n.dj., 171.-172.93 Davor Kovačić,n.dj., 169.-170.94 Elvis Burčul.n.dj., 80.-81.95 Davor Marijan,n.dj., 44.

94



U ljeto i jesen 1942. dio zdruga bio je angažiran u zapadnoj Hercegovini, odnosno II. zoni talijanskoga okupacijskogpodručja. 0 ovome postoje samo fragmenti: tijekom listopada u Ljubuškom, pa potom u Imotskom pojavljuje se sjedišteII obrambenog zdruga. Za njegova zapovjednika imenovan je 16. listopada 1942. ustaški satnik Franjo Primorac. Krajem

prosinca 1942. na području Imotskog i Posušja bili su dijelovi II. bojne Obrambenog zdruga jačine oko 700 ljudi. Drugiobrambeni zdrug spominje se i u veljači 1943., ali ipak nema naznaka da je zdrug zaživio i da je riječ o pripadnicima Ustaškeobrane (odnosno već postojećeg zdruga). Prva bojna ovog II. zdruga (u stvari III. bojna postojećeg I. obrambenog zdruga]nalazila se u Imotskom tijekom siječnja 1943. godine.96 Kasnije tijekom 1943. spominje se I. obrambena bojna na prostoruPosušje - Imotski - Ljubuški, u sastavu snaga pukovnika Franje Šimića.97 Naime, tijekom 1942. godine po posebnoj odluciPoglavnika, a na prijedlog bojnika Luburića postrojavala se u Travniku Domobranska dobrovoljačka pukovnija, namijenjena za posebne misije u talijanskoj zoni NDH, gdje nije bilo dopušteno djelovanje ustaških snaga. Ta je postrojba bilapostrojena isključivo od postrojbi Ustaške obrane. Oni su jednostavno zamijenili svoje ustaške odore za domobranske. Ta je pukovnija izvršila svoju misiju pod zapovjedništvom pukovnika Franje Šimića. Njemu je postrojbu predao bojnik Luburićkoji je u to vrijeme bio u odori domobranskog satnika.98

U samim dokumentima 1943. - 1944. ovaj se zdrug spominje kao Ustaški obrambeni zdrug, zatim kao Logorski obrambeni zdrug Jasenovac.99 Zanimljivo je da se odlukom Ministarstva unutarnjih poslova i Glavnog ravnateljstva za javni red isigurnost (od 21. travnja 1944.) pokušalo urediti odnos Logorskoga obrambenog zdruga radi osiguranja sabirnih logoraBosanska i Hrvatska Dubica. Njih su tada osiguravale postrojbe Logorskoga obrambenog zdruga, ali područje nije bilopredviđeno za Logorski obrambeni zdrug. Odlučeno je da se osiguranje ovih mjesta predaje zajedno s njihovom posadomUstaškoj vojnici. Tako je bojna Ustaške obrane u Dubici sa svim ljudstvom i opremom ušla u sastav Ustaške vojnice, i to kao5. bojna Krajiškog zdruga sa sjedištem u Hrvatskoj Kostajnici.100 Međutim, ova zapovijed nije uopće izvršena pa je 1. lipnja1944. ta bojna formalno izdvojena iz sastava Ustaške vojnice „te ostaje i nadalje u sastavu obrambenog zdruga, kao što jeto i do sada bilo“.101 Ponovno se pokazalo da Ustaška obrana ima jače zastupnike nego regularna struktura redarstvenogsustava.

96 VA, NDH, k,114i 11/5-1.97 Davor Marijan,n.dj., 44., Zbornik dokumenata i pod ataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije (d alje: Zbornik), svezak IV., knjiga13., 688.-701. i 750.-758., Zbornik, svezak IV., knjiga 14., 495.-499.98 Dinko Šakić,S poglavnikom u Alpama 1946. godine, Split, 2001., 126.-127. Za vrijeme formiranja pukovnije došao je do zapovjednika Luburića

jedan musliman s tužbom da je jedan od njegovih vojnika silovao njegovu maloljetnu kćer. Djevojčica je pred strojem identificirala počinitelja koji je po odluci prijekog ratnog suda po kratkom postupku pred cijelom postrojbom i građanima strijeljan. Luburić je navodno pismeno obavijestioPoglavnika o tom događaju, stavivši svoj položaj i čin na raspolaganje, ako nije postupio u skladu s postojećim ratnim zakonima. Dinko Šakić,n.dj., 127.

99 VA, NDH, k.H4ill/5.100 VA, NDH, k.H4j 8/25-1101 VA, NDH, k.H4j 27/27-1

95



Povratkom Luburića Ustaška obrana ponovno je dobila prijašnje zadatke. Novi ravnatelj Glavnog ravnatelj stava za javnired i sigurnost (GRAVSIGUR) Jurčić odlučio je određen broj ljudi (oko 1200] preuzeti u službu redarstvene straže, a ostalisu prešli u Ustašku vojnicu. Prelaskom dijela ljudstva Ustaška obrana nije raspuštena, nego je preuzela vojničke zadatke,kao što je zaposjedanje i osiguranje poteza od Jasenovca do Sunje, Novske, Banove Jaruge i Stare Gradiške. Njezine pojedinepostrojbe počele su se sve više upotrebljavati i za vojne pothvate kojima je obično upravljao osobno Vjekoslav Luburić. Tako

je izvela niz manjih vojnih operacija, koje su nazivane „čišćenjem", i to uglavnom u Slavoniji. Preuzimanjem ljudstva u službu redarstvene straže, stanje se malo popravilo jer je ravnatelj Jurčić ipak imao nekakav utjecaj na rad tog odsjeka. Nakondolaska Ericha Lisaka za ravnatelja GRAVSIGUR-a, Ustaška obrana uživala je posebne privilegije, jer se opet opskrbljivalanovčanim sredstvima od Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost. Uprava logora bila je poseban odsjek s posebnomvojnom postrojbom i nikada nije razvijena posebna suradnja s ostalim odsjecima Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost. Radilo se na dva usporedna kolosijeka, jedan je predstavljala Ustaška obrana, a drugi uprava logora.

Prema dokumentaciji za razdoblje od listopada do prosinca 1944. u sastavu I. ustaškoga obrambenog zdruga pod zapovjedništvom ustaškog pukovnika Pavlovića bili su: stožer, stožerna sat, dojavna sat, glazbeni vod, pomoćna sat, oružničkivod, stan zdruga te I. - IV. bojna. Svaka bojna imala je stožernu i četiri sati (označene numerički od 1 do 16], U sastavuzdruga bili su i Novačka bojna (1. - 7. sat), Topnički sklop (1., 2., 3. i 4. bitnica, 5. gorska bitnica i 6. laka protuzrakoplovnabitnica), Brzi sklop (1. oklopna sat, 2. i 3. grenadirska sat, 4. opkoparska sat i 6. protuoklopna sat), zatim Logorske sati: Jasenovac, Stara Gradiška i Lepoglava. Ustrojena je u ovom razdoblju i Udarana bojna (gdje je 1. sat bila ranija 5. sat II. bojne).

Zdrug je u ovom razdoblju, sudeći prema zapovijedima, primao veći broj novih pripadnika u svoj sastav i narastao je na oko10.000 ljudi.102

Konačno, kao poseban kuriozitet navodimo da su vođu Hrvatske seljačke stranke Vladka Mačeka, koji je poslije Travanjskog rata 1941. boravio na svom imanju u selu Kupincu, 15. listopada 1941. uhitili upravo ustaše pod zapovjedništvomLuburića (odnosno Ureda III. UNS-a) i odveli ga u logor u Jasenovcu gdje je boravio do 15. ožujka 1942. godine. Za vrijemeboravka u logoru Mačeka je obišao zapovjednik UNS-a Eugen Kvaternik. Ono što je zanimljivo da do Mačeka, osim Luburića,nije dolazio nitko drugi, a potom je Maček interniran natrag na svoje imanje, zajedno s cijelom obitelji. Njega je čuvala jedinica Ustaške obrane kojom je zapovijedao bojnik Mate Mandušić. Formalno III. Ured UNS-a obavljao je osiguranje, ali sveostalo bilo je u nadležnosti zapovjednika PTS-a Ante Moškova. Tijekom razdoblja od ožujka do prosinca 1943. Maček je bioprebačen u kućni pritvor u Zagreb, upravo u stan Vjekoslava Luburića.103

U prosincu 1943. bio je izmijenjen naziv Redarstvene službe u Državnu redarstvenu službu i u njezin sastav bio jeuključen Ustaški obrambeni zdrug. Njegov zapovjednik Vjekoslav Luburić u svojim je člancima u emigraciji navodio da je

102 VA, NDH, k,114i 12-18/5-1.103 Bogdan Krizman,Ustaše i Treći Reich, knjiga II., Zagreb, 1986., 129., fusnota 57.



ovaj zdrug u Redarstvenu službu uključen nešto ranije iste godine odnosno prije kapitulacije Italije. On navodi da Talijaninisu dopuštali ulaz ustaškim postrojbama koje su htjele zatvoriti liniju Stolac - Nevesinje - Trebinje. Tada su glavni časniciRedarstvene službe i Ustaške obrane tražili zakonski način i mogućnost da se Obrambeni zdrug poveže s redarstvenomstražom. Zakon o UNS-u predviđao je tu mogućnost i on je iskorišten, a onda kada je taj zakon stavljen izvan snage, Luburućističe „da je nastavljeno istim stazama, jer je Skoliberova širokogrudnost i ljubav omogućila i prebrodila sve zapreke".104

Iako Ustaška obrana nikada nije bila izravni dio Ustaške vojnice nego samo posredno, kao dio Redarstvene straže, njezini su pripadnici nosili iste odore kao i pripadnici Ustaške vojnice te je u konačnici i nastala i postojala u okviru iste politike.

I. ustaški obrambeni zdrug (siječnja - svibnja 1945.):Zapovjednik: ustaški pukovnik Marko Pavlović (od 16. listopada 1942. do ožujka 1945.), a potom pukovnik Državne redarstvene straže i pukovnik UV-a Jakov DžalStožer zdruga (160 pripadnika):

- glavar stožera: satnik Kopnene vojske Tvrdko Krešić- pothvatni odjel- postrojbeni odjel- opskrbni odjel - pročelnik: ustaški satnik Mato Tomas- izvještajni odjel- sigurnosni odjel- osobni odjel - pročelnik: ustaški natporučnik Mato Medvidović- odgojni odjel - pročelnik: ustaški satnik Zvonimir Brekalo- brzoglasna središnjica

Pozadinski stožer zdruga- glavar stožera: ustaški dopukovnik dr. Šimo Cvitanović- gospodarski odjel - pročelnik: ustaški dopukovnik Milivoj Vlaho- radni odjel - pročelnik: ustaški dopukovnik ing. Dominik Pičili- upravni odjel- zdravstveni odjel- veterinarski odjel- stan zdruga

Stožerna sat zdruga (269 pripadnika) - zapovjednik: ustaški satnik J osip Sudar- jurišni vod (66 pripadnika)

104 Davor Kovačić,n.dj., 104., fusnota 412.

97



- puškostrojnički vod (64 pripadnika]- stražarski vod (55 pripadnika]- željeznički vod za osiguranje (84 pripadnika]

I. ustaška obrambena bojna (1.142 pripadnika] - zapovjednik: ustaški bojnik Krešimir Majić- stožer i stožerna sat- 1., 2, 3. i 4. pješačka sat

II. ustaška obrambena bojna (1.215 pripadnika] - zapovjednik: ustaški bojnik Miroslav Matijević- stožer i stožerna sat- 5., 6, 7. i 8. pješačka sat

III. ustaška obrambena bojna (997 pripadnika] - zapovjednik: ustaški bojnik Mijo Orešković- stožer i stožerna sat- 9., 10,11. i 12. pješačka sat

IV. ustaška obrambena bojna (1.023 pripadnika] - zapovjednik: ustaški satnik Miroslav Kopjar- stožer i stožerna sat- 13., 14,15. i 16. pješačka sat

Brzi sklop (1.120 pripadnika) - zapovjednik: ustaški bojnik Josip Mataja- stožer i stožerna sat- 1. oklopna sat, 2. i 3. grenadirska sat, 4. opkoparska sat, 5. samovozna sat i 6. protuoklopna sat

Topnički sklop (967 pripadnika) - zapovjednik: ustaški bojnik Ilija Grbačac- stožer i stožerna bitnica- 1., 2., 3. i 4. bitnica (svaka četiri topa 100 mm)- 5. gorska bitnica (četiri topa 75 mm)- 6. protuzrakoplovna bitnica (šest topova 20 mm)

I. novačka bojna (1.008 pripadnika) - zapovjednik: ustaški bojnik Bruno Divić- stožer i stožerna sat- 1., 2., 3. i 4. novačka sat

II. novačka bojna (888 pripadnika) - zapovjednik: ustaški satnik Ivan Fridel- stožer i stožerna sat

- 5., 6., 7. i 8. novačka sat

98



III. novačka bojna ( 1.142 pripadnika] - zapovjednik: ustaški natporučnik Marijan Štajduhar- stožer i stožerna sat- 9., 10., 11., 12. i 13. novačka sat

Posadna ustaška bojna Novska (900 pripadnika) - zapovjednik: bojnik UV-a Nikola Vidaković- stožer i stožerna sat- 1., 2., 3. i 4. posadna pješačka sat

Logorska (stražarska) bojna Jasenovac (1.000 pripadnika) - zapovjednik: ustaški natporučnik Leo Lončarić- stožer i upravna sat- logorska sat Jasenovac, logorska sat Stara Gradiška i logorska sat Lepoglava

Dojavna sat (126 pripadnika)Pomoćna sat (254 pripadnika)Zdravstvena sat (200 pripadnika)Veterinarska sat (138 pripadnika)Oružnički vod (84 pripadnika)Oklopni vod (85 pripadnika)Časnički tečaj (18 nastavnika)

Dočasnički tečaj (150 pripadnika)Glazba (42 pripadnika)

Ukupno je u I. ustaškom obrambenom zdrugu bilo 12.928 vojnika, dočasnika i časnika Ustaške obrane.105

Krajem travnja 1945. na području Siska i Petrinje postrojena je 18. hrvatska udarna divizija (zapovjednik: general JulijeFritz) u čiji je sastav ušao najveći dio I. ustaškoga obrambenog zdruga.106

105 NARA, Record Group 226 (OSS Intelligence Report) - dokument: 126034.106 Nikica Barić,Kopnena vojska DomobranstvaNezavisne Države Hrvatske 1941. - 1945., magistarski rad, Odsjek za povijest Filozofskog fakultetau Zagrebu, 2002., 190.

99



VOJNICA NJEMAČKE NARODNE SKUPINE

Na temelju različitih procjena broj folksdojčera (pripadnika njemačke narodne skupine) na području NDH u travnju 1941.kretao se od 150.000 do 200.000 pripadnika.107 NDH je folksdojčerima nizom zakonskih odredaba jamčila kulturnu, gospodarsku i samoupravnu autonomiju (u kotarima i općinama s većinskim njemačkim stanovništvom). Osim navedenoga,Nijemci su na području NDH dobili mogućnost postrojavanja svojih vojnih postrojbi. Još za vrijeme postojanja Kraljevine

Jugoslavije u sklopu Njemačkoga kulturnog saveza djelovao je „Deutschen Mannschaft" - DM (Njemačka momčad) definiran kao sportska, a u svojoj biti poluvojna organizacija. Nakon uspostave NDH 10. travnja 1941. u sklopu DM-a ustrojen

je „Waffenabteilung der DM", odnosno „Oružani odjel Njemačke momčadi", koji ubrzo mijenja ime u „Einsatzstaffel" (ES),odnosno „Pothvatni odred" te nosi službeni naziv „Einsatzstaffel der Deutsche Mannschaft (ES d. DM).108

Poglavnik NDH Ante Pavelić donio je 31. srpnja 1941. Zakonsku odredbu o Vojnici Njemačke narodne skupine u okviruhrvatske Ustaške vojnice.109 Navedene postrojbe Vojnice Njemačke narodne skupine ustrojavaju se, prema članku 1. Odredbe zbog priznanja zasluga Njemačkoj narodnoj skupini za držanje reda i stvaranje novog poretka te za razoružavanje bivše jugoslavenske vojske prigodom osnivanja NDH.

Prema zapovijedi dotadašnjega pokrajinskog vođe DM-a (za Hrvatsku) Jakoba Lichtenberga određen je prvi ustroj ES-apostrojavanjem prvih satnija i vodova 31. srpnja 1941. godine.110 Vojnim smjernicama o ustrojavanju i uporabi ES-a od 15.listopada 1941. te Privremenom uputom o ustroju i uporabi Pothvatnog odreda Njemačke momčadi od 12. siječnja 1942.vođe Njemačke narodne skupine u NDH (Volksgruppenführer) Branimira Altgayera reguliraju se pitanja: stege, odora, obuke, činova i zvanja, nošenje oružja, odsutnosti... i tako dalje. Tijekom svibnja i lipnja 1941. u sklopu ES-a postrojeni su:stožer, stožerna straža, dvije djelatne satnije i četiri pričuvne satnije.111

Na temelju navedene Privremene upute od 12. siječnja 1942. izvršen je preustroj svih ustrojenih stožera i postrojbi ES-ate je od navedenog dana imao sljedeći sastav i razmještaj:Zapovjednik ES-a:potpukovnik ES-a i dopukovnik Ustaške vojnice Jakob Lichtenberg

107 Martin Broszat,Waffendienst der Volksdeutschen in Kroatien, u Gutachten des Institut für Zeitgeschichte, Knjiga br. II, München, 1966., str.225.108 Peter Wacker,Die Einsatzstaffel der Deutschen Mannschaft und die übrigen bewaffneten Einheiten der Deutschen Volksgruppe in Kroatien 1941 - 1945, u Feldgrau, travnja 1962., str. 64.-68.109 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, godina I., br. 1, Zagreb, 1. ožujka 1942.110 Ferdo Čulinović,Okupatorska podjela Jugoslavije, Beograd, 1970., str. 300.111 VA, NDH, k. 40b 2/1

10 0



Stožer ES-a (ustrojen u kolovozu 1941. u Osijeku):- pothvatni odjel - pročelnik (ujedno i glavar stožera): bojnik ES-a Josef Birger- ustrojbeni odjel - pročelnik: bojnik ES-a Willibald Keller- osobni odjel - pročelnik: satnik ES-a Josef Huda- upravni odjel - pročelnik: satnik ES-a Hans Linhardt- gospodarski odjel - pročelnik: satnik ES-a Anton Gasser- izobrazbeni odjel (odjel za tjelesno vježbanje, sport i predvojničku obuku) - pročelnik: satnik ES-a Willi Speisser- zdravstveni odjel - pročelnik: satnik ES-a Dr. Richard Wahl- Njemački odsjek pri Ministarstvu hrvatskog domobranstva - nadstojnik: bojnik ES-a Franz Matheis- stožerna satnija - zapovjednik: poručnik ES-a Franz Knežić

Stožer je brojio 29 ljudi, dok je stožerna satnija imala 15 časnika, 28 dočasnika i 432 vojnika.

Bojna na raspolaganju „Princ Eugen" (Verfügungsbataillon ES der DM „Prinz Eugen")- ustrojena u studenome 1941. u Osijeku u sljedećem sastavu:- zapovjednik bojne: bojnik ES-a Willibald Keller (uz navedenu dužnost u Stožeru), a poslije satnik ES-a Michael Erg- stožer bojne i stožerna satnija (Osijek, 360 pripadnika)- 1. satnija (Kula, 180 pripadnika), 2. satnija (Darkovac, 190 pripadnika), 3. satnija (Osijek, 339 pripadnika), 4. satnija

(Kutjevo, 192 pripadnika), 5. satnija (Kaptol - Vetovo, 182 pripadnika), 6. satnija (Derventa, 128 pripadnika), Dojav-

ni vod (Kula, 58 pripadnika), Konjanički v od (Kula, 28 pripadnika), Samovozni vod (Osijek) i Opkoparski vod (Osijek)Ukupno je bojna imala 30 časnika, 66 dočasnika i 1.160 vojnika, a 23. lipnja 1942. imala je 45 časnika, 53 dočasnika i 1.940vojnika.

1. pripremna bojna „Ludwig von Baden“ (1. Bereitschaftsbataillon ES der DM „Ludwig von Baden")- ustrojena ožujka 1942. u sljedećem sastavu:- zapovjednik bojne: satnik ES-a Fritz Böckl, potom satnik ES-a Nikolaus Melinger, a zatim satnik ES-a Willi Speisser- stožer bojne i stožerna satnija (Orljavac)- 1. satnija (Milivojevci), 2. satnija (Bučje - Kamensko), 3. satnija (Orljavac) i 4. satnija (Toranja)

Ukupno je bojna imala devetoricu časnika, 39 dočasnika i 490 vojnika, a od srpnja 1942. imala je 745 časnika, dočasnika ivojnika.

2. pripremna bojna „General Laudon" (2. Bereitschaftsbataillon ES der DM „General Laudon")- ustrojena ožujka 1942. u sljedećem sastavu:- zapovjednik bojne: satnik ES-a Nikolaus Melinger, a potom satnik ES-a Otto Nagel

stožer bojne i stožerna satnija (Osijek)- 1. satnija (Glogovac), 2. satnija (Bečmen), 3. satnija (Schutzberg), 4. satnija (Deč) i 5. satnija (Vrdnik)

10 1



Ukupno je bojna imala devetoricu časnika, 20 dočasnika i 336 vojnika.

3. pripremna bojna „Maximilian Emanuel von Bayern" (3. Bereitschaftsbataillon ES der DM „Maximilian Emanuel von Bayern")

- ustrojena rujna 1942. u sljedećem sastavu:- zapovjednik bojne: satnik ES-a Fritz Böckl- stožer i stožerna satnija (Virovitica)- 1. satnija, 2. satnija i 3. satnija (sve u Virovitici)

Ukupno je bojna imala 15 časnika, 28 dočasnika i 432 vojnika.

4. doknadna bojna (Ersatzbataillon der ES)- ustrojena u siječnju 1943. u sljedećem sastavu:- zapovjednik bojne: satnik ES-a Fritz Sikmund- stožer, 1. doknadna satnija i 2. doknadna satnija (sve u Osijeku)

Ukupno je bojna imala trojicu časnika i 277 dočasnika i vojnika.

Dragovoljačka satnija Ruma (Freiwillige-Kompanie Ruma)ustrojena 8. lipnja 1942. u Rumi sa 12 4 časnika, dočasnika i vojnika ES-a

Motociklistički streljački vod za posebnu uporabu (Radschützenzug z.b.V.)- ustrojen 12. veljače 1943. u Osijeku- zapovjednik voda: natporučnik ES-a Erhard Romberg

Ukupno je u vodu bilo: jedan časnik, osmorica dočasnika i 60 vojnika.

Poslanička straža kod Veleposlanstva Trećeg Reicha u Zagrebu- zapovjednik: poručnik ES-a Karl Zimmer- jedan časnik, dvojica dočasnika i 96 vojnika112

112 Osim navedenih postrojbi u ES-u od folksdojčera s područja NDH postrojene su i sljedeće postrojbe: 1. lovačka bojna (postrojena 21. siječnja1942. u Rumi od I. bojne 16. pješačke pukovnije Domobranstva NDH) s 26 časnika, 40 dočasnika i 650 vojnika pod zapovjedništvom bojnika JohanaStrechera. U lipnju 1942. bojna je podijeljena na dvije bojne: 738. i 750. i raspoređene u 718. pješačku posadnu diviziju. Nadalje, u lipnju 1942.postrojena je Željeznička stražarska bojna Vinkovci s 29 časnika, 52 dočasnika i 1.357 vojnika. Od 14. rujna 1942. navedena bojna podijeljena jena XL, XII. i XIII. željezničku stražarsku bojnu koje ulaze u sastav Kopnene vojske Domobranstva. Tijekom svibnja 1942. ustrojena je 4. bitnica668. topničkog divizijuna 718. pješačke posadne divizije popunjena sa 168 folksdojčera. U Vinkovcima je ustrojeno Njemačko popunidbenozapovjedništvo za poslove očevidnosti folksdojčera. Osim navedenog u sklopu Državne službe rada NDH postrojene su 411. i 412. satnija s 410pripadnika folksdojčera. VA, NDH, k. 27/2-1, k. 114c 27/2-11, k. 114c 39/4-1 i k. 114c 56/24-3.

10 2



Od 1. rujna 1942. započeo je preustroj postrojbi ES-a na području NDH s ciljem njihova uključivanja u sastav Waffen-SS-a i njemačke policije. Sve navedene postrojbe uključene su do 1. svibnja 1943. u Waffen-SS ili postrojbe njemačke policije napodručju NDH. Od „ostatka" ES-a ustrojena je 15. svibnja 1943. Stožerna straža (Stabswache) sa stražom u Osijeku, stražomposlanstva u Zagrebu i glazbom (trojica časnika, 34 dočasnika, od toga 23 glazbenika i 95 vojnika) pod zapovjedništvomsatnika ES-a Antona Gassera.113

113 VA, NDH, k. 114c 56/24-3.

10 3



Pripadnik Ustaške vojnice podrijetlom iz Hercegovine, vjerojatno 1944.

Dvojica pripadnika Ustaške vojnice u talijanskim odorama, 1944.



Dvojica pripadnika Ustaške vojnice iz Hercegovine, vjerojatno 1944. Zamijetite latice crvene boje s metalnim slovom U na njima te pojasnu kopču s istim znakom.

Bobanovci snimljeni u Imotskom, u fotografskom ateljeu Đamonja, kraj 1943. Zamjetite kako nose glomazne borbene noževe zvane lančara koji su za Ustašku vojnicu proizvodili u radionici Lančara, u sastavu koncentracijskog logora Jasenovac.

Pripadnici Ustaške vojnice, najvjerojatnije Crne legije, 1. djelatnog stajaćeg zdruga, istočna Bosna, 1944. Lik u sredini drži u rukama pušku sustava Mauzer M.24, kal 7,92 mm.

10 5



Pripadnik PTS-a na svom vjenčanju u svečanoj odori, ožujak ili svibanj 1945.

Uzvanici, kumovi i mladenci, svi muškarci su pripadnici PTS-a. Zamijetite lik prvi s desna u svečanoj odori s grudnim širitima. To je zadnji tip svečane odore časnika PTS-a uveden u upotrebu oko ožujka 1945.



Poručnik PTS-a, veljača ili ožujak 1945.

A

Pripadnik PTS-a se odmara na krevetu, početak1945.

Pripadnici PTS-a, početak 1945. Na zidu je automat MP-41 Schmeisser kal 9

mm.



Kolona Einsatzstaffela prolazi kroz Windthorst (danas Nova TopolaJ, travanj 1942. (snimio Stefan Reiter)

Pripadnici Einsatzstaffela Ustaške vojnice



Kolona Einsatzstaffeìa prolazi kroz Windthorst [danas Nova Topola), travanj 1942. [snimio Stefan Reiter)

Kolona Einsatzstaffeìa prolazi osječkim ulicama



Poglavnik u obilasku postrojbi Einsatzstaffela. Lijevo od njega su ustaški zapovjednici Jure Francetić i Rafael Boban11 0

Pripadnici Einsatztaffela ispred svog stožera u Windthorstu, travanj 1942. godine. Uočava se naziv postrojbe: l.bereitschaftsbatallion Ludwig von Baden (snimio Stefan Reiter)

Mimohod postrojbi Einsatzstaffela u osječkoj vojarni. Na čelu kolone je zastavnik koji nosi zastavu s karakterističnim slovima (runama) SS koja su bila simbol ove postrojbe Ustaške vojnice



2. DIOUNUTAR USTAŠKE VOJNICE



U ovom ćemo poglavlju pokušati kroz jezik sačuvanih dokumenata pokazati unutrašnje strukture i iskušenja koje je Ustaška vojnica imala u svome postojanju. Često je u ranijoj historiografiji Ustaška vojnica proučavana kroz borbene akcije ilisamo ustroj, a posebno je sudjelovanje u ratnim zločinima. Sačuvani dokumenti daju dovoljno materijala da se skicira islika Ustaške vojnice iz drugih kutova. Prije svega kroz analizu ljudskog i materijalnog potencijala, zatim proklamiranihvrijednosti i ideala i ratnog naličja koje je te ideale dovodilo u kušnju.

PROKLAMIRANI IDEALI I VRIJEDNOSTI

Još od nastanka Ustaške vojnice smatralo se da ona treba predstavljati elitni dio hrvatskih oružanih snaga. Kako se ističeu jednome dokumentu Glavnog stožera UV-a s početka 1942., ustaški vojnici trebali su „biti uzor reda i discipline svimadomobranskim jedinicama i ostalim uniformiranim udruženjima na području NDH"114. „Ustaška vojnica je politička i narodna vojska oslobodjenja hrvatskog naroda te temelj izgradnje slobodne ustaške Hrvatske. Stoga u prvom redu moramobiti sviesni, da mi nismo samo vojnički zapovjednici svojih jedinica nego i duhovni vodje svojih vojničara te propoviednicii predstavnici slobode pred cielim hrvatskim narodom. Nikada nesmijemo zaboraviti da po nama naš narod cijeni veličinui liepotu ustaških načela. 0 nama ovisi hoće li hrvatski narod ta načela prihvatiti i na njima izgraditi i temeljiti svoju državnost ili će ih odbaciti i dati se zavesti na stari put ropstva"115.

Na Ustaškoj skupštini održanoj 21. svibnja 1941. u Zagrebu Pavelić je održao uvodno predavanje. Ovo je bio njegov prvizapaženiji istup. Vještim i sugestivnim govorom stekao je naklonost i povjerenje i djelovao je smirujuće u teškoj atmosferineposredno poslije rimskih pregovora116. U tom pretežno političkom govoru nazočnima se obraćao s „Braćo ustaše!" (štoće mu biti manira u svim obraćanjima), ali je ustaše kao vojnu ili borbenu organizaciju spomenuo svega nekoliko puta.Naveo je da će „ustaše koje se bore" biti dio „prvog razreda" zajedno s onima koji rade, a da neće biti klika, gospodovanjani pljačkanja. Spomenuo je i „staro" ustaško geslo „Plug i brana Hrvatu su hrana, a ustaša to mu je odbrana". Također, dasu „sramotnu i kukavnu vojsku, koja je bila u našoj domovini" razoružali ustaše pored hrvatskih seljaka, radnika i naroda,posebno naglašavajući: „To ste učinili vi, ustaše!"117.

114 Davor Marijan,Ustaške vojne postrojbe 1941-1945, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet Zagreb, 2004., 95.115 Vojni arhiv (dalje VA], fond NDH, k,114A 1/6-1.

116 Vjekoslav Vrančić,Branili smo državu, uspomene osvrti doživljaji, knjiga prva, Barcelona - München, 1985., 323.117 Ivan Košutić,Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Školska knjiga, MORH, Zagreb, 1992., 60.-63.

11 3



U svome govoru prilikom proslave navodne petnaestogodišnjice potpisivanja „Ustaškog ustava" Poglavnik je istaknuo:„Ustaša i ustaštvo otvoreno, javno i jasno izpovieda svoja načela, načela koja se odnose na unutrašnji život hrvatskog naroda, na hrvatsku državu, a i ono što se odnosi na vanjski svijet, u prvom redu što se odnosi na našeg velikog saveznikaNjemački Reich i na njegovog velikog Fuhrera. Kad se o tome radi, Hrvat i ustaša, bio je, jest, i uviek će biti vjeran. Nikada

nije Hrvat iznevjerio, ni Hrvat ustaša iznevjeriti neće... Ustaša ne čeka, on vjeruje, bori se i gine do pobjede..." Poglavnik jetakođer naglasio: „Mi ne tražimo od nikoga da bude ustaša. Ustaše se rađaju, ustaše se ne stvaraju. Tko ljubi svoju domovinu, tko je za hrvatsku državu, tko je za hrvatski narod i za hrvatsku državu i tko je za savezničtvo sa Njemačkom spreman iumrieti, taj je ustaša. Ali i ako od nikoga ne tražimo, da položi ustašku zakletvu, tražimo imperativno od svakoga, da ne dižeruku na ustaštvo. Ustaštvo je temelj ove države, ustaštvo je temelj današnjeg života u državi, ustaštvo je baza, na kojoj sesve izgrađuje i ako Bog da do kraja će se izgraditi"118.

U tradiciju nove vojske, vojnice, tako je ugrađena pretpovijest ustaškog pokreta u emigraciji. U prvom broju „Vjesnikanaredbi", osim velike fotografije poglavnika dr. Ante Pavelića, otisnut je i redakcijski tekst pod naslovom Poglavnik, osno- vatelj države i vojske Hrvatske. U njemu je dan povijesni pregled nastanka ustaške organizacije, odnosno Ustaške vojniceu emigraciji. Sadržaj članka očito je bio namijenjen pripadnicima oružanih snaga, koji su tako mogli upoznati pretpovijestdržave i organiziranja njenih oružanih snaga119.

Iako ustrojena nalik na partijske vojske svoje epohe, Ustaška vojnica nije imala posebne političke organe u svojim postrojbama. Ovo je potpuna razlika od komunista koji su u svojim partizanskim jedinicama imali svoje političke komesare,

aktiviste raznih tipova i hijerarhijskih odnosa. Političnost vojnice je isticana, ali je od samog početka objašnjavano da jepolitički odgoj u biti briga samih njenih pripadnika: „Činjenica... da je Ustaška vojnica politička vojska, neobhodno zahtieva,da svaki pripadnik vojnice bude zaista i politički odgojen i sviestan. Stoga će svi častnici po postrojbama pristupiti političkom odgoju i izgradnji naših pripadnika. Preko političkog odgoja naših pripadnika djelovati ćemo na cieli naš narod, a iznatno ćemo podignuti borbenost kao i smisao za red i žrtve kod pripadnika naših postrojbi"120.

Početak ofenzivnih operacija 1942. utjecao je na zapovjednike da u obraćanjima svojim borcima istaknu i neke od vri jednosti ili proklamiranih ideala. Dana 23. ožujka u Sarajevu je u potpunosti ustrojena Pripremna bojna. „Glavni nastup je održan na igralištu nogometnog družtva Hajduk... Poslije pozdrava Podpukovnik Jure Francetić održao je kratku riječustaškim postrojbama u kojoj je između ostalog rekao: 'Drage ustaše! Vi danas stupate u ustaške redove. Vi ste dobrovoljno pristupili k tome, vi ste se odazvali na poziv domovina i Poglavnika onako kako to dostoji jednog Hrvata i dostojno steshvatili dužnost vašu kao sinova naše grude. Vi uskoro polazite na bojište u borbu koja zahtjeva čelik-borce i junake. Tumorate biti u prvom redu hrabri kao lavovi i blagi kao jagnjad, jer takav mora biti ustaša, a i borba s našim neprijateljem to

118 B. Krizman,n.dj., 265.

119 I. Košutić,n.dj., 100.-103.120 VA, fond NDH, k.H4A 1/6-1.

11 4



tako zahtijeva. Treba imati na umu da ste ustaše. A ustaška stega i disciplina je težka. Biti ustaša znači biti čovjek u svakompogledu. Zato svaki onaj tko misli da neće moći podnijeti ustaška načela neka ostavi naše redove. Još morate i to znati daustaška odora nije i ne smije biti sredstvo za udovoljavanje svojih osobnih probitaka. I svakom onom koji tako misli neimamjesta medju nama’"121.

Poslije izvršene akcije na Petrovoj gori dopukovnik Ante Moškov, tada privremeni zapovjednik Utinjskog zdruga, pišesvome ljudstvu 7. svibnja 1942.: „Moraju svi biti svjesni da se nalazimo u borbi s najvećim neprijateljem Hrvatstva i Ustaštva, te da svaki pojedinac mora pokazati najveću požrtvovanost, samoprijegor i disciplinu, kao i izbjegavanje svojih strasti.Tko takov nije ne spada u naše redove, a budući da je isti položio Ustašku prisegu te otpusta iz postrojbi nema, nego samoprijeki sud, kojeg sam uspostavio posebnom zapovieđi"122.

Kako često riječ zapovjednika ili časnika nije bila dovoljna, u tom razdoblju počinje i slanje pojedinih izaslanika zaduženih za promidžbu. Neposredno pred početak akcije na partizanske snage u Slavoniji i Srijemu srpnja 1942. „Glavni ustaškistan imade odrediti tri ustaška sveučilištarca koji imadu smisla za promičbu i pridati (ih) jednom zapovjedničtvu II domobranskog zbora, zapovjedničtvu IV gorskog zdruga u Brodu i zapovjedničtvu Srijemskog zdruga u Rumi. Svrha ovoga jeletcima obaviestiti narod o stanju u svietu, izvodima iz dnevnog novinstva (‘Hrvatski narod’). Nuz ove, ovi promičbeni čimbenici mogu se upotriebiti i za odašiljanje u četne postrojbe radi držanja promičbenih predavanja. Osobitu djelatnost imadu ovi čimbenici razviti u protokomunističkoj promidžbi, pobijajući promidžbu partizana i navode u njihovim letcima"123.

Pripadnici ustaškog redarstva imali su posebno tešku ulogu. Prije svega zbog prirode rata na području NDH koji je bios elementima građanskog rata, a još više zbog odnosa ustaškog pokreta prema takvim (redarstvenim) institucijama Kraljevine Jugoslavije prije travnja 1941. godine. Vjekoslav Luburić pisao je da je „najomraženija riječ koja se mogla čuti bilariječ policija i žandar" pa se mnogi od ustaša ni kasnije kada su postali visoki zapovjednici sličnih institucija, nisu mogliosloboditi tih predratnih i emigrantskih kompleksa. Slična situacija bila je i u narodu, koji, kako je pisao Luburić, „sva zlasvijeta pripisuje našim sigurnosnim organima".

Zapovjednik redarstvenog zbora, pukovnik Skoliber prilikom pogreba dvojice palih redarstvenika održao je govor ukome je dao viziju novoga ustaškog redarstva. „Hrvatski redarstvenik je naslijedio hipoteku, koja je tištila one riedke Hrvate, koji su se nalazili u službi Jugoslavije. Ne, braćo, ne! Redarstvenik nije ono što je nekada bio. On je danas branioc našemlade države, lije krv kao i sve druge postrojbe, opada nečujno, jer je tako uobičajeno. Tisuće su najboljih hrvatskih sinova služili svoju državu, da padnu kao agenti ili stražari u vršenju svoje težke zadaće. Oni ne samo da brane državu protivsrbokomunizma, nego i bdiju nad sigurnosti sviju građana, bdiju nad našim imetkom i dobrima, čuvaju javni moral i naše

121 VA, fond NDH, k.l 14b, 13/9-1.122 VA, fond NDH, k.H4c, 31/1-5.123 VA, fond NDH, k.l 14c, 28/2-3.

11 5



duhovne vriednote. Svaki dan padne i neki od nas, a mnogo puta se niti ne čuje, a mnogi dobri agent ostavio je kosti, a danjegova vlastita obitelj ne znade da se je žrtvovao za Hrvatsku..."124.

Nagovještaj kraja rata i pogoršanje strateške situacije NDH, pa stoga i Ustaške vojnice, usložnio je proklamirane idealeprije svega s idealom obrane države pred (komunističkom) navalom, zatim o jedinstvenosti državnog teritorija NDH i odlučnosti u borbi.

Tako se u okružnici zapovjedništva X. ustaškog zdruga od 8. srpnja 1944. navodi: „Ustaška vojnica je politička i narodnavojska oslobođenja hrvatskog naroda te temelj izgradnje slobodne ustaške Hrvatske. Stoga u prvom redu moramo biti svjesni, da mi nismo samo vojnički zapovjednici svojih jedinica nego i duhovni vođe svojih vojničara te propoviednici slobodepred cielim hrvatskim narodom. Nikada ne smijemo zaboraviti da po nama naš narod veličinu i liepotu ustaških načela(procienjuje, mjeri). 0 nama ovisi hoće li hrvatski narod ta načela prihvatiti i na njima izgraditi i temeljiti svoju državnostili će ih odbaciti i dati se zavesti na stari put ropstva"125.

U svom obraćanju ljudstvu ustaški pukovnik Rolf126, tada kao zapovjednik Skupine Pokupje, naložio je 27. kolovoza1944.127 „neprestano govoriti i predočavati vojnicima da samo jake Hrvatske oružane snage pod jedinstvenim vodstvomPoglavnika i hrvatskih častnika mogu spasiti Hrvatski narod. Nijedna postrojba niti pojedinac, pripadnik hrvatskih oružanih snaga ne smije se ni od koga i nikad dati razoružati... Neposlušnost, nagovor na pobunu i predaju, defetizam i izdajuenergično onemogućiti putem priekog ratnog suda brzo, efikasno i po kratkom postupku. Svako mlitavo saslušanje i popustljivost u ovim danima može imati fatalne posljedice. Štetnog, nesigurnog i opasnog zapovjednika, častnika i dočastnikaodmah ukloniti iz postrojbe... Do poslijednjeg pripadnika oruž(anih) snaga mora podnieti uvjerenje da hrvatski vojnicimoraju bezuvjetno do kraja rata pa i poslije toga ostati na okupu sa svojim postrojbama sa puškom u ruci i pod vodstvom Poglavnika i hrvatskih častnika braniti hrvatski narod i državnu nezavisnost. 0 ovome svaki dan neprestano govoritivojnicima"128. Stožer Ustaške vojnice ukazao je 13. siječnja 1945. da „Ustaške postrojbe, a poglavito njihovi zapovjednici,moraju biti najsavjestniji i najčestitiji predstavnici ustaške hrvatske državne nezavisnosti, pa se od njih zahtieva da buduapostoli hrvatskog cilja"129.

124 Davor Kovačić,Redarstveno-obavještajni sustav Nezavisne Države Hrvatske od 1941. do 1945. godine, Hrvatski institut za povijest, Zagreb2009., 106.-107.125 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 95.126 Rolf je bio zapovjednik 1. bojne 369. ojačane pp. Vidjeti Amir Obhođaš i Jason D. Mark,Hrvatska legija, 369. pojačana (hrvatska) pješačka

pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943., Zagreb, 2012., 384.; Milan Pojić,Hrvatska pukovnija 369. na istočnom bojištu 1941-1943 ratnidnevnik,Zagreb, 2007.127 VA, fond NDH, k,114c, 44/10-1. Ista zapovijed dostavljena je i drugim postrojbama početkom rujna 1944.128 VA, fond NDH, k,114c, 28/10-1.

129 VA, fond NDH, k.H4j, 1/23-1.

11 6



Neke od projiciranih vrijednosti s kraja rata vidimo iz obraćanja dopukovnika Krešimira Kuraje, prilikom postrojavanjaXVIII. zdruga 17. veljače 1945.: „Braćo ustaše! Primajući zapovjedničtvo ovoga zdruga, a obzirom na prilike pod kojima senalazimo, smatram za dužnost, kao vaš zapovjednik, da vas uputim i pozovem na zajednički bratski rad, te da složno i nesebičnim zalaganjem produžimo borbu protiv naših vjekovnih neprijatelja, koji na svakom koraku gledaju, da ruše našu milukrvlju stečenu domovinu. Imadem čast da zapovjedam i vodim u borbu vas Ličane dične Hrvate Našega gordoga Velebita nakome se je najprije osnovao temelj ustaške misli. Nadam se i očekujem da će Vaša sveta dužnost prema Poglavniku po onojVašoj pjesmi 'Cjela Lika sve za Poglavnika’ i Vašim domovima, te narodnu ostati kao što ste do sada bili"130.

Istim povodom jedan od zapovjednika bojni XVIII. zdruga, satnik Sertić u sličnom se tonu obratio svom ljudstvu, ali zadržavajući revolucionarnu oštrinu: „Današnjim danom imenovan sam zapovjednikom ove bojne. Poznavajući Vas kao i Vašuborbenost i Vaš rad za dobrobit naroda i domovine, te se nadam da ćemo zajedničkim silama i u buduće dokazati da smočastni nosioci imenaustaše, da smo sinovi revolucije i da smo vjerni našem prvoborcu Poglavniku. Postat ćemo jedno tijeloi jedna glava, jer samo tako možemo i moramo nastaviti, s našim radom koji će nas dovesti do konačnog ostvarenja našegideala. Nastavit ćemo borbu pod geslom za 'Boga, Hrvatsku i Poglavnika’ jer smo oni koji su od Boga poslani od poviestipozvani da brane i umiru za Hrvatsku"131.

Možda je najbolje svoje svjetonazore sumirao general Sertić pred partizanskim istražiteljima: „Što se tiče moga ustaškoguvjerenja, to nije u nikakovoj vezi sa fašizmom i sa nacionalsocijalizmom. Ja sam svojim častnicima govorio a to je registrirano i u dnevnoj štampi, da ustaški pokret nije identičan sa fašizmom i sa nacionalsocijalizmom, već da je to narodni pokret jednog naroda koji proživljava svoju romantiku u nacionalnom smislu... Ja sam dijete siromašnih seljaka, pa sam jedino,kada je u pitanju narod, mislio na socijalnu pravdu, a ove u bivšoj Jugoslaviji nije bilo, jer je ona mislila da svi oni koji se nedaju iskoriščavati od beogradskih kapitalista nisu patrioti... Hrvatski narod je na novom putu našao sebe i svoj konačni -slovenski mir"132.

130 VA, fond NDH, k.H4B 44/6-1,2131 VA, fond NDH, k.H4B 44/6-1,2.132 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (T. Sertić)

11 7



SIMBOLIKA, RIJEČ USTAŠA, JEZIK U UPORABI

Ustaše su svojim dolaskom (povratkom] u Hrvatsku 1941. donijeli mnogo novih - drukčijih od dotadašnjih riječi, simbola i

prakse. Uočljivo je ustaško odbacivanje svega što je držano jugoslavenskim (srpskim) i redefiniranje hrvatske simbolike uznaku ustaštva ili ranije povijesne prakse.

Zakonskom odredbom predviđeni su državni simboli Nezavisne Države Hrvatske. Ono što privlači pozornost je da jepored povijesne šahovnice definirane kao štit s 25 polja, određeno da nad grbom bude znak u obliku tropletne vitice crveneboje, koja uokviruje bijelo polje, u kojem je veliko slovo „U" tamnomodre boje. Slično je bilo i sa zastavom, gdje je uz kopljetakođer bilo slovo „U"133. Unošenjem ovih simbola i čitava država, a otuda i Domobranstvo proglašavani su za „ustaške"134.

Sama riječ ustaša također je bila novost u smislu označavanja borca-vojnika. Ona je ostavljala mnoge dvojbe o točnomznačenju u uporabi. Zapovjedništvo Ustaške vojnice zaključilo je da „budući da ni u ustaškim krugovima nije svakome jasan pojam i podrietlo riečiUstaša", radi razrješenja ovog pitanja dostavljeno je zvanično tumačenje od tog zapovjedništvai poslano u sve postrojbe Vojnice 7. travnja 1943. godine. Ovo tumačenje bilo je na osnovi pisma koji je ured Poglavnikadostavio njemačkom generalu u Hrvatskoj „za njegovu pobudu za službeno tumačenje ovog pojma".

Prema tome riječustaša značila je sljedeće:

„Rieč 'Ustaša' nalazi se već 1875. godine u Filipovićevom njemačko-hrvatskom riečniku. Pod njemačkim značenjem‘Freiheitskämpfer’ (borac za slobodu). Tako su se zvali hrvatski borci u Bosni i Hercegovini, koji su ustali protiv stranogOsmanlijskog gospodstva, da bi se ove pokrajine povratile svojoj zemlji Hrvatskoj, iz godine 1875. - 1878.

Srbski riečnici, kao na pr. Popovićev iz 1895. i kasnije hrvatski stajahu pod uticajem jugoslavenske ideje ujedinjenia,prevode rieč 'Ustaša' na njemački sa 'Rebell' ili ‘Insurgent’ što znači pobunjenik ili odmetnik. Dr V.I.Esih u riečniku koji jetiskan pred oglašenje nezavisnosti Hrvatske u 1941. prevodi rieč 'Ustaša' sa njemačkim značenjem 'Landsturmman' a rieč‘narodni ustanak’ kao ‘Volksaufgebot'. Još za postojanja austrougarske monarhije njemački naziv ‘Landsturm’ preveden je službeno na hrvatski kao ‘pučki ustanak’, ‘Landsturmman’ kao ‘pučki ustaša’ a ‘Landsturmregiment’ kao pučka ustaškapukovnija. U nastavku tradicije bosansko hercegovačkih boraca za slobodu iz godina 1875. - 78. i ustanka Hrvata u vremenu svjetskog rata, dobiše hrvatski borci za slobodu od 1931. službeni naziv ‘Ustaša’ koji je sasvim razumljivo zadržao kodvojničkih postrojba hrvatskih boraca za nezavisnost.

133 I. Košutić,n.dj., 64.-65.134 VA, fond NDH, k.85e, 2/1-1.

11 8



Prema tome ne leži nikakov uzrok za izmjenu naziva 'Ustaše' sa bilo kojim drugim pojmom, koji tom nazivu ne bi dati jasnije obilježje, jer je pojam 'Ustaša' ukorijenjen u hrvatskom jeziku iz stare hrvatske tradicije.

Ako Srbi i Jugoslaveni pod 'Ustaša' razumiju 'pobunjeni' to je njihova stvar. Za nekoga tko vlada silom žigoše se borcaza slobodu na svaki način kao pobunjenik ili odmetnik, ali u vlastitoj državi ‘Ustaša’ označuje borca za slobodu ili čovjekapučkog ustanka. Iz ovih razloga zadržani su u oružanoj snazi Nezavisne Države Hrvatske i nadalje 'domobran i ustaša’, kojipotiču iz tradicije stare hrvatske vojske do 1918". Na kraju mimo pisma njemačkom generalu, podvučeno je da Srbi nikadanisu koristili svoje oslobodilačke borce ovim terminom. „Naprotiv je ‘Ustaša’ čisto hrvatska rieč, kako bi po svome podrietlutako i po značenju“135.

Glavni stožer Ministarstva hrvatskog domobranstva donio je 20. travnja 1942. odredbu o čistoći hrvatskog jezika i pravopisa koji se upotrebljava u Hrvatskom domobranstvu. Ta odredba, među ostalim, potaknuta i oštrim zamjerkama samogPoglavnika koji je, obilazeći neke vojarne, ustanovio „nedopustive nepravilnosti pri upotrebi riječi i izgovoru koji se koristeu svakodnevnom životu i radu s vojnicima"136.

Kada se pogledaju sačuvani dokumenti, vidi se da je upravo u Ustaškoj vojnici vladala šarolikost oko uporabe pojedinihtermina ili uopće po pitanju jezika. Različite razine pismenosti, različita regionalna obojenost ili prethodna služba utjecalisu na govor i pisanje koje se teško dalo usustaviti. Kako bi se u što kraćem vremenu „konačno postiglo pravilno pisanje, stili čistoća jezika u služb. dopisivanju kod sviju postrojbi Ustaške vojnice", Stožer UV-a zapovjedio je 14. studenoga 1942. dase kod Odgojnog odjela ZUVOJ-a osnuje „skup za provjeru čistoće jezika". U ovome skupu trebale su biti tri osobe. „Zadaća je skupa da pravopisno jezično i stilistički izpravlja sve veće sastave, okružnice, propise i ine zapovjedi koje se iz ZUVOJ-ašalju podredjenima na izvršenje tako da takove postrojbe dobijaju pravilno pisane i izražavane spise, te na taj način poslužeza ugled podredjenima kako valja hrvatski pisati i izražavati se"137.

Razmatrajući čistoću hrvatskog jezika u okružnici postrojbama Vojnice navodi se: „kroz dvadeset godina tudjinske vladavine mnogim Hrvatima ušlo je u običaj da u govoru i pismu upotrebljavaju mnogo tuđica, čime u velikoj mjeri iznakazujunaš liep hrvatski jezik. Tu neoprostivu pogrješku čine mnogi, te zato im je sveta dužnost, da nastoje naš jezik očistiti od tu-djica. Opaža se, da mnogi državni službenici iznakažuju hrvatski jezik, te i dalje upotrebljavaju tudjinske izraze". Navedenisu loši i dobri primjeri. „Da se takvom nagrdjivanju hrvatskog jezika zauviek stane na kraj, dužni su svi Hrvati izbjegavatiupotrebu tudjinskih izraza, te se strogo pridržavati odredbe o čistoći hrvatskog jezika. To su dužni činiti svi, ne samo zato

jer to od njih traži zakon, već sviest dužnosti prema domovini, narodu i materinskom jeziku.

135 VA, fond NDH, k.H4i, 7/16-1.136 I. Košutić,n.dj., 19.137 VA, fond NDH, k.H4j, 26/24-1.

11 9



Neka stoga svi oni kojih se to tiče zapamte, da će se ubuduće protiv svakoga koji se sviesno ogrješi o propise navedenezakonske odredbe, najstrože i bezobzirno postupati po propisima zakonske odredbe o sabotaži, jer svatko u ovoj državimora biti na čistu s tim, da odredbe Poglavnika i postojeće zakonske odredbe imaju se strogo poštivati i najsavesnije izvršavati. Tko bude u buduće pokušavao iznakazivati naš jezik, bilo to hotimice iz grube nemarnosti, biti će po zakonu o sabotaži

pozvan na odgovornost". Ovo je proslijeđeno svim zapovjednicima ustaških postrojbi, a uz dopis su poslani i prilozi: Privremeni propisnik službenog dopisivanja u Ustaškoj vojnici i Korijensko pisanje138.

Vojna terminologija u Ustaškoj vojnici u praksi se sastojala od slojeva austrougarske domobranske prakse, rječnika Jugoslavenske vojske i novih „ustaških" termina. Tako se u dokumentima sreću svakakve jezične nedosljednosti na kojese nadovezuju naredbe o poštovanju pravilnog pisanja ili korijensko pisanje. Pojedini vojni termini bili su tako predmetrasprave ili različite uporabe (sat - satnija, postrojba - jedinica i tako dalje).

Od početka 1943. vode se duge i opsežne rasprave o naoko ne osobito važnom pitanju: kako će se zvati u svakoj organiziranoj vojsci najhitnija organizacijska jedinica „satnija" ili „sat". Glavni stožer Domobranstva svojom je odlukom od 28. travnja 1941. uveo u službenu uporabu naziv „sat". Tako je ostalo sve do 9. siječnja 1943. kada je Glavni stožer stavio taj, neštoviše od godine i pol dana stari, naziv izvan snage i odredio da se od toga dana mora upotrebljavati naziv „satnija". Doduše,treba reći da je naziv „satnija" od prvoga dana bio u širokoj, ali ne i službenoj upotrebi. No time rasprave o tom nazivu nisuprestale. Navedena odredba ostala je na snazi jedva dva mjeseca. U novoj okružnici Glavnog stožera objavljenoj 10. ožujka1943. stoji: „Prema nalogu Poglavnika ima se riječ ‘satnija’ zamijeniti riječju ‘sat’ koja je ženskog roda. Time se stavlja izvan

snage okružnica od 9.1.1943." Ostaje, međutim, činjenica da su sve do kraja rata u svagdašnjoj upotrebi bile i jedna i drugariječ, kako u pisanoj, tako još više u usmenoj uporabi139.

138 VA, fond NDH, k.H4C 7/8-1.139 I. Košutić,n.dj., 25.

12 0



DUHOVNA SLUŽBA I PROMIDŽBA

Jedna od važnih karika moralno-političkog odgoja bilo je i duhovno obrazovanje kroz redovitu vjersku službu, posjete i

sudjelovanje u duhovnim obredima, ali povremeno i predavanja ili druge aktivnosti, osobito kroz nazočnost na službamau povodu pojedinih duhovnih blagdana ili nacionalnih praznika, različite komemoracije i zadušnice, kao i kroz nedjeljnuslužbu u najbližim crkvama. Ovo je bila prilika ne samo za nazočnost službi, već i pričest ili nešto jači obrok uz piće s kojim je trebalo proslaviti blagdan.

Za pripadnike Vojnice rimokatoličke vjere bio je nadležan Rimokatolički dušobrižnički ured Glavnog stožera, a za muslimane Islamski dušobrižnički ured istoga Stožera140. Još je tijekom 1942. (29. lipnja 1942.) izdana okružnica za reguliranjevjerske službe u jedinicama Ustaške vojnice: „radi ćudorednog odgoja pripadnika UV koji su rimokatoličke vjere, nalaže sesvim zapovjednicima jedinica, da vode nadzor nad polazkom nedeljnih i blagdanskih svetih misa. Jedinice, koje se nalaze usjedištima, gdje nema ustaškog dušebrižnika, ali se ondje nalazi katolička crkva sa svećenikom, dužne su nedeljom i blagdanom takodjer u postrojbi probaviti svetoj Misi..."141.

Kao objašnjenje načina provođenja vjerske prakse ističemo nekoliko primjera iz jedinica Ustaške vojnice: u Karlovcusu 7. listopada 1943. održane zadušnice na Jelačićevu trgu palima od 9. rujna te godine do toga dana. Na trgu su se našleustaške i domobranske postrojbe koje u tom trenutku nisu bile borbeno ili nekako drukčije angažirane. Ceremoniju je vodio

zapovjednik V. bojne, satnik Vinko Ferček, dok je počasni vod bio iz sastava X. bojne142

.Prema zapovijedi MINORS-a od 3. ožujka 1944. trebalo je „poduzeti nabave za proslavu Uskrsa i 10. travnja. Na momka

kršćanskih vjera nabaviti po pola litre vina ukupno za oba dana, 300 grama mesa polag redovitog pripadanja i po dva jajaukupno za oba dana. Za muslimane po bocu bezalkoholnog pića i po 150 grama mesa za 10. travanj". Zbog izvanrednih prilika u pojedinim oblastima, bilo je teškoća u ispunjavanju ove naredbe, ali je predloženo da se ona izvrši na najprikladnijinačin i kod najpovoljnijeg ponuđača i u granicama ovlasti Gospodarskih ureda jedinica143.

Prema zapovijedi zapovjednika VI. zdruga sve jedinice (smještene u Imotskom) trebale su uputiti vojnike katolike nauskrsnu ispovijed u župnu crkvu. Sve sati dobile su svoj termin za ispovijedi i svetu pričest 4. - 6. travnja 1944. godine.„Momčad ima biti čisto i uredno obučena. Zapovjednici imadu službe i dužnosti u jedinici tako rasporediti, da oni koji se ispovjede prvog dana zamjene one koji su vršili službu tako da se svakome da mogućnost da udovolji svojoj v jerskoj dužnosti"144.

140 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.141 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.142 VA, fond NDH, k,114B, 48/9-1.

143 VA, fond NDH, k,114a, 27/3-1.144 VA, fond NDH, k.H4a, 11/3-1.

12 1



Nešto kasnije zabilježeno je da je MUP dostavio Glavnom stožeru UV-a 9. (13.) lipnja 1942. da će mitropolit Hrvatske pravoslavne crkve Germogen ili njegov zamjenik „posjetit će područje vaše župe radi otvaranja hrvatskih pravoslavnih crkavau svrhu obavljanja bogosluženja". Preporučeno je svim postrojbama UV-a da pritom budu „pri ruci"151.

Pripadnici Ustaške vojnice muslimanske vjeroispovijedi činili su značajan dio ljudskog kontingenta od samih početakadjelovanja. Postrojbe s muslimanskim ljudstvom bile su angažirane ne samo na području Bosne i Hercegovine, već su pojedine angažirane i eksteritorijalno, na drugim dijelovima NDH, gdje nije bilo muslimanskog stanovništva.

Na razini Glavnog stožera UV-a postojao je Islamski dušobrižnički ured, a također i na razini posebnih postrojbi (zdrugova, bojni) islamski dušobrižnik. Ovi ustaški dušobrižnici-muslimani brinuli su se za valjano izvršenje vjerske aktivnostipripadnika UV-a.

Ustaše muslimanske vjeroispovijedi proslavljali su svoje praznike redovno tijekom postojanja NDH (odnosno rata). Tosu bili prije svega Ramazanski i Kurban Bajrama, mevlud(Rodjendan Najodabranijeg Božjeg poslanika Muhameda).

Dana 20. kolovoza nastupao je ramazan - mjesec posta i naročite pobožnosti za ustaše islamske vjere. Zapovjednicisvih jedinica UV-a trebali su omogućiti ustašama muslimanima vršenje vjerskih dužnosti, naročito posjećivanje džamije unoćnoj molitvi „Teravih namaz"152.

Posebnom okružnicom Minorsa (8. veljače 1945.) regulirano je proslavljanje mevluda na dan 25. veljače 1945. uz objašnjenje: „Kako je to zapoviedani i najodabraniji islamski blagdan, neka se svim muslimanskim pripadnicima dade čitav dan

slobodno. Takodjer neka im se omogući sudjelovanje u mevludskim priredbama i mevludskoj molitvi, koje će u tom danuupriličiti vojni duhovnici iz gradjanstva po džamijama, postavima ili za molitvu podobnim prostorijama. Za slučaj, da nebi bilo nikakvog duhovnika islamske vjere, ona neka zapovjednici takovih jedinica sakupe na dan Mevluda svoje islamskepripadnike i čestitaju im blagdan, dadnu slobodno i poboljšaju hranu. Uoči Mevluda /24.II/ ili na sami dan Mevluda u jutroneka se svim muslimanskim pripadnicima omogući kupanje i dade čisto rublje". Zapovjednici jedinica (ovdje je riječ o XVII.zdrugu) izdali su posebne čestitke za taj blagdan svom ljudstvu kroz dnevne zapovijedi153.

Pored najvećih islamskih praznika, nadležni organi Vojnice pobrinuli su se da se i na redovnoj osnovi prakticiraju muslimanski vjerski običaji. Tako su kod zdrugova 17. hrvatske divizije (u Visokom 24. ožujka 1945.) „Svi muslimani pripadnici...biti će oslobođeni, ukoliko to službene dužnosti budu dozvoljavale, svega rada svakoga četvrtka poslije podne, da bi mu sepružila mogućnost pripremanja odnosno pranja rublja za klanjanje džume namaza petkom. Petkom će svi biti oslobođeni

151 VA, fond NDH, k.H4c, 28/4-1.

152 VA, fond NDH, k.H4B, 33/10-1153 VA, fond NDH, k.H4a, 1/19-1.

12 3



svoje dužnosti od 10 h radi spremanja u džamiju, uzimanje abdesta i odlaska na molitvu pod vodstvom častnika ili dočas-tnika muslimana. Molitva počinje točno u 11,50 sati, te ljudstvo dovesti na četvrt sata prije početka molitve"154.

U svrhu promidžbe za potrebe Ustaške vojnice radio je Odgojni odjel UV-a. Ovaj je odjel koristio okružnice, razni promidžbeni materijal, predavanja, a od 17. listopada 1942. i radijske emisije. ListUstaša bio je jedan od važnih segmenatapromidžbenih aktivnosti. Dio aktivnosti snaga Ustaške vojnice zabilježen je i krozSlikopis. Dio kulturno-promidžbenih aktivnosti realiziran je i kroz aktivnosti posebnih orkestara Ustaške vojnice. Bile su ustrojene (najmanje) dvijeGlasbe, jedna uZagrebu i druga u Sarajevu.Ove glasbe održavale su pojedine glazbene nastupe u ta dva grada, a služile su i prilikom raznihsvečanosti. U drugim garnizonima i prilikom svečanosti, jedinice Vojnice oslanjale su se na domobranske efektive.

U više navrata na teren su upućivani posebno naznačeni izaslanici radi provođenja promidžbe i držanja predavanja snagama Vojnice. Tako je, naprimjer, iz Ministarstva oružanih snaga u ljeto 1944. upućen na područje Hercegovine i Dalmacijeustaški natporučnik Rojnica kako bi vojsci držao prosvjetne satove155. Novaci koji su primljeni tijekom veljače 1945. u sklopu XVII. zdruga, od kraja toga mjeseca morali su pohađati redovna predavanja organizirana u popodnevnim satima. Temesu bile: odgojno-politička predavanja, strìeini naputak, zemljopis NDH, tlonauka, poviest hrvatskog naroda i službovnik. Nekasu se ponavljala, a predavači su bili časnici iz zdruga156.

Radi artikuliranja svojih političkih ili kulturnih potreba, pojedini ustaški zdrugovi imali su svoje listove, pogotovo u drugoj fazi rata. Tako je od 10. travnja 1944. izlazio Naš list koji je izdavao VI. ustaški zdrug157. Odjel za prosvjetu zapovjedništva XVII. zdruga počeo je 3. ožujka 1945. izdavati svoje službeno glasilo pod imenom Hrvatski borac. Spomenuti list „izlazitiće svaki tjedan, a mjesečna predplata iznositi će 100 kuna. List će biti sadržajan, veoma raznolik i zanimljiv, te će medjuostalim donositi sažeti pregled viesti i dogadjaja. Svaki pripadnik oružnih snaga treba biti pretplatnik lista. Svaka satnijaza sebe dostavljati će točan popis ljudstva sa unapried uplaćenom predplatom početkom svakog mjeseca i to izravno naupravu lista, kako bi se posao što više pojednostavio"158.

Radi obavještavanja o događajima na bojištu, kao i u promidžbene svrhe, u pojedinim garnizonima gdje su bile ustaškepostrojbe, njemačke vojne jedinice organizirale su „predstave u slikokazu". Tako je zapovjednik XVII. zdruga obavijestiosvoje ljudstvo u Ogulinu „dne 21. veljače 1945. u 16 sati poslie podne ovdašnje Njemačko zapovjedničtvo daje u ovdašnjemslikokazu ‘Klek’ slikopisnu predstavu, kojoj mogu prisustvovati svi pripadnici postrojbi ovog zdruga, koji u to vrieme nisuspriečeni službom"159.

154 VA, fond NDH, k,114a, 8/11-1.155 HDA, 013.4.36156 VA, fond NDH, k.H4a, 21/10-1.157 VA, fond NDH, k.H4j, 26/19-1.

158 VA, fond NDH, k.H4a, 22/10-1.159 VA, fond NDH, k.H4a, 1/16-1. Isto 20-16-1



ČINOVI U USTAŠKOJ VOJNICI

Ustaški pokret za svoju je vojnu organizaciju uspostavio i činove još u emigraciji. Na osnovi Ustaškog ustava iz 1932. bilisu promovirani i pojedini ustaški časnici i dočasnici. S ovom organizacijom činova ustaše su došli u Hrvatsku. Kasnije tijekom postojanja UV-a, nije bilo promjena u časničkim činovima koji su bili:zastavnik, poručnik, natporučnik, satnik, bojnik, potpukovnik, pukovnik i krilnik160.

Prema uspostavljenim činovima u Ustaškoj vojnici, kao najviši čin bio je predviđen činkrilnika. Ovaj čin nije dodjeljivanu većem broju, prije svega zbog relativno niskih „startnih" činova kod većine rukovodećih ustaških časnika i dužnosnika,no i zbog činjenice da je čin pukovnika u Ustaškoj vojnici bio ravan generalskom činu u Domobranstvu. Prvimkrilnikom uUstaškoj vojnici imenovan je 25. kolovoza 1941. „Ustaša Vojskovođa i Doglavnik" Slavko Kvaternik. Kao objašnjenje navedeno je sljedeće: „Ustaški krilnik Vojskovodja Slavko Kvaternik pripadnik je Poglavnikove tjelesne bojne, u kojoj je suradjivao još od godine 1931."161. Kasnije su čin krilnika dobili još i pukovnik Juraj Francetić ali posthumno, Ferdinand pl. Halla, Dušan Palčić i Ante Vokić kao ministar oružanih snaga 1944. godine.

Skupinu zapovjednika i visokih dužnosnika UV-a činili su raniji časnici. Ovi časnici prešli su iz Domobranstva u redoveUstaške vojnice. To u načelu nije bio velik broj, međutim riječ je o pojedinim značajnim osobama koje su uglavnom preuzimale najviše zapovjedne dužnosti, kako stožerne tako i trupne. Jedan broj ovih časnika obnašali su dužnosti zapovjednikazdrugova ili zapovjedništava na određenim sektorima. To su bili pukovnici Tomislav Rolf, Vladmir Rogoz, Franjo Šimić, Milan Čudina, Ante Magaš, Jozef Metzger, Vladimir Metikoš, Ivan Stipković, Slavko Skoliber i Mihovil Sertić, potpukovnici EmilKečet, Tomislav Brajković i Milan Pavlović, odnosno glavari Stožera UV-a, kao što su bili Franjo Lukac, Oton Ćuš ili TomislavSertić. Dio njih kasnije je unaprijeđen u generalske činove162.

Zbog kompleksnosti i postojanja različitih tumačenja, pa statusnih odredbi, u nekoliko je navrata bilo izmjena i prilago-đavanja dočasničkih činova, uglavnom prema Domobranstvu ili pojedinim novim statusnim rešenjima. Krajem lipnja 1941.izdana je odredba kojom su dočasnicima i ustašama dodijeljeni drugi nazivi. Ustaša - redov prevodi se učarkara, razvodnikili kaplar u dorojnika, desetnik ili podnarednik urojnika, narednik II. klase udovodnika, a narednik I. klase uvodnika, što jebilo u suglasju s činoredom koji je već postojao u UV-u163. Ove izmjene u nazivima činova kod Ustaške vojnice objavljene su27. lipnja 1942. godine164.

160 VA, fond NDH, k.85e, 41/1-1.161 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.162 VA, fond NDH, k.H4A, 17/3-1. Odredbom Poglavnika na prijedlog Minorsa od 15. veljače 1944. promaknut u čin generala pješadijski pukovnikFranjo Simić, zapovjednik VI. ustaškog zdruga s činoredom od 15. veljače 1944.

163 D. Jug,n.dj., 208.164 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.

12 5



Ministarstvo oružanih snaga svojom je okružnicom od 29. siječnja 1944., a u skladu s razjašnjenjem Stožera UV-a, doni jelo sljedeću usporedbu momčadskih i dočasničkih činova165:

DOMOBRANSTVO USTAŠKA VOJNICA

domobran vojničar

desetnik

razvodnik dorojnik

vodnik rojnik

narednik dovodnik

stožerni narednik vodnik

stožerni narednik u III. plać. stupnju stožerni vodnik

časnički namjesnik časnički namjesnik

Prema odredbi od 27. studenoga 1944. čin časničkog namjesnika ukinut je, a svi koju su ga imali, dobili su čin zastavnika.Časnički činovi bili su:zastavnik, poručnik, natporučnik, satnik, bojnik, potpukovnik, pukovnik i krilnik (ovaj samo iznimno].Prema uredbi koja je odredila i izgled činova, određeno je da časnici nose čin na nadlaktici, a dočasnici na podlaktici i nalijevoj strani kape166.

Kada je došlo do objedinjavanja domobranskih i ustaških snaga, a prema zapovijedi od 15. siječnja 1945. uvedeni su i jedinstveni nazivi činova za sve pripadnike oružanih snaga i PTS-a, izuzev za Ratnu mornaricu, Radnu službu i Narodnuzaštitu, i to:

Momčadski činovi: strijelac, dorojnikNiži dočasnički činovi: rojnik, vodnikViši dočasnički činovi: stražnik, stožerni stražnik, časnički namjesnikNiži časnički činovi: zastavnik, poručnik, natporučnik, satnik, nadsatnikViši časnički činovi: bojnik, dopukovnik, pukovnikGeneralski činovi: general, general-poručnik, general-pukovnik

165 VA, fond NDH, k.H4a, 22/3-1. Prema navedenome zabranjeno je svako protupropisno nošenje činova u UV-u.166 D. Jug,n.dj., 206.

12 6



Generalski činovi jesu činovi oružanih snaga. Definirano je: „generalski se činovi ne mogu podijeliti pripadnicima ustaških postrojbi kao takvih, no po potrebi mogu se podijeliti tim pripadnicima kao činovi oružanih snaga. U ustaškim jedinicama postoji čin krilnika167.

Poslije integracije Ustaške vojnice i Domobranstva u Hrvatske oružane snage na prijelazu 1944. u 1945., jedan dio najistaknutijih ustaških zapovjednika promaknut je u generalske činove u Domobranstvu, zadržavajući pukovničke činove uUstaškoj vojnici. Tako je na samom kraju rata u Hrvatskim oružanim snagama porastao utjecaj ustaških časnika. U ovomese može prepoznati i njihovo preuzimanje kompletnih hrvatskih snaga pod svoje. Kada se uoči zapovjedni kadar u 1945.ustrojenih (ustaških) zborova, vidi se da su u tri zbora zapovijedali ustaše - povratnici (Moškov, Luburić i Herenečić), a udva generali koji su imali i ranije prilike zapovijedati u snagama Vojnice (Gustović i Metzger).

ČASNIK NOVIH VRIJEDNOSTI

Za razliku od Domobranstva koje je preuzelo časnički i dočasnički kadar Jugoslavenske vojske nakon njene kapitulacije, tokod Ustaške vojnice nije bio slučaj. Pristalice ili pripadnici ove organizacije gotovo da se uopće nisu mogli naći među pripadnicima hrvatskog dijela časničkog i dočasničkog zbora Jugoslavenske vojske. Najpoznatije osobe među zapovjednicima

u Ustaškoj vojnici, kao Jure Francetić, Rafael Boban ili Ante Moškov, nisu bili profesionalni vojnici, ali su tijekom djelovanjau emigraciji ili prije rata pokazali „urođenu vojničku crtu ili mogućnosti za lako obnašanje zapovjednih dužnosti"168.

Tijekom postojanja Ustaške vojnice često je ukazivano na to kakav treba biti njen časnik po profilu. Ukazivano je na razlike u odnosu na časnika Jugoslavenske vojske i na potrebu da časnik brine o svom ljudstvu te o svim političkim i duhovnimpotrebama. Proklamirano je da će svi „častnici posvetiti najveću brigu tome da se stega u našim postrojbama podigne donajvišega. Sva sredstva za to stoje im na raspolaganju. Ne zaboravimo da je upotreba fizičke sile zabranjena. Takovim sepostupcima ne postizava stega, jer ponizuje podredjenoga, već se kod njega budi nezadovoljstvo i mržnja prema starješini".Novopromaknutim zastavnicima Poglavnik je rekao 12. lipnja 1944.: „Svojim vojnicima budite strogi otac i dobra majka".Ljepše se nije mogao opisati ideal ustaškog časnika. „Svaki naš vojničar treba da osjeti strogu i pravednu ruku svoga za-poviednika, kojemu je red i stega u jedinici svetinja, ali jednako treba osjetiti da njegov zapoviednik majčinskom ljubavljubdije nad njim i da ga voli vodeći računa o njegovom zdravlju, odjeći, hrani pa po mogućnosti i o posebničkim prilikama ibrigama svakog svog pripadnika"169.

167 I. Košutić,n.dj., 168.-172.

168 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 91.169 VA, fond NDH, k.H4A 1/6-1

12 7



„Zapoviednici jedinica, koje nisu u pokretu, neće propustiti niti jednu priliku za rad oko vojničkog usavršavanja svoje jedinice. Ustrojavanje sati po vodovima i rojevima važno je kako sa čisto borbenog stanovišta, tako isto sa stanovišta stege, jer se putem zapoviednika vodova i rojeva najbolje može voditi nadzor nad vojničarima i time se zapoviedniku sati olakšavabriga za stegu i podieli odgovornost za možebiti propuste. Osim toga potrebno je neprestano ljudstvo upoznavati sa ruko

vanjem oružja, koje se nalazi na upotrebi te za slobodnog vremena posvetiti najveću pažnju na vježbalištu"170

.Pukovnik Balenović, na čelu Zapovjedništva Ustaške vojnice, svojom je okružnicom od 19. rujna 1942. dao upute za

povjednicima u pogledu ustaškog odgoja. Sugerirano je da su zapovjednici svih dijelova i jedinica UV-a, kao i svi časnici idočasnici „dužni najzdušnije suradjivati u ustaškom odgoju vojničara te do granica mogućnosti izići u susret glavaru odgojnog odjela u pogledu svih uputa i smjernica, koje će nam na tom polju biti dane". No bez obzira ima li ili nema uputa, svizapovjednici trebali su „podredjene jedinice što više odgajati u ustaškom narodnom i borbenom duhu. Častnici i dočastnicimoraju nastojati da ustaša-vojničar bude što prije i što temeljnije obrazovan, da svuda i u svako vrieme može nastupiti kaopodpuni ustaša i izobraženi čovjek, koji će uživati ugled i koji će svakome moći služiti kao uzor"171.

Također je sugerirano zapovjednicima da razviju stvaralački i svaki drugi kulturni rad kao i razna natjecanja. „Trebana svakom koraku i na sve moguće načine poticati umno stvaranje kod ustaških vojničara, jer će se na taj način odkritisposobne vojničare, koji će se vremenom moći upotriebiti u ustaškom odgojnom i promičbenom radu". Zapovjedništva suobvezna u svim jedinicama urediti priručne knjižnice sa „zbirkom svih ustaških promičbenih i inih djela". Odgojni odjel bio je obvezan osigurati na zahtjev zapovjednika ovakve knjige. „Odnos zapovjednika s ustašama-vojničarima mora se temeljiti

na ljubavi, poštovanju i čovječnosti. Dužno poštovanje i ugled neće zapovjednici steći brutalnošću. Vojničar u NezavisnojDržavi Hrvatskoj mora osjetiti, da on nije zapostavljen ‘vojnik za nuždu’, kojeg može svako izrabljivati, natjeravati i vriedjati,već da je najveća čast obući vojničarsku odoru i u njoj, pod ustaškim oružjem bditi nad sudbinom domovine i hrvatskihognjišta. Ustaški vojničar mora uvidjeti, da mu njegovi častnici nisu neprijatelji, već prijatelji, drugovi i braća"172.

Po odredbi Poglavnika zapovjeđeno je da „ni jedan častnik ne može imati služaka niti se uobće služiti vojnikom za obavljanje kućnih i privatnih poslova, državna kola i samovozi ne smiju se upotrebljavati za prevažanje vlastitih potreba bilokakove vrsti, najstrožije je zabranjeno posjećivanje noćnih lokala. Obitelji častnika i dočastnika ne smiju primate živežnenamirnice iz jedinica u kojima dotični služe"173.

170 VA, fond NDH, k.H4A 1/6-1171 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 10. listopada 1942., broj 11.172 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 10. listopada 1942., broj 11.173 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.

12 8



S druge strane i hrvatskom građanstvu je sugerirano uvažavanje pripadnika svojih oružanih snaga. Ovo je čak i naređeno Poglavnikovom odredbom od 8. travnja 1942. u kojoj se kaže: „Svi pripadnici oružanih snaga i svi gradjani mužkar-ci, kada prolaze mimo vojnika, bilo domobrana, ustaškog vojničara ili oružnika koji stoji na straži, imaju dužnost istogapozdraviti i to pripadnici oružanih snaga po propisu, gradjani dizanjem desne ruke, a vojnik na straži ima odzdraviti sa

stavom u pozor"174.Pukovnik Balenović, na čelu Zapovjedništva Ustaške vojnice, svojom je okružnicom od 19. rujna 1942. istaknuo: „Naj

važnije pitanje u životu ustaškog vojničara jest stega. Nu ta se stega ne smije shvatiti kao zastrašivanje, proganjanje i vrie-djanje vojničara. Stega mora biti dostojna vojnika, on ju mora shvatiti kao neophodnu potrebu. Ustaški je vojničar čovjekčasti, branitelj države i naroda, pa ga se ne smije svesti u red običnoga roba, kako je to bilo u bivšoj ‘jugoslovenskoj’ vojsci".Ukazano je da je u pogledu kažnjavanja potrebno veoma oprezno i čovječno postupati175.

Istaknuto je da „iz života ustaških vojničara treba najodlučnije izkorieniti nedostojnu naviku ‘zabušanstva’ to jest izbjegavanje od vježbe, rada oko drugih povjerenih mu dužnosti. Pijanstvo u službi, obilaženje sumnjivih lokala... treba sprie-čiti. Pojedina će zapoviedničtva u svom delokrugu poduzeti sve moguće mjere da nećudoredni život ustaških vojničara ponoćnim zabavištima podpunoma prestane.

Odgoj u pojedinim jedinicama Ustaške vojnice mora se usmjeriti tako, da svaki vojničar nauči svoje dužnosti i osjetiosjećaj velike odgovornosti u vršenju svoje dužnosti. Na najodlučniji način potrebno je u vojničarskom životu iskorienitimedjusobna podvaljivanja i vriedjanja, napose što se tiče novaka. Napose treba izkorieniti onaj prijašnji nedostojni načinzabavljanja u vojarnama, kao na pr. 'put u Ameriku’, ‘brojanje zvezda’, 'tulenje u zrak’ i slično. S novacima moraju častnici idočastnici kao i stariji vojničari postupati osobito liepo, jer će se odgoj i izobrazba kod njih postići mnogo prije i savršenijelijepim primjerom i riečima te svestranim tumačenjem onoga, što može biti ne bi odmah razumjeli i shvatili.

Neophodno je potrebno najbudnije bditi nad državnim i ustaškim dobrom. Po svaku cienu spriečiti medjusobne kradjeodjevnih predmeta, kao i kradju te prodaju izvan vojarna predmeta koji pripadaju državi, Ustaškoj vojnici ili pojedinimvojničarima.

Iskorieniti iz vojničarskog života psovku. Vojničarima treba predložiti, da samo prostak kune, a ustaša-vojničar nijeprostak. To se isto odnosi i na razne prostačke izraze, koji su kod nas još preostali iz doba srbijanske vladavine. Svaki kojikune ili koji rabi prostačke rieči, neprijatelj je države i ustaštva. U pogledu ćudoredja, poštenja, viteštva, junačtva i pristojnog ponašanja, moraju svagdje i u svakom pogledu, napose u dodiru s ljudima izvan vojarna, prednjačiti ustaški častnici idočastnici"176.

174 VA, fond NDH, k,114c, 55/4-1.

175 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 10. listopada 1942., broj 11.176 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 10. listopada 1942., broj 11.

12 9



Balenović navodi 17. listopada 1942. u posebnoj odredbi „Svaki pripadnik ustaškog pokreta mora biti i svjestan ustaša,koji obavezan ustaškom zakletvom ima točno raditi u duhu ustaš. načela. Tko radi protivno taj mora snositi i posljedice, ate će u buduće biti teške za svakog prekršitelja ustaške zakletve, načela i izdatih zapovjedi"177.

U duhu promoviranja novih vrijednosti došlo je do nekih izmjena u ustaško-vojnom službovniku pa je precizirano da se,,u kakvom god odnosu stoje ustaše izvan službe, u službi se svi imaju osloviti sa Vi", svakoga se višeg u službi, kao i izvanslužbe ima osloviti samo činom, niži časnici se prigodom prvog sastanka s višima imaju predstaviti uz navod čina, imenai udjelbe. Ustaše momčadskog stališa, koji nisu poznati višemu, prigodom prijavljivanja imaju prijavu ili molbu započetiuz navod čina višega, svog imena s dodatkom „ustaški" (naprimjer:satniče, ustaša N.N. ustaški molim...). Tijekom daljnjegrazgovora ne ponavljaju se više početni nagovori. Kada niži prima od višega usmenu zapovijed, ima ovaj jasno i glasno dogovoriti s „da" uz navod čina višega (a ne kao dosada „shvatio sam"), na pitanje višega odgovara niži s „da" ili „ne" uz navodčina višega, kada viši pozove k sebi nižega, tada ovaj nakon izvršena pozdrava upotrebljava riječ „na zapovied" uz navodčina višega...178.

STVARANJE USTAŠKOGA ČASNIČKOG ZBORA 1941.

Budući da je ustaški pokret, a time i Vojnica kao njegov dio, bio temelj vlasti u NDH čiji je zadatak bilo i promicanje ustaških ideja i čuvanje tradicija ustaške borbe, njegovi članovi, poglavito oni vojni, bili su često i brzo, odnosno izvanrednounapređivani. Bili su nositelji najviših vojnih i državnih odličja, kao što je primijetio Damir Jug, a o čemu svjedoči iSlužbeni Viestnik Ustaške vojnice. U 1941. godini u osobnim poslovima bile su karakteristične česte mijene i nove udjelbe kao i brzanapredovanja u činoredu, što je inače bila jedna od vrlo primamljivih prednosti služenja u Ustaškoj vojnici, u odnosu naDomobranstvo.

Prva imenovanja i promaknuća datirana su već 21. travnja 1941. godine. Riječ je uglavnom o dodjeli dočasničkih činova.Primjetno je da je riječ o ustašama emigrantima-povratnicima, kao što su bili Rafael Boban, Kruno Devčić i tako dalje179.

Već od samog početka uočava se ubrzano promicanje ili preskakanje pojedinih činova kod pojedinih istaknutih ustaša.U nekim početnim odredbama bilo je slučajeva da se istaknute ustaše raznih činova (zastavnik, časnički namjesnik, vodnik,razvodnik) unapređuju skupno u jedan isti čin (naprimjer poručnik). Takav je bio slučaj 6. svibnja 1941. s većom skupinom

177 VA, fond NDH, k.85f, 2/37-1.178 VA, fond NDH, k.H4c, 59/4-1.179 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.



kasnije istaknutih zapovjednika i dužnosnika (Mijo Babić, Erik Lisak, Nikola Zelić, Kruno i Ivan Devčić, Jerolim Katić, RafaelBoban, Ante Pejaković, Ante Moškov, Ivo Herenčić, Nikola Orešković, Ventura Baljak i tako dalje). Neki od njih unaprijeđenisu već u sljedećem koraku 31. svibnja, sada u čin ustaškog natporučnika, kao što su bili poručnici Mijo Babić i Ivan Devčić.Ista dvojica već 20. lipnja unaprijeđena su u čin ustaških satnika, a s njima su unaprijeđeni i poručnici Erich Lisak i Ivo Herenčić, kao i dovodnik (ali ustaški povjerenik za Bosnu] Jure Francetić. Također su unaprijeđeni i neki od poručnika koji suunaprijeđeni 6. svibnja 1941. (Katić, Zelić, Pejaković, Kruno Devčić]180.

Jedan broj istaknutih ustaša bio je izravno unaprijeđen u časničke činove i postavljen na određene dužnosti na terenu iliu Glavnom stožeru UV-a181. U istom razdoblju unapređenja istaknutih ustaša u časničke činove, prate i unapređenja ostalogljudstva najčešće u dočasničke i niže časničke činove. I ovdje je bilo „standardizacije" pa su ustaše različitih dočasničkihčinova skupno unapređivani u iste činove. Mnogi od njih postat će poznati kao zapovjednici satnija i bojni već t ijekom1941. - 1942. godine182.

Zbog pomanjkanja časnika u UV-u pozvani su svi ustaški dužnosnici da upozore pričuvne časnike, članove svojih organizacija da stupe u UV kao djelatni ili pričuvni časnici. Takvi časnici primani su u postojećem činu, potom su kao pričuvničasnici morali proći kraći probni rok nakon kojeg su primani u djelatnu služnu, uz promaknuće u viši čin. S potvrdom činova dosta se kasnilo, a česta je dvojba bila kod časnika žele li biti primljeni za pričuvnog ili djelatnog časnika183.

Od odredbe datirane 9. srpnja vidimo da je u okviru UV-a postavljen i jedan broj pričuvnih časnika (najčešće izravno od

ustaša bez činova), kao što su bili i poznati zapovjednici Antun Illik, Josip Hubl, Vinko Ferček, Milivoje Žličarić, Oton Cseploi tako dalje. Potom su od kolovoza jasno razlikovani prijemi u djelatne, odnosno pričuvne časnike i dočasnike184. Jedan brojustaša-nevojnika u ovom je razdoblju također promaknut u vojne činove. Obrazloženje je bilo „za osobite zasluge prigodom oslobođenja, za velike zasluge, koje je načinio Ustaškom pokretu, kao i za vjernost, odanost i požrtvovanost hrvatskojdomovini" (npr. u slučaju Ćirila Čudine)185.

U razdoblju 1941. - 1942. godine možemo pratiti ubrzano napredovanje jedne skupine istaknutih ustaša, odnosnoustaških zapovjednika, kao što su: Ante Moškov (bojnik 11. listopada 1941., potpukovnik 17. ožujka 1942., odlikovan Željeznim trolistom IV. stupnja 24. travnja 1942. i konačno pukovnik PTB-a 24. lipnja 1942.), Erich Lisak i Ivo Herenčić (bojnici10. studenoga 1941., potpukovnici 26. lipnja 1942., pukovnici 27. studenoga/l. prosinca 1942.), Jure Francetić (bojnik 15.studenoga 1941., potpukovnik 6. ožujka 1942., odlikovan Vojničkim redom Željeznog trolista III. stupnja s grančicama hra

180 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.181 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.182 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.183 Službeni vijestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.; D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 90.184 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.185 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

13 1



stova lišća 24. travnja 1942. i konačno pukovnik PTB-a 24. lipnja 1942.], Ivan Devčić (bojnik 15. studenoga 1941.), RafaelBoban (odlikovanje Vojnički red Željeznog trolista III. stupnja 24. travnja 1942., bojnik 26. lipnja 1942.), Ventura Baljaki Nikola Orešković (poručnici unaprijeđeni u satnike 15. studenoga 1941.), Vjekoslav Luburić (ustaša, izravno u satnika29. studenoga 1941.)186, Petar Mikrut (iz zastavnika u natporučnika PTB-a 4. veljače 1942.) i tako dalje187, ali i istaknutih

ustaša, zapovjednika izvan Ustaške vojnice, kao što su: Vilko Pečnikar (bojnik 23. prosinca 1941., pukovnik 24. lipnja 1942.i potom 28. lipnja 1942. zapovjednik Oružništva), Eugen Kvaternik (ustaša, izravno u bojnika PTB-a 10. siječnja 1942.,potpukovnik 26. lipnja 1942. i konačno pukovnik 17. listopada 1942.).

I krajem 1941. bilo je preskakanja po jednog čina u napredovanju ili standardizacije veće skupine promaknutih s doča-sničkim činovima u prvi ili drugi časnički čin, odnosno skupine nižih časnika (zastavnik, poručnik ili natporučnik u satnikai tako dalje). Jedna veća skupina dočasnika svih činova promaknuta je u čin zastavnika 29. studenoga 1941. godine188. Uistom razdoblju bilo je imenovanja na dužnosti časnika UV-a upravne struke, liječnika i duhovnika. Zamjetno je da su posebno određeni duhovnici za Ustašku vojnicu, odnosno za PTB prosinca 1941. godine189.

U okviru Njemačke bojne imenovanje Branimir Altgayer pričuvnim ustaškim pukovnikom 17. lipnja 1942. godine. Prethodno je krajem svibnja imenovana veća skupina djelatnih i pričuvnih časnika Njemačke bojne u okviru UV-a190.

Prema raspoloživim podacima ukupno je u 1941. godini podijeljeno časničkih činova: jedan krilnika, šest pukovnika,četiri potpukovnika, devet bojnika, 62 satnika, 28 natporučnika, 110 poručnika i 364 zastavnika. Kod dočasnika brojke subile sljedeće: 238 dorojnika, 250 rojnika, 23 razvodnika, 146 dovodnika, 76 vodnika i 18 časničkih namjesnika. U 1942.stanje kod dodjele časničkih činova bilo je sljedeće: čin krilnika nije dodijeljen, četiri pukovnika od kojih jedan pričuvni,šest potpukovnika, pet bojnika (jedan pričuvni), 17 satnika (devet pričuvnih), 32 natporučnika (deset pričuvnih), 30 poručnika (pet pričuvnih) i 113 zastavnika (četiri pričuvna). Osim toga posthumno su dodijeljeni časnički činovi za jednogsatnika, šest poručnika i 21 zastavnika. U istom razdoblju imenovan je sljedeći broj dočasnika: 12 dorojnika, 89 rojnika (uz

još 17 u Njemačkoj bojni), 59 dovodnika, 57 vodnika (uz 20 u Njemačkoj bojni)191. Preskakanja činova bila su svojstvenaza rano razdoblje postojanja Ustaške vojnice, kao organizacije u nastajanju, i gdje su ipak časnici vrednovani kroz politički(ustaški) kriterij. Kao što rekosmo u Domobranstvu, to nije bila praksa.

U ljeto 1942. uslijedio je još jedan val unapređenja. Tako je mađarski časnik u mirovini Dragutin Balenović primljen uUstašku vojnicu i promoviran u ustaškog pukovnika PTB-a, zatim su ustaša Ivan Stipković i domobranski dopukovnik Oton

186 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.187 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.188 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.189 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

190 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.191 D. Jug,n.dj., 211.

13 2



Čuš promovirani u djelatne pukovnike UV-a, a Josip Mrmić u djelatnog bojnika PTB-a, poslije čega su (formalno] uslijedilaimenovanja u Glavni stožer UV-a, na čelo njegovih odjela (Čuš, Bzik, Balenović, Mrmić, Tarle, Lisak i Frković], Također,imenovani su zapovjednici pojedinih dijelova Ustaške vojnice: Francetić (stajaći zdrugovi], Herenčić (prometni zdrugovi],Lukac (redarstvena služba], Kvaternik (nadzorna služba u UV-u], Sertić (ustaška učilišta], Servaty (ustaška priprema),

Rukavina (ustaški stegovni i kazneni sud) i Moškov (PTS)192. Ranije je, prema odredbi Poglavnika, s mjesta zapovjednikaŽeljezničkog UV-a na mjesto zapovjednika Oružništva postavljen pukovnik Vilko Pećnikar193.

Kasnija promaknuća u dio dočasničkih činova spuštena su na razinu zapovjednika bojni (1942). Zapovjednici bojničesto su tijekom 1942.(za neobičnu hrabrost za vrijeme borbi, svi napried imenovani toliko su se istakli iznad ostalih da zaslužuju da im se za njihove zasluge iskaže posebno priznanje itd.) predlagali unapređenja za svoje časnike i dočasnike.Uglavnom u sljedeći čin. Bilo je i slučaja da je zapovjednik predlagao unapređenje i dva čina više (...zato prepuštam naslovu da sam odluči o visini čina a ističem da bi mi želja bila da se unapriede ...)194.

U jednom trenutku došlo je do odluke da se zapovjedništva djelatnih ustaških bojni ukidaju, ali nisu bili određeni novisastavi u koje bi ušle sati iz bojni. Na osnovi te odluke zapovjedništvo Stožera UV-a ukinulo je 30. srpnja 1942. ovlaštenjezapovjednicima bojni da vrše promaknuća u činove dorojnika i rojnika pa je zapovjednik UV-a donio odluku: „pridržavamsebi do daljnjega sam pravo promaknuća u sve dočastničke činove"195.

Na osnovi zapovijedi od 7. svibnja 1942. uočava se da je u sastavu UV-a bilo još časnika čije činove Poglavnik nije potvrdio. Oni su trebali podnijeti molbu Glavnom stožeru UV-a u kojoj će posebno naznačiti žele li biti primljeni kao djelatni ilipričuvni časnici. Također, u postrojbama UV-a bio je još uvijek velik broj dočasnika, kojima također činovi nisu bili potvrđeni putem zapovijedi Glavnog stožera. Za njih su molbe trebali poslati nadležni časnici, također s prijedlogom je li djelatniili pričuvni dočasnik, kao i reguliranjem prijema beriva po toj osnovi196.

Promaknuća viših dočasnika (na osnovi okružnice Minorsa od 13. travnja 1943.) od bojnika naviše trebalo je obavljatidva puta godišnje - 13. lipnja i 24. prosinca. „Izvan toga roka mogu viši dočastnici biti izvanredno promaknuti samo zadokazane osobite zasluge u borbi". Prijedloge za redovita promaknuća trebalo je dostavljati u svako doba, s tim da je onedočasnike za koje je stigao uredan prijedlog do 1. svibnja, odnosno 1. prosinca trebalo promaknuti 13. svibnja, odnosno 24.prosinca, dok bi oni koji su prekoračili rok bili ostavljani za sljedeći rok197.

192 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. rujna 1942., broj 8.193 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5.srpnja 1942., broj 4.194 VA, fond NDH, k.H4c, 57/7-1.195 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.

196 VA, fond NDH, k.H4c, 58/4-1.197 VA, fond NDH, k.l 14c, 7/9-1.

13 3



Poglavnikov vojni ured od 1. srpnja 1944. dostavio je sljedeći nalog: „izvanredno promaknuće trebalo bi zaista bitinajveća nagrada častniku ili dočastniku, koji se je istaknuo osobitim junačkim djelom ili višegodišnjom uzornim vršenjemslužbe. Stoga je Poglavnik odredio da mu se u buduće za izvanredna promaknuća predlažu samo sliedeći pripadnici oružanih snaga: koji su se u borbi sa neprijateljem iztakli osobitom junačkim djelom ili osobitim radom ili djelom u korist

Nezavisne Države Hrvatske, koji su kroz najmanje dvije godine ocjenjeni od svih predpostavljenih da zaslužuju izvanrednopromaknuće, jer sa svojim vršenjem službe nadvisuju sve svoje drugove istog čina. Ako postoji namjera Poglavnika promaknuti jednog pripadnika oružanih snaga za neko osobito djelo koje nije obuhvaćeno napried iznjetim uvjetima, tada ćeovo pokrenuti sam Poglavnik"198.

Međutim, bilo je izuzetaka i od uspostavljene prakse unapređivanja. Prema svjedočenju Dragutina Jileka, pročelnikaOsobnog odjela Stožera UV-a, zapovjednik Ustaške obrane Luburić nije nosio Paveliću na potpis imenovanja i promaknućačasnika, nego je sam potpisivao odluke. I tako je postupao do pred kraj NDH. Početkom 1945. godine Jilek navodi da je primio velik broj imena časnika Ustaške obrane da ih provede kroz registar ustaških časnika. Sva ta „imenovanja po Vjekosla-vu Luburiću" Jilek je redovitim putem dostavio na potpis Paveliću. Ta imenovanja koja su išla na potpis Paveliću formulirao je po prilici „Potvrđuje se XY čin ustaškog satnika koji mu je podijelio Maks Luburić" ili „promiče se u čin ustaškog bojnikaiz čina ustaškog satnika XZ koji čin je dobio od Maksa Luburića"199.

Pored imenovanja i unapređenja, uočen je i slučaj razrješenja i otpuštanja iz redova Vojnice. Naime, prema odredbi od9. veljače 1942. „na temelju točke 12. Ustaškog ustava a po točki 8. Propisa o ustaškoj stezi", pukovnik Tomislav Rolf bio

je lišen svog čina u UV-u i isključen iz ustaških redova200. Kako je Rolf bio istaknuti član ustaškog pokreta i obavljao je visoke vojničke funkcije, ovo je bila važna stegovna mjera, iako tada nije obrazloženo zbog čega je izrečena201. Ovo je veomazanimljiva ilustracija primjene disciplinskih mjera u redovima UV-a, iako je kasnije Rolf bio rehabilitiran. Naime, on je na jednom prijemu u talijanskom poslanstvu govorio loše o talijanskoj vojnoj sposobnosti i kritizirao suradnju s četnicima.Na traženje talijanskih vojnih predstavnika, njemu je izrečena ova mjera. Tek poslije kapitulacije Italije vraćen je u redoveUstaške vojnice i ponovno je obavljao zapovjedne dužnosti202.

U drugim slučajevima, ali kod znatno niže pozicioniranih časnika ili dočasnika, imamo primjene kaznenih mjera i mjereisključenja iz ustaškog pokreta, UV-a ili PTB-a uz lišavanje č ina.

198 VA, fond NDH, k.H3i, 9/5-1.199 D. Kovačić,n.dj., 178., fusnota 683200 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3, 36.

201 D. Jug,n.dj., 218.202 A. Ophođaš - J. D. Mark,n.dj., 384.

13 4



PRIPADNOST POGLAVNIKOVOJ TJELESNOJ BOJNI

Jedna od posebnosti istaknutih ustaških časnika bio je i poseban dodatak činu u obliku oznake pripadnosti Poglavnikovoj

tjelesnoj bojni. Ovaj dodatak činio je njegova nositelja dijelom elite i smatralo se posebnim priznanjem. Na ovaj je načinistican primat u odnosu na časnike istoga čina, jer je satnik PTB-a bio u višem rangu nego običan satnik UV-a.

Ova posebnost regulirana je posebnom odredbom od 15. svibnja 1942., reguliran je status pripadnosti PTB-u i definirano je tko su njeni pripadnici. Pripadnicima PTB-a smatrali su se oni ustaše „koji su prie uzpostave NDH bili u inozemstvuu ustaškim logorima na ustaško vojnoj izobrazbi", kao i oni koji su „u to vrieme u inozemstvu trajno boravili i u ustaškojdjelatnosti sudjelovali". Objašnjeno je da „Poglavnikova tjelesna bojna sada više ne postoji kao stvarna vojna postrojba,budući da su svi njezini pripadnici udijeljeni na službu u druge razne ustaške postrojbe, odnosno postrojbe pokreta i udržavne ustanove. Unatoč tome ustanovljuje se ovom odredbom na uspomenu prvog začetka ustaške vojske te njezinihoslobodilačkih djela i uspjeha, obstojnost ove postrojbe kao skupa njezinih dosadanjih pripadnika bez obzira na to gdje jekoji udijeljen i gdje ustašku dužnost vrši".

Određeno je da svi pripadnici PTB-a „ostaju doživotno njezinim članovima sa pravom nošenja ustaške vojničke odoredosadašnjeg kroja i boje, trobojne oznake na ovratniku providjenje propisnim slovom U, te bodeža o pasu, sve prema odnosnom propisniku!". Zapovjednik PTB-a trebao je voditi trajnu očevidnost o svim pripadnicima, brigu o promaknućima

i drugim osobnim odnosima, od vremena do vremena na zajednički nastup trebao ih je pozvati Poglavnik. „PripadniciPoglavnikove tjelesne bojne ostaju medjusobno povezani zajedničkom ustaškom prošlošću prvih i temeljnih podviga hrvatskog narodnog i državnog oslobodjenja te drugarstvom ustaških prvoboraca"203. Istoga dana za „tjelesnu zaštitu Poglavnikove osobe" ustrojen je Poglavnikov tjelesni zdrug u sastavu UV-a. Ova je postrojba mogla obavljati i „ine ustaško-vojnedužnosti"204.

Još prije donošenja uredbe koja je određivala status pripadnosti PTB-u kao dijelu elitizma ustaških časnika, posebnim je odredbama reguliran prijem pojedinih istaknutih ustaša („iznimno, iz posebnih razloga") ili ustaša koji su bili i izvan UV-a, u Bojnu Glavnoga ustaškog stana (kasnije Poglavnikovu tjelesnu bojnu), kao što je bio Juco Rukavina (Nikola Rajković,Antun Podgorelac, Stjepan Faber, Vjekoslav Ivanković ili Stjepan Šiprak)205, ili kasnije dr. Mile Budak koji je promoviran uustaškog bojnika - liječnika u PTB-u. Prema odredbi od 21. ožujka 1942. kao pripadnici PTB-a primljeni su generali IvanPerčević, predstojnik Poglavnikova vojnog ureda, i Vilko Begić, državni tajnik Ministarstva hrvatskog domobranstva (obo

203 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3, 32.-33.

204 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3, 33.205 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. ožujka 1942., broj 1.

13 5



jica kao ustaški pukovnici}, zatim pukovnik Juco Rukavina kao zapovjednik UV-a, dvojica istaknutih duhovnika (fra Dioniz Jurčev i fra Justin Medić), načelnik grada Zagreba Ivan Werner, pukovnik Adolf Sabljak, ministri Lorković i Puk, jedan brojvladinih dužnosnika pa čak i Viktor Rebenišak, upravljač samovoza, a na kraju i Višnja i Mirjana Pavelić („Svi gore pripadnici PTB imaju pravo nositi oznake, odredjene za ustaše, koji su djelovali u inozemstvu"). Krajem travnja 1942. jedan je broj

nižih časnika dobio unapređenja u više činove kod PTB-a206

.Na isti način i zbog posebnih razloga („za osobitu iskazanu ustašku sviest") 13. listopada 1941.Sveučilišna sat u Zagre

bu uvrštena je u Poglavnikovu tjelesnu bojnu i pretvorena u Pripremnu sat te bojne. Ljudstvo ove sati unaprijeđeno je udočasničke činove. Ustašama ove sati imalo se „uračunati kao odsluženje vojne obaveze vrieme koje su proveli kao djelatniustaše" u Vojnici, a prema odredbi od 17. ožujka 1942. godine207.

Poglavnik je 28. srpnja 1943. posjetio skupinu od oko 300 ustaških emigranata iz predratnog razdoblja, kao i pripadnika PTS-a. Njemačke procjene istaknule su da je od oko 500 ustaških emigranata navodno u borbama u Bosni palo ili teškoranjeno oko 200208. Na taj je način odao posebno priznanje ovoj elitnoj skupini pripadnika Ustaške vojnice i uopće pokreta.

ODLIKOVANJA ISTAKNUTIH PRIPADNIKA

Već su prve borbe i različite akcije na trenu pokazale hrabrost i žrtve pojedinih pripadnika Vojnice. Zato se već od početka1942. počeo određivati sustav odlikovanja.

Tijekom ožujka 1942. ustanovljen jeUstaški spomen znak. Postrojbama Vojnice upućen je dopis da se dostave imena pojedinaca koje bi se odlikovalo ovim znakom, s kratkim opisom zaslužnog rada209.

Prva odlikovanja Poglavnik je pripadnicima Vojnice podijelio 24. travnja 1942., potpukovnicima Francetiću i Moškovu.Prvome za organiziranje ustaških postrojbi u Sarajevu i akciju provedenu u istočnoj Bosni, a drugome za čišćenje Kordunaod pobunjenika. Odlikovan je i satnik Boban, također za rad u istočnoj Bosni. Posthumno su odličja dodijeljena satnikuMiji Babicu i zastavniku Antunu Podgorelcu. Prvome za njegov predratni rad „počam od godine 1928", a obojici za hrabrodržanje u borbi kod Stolca 3. srpnja 1941. gdje su obojica i nastradali210.

206 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.207 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.208 B. Krizman,n.dj., 71.209 VA, fond NDH, k.H4B, 18/9-1.210 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.

13 6



Dana 9. svibnja 1942. zaključeno je da u postrojbama UV-a „imade veliki broj častnika, dočastnika i čarkara, koji su senaročito iztaknuli u borbama protiv četničko-komunističkih banda, pa i svoje živote žrtvovali. Da bi ovakovi borci za svojuhrabrost i požrtvovanje u borbi za svoju Domovinu dobili vidljiv znak, zapovieđeno je da se pri satovima osnuju povjerenstva, sa zadatkom objektivnog i savjesnog izpitivanja i predlaganja za odlikovanja onih, koji su to zaista zaslužili"211.

Ustanovljeni su Ratni spomen znak sa grbom i Ratni spomen znak bez grba.Prvi znak dobili su od viših časnika pukovnik PTB-a Tomisav Sertić, pukovnik Martin Chramosta, dopukovnici Dragutin

Vlašić, Josip Majetić i niz nižih časnika. Drugi je dodijeljen dopukovnicima Milanu pl. Popoviću, Jurju Pajdakoviću, MilanuŠtrkancu, Mihovilu Sertiću i dr. Petru Berkoviću, kao i većem broju nižih časnika212. U sljedećem krugu Ratni znak s grbomdobili su pukovnik Franjo Lukac, dopukovnik Vladimir Rogoz, satnik PTB-a Marjan Pavelić, satnik Mihovil Šimić i drugi213.

Kasnije je odlikovan, za operacije u 1941. i one tijekom prve polovine 1942., još jedan dio ustaških časnika. Tako suVojnički red željeznog trolista IV. stupnja dobili potpukovnik Vladimir Galić, bojnici Milan Šuletnić i Ivan Hrčko, satnik PTB-aNikola Orešković, natporučnik Franjo Sudar, satnik Zlatko Bednjanec i Vladmir Majer.Veliku srebrnu kolajnu Poglavnika

Ante Pavelića za hrabrost dobili su vodnik Tomo Kesić, satnici Slavko Bednjanec i Milivoje Žličarić, bojnik Mladen Sertić,a potom satnik Špiro Dončić, natporučnici Ante Mamić, Mile Cvetković i Stjepan Novak, poručnik Ivan Šlibar te zastavniciHajrudin Bećirović i Juraj Agras. Malu srebrnu kolajnu Poglavnika Ante Pavelića za hrabrost dobilo je još 25 starješina,zatim Brončanu kolajnu Poglavnika za hrabrost daljnjih 36 časnika i dočasnika214. Kasnije je tijekom rata uslijedilo redovito dodjeljivanje pojedinih vojničkih odličja. Jedan dio podijeljen je i posthumno za djela počevši od kraja lipnja 1941. pa

nadalje do kraja 1942. godine215

.Tijekom 1942. u više navrata pohvaljivane su i mnoge postrojbe ili pojedini zapovjednici Pohvalnim priznanjem Zapo

vjednika UV-a, za djela u borbi ili uredan vojnički red. Među njima su i zapovjednik sati Banjalučke bojne, zastavnik PTB-aBatinić, ustaška straža u Maksimiru, pripadnici Stožerne sati, 29. sati, 1. sati VII. bojne, 3. i 4. sati IV. bojne i tako dalje.Poglavnik je na prijedlog Glavara stožera UV-a „Za hrabro i junačko držanje u borbama protiv komunista na položajima uBšlincu, Gvozdanskom i Zrinu" izrazio 16. sati UV-a Pohvalno priznanje 5. ožujka 1942. godine216.

Za pripadnike UV-a, a posebno Crne legije, ustanovljen je prestižni „znak" za borbe u istočnoj Bosni i pohod premaDrini 1942. godine. Uglavnom, ovaj znak mogli su nositi pripadnici postrojbi koje su sudjelovale u tom pohodu, a to su

211 VA, fond NDH, k.H4c, 59/4-1; 114c 6/7-1.212 VA, fond NDH, k,114B, 2/10-1.213 VA,fondNDH,k.ll4B, 10/10-1.214 Zapovjednik II. ustaške bojne, zato što je u mjesecu srpnju 1941. iz vlastitih pobuda postrojio ustašku bojnu u Nevesinju, vodio borbe, braniotaj grad i bio dva puta ranjen.215 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. kolovoza 1942., broj 6.; Isto, 15. rujna 1942., broj 9.216 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 15. svibnja 1942., broj 2.

13 7



Ustaške pripremne bojne nastale u 1942. bile su poseban slučaj ako se razmatra način popune (pa i kadrovska struktura) UV-a. Ove postrojbe bile su popunjene ili mlađim ili pak starijim godištima od djelatnih bojni Vojnice.

Tako je 33. pripremna bojna (o kojoj je sačuvano dosta arhivskog materijala) imala starije ljudstvo u rasponu od 30 do46 godina, s obiteljima i potpuno neadekvatna za borbenu upotrebu, iako je tijekom druge polovine sudjelovala intenzivno

u borbama, i to na sasvim drugom dijelu Hrvatske od onoga gdje je mobilizirana. Osječka pripremna bojna najvećim dijelom popunjena je iz najsiromašnijeg dijela građanstva, slabo naoružana i slabo plaćena za „čarkarske" poslove. Primali sudnevno po 30 kuna pa je zapovjednik bojne u jednom izvješću od 15. lipnja 1942. naglasio da se tim novcem njihove obiteljine mogu prehraniti, jer imaju uglavnom od dvoje do petero djece. Svaki dan „na desetke njihovih žena dolazi po pomoć"koju on ne može dati, jer su sva državna i privatna poduzeća odbijala isplatiti bilo kakvu pomoć ustašama dok su na terenu.Poduzeća su se striktno držala odredbe po kojoj su dužna platiti samo 28 dana226.

S druge strane, jedan dio (mlađeg) ljudstva u pripremnim postrojbama u njima je tražio utočište od mobilizacije uDomobranstvo kao redovnu vojsku NDH. Slučaj Pripremne bojneGrič o ovome dobro svjedoči. U srpnju 1942. njen sezapovjednik žalio na sve rašireniju pojavu izbjegavanja vježbi i donošenje upitno vrijednih liječničkih nalaza kao opravdanje. „Takva izmotavanja od dužnosti učestala (su) od kada se je pročulo, da će bojna početi vršiti stražarsku službu".Ovaj zapovjednik nije štedio riječi kritike na takve pojave: „Sramota je i kukavština ispirivati se Hrvatstvom i Sokolstvom,položiti ustašku prisegu, a kad treba vršiti dužnost i žrtvovati malo slobodnog vremena, onda uzmicati uz razne izgovore. Jasno je, da su takvi pristupili u našu bojnu samo da bi bili zaštićeni od vojne dužnosti u drugim jedinicama, računajućis tim da u bojni Grič osim koje parade neće imati drugih dužnosti, a u koliko bi takve i bile, da će lahko i tim dužnostimaizbjeći. Zakonskom odredbom o preuređenju Ustaške vojnice odredio je Poglavnik, da se u ustašku vojnicu stupa dobrovoljno. Kad je netko dobrovoljno stupio u vojnicu, a toste Vi svi, onda mora i svedužnosti bezuvjetno vršiti, jer sena toobavezao prisegom, a prisegu je do sada svaki pošten Hrvat držao. Ista zakonska odredba određuje, da jepripadničtvo uUstaškoj vojnici doživotno i da prestaje jedni smrću, odpustom ili premještanjem u drugu postrojbu. Sve one, koji će od sadizbjegavati dužnostima i s tim kršiti ne samo stegu, nego dapače i položenu ustašku prisegu, upozorujem da ću se s ovlašćukažnjavanja služiti, a osim toga ću dotične staviti na raspolaganje drugim postrojbama"227.

Prema sačuvanim dokumentima vidi se da je u postrojbama postojao značajan broj malodobnika „koji su se uvukli uUstaške redove bilo da su ostali bez roditelja, bilo pred redarstvom, koje ih traži zbog skitnje", kako je ocijenjeno u jednomdokumentu iz ožujka 1943., zapovjednici postrojbi su upozoreni da „ustaška vojnica nije niti sirotište niti sklonište zatakove malodobnike". Njih je trebalo smjesta otpustiti kućama, odnosno u slučaju da su bez roditelja ili da nemaju kamo,uputiti ih u Zapovjedništvo UV-a228.

226 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 92.227 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 92.228 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 92.

14 0



U 1942. godini provedene su promjene u novačenju za Ustašku vojnicu pa se otada novačenje za Domobranstvo i zaustaške postrojbe provodilo objedinjeno, a novaci su dobili pravo da se dragovoljno odluče jesu li za odsluženje obveznogadjelatnog razdoblja u sastavu Ustaške vojnice. Ta promjena bila je povezana prelaskom poslova Zapovjedništva Ustaškevojnice u djelokrug Ministarstva domobranstva, a potom i stavljanja djelatne Ustaške vojnice pod zapovjedništvo Glav

nog stožera Domobranstva. Krajem 1942. provedeno je novačenje mladića 1923. godišta, potom sredinom 1943. i godišta1924., odnosno krajem ljeta iste godine mladića 1925. godišta. Novaci su mogli birati žele li služiti u Domobranstvu iliVojnici. Ako su izabrali rok u Vojnici, onda su upućivani u I. i II. novačku bojnu229.

Kao i u drugim aspektima, ratna realnost nosila je probleme oko popune ljudstvom. Kvaliteta pa često i kvantiteta nisubile adekvatne očekivanjima i potrebama ustaških postrojbi. Prema izvještaju zapovjednika XVII. bojne, satnika Žličarića:„Svi čarkari su slabo tjelesno gradjeni, te sam mišljenja, da je potrebna komisija za ponovni pregled"230. Kako je rat uzimaomaha, a ustaške snage angažirane u pojedinim teškim borbama, bilo je i pokušaja da se izbjegne daljnja služba. Prema izvještaju XX. bojne iz 1942. pojavljivali su se „sve češći i češći slučajevi da čarkari putem svojih roditelja a i oni sami, moleodpust iz ustaške vojnice, kao jedini hranitelji. Kod mnogih molbi je utvrdjeno, da navodi molbama ne odgovaraju". Upozoreni su svi zapovjednici da „već prilikom samog novačenja čarkara u UV ne primaju one za koje su utvrdi da su jedinihranitelji"231.

S druge strane, očito je da je bilo slučajeva „divljeg novačenja". Prema zapovijedi Zapovjedništva Ustaške pripreme UV-aod 11. prosinca 1942. zabranjeno je divlje novačenje. Zapovjedništvo ustaške pripreme imalo je preuzeti novačenje i po

punu djelatnicima i pričuvom za sve postrojbe UV-a. „Sa pozivom na ovu zapovied zabranjujem [pukovnik Servatzy zapo-vednik Ustaške pripreme) svako dalnje samostalno i samovoljo novačenje za bilo koje postrojbe u sastavu Zapovjedničtvaustaške vojnice. Stožerna i sva ostala zapovjedničtva Ustaške pripreme moraju sa pozivom na ovu zapovied spriečiti svakodalnje divlje novačenje i pozivanje u ustašku vojnicu"232. Na tragu zabrane divljeg novačenja (1942.) može se razumjeti islučaj novačenja rudara u ustaške postrojbe. Glavni ustaški stan već je u nekoliko navrata primio pritužbe pojedinih domobranskih zapovjedništava da izvjesne ustaške jedinice pozivaju pripadnike povojničenih rudnika, dakle domobrane rudare

229 N. Barić,Ustroj vojske Domobranstva, 428.-429. „Kako je bilo slučajeva pogrešnog tumačenja propisa u vezi mazdi i beriva, i slučajeva pogrešneisplate čarkarima i dočastnicima UV, određeno je koliko pripada ustašama - čarkarima i dočastnicima: čarkarima i dočastnicima koji nisu dalje-služeći pripalo je dnevno: čarkarima i pitomcima škole lOKn, dorojniku 12,50Kn, rojniku 15Kn, dovodniku 17,50Kn, vodniku 20 Kn. Osim togaimaju napried navedeni pravo na posebni doplatak i to 'na ženu': 20 Kn 'na svako diete’ 9, 'na roditelje u koliko je hranitelj', mjesečno 800 kn. Dalje-služećim dočastnicima pripadaju sliedeća beriva; rojniku mjesečno 1.800Kn, dovodniku 2,000 i vodniku 2.300 Kn. Osim toga pripada oženjenimadodatak 'na ženu i djecu' mjesečno: za prvo diete 200, drugo 250, treće 300, četvrto 350, peto 400, šesto 450 i za svako daljnje dijete 500". SlužbeniViestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 1. lipnja 1942., broj 3.230 VA,fondNDH,k.ll4c, 26/1-3

231 VA, fond NDH, k.H4c, 50/9-1.232 VA, fond NDH, k.H4b, 23/9-1; 114c, 42/7-1.

14 1



na noćne službe, kao osiguranje pojedinih mjesta od iznenadnih napadaja partizanskih bandi. Naređeno je da se ti rudarine uzimaju u noćne ophodnje pripremnih bojna233.

Sredinom prosinca 1942. Zapovjedništvo UV-a stavilo je na raspolaganje Domobranstvu za pričuvu ljudstvo Ustaškepripreme pri velikim župama koje nije udovoljavalo zahtjevima za djelatnu službu u UV-u. Dio ljudstva trebalo je ostaviti

radi popune, odnosno smjene pričuvnika u djelatnim postrojbama. No veće pritužbe s domobranske strane odnosile su seupravo na raspored ljudstva za popunu postrojbi. Navođeno je da lokalne organizacije ustaškog pokreta u biti predstavljaju sklonište za ljude koji su izbjegavali službu u Domobranstvu. U prosincu 1942. pripremna bojna u Bjelovaru imala jena svome popisu 3.130 ustaša. Nakon odluke da se ta bojna prevede u djelatni status kao XXXVII. bojna, u nju je određeno1.000 ustaša, dok je njih 400 stavljeno na raspolaganje Domobranstvu. Ovakav raspored 1. pješačka divizija ocijenila je kaonepravilan, ukazujući na oko 1.730 ustaša koji na ovaj način izbjegavaju službu u Domobranstvu. Pojedina domobranskazapovjedništva ocjenjivala su ustaše u pripremnim bojnama najgorim karakteristikama, kao snage bez ikakve vrijednosti ikoje su „siguran rezervoar iz koga se partizani naoružavaju"234.

U siječnju 1943. Zapovjedništvo UV-a reguliralo je način služenja pričuvnika u ustaškim postrojbama. Njih je trebalo pozivati u slučajevima da se postrojbe Ustaške vojnice ne mogu popuniti dragovoljcima do ustrojbenog sastava. Pričuvnike,dočasnike i vojničare rođene 1910. i mlađe moglo se pozivati na izvanrednu djelatnu službu na neodređeno vrijeme samou borbene postrojbe, a nikako u posadne. Godišta od 1900. do 1909. služila su u slučaju pozivanja tri mjeseca u borbenim,odnosno šest mjeseci u posadnim postrojbama, no njih se trebalo pozivati samo u slučaju da nema dovoljno ljudstva godišta 1910. i mlađih. Isto je vrijedilo i u slučaju pozivanja pričuvnih časnika do 1909. godišta. Ljudstvo od 1910. godišta išlo je u borbene postrojbe. Pozivanje je bilo na neodređeno vrijeme. Vojničari koji su odslužili svoje redovne dvije godine, anisu tražili otpuštanje iz Vojnice, prevođeni su u pričuvu i zadržavani su u postrojbama. Oni koji su odslužili redovni rok izatražili otpust, stavljani su pod zapovjedništvo Ustaške pripreme i njih se moglo angažirati po potrebi službe235.

Nakon ukidanja ustaške pričuve s početka 1943. i dalje su ponavljani slučajevi izbjegavanja dužnosti. Dio ljudstva putem potvrda uspijevao je izbjeći služenje, kako u Ustaškoj vojnici, tako i u Domobranstvu. Stoga je zapovjedništvo Vojnice3. svibnja 1943. zapovjedilo da se takvi pokušaji suzbiju, a takvi prekršitelji stave na raspolaganje domobranskim popu-nidbenim zapovjedništvima.

233 VA, fond NDH, k.H4b 15-2-1234 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 119. Registrirano je također da se na prostoru II. zone „ljudi na naki način tajno novače u postrojbe UV apod formom priključenja ljudi za miliciju".235 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 84.

14 2



Nakon raspremanja zapovjedništava Ustaške pripreme, stožernih i logorskih zapovjedništava napravljen je novi načinnovačenja dragovoljaca za UV i PTS. Pisana molba dostavljala se mjesnom Domobranskom popunidbenom zapovjedništvus potrebnim prilozima. Novaci za Ustašku vojnicu trebali su se javiti dragovoljno. Morali su biti Hrvati arijevskog podrijetla, nekažnjavani za nečasni čin i s preporukom ustaškog pokreta da je vrijedan službe u Ustaškoj vojnici (ako je molitelj

zadovoljavao tjelesne uvjete i s visinom od najmanje 165 cm mogao je služiti u PTS-u; tada bi se on slao u Doknadnu bojnuPTS-a u Zagreb, a ostali za UV slani su u II. novačku bojnu u Osijek)238.

Novaci - muslimani mogli su se dragovoljno prijaviti za Ustašku vojnicu, a od preostalog broja trebalo je izdvojiti polovinu za SS-ove postrojbe, a drugu polovinu udijeliti domobranskim postrojbama.

Služba u Ustaškoj vojnici izjednačena je sa službom u Domobranstvu, ali je držana dragovoljnom, a ne obveznom. Dragovoljci za UV imali su pogodnosti da se za vrijeme služenja obveznoga djelatnog razdoblja jave u dočasničku školu pa sunakon odsluženja obveznoga djelatnog razdoblja mogli ostati u Ustaškoj vojnici kao djelatni dočasnici. Bilo je predviđenoda se nakon pet godina službe djelatnog dočasnika mogla tražiti otpremnina, a nakon deset godina i mirovina. Moglo seračunati i na druge pogodnosti pri stupanju u državne službe, kao npr. u Oružništvo, redarstvo, rizničku službu, državneželjeznice i tako dalje239.

Na prijelazu iz 1944. u 1945. godinu započelo je novačenje mladića godišta 1927., a od siječnja 1945. i mladića 1928.godišta, dakle sedamnaestogodišnjaka. Tada je za prijem novaka bila određena 16. hrvatska divizija, gdje bi se provelapješačka obuka, a potom izvršio raspored po postrojbama, uključujući i PTS240.

Međutim, kod postrojbi na terenu stanje je bilo daleko od adekvatne popune. Naprimjer kod VII. zdruga tijekom 1944.popuna ljudstvom vršila se pozivanjem na djelatno razdoblje ili vojnu dužnost. „Ona je na terenu nedostatna, jer imadeveoma malo slobodnih obveznika. I tu su si ljudi znali pomoći, pa kad su bili pozivani svi su navrli s pustim potvrdama njemačkog zapovjendičtva, da su zaposleni kod Nijemaca, što u mnogim slučajevima nije odgovaralo istini". Kod popune naterenu smetnje je radilo i samo Popunidbeno zapovjedništvo... „Ljudstvo se uglavnom sastojalo od ljudi onoga kraja, biloda su već od prije bili u IX pripremnoj bojni, ili su pripadnici različitih drugih postrojbi, koji su dolazili na dopust u svoj krajda se više ne vrate u jedinicu". Tako je, naprimjer, postojala čitava takozvana „Jurišna satnija" poručnika Merkića, sastavljena kompletno od samih bjegunaca iz drugih postrojbi. I on sam bio je bjegunac iz II. hrvatske legije241.

238 Od 3. kolovoza 1943. obje novačke bojne: I. bojna u Osijeku i II. bojna u Hrvatskim Karlovcima ušle su u sastav PTS-a.239 N. Barić,Ustroj vojske Domobranstva, 431.-432.; D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 85.-86.

240 N. Barić,Ustroj vojske Domobranstva, 433.241 HDA, 013.4.5. 63.

14 4



vu generala Gustovića, a da bi izbjegli služenja ondje gdje je to potrebno i da se zaštite ondje gdje im konvenira, uspješnoudešavaju, pa čak i za novac i primanjem raznih danas oskudnih potrebština (živežne namirnice, tvorivo, itd] sa pojedinimčastnicima pa i zapovjednicima primitak u Domobranstvo u razne neboračke jedinice, kao na pr. u intendanciju, skladište,glazbe, itd. Ovo nije pojava samo u Brodu, već prema dobivenim podatcima ova nemila pojava dolazi do izražaja i u ostalim

mjestima ovog zbornog područja...". Ovakva je praksa izbjegavanja vojne službe zabranjena243

.Stožer UV-a 6. prosinca 1944. dao je nalog putem okružnice da se pripadnici Ustaškog pokreta uvedu uočevidosne

knjige, a potom ako nisu pravovaljanim odlukama angažirani u vojnoj službi, da se pozovu na izvanrednu djelatnu službu,naravno ako su bili sposobni. Trebalo je pozvati pričuvne časnike/vojne činovnike rođene od 1892. i mlađe, a onda i ostale pričuvnike, dočasnike i vojničare rođene 1910. i mlađe. Novake koji nisu imali pravovaljanu odluku o odgodi obveznedjelatne službe, trebalo je odmah pozvati na nju. Uz to je dopušteno i novačenje maloljetnika dragovoljaca od navršenih 16godina u redove Ustaške vojnice. Ove najmlađe do navršene 17. godine nije trebalo koristi za borbene zadatke. Ove zapovijedi imale su kao razlog i reguliranje obveze onih koji su izbjegli pred partizanskim novačenjem u krajevima NDH kojesu već osvojili partizani244.

Svi za borbu sposobni muškarci godišta 1910. i mlađih morali su biti u borbenim dijelovima novih divizija. U nebor-benim dijelovima trebalo je rasporediti ljudstvo sposobno za pomoćnu službu, odnosno časnike i dočasnike sposobne zauredsku službu. U nedostatku sposobnog ljudstva bojne postrojbe trebalo je popuniti ljudstvom godišta 1909. i starijim, uzobvezan prethodni odabir. Ljudstvo rođeno 1905. i mlađe moralo se pozvati u vojnu službu, osim ako je bilo nesposobnoza istu. Ljudstvo 1900. - 1904. koje nije bilo pozvano u vojsku trebalo je prikupiti racijama, u slučaju da se pojavi opasnostod mobiliziranja od strane partizana245.

U 1945. godini stanje s popunom ljudstvom bilo je još teže pa su pojedine naredbe postrojbi govorile ne samo o problemima popune, već i tendenciji mnogih da pred kraj rata izbjegnu po svaku cijenu službu u vojsci, ali i o represivnimmjerama koje su trebale biti provedene.

Prema zapovijedi 11. hrvatske divizije od 26. veljače 1945. (odnosno XVIII. zdruga od 10. ožujka 1945.] „svi rođeni1910. godišta i mladjih, a sposobni za oružnu službu /častnici i dočastnici sposobni za ratnu službu/ imaju se bezuvjetnonalaziti u borbenim postrojbama. Stoga treba iz svih odredjenih posadnih postrojba u ustanova (skladišta, radiona i.t.d.]odmah povući svu momčad u starješine ovih godina starosti i sposobnosti, kako je iznieto i udieliti u borbene postrojbena borbena mjesta. Ovo osobito važi za pisare, tekliće, skladištare, i.t.d. na koje mjesto postaviti ranjene i manje sposobnepripadnike t.j. ono koje je oglašeno za pomoćnu službu, a častnici i dočastnici za uredsku službu. U posadnim postrojba

243 VA, fond NDH, k,114B 5/7-1244 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 87.-88.245 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 87.

14 6



ma može služiti samo ona momčad, koja je oglašena za stražarsku službu, a častnici i dočastnici oglašeni za četnu službu,odnostno mogu služiti i oni, rodjeni 1909 i stariji, bez obzira na sposobnost. U tome pogledu trebaju zapovjednici osobnoizvršiti izbor tako da u borbenim postrojbama budu udeljeni samo najzdraviji i najsposobniji.

Budući da se još uvijek velik broj obveznika nalazi neopravdano izvan službe u Oružanim snagama ima se postupiti

kako slijedi: Pre svega je to važilo za ljudstvo rođeno 1900 do 1904. Za oslobađanje od vojne službe trebali su se iskazatidomobranskim iskaznim listom, 0 kartom izdatom od Minorsa ili potrvdom o nesposbnosti. Takvo ljudstvo je trebalo hvatati u racijama jedino ako je bila opasnost da ih odmetnici ne mobilišu. Ljudstvo rođeno 1905. i nešto mladje je trebalo dase legitimše kroz iste dokumente ako nisu sposobni za vojnu službu. Sve one koji nemaju spomenute potvrde, dokazala,valja uhvatiti. Sve ljudstvo od 1900. i mladje ukoliko je imalo dokazala od pre 29 X 1943, nisu vredela više. Njih je trebalopohvatati i uputiti na ponovni liečnički pregled radi usposobljavanja za oružanu službu. Svo ljudstvo koje se uhvati bezdokazala o vojnoj sposobnosti imalo se stražarno sprovesti do XXI zdruga u Zagrebu"246.

ŠKOLOVANJE I USAVRŠAVANJE ČASNIKA I DOČASNIKA

Radi stvaranja časničkog i dočasničkog kadra 26. svibnja 1941. odlukom Poglavnika ustrojena jeČastnička i dočastnička škola UV-a. Svrha škole bila je da se „uzgoji i izobrazi mladi dočastnički odnosno častnički zbor, koji će u razgranjenojUstaškoj vojnici sa stečenim znanjem i izobrazbom, te sa ustaškom duhovnom izgrađenošću moći vrlo dostojno i koristnobilo u djelatnom bilo u nedjelatnom službovanju zadaću daljnjeg izobražavanja vojno-ustaškog rada na izgradnji i obraniNezavisne Države Hrvatske". Škola je primila ustaše od 18 do 30 godina „koji svojom prednaobrazbom, te svojim moralnim, domovinskim i ustaškim hrvatskim odgojem i sviešću daju jamstvo, da će biti dostojni i sposobni za vršenje dužnosti,koja će im biti u ustaškom pokretu, a u ustaškoj vojnici napose, povjerena". Za zapovjednika ove ustanove naznačen jepotpukovnik Tomislav Sertić. Kao pomoćnik mu je dodijeljen Mijo Seletković, koga su navodno svi u školi od časnika zvali„komesar", jer se u Sertićevo ustaško uvjerenje nije imalo povjerenja. Prema njegovoj izjavi Seletković je cijelo ljeto provodio pripreme za školu, jer je raspolagao materijalnim sredstvima. Izabrao je zgradu, kupio namještaj, nabavio odjeću,obuću i opremu, uredio kuhinju i tako dalje. Uz to je sabrano i nekoliko časnika za poslove u školi, kao što su bili Magaš, Jošić, Medanić, Glažar i tako dalje247.

246 VA, fond NDH, k.H4j, 33/21-1.247 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 1. ožujka 1942,1.-2.; D. Jug,n.dj., 200.-201.; HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (T. Sertić).

14 7



Radi popune časničkog zbora UV-a objavljen je natječaj za primanje djelatnih časnika, mlađih dočasnika u stajaće odjeleUV-a (s produženim rokom do 15. srpnja 1941. godine). Zanimljivi su bili uvjeti natječaja: „da je natjecatelj bio uvijek čelik-hrvat, katoličke ili muslimanske vjere", zatim da je pričuvni ili djelatni časnik ili đak polaznik bivše jugoslavenske školepričuvnih časnika, „koji iz političkih razloga nije pripušten polaganju časničkog ispita ili se sada nalazi u školi za pričuvne

časnike". Pored uobičajenih zahtjeva da je tjelesno i duševno zdrav te sposoban za časničku siužbu, da je stekao potrebnugrađansku naobrazbu i da je prema svome činu adekvatno star. Bilo je i posebnih zahtjeva: „da nije kažnjen, osim za djelapolitičke naravi, da je položio ustašku prisegu prije 10 travnja 1941 ili u koliko nije imao priliku položiti ustašku priseguprije navedenog datuma, da je pripadao ustaškom pokretu", kao i da je „spreman podvrći se svima ustaškim propisima inajstrožem ustaškom životu". Osim ostalih potrebnih dokumenata, kandidati su Zapovjedništvu ustaške škole na Markovutrgu, trebali poslati i „svjedočbu vladanja od redarstvene oblasti", „svjedočbu političkog vladanja od mjesnog ustaškogdužnosnika sa njegovom preporukom", a kandidat je trebao priložiti vlastoručno pisanu izjavu „da je spreman podvrći sesvima ustaškim propisima i najstrožem ustaškom životu". Za primanje u dočasnike vrijedili su potpuno isti uvjeti, s time„da je pričuvni ili djelatni dočastnik ili kaplar bivše jugoslavenske vojske". Dočasnici koji se službom i svojim vojničkim,moralnim i inim osobinama posebno istaknu, bit će upućeni na časničke tečajeve i nakon uspješno završenih tečajeva, bitće promaknuti u časnički čin.

Ovaj je natječaj bio raspisan putem dnevnog tiska. „Međutim odaziv natječajima je vrlo slab" pa je natječaj bio produžendo 15. srpnja. „Vjerojatno da je razlog ovako slabom odazivu u tome, što ljudi nisu u dostatnoj mjeri upoznali što je Ustaškavojnica. Radi toga bilo bi prijeko potrebno, da se ove škole na neki način medju općinstvom populariziraju". Predloženo jeda se ovaj natječaj pošalje na adrese svih logornika pa da oni dalje upoznaju sve koji bi bili zainteresirani za pristup časničkom ili dočasničkom zboru UV-a. S druge strane, logornici su trebali za sve prijavljene kandidate dostaviti karakteristike izkojih je vidljivo zaslužuju li ti kandidati po svojim osobinama biti primljeni u školu Ustaške vojnice248.

Klasa s ukupno 92 svršena vodnika-pitomca Ustaške časničke škole promaknuta je u čin zastavnika, Poglavnikovomodredbom od 16. svibnja 1942. godine. Poslije promocije jedan manji broj novih zastavnika dodijeljen je u PTS, Željezničkuvojnicu, Zapovjedništvo Ustaške mladeži, privremeno ili „na službu" u UNS, a neki su ostali u zapovjedništvu škole, što je posebno naznačeno. Ostali su popunili „obične" jedinice UV-a249. Škola je postojala do listopada kada je rasformirana. Dio pitomaca prebačen je u Zastavničku školu, dio je poslan u Njemačku na izobrazbu, a slabiji su upućeni u Dočasničku školu UV-a250.

Kako je nedostajalo i časnika posebnih struka (gospodarske, intendantske), tako je UV raspisao natječaj 17. srpnja1942. za prijem osoba iz građanstva s visokoškolskom komercijalnom naobrazbom koji bi postali natporučnici intendantske struke UV-a. Uvjeti su bili sljedeći: državljanstvo NDH, priznata vjeroispovijed, arijstvo, potpuno zdravlje, tjelesna

248 VA, fond NDH, k.85e 39/1-1 do 7249 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4.250 N. Barić,Ustroj vojske Domobranstva, 272.; D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 81.



sposobnost, uzorno, veoma dobro ili dobro moralno i političko vladanje, završena potrebna škola i da nisu stariji od 25/30godina. Obveza služenja bila je pet godina251. Raspisan je i natječaj za primanje vojnoustaških pitomaca medicinara i veterinara. Oni su imali obvezu nakon završetka studija provesti dvostruki broj godina u odnosu na studiranje u sastavu UV-a252.

Stožer ustaškog pokreta iz Varaždina obavijestio je 22. lipnja 1942. Glavni stožer UV-a da je poslan 21 mladić s njihova

teritorija za dorojničku školu. „Pred mjesec dana poslali smo 222 novaka sa područja našeg stožera starih izmedju 19 - 2 1god, u Lipik. Zatim u Krapini imamo dorojničku školu IX. Bojne Ustaške vojnice, te se je mnogo mladića u tamošnju dorojničku školu prijavilo"253. Formiran je bio i tečaj za pričuvne časnike. Ukupno 41 svršeni polaznik promoviran je 3. kolovoza1942. u čin ustaškoga pričuvnog zastavnika254.

Zapovjedništvo UV-a dogovorilo je rujna 1942. s Ministarstvom domobranstva da se svi đaci srednjoškolci koji su sete godine prijavili za službu u Ustaškoj vojnici, upute zajedno s domobranskim kontingentom u Đačku novačku bojnu uVaraždin. Izobrazba u toj bojni trebala je biti samo prolazna postaja za odlazak u Wehrmachtov izobrazbeni centar u Stoc-kerau, na desetomjesečnu obuku poslije koje bi bili stavljeni na raspolaganje UV-u. U sastav novačke bojne, za isti postupak, određeni su i đaci pričuvnici ustaških učilišta iz Kerestinca. Umjesto njih za odlazak na desetomjesečnu izobrazbu uKerestinec, planiran je dolazak srednjoškolaca koji su se prijavili na studij medicine kod UV-a. Oni su po svršetku izobrazbenastavljali studij na medicinskom fakultetu255.

Krajem studenoga 1942. došlo je do spajanja izobrazbe u UV-u s izobrazbom u Domobranstvu. Svi poslovi iz te domenepreneseni su iz Stožera UV-a u nadležnost Nastavnog odjela Glavnog stožera Domobranstva256.

U ljeto i tijekom druge polovine 1944. povećanjem broja ustaških zdrugova, otvorio se i problem povećanja broja časnika i dočasnika za te nove postrojbe. Na molbu Stožera Ustaške vojnice od 27. svibnja 1944., petorica časnika (u činusatnik-natporučnik] koji su završili Bugarsku višu vojnu akademiju stavljeni su na raspolaganje tom stožeru i primljeni nadužnosti u stožerima zdrugova. Njihova upotreba trebala je biti „izključivo kao stručnjake za glavnostožernu službu"257. Ni jemci su planirali svakom zdrugu dodijeliti po jedan svoj odjel za izobrazbu s po tri časnika, deset dočasnika i šest vojnika,od kojih su neki trebali biti tumači258.

251 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. srpnja 1942., broj 4., 186252 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. kolovoza 1942., broj 6.253 VA, fond NDH, k.H4c, 36/4-1.254 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb, 5. studenoga 1942., broj 13.255 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 81.256 VA, fond NDH, k.H4j, 39/24-1.257 VA, fond NDH, k.H4i, 7/3-1.258 Bogdan Krizman,Ustaše i Treći Rajh, II, Globus, Zagreb, 198., 31.-32.

14 9



Tečaj kod Pješadijske dočasničke škole (Osijek) organiziran je kao poseban tečaj za djelatne pješadijske dočasnike u tra janju šest mjeseci. Kao njegovi polaznici bili su planirani istaknuti predstavnici momčadi, koji bi bili prevedeni u dočasnikei imali sva prava kao svršeni pitomci redovitog tečaja Pješadijske dočasničke škole259.

Pojedini časnici i dočasnici UV-a prošli su tečajeve izobrazbe organizirane pri njemačkoj 187. pričuvnoj diviziji u Za

grebu od svibnja 1943. godine. U jesen 1943. iz sastava UV-a poslane su na izobrazbu u Stockerau na tromjesečni tečaj triskupne dočasnika. Po povratku u Hrvatsku, zadržani su u Zagrebu na tečajevima u trajanju četiri mjeseca. U zimi 1944. uStockerau je poslana jedna skupna jurišnika, u biti dječaka ustaša 7. i 8. razreda srednje škole. Nakon petomjesečne izobrazbe vraćeni su u Zagreb na daljnja dva mjeseca izobrazbe, nakon čega su promaknuti u čin zastavnika260.

Uočili smo da se jedan pričuvni pješadijski poručnik iz I. bojne VI. zdruga vratio 24. veljače 1944. s tečaja u Francuskoj261,odnosno da je jedan pripadnik stožerne sati istoga zdruga upućen na tečaj u Njemačku ožujka 1944. godine262. Konačno,veća skupina (17) ustaških dočasnika (rojnici, dorojnici, dovodnici) upućena je iz VI. zdruga u Stockerau, a prema krugo-valnoj brzojavci Ministarstva od 11. ožujka 1944. godine. Nova skupina od 11 dočasnika upućena je na tečaj u Stockerau izistoga zdruga, prema zapovijedi od 14. travnja 1944. godine263.

Za pripadnike hrvatskih snaga (HD, UV i PTS) organiziranje tečaj za tumačenje njemačkog jezika kod DolmetcherschulleWehrkreiss Kommando XVII Wien s početkom od srpnja 1944. godine. Za one koji su dobro vladali njemačkim jezikomtečaj je trebao trajati četiri tjedana, a za one koji su tim jezikom v ladali „slabije" predviđeno je ,,i duže" trajanje tečaja264.

Pored školovanja u centrima u NDH i u savezničkim zemljama, za pripadnike UV-a organizirani su i tečajevi pri različitim postrojbama ili zapovjedništvima od 1942. godine pa do kraja postojanja oružanih snaga NDH. Oni su služili uglavnomza usavršavanje u određenoj struci.

Naredbom Glavnog stožera Domobranstva od 22. srpnja 1942. naređeno je osnivanje Dojavne sati UV-a. Za njeno ustro javanje trebalo je 29brzoglasnika XV. ustaške bojne u Osijeku premjestiti u domobransku dojavnu školu, gdje će tamo s većpostojećim pitomcima ustrojiti Dojavnu sat UV-a. Ova je sat trebala biti u nastavnom i stegovnom pogledu pod zapovjednikom dojavne škole u Požegi265.

259 VA, fond NDH, k.H4j, 12/27-1.260 HDA, fond br 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (T. Sertić)261 VA, fond NDH, k.l 14a, 14/3-1.262 VA, fond NDH, k.l 14a, 21/3-1.263 VA, fond NDH, k.H4a, 36/3-1.264 VA, fond NDH, k.H4j, 15/27-1.265 VA, fond NDH, k.l 14c, 50/3-2.

15 0



Zdravstvena sat UV-a ustrojena je naredbom Glavnog stožera UV-a od 15. srpnja 1942., podčinjena je pročelniku zdravstvenog odjela UV-a, sa zadatkom: izobraziti zdravstvene dočasnike za ustaško zdravstvo, izobraziti zdravstvenlke koje utečajeve upute djelatne ustaške postrojbe na izobrazbu po nalogu Glavnog stožera. Sat se smjestila na tehničkom fakultetu,II. kat266.

U Vrginmostu kod I. kombinirane bojne, odlukom Glavnog stožera UV-a od 5. kolovoza 1942., organiziran je „tečaj zaizobrazbu u posebnoj tajnoj službi ustaške djelatnosti". Na ovaj je tečaj svaka djelatna bojna trebala uputiti po tri čarkara i

jednog časnika ili dočasnika. „Za ovaj tečaj izabrati najsposobnije ljude, fizički podpuno zdrave i snažne, nacionalno osobitopouzdane i sposobne za samostalan rad. Osobito se traže ljudi koji posjeduju nadarenost uvodjenju, energiju, koji se nazemljištu dobro snalaze i koji imaju volju za samostalan rad protiv pobunjenika"267.

Prema zapovijedima VI. zdruga vidimo da su skupine dočasnika bile na (1944.) na prosvjetničkom tečaju u Zagrebu268,zatim na III. časničkom samovoznom tečaju u Zagrebu269, kao i na tečaju u Zagrebu, a prema nalogu Glavnoga vojnoga njemačkog inspektorata, primljenog preko 7. SS-ove divizije Princ Eugen u Mostaru270. Također, kod stožerne sati VI. zdruga uImotskom travnja 1944. organizirana je izobrazba dojavnika. Na ovaj tečaj upućeni su svi dojavnici koji su kao takvi služiliu bivšem JV-u, oni momci koji imaju koji razred srednje škole i imaju volju za učenje dojavničke službe. Ovo je ljudstvo popovratku u svoje jedinice trebalo organizirati dojavničku službu271. Upućeno je 50 momaka iz Doknadne bojne VI. zdruga22. svibnja 1944. na dočasnički tečaj u Zagreb272.

Sredinom ožujka 1945. završen je Prvi časnički i dočasnički tečaj na Srijemskom bojištu. Polaznici tečaja potom su ras

poređeni u jedinice UV-a na tom području (XIII. zdrug i druge)273.Na tečaj za ratne izvjestitelje i djelatne promidžbenjake koji je počinjao u Prosvjetničkoj bojni u Zagrebu, a nastavljao se

od 1. veljače 1945. u Potsdamu trebalo je uputiti 60 pripadnika hrvatskih oružanih snaga od kojih 24 iz sastava Ustaškevojnice274.

266 VA, fond NDH,k.ll4c, 41/4-1.267 VA, fond NDH,k.l 14c,443/3-1.268 VA, fond NDH, k.H4a, 11/3-1.269 VA, fond NDH, k.H4a, 14/3-1.270 VA, fond NDH, k.H4a, 17/3-1.271 VA, fond NDH, k.l 14a, 11/3-1.272 VA, fond NDH, k.H4a, 43/3-1.273 VA.fondNDH, k.H4j, 2/19-1.274 VA.fondNDH, k.H4i, 13/18-1.

15 1



Tijekom studenoga 1944. izvršen je prijem zastavnika sa završenog tečaja za zapovijedanje bitnicama u Središnjoj školiOružanih snaga u Varaždinu275.

Prema naredbi Ministarstva, Stožer UV-a zapovjedio je 22. studenoga 1944. osnivanje Škole časničkih pripravnika jurišnika ustaške mladeži koja je bila u rangu Zapovjedništva Ustaške časničke škole. Škola je osnovana jer više nije postojala

obveza vojne prednaobrazbe zadnjih godišta srednjih škola, pa je ustrojena na temelju dragovoljna pristupa među ustaške jurišnike. Iz jednog dopisa vidljivo je da je III. ustaški zastavnički tečaj uklopljen u Ustašku časničku školu i da je pri krajui zastavnički tečaj srednjoškolaca - jurišnika276.

Od 15. prosinca 1944. Zastavnička škola Oružanih snaga prešla je u potpunosti, u nastavnom, tvarnom i stegovnompogledu, u sastav Ustaške vojnice pod novim imenom Ustaška časnička škola. Časnici, vojni profesori, činovnici i dočasnicimogli su tražiti prijelaz u Ustašku vojnicu, a ostali su se i dalje trebali voditi u očevidnosti Domobranstva, ali na službi uUstaškoj vojnici, ako ih ona želi zadržati277.

Dokumenti nam svjedoče da je dio časnika prošao i školovanje u okviru IV. ustaškoga zastavničkog tečaja, II. ustaškogazastavničkog gospodarskog tečaja, I. ustaškoga računarskoga dočasničkog tečaja, II. ustaške dočasničke škole i Ustaškesamovozne škole.

Dana 15. ožujka 1945. završen je V. i VI. ustaški zastavnički tečaj gdje su polaznici promaknuti u zastavničke i dočasničke činove. Svršeni polaznici V. i VI. ustaškoga zastavničkog tečaja 14. ožujka 1945. upućeni su u XXIII., XXI., XVIII., XVI., VII.,XII., XIX. i VIII. zdrug, kao i stožernu pukovniju UV-a278. „Uslied izvanrednih prilika te gledom na veliku potrebu za častni-

cima i dočastnicima kod novog XXI ustaškog doknadnog sdruga u Zagrebu, gdje se izobrazuju novaci za sve ustaške sdru-gove, zadržani su mnogi baš u tom sdrugu...". Ukazano je da „Zapovjednici i ostali nadređeni moraju voditi osobitu brigu0 polaznicima V i VI ustaškog zastavničkog tečaja, a poglavito paziti na one koji su promaknuti u više dočastničke činove ina one koji su ostali u bivšim činovima. Te dočastnike bivše polaznike V I VI ustaškog zastavničkog tečaja ako se na službinove udielbe iskažu kao vrlo dobri, sposobni i pouzdani, mora se već u najkraćem roku predlagati ili za više dočastničkečinove ili za zastavnike, tražeći činored od 15 III 1945 da tako stupe u isti red sa svojim sudrugovima zastavnicima koji sutoga dana taj čin dobili"279.

Ustaška časnička škola 7. svibnja 1945. napustila je Zagreb i krenula prema Sloveniji. Pod zaštitom Crvenog križa uZagrebu su ostali pitomci Ustaškoga vojnog odgojilišta iz Sarajeva (dječaci od sedam do 11 godina) i Ustaške niže srednje

275 VA, fond NDH, k.H4i, 7/7-1.276 D. Marijan,Ustaške vojne postrojbe, 83. Razmatrano je da se Škola „osloni" na Zapovjedništvo grada Zagreba.277 U siječnju 1945. od pitomaca trećeg i četvrtog godišta te škole postrojena je jedna udarana satnija (s deset minobacača 82 mm, strojnicama1 puškostrojnicama). Ona je ušla u sastav Brzog zdruga UV-a i oko mjesec dana sudjelovala je u borbama na području Dugog Sela, Siska i Petrinje.278 VA, fond NDH, k.H4B, 51/6-1-5.279 VA, fond NDH, k.H4B 51/6-1.

15 2



škole Oružanih snaga iz Karlovca (dječaci od 11 do 15 godina)280. Za ustašku nižu srednju školu Oružanih snaga iz Karlovcasačuvan je podatak da je djelovala do 3. svibnja 1945., kada je preseljena u Zagreb.

Nakon časničke škole prevođene su u Ustašku vojnicu i ostale škole Oružanih snaga. Niža srednja škola Oružanih snagapreimenovana je u Ustašku nižu srednju školu OS-a, dok je Odgojilište OS-a „Poglavnika dr. Ante Pavelića" preimenovano

u Ustaško vojno odgojilište zadržavajući Poglavnikovo ime. U veljači 1945. planirano je usklađivanje nastave i osoblja sustaškim načelima, o čemu se trebalo skrbiti Nadzorništvo ustaških vojnih škola i tečajeva. Zamisao nije provedena, a predsam kraj rata, škole su uvedene u sastav 16. ustaške doknadne nastavne divizije281.

NEDOSTATAK STEGE, POLITIČKOG I MORALNOG ODGOJA

Kao što smo istaknuli, Ustaška vojnica definirana je kao „politička vojska", što je dalje „neobhodno zahtievalo, da svakipripadnik vojnice bude zaista i politički odgojen i sviestan". Međutim, ono na što je bitno ukazati je da iako politička vojska, UV nikada nije imala u svojim redovima posebne političke predstavnike, kao što su to imali partizani u vidu političkihkomesara. Tako je politički odgoj, ako ga je uopće i bilo, ostavljen procjeni i mogućnostima časnika. Ovo je bio očigledanproblem, jer ako pogledamo nedostatke časničkog kadra u smislu raspoloživa broja, a posebno odgoja, vidi se da je nekakva ljudska - časnička baza za provođenje političkog odgoja bila prilično tanka. Ipak, zadatak političkog i moralnog odgojau Vojnici bio je dodijeljen njenim časnicima: „Propovedenje ustaških načela primjerom neka počne u prvom redu od nassamih, od častnika. Ne zaboravimo da smo ustaše i častnici. Riječ častnik dolazi od reči 'čast'. Stoga će naš čin i dijelo nositiobilježje časti, ustaške časti. Nikada ne smijemo dopustiti propust, koji bi okaljao našu čast... Stoga moramo u prvome reduiz našeg posebničkog života izbaciti sve što se protivi popuni časti, a zatim jednako uzorno na načelu časti, izgraditi svojeodnošaje prema svojim podčinjenima, a onda i prema svima onima, s kojima dolazimo u doticaj u našem posebničkom i

javnom životu".282

Međutim, još je u ranijim fazama postojanja i djelovanja Ustaške vojnice primijećeno od njenih zapovjednih strukturada je postojao problem političkog odgoja. „Moramo priznati, da je u pogledu političkog odgoja naših pripadnika učinjenovrlo malo. Stoga će zapovjednici jedinica odmah pristupiti radu u tomu pravcu, a taj će biti pomoću raznih predavanja,lektire, zidnih novina, odgojno-zabavnih priredaba i slično“.283

280 N. Barić,Ustroj vojske Domobranstva, 273.281 N. Barić,Ustroj vojske Domobranstva, 271.282 VA, fond NDH k.H4a 1/6-1.283 VA, fond NDH k.H4a 1/6-1.

15 3



Nedostatak valjanoga političkog odgoja utjecao je i na nedostatke u drugim segmentima ponašanja pripadnika UV-a,osobito po pitanju stege (discipline). Prilikom ukazivanja na ove nedostatke često je podvlačena usporedba s praksom iz Jugoslavenske vojske, koja je isticana kao potpuno negativna i suprotna proklamiranim idealima Ustaške vojnice. Zamjenikzapovjednika UV-a, pukovnik Balenović 17. listopada u posebnoj je Odredbi kritizirao nedostatke po pitanju stege, discipline i drugih manjkavosti u Ustaškoj vojnici. On ističe da je stega „znatno popustila, te da nisu riedki slučajevi da se primjetii kod samih častnika da nisu dovoljno ozbiljnosti posvetili da sami sebe ustaški i stegovno obrazuju...". Balenović ističe da

je „održavanje stege najvažniji čimbenik u vojsci". Trebalo je „istoj posvetiti punu pažnju te od svih podredjenih zahtievatibezuvjetno poštivanje svih propisa svakom prilikom i na svakom mjestu".284

Ministar Oružanih snaga naredio je 1. lipnja 1944. da se prestane s praksom da časnici tuku vojnike i da ih psuju. „Posebni nalažem starijim častnicima, da u tom pogledu primjerom i poukom bdiju nad ponašanjem mladjih častnika".285

Krajem prosinca 1944. primijećeno je od strane Stožera UV-a „da sve češće opaža da pripadnici UV u susretanju naulicama ne pozdravljaju starije od sebe častnike i dočastnike, da se međusobna pozdravljanja međusobno izbjegavaju, ilise pozdravlja samo nehajnim, odnosno polovičnim dizanjem ruke, a ima slučajeva, da pojedini nisu upućeni u način pozdravljanja i neznaju kako treba pozdraviti starijega ili izkazati počast najvišim državnim dostojanstvenicima. Tako samnedavno imao prigodu zapaziti, da stanoviti pripadnici ustaške vojnice ne znaju kako se iskazuje počast i daje pozdrav uslučaju susretanja Poglavara države Poglavnika. Dok su jedni dizanjem ruke napozdrav prolazili, drugi se iztrčavali i nasto jali pristignuti Poglavnika te u prolazenju pozdravljali". Ukazano je da se iz vojničkog pozdrava mora vidjeti „odrazivnost,stegovnost i strogi vojnički odgoj. Pozdrav vojničara predstavlja jasnu sliku svih osobina predpostavljenih... Ako vojničarili dočastnik ne zna kako treba iskazati počast i dati pozdrav poglavniku države zanči, da to ne zna ni njegov predpostavlje-ni". Na osnovi ovih stavova objašnjeno je kao mlađi po činu pozdravljaju starijega bez obzira je li pripadnik UV-a ili kojegadrugog dijela oružanih snaga, naših ili savezničkih, kao i kako se pozdravlja Poglavnik kada prolazi ulicom.286

Međutim, taj se problem nije očitovao samo u Zagrebu. Zapovjednik III. bojne XVIII. zdruga 23. ožujka 1945. kritizirasvoje ljudstvo: „Primjetio sam da pojedini vojničari pa čak i starješine ne znaju ustaški pozdraviti. Pojedinci od njih priprolazu pored starijih dignu ruku tek kao od nekog moranja, a uz to još viču 'Spremni!'". Sertić je upozorio da „samo starijičinom ili rangom može davati mladjem pozdrav ‘Spremni’, a ne nikako mladji starijemu. Sve starješine nastojaće da se po-dredjeni - počinjeni izobraze u pozdravljanju, kako naših tako i savezničkih njemačkih častnika".287

284 VA, fond NDH k.85f, 2/37-1.285 VA, fond NDH k.H4b, 14/6-1.286 VA, fond NDH k.H4i, 11/23-1.287 VA, fond NDH k.H4b, 44/6-1,2.

15 4



S druge strane realnost je bila prilično drukčija. Nedostaci na području odgoja, stege i kontrole unutar Vojnice, a jošviše ratna iskušenja donosila su iskušenja i razvijala pojedine negativnosti. „Jedna od najporaznijih i najvećih mana našihvojničara jest želja za pljačkom. Častnik, koji dopušta pljačku najbolji je saveznik partizana. Tu manu nemilosrdno i ustaškisuzbijati. Moramo biti sviesni da vodimo borbu protiv neprijatelja u vlastitoj zemlji, na hrvatskom tlu i da štogod se opljačka i uništi, opljačkano je našem narodu".288

Slikovit je sukob među pripadnicima V. zdruga. Poslije rekvizicije stoke „od pravoslavaca" na području Glamoča krajemsrpnja 1943., u tom je mjestu došlo do sukoba između mjesne posade i milicije prilikom podjele stoke. „Ustaše su međusobno počeli krasti i otimati stoku, pa je došlo do posredovanja sa strane ustaških častnika. Upotrebljeno je i vatrenooružje kojom zgodom je jedan ustaša vojničar teško ranjen. Videći ranjenog druga cijela ustaška bojna digla se je na oružjei navalila na ustaške častnike, od kojih su neki utjekli i sakrili se a neki mirili ustaše. Oklopnim samovozom doputovao je uGlamoč ustaški dopukovnik Boban koji je ustaše umirio".289

Zapovjednik UV-a obratio se 1. siječnja 1943. pripadnicima Ustaške vojnice okružnicom u kojoj je upozorio svoje časnike i dočasnike da narod u NDH obraća najveću pozornost na ponašanje ustaša „te svaki njihov postupak podvrgava kadka-da i preoštroj kritici".290 Slično je bilo i s pripremnim bojnama UV-a. Stožerno zapovjedništvo tih bojni navodi da se njihovipripadnici „imaju prema vlastima i pučanstvu, vladati pristojno ozbiljno da bi se time izbjeglo negodovanje i steklo najboljemišljenje o ustaškom pokretu, te pobila neprijateljska promičba o nemogućem postupku ustaša".291

Zapovjedništvo VIII. zdruga također se borilo s pojedinim nedostacima, što zaključujemo iz zapovjednikove okružnice

od 23. listopada 1944. godine. „Uslied teških prilika u kojima je stvorena N.D.H. razumljivo je da se ni vojska nije mogla izo-braziti ni odgojiti kako treba. Cviet Hrvatske stupio je u ustaške redove, da tako za Hrvatsku dade najviše pa čak i svoj život.S velikom tugom primietio sam, da se ti odabrani ne drže Ustaških načela već vrludaju i podajući sve niže podaju se piću,vrše se razne pljačke, razna podmićivanja i drugo. Preuzimajući zapovijendičtvo ovog sdruga ustanovio sam da su svi tiporoci u mome sdrugu jako zastupljeni". Zapovjednik je ukazao na pljačku („gotovo je redovita pojava i običaj"), opijanje, ipored najstrožih zabrana ,,i sa najvišeg mjesta u državi", a i „podmićivanje". Zapovjednik je naglasio „od mojih častnika tražim da svojim primjerom prednjače u svemu. Stariji će biti uzor mladjima i za vladanje mladjih podpuno biti odgovorni".292

288 VA, fond NDH k.H4a, 1/6-1289 Zbornik, svezak IV., knj. 16., 462.290 D. Marijan,n.dj., 95.291 D. Marijan,n.dj., 95.292 VA, fond NDH k.H4i, 5/12-1.

15 5



PRELASCI IZ POSTROJBI I DEZERTERSTVO

Heterogenost oružanog sustava NDH, postojanje više formacija u kojima se moglo služiti i ratovati, kao i specifičnost nastanka i novačenja u Ustašku vojnicu pogodovala je postojanju specifičnog problema: neovlaštenim prelascima iz jedneu drugu postrojbu. Ovaj je problem postojao tijekom cijelog trajanja Vojnice, odnosno NDH 1941. - 1945. godine. Na tajproblem nadovezivao se problem dezerterstva. U puno je slučajeva neovlašteno napuštanje jedne postrojbe i prelazak udrugu imao motive koji bi se mogli nazvati dezerterstvom.

Nakon ustrojavanja Željezničke ustaške vojnice jedan dio ljudstva iz Ustaške vojnice počeo je neovlašteno prelaziti u ovunovu postrojbu, u kojoj je bilo daleko lakše službovati, a postojale su i neke materijalne pogodnosti. Stožer UV-a upozorio

je: „Ponovno se upozoruju zapovjednici da se prielazi iz Ustaške vojnice u Željezničku ustašku vojnicu može izvršiti samouz pismenu molbu na ovaj stožer te uz pismeno odobrenje ovog stožera. Ostali se imaju smatrati vojnim bjeguncima".293 Usrpnju 1942. Stožer UV-a upozorio je svoje podčinjene postrojbe da „i pored toliko izdanih zapovjedi i uputa, da se vojničarine mogu i ne smiju primiri u drugu postrojbu, ako već pripadaju kojoj drugoj, ipak se još uvijek dogadja da pojedini zapovjednici postupaju protivno i primaju čarkare i dočastnike u svoju postrojbu bez obzira da su ti isti napustili svoju matičnupostrojbu samovoljno i bez odobrenja. Da bi se samovolji pojedinaca stalo na put", zapovjeđeno je da se premještaji iz jedne u drugu postrojbu mogu obavljati samo po odobrenju Glavnog stožera. Pozvani su zapovjednici na odgovornost akoprime već udijeljenog vojničara, a također i oni koji su poticali vojničare na samovoljno napuštanje postrojbi i prelazak.

Osim disciplinskih problema, ovim se postupcima gubila mogućnost Glavnog stožera da održi „točnu očevidost pripadnikaUV“.294 Bilo je posebno naglašeno da je zabranjeno primati u Ustašku vojnicu domobrane - dragovoljce Hrvatske legije, kojisu po kazni otpušteni iz Legije, jer se smatraju štetnim za službene prilike.295

Primijećeno je da je u jedinicama tijekom prve polovine 1944. bilo slučajeva prijema zarobljenih partizana ili povratnika iz njihovih redova. Ovo je ocijenjeno kao „bezpravno i netočno". Određeno je da svaki takav zarobljen partizan mora bitiupućen na saslušavanje kod izvještajnog časnika u Stožer Zdruga i potom upućen u zarobljenički logor ili radne jedinice.„Takav ni jedan se nesmije primati ni u kojem slučaju u ustaške postrojbe". Povratnike je, također, trebalo saslušati i potompo njihovoj želji uputiti u jedinice UV-a ili Domobranstva.296

293 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 1. lipnja 1942., broj 3.294 VA, fond NDH k.H3j, 2/13-1.295 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 1. lipnja 1942., broj 3.296 VA, fond NDH k.H4i, 1/17-1.

15 6



„Vjestnik naredbi" od 10. travnja 1944. regulirao je prijelaz časnika i dočasnika iz Domobranstva u Ustašku vojnicu.Postupak je reguliran na sljedeći način: „povodom učestalih slučajeva, da su častnici i dočastnici bez ikakva odobrenja samovoljno prešli iz Domobranstva u Ustašku vojnicu, te kako bi se u buduće u granicama službene mogućnosti i pripisanimputem, moglo udovoljiti željama onih domobranskih častnika i dočastnika, koji bi htjeli služiti u UV, zapoivedam:

-domobranski častnici i dočastnici, koji žele prieći u UV, imadu svoje molbe podnijeti službenim putem i preko nadležnih nadzorničtava vrsti oružja, Pobočničtvu Ministra OS najkasnije do 31. svibnja 1944

-u buduće će svaki častnik ili dočastnik, koji bez nadležnog odobrenja napusti svoju službu u Domobranstvu i samovoljno prieđe u Ustašku vojnicu, biti će lišen čina i stavljen pred ratni sud radi samovoljnog napuštanja svoje službe i radineposluha

Sve dosadanje samovoljne prielaze častnika i dočastnika iz Domobranstva u Ustašku vojnicu ili u koju drugu postrojbu imadu nadležni zapovjednici odmah naknadno uzeti u zakonski postupak i o posljedku izviestiti Pobočničtvo Ministarstva OS".297

Pitanje prelaženja pripadnika OS-a iz jedne u drugu postrojbu, odnosno zabrana istoga (naredbom Stožera UV-a od 28.travnja 1944.) bila je donesena poslije žalbe njemačkoga opunomoćenog generala u Hrvatskoj (6. travnja 1944.), u kojoj jeukazano da postoji veći broj slučajeva prelaska iz (njemačkih) legionarskih skupina u hrvatske snage, a najviše u Ustaškuvojnicu. Također, bilo je slučajeva prelaska iz jedinice u jedinicu radi dolaska ili ostanka što bliže domovima ili radi izbjegavanja kazni za prekršaje u postrojbama u kojima su prvobitno bili i potom ih napuštali.298

Zapovjednik VI. zdruga, pukovnik Čudina naredio je 13. svibnja 1944., a u vezi ranijih zahtjeva (od 6. ožujka 1944.),„da svi zapovjednici jedinica ovog zdruga upute stražarno svu momčad, koja je došla u ovaj zdrug iz drugih jedinica bezpredhodnog odobrenja i propisne odpustnice izdane po njegovoj prijašnjoj jedinici, jer se isti vode u svojim matičnim jedinicama kao vojni bjegunci". Zapovjednici su imali osam dana da postupe po ovome i da izvijeste da u njihovom jedinicama„nema više ni jednog bjegunca iz drugih postrojbi". Bilo je zapovjeđeno da je to posljednja opomena „te ako se poslije togaroka zatekne koji vojnik kao pripadnik tudje postrojbe uzeti ću na najstrožiji postupak zapovjednika bojne i dotične jedinice, radi nemarnog izvršenja dobivenih zapovjedi".299

Ministarstvo oružanih snaga odobrilo je pisanje zamolbi za prijelaz iz Domobranstva u Ustašku vojnicu i PTS, ali jezabranilo zapovjednicima postrojbi da samovoljno primaju prebjege, jer se time ruši ustroj oružanih snaga. Svi prebjezitrebali su bez kazne biti vraćeni u svoje prvobitne postrojbe, a oni koji to naprave u budućnosti, trebali su biti kažnjeni.Usprkos tome, nedopušteni prelazak domobrana u ustaške postrojbe i dalje se nastavljao.300

297 VA, fond NDH k.H4a, 34/3-1.298 VA, fond NDH k.H4j, 25/27-1.299 VA, fond NDH k.H4a, 9,10/3-1.300 N. Barić,n.dj., 442.

15 7



Glavni stan Poglavnika 13. prosinca 1944. objavio je da se svaki samovoljni prelazak iz jedne u drugu postrojbu oružanih snaga smatra bjekstvom, koje će biti kažnjeno ratnim sudom. Trebali su biti kažnjeni i zapovjednici postrojbi koji u svojsastav prime bjegunca. Kazna strijeljanja prijetila je svakom tko potiče bježanje iz jedne postrojbe u drugu, kao i zapovjednicima koji prime vojne obveznike NDH koji su prebjegli iz njemačkih oružanih snaga ili njemačko-hrvatskog oružništva.Ipak, već 28. prosinca 1944. Poglavnik je odredio da se protiv pripadnika Domobranstva koji su do 20. listopada 1944. bezodobrenja prešli u Ustašku vojnicu ili PTS, neće provesti kazneni postupak, a ako je takav postupak započeo, trebao je bitiobustavljen.301

Stožer UV-a dostavio je 10. veljače 1945. svim podređenim jedinicama izvješće Glavnog stana Poglavnika i njemačkogaopunomoćenog generala u Hrvatskoj da se „još uviek pojavljuju priebezi pripadnika postrojbe u postrojbu. Bez obzira većna niz izdatih zapoviedi još jednomzabranjujem da se odvlače i primaju ovakovi nestegovni prebjezi, jer će svaki slučaj bitipredan Ratnom sudu na onostranu osudu. Ako se koji legionar prijavi i traži prielaz u Ustaške postrojbe, mora se odmahpovratiti, pod pratnjom i sa opremom koja se kod dotičnog pronadje. Mora se konačno uočiti da naši Njemački saveznicibaš sada, izvan ugrožene uže domovine, pružaju sve za usredotočenje naših prilika, pa bi bilo nepotpuno, da im se oduzimaju snage, koje im je Poglavnik dao na raspolaganje za odbranu naše domovine".302

Dezerterstva iz postrojbi UV-a također je bilo. Opći je dojam da je ono bilo posljedica udaljavanja iz rodnog kraja ili odkuće kao motiv većine bjegunaca. Također, neuspjeh u pojedinim borbama vođenima tijekom 1942., kao što je bio padBihaća u partizanske ruke, mogao je utjecati na ljudstvo koje je onda nalazilo spas u dezertiranju. Navodimo kao karakteristično mišljenje Zapovjedništva operativnog područja Hum - Dubrava u Mostaru (29. listopada 1944.) da „Ustaše se priodbrani svojih sela dobro drže, a pri pokretima odmicanja ostaju kod svojih kuća". U tom smislu vojni obveznici težili suslužiti u ustaškim postrojbama blizu svoga doma, a ne u domobranskim lovačkim ili gorskim zdrugovima koji su popunjavani eksteritorijalno.303

Tijekom svibnja i lipnja 1942. kod I. ličke bojne uočavamo jedan broj čarkara koji su se samovoljno udaljili iz sati. Za nekima od njih bila je raspisana potjernica i preko Glavnog stožera UV-a, ali i preko UNS-a. Dio ih je zaista bio napustio svojepostrojbe, no dio je bio ispisan iz UV-a, ali o tome nisu znali u stožerima bojni.304

Krajem siječnja 1943. Opće vojničko povjerenstvo kod SUPERSLODA-e dostavilo je jedinicama UV-a obavijest o samovoljnom udaljavanju pojedinih pripadnika iz postrojbi UV-a. Zaključeno je da je ta pojava „znak vrlo slabe stege i duha"kao i da ti slučajevi moraju „zabrinuti njihove zapovjednike". Ova zapovijed daje, inače, najkompleksniji pristup ovom pro

301 N. Barić,n.dj., 442.302 VA, fond NDH k,114a, 1/13-1.303 N. Barić,n.dj., 443.

304 VA,fond NDH k.H3k, 4/14-1.

15 8



Upravo da ne bi bilo dezertiranja ili postavljanja pitanja službe u određenim postrojbama, regulirano je i pitanje momčadi koja već služi u postrojbama oružanih snaga. Ako bi bili oglašeni za nesposobne na tri ili šest mjeseci, a nisu se mogliuputiti u mjesto njihova stalnog boravka, zbog opasnosti od komunista, trebalo ih je zadržati u oporavilačkoj sati, na kojuse postrojba oslanjala ili doknadnim postrojbama.309 U kolovozu 1944. za ugrožena područja proglašen je niz mjesta nateritoriju NDH. To su bila pojedina mjesta u velikim župama Zagorje, Bilogora, Gora - Prigorje, Pokupje, Modruš, Psat, Pod-gorje Gacko, Bribir i Sidraga - Ravni Kotari.310

Dosta problema bilo je tijekom 1944., upravo kod dalmatinskog VII. zdruga, zbog specifične ratne situacije i potrebe dase štite hrvatska sela u toj zoni od strane napada, bilo četnika, bilo partizana. Zbog odbijanja da se iz Skradina premjesti uProminu razoružana je u ljeto 1944. jedna satnija VII. zdruga, a njen zapovjednik natporučnik Mate Vidović, inače ustašapovratnik, stavljen pred ratni sud. Razlog neposluha bio je strah ustaša unovačenih na području Skradina za svoje obiteljizbog nazočnosti četnika pod njemačkim zapovjedništvom.311 Čak je uočena pojava specifičnog dezerterstva, odnosno osta

janja uz svoja sela ili kuće, nazivana već tada „špiljarstvo", a takvi ustaše „špiljari". Ovakva situacija dovela je do osipanjaljudstva kod tog zdruga tijekom druge polovine ljeta 1944. godine. Na ovo se nadovezalo specifično stanje u časničkomdijelu zdruga, međusobne optužbe, kao i netrpeljivost, odnosno čak i prijetnje prema zapovjedniku zdruga, pukovnikuTomislavu Brajkoviću, koji je pokušao sankcionirati ovakvo ponašanje ljudstva u zdrugu.312

Krajem listopada 1944. Zapovjedništvo oružanih snaga Hum - Dubrava javilo je Glavnom stožeru Domobranstva da je došlo do rasula u nekim postrojbama VI. ustaškog zdruga. Po tom izvješću „ustaše VI zdruga se pri odbrani svojih selaodlično bore ali pri daljem odmicanju ostaju kod svojih kuća". Zdrug je u jesen 1944. bio u ustrojbenom pogledu na ruburaspada, a ljudstvo koje je preostalo, bilo je po svojim selima u statusu milicije, dok je zdrug bio u Širokom Brijegu samo sI. bojnom. Dio ljudstva ratovao je protiv partizana oko Imotskog pod zapovjedništvom zastavnika Ante Kapulice kao nekakav imotski „zeleni kadar", dok je na sličan način pod zapovjedništvom natporučnika Mirka Kapulice vođena akcija okoTomislavgrada i Posušja.313 Na ovaj je način nastavljena protupartizanska akcija i 1945. kada su partizani zauzeli ovaj kraj,a također i dalje u razdoblju poslije rata.314

Kraj rata utjecao je da se na pojavu slabe discipline pojavi i nešto veća pojava dezerterstva. Satnik Sertić, zapovjednik III.bojne XVIII. zdruga, zaključio 23. ožujka 1945.: „Osim pojave bjegunstva iz jedinica u jedinicu dogadja se u jedinicama ovebojne ne samo pojedinca nego i grupa da napuštaju položaj. To su pogreške koje sa sobom povlače istu odgovornost kao

309 VA, fond NDH k.H3i, 18/5-1.310 VA, fond NDH k.H3i, 21/5-1.311 D. Marijan,n.dj., 104.312 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4. 5; D. Marijan,n.dj., 104.-105.313 D. Marijan,n.dj., 105.

314 Zdenko Radelić,Križari, gerila u Hrvatskoj 1945-1950, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002., 201.



trebalo odmah reagirati pa je tako učinio i ovaj zapovjednik: „Pozvao sam na odgovornost nekolicinu takovih ne-ustaša iustanovio, da se bune protiv mene. Ispadi pojedinaca i izgredi koje su učinili u Topuskom i okolnim selima su me prisililina drastično kažnjavanje. A baš ovi su poveli akciju pobune, ali koja nije ozbiljna. Svakako bi ovaj sat trebalo temeljnopročistiti, jer pored pokvarenjaka, koji se u njem nalaze nije zapovjednik sata u mogućnosti da išto učini". I u ovom slučaju,nedostatak adekvatnoga zapovjednog osoblja bio je uzrok ovakvih odnosa: „slabi dočasnici su najbolnija strana, pa uslijedtoga dolazi do raznih nepodobština". Ovo izvješće, međutim, svjedoči i o posebnom događaju koji je uznemirio strasti u tojbojni: „Molim zapovjednike da shvate psihozu i raspoloženje naših ustaša, koji su dobrovoljci za Liku.... U zadnjem izvješta ju sam spomenuo, da su ustaše nezadovoljni ovakvim radom i da žele u Liku. Ovih dana se je pronijela vijest, da je spaljenLovinac i da su druga mjesta ugrožena, da ima mnogo žrtava i da partizani vrše razna zlodjela. To je vrlo loše djelovalo naopće raspoloženje, pa se u svim redovima oseća nervosa i zabrinutost".318

U Zagrebu je bilo smješteno više stožera i on je, kao veliki garnizon, ali i kao raskrižje putova, bio mjesto gdje su čestoviđani određeni disciplinski nedostaci ljudstva koji su remetili poželjnu sliku o Ustaškoj vojnici. „U posliednje vrieme primjećuje se u gradu, skoro u svako doba dana i noći, veliki broj uniformiranih Ustaških osoba, različito odjevenih". Ova jepojava bila razlog zbog čega je i osnovan Oružnički vod pri Ustaško-posadnom zapovjedništvu u Zagrebu. Primijećeno jeda pojedine ustaše: „šeću po gradu sa ratnom spremom. Mnogi od njih ne drže se u obće propisa o pozdravljanju, pa je čestslučaj da starijega od sebe niko ne pozdravi. Ima slučajeva da su pojedinci u pijanom stanju pravili izgrede, da u takvomstanju posjećuju dozvoljene i nedozvoljene lokale, što se događa i posle redarstvenog sata. Svako imade još uviek i sluča

jeva, da pojedine osobe nose nedozvoljeno ustašku odoru, tako je zloupotrebljavaju, unatoč topoglednih odredaba". Na

pojave nedoličnog i neozbiljnog ponašanja osoba u ustaškim odorama u zagrebačkim lokalima, posebno noćnima, ukazao je prigodom svog boravka u Hrvatskoj i jedan talijanski novinar. Bila je to prigoda da se s najviše razine pokuša suzbiti tapojava koja je po ocjeni Blaža Lorkovića prljala „čast i dostojanstvo ustaške odore".319

Jedna naredba Ministarstva od 17. studenoga 1944. ukazuje nam da je i dalje bilo problema s boravkom većeg broja pripadnika Ustaške vojnice u Zagrebu. Zaključeno je da se velik broj časnika iz postrojbi u unutrašnjosti „neprestano" nalaziu gradu. „Zapovjednici lakomisleno i protivno zabrani puštaju svoje častnike u Zagreb... Konstatuje da su to žalosne pojavei da je u rujnu bilo odsutno nekoliko zapovjednika zdrugova dvadesetak bojni i preko stotinu zapovednika sati itd Zapo-veđeno je da se častnici nepuštaju bez naloga iz postrojbi. Takozvana tri dana dopusta dovedu do gubitka zapovednika.Osuđeno je i neopravdano zadržavanje u Zagrebu i sve druge neovlašćene aktivnosti u tom gradu".320

318 VA, fond NDH k.H3k, 48/21-1.319 D. Marijan,n.dj., 96.320 VA, fond NDH k.H4c, 25/10-1.

16 2



na domu i tako dalje. Uprava Hrvatskog doma tražila je da se zbog ugleda Hrvata i ustaša grada Karlovca (zapovjedništvoZdruga) zabrani pristup pripadnicima ove bojne u taj dom.325

Zapovjednik XXXIV. bojne, bojnik Delko Bogdanić izvijestio je 16. studenoga 1942. da je na području Gospića suzbiopljačku i otimačinu od strane osoba koje su nosile ustašku i domobransku odoru.326

Početkom 1943. zaključeno je da je iskustvo pokazalo „da su kako domobrani tako i ustaše kojima je podijeljen dopustu krajeve ugrožene od partizana stradavali, rijetki su prošli sretno i u prvi čas se izvukli iz neprilike. Isto tako je iskustvopokazalo da ustaše na dopustu sa oružjem pucaju iz pušaka, pa se je dogadjalo da nekoji bace i po koju ručnu prasku /bombu/". Naređeno je da se zabrani davanje dopusta ustašama i domobranima u takve krajeve, kao i da im se oduzme osobnooružje ako se šalju na dopust.327

Međutim, izgleda da Poglavnikova naredba s kraja listopada 1942. nije doprla od svih pripadnika UV-a pa su tako njeni pojedini pripadnici nastavili s nedoličnim ponašanjem i kasnije. Zaključilo je to i Zapovjedništvo Ustaške vojnice (26.ožujka 1943.): „Sa sustezanjem sam primio glasove o neustaškom ponašanju Ustaša vojničara u osvojenim selima, jer sambio uvjeren da medju ustašama vojničarima nema pljačkaša i otimača. Medjutim iz jednog vjerodostojnog izvješća sam seuvjerio o protivnom. Ustaše vojničari, dolaze u osvojena mjesta, gdje ih narod sa radošću dočekuje poput spasitelja, a onise preko noći odaju otmici i pljački, odnose seljacima perad, kolju goveda i prave razne nepodobštine, kojih bi se moralistiditi. Ti isti ustaše vojničari, ne stide se to priznavati, negodu su dapače i ponosni na tako zvana ‘svoja djela’. Zar je takoduboko pao moral pojedinaca, pa čak i većih odreda ustaške zajednice, te ljudi ne raspoznaju zlo od dobra? Kuda to vodi?

Ne nalazim pravog izraza kojim bi mogao označiti ovakovo ponašanje ustaša prvoboraca i dike naše domovine. S jednestrane poštenje do vrhunca ovog pojma, koje propisuju ustaška načela, a s druge strane pljačka i otimačina. Šta je tomekrivo?

Uvjeren sam da pripadnici ustaške vojnice u svojoj duši nisu opaki, nego dapače, da su puni ideala, došli braniti svojurodnu grudu. Znači dakle da je krivnja na samim prilikama u kojima žive. Pomanjkanje stege, nedovoljan nadzor i pokva-renost nekolicine, koji nisu zaslužili.da se zovu častnim imenom Ustaše.

S toga je zapovjednik UV zapovjedio da sve ine koji nisu dostojni zvati se imenom ustaše, treba bezuvjetno i čim prijeodstraniti iz Ustaške vojnice. Častnike osobito mladje, neprekidno nukati, da sa svojim ustašama budu u neprestanomdodiru, da im drže kraća predavanja, o moralu, stezi u kaznenim propisima... Stegu uviek držati na potrebnoj visini i svakuneizpravnost odmah razpraviti, te krivce privesti zaslužnoj kazni.

325 VA, fond NDH k,114c 38, 39, 42-45/7-1.326 D. Marijan,n.dj., 99.

327 VA, fond NDH k.H4b 19-5-1. (prema zapovijedi III. zdruga u Karlovcu 29. siječnja 1943.)



Ponovno stavljam na savjest svim ustaškim častnicima, da dobrom voljom zajedničkom snagom nastoje izbrisati svakuljagu sa lica pripadnika ustaške vojnice, kako bi bar u budućnosti mogli svima i svakome pružiti dokaz da smo svi skupadušom i tielom ustaše i da se žacamo od svakog nedjela, te uviek i na svakom mjestu otvaramo put pravednosti i stvaramomedju svojim zemljacima zadovoljstvo i sreću, a ne da se sa svojim ponašanjem izazivamo gnjev vlastitog naroda protivsebe".328

Pukovnik Oton Čuš zabranio je, ispred Zapovjedništva UV-a 10. srpnja 1943., časnicima da s podređenim vojničarima idočasnicima „igraju karte, pa čak hazardne igre za veće svote novaca". Skrenuta je pozornost da se slobodno vrijeme provodi drukčije „ako ima mogućnost i vremena za kartanje, ima ih i za službene potrebe".329

Razoružanje talijanskih snaga od strane III. zdruga u Karlovcu i okolini 9. - 10. rujna 1943. prouzročilo je probleme spodjelom zaplijenjena naoružanja i opreme. Zapovjednik ovog zdruga, pukovnik Rogoz odao je priznanje svojim postrojbama za uspješnu akciju tih dana, ali je ukazao da „i pored toga neću dozvoliti da pojedinci smatraju da zbog toga mogui smiju raditi kako hoće... Odlika svake vojske je red i stega, a to se osobito mora pokazati kod ustaških jedinica, koje sudragovoljno stavile svoj život i sve svoje na raspolaganje Poglavniku i Domovini. Ne bi želio da se uslijed nepromišljenihčina pojedinaca baci ljaga na junačtvo mojih Ustaša, ne bi želio da zbog takvih čina padne sjena nečasti na one, što na tolikim žrtvama izvojevamo. Mislim na one naše hrabre i najbolje, koji su pali za Poglavnika i domovinu, nemojte da djelakoja činimo sada oskrnave njihovu svetu uzpomenu". Obraćajući se dalje s „ustaše junaci, kao Vaš zapovjednik zdruga, koji je uvijek sa Vama ja od Vas u ime položene ustaške prisege tražim i zapovjedam: Da se sve ustaše koje nose ono oružje iliopremu koje nije bilo propisano formacijom ili nisu imali dozvolu za to preda, a takođe i one predmete koji ne spadaju ilinisu bili deo opreme. Takođe trebalo je sprečiti prodaju zaplijenjenih stvari i tvoriva ('tako sam čuo da neki Ustaša prodajurižu... to je neustaški i pokazuje da nije svjestan zašto se vodi ova velika borba’)".330

U zoni odgovornosti III. zdruga registrirano je više povreda discipline oko uporabe vlakova, pa čak i oklopnih vlakova.Bilo je slučajeva da su pojedini ustaški časnici zadržavali vlakove u postajama radi utovara različitoga neborbenog tvorivaili drugog materijala. Također, bilo je slučajeva da se zajedno uz ustaške jedinice u posadi oklopnih vlakova prevoze i civili.Sve je ovo vodilo izdavanju zapovijedi koja je regulirala način upotrebe i korištenja vlakova.331

Ministar Oružanih snaga dostavio je 21. ožujka 1945. zapovijed: „U poslednje vrieme sve se više u častničkim krugovimašire česte pojave neželjenih slučajeva prekomjernih uživanja alkoholnih pića. Ovo se dogadja i u častničkim blagovaonamai menzama, a i izvan njih u društvima častnika medju sobom, kao i častnika u gradjanskim društvima, domovima i stanovi

328 VA, fond NDH k.H4i, 6/16-1.329 VA, fond NDH k.H4c, 8/9-1.330 VA, fond NDH k.H4i 50/13-1.331 VA, fond NDH k.H4i, 17/13-1.

16 5



ma. Bilo je i slučajeva pijanstva neizbježivim posljedicama: javnih izgreda, težkih uvreda, odkrivanja službenih i državnihtajna, sukoba i upotrebe oružja, te tjelesnih ozljeda pa i smrtnih slučajeva". Ovakav porast konzumiranja alkohola je osuđen, a posebno kod časnika „čija jedna od prvih osnovnih dužnosti, svoju odoru stalno nositi svjetlu i ničim neokaljanu, tesvagdje i u svakoj prilici ponašati se samo onako kako to priliči častnicima i pravim muževima...".332

Problem konzumiranja alkohola ostao je trajan tijekom cijeloga rata. Tako je satnik Ivan Sertić, zapovjednik III. bojneXVIII. zdruga zaključio 23. ožujka 1945.: „U zadnje vrieme pristižu sve češće prijave o pijančevanju vojnih osoba. Porokpijanstva je naružnija družtvena pojava, a ujedno podkapa rad, napredak i ugled svake postrojbe. Teška i odsudna vremena u kojima živimo, traže bistre i gorde borce sa dubokim osjećajem ljubavi za svoj dom i poziv. Ovakve vrline ne možeimati čovjek koji je sklon pijančevanju. Prema iznešenom ću u buduće, sa čvrstom namjerom, da ovakve pojave iz temeljaizkorjenimo, svakoga častnika i dočastnika, za kojeg dobijem izvještaj da je bio pijan, predlaga ću za razriješenje dužnostikao nedostojnoga svoga poziva i škodljiva za red u stegu u vojsci".333 Sertić je primijetio i izgled i urednost vojnika: „mnogipripadnici ove bojne nose i suviše duge kose, te izgledaju kao šumski razbojnici ili četnici, a poneki i bradu. Ovo daje ružnusliku i ne liči ni malo jednom čovjeku, a osobitoUstaši". On je zapovjedio da pripadnici njegove bojne nose „urednu i propisno podrezanu kosu, a bradu obrijanu. Brkovi se mogu slobodno nositi".334

U svojoj zapovijedi od 11. travnja 1945. zapovjednik 4. sati IV. bojne XIII. zdruga dao je upozorenje vojničarima: „Pri-mjetio sam u više navrata da se vojničari ne odazivaju svojoj dužnosti onako kako to od njih zahtjeva njihova vojnička časti ozbiljnost današnjeg vremena kojega proživljavamo, te da mnogi čak na isti u opće ne dodju kada se to zapovjedi. Stogaupozoravam sve pripadnike ove sati, dočastnike i vojničare, da ću od sada strogo i nesmiljeno kažnjavati svako neizvršenje

zapovjedi i nedolaženje na dužnost".335

Zapovijedi Stožera Vojnice podređene postrojbe uglavnom se nisu čitale pa samim time i nisu provodile. Češće ponavljanje pojedinih nedoličnosti govori da je tih prekršaja bilo i dalje i da se malo pozornosti obraćalo na zapovijedi o poboljšanju stege u nižim postrojbama. Izricane su najdrastičnije kazne, no one nisu smanjile pojedine primjere nediscipline.Primjena najtežih kazni za teže oblike nediscipline bilo je i 1942. godine. Tako je kod Ličko-krbavskog zdruga u Bihaću 23.srpnja strijeljan jedan ustaški vodnik koji je izvršio „zločin kradje i pljačke" i jedan čarkar koji je u pijanom stanju izvršiomnoge izgrede i uvrede. „Stoga se ponovno upozoravaju svi pripadnici Ličko-Krbavskog sdruga da budu oprezni u uživanjualkoholnih pića, jer se u pijanstvu lako dogadja, da se netko lahko ogrieši o ustašku čast i poštenje, pa tako završi svoj životna sramotu ustaškog pokreta i ciele svoje obitelji", istaknuo je zapovjednik bojnik Šulentić tim povodom.336

332 VA, fond NDH k.H4a, 2/9-1.333 VA, fond NDH k.l 14b 42/6-1.334 VA, fond NDH k.H4b 44/6-1,2.335 VA, fond NDH k.H4j, 14/19-1.

336 VA, fond NDH k.l 13j, 1/13-1.16 6



Zapovjednik zdruga Moškov osudio je na smrt čarkara Vasilja Jakimova iz I. ličke bojne 8. svibnja 1942. godine. Jakimov je prethodno u noći 4./5. svibnja silovao jednu djevojku pred njenom obitelji u nekom od sela gdje je boravila njegova bojna.337 Moškov je tom prigodom istaknuo „Upozoravam svu braću, da ću u buduće ne samo u ovakovim slučajevima nego iza slučaj pijanstva, neposlušnosti, kradje, te kukavičluka isto tako postupiti. Moraju svi biti svijesni da se nalazimo u borbis najvećim neprijateljem Hrvatstva i Ustaštva, te da svaki pojedinac mora pokazati najveću požrtvovanost, samoprijegor i

disciplinu kao i izbjegavanje svih strasti. Tko takov nije, nespada u naše redove, a budući da isti položio Ustašku prisegu, toodpusta iz postrojbi nema, nego samo prijeki sud, kojeg sam uspostavio posebnom zapoviedi".338 U drugom slučaju dočasnik Josip Ćuić zbog mjesec dana samovoljna udaljavanja iz postrojbe, za koje je vrijeme „piančevao i družio se sa ženamanećudorednog glasa", lišen je čina vodnika i strijeljan, jer je narušio ugled PTB-a.339

Radi uvođenja discipline u veljači 1943. izvršeno je čak nekoliko smrtnih kazni nad pripadnicima IV. zdruga od straneUstaškog ratnog suda Operativnog područja Lika u Gospiću. Jedan dovodnik lišen je čina i osuđen na smrt. Strijeljan jezbog krađe i prodaje vojničke opreme, bjekstva s postava, poticanja na pobunu i krivotvorenja zapovijedi. Drugi je vojničarosuđen na istu kaznu zbog bjekstva i „zbog vršenja duljeg trajnog uhodarenja u korist odmetnika", treći zbog opetovanekrađe vojne opreme i preprodavanja, četvrti zbog bjekstva iz jedinice, peti rojnik po činu radi javne i nasilne pljačke novcaod građanske osobe, kao i jedan općinski stražar također zbog „uhodarenja u korist odmetnika". Ove su kazne izvršene19. - 20. veljače, a zapovijedi su bile umnožene za sve jedinice IV. zdruga. Trebalo ih je „tri puta u razmaku od 8 dana pročitati, rastumačiti i na zapoviedi predbilježiti kada i tko je ovu zapovied pročitao. Nakon izteka ovog roka, javiti izvršenjesa naznakom dana i tko je zapovied podredjenim vojničarima pročitao. Ostalih 16 ustaša, koji su pred ustaškim sudom

dogovarali za razne kažnjive činove sud je obzirom na razne okolnosti riešio i to iznimno. U buduće će svaki kažnjivi čin zaposljedicu imati najstrožiju osudu".340

I kasnije je bilo ovakvih slučajeva, kao u kolovozu 1944. kada je osuđena veća skupina pripadnika snaga na kaznu smrtistrijeljanjem koja je izvršena 22. kolovoza. Nije bilo djelatnih ustaša, ali je obavijest o ovome upućena u sve ustaške jedinice. 341 U listopadu 1944. izvršena je smrtna kazna nad vojničarem iz sastava XVI. bojne, koji je opljačkao jednu kuću u Ilokui potom strijeljan 30. listopada 1944., osudom Prijekoga ratnog suda 2. zbornog područja.342

337 VA, fond NDH k.H3k, 58/19-1338 VA, fond NDH k.H4b 43/7-1.339 D. Marijan,n.dj., 97.340 VA, fond NDH k.H4i, 5/16-1.341 VA, fond NDH k.H4i, 9/17-1.

342 VA, fond NDH k,114i, 11/18-1.16 7



S druge strane, zbog nediscipline, a tijekom cijelog razdoblja postojanja UV-a, pojedini ustaše bili su kažnjavani zatvorskim kaznama od deset do 30 dana nakon čega je uglavnom slijedio otpust iz Vojnice. Pravo otpusta bilo je u nadležnosti Glavnog stožera UV-a, odnosno zapovjednika UV-a. Prijedlozi za otpust morali su sadržavati i obrazloženje za otpust.Razlozi za otpust mogli su biti: drsko ponašanje i samovoljno udaljavanje, nemar, neposluh, nepovjerenje, pijančevanje,iznuda novca, lažne izjave, a dio otpuštenih imao je i više od jednog prijestupa.343 Dio zapovjednika postrojbi samovoljno je

koristio pravo otpusta, a na što su još u studenome 1941. bili upozoreni od pukovnika Rukavine, zapovjednika UV-a.lako su i pred sam kraj rata 1945. sudovi i dalje rješavali pojedine slučajeve narušavanja nediscipline. Tako je ratni sud

13. hrvatske divizije osudio trojicu pripadnika XVII. zdruga. Jednog zbog bjekstva na strogi zatvor od jedne godine, jednogza samovoljno udaljavanje iz jedinice također godinu dana i jednog za „povredu stražničke službe" s neobično visokomkaznom od dvije godine strogog zatvora.344

ISHRANA, ČISTOĆA, ZDRAVLJE I NJIHOV UTJECAJ NA VOJNICU

Rat je donio pogoršanje općih životnih prilika. Okolnosti rata utjecale su na oskudnost ishrane, opskrbu hranom i nestašicu lijekova. Ovim ne samo da je bilo pogođeno građanstvo, već i oružane snage. 0 ovom ratnom fenomenu i efektima na

Ustašku vojnicu već od početka 1942. imamo podataka u dokumentima.Prema izvještaju dr. Mihovila Delića, liječnika, stanje kod XI. bojne od 15. ožujka 1942. bilo je slikovito i davalo je presjek

ratnih zdravstvenih i higijenskih prilika u Ustaškoj vojnici: „Prilikom pohoda na samu Kladušu uvjerio sam se da je momčad hrabra i izdržljiva, unatoč prevaljenih 40 km koji se put prevalio u čarkarskom lancu, uz neprestani oprez na teškomsniježnom terenu kroz neprijateljska sela Petrove Gore. Pošto smo Kladušu zauzeli a i tri dana su prošla morali su svi iskusiti posljedice nečistoće, jer nismo imali preobuke. Tako je harala medju nama ušljivost i svrab...". Međutim, poslije teškihgubitaka u borbama krajem travnja na Petrovoj gori, gdje su stradala dva zapovjednika sati i više ustaša, povećao se brojljudi koji se prijavljivao na preglede sa zahtjevom za odlazak na specijalne preglede ili napuštanje Ustaške vojnice. „Svi mioni izjavljuju da se osjećaju nemoćni i zastrašeni." Doktor je upozorio zapovjednika bojne, satnika Makovca, da se ljudstvonalazi „psihološki u melankolično-depresivnom stanju". On je inzistirao „nadalje Vas molim da se momcima dodijeli rubljekako im se omogućilo odstranjenje ušiju i svraba ako želite da se ne pojavi pegavac. Kako je to nemoguće bez aparata za

343 D. Marijan,n.dj., 97.

344 VA, fond NDH k.H4a 28/10-1.16 8

d i k ij i lit b titi dl ž i d g i š lj O i t g lj d t b j j š ij k i ik d ij



dezinsekciju, izvolite se obratiti nadležnima da vam ga oni pošalju. Osim toga ljudstvo ove bojne još uvijek i nikada nijeprimilo cjepivo protiv tifusa... To je sad neophodno potrebno jer su u toku topli dani i operacije na terenu. Ljudi uslijed togamnogo žedne, pa i ako im se brani da piju oni svejedno piju vodu i iz najnečistijih bara i bunara".345

Tijekom daljnjih operacija protiv partizana zdravstveno stanje kod XI. bojne nije se poboljšalo. Naprotiv, situaciju možemo ocijeniti kao vrlo lošu, kako zdravstveno tako i higijenski. „Gotovo svaki momak poseduje svrab u formi krasta. Uzroktome su prilike u kojima ti momci živu. Suvišna je svaka upotreba lijekova bez solidnog čišćenja tijela i odjeće. Nadalje samprimjetio (piše isti doktor u Velikoj Kladuši, 7. svibnja 1942.) da se unatoč opomena kod svakog momka pojavila ušljivost,koja bi mogla imati loše posljedice, jer je takovo ljudstvo puno ušiju najpodesnije tlo za razvitak pjegavca, koji već hara ponašoj državi. Osim toga posljednjih dvadeset dana imao sam mnogo slučajeva febrilnog stanja sa T.39C tretirao sam to kaomalariju i upotrebivši odgovarajuću terapiju uspio sam da istu normaliziram kroz par dana, kako su ti momci izcrpljeni odgroznice bili odvedeni na teren pod kišu i snijeg (bez šatorskih krila u zaklona) učestale su i različite bolesti dišnog sistema". Liječnik dr. Delić tražio je da se obavi dezinfekcija, dezinsekcija ljudi, „da bi se predupredila zaraza u masi, a takodjeri jedan radikalni pregled momčadi, da bi se zdravstveno slabiji uputili na bolovanje ili kraći odmor u mjesto".346

Po izvješću XII. bojne iz Kostajnice „zdravstvena služba slabo je organizirana. Svi liječnici na ovom sektoru su Židovi, tesu nepouzdani i za ustaše pogotovu nemogući".347

Zapovjednik III. zdruga ustanovio je „kod pregledavanja raznih jedinica na postavu opažano je da u pogledu zdravstvene službe ima mnogo nedostataka. Na postavima postoje istina velike poteškoće, ali ipak ne tako velike, da se ne bi moglesavladati. Mnogi se nedostaci sa malo volje i umješnosti dadu lako odstraniti dok one teže naravi treba ublažiti i svesti nanajmanju mjeru". Ono što je bilo uočeno da „vojničari pa i dočasnici ne šišaju se i ne briju se tjednima pa se radi toga moraorganizirati šišanje i brijanje. Ako na postavu nema brijača, treba ih slati iz posadnih mjesta. Zapovjednici bojna neka mipodnesu izvještaj da li razpolažu sa potrebnim priborom za brijanje i šišanje". Često je bilo problema i s osnovnim održavanjem higijene, od čega je bio samo korak do raznih često zaraznih bolesti. „Na postavima a isto tako i u vojarnama sepripadnici vojnice slabi ili pak nikako ne umivaju. Ovaj propust je otvoreni napad na zdravlje svakog borca. Na upit zaštose ne umivaju odgovorio je jedan zapovjednik da je izvor vrlo daleko...". Zapovjednik III. zdruga primijetio je da postoji „ublizini gorski potok", kao i da se u svakom selu mogu ugrijati kotlovi s vodom i poslati ljudstvo na pranje („pa se svakogdrugog ili trećeg tjedna može po jedan vojničar do pasa oprati" sic!). „Ovde treba samo da je malo volje... Uslied toga štose vojničari ne peru izloženi su bolestima koje ruše jakost borbene jedinice".348 Prema sačuvanoj građi III. ustaškog zdrugauočava se da je tijekom 1943. izdavano više naredbi da bi se reguliralo održavanje higijene i sprečavanje bolesti. Ukazano

345 VA, fond NDH k.H4c, 32/4-1.346 VA, fond NDH k.H3k, 21/22-1.347 VA, fond NDH k.H4c, 26/1-5

348 VA, fond NDH k.114, 7/11-1.16 9

j d d lj j i č ž d ž ti d it i j či t ći j iš i l ž i h di j l tij l d k



je d a se zdra vlj e vo jni čara može održ ava ti s amo redo vit im pran jem neči sto ći n ajv iše izlo ženi h di jelo va tij ela, dok se p ovremeno ima izvršiti kupanje cijelog tijela. Kao posljedice nečistoće označeni su „ušljivost i svrab".349

Kao posljedica stalnih zahtjeva za isplatom liječenja od strane većeg broja pripadnika ustaških tabora i logora, obiteljiustaša na djelatnom razdoblju, od pojedinih ustaša u „specijalnoj službi" ili pripadnika raznih ustaških postrojbi izvan sastava UV-a stvarao se velik problem tko zaista ima pravo na plaćeno liječenje. Okružnicom od 7. svibnja 1942. definirano je tko ima prav o n a boln ičk o l iječ enje na troš ak Glav nog stož era UV-a . T o s u b ili prip adni ci „dje latn ih post rojb i, prič uvnipripadnici dok su pod oružjem na vežbi, pripadnici Pripremnih bojni kada su pozvani u djelatnu službu, i obitelji častnika idjelatnih daljeslužećih dočastnika". Svi ostali pripadnici Ustaške vojnice i njihovih obitelji morali su se l iječiti o svom trošku prema propisima zdravstvenih vlasti.350

Prema sačuvanoj građi III. ustaškog zdruga uočava se da je tijekom 1943. izdano više naredbi kako bi se reguliraounutrašnji red u jedinicama, dnevni raspored rada, vježbe postrojbi (u smislu vojnoustaškog vježbovnika], svakodnevnetjelovježbe (odmah nakon buđenja i bez oružja, „ima zadaću da uzdrži tielo gibko i dade mu potrebnu odpornost kako biljudstvo izdržalo napore u borbi. Od ove svakodnevne vježbe ne bi se smjelo nikad odstupiti pa nit na postavu, jer je onatemelj tjelesne snage ljudstva. Ove vježbe imaju se izvoditi u početku u košulji dakle bez surke dok se docnije može pristupiti tjelovježbi bez košulje".351

Zapovjednik XXX. ustaške bojne, satnik PTB-a Mamić primijetio je „da se vojničari kao i dočastnici redovito ne kupaju, akad se idu kupati onda to čine na svoju ruku, te polaze na rieku Kupu bez ičijeg odobrenja". On je stoga odredio 25. kolovoza1943. da se pojedine posade kupaju srijedom i subotom, i to u Pisarovini pod tušem ili do razine jednog roja pod oružjem,odnosno po vodovima na Kupi, pod oružjem, tako da uvijek ostane netko u posadi.352

„Mnoge jedinice podpuno oskudevaju na rublju". Zapovjedništvo zdruga pokušavalo je ustanoviti pregled opreme kodbojni, ali se zbog „nehaja zapovjednika bojni" skupilo podataka samo za tri bojne. „Ovi zapaženi nedostaci mogu se i moraju se ukloniti. Kad se mogu izlagati životi u borbi proti odmetnicima onda se u toj snazi može naći i toliko jakosti da seljudstvo umiva, brije, šiša i uredjuje da sačuva odpornost. Čovjek, prljav, neobrijan sa neurednom gomilom kose na glavigubi otpornost stvara neraspoloženje i nehotice ruši liepu i zdravu sliku ustaških postrojbi koje moraju uvjek biti spremnena najteže napore".353 Krajem 1942. evidentiran je nedostatak sapuna za pranje. „Napominjem da niti jedan vojničar nemasapuna i da ga nigdje ne može nabaviti i uslijed toga nisu u mogućnosti da se čestito operu", naveo je jedan zapovjednik.354

349 VA, fond NDH k. 114c, 17/9-1.350 VA, fond NDH k.H4c, 52/4-1.351 VA, fond NDH k.H4c, 17/9-1.352 VA, fond NDH k.H4i, 44/13-1353 VA, fond NDH k.

354 VA, fond NDH k.H4c, 3/8-1.17 0



kila gušavost radi kresavih nogu" Puno je vojničara (rjeđe dočasnika ili časnika) s tim ograničenjima bilo prevedeno u



kila, gušavost, „radi kresavih nogu ... Puno je vojničara (rjeđe dočasnika ili časnika) s tim ograničenjima bilo prevedeno uDomobranstvo.359

Oskudnost ishrane u ratu, ali pogodnost spekulacijama i krađi namirnica, posredno se održavala na ljudstvo postrojbi.U studenome 1942. zapovjednik III. zdruga Ante Magaš zaključuje „sa mnogih strana dobio sam pritužbe, da je hrana kojase prigotovlja kod jedinica vrlo loša i vodna. Obskrbni odjel ovog zapovjedničtva daje dovoljno količine prema stališu jedinica za prehranu ljudstva pa radi toga se postavlja opravdana sumnja, da netko prehrambeno tvarivo krade". Zbog pojaveovakvih negativnosti naređeno je da svi zapovjednici bojni moraju osobno obavljati nadzor nad podjelom hrane svojim jedinicama, mora se obavljati mjerenje namirnica prije stavljanja u pripremu, uvesti dnevnik prijema i sprovesti drugemjere kako bi ljudstvo bilo valjano prehranjivano.360

Opskrba hranom bila je posebno teška u Dalmaciji i Hercegovini 1944. godine. Sudeći prema izvješću zapovjednikazdruga iz Imotskog 10. kolovoza „opskrba hranom" bila je „očajna".361 U ožujku 1944. jedinice UV-a u Hercegovini imalesu probleme oko opskrbe hranom, prije svega zbog nedovoljnih zaliha hrane, što je utjecalo na procedure oko izdavanjahrane iz skladišta. Ustanovljeno je da je potrebno smanjiti upotrebu šećera s kojim se oskudijevalo. Tada su iz Stožera UV-astizale specifične zapovijedi u stilu: „šećer ne trošiti kada se izdaje kafa sa saharinom" (zapovijed od 22. siječnja 1944.).Preporučivalo se korištenje kavenog nadomjeska zaslađenog saharinom ili culcinom. Ipak, zaključeno je da se potrošnjašećera „uobće ne smanjuje".362

Osim šećera, deficitarni proizvodi za pripadnike UV-a 1944. bili su i i sol i meso. Prema dokumentima iz te godine određena je sljedeća opskrba Ustaške vojnice mesom: „postrojbama u stalnim posadama: 2 puta tjedno - pun obrok mesa veličine 250 gr, 3 puta tjedno - umanjeni obrok po 150 gram, i dva puta tjedno bez mesa. Borbenim postrojbama sledovalo je 5puta tjedno pun obrok sa 250 gr mesa, odnosno dva dana tjedno bez mesa". U nedostatku mesa, mogle su se izdavati drugenamirnice kao riba, kobasice, salama, suho meso, slanina, jaja ili čak pekmez. Iako je ovo bilo propisano, praksa je pokazalada se ovakvog rasporeda podjele mesa nisu pridržavale sve postrojbe i ta je praksa je oštro kritizirana.363

Zapovjednik VI. zdruga zaključio je da je „opskrba sa hranom očajna", dodavši čak dramatično „Kroz dva dana nestatće sasvim hrane".364 Hrana, koja se šalje u taj zdrug bila je „jednolična i predstavljena u glavnom u obliku konzerviranogkupusa. Razpodjela i kombinacija hrane je veoma neracionalna... Nedostatak u hrani nadopunjava se mesom, koje se kupovalo od mjestnih mesara po dnevnim cienama... Vojnici su, zadnjih nekoliko mjesec kad kolona nije uobće dolazila jeli

359 VA, fond NDH k. 114c, 57/4-1.360 VA, fond NDH k.l 14c, 28/7-1.361 VA, fond NDH k.H4i, 7/13a-l.362 VA, fond NDH k.l 14a, 17,18/3-1.363 VA, fond NDH k,114a, 35/3-1.

364 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.36.17 2



dvopek i toplu vodu po kojoj je plivao kupus... Zadnjih desetak dana kada u skladištu nisu imali više ništa osim dvije vreće'neuništvog' konzerviranog kupusa i sanduk dvopeka, uzpjelo je dopukovniku Brajkoviću da nas na hranu primi njemačkavojska, koje je to i učinila. Dakle naši ljudi, ne samo da nisu imali obuće, već nisu imali niti hrane, pa su još ipak ostajali nasvojim položajima i bunkerima".365

Opskrba cigaretama i duhanom postrojbi Ustaške vojnice, ali i Domobranstva također je bila značajno pitanje. Zbog raznih makinacija s ovim artiklima i nedostatka u raspodjeli, prve mjere za reguliranje opskrbe nalazimo još u 1942. godini.Tako je Ravnateljstvo državnih monopola osiguravalo u svojim skladištima, odnosno tvornicama duhana u Zagrebu, BanjojLuci, Zemunu, Brodu na Savi i Mostaru potrebnu količinu cigareta i šibica za pripadnike Ustaše vojnice (Domobranstva),naravno uz naplatu. Kao primjer raspodjele cigareta imamo dokumentaciju Ustaške pripreme: za časnike po 20 komada cigareta dnevno od vrsta Drina, Neretva, Ljubuški, Grič, Trebevići Rama, za dočasnike po 15 komada dnevno od vrsti Rama, zavojničare po pet komada dnevno od vrstiBregava. Na svakih 50 komada cigareta mogla se podizati kutija šibica. Bilo je zabranjeno kupovanje cigareta i šibica po trafikama koje su određene za građanstvo, svim pripadnicima Ustaške pripreme.366

Pojedine zapovijedi iz 1944. regulirale su prijem mjesečnih karata za duhan ili novčanih nadoknada za nepušače i takodalje.367 Šibice su također bile predmet racionalne uporabe tijekom iste godine. Njihova isporuka bila je kontrolirana iprema određenim kvotama (naprimjer: područje VI. zdruga 35.000 kutija). One su korištene prvenstveno za potrebe pečaćenja omotnica, paljenje peći, štednjaka, paljenje svjetiljki i tako dalje. Svakom pripadniku zdruga koji je imao pravo naduhan pripadala je jedna kutija šibica mjesečno. Njih je trebalo izdavati s cigaretama uz naplatu.368

Međutim, ove naredbe često su ostajale bez efekta. „Saznajemo da pojedini Ustaše kriumčare duhan, te da im čakpredpostavljeni to dozvoljavaju i odobravaju. Budući da Ustaše moraju biti prvi i najgorljiviji čuvari svih zakona i propisa,pozivamo sve Ustaške postrojbe da svoje pripadnike upozore na poštivanje zakona i odredaba...", napisao je svim stožerima Danijel Crljen 3. listopada 1942. godine.369 Ispred zapovjedništva UV-a pukovnik Oton Čuš zabranio je časnicima 10.srpnja 1943. izdavanje cigareta skuplje od određene cijene, „da bi se tako pokrio manjak."370

365 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5.55.366 VA, fond NDH k.l 14b 16/7-4.367 VA, fond NDH k.l 14a, 32,35/3-1.368 VA, fond NDH k,114a, 35/3-1.369 VA, fond NDH k.l 14b 10-2-1370 VA, fond NDH k.l 14c, 8/9-1.

17 3



3. DIONAORUŽANJE I OPREMA

USTAŠKE VOJNICE



Iako su vojne vlasti nove hrvatske države još od kraja travnja 1941. potraživale dio plijena zarobljenog naoružanja Jugoslavenske vojske, Nijemci nisu bili voljni najvrednije primjerke tehnike i oružja predati novom savezniku. Obećano je daće se opremanje težim naoružanjem hrvatske vojske realizirati kasnije. Dio lakšeg naoružanja iz ratnog plijena s teritorijaHrvatske i Slovenije predan je tijekom 1941. za naoružanje snaga NDH.

Ustaška vojnica, oružane snage ustaškog pokreta, razvijala se mimo regularne domobranske vojske. Prema Odredbi oUstaškoj vojnici od 10. svibnja 1941. njena je opskrba bila obveza Vrhovnog zapovjedništva hrvatske oružane sile. Kako jeod osnivanja Ustaška vojnica u biti nekakva vrsta lake pješadije, redarstvene vojske ili vojske za unutrašnju uporabu, tako je i njeno naoružanje bilo uglavnom lako. Potom se tijekom druge polovine 1941. i tijekom 1942. razvijaju i ostali rodovi -vrste oružja - Ustaške vojnice, koji imaju i teže naoružanje. Naoružanje i opremanje Poglavnikove tjelesne postrojbe (prvoPTB, potom PTS} donekle je bilo iznimka od same 1941. godine. Slično je bilo i s kasnije ustrojenom Ustaškom obranom,koja je kao vojna postrojba bila u sastavu MUP-a. Ove postrojbe imale su u svom sastavu i ostale rodove, od oklopnih postrojbi, topništva, samovoznih dijelova, kao i drugih rodova - vrsti oružja.

Kao što smo naveli, uočava se da su snage PTS-a, UNS-a, a kasnije i Ustaške obrane bile povlaštene kada je bila u pitanjuopskrba naoružanjem i streljivom. Eugen Dido Kvaternik u početku je, a za potrebe redarstva i UNS-a, iz Finske i Švicarskenabavio velike količine oružja i streljiva. On u svojim sjećanjima navodi da „stvaranje jake vojske i jakog redarstva, naoružanje te red u zemlji, nikoga u vladi nisu zanimali". Prema njegovu viđenju „nismo bili kadri nabaviti ni ono najpotrebnije,

nego smo se ograničili na moljakanje kod Nijemaca i Talijana". Zbog toga se Kvaternik osobno angažirao te je od redarstvenog izaslanika NDH u Berlinu, Branka Buzjaka, doznao da se mimo Nijemaca može nabaviti oružja u svakoj količiniiz Danske, Finske, Švedske, Švicarske, pa i iz Njemačke, ali ne redovitim putem preko njemačkih predstavnika u Zagrebu.Buzjak je imao konkretnu ponudu tvornice Steyr, kao kupac figuriralo je Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo za

javni red i sigurnost, plativo uz vrlo povoljnu cijenu u hrvatsko-njemačkom clearingu. Zatim je iz Zagreba poslana kolonakamiona koju je predvodio potpukovnik Servatzy i vratila se s oružjem nakon pet dana. Međutim, njemački poslanik S.Kasche smatrao se osobno povrijeđenim, jer ga se mimoišlo, a Pavelić je stao na stranu njemačkog poslanika, tako da je i tajizvor za nabavu oružja tvornice Steyr propao. Kasnije je, prilikom svojeg odlaska odnosno smjene, naložio da se to oružjepreda PTS-u, a za Redarstvo je zadržano samo 200 revolvera s nešto streljiva. Za potrebe UNS-a Kvaternik je nabavio i 500motocikala te automobile iz Njemačke i Italije. Također, prilikom odlaska Kvaternik je izdao nalog da se motorizacija predaza potrebe Oružništva. Uvoz za potrebe nije bio zakonski usklađen pa je to bio i jedan od zaključaka ministarske sjedniceod 21. rujna 1942. godine.371

371 D. Kovačić,n.dj., 79.-80.; Eugen Dido Kvaternik, S/ecaryai zapažanja 1925-1945, prilozi za hrvatsku povijest, (ur. Jere Jareb) Starčević, Zagreb,

1995., 76.-177.17 7

Međutim, u svojim sjećanjima Dinko Šakić navodi da Ustaška obrana nije imala redovnu opskrbu oružjem i snalazila se



na sve načine, pa i krađom od Nijemaca u povlačenju. Ministarstvo ORS-a „zaboravljalo" je ovu postrojbu, jer je spadala unadležnost MUP-a.372

Sredinom 1942. za naoružanje PTS-a primljena je veća količina oružja od Talijana. U toj je isporuci bilo oko 100 puško-strojnica, 30 - 40 strojnica, 400 - 500 automata, 30 - 40 minobacača, šest topova kalibra 20 mm, 16 PT topova kalibra 47

mm, četiri topa kalibra 100 mm i 10 - 20 motocikala. Navodno je trebalo biti isporučeno i oko 260 vozila.373 Koliko god da je ispo ruče no oruž ja i oprem e, te ispo ruke omog ućil e s u r ast i p reust roja van je njeg ovi h p ostr ojbi s razi ne dota dašn je bojne (PTB) na razinu zdruga (PTS). Sredinom 1943. u razgovoru s njemačkim predstavnicima Poglavnik je istaknuo da PTS,kao njegova garda u rajonu Zagreba, raspolaže s dovoljno izvježbanih novaka i oružja iz talijanskog plijena da bi se mogaoustrojiti novi „puk" (bojna). Međutim, nedostajalo je odgovarajuće streljivo, osobito za talijanske „karabinke" i strojnice.Zamolio je poslanika (u Berlinu) da se zauzme kod nadležnih vlasti da dobiju to streljivo. Njemački poslanik Kasche usrdno je z ago vara o hi tno izd ava nje toga stre ljiv a i njeg ovo teku će d opun jav anj e.374

Za razliku od ovih povlaštenih ustaških postrojbi, kod „obične" Ustaške vojnice stanje je bilo daleko teže po pitanju raspoloživa naoružanja i streljiva. To se vidjelo već od prvih većih vojnih operacija početkom 1942. pa nadalje. U srpnju 1942.glavar Glavnog ustaškog stožera, pukovnik Sertić tražio je od Glavnog stana Poglavnika da se za ustaške postrojbe ishodi„da se dobije naoružanje pa će se moći postrojiti jače postrojbe koje će se moći korisno upotrijebiti na cijelom područjuN.H.D“. Tako je istaknuto da taj stožer nije mogao uputiti snage za Bosansku Krupu, već tek kada dobije „prijeko potrebnooružje“.375 0 teškoćama u opremanju i naoružavanju ustaških postrojbi svjedoče mnogobrojna izvješća postrojbi Vojnice.

Prema izvješću XII. bojne iz Kostajnice (1942.), njene četiri sati, nepotpuno popunjene „sa po 70 -100 ljudi" bile su u prilično teškoj situaciji: ,,i to svi nemaju ni puške, a kamo li drugo oružje. Sat pratećeg oružja nema ni jedan bacač mina...".376 U istom

je r azdo blju zap ovje dni kXVI I. b ojne izv ješć iva o za svoj u iX X. b ojnu da „ bi o ve b ojne ospo sobi o za borb u po treb ne s u la ke s trojnice, puške i streljivo u dovoljnoj količini, budući nas domobrani u svakom pogledu slabo obsrkbljuju".377 Kod III. pripremnebojne, zapovjednik navodi (7. svibnja 1942.): „Borbe protiv partizanskih bandi, koje su u posliednje vrieme napadale i strojnicama i bombama, veoma su otežane, jer su povjerene mi postrojbe razpolagale jedino puškama, dok sam ukupno 5 strojnica primio tek prije 3-4 dana, a i streljivo sam morao posudjivati kod oružničke postaje, koje iste sada zahtjevaju natrag".378

372 D. Šakić,n.dj., 130.373 T. Aralica,n.dj., 174374 B. Krizman,n.dj., 170.375 VA, fond NDH, k.l 14c, 23/3-2.376 VA, fond NDH, k.H4c, 16/1-1.377 VA, fond NDH, k.l 14c, 26/1-5.378 VA, fond NDH, k.l 14c, 28/1-3.

17 8



Značajno za razumijevanje opskrbe i opremanja snaga Vojnice bilo je tadašnje stanje odnosa hrvatske države, njenog



vojnog vrha ili samog UV-a prema saveznicima: Nijemcima ili Talijanima. Ovakav je trend vrijedio za razdoblje do kapitulacije Italije. Tek potom, a prije svega poslije promjene odnosa predstavnika Reicha prema Ustaškoj vojnici, zabilježen jeporast isporuka naoružanja i opreme za njene postrojbe.385

Poslije kapitulacije Italije rujna 1943., kao i na drugim stranama jugoslavenskog bojišta (Srbija, Slovenija), Nijemcima

odane snage dobivale su talijansku opremu: od odora do streljačkog i pratećeg naoružanja. Tako je i dio snaga Ustaške vojnice opskrbljen talijanskom tehnikom i opremom. Međutim, dio ove opreme došao je izravno u postrojbe Ustaške vojnice,razoružanjem talijanskih snaga od strane III. zdruga u Karlovcu i okolini ili PTS-a u Jastrebarskom ili u Zagrebu 9. - 10.rujna 1943. godine. To je stvorilo probleme, najviše oko podjele ili raspodjele ovako dobivenog naoružanja i vojne opreme.Prema zapovijedi III. ustaškog zdruga, zapovjednici bojni i sati trebali su „odmah" postupiti po sljedećem: „svoje bojne ćeobskrbiti iz plijena sa oružjem i opremom koja pripada po ustrojbeniku, a sve ostalo predati skladištu ovog sdruga. Nemože biti na prim, jedna bojna imade veći broj gunjeva nego što joj pripada, a isto je i sa ostalom opremom. Zadržati jednumalu pričuvu, a sve ostalo predati. Isto učiniti i sa streljivom i samovozima i ostalim motornim vozilima, te sam već gledetoga izdao ustmene naloge zapovjedniku samovoznog voda".386

Na raniji nedostatak adekvatne količine naoružanja, u vrijeme poslije talijanske kapitulacije, nadovezala se šarolikoststreljačkog naoružanja kod postrojbi UV-a. Tada se u postrojbama moglo naći oružje s raznih strana. Posebno je bilo teškostanje u pogledu naoružanja kod novopostrojenih zdrugova. Zapovijed X. zdruga od 31. srpnja 1944. nam to potvrđuje: „Zapaženo je da pojedine sati po bojnama imaju raznovrstno oružje što prilikom obuke, kao i popunom streljiva otežava rad.

Radi toga zapoviedam i stavljam u dužnost zapoviednicima jedinica da unificiraju oružje po satima a sada je to moguće, tetako bi se izbjegla eventualna poteškoća oko opskrbe streljivom".387 Još je teže bilo u sastavu VII. zdruga sredinom te godine: „Iz Zagreba dobiveno je samo stotinjak talijanskih pušaka i najviše 20 strojnica, i to još pred godinu dana. Od Niemacanije se gotovo ništa dobilo, premda su ove u Zagrebu uvjeravali kako će ih dolje u Dalmaciji kod Niemaca sve čekati. Drniškipoluzdrug imao je dva ili tri težka bacača, oko 5 lakih, 30-tak strojnica uglavnom talijanskih, a ostalo talijanske puške, Mauser, Manlicher, StEtien, te strojnice Zbrojovka, Breda, Šoša, Fiat, L.Mg 34 Šarac, itd... Pred kojih tri mjeseca, dodijeljeno jesdrugu oko 2.000 komada garnitura... te pored ostalog tvoriva i 60 komada samokresa Vis. Sve ovo je 'rekvirirano', jedandio za IX sdrug u Mostaru, a jedan dio za ‘istarsku legiju’ u Sušaku".388

385 B. Krizman,Ustaše i Treći Rajh, passim386 VA, fond NDH, k.H4i 50/13-1.387 VA, fond NDH, k.H4j, 41/27-1.388 HDA, 013.4.5. 53-54. Zdrug je imao i svoju „oružarnu", s jednim majstorom - oružarom.



- protivoklopnim topovima 37 m/m /kao pratećim/ ne gadjati na daljine veće od 1200 m, a gorskim topovima 65



m/m na daljine veće od 2000 m.- uporabu ručnih bombi vršiti samo na daljine bacanje pojedinog borca".

Posebno je bilo razrađeno gađanje i štednja kod topništva, čega uglavnom u tom trenutku nije bilo previše kod Vojnice.Upozoreno je „ne odgovarati na slaba izazivanja vatrom sa strane neprijatelja, jer se u tom slučaju ne samo streljivo uzaludno troši, već se neprijatelju jačom vatrom daju podaci o našem rasporedu. Imati pred očima, da na neprijatelja kudikamoviše djeluje mrtva tišina i neodgovaranje slabim vatrenim izazovima, negoli vatrena buka bez ikakvog posljedka". Tada jeizdana naredba o prikupljanju tuljaka (čahura], kao i uvođenju posebnih knjižica potrošaka streljiva, koju je trebala voditisvaka sat, bitnica i samostalni vod. Upozoreni su svi zapovjednici od sati do zdruga da će biti odgovorni za pridržavanje poizdanim smjernicama o štednji i evidenciji utroška streljiva.397

Tako od prosinca 1942. pa sve do kraja rata pratimo borbu zapovjednika i stožernih organa da uvedu mjere štednjestreljiva ili bombi u svojim postrojbama. Tako je zapovjedništvo III. zdruga naredilo striktnu štednju ručnih bombi 30. prosinca 1942.. „Njemačke ručne bombe sa držalicom" bile su pri kraju, a nabava je bila vrlo otežana i „za sada bez izgleda".398 Zapovjednik 33. pripremne bojne, natporučnik Grabovac prosinca 1942. nije izdao streljivo za svoju II. sat i upozorio je „dase sa streljivom štedi do kranjih granica mogućnosti i to tako da na svaka tri metka mora biti krv. Ako se bude ovako činilobiti će više uspjeha a mnogo manje utrošenog streljiva. Na svakih 10 metaka mora biti jedan mrtav".399

Sukladno nalogu zapovjedništva III. zbornog područja od 7. svibnja 1944. kojim se skreće pozornost na sakupljanje„praznih tuljaka (čahura) i o njihovoj velikoj vriednosti u vremenu kada nedostaje tvoriva za pravljenje novih", zapovjedništvo VI. zdruga dalo je nalog da „svi zapovjednici bojna i sati upozorit će i narediti uz potrebnu pouku svoju momčad dasvaku praznu čahuru, tuljak prikupe i predadu u skladište bojne ili sati jer je velika nestašica tvoriva od kojih se prave tulj-ci/čahure, a sve prikupljene i vraćene čahure/tuljci lako se ponovo pune". Trebalo je voditi evidenciju o izdavanju naboja iprijemu praznih tuljaka - čahura.400

Krajem listopada 1944. iz stožera Ustaške vojnice ponovno je stiglo upozorenje Ministarstva da se štedi streljivo i uspostavi kontrola nad njegovim korištenjem. Ukazano je da „nema velikih zaliha, a dobava iz Njemačke, jako otežana idugotrajna".401 Ministarstvo je krajem studenoga 1944. zaključilo da je „opće poznata oskudica na streljivu. Prilike zahtje-vaju najstrožiji nadzor nad streljivom. Ministarstvo oružanih snaga nema velike zalihe, a dobava iz Njemačke, koja jedino

397 VA, fond NDH, k,114b, 16/7-2; Isto, 114c, 40/7-1.398 VA,fondNDH,k.ll4i, 11/11-1.399 VA, fond NDH, k.H4c, 34/7-1.400 VA, fond NDH, k.H4a, 43/3-1.

401 VA, fond NDH, k.H4b, 12/8-1.18 3

dolazi u obzir, jako je otežana i dugotrajna". Naređena je stroga pažnja, isticana potreba za štednjom, pažljivo skladištenje i



ispitivanje okolnosti prekomjerne uporabe, sve u svemu strogo pridržavanje „štednje glede municije".402 U kasnijim bojnimrelacijama i izvješćima o borbama kod postrojbi UV-a uočava se i uobičajeni pregled i analiza utrošena streljiva.

Kako se rat bližio kraju, njemački su stožeri sve izričitije upozoravali hrvatske vojne organe na potrebu štednje streljiva.To se vidi iz više dopisa stožera njemačke vojske nadležne za pojedine dijelove hrvatskog ili jugoslavenskog ratišta tijekom1944. godine. Ova su upozorenja preko Ministarstva ORS-a i Stožera UV-a upućivana u postrojbe. Od njemačke 1. kozačkedivizije dobiven je 25. srpnja 1944. dopis: „Pošto na dosadašnjih transportnih putovima snabdevanje sa municijom zapostrojbe domobrana, Ustaša te za policijskih i samozaštitnih jedinica nije moguće, svako snabdijevanje sa municijombiti će preuzeto od Njemačkih naoružanih snaga. (Za podredjeno područje će ova divizija preuzeti ovaj zadatak)". Stoga jebilo potrebno dostaviti podatke o količini raspoloživa streljiva, njegovu stanju, kao i vrsti naoružanja za koje je potrebnonjemačko streljivo, odnosno „ručne praske" ili nagaznih mina, kako je to zahtijevao X. zdrug 12. kolovoza 1944. godine.403

Njemački opunomoćeni general u Hrvatskoj dostavio je 14. kolovoza 1944. hrvatskim vojnim vlastima dopis zapovjednika V. SS-ova brdskog korpusa u kome se vidi da se ne vodi računa o „obćem stanju streljiva kod hrvatskim jedinica". Svehrvatske snage, pa tako i UV, upozorene su na potrebu štednje streljiva. „Razmjerno velik potrošak streljiva kod hrvatskih

jedinica, nije u nikakovom razmjeru prema uzpjesima", oštro je konstatirao. Ovim je aktom precizirano da dodjela streljivahrvatskim jedinicama ide preko njemačkih divizija kojima su bile podčinjene. Upozorene su sve hrvatske jedinice da sepridržavaju navedenog i da vode „brigu o potrošnji streljiva".404 Na bazi dopisa stožera njemačke II. oklopne armije (Pz.A0K.2), Stožer UV-a upozorio je 25. kolovoza 1944. svoje snage oko potražnje pješačkog streljiva, pretjeranih zahtjeva koji

su stizali s terena, o povratku određenog postotka sirovina od ispaljenih čahura, vođenju nadzora nad ispaljenim streljivom i tako dalje.405

Sličan trend njemačkog kontroliranja uporabe streljiva kod postrojbi UV-a primjetan je i u 1945. godini. Tako su ustaškepostrojbe koje je opskrbljivala njemačka 392. legionarska divizije 4. siječnja 1945. dobile redovna upozorenja o potrebištednje streljiva. Prema naredbi ove njemačke postrojbe, pridodana VI. ustaška bojna u Brinju trebalo je slati izvješća svakoga 4., 9., 14., 24. i 29. u mjesecu o stanju streljiva i naoružanja, a također i poslije borbi o njihovu utrošku. „Streljivo će sedobiti ako se dostave tj. povrate prazne čahure. Satnije se moraju potruditi da u što većem broju saberu pomenute čahure.

402 VA, fond NDH, k.l 14c, 32/10-1.403 VA, fond NDH, k.l 14j, 44/27-1.404 VA, fond NDH, k.H4i, 11/17-1.

405 VA, fond NDH, k.l 14b, 9/6-118 4



„Hrvatska država nastala je u teškim vremenima. Hrvatska vojska nije imala sreću, da se može u miru opskrbiti jakimpričuvama opreme i drugog za rat potrebnog tvoriva. Stoga mi često osjetimo, da nam što-šta manjka, stoga često s tugom



p p g g p g g j j g gmoramo ustanoviti, da naši vojničari nemaju možda i najpotrebnije za uspješno ratovanje... Sveta je dužnost svakog za-poviednika voditi najveću brigu oko štednje i čuvanja opreme. Neka svaki častnik svakodnevno nadzire opremu i oružjesvojih vojničara i upućuje ih na najveću štedljivost. Svaki komadić opreme u jedinici neka bude predmet, neprestane brigezapoviednika. Svaki odjevni predmet mora služiti dulje nego je to predvidjeno. Posvetiti najveću brigu popravci obuće iodjeće i ustrojavanju radionica. Kažnjavati svako lakomisleno upropaštavanje odjevnih predmeta...", konstatirano je početkom srpnja 1944. godine.412

Kao što smo vidjeli, uglavnom tijekom rata, Domobranstvo je vršilo opskrbljivanje i naoružavanje postrojbi UV-a, upočetku iz svojih zagrebačkih skladišta.413 Početkom 1943., poslije operativnog podređivanja snaga Ustaške vojnice domobranskim zapovjedništvima, glavar opskrbnog odjela Glavnog stožera UV-a žalio se da su Vojnici oduzeti financijskiposlovi. Istodobno Ministarstvo oružanih snaga nije dobilo nalog za opskrbu, što je za nekoliko mjeseci dovelo do zastojau opskrbi Vojnice.414 U materijalnom smislu sva preuzimanja opreme vršila su se (1944.) iz skladišta UV-a u Zagrebu, aprema dostavljenim nalozima. Iz pojedinog zdruga dolazio bi pročelnik opskrbnog odjela s pratnjom za podignuće opreme, vojničarima koji bi pratili natrag opremu do jedinice415 Pojedini organi u Stožerima isticali su i pretjerano ili nerealnopotraživanje ili potražnju iz ustaških postrojbi po pitanjima opskrbe. „Postrojbe ustaške vojnice prilikom zahtjevanja izdatka maziva i ostalog tvoriva za održavanje oružja, konstantno i uviek stavljaju samo zaokružene i veoma velike količinemaziva, ne naznačujući za koje i kakvo oružje se odnostno tvorivo, traži i bez obzira koliko stvarno tog tvoriva po križaljcipripada". Ustaške postrojbe upućene su da traže mazivo i drugo, prema odrednicama objavljenima u „Vjestinku naredaba"

Ministarstva domobranstva iz 1941., a za potrebe Domobranstva „koje u svemu vriede i za ustaške postrojbe".416

U dopisu Stožera Ustaške vojnice/Minorsa 21. ožujka 1945. konstatirano je: „pošto u zadnje vrijeme pridolazi sve viševozila, oružja, odjeće i opreme za potrebe Ustaške vojnice, to se za podizanje toga daju slijedeće upute: 1. Stožer UV preuzima vozila, oružje, odjeće i opreme za potrebe UV te odmah sprema u svojim skladištima, 2. Stožer UV poziva odmahzapovjedničtvo, za koje je od pridošlog namienjeno, najkraćim putem, da pošalju svoje osoblje za preuzimanje...". Ovim seizdaje oprema i naoružanje prema njihovim iskazima stališa i pregledima i onda se uz izradu zahtjevnica izdaje oprema.

412 VA, fond NDH, k.H4a, 1/6-1413 Ušavši u sastav Utinjskog zdruga, II. lička bojna je od 19. ožujka 1942. angažirana u borbi. Tog je dana iz Zagreba primila 30ručnih strojnih pušaka. VA fond NDH, k.H4b, 38/7-1.414 D. Marijan,n.dj.. 77.415 VAfondNDH, k.H4a, 43/3-1.416 VAfondNDH, k.H4b, 33/9-1

18 6

Ovakvom odlukom Stožer UV-a štitio je probitke države, a također u probitke podčinjenih postrojbi, zalažući se za stvarnu



i najpravedniju raspodjelu.417

Međutim, na terenu je bilo vrlo teško utvrditi pravo stanje raspoloživa naoružanja. Tako je Stožer UV-a 13. siječnja1945. ukazao da se ponavljaju razlike u iskazivanju ljudstva, oružja, samovoza i drugoga. U dva iskaza spominje se različitbroj naoružanja, ne evidentira se zaplijenjeno oružje, kola, samovozi, konji i tako dalje. Zapovjeđeno je da se sva imovinau iskazima najvjernije iskaže, „jer je to obzirom na zahtjev vrhovnog zapovjednika, najverniji barometar za možebitno opskrbljivanje na temelju ustaškog ravnopravnog udijeljivanja".418

Navodimo sljedeće preglede ljudstva i naoružanja radi ilustracije raspoloživa naoružanja u pojedinim zdrugovima UV-apo godinama.

Tako je V. zdrug na dan 22. studenoga 1942. imao: 3.529 ustaša, s 3.098 pušaka raznih kalibara, 136 strojopušaka, osamstrojnica, sedam minobacača i dva gorska topa.419

Sarajevski I. zdrug imao je u lipnju 1944. 3.365 pripadnika. U njegovu naoružanju bilo je 102 strojopuške, 16 strojnica,osam minobacača od 46 mm, jedan od 81 mm i tri laka tenka.420 U siječnju 1945. isti je zdrug imao 5.751 pripadnika s 201strojopuškom, 17 strojnica, 14 minobacača 45 - 46 mm, osam minobacača od 81 mm, dva topa, jedan protuoklopni top itri laka tenka.421

Osmi zdrug imao je u siječnju 1945. 2.728 ljudi. U njegovu naoružanju bilo je 2.193 puške raznih tipova i kalibara, 40strojosamokresa, 80 samokresa, 81 strojopuška, 39 strojnica, sedam minobacača 46 mm, četiri minobacača 50 mm, devetminobacača 80 mm, dva topa 37 mm i tri topa 76,2 milimetara.422

Kod XVIII. zdruga na dan 1. ožujka 1945. stanje je bilo sljedeće: pušaka 2.205/7,9 mm, 1.086/6,5mm i 172 ostalih;strojopušaka:423 85/7,9 mm i 32/6,5 mm, strojnica: 6/7,9 mm, 34/8 mm, bacača: 10/45 - 46 mm, 7/80 - 81 mm, samokresa: 26 i strojosamokresa 128.424 Za ovaj zdrug imamo i podatke o stanju streljiva na dan 5. ožujka 1945.: za samokres

417 VA, fond NDH, k.H4j, 6/23-1.418 VA, fond NDH, k.H4j, 1/23-1.419 D. Marijann.dj., 79. Međutim, svibnja 1943. isti je zdrug imao daleko manje i ljudstva i opreme. Sa svega tri bojne, bilo je na raspolaganju:dva topa 75 mm i samo jedan minobacač. Tražena je dodjela još pet minobacača tako da bi na svaku od bojni bilo po dva. Samo polovina odpredviđenog automatskog naoružanja bila je u naoružanju zdruga.Zbornik, svezak IV., knj. 13., 815.-820.420 Zbornik, svezak IV., knj. 29., 697.-703421 Zbornik, svezak IV., knj. 33., 844-851422 D. Marijan,n.dj., 79.423 Zanimljivo je da je zdrug uputio 11 komada talijanskih strojopušaka Breda originalnoga talijanskog kalibra 6,5 mm na preradu u Senj nakalibar 7,9 milimetara.

424 VA, fond NDH, k.H4j, 2/21-10.18 7

90, streljivo 7,9 mm 51.210, 6,5 mm 20.176, 8 mm 400 (samo kod stožerne sati), strojnice 8.622, signalnih metaka 45 ib čk lji d 45 160 i d 81 99 k d425



bacačkog streljiva: od 45 mm 160 i od 81 mm 99 komada.425

Sredinom travnja 1945. III. ustaški zdrug (13. hrvatske divizije) imao je 5.566 pripadnika. U naoružanju je bilo 4.164pušaka, 71 strojosamokres, 182 strojopuške, 58 strojnica, 34 minobacača, osam topova, četiri bojna vozila, 12 teretnih išest osobnih vozila. U istom trenutku XVII. zdrug (ista 13. divizija) imao je 1.645 pripadnika. Od naoružanja 1.333 pušaka,64 strojosamorkesa, 48 samokresa, 68 strojopušaka, 17 strojnica, 16 minobacača, dva topa, tri bojna vozila, jedno osobnoi dva teretna vozila.

Brojna stanja i naoružanje u sastavu ustaških bojni mogu se sagledati na sljedećim primjerima, koje smo naveli kronološkim redoslijedom:

- X. bojna u 1942. imala je: 367 pušaka, 27 strojopuške i jednu strojnicu426

- XXVII. bojna u travnju 1944., prema sačuvanim podacima, imala je sljedeće količine naoružanja:427

Satnija Lokacija Časnika DočasnikaVojničara Puške Strojopuške Bacači

stožerna Sinj 4+23+124 202 3 2 bacača 44 mm

1. sat Han 2+14+71 85 pušaka 8 1 bacač 44 mm1 bacač 66 mm

2. satKiis-Grlo

Dicmo

1+14+122

3+40

125

4319 2 bacača 44 mm

i 1 46 mm

3. sat Hrvače 1+16+150 174 18 3 bacača 44 mmi 2 bacača 66 mm

4. sat Hrvače 1+8+115 123

- I. bojna IV. zdruga na dan 23. veljače 1945. imala je pušaka: 424 od 7,9 mm, 13 od 6,5 mm, strojopušaka 24 od 7,9mm i deset od 6,5 mm, zatim jedan bacač od 81 mm, samokresa devet i strojosamokresa 41.428

425 VA, fond NDH, k.H4j, 28/21-1.426 VA, fond NDH, k.H4i, 2/2-1.427 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.36

428 VA, fond NDH, k.l 14b, 44/5-2.18 8

- V. bojna XVIII. zdruga na dan 1. ožujka 1945. bilo je: pušaka 323/7,9 mm, 89/6,5 mm, 13/8 mm Manliher, strojopuš k 7/7 9 10/6 5 t j i j d d 7 9 j d d 8 Fij t d d 8 B t ti b č j



šaka: 7/7,9 mm, 10/6,5 mm, strojnica: jedna od 7,9 mm, jedna od 8 mm Fijat, dva od 8 mm Bereta, zatim bacača: jedan od 45 mm i jedan od 81 mm, samokresa jedan od 7,65 mm i šest od 9 milimetara te 19 strojničkih samokresa.429

Kao poseban dio Ustaške vojnice bile su postrojbe Željezničke vojnice. Njihovo brojno stanje i raspoloživo naoružanje vidise na primjeru na dan 24. - 25. srpnja 1942.:430

Puške 8 mm Strojnice razne Samokresi 9 mm

1. bojna Zagreb 1. sat 295 14 26

2. sat 312

3. sat 7 14

4. sat 15 20

6. sat 307 5

II. bojna Sarajevo 1. sat 450 18

1.386 51 47

Iako nije bio dio Ustaške vojnice, Pučko-ustaški zbor generala Metzegra bio je slikovit primjer nedostatka oružja krajem1944. godine. Tako je Pučko-ustaška pukovnijaVuka imala (26. studenoga 1944.) 1.297 ljudi, ali svega 26 pušaka M.95Manlicher (s 1.309 naboja), dvije strojnice Schwarzlose (6.100 naboja) i jednu strojnicu Breda (2.200 naboja). Nešto kasnije (tijekom zime 1944./1945.) naoružanje se pojačalo. Tako 4. bojna ove pukovnije ima 712 pušaka, devet „pikavaca",18 puškomitraljeza, četiri teška mitraljeza, jedan bacač i jednu protuoklopnu pušku. Popis otkriva da je u naoružanju biloi šest „brzometnih ruskih pušaka".431

429 VA, fond NDH, k.H4b, 26/6-1.430 VA, fond NDH, k.H4c, 49/3-1.

431 VA, fond NDH, k.H4b, 2/5-1.18 9

Sve ove statistike pokazuju šarolikost naoružanja postrojbi UV-a: različite tipove, oscilacije u brojnom stanju i raspoloži ž j t k đ i kl d i đ b j t j i t lj čk ž j d t ž ili t k t ć



živu naoružanju, a također i nesklad između brojnog stanja i streljačkog naoružanja u odnosu na teže ili takozvano pratećenaoružanje. Ovo pokazuje također da formacijski okviri, planirani ustroj, odnosno brojna stanja potrebnog naoružanjabojni - zdrugova UV-a nisu niti postojali niti su poštovani. Konačno, usporedivo s ostalim vojskama na bojištu, snage UV-atijekom većeg dijela postojanja bile su prilično slabo, pa čak i neadekvatno, naoružane.

TIPOLOGIJA STRELJAČKOG NAORUŽANJA

Ustaška vojnica u svom je naoružanju imala prilično širok dijapazon streljačkog naoružanja, koji se širio kako se rat bližiokraju. Tipološki riječ je o naoružanju koje je naslijeđeno 1941. od prijašnje Jugoslavenske vojske, na koje su se nadovezalitopovi dobiveni od ratnih saveznika, Njemačke i Italije, kao i tipovi nabavljeni komercijalnim putem. Kasnije, tijekom postojanja Ustaške vojnice, u naoružanje ulaze i tipovi savezničkog streljačkog oružja zaplijenjeni od partizana.

Časnici, dočasnici a i dio vojničara nosili su širok dijapazon pištolja, (vrlo rijetko i revolvera). Oni su imali statusnu pai simboličnu vrijednost kao i bodeži.432 To su prije svega tipovi koji su ostali poslije kapitulacije Jugoslavenske vojske iznjenog naoružanja: tip VTZ 1933 kalibra 7,65 mm, „vojnodržavni" Browning m.10/22 kalibra 9 mm, zatim tipovi zaostali

još iz austrougarskog inventara (Rast und Gasser M.1898 kalibra 8 mm, Steyr M.1907 kalibra 8 mm, Steyr M.1912 kalibra9 mm, Frommer-Stop M. 1912, kalibra 7.65 ili 9 mm), zatim talijanski tipovi Beretta M.34 kalibra 9 mm (ovaj tip nosili su ipripadnici ustaškog odjela koji je stigao u Hrvatsku travnja 1941.), M.35 kalibra 7,65 mm ili Bodeo M.89 kalibra 10,35 mm,kao i njemački tipovi: Luger Parabellum M.1908 kalibra 9 mm, Walther P-38 kalibra 9 mm, Walther PP i PPK oba kalibra7,65 milimetara. Bilo je tipova pištolja dobivenih iz njemačkog plijena, kao što su poljski Vis-35 kalibra 9 mm, čehoslovačkitip M.39 kalibra 9 mm ili C.Z. M.24 kalibara 7,65 mm, francuski M.1892 kalibra 8 mm ili sovjetski Mossin-Nagant M.1898kalibra 7,65 milimetara. U Španjolskoj su kupljeni pištolji tipa Unceta Astra 300 kalibra 9 mm. Naravno u uporabi je bio i jedan dio tipova iz civilne uporabe ili primjeraka rekviriranih ili zaplijenjenih na terenu. Ova količina tipova dodatno uslo-žnjava mogućnost identifikacije i popis svih tipova pištolja u naoružanju Ustaške vojnice.433

432 Prema okružnici Minorsa od 22. veljače 1944.: „odredjeno je da pripadnici oružanih snaga nose samokrese na pripasniku s lieve prednjestrane tiela". VA, fond NDH, k.H4a, 22/3-1.

433 T. Aralica,n.dj., 155.

Osnovno naoružanje vojničara bile su puške, kojih je također bilo više tipova, ali je tu ipak lakše omeđiti tipologiju. Najviše je bilo pušaka sistema Mauser kalibra 7 9 mm jugoslavenske oznake M 24 (označen u NDH kao 0 24) ili Steyr kalibra



više je bilo pušaka sistema Mauser kalibra 7,9 mm, jugoslavenske oznake M.24 (označen u NDH kao 0.24) ili Steyr kalibra8 mm (Manlicher) M.1895. Ovi tipovi naslijeđeni su od Jugoslavenske vojske i dominantni su i u Domobranstvu. Nijemci suisporučili za potrebe Ustaške vojnice i znatan broj originalnih njemačkih pušaka Mauzer 98k, kalibra 7,9 mm u inačicamaiz razdoblja kasne ratne proizvodnje, pojednostavljenih dijelova i s upotrijebljenim ratnim tvorivima. Dio pušaka tog tipa

stigao je njemačkim posredovanjem izravno iz tvornice ili skladišta u Kragujevcu.434

Poslije kapitulacije Italije u naoružanjeulaze i talijanske puške tipa Manlicher-Carcano M-91 kalibra 6,5 mm („Ali te puške nitko nije volio, pa su njima naoružavane samo pozadinske postrojbe"435). Mora se spomenuti da je ljudstvo koje je stiglo iz emigracije travnja 1941. bilo naoružano upravo talijanskim karabinima Manlicher-Carcano M.91 kalibra 6,5 milimetara.436

Kako Jugoslavenska vojska nije koristila automate (u NDHstrojosamokrese), nije bilo tipova koji bi mogli biti naslijeđenii potom korišteni. Tako se Vojnica opskrbljivala od Nijemaca njihovim tipovima kakav je MP-41 (odnosno Obr.Sch.41) kalibra 9 mm, poznati kao „šmajser", ali u verziji s kundakom, ili austrijskim policijskim tipom Steyr Solothurn SL-100 ili MP-34 kalibra 9 milimetara. Ovi automati bili su veoma popularni u ustaškim redovima, posebno kod zapovjedničkog kadra,i također su bili neka vrsta statusa ili povlastice. U redovima Vojnice poznati su i kao „Askerica". 0 nabavi ovih automatapostoji verzija da ih je Dido Kvaternik ilegalno nabavio u Reichu (odnosno u Austriji) mimo njemačkih vlasti. Nabavljenih1.000 primjeraka podijeljeno je na sljedeći način: 600 komada dano je PTB-u, 300 za Francetićevu postrojbu i 100 zaUNS.437 Poslije talijanske kapitulacije u postrojbama se pojavljuju i talijanski automati Beretta tipa M.1918-30, M-1938A teM-38/42, svi kalibra devet milimetara. Pred sam kraj rata stiglo je i nešto finskih automata tipa Suomi 1931 kalibra devetmilimetara. Konačno, moguće da je na različite načine u postrojbe Vojnice došlo i nešto najsuvremenijih njemačkih automatskih jurišnih pušaka Stg.44, ali na samom kraju rata.438

Kao i u slučaju pušaka u redovima Vojnice i Domobranstva koristile su se dominantno strojopuške (puškostrojnice) iznasljeđa Jugoslavenske vojske, prije svega to je bio tip Zbrojovka M.26 kalibra 7,9 mm, ali i drugi stariji tipovi, kao Mie 1915Chauchat („Šoša") u inačicama kakve su korištene i kod Jugoslavenske vojske. Od njemačke vojske dobivene su strojopuške tipa MG-34 kalibra 7,9 milimetara. Ovaj je tip dobiven vjerojatno nešto kasnije 1942./1943., a moguće da su određenekoličine dobivene 1944., kada su Nijemci počeli širiti opremanje snaga UV-a. Ovih strojopušaka ima u naoružanju PTS-au većem broju, kako pokazuju pojedini dokumenti ili fotografije. Poslije kapitulacije Italije ulaze u naoružanje i talijanski

434 T. Aralica,n.dj., 141.-142.435 T. Aralica,n.dj., 141.436 T. Aralica,n.dj., 144.437 T. Aralica,n.dj., 161.438 T. Aralica,n.dj., 155; Dinko Šakić navodi da je Askerica, ili lagana strojopuška MP proizvedena u malim količinama u radionicama Ustaškeobrane u Jasenovcu. Napravljena po uzoru na finske strojopuške, imala je okruglo skladište ili bubanj sa 72 naboja. D. Šakić,n.dj., 40.

19 1

tipovi Breda modello 30, kalibara 6,5 milimetara. Kao i kod drugih tipova oružja u sastavu UV-a, i ovdje je bilo nestandardnih tipova. Fotografija snimljena tijekom djelovanja Crne legije 1942. pokazuje i uporabu prilično rijetkih tipova, kao što



su talijanski S.l.A. kalibra 6,5 mm ili njemački Knorr Bremse MG-35/36 kalibra 7,92 milimetara.439 Zanimljiv je opis časnikaUstaške obrane Ilije Barbarica koji je pratio generala Luburića 1945., gdje on opisuje kako su on i njegovi suborci „posudili"iz jednoga njemačkog transporta u Okučanima osam komada novih strojopušaka tipa MG-42 kalibra 7,9 mm i četiri sanduka streljiva. Kako se vidi iz tog opisa ovo oružje bilo je potpuna novina za pripadnike Ustaške obrane.440

Što se tiče strojnica, korišteni su dominantno tipovi preuzeti iz plijena Jugoslavenske vojske kao što su: SchwarzloseM.07/12 kalibra 7,9 mm [0.7-12] poznat samo kao „Švarcloze" korišten u inačicama kakve su bile u uporabi u Jugoslavenskoj vojsci. Poslije kapitulacije Italije u naoružanje ulaze i talijanske strojnice tipa Fiat-Revelli M-1914-1935, kalibra 8 mm,poznate kao ,„Fijat", ili Breda M.37, kalibra 8 mm, poznate samo kao „Breda". Iz njemačkog plijena bile su francuske strojnice Hotchkiss M-1914 od 8 milimetara. Početkom 1945. utvrđen je nedostatak streljiva za talijanske strojnice (ali i drugonaoružanje] od osam milimetara. Po zapovijedi Minorsa od 12. siječnja 1945. sve jedinice UV-a trebale su dostaviti stanjetalijanskih strojnica osam milimetara na raspolaganje bilo u jedinicama, bilo u skladištima. „A Njemci će nam ove strojnicezamjeniti za onakove 7/9mm".441

Pripadnici Ustaške vojnice kao specifičan simbol nosili su i bodeže. Oni su bili raznovrsni po tipu, od onih formacijskihuglavnom prepravljenih jugoslavenskih i onih koje su ustaše povratnici donijeli travnja 1941., preko lokalnih inačica kakva je jedna nalik na domobranski M-41 s oznakama UV-a, sve do bodeža domaće izrade kakvima je osobito obilovala uporabau Bosni ili Hercegovini. Naravno, u istu svrhu nosili su se i bajuneti.442

439 T. Aralica,n.dj., 162., fotografija br. 141.440 D. Šakić,n.dj., 128.-129.441 VA, fond NDH, k.H4j, 7/23-1.114j, 20/21-1. Tako je, naprimjer, II. bojna XVIII. zdruga na dan 6. ožujka 1945. imala u svoje četiri sati ukupno12 strojnica: 10 „talijanskih" od 8 mm i još dvije „Fijat" 8 mm. VA, fond NDH, k. 114j, 20/21-1.442 T. Aralica,n.dj., 153.

19 2



vrijeme vodili razgovori o njihovoj opskrbi i popravku. Kod Poglavnikova tjelesnog zdruga i dalje je zadržan Oklopni sklop.Na dan 1. listopada 1944. oklopni sklop PTS-a u Varaždinu ima četiri tankete, kao i 11 tenkova od 7,5 tona.



p p p

Oklopni sklop sudjeluje u borbama na području Koprivnice i Varaždina. Krajem kolovoza 1944. pojavljuje se i 3. četa uMarkuševcu sli tanketa L-3/35. U rujnu se u ovoj zoni nalaze Oklopni sklop s dvije čete u Varaždinu i Brzi sklop s jednomčetom tanketa u Sv. Ivanu Zelini. Obje jedinice sudjeluju u borbama oko Koprivinice 7. - 13. listopada gdje su izgubili šest

tenkova iz čete Brzog sklopa. Potom je ta četa povučena na oporavak i popunu u Zagreb, ali su na istim lokacijama kasnijedvije tenkovske čete s po deset tenkova kod Oklopnog sklopa i jedna s 15 tenkova kod Brzog sklopa. Prema jednom partizanskom obavještajnom izvješću iz Zagreba u ovom razdoblju nalazilo se stalno oko deset tenkova, nekoliko oklopnihautomobila i nekoliko specijalnih oklopnih automobila u dvorištu između JAZU-a i Gimnazije u Križanićevoj ulici. Za „specijalne" oklopne automobile navedeno je da se mogu pokretati „unapred-unatrag sa oklopnom kupolom". Bilo je navodnosedam do deset takvih vozila koja su tu smještena stalno „od proljetos".

Prema njemačkim podacima od 1. prosinca 1944. Oružane snage NDH imaju 85 oklopnih vozila na raspolaganju, od čak224 (!) predviđenih po formaciji. Kod PTD-a bilo je 35, kod ostalih ustaških jedinica daljnjih 26, a ostalih 24 bilo je u Domobranstvu. Hrvatsko Ministarstvo oružanih snaga 8. prosinca zatražilo je od njemačkih vojnih vlasti da se za novoustrojenedivizije i druge jedinice isporuči veća količina naoružanja i opreme, među kojima i 600 kamiona i 50 tenkova. Nijemci sudali načelno obećanje, ali zbog tadašnjih ratnih prilika bilo je to teško ostvarivo. Krajem 1944. godine jedna skupina tenkista Ustaške vojnice bila je u njemačkoj na preobući za tip Panzer IV. Na sačuvanim fotografijama iz Bundesarhiva vide sefragmenti iz te obuke na tenkovima Pz IV Ausf.G, ali nismo naišli dosada na potvrdu o njihovoj isporuci Hrvatskoj. Moguće

je da je u ratnim okolnostima nekoliko takvih tenkova došlo u ruke hrvatskih snaga. Jedan od ustaških vojnih rukovoditeljaDinko Šakić ostavio je 1997. godine zanimljivo sjećanje o tome kako su hrvatske (ustaške) snage u ovom razdoblju došledo dva veća njemačka tenka.448

Prema fragmentarnoj građi imamo samo obrise uporabe oklopnih sredstava Ustaške vojnice u 1945. godini. Kod Po-glavnikove tjelesne divizije (PTD) nalazi se Oklopni sklop u Varaždinu sli tenkova tipa L-6. Četiri samohotke Semoventeod 47 mm na šasiji istog tenka bile su kod topničkog puka PTD-a. U okviru Poglavnikova tjelesnog zbora ustrojava se Brzi

448 „Jednom zgodom, pred konac 1944. godine, naši momci u Novskoj 'zabunom' su odkopčali dva vagona na kojima su bili dva velika njemačkatenka 'Tigar', jer su mislili da se radi o pošiljci iz Sarajeva, odakle su bila upućena dva tenka na popravak u našim radionicama u Jasenovcu. 'Zabuna'se je odkrila ujutro kad su se njemački tenkisti, koji su tenkovima spavali probudili i nisu znali gdje se nalaze ni kako su tu dospjeli. Morali smoodmah obavijestiti njemačkog generala u Zagrebu, koji je bio naš prijatelj o zabuni i kao dokaz odnijeli smo mu radiogram koji smo primili izSarajeva da su nam uputili tenkove u Novsku da ih preuzmemo. To je ustvari bilo točno, nu našim momcima su se više sviđali oni veći, Tigrovi.Sa sto kila svinjske masti i nekoliko pršuta uvjerili smo prijatelja generala da se je zaista radilo o zabuni i u znak dobrog prijateljstva ostavionam ih je. Njemački tenkisti su uputili naše ljude u sve tehničke detalje kako se upravlja tenkovima pa su i oni s lijepim darovima otišli u Zagreb.Na povlačenju naše vojske na 9. svibnja 1945.g. u Zidanom Mostu naredio je general Luburić da se tenkovi unište jer nije bilo moguće s njimanapredovati na zakrčenoj cesti." D.Šakić,n.dj.

19 5



skih topova M.28.449 Sva tri voda po zdrugovima trebala su poslužiti kao osnova za daljnje postrojavanje do jačine predviđene ustrojbenim pregledom za stajaće zdrugove.450



Tako su po njihovu ustroju 1942. ili kasnije tijekom 1943. pet postojećih ustaških zdrugova imali svoje topničke postrojbe [vod, bitnica].451 Potom se u jesen 1943. ustrojava i topnička bitnica kod VI. zdruga, koji je tada potom ustrojen. Kakosnage UV-a nisu imale dovoljno topništva u svom sastavu tijekom 1942. - 1943. i dalje su im dodjeljivani pojedini manji

sastavi ili čak oružja na upotrebu. Tako je III. zdrugu, čije su jedinice vodile borbe u širem rajonu Karlovca (Belaj, Cerovac)sredinom siječnja 1943., dodijeljena jedna haubica iz 1. domobranske bitnice.452

Topnički sklop PTS-a razvijan je kao i druge postrojbe ovog zdruga daleko dinamičnije i mimo ostalih topničkih postrojbi UV-a. Prema podacima iz 1944. ovaj Topnički sklop ima četiri bitnice tada locirane u Humu, Zlatar Bistrici i Konjščini. Jedna od njih ima topove 75 mm (tipa Obr.28), a druga topove od 150 mm (T. Aralica pretpostavlja da je riječ o tipu Sche-nider Obr.17, Škoda M.28 150 mm, zaplijenjenom od JV-a, ili neki od njemačkih tipova).453

Ustaška obrana imala je također krajem 1944. i dalje svoj Topnički sklop. Ova je postrojba imala četiri topovske, jednugorsku i jednu protuzračnu bitnicu.

Daleko više nego topništva bilo je oružja za podršku pješadijskih jedinica UV-a. To su bili bacači manjih i srednjih kalibara, kao i pojedini primjerci topova manjeg kalibra. Kao i kod topova većeg kalibra, često su ovakva sredstva bila dodjeljivana iz domobranskih postrojbi, sve dok se nisu stekli uvjeti za njihovo šire uvođenje u postrojbe.

Bacači korišteni u postrojbama UV-a za vatrenu podršku bili su laki, kalibra 45 - 46 mm (od kojih je 45 mm talijanski),

ili teški, kalibra 80 - 81 mm, među kojima i M.31 Stockes Brandt 81 mm, ranije u naoružanju JV-a.454

U više slučajeva tijekom ranije faze djelovanja UV-a, bacači su bili posuđivani od Domobranstva. Tijekom operacija 1942. kod pojedinih (tzv.ličkih) bojni uočavamo pojedine primjerke bacača, odnosno protutenkovskih ili brdskih topova. Još u početnim fazamaoperacije 1942. zapovjednik I. ličke bojne molio je za dodjelu bacača kalibra 80 - 81 mm ili nekoliko manjeg kalibra (37- 45 mm) od II. domobranske divizije, jer je ustanovljeno da partizani imaju strojopuške, teške strojnice i minobacače usvom naoružanju.455 Radi ojačanja ove bojne upućeno je 17 domobrana s naoružanjem iz 4. strojničke sati bihaćke II. lo

449 VA, fond NDH, k.H4j,56/24-2.450 VA, fond NDH, k,114c 9/6-1451 Zanimljivo je da su jedrenjakom Arduino u Karlobag 5. srpnja 1943. za potrebe IV. zdruga u Gospiću upućena dva gorska topa 75 mm 0.15,kao i potrebne količine streljiva, maziva i drugog za njihovu uporabu. VA, fond NDH, k,114i, 8/16-1.452 VA, fond NDH, k.H4i, 10/12-1.453 T. Aralica,n.dj., 75.-76.454 VA, fond NDH, k.H4b, 11/5-1; Isto 44, /5-2, Isto 26/6-1; Isto 40, 41/6-1; Isto, 114i, 56/13-1; Isto, 114i, 8/16-1.455 VAfondNDH, k.H3k, 5/14-1.

19 7

vačke bojne.456 Tijekom izvođenja operacija u proljeće 1942. Utinjskom zdrugu isporučeno je iz Glavnog oružnog skladištaDomobranstva 300 komada „bombi za minobacače 80 m/m Obr.36". Njih je primila Strojnička sat Ličkog zdruga koja je u



svom sastavu imala te bacače.457 Kod Utinjskog zdruga bilo je kod 1. ličke bojne dva protuoklopna topa i jedan brdski top,a kod II. ustaške bojne jedan brdski top.458

U sastavu postrojbi UV-a uočavamo i gorske (brdske) topove, kao i protuoklopne topove M.39, Škoda, kalibra 37 mili

metara. Nakon talijanske kapitulacije u rujnu 1943. u postrojbama UV-a pojavljuje se i talijansko prateće naoružanje: kaošto su bili minobacači Brixia mod. 35 od 45 mm ili mod. 35 od 81 mm, odnosno prateći topovi mod. 17 od 65 mm i protutenkovski topovi M.35 od 47 milimetara. Dio je potjecao od razoružanih talijanskih postrojbi, a dio je vjerojatno primljenod Nijemaca nešto kasnije.459 U 1944. i pukovnije PTS-a imaju svoje prateće topničke satnije naoružane topovima Obr. 28kalibra 75 milimetara. Tako 1. pukovnija srpnja te godine ima u svome sastavu 14. topničku sat, analogno ustroju njemačkepješačke pukovnije.

Na temelju zapovijedi Stožera UV-a (od 28. studenoga 1944. i 27. veljače 1945.) „Prateća sat bojne, predstavljala jevatrenu moć u ruci zapovjednika, koji ju izkorišćava, za pojačanje vatrene moći streljačkih sati u borbi. Zapoviednik bojnemože njezino naoružanje u toku borbe dodieliti privremeno i streljačkim satima. Ne može biti da pojedine streljačke satiimadu u svom matičnom sastavu topove i bacače (predviđeno je da se ojačava iz prateće sati). Težiti da se prateća sat kodsvake bojne postroji po sliedećem sasatvu Zapovedni skup, dojavni skup, pješački topovski vod, prva popuna za topove,protuoklopni vod, strojopuščani roj, bacački vod, bojni povoz, opskrbni povoz, prtljažni povoz. Postrojavanje ove sati vršitipostupno, jer naoružanja i izobraženog osoblja nema na raspolaganju u tolikom broju, da bi se odmah postrojila sa svima

pripadajućima djelovima, a niti se naoružanje za sada može dodieliti. Zdrugovi već raspolažu sa topovima 6.5 cm i protu-oklopnim topovima, te se uz njih već nalazi izobraženo osoblje, ali je isto udieljeno u streljačkim satima i bitnicama što jenepravilno.

Od sadanjih raspoloživih topova i protuoklopnih topova treba postrojiti pješački topovski i protuoklopni vod u pratećojsati bojne, kod koje su sada na raspolaganju. U koliko prateća sat nije postrojena, postupiti odmah njezinom postrojavanju.Za postrojavanje bacačkog voda koristiti višak bacača po streljačkim satima. Za ostale dielove sata stvoriti jezgru oduzimanjem manjeg diela naoružanja i tvoriva od streljačkih i stožernih sati radi daljeg postupnog postrojavanja, kad se ukaže

456 VA, fond NDH, k,113k, 7/14-1.457 VA, fond NDH, k.H3k, 21/20-3.458 VA, fond NDH, k.H3k, 2/21-1. Prva oružnička bojna imala je brdski top M.06 od 65 mm. Zdrugu su bile pridodane i dvije haubice od 100 mm,kao i bojno vozilo iz sastava PTS-a i Domobranstva.459 T. Aralica,n.dj., 77.-78.

19 8

mogućnost dodiele naoružanja i izobraženog ljudstva... Težiti, da se sve raspoloživo naoružanje, koje pripada pratećoj sati,a sada se nalazi u streljačkim i stožernim satima, ravnomjerno podieli, tako, da se može kod svake bojne postrojit prateća



sat i nepotpunog sastava".460

Stanje po pitanju topništva donekle se poboljšava spajanjem postrojbi Ustaške vojnice i Domobranstva u Hrvatskeoružane snage. Ovim objedinjavanjem koncentrira se postojeće topništvo u jedinstvenu cjelinu na razini divizija. Tako je

po ovom ustroju, naprimjer, V. divizija (nastala iz V. ustaškog zdruga] razvila V. topnički sklop s četirima bitnicama. Premapopisu od 21. veljače 1945. ovaj sklop ima jednu bitnicu gorskih topova, drugu s haubicama 100 mm, dok treću i četvrtučine zaplijenjeni sovjetski i danski topovi nepoznata tipa. I kod drugih divizija došlo je do objedinjavanja topničkih postrojbi. Međutim, treba uočiti da je (na temelju zapovijedi od 28. studenoga 1944. i 27. veljače 1945.) bilo planirano da ustaškizdrugovi ustroje topnički zdrug, sastavljen od jedne gorske bitnice 7,5 mm Obr. 28 ili Obr. 15 i jedne haubičke bitnice 10cm Obr. 6/19.461 Ovaj predviđeni razvoj, međutim, nije izvršen.

Ako se uzme njihovo raspoloživo naoružanje, njihove efektive zaostaju značajno za onima koje su imale na raspolaganjupartizanske snage u istom razdoblju. Britanska i Sovjetska armija naoružale su obilato partizane topništvom svih kalibara.U isto vrijeme objedinjene hrvatske divizije mogle su se osloniti samo na topništvo koje su imale njemačke snage uz kojesu se borile.

SAMOKRETNE - SAMOVOZNE POSTROJBE

Kada su u pitanju bila raspoloživa vozila, Ustaška vojnica bila je u istom problemu kao i kod ostalih tehničkih vrsta oružja(rodova). Vojskovođa Kvaternik dao je (24. svibnja 1941.) slikovit opis stanja motorizacije u tom trenutku. Ono je bilo „bi

jedno i vlada neopisivi chaos! Nestala je polovina naših državnih i privatnih automobila. Ostatak se nalazi u nepovlasnimrukama, koje ih unatoč već izdanih naredaba i zabrana, dalje predaju i prodaju, ili leže uništeni i opljačkani pored cesta ina poljanama. Nevješti vozači divljaju po cestama, tako da ćemo za kratko vrijeme biti lišeni i onih vozila koja su nam preostala. K tomu dolazi još strahovita oskudica benzina i guma. To nalažem imperativno da se sveukupna motorizacija stavipod jedinstvenu upravu, t.j. da se to pitanje centralizira...". Na osnovi ovog presjeka stanja Glavni ustaški stan naredio je12. lipnja „centralizaciju automobilizma". Pukovnik Jesensky naredio je da se dostave podaci o broju i tipovima vozila kojase posjeduju.462

460 VA, fond NDH, k.H4j, 24/21-1.461 VA, fond NDH, k.H4j, 24/21-1.462 VA, fond NDH, k. 85e, 1/39-1.

19 9



Radi što boljeg čuvanja motornih vozila i što veće štednje u pogonskom gorivu, još 20. kolovoza 1942. propisane supojedine mjere za uporabu vozila u stajaćem UV-u. Definirano je da pravo uporabe državnog samovoza iz Samovozne satiUV a imaju zapovjednik i zamjenik zapovjednika UV a glavari odjela Zapovjedništva UV a zamjenik glavara Opskrbnog



UV-a imaju zapovjednik i zamjenik zapovjednika UV-a, glavari odjela Zapovjedništva UV-a, zamjenik glavara Opskrbnogodjela i nadstojnik 3. odsjeka Opskrbnog odjela Zapovjedništva UV-a. „Službenom uporabom smatra se i dolazak u ured ipovratak". Raspored samovoza i vozača, kao i druge aktivnosti, obavljao je nadstojnik 3. odsjeka Opskrbnog odjela Zapovjedništva UV-a, odnosno zapovjednik Samovozne sati.

„Osobni samovozi prema postrojbenom sastavu samovoznih jedinica UV, koji se nalaze u tim jedinicama, služe isključivo za zapoviedanje i vodjenje samovoznih skupina... Pod zapoviedanjem odnosno vodjenjem samovoznih skupina razu-mieva se izlazak samovozne skupine radi prevoza četa ili tvoriva jednog samovoznog voda (najmanje 8 teretnih samovoza)i više sa zapovjednikom voda na čelu, odnosno kad izlazi čitav samovozni sat sa zapovjednikom sata i vodnicima. Upotrebaosobnih i teretnih samovoza i motokotura radi izobrazbe u vožnji momčadi samovoznih postrojbi propisaće se posebnimplanom za samovozne jedinice UV.

Kako samovozne postrojbe postoje u prvom redu radi prievoza četa, a tek u drugom redu radi prievoza tvoriva, to će semotorna vozila za prievoz tvoriva upotriebiti u krajnoj nuždi, a za ovo posljednje koristiti na prvom mjestu konjska kola.Za prievoze hrane i tvoriva glavnih skladišta i njihovih podružnica može obskbrni odjel zaključiti pogodbe i s posebničkimprevoznim poduzećima u koliko se ti prievozi ne mogu izvršiti konjskim kolima."

Ovim mjerama bilo je predviđeno da se za svaku uporabu motornog vozila mora izdati pismeni nalog zapovjedniku jedinice. Definiran je i način stalne uporabe motornih vozila, naprimjer za svakodnevni prijevoz momčadi. Tada je posebno

istaknuto da „ni jedna jedinica, osim gdje je to predvidjeno postrojbenim pregledom, ne može u svom sastavu imati motorna vozila, niti može trošiti pogonsko gorivo. Ukoliko se poslije objave ove okružnice kod tih postrojbi nadju motornavozila, imaju se smjesta predati najbližim samovoznim postrojbama UV". Isto je vrijedilo i za specijalna motorna vozila, aako nisu bila za uporabu, trebalo ih je proslijediti Samovoznoj sati UV-a. Sve podređene postrojbe bile su dužne prikupitisve preostalo tvorivo bivše Jugoslavenske vojske i predati ga najbližim samovoznim postrojbama. Registriranje motornihvozila trebalo je biti regulirano posebnom uputom.

Ukazano je na disciplinu oko uporabe vozila, održavanja itd.: „Posebno se upozorava, da je najstrožije zabranjeno čas-tnicima i vojničarima voziti u samovozima i ostalim motornim vozilima gradjanske osobe (neslužbene) i žene, a najmanjeda bi još samovozna sredstva upotriebili u privatne svrhe, bilo u svrhu razonode ili pak zarade".470

470 Službeni Viestnik Ustaške vojnice, 1. rujna 1942., broj 8.

202

Prema odluci Ministarstva oružanih snaga iz travnja 1944. pravo na uporabu osobnih vozila u Ustaškoj vojnici imao je samo glavar Stožera UV-a.471 Primjetno je da je i pored definiranog načina uporabe tijekom postojanja UV-a bilo stalno

k l i j či k iš j ih il i j š iš jih l b T k j j d ik VI d 11 j



aktualno pitanje načina korištenja motornih vozila i još više njihova zlouporaba. Tako je zapovjednik VI. zdruga 11. travnja1944. primijetio „da vojni samovozi ovoga zdruga prevažaju civilno pučanstvo, odnosno gradjanska lica i njihovu robu,za koju vjerovatno naplaćuju pristojno, što nije niti najmanje dozvoljeno, te time bacaju loše svjetlo na Hrvatsku oružanu

snagu. Svi samovozi ovoga zdruga smiju da prevoze samo vojničke stvar i vojničke osobe koje imadu propisne otvorenezapovjedi ili dopustnice".472

U svibnju 1944. ponavljana su upozorenja da se štedi pogonsko gorivo. Ukazano je na poteškoće u nabavi, kao i da jepojedini pripadnici Vojnice nemaju svijesti za štednju, „nego uzprkos toga upotrebljavaju motorna vozila čak i za svojeosobne svrhe iako je toliko puta podvučeno da se motorna vozila mogu upotrebljavati samo u uredovne svrhe i to naročitožurne i važne prirode. Kako je nabava pogonskog tvoriva veoma otežana a u posliednje vrieme naročito postoji opasnost,da se ostane podpuno bez istog, tortalažem i zapoviedam pozivajući se na savjestnost samih zapovjednika jedinica, najveću štednju pogonskog tvoriva i ograničenje istog za najžurnije potrebe". Zapovjednik 1. prometnog zdruga zapovjedio jeSamovoznoj sati da njen zapovjednik oduzme sve motocikle izdane pojedincima u Zagrebu te da odobrava dodjeljivanjemotocikala samo glavnom pobočniku Prometnih zdrugova UV-a, glavaru stožera tog zdruga i zapovjedniku Samovoznesati. „Sve ostale motor-koturove koji su na uporabi u Zagrebu, oduzeti i pohraniti u skladište Samovozne sati". Za prijemnovih količina goriva bilo je potrebno da samovozne jedinice dostave „pravdanje utrožka".473

Na temelju zapovjedi Stožera UV-a od 28. studenoga 1944. i 27. veljače 1945. reorganizirani ustaški zdrugovi trebali su

imati po jedan samovozni vod s 15 tovarnjaka i tovarni povoz s 20 vozila.474

Vrhovno zapovjedništvo - Glavni stan Poglavnika dostavio je svim postrojbama (18. prosinca 1944.] okružnicu kojaističe: „Opaženo je da se motorni kotači osobito oni sa prikolicom upotrebljavaju vrlo često za posebničke svrhe te da se istii pri uporabi i za službene svrhe bezobzirno i bezpotrebno preobterećuju i to sa 4, 5 pa čak i više osoba. Savezno tome a ponalogu vrhovnog zapovjednik najstrožije se zabranjuje uporaba svih vrsta motornih kotača za bilo kakove posebničke svrhe, a svako nedozvoljeno i prekomjerno i bezobzirno preobterećenje istih uzeti u postupak i krivce najstrožije kazniti".475

471 VA, fond NDH, k.H4j, 11/27-1.472 VA, fond NDH, k.l 14a, 30/3-1.473 VA, fond NDH, k.H4j, 22/27-1.474 VA, fond NDH, k,114j, 24/21-1.475 VA, fond NDH, k.H4j, 20/23-1.

20 3



lenkaste svijetle boje, političko-organizacijskog dijelasivozelenkaste tamne boje, a Ustaške nadzorne službetamnosive boje. Kaže se da se ustaška odora sastoji od kape, surke s otvorenim okovratnikom, hlača, čizama ili cipela te košulje i kravateu odgovarajućoj boji. UV nosi kape bez štitnika, dok dužnosnici ustaškog reda i Ustaške nadzorne službe trebaju obvezno



g j j j p , g jnositi kape sa štitnikom. Časnici mogu nositi odoru iste boje iz boljeg tvoriva, ali boja i kroj moraju uvijek ostati isti (kaokod momčadi}. Također, kaže se da će posebnim propisima biti točnije određen kroj odora te osobito za dužnosnike uposebnoj službi pri Poglavniku.482

Fotografije, međutim, svjedoče da su se pripadnici ustaških postrojbi odijevali u doslovno sve što su mogli naći na terenu. Dominira, pored civilnih dijelova odjeće, odora Jugoslavenske vojske, ali su dijelovi te odore nošeni na različit način odbivše vojske. Bluza je nošena razdrljena ili raskopčana, a okovratnici su često prepravljani, upravo da bi se istakla ta razlikaod starog režima i potencirao slobodniji izraz vojničkog izgleda. Po uzoru na ustaše koji su stigli iz Italije, pojedini časnicišivali su ili bojili dijelove svoje odore u boju nalik na žućkastu, ali generalno odore su bile u bojama od žućkaste prekosmeđe do zelenih boja različitih nijansi. Tijekom ljeta 1941. pojedine ustaške skupine nose samo bijele civilne košulje iličak samo bijele majice - potkošulje pa su neke takv e skupine zvanemajari,483

Prvi masovno proizvođen istovjetan odjevni predmet UV-a bile su taborske kape, izrađivane po uzoru na prepravljenetalijanske kape kakve su nosili ustaše povratnici. Naravno boja materijala tkanine i detalji razlikovali su se, jer su proizvo-đene na više mjesta i u raznim radionicama. Ono što je bilo standardno to su bile oznake sa slovom „U", odnosno od ljeta1941. i oznaka s monogramom „AP" (Ante Pavelić]. Ovakav tip kapa i oznaka nošen je do kraja rata. Neke od predviđenihizmjena iz razdoblja siječnja 1945., kada su objedinjene snage u HOS, uglavnom nisu zaživjele zbog ratnih prilika i krajarata. Od jeseni 1941. možemo zamijetiti pojavu nove istovjetne odore vojnice, šivane od, kako je T. Aralica definira, ,,žuć-kastosmećkastomaslinastog" sukna. Surka je oponašala izgled ustaša povratnika iz travnja 1941. godine. Hlače su takođerbile iste boje, odnosno istoga ili sličnoga materijala, tipa jahaćih hlača s visokim čizmama, dok je za dočasnike i momčadbila predviđena varijanta njemačkoga vojničkog izgleda koja se nosila s nešto nižim vojničkim čizmama ili cokulama. Ovakvim odorama, kao i u svemu drugom materijalu, prvo je opskrbljen PTS, a potom tijekom vremena i druge postrojbe UV-a,ali je opremanje trajalo gotovo cijeli rat, jer uglavnom ih nikada nije bilo dovoljno. Prema navodima pukovnika TomislavaSertića, jedan dio ovih odora proizvođen je u tvornici u Žutnici kraj Krapine. Ipak, odore su šivane na više lokacija diljemNDH, u skladu s potrebama pojedinih postrojbi (npr. tvornica u Dugoj Resi za potrebe PTS-a i tako dalje). 0 ovoj praksisvjedoče mnogi od podataka, kao i razlike u izgledu pojedinih dijelova odore, boje ili materijali korišteni u postupku izrade.

482 T. Aralica,n.dj., 148483 T .Aralica,n.dj., 148.

20 6

Odore iz 1941. imale su žućkasti ton pa se neko vrijeme za ljudstvo odjeveno u njih koristio nadimakžuti. Međutim,posebnu epizodu u odijevanju postrojbi UV-a ima izrada crnih odora za postrojbe i pukovnije, koja će po njima postati poznata kao Crna legija. Štoviše, u naknadnoj interpretaciji u Jugoslaviji 1945. - 1991. ustaše na filmovima, u knjigama ili u



g j j p j g j j gsjećanju uglavnom nose crne uniforme. Sukno za odore Francetićeve pukovnije, koje bilo crne boje, nabavljeno je očiglednona civilnom tržištu, zbog hitnosti potrebe odijevanja te postrojbe prije polaska u akciju u proljeće 1942. godine.484

Kao i kod naoružanja i druge opreme, 1942. godina bila je izuzetno teška sa strane opremanja odorama, a intenzivneborbe utjecale su na njihovo intenzivno trošenje. Kod III. pripremne bojne, njen zapovjednik navodi (7. svibnja 1942.)„oprema (je bila) nedostatna je i pokazuje znatne manjkavosti. Nakon napornoga kretanja po teškom terenu i najtežimvremenskim prilikama i inače slaba obuća (čizme) sada već potpuno nedostaje, te je skoro polovica postrojbi morala bitivraćena u Zagreb iz gornjih manjkavosti".485

Tako zapovjednik XX. bojne piše 1942.: „Vi i sami znadete, da smo u starim i razpalim odijelima koja svaki dan šaljemona krpljenje".486 Dio odora dobiven je i preradom, o čemu svjedoči i podatak od 20. listopada 1942. iz XXXI. bojne: „Upozoravaju se zapovjednici postrojbi da svu staru odoru od svije momčadi odmah, t.tj onoda dana kada momčad primi novupredaju Glavaru Obskrbnog ureda... (On, glavar) pobrinut će se da se sva stara odora očisti i spremi, da se može dati iz istešivati potrebna manjkajuća odora".487

Ustaška vojnica inače je često bila odjevena u domobranske odore sivomaslinaste boje tipa m.41, pa se čak ljudstvopojavljuje s domobranskim logorskim kapama samo s ustaškim znakovljem. Moguće da je i dio ljudstva pripremnih bojnibio ovako odjeven. Sudeći po pojedinim dokumentima o „razpodjeli opreme" (za VI. zdrug ožujka 1944.) navode se kao is

poručene po tipu „domobranske" kape, gležnjači, hlače, košulje ili „ustaške" surke, hlače i košulje. Riječ je o istim partijamapa je jasno da su postojale razlike u tipu opreme.488 Prema izvješću zdruga u Imotskom od 10. kolovoza 1944. „dobiveno je200 odjela ljetnih i rasporedjeno u II bojnu u Omišu i II doknadnu bojnu u Imotskom".489

Za to vrijeme ljudstvo VII. zdruga bilo je doslovno golo i boso tijekom 1944. godine. „Bili su tako bosi, da je stražar, kada je preuzimao stražarsku službu od svog predšastvenika 'preuzeo' i cipele i pušku, da bi mogao vršiti stražarsku službu.

484 T. Aralica,n.dj., 161.-162.485 VA, fond NDH, k,114c, 28/1-3.486 VA, fond NDH, k.H4b, 7/9a-l.487 VA, fond NDH, k.H4c 41/6-1.488 VA, fond NDH, k.H4a, 19/3-1.489 VA, fond NDH, k.H4i, 7/13a-l

20 7



je iz skladišta pukovnije u Mostaru preuzeo 200 džempera koji su raspoređeni po 25 komada na svaku bojnu, 20 za stožernu sat, vozače i glazbu i po 15 komada za stožernu sat zdruga i bitnicu.495 Prema nalogu Zapovjedništva I. zbornog područja(od 23 siječnja 1945 ) tijekom ožujka 1945 svim časnicima XVII zdruga podijeljeno je po dva para čarapa besplatno"496



(od 23. siječnja 1945.) tijekom ožujka 1945. svim časnicima XVII. zdruga podijeljeno je po dva para čarapa „besplatno .

Bez obzira na sve što je učinjeno da se ljudstvo adekvatno obuče i opremi, bilo je postrojbi koje nisu imale adekvatnoopskrbljivanje odorama i uopće vojnoodjevnim materijalom. Tako je 1944. ocijenjeno kod VII. zdruga da je „borbena spo-

sbnost ljudi", dalje vojničara „velika" s obzirom na prilike pod kojima to ljudstvo služi vojsku: „bosi i goli“.497 Ljudstvo togzdruga bilo je zaista u teškom opskrbnom stanju, a o tome govori i slikovit opis raspoložive obuće: „Za normalne pokretenedostaju cipele, jer vojnici imaju improvizirane sandale od daske i žice".498

Okružnicom Minorsa (prije ožujka 1944.) predviđeno je da djelatnim i pričuvnim časnicima pripada jedno odijelo samood momčadskog tvoriva za upotrebu izvan službe. Izgleda da ovo mnogim časnicima nije bilo poznato, „jer još uviek zahtje-vaju odielo od boljeg tvoriva". Za izradu odjela po mjeri od momčadskog tvoriva, časnički zavod ovog područja (riječ je opodručju VI. zdruga) nije primio dovoljne i potrebne količine tvoriva, a prema izvješću Minorsa „nema izgleda ni da će seuskoro to tvorivo moći dodieliti radi pomanjkanja istoga. Iz ovog razloga dodieljeno je častničkom odjevnom zavodu 500garnitura gotovog momčadskog odiela, koje će se izdavati djelatnim i pričuvnim častncima, kao i odielo za upotrebu izvanslužbe, u koliko su u istoj stekli pravo. Prepravku ovog odiela mogu častnici vršiti po svojem nalazu i gdje imaju mogućnosti, te im u tom slučaju pripada naknada. (...) Prednje se dostavlja častnicima do znanja s tim da se odielo po mjeri nećeizradjivati, osim ako se dodieli i dobije potrebno tvorivo".499

Iako je zamišljeno kao korak naprijed u općem poboljšanju stanja kod jedinica Ustaške vojnice i Domobranstva, spa

janje u Hrvatske oružane snage nije donijelo poboljšanje u pitanju opremljenosti i uniformnosti trupa. Tako jedan od zapovjednika bojni piše krajem 1944.: „Već treći mjesec bojna je u pokretu. Ljudstvo je podpuno poderalo obuću jer je inačeveoma slabog tvoriva. Imadem ljudi formalno bosih. Odjeća, osobito hlače takodjer su dotrajale. Oko 1309 vojnika imadeljetne hlače, a skoro svi ljetne kape. Šatorskog lista nemam u bojni ni jednog. Svakodnevno imadem razvidjanje, osiguranjeputeva, razne obhodnje i zasjede danju i noću. Vrieme je kišovito, a približava se i zima. Obraćao sam se na Heresinspek-torat, na Lov. Rez. Rgt.500 u Karlovcu kojoj je bojna podriedjena u tkatič.pogledu, iznašao težko stanje, ali sve je do danasostalo bez uspjeha. Ovo ipak ne bi smjelo biti, jer vojnici su mi dosta požrtvovani, obećavam im stalno dolazak ove opreme,

495 VA, fond NDH, k.H4a, 22/3-1.496 VA, fond NDH, k.H4a, 1/18-1.497 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5. 66-67498 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.36499 VA, fond NDH, k.H4a, 21/3-1.500 Njemačka lovačka pričuvna pukovnija (Reserve-Jäger-Regiment 1)

20 9



Na okovratnicima odora korištene su oznake UV (odnosno PTS ili željeznički UV] s određenim promjenama tijekomrata u izgledu, materijalu ili dizajnu. Prepoznatljivo na svima bilo je slovo U. Naravno, do kraja rata ostalo je ljudstva kojeje nosilo samo slovoU ili čak ništa od takvih oznaka naodorama a ponegdjesamo slovo U na kapi504



je nosilo samo slovo U ili čak ništa od takvih oznaka na odorama, a ponegdje samo slovo U na kapi.

Propisom iz rujna 1942. (s ustanovljenom podjelom na pet vrsta oružja ili rodova) za svaku je vrstu propisana posebnaboja koju je trebalo nositi na okovratnicima, ali kako sačuvani izvori ne dopuštaju preciznu identifikaciju, može se zaklju

čiti da pješaštvo nosi latice svijetlobroćaste boje s bijelim U, postrojbe PTS-a boje hrvatske zastave sa slovom U, a za ostalevrste oružja - rodove ne zna se sa sigurnošću, izuzev oklopnih postrojbi koje bi mogle nositi crnu boju. Ustaški tenkistiisticali su u kasnoj fazi rata metalni znak iznad desnog džepa na prsima u dvije inačice, sa znakom tenka, krilima i slovomU. Ovaj su znak nosili i pripadnici oklopne postrojbe PTS-a.505

Ustaše - emigranti sa sobom su donijeli praksu označavanja činova kružnim oznakama („povitica"]. Za časnike je bilokarakteristično nošenje časničkih taborskih kapa na lijevoj strani. Pored toga časničke oznake bile su na donjem dijelu rukava, a dočasničke na gornjem dijelu rukava haljinaca.506 Odredbom o oznakama činova u ustaškom pokretu od 21. lipnja1941. detaljno su propisane oznake pojedinih činova i njihov raspored nošenja. Neke izmjene ovog pravila izvršene sukolovoza 1942., kada su uvedeni činovi stožernog vodnika, časničkog namjesnika, nadsatnika, odnosno izmijenjeni nazivičarkar u vojničar i potpukovnik u dopukovnik.

Prema zapovijedi od 15. siječnja 1945. uvedeno je jedinstveno označavanje činova za sve pripadnike kopnenih jedinica oružanih snaga i PTS-a, isključivši radnu službu i narodnu zaštitu. Napomenuto je da ustaški časnici, osim propisanihoznaka činova, i dalje nose sadašnje oznake na rukavima kao predajnu uspomenu (također i da ustaški nadsatnici nose na

rukavima jednake oznake kao i satnici]. Predviđene su i promjene na kapama (dodatak vrpci na kapama dočasnika UV-a],Vojničari i ustaški dočasnici, osim časničkog namjesnika, nose na donjem dijelu kape sprijeda limeno slovo U s gorućompraskom i na njoj utisnutim hrvatskim grbom, a na gornjem dijelu sprijeda limenu izbočenu pločicu sa slovima AP. Sviustaški časnici nose na kapama dosadašnje znakove, a svi ostali časnici gornji znak sa slovima AP isti kao i ustaški časnici,tek je u znaku umjesto slova U na crvenom polju hrvatski grb s vrhovničkim znakom na tamnocrvenom polju. Predviđen

je i izgled latica na odorama. Iznimke su bile kod PTS-a čiji su pripadnici nosili vrhovnički znak, a pripadnici UV-a slovo Us gorućom praskom i utisnutim na njoj grbom. Svi ostali nosili su plosnati trolist nahrpčen malim slovom U. Časnici nosetrolist, odnosno slovo U manjeg oblika. Propisani su i ostali znakovi, nošenje državnog grba i vrhovničkog znaka, svečanipojas i sablja i tako dalje. Naređeno je žurno i trenutačno provođenje ove zapovijedi. „Svako tko nakon ove zapovjedi budenosio nepropisne ili protupropisane znakove ili oznake činova, bit će stegovno najstrože kažnjen."507

504 T. Aralica,n.dj., 150.-151.505 T. Aralica,n.dj., 109.506 T. Aralica,n.dj., 145.

507 I. Košutić,Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, 168.-172.21 1

Izgleda da je posebno pred kraj rata došlo do pada discipline u korištenju oznaka: „Unatoč svih do sada izdanih zapovjedi i odredaba sa najvišeg mjesta da dočastnici, dorojnici pa i vojničari nose na kapama častničke oznake, stoga poposliednji put zapovjedam da svi oni koji nose kao dočastnici, dorojnici, i vojničari na kapama častničke oznake odmah iste



p j p p j j , j , j pskinu i zamjene sa propisanim znakovima", naredio je dopukovnik Poić, zapovjednik XIII. zdruga u Vinkovcima u ožujku1945. godine. Posebno određeni časnici morali su provjeravati izvršenje ove zapovijedi kod ljudstva. Vojnooružnički vod

tog Zdruga dobio je naređenje da u Vinkovcima provjerava provođenje ove zapovijedi.508

Postrojbama je 4. ožujka 1945. dostavljeno sljedeće iz Ministarstva glede nepropisnog odijevanja: „Pripadnici Orsa ipored do sada izdatih propisa nose nepropisna odjela, kao napr: skoro nijedan vojnik, vojničar ne nosi Državni grb vrhovnički znak i ako je od ovih veliki broj izradjen. Nadalje se vidjaju vojnici - vojničari odjeveni u novo svjetlo-sive odore odkojih jedni nose lače preko okrajaka surke a drugi surku preko lača. Ustaški častnici nose oznake ustaških činova još uvijekna kapama i ako je odredbom Poglavnika (... 2-45) propisano nošenje ovih znakova samo na rukavima. Mnogi pripadnicioružanih snaga nose oko vrata šalove svih boja što odaje nemoguću vojničku sliku. Zabranjeno je nošenje nepropisnih iliprotupropisnih znakova ili oznaka činova, ili nepropisno skrojeno odielo. Stegovno najstrožije kazniti".509

Sudeći po sačuvanoj dokumentaciji 17. hrvatske divizije s kraja ožujka 1945., vidi se da su dobivene određene količine novih vrhovničkih znakova i oznake dočasničkih činova. Opskrbnici bojni trebali su ih odmah početi podizati za svojeljudstvo, po iskazima stališa. „Po prednjem postupiti najkasnije do 30 ov.mj. kada će me zapovjednici bojna o.z. izvjestiti daljudstvo ne oskudjeva u novim oznakama".510

Konačno, treba spomenuti da su se pojedine ustaške skupine u ranoj fazi u nedostatku adekvatnih oznaka ili odora

snalazile samo nošenjem provizornih oznaka. Tako je početkom kolovoza 1941. ustaški logornik iz Vrlike u sporazumu stalijanskim vojnim vlastima u Sinju dao „izraditi oznaku od žutog oplatna sa utisnutim crnim slovom ‘U’ i utisnutim okruglim pečatom Mjesnog zapovjedništva u Sinju a da ne bi došlo do nepotrebnog hapšenja i interniranja ustaša. Ove oznakeizradila je Ustaška organizacija u Obrtnoj školi u Sinju".511 Valja primijetiti da su radi raspoznavanja u akcijama izmeđuljudstva pojedinih bojni (naprimjer kod III. zdruga) u veljači 1945. uvedene „vrbce u raznim bojama". One su se nosile nalijevom ramenu na rubu ramenice i rukava. Određene su bile pojedine boje po postrojbama. Kako ovih vrpci nije bilo dovoljno, trebalo ih je stavljati samo na surke (a ne i na kabanice).512

508 VA,fondNDH,k.ll4j, 2/19-1.509 VA, fond NDH, k.l 14a, 8/11-1.510 VA, fond NDH, k,114a, 9/11-1.511 Zbornik, svezak V., knj. 1., 302.512 VA,fondNDH,k.ll4i, 1/14-1.

21 2

Od nastanka Vojnice u uporabi su bile različite legitimacije i iskaznice, a potom i vojne knjižice. To je često znalo proizvesti različite probleme. Taj problem nije bio rješavan na razini cijele Ustaške vojnice, već na način pojedine postrojbe ilizapovjednika. Tako je u jednom zdrugu primijećeno da „većina boraca na postavu a naročito dočastnici i vojničari nemaju



značke za raspoznavanje /izkasnice/. Posljedica je toga da kada koji borac pogine da se ne zna ni tko je i kojoj jedinici pripada. Mnogi tako bezimeni budu pokopani a njihove porodice ostaju bez pomoći". Zapovjednik zdruga Magaš naredio jeda se naprave improvizirane iskaznice na papiru s osnovnim podacima svakog vojničara.513 Tek po naredbi Minorsa od 20.svibnja 1944. morali su definitivno svi pripadnici UV-a imati osobne knjižice. Iako je postojala praksa njihove dodjele, jošuvijek ih je bilo bez njih, kao kod VI. zdruga, u svibnju 1944. godine.514 Više tipova različitih osobnih knjižica korištenih odstrane pripadnika Ustaške vojnice sačuvano je arhivima.

513 VA, fond NDH, k.114, 7/11-1.514 VA, fond NDH, k.l 14a, 38/3-1.

21 3



KAPITULACIJA ITALIJE I DOGAĐAJI U RUJNU 1943



KAPITULACIJA ITALIJE I DOGAĐAJI U RUJNU 1943.

Kapitulacija Italije 8. rujna 1943. otvorila je novo poglavlje u ratu na Balkanu. Talijanske su snage u vrijeme prije kapitulacije na prostoru Jugoslavije bile organizirane na sljedeći način: 2. armija kontrolirala je tri korpusa od Slovenije do rijekeNeretve i u njenom je sastavu bila 1. brza divizija. Grupa armija „Istok" s dvama korpusima i dijelovima 9. armije pokrivala

je područje Dubrovnika, Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Metohije. Dio snaga u Slovenskom primorju i Istri bio je podzapovjedništvom 8. armije. Talijanske je jedinice u Jugoslaviji objava kapitulacije dočekala nespremne. Talijansko Vrhovnozapovjedništvo nadalo se de će te snage moći postupno izvući u Italiju prije očekivanog izlaska Italije iz rata. Tijekom kolovoza 1943. primijećeno je postupno povlačenje talijanskih snaga ili evakuacija vojnog materijala iz pojedinih garnizonana području NDH, ali i postupno prebacivanje i pregrupiranje njemačke SS-ove divizije „Princ Eugen" u Hercegovinu.515

Na drugoj strani njemačke vojne snage bile su u pripravnosti za operaciju zauzimanja teritorija pod talijanskom kontrolom i razoružavanja njihovih snaga još od kraja srpnja 1943. godine. Šifra akcije bila je „Osovina" („Achse"). Prema odluci Führern Trećeg Reicha, Adolfa Hitlera od 26. srpnja 1943., odnosno prema naredbi Vrhovnog zapovjedništva VVehrmachtaod 3. kolovoza 1943. osnovano je u Beogradu Zapovjedništvo snaga F (kod nas poznato kaoZapovjedništvo „Grupe armija" F), pod zapovjedništvom feldmaršala baruna von Weichsa, koji je preuzeo zapovjedništvo Jugoistoka, izuzeto od zapovjedništva Grupe snaga E, dotada u Grčkoj. Zapovjedništvo grupe F preuzelo je zapovijedanje nad cijelim Balkanom, zaključno

na zapadu sa starom granicom Italije i Jugoslavije/NDH. U njenom su sastavu bili zapovjedništvo grupe E i preustrojenozapovjedništvo 2. oklopne armije.

Naime, u ljeto 1943. u Kragujevac u Srbiji s Istočnog je bojišta stiglo zapovjedništvo 2. oklopne armije (Panzer Armee).Ono je imalo zadatak objediniti njemačke snage pred očekivane događaje na Balkanu: izlazak Italije iz rata i eventualnoiskrcavanje saveznika na Balkanu. Od 18. kolovoza imalo je pod zapovjedništvom snage na području NDH i okupirane Srbi

je: 3. SS-ov oklopni korpus, 15. i 21. brdski korpus, 69. rezervni korpus, kao i trupe izvan njihovih sastava. Zapovjedništvo2. oklopne armije prebacilo se potom u Vrnjačku Banju i bilo je angažirano u provođenju planova za razoružanje talijanskevojske u akciji „Osovina" („Achse").516 U ovom je razdoblju na jugoslavensko bojište došao 3. SS-ov oklopni korpus. Ova jedinica čije je zapovjedništvo formirano nešto ranije, u proljeće 1943., stiglo je na područje NDH, u Zagreb, ljeta 1943.godine. Osnivanje korpusa bilo je u tijeku.

515 Zbornik, svezak IV., knj. 16., 493.516 U njemačkoj praksi jednom dodijeljen „oklopni“ naziv jedinici, nije se mijenjao bez obzira na njenu faktičku popunjenost oklopnim snagama.Tako je i 2. oklopna armija zadržala naziv „oklopna" do kraja rata, iako je u njenom sastavu bilo tek nekoliko manjih oklopnih jedinica.

21 7

Nijemci su na ključnim pravcima (prije svega u Sloveniji i pravcima prema Italiji) još od kolovoza bili u pripravnosti.Njihove su se snage pod raznim izgovorima (odmor, prebaziranje, transport itd.) postupno koncentrirale u prostoru s ko

jeg su mogli djelovati na talijanske vojne snage. No Nijemci nisu poslali samo borbene trupe, nego su stigle i snage i osoblje



koje je trebalo preuzeti (željezničke) komunikacije. Jugoslavenske partizanske snage također su bile u pripravnosti i čekalesu priliku da razoružaju Talijane, kako bi se domogle vojne opreme i teškog naoružanja.

Kada je proglašena kapitulacija, talijanske su se jedinice našle u konfuziji: najveći dio htio je odmah napustiti Jugoslavi ju, otići kućama i tako napustiti rat. Samo je manji dio želio nastaviti borbu uz Nijemce. Jedan dio tih snaga, shodno instrukcijama koje su se čule sa savezničkih radija, želio se pridružiti partizanima ili četnicima. Zadatak koji su imale njemačkesnage bio je da se talijanske snage razoružaju što prije. Također, trebalo je preuzeti sve njihovo naoružanje, prije svegateško oružje, streljivo, motorna vozila, gorivo i ostali ratni materijal koji je bio Nijemcima bitan. Trebalo je tom tehnikompopuniti vlastite snage, a posebno motorizacijom. Nijemci su u većini slučajeva, tamo gdje bi se odmah pojavili, uspjelistaviti stanje pod svoju kontrolu, čak i sa svojim malobrojnim ljudstvom.

I pored munjevito provedene njemačke akcije „Achse" razoružanja talijanskih snage od Slovenije do Grčke, Nijemci nisuuspeli „pokriti" sve talijanske snage na jugoistočnom bojištu. Prema njihovim podacima oni su razoružali deset divizija u

Jugoslaviji i 15 u Albaniji i Grčkoj. No to nisu bile sve talijanske snage. U međuprostor između garnizona talijanskih snaga,prije dolazećih njemačkih snaga ulazile bi partizanske jedinice, koje su na više mjesta u Sloveniji i Hrvatskoj zarobile većibroj talijanskih snaga.517 Partizani su imali jasnu ideju: opremiti svoje snage svime što se moglo zaplijeniti, od cokula doteškog naoružanja, pa se poslije razoružavanja nisu previše brinuli o talijanskim snagama koje bi onda otišle svojim putem,uglavnom prema Italiji. Na prostoru Like - Banije - Korduna - Gorskog kotara - Sjevernodalmatinskog primorja partizanske su jedinice zarobile značajne efektive talijanske vojske. Također, stavile su pod svoju kontrolu značajan dio teritorija:„...Jedinice partizanske 13. primorskogoranske divizije su od 10. do 15. septembra su zauzele prostor Hrvatskog primorja,Istre i Gorskog kotara, bez gradova Rijeke i Pule". U Lici, u vrijeme kapitulacije Italije, nije bilo većih talijanskih snaga, ali jesam događaj kapitulacije Italije imao pozitivan odraz na jačanje partizanskog pokreta i pripadanje četničke akcije.518

Za razliku od partizanskih snaga koje su se domogle talijanskog naoružanja na više lokacija, snage NDH uspjele su sedomoći nešto krupnije tehnike od talijanskih snaga, samo dva ili tri garnizona. U rano jutro 9. rujna 1943. u Karlovcu je, poprethodnom nalogu Ministarstva oružanih snaga, brzom intervencijom generala Tomaševića i zapovjednika III. ustaškogzdruga, dopukovnika Rogoza nakon kratke borbe razoružana cjelokupna talijanska posada od oko 8.000 ljudi. „Priznajem

517 Gotovo kompletno su razoružane divizije:Isonzo, Murggie, Macerata, zatim po dijelovimaBergamo, Eugenio di Savoja, Caciatori del Alpi, Lombardia, Torino, Julia, Taurineze, Firenza, i manji dijelovi još šest divizija. Također, razoružane su korpusne i samostalne jedinice na cijelomprostoru od Slovenije do zapadne Makedonije.518 Nikola Anić,Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske 1941-1945, Multigraf marketing - Savez antifašističkih boraca i antifašista RepublikeHrvatske, Zagreb, 2005., 179.

21 8

hrabro i bezprimjerno držanje ustaških jedinica ovog sdruga, a osobito X Ustaške bojne u izvršenju razoružanja Talijanske vojske u Karlovcu".519 Zarobljen je velik ratni plijen i sam zapovjednik divizije Lombardia. U borbi su poginula dvojicačasnika i četvorica ustaša, a bilo je i nekoliko ranjenih. Talijanske manje snage oko Karlovca također su razoružane. SnagePTS ž l j d t lij k b j J t b k520 G l M t g i ij ti j 9 j d j ž t



PTS-a razoružale su jednu talijansku bojnu u Jastrebarskom.520 General Metzger izvijestio je 9. rujna da je razoružana talijanska posada u Sinju bez borbe, ali da se pojavljuju njemačke snage koje su stigle zrakoplovima.521 Iako je utvrđeno da

je „zaplijenjeno dosta tvoriva", to su tvorivo uglavnom njemačke snage uzimale za sebe. Državni ministar Bulat u svombrzojavu ministru Navratilu žalio se „zašto nijedna hrvatska, ustaška, ili domobranska jedinica nije stigla u Zadar, ni u Sinji nigdje na moru gdje bio one već svojom pojavom značile izvanredno mnogo..."522 Na drugim mjestima hrvatske su snagetakođer pomagale u razoružanju talijanskih snaga, ali Nijemcima koji su sa sobom odnosili sav ratni plijen.

NAGOVJEŠTAJ PROMJENE U NJEMAČKOM GLEDIŠTU

U svom dopisu Ribbentropu njemački poslanik Kasche istaknuo je da suprotno Domobranstvu u Ustaškoj vojnici ne posto je znaci rastrojstva poslije rujna 1943. godine. On je u duhu Führerova stava o novačenju Hrvata u Wehrmacht i Waffen-SSpredložio najdjelotvorniju pomoć pri izgradnji, izobrazbi i vodstvu cjelokupnih hrvatskih snaga, pa tako i Ustaške vojnice.Iako nje nije bilo u naređenju Führera, Kasche je inzistirao na naknadnom proširenju tih mjera i na Vojnicu. On je predlo

žio da se i ona uključi u opskrbu hrvatskih snaga, a da se do iduće žetve opskrbljivanje prebaci u potpunosti na njemačkuvojsku. On je predložio i da se iz talijanskog plijena hrvatske snage opreme vojnim materijalom. Ono što je uočljivo da suprotno generalu von Horstenauu, Kasche ovdje snažno inzistira na „najsnažnijem forsiranju i podršci izgradnji i izobrazbiUV", slično kao što je general Juppe već činio s Domobranstvom.523

519 VA, fond NDH, k,114i, 50/13-1.520 N. Barić,Domobranstvo, 342. (premaZbornik, svezak V., knj. 19., dok 209): „Uslied razoružanja Talijanske divizijeLombardija, koje je usledilona dan 9. rujna 1943, nastale su takove prilike u pojedinim jedinicama da je popustila stega i red. Priznajem hrabro i bezprimjerno držanjeustaških jedinica ovog sdruga (3), a osobito X ustaške bojne u izvršenju razoružanja Talijanske vojske u Karlovcu." VA, fond NDH k.H4i, 50/13-1; Divizija se pripremala za marš 9. rujna 1943., sastava 73. i 74. pješ. puk, 57. art. puk., 137. legija MVSN i druge snage. Garnizonirana je bila uKarlovcu i Ozlju. Dragan Nenezić, Jugoslovenske oblasti pod Italijom 1941-1943, Beograd, 1999., 200.521 VA, fond NDH k.29, 9/1-1;Zbornik, svezak V., knj. 19., 637.522 VA, fond NDH k.29,16/1-30;Zbornik, svezak V., knj. 19., 664.-667.523 B. Krizman,n.dj., 173.-175.

21 9

Stanovište Kachea proizašlo je iz iskustava proteklog razdoblja 1941. - 1943. godine. Razvoj Vojnice u tom razdobljupokazao je da ona raspolaže s dobrim ljudskim materijalom, da je pretežnim dijelom prožeta pozitivnim duhom i da posjeduje borbenu vrijednost. Ono što ona jest, to je postala vlastitom snagom, jer joj s njemačke strane dotada nije bila davana

l d h ć č d l l l b l l žb



ni materijalna ni duhovna pomoć. Stoga je često pod najnepovoljnijim materijalnim uvjetima morala obavljati svoju službui voditi borbu. Ponekad je pomanjkanje međusobne veze spriječilo moguću podršku s njemačke strane. Općenito, neprijateljskom promidžbom, ali i nažalost ogovaranjem bez razumijevanja na njemačkoj strani, širena je nesklonost (odbojnost)prema ustašama kao rezultat ispada ponekih bandi pod imenom ustaša u 1941. godini. Kasche je istaknuo da ta činjenicane smije priječiti njemačku stranu da ne uvaži snagu koja počiva u Vojnici i ne pomaže joj radi zajedničkoga ratnog angažiranja na njenoj strani. Ne smiju ostavljati na udaru snage upotrebljive za zajedničke ratne ciljeve. Kako se Ustaška vojnica,u međuvremenu, također poboljšala u svom duhu, ponašanju i njegovanju muževnosti kao i u borbama, moralo bi se, poposlanikovoj ocjeni, radi suradnje odmaći od bilo kakve veze s neprijateljskom promidžbom u pogledu događaja iz 1941.godine. Jer, ne mogu pretpostaviti da će se snage Ustaške vojnice neprekidno boriti na njemačkoj strani ako im ne dajunikakvu podršku ili priznanje, a da ogovaranje neprijateljske promidžbe bude s njemačke strane prije podržavano negoradikalno presječeno.

Zato je Kasche molio i predlagao da se Ustaška vojnica pomaže materijalno i duhovno svim sredstvima; prije svega materijalno: uključivanjem UV-a, uz poštovanje posebnosti njene organizacije, u oružane snage, u skladu s mjerama u pogleduopreme i izobrazbe kojima rukovodi general Juppe, a potom i duhovno: tako da se u njemačkim krugovima ne spominjeviše kritika Ustaške vojnice zbog događaja iz 1941. godine, nego da se priznaju njihove borbene akcije, da se ustaškimčasnicima, dočasnicima i vojničarima više nego dosada dodjeljuju njemačka odlikovanja i da im njemačke jedinice u zajed

ničkoj borbi ukazuju najdrugarskiju pažnju. Što tako predlaže, osjeća se Kache to više obvezatan što se Führer, prilikomKacheova referata kod njega 30. kolovoza 1943., jednoznačno izjasnio u prilog najuže suradnje s ustašama. Nije po Kascheuodrživo gledište da bi se time pogoršali dobri odnosi s hrvatskom vojskom (Domobranstvom). Kasche je naveo da ima priliku vrlo često dolaziti u dodir s mlađim časnicima, kao i s onima srednje dobi, i to s ustaškima i s onima iz Domobranstva.Stvarno, tu dolazi s vremenom do povezivanja. Povrh toga, zasigurno bi približavanje obaju dijelova hrvatske vojske, ako bito njemačka strana potpomogla, moglo uroditi plodom. Također, i da se bolji borbeni duh ustaša povoljno odrazi nasuprotrazornom djelovanju neprijateljske promidžbe na domobranski časnički zbor.524

Suprotno Kascheu, general von Horstenau predlagao je Vrhovnom zapovjedništvu Wehrmachta, nekako baš u isto vrijeme 26. listopada 1943., da Ustaška vojnica uključujući i Poglavnikov tjelesni zdrug postane sastavni dio hrvatske vojske i upočetku pod njemačkim vodstvom „bit će uvelike spojena s ostalim dijelovima hrvatskih oružanih snaga". General je predlagao i mjere prema političkom dijelu Ustaškog pokreta: lišavanje pomoći države, stavljanje izvan snage pojedinih zakona,

524 B. Krizman,n.dj., 194.-195.

22 0

postupno smanjivanje ustaških dužnosnika s visokih položaja u državi... Ovo je general ocijenio kao posljednji pokušajkonsolidacije prilika u Hrvatskoj pred vođenje borbe s vanjskim neprijateljem u narednoj godini.525

U analizi događaja u NDH obavljenoj krajem toga mjeseca 1943., u Führerovom Glavnom stanu pred najvišim duž



nosnicima Reicha i predstavnika za Balkan, sam Führer ocijenio je lošim ocjenama borbenu vrijednost hrvatskih snaga.Ipak, nešto bolje ocijenio je snage UV-a, izražavajući sumnju u njenu pouzdanost, jer ona zastupa izrazito nacionalističku

hrvatsku tendenciju. Ipak, na ovome sastanku i sigurno na bazi Kascheovih informacija, Ribbentrop se zauzeo za podrškuUstaške vojnice.526

MINISTRI NAVRATIL IVOKIĆ I USTAŠKA VOJNICA

Imenovanjem zrakoplovnog pukovnika (potom generala] Miroslava Friedricha Navratila za ministra oružanih snaga, otvoreno je novo poglavlje u odnosima prema Ustaškoj vojnici od strane hrvatskoga vojnog i političkog vrha, ali i od stranenjemačkih organa. Navratil, austrougarski zrakoplovni as iz Prvoga svjetskog rata i istaknuti pilot iz vremena Kraljevine Jugoslavije, smatran je kao čovjek njemačkog izbora i podrške.527

Po prijemu dužnosti Navratil se suočio s velikim problemom. Poglavnik je imao želju jačati snage Ustaške vojnice, a tose u tom trenutku moglo učiniti samo na štetu Domobranstva, za koje su Nijemci već započeli program obuke i opremanja.I samo postavljenje Navratila na dužnost ministra Nijemci su smatrali kao doprinos povećanju vojne sposobnosti hrvatskih snaga i rješavanju mnogih problema. Navratil je, osim drugih uvjeta za prihvaćanje dužnosti ministra, tražio potpunoisključenje svakoga stranog utjecaja ili utjecaja bilo koje osobe ili institucija na rad ministra oružanih snaga. Tražio je reformu ustaških vojnih snaga, osim PTS-a. Naprotiv, Poglavnik je Navratilu istaknuo da nema povjerenja u Domobranstvo, koje je on smatrao nesigurnim i nepouzdanim, jer je u ovom razdoblju bilo slučajeva da njihovo ljudstvo prelazi partizanima. On je smatrao da bi trebalo pomagati jačanje ustaških jedinica koje su pouzdane i sigurne.528

Navratil je u pratnji generala von Horstenaua bio krajem studenoga 1943. u posjeti Führern. Prethodno je Navratilu dostavljen zahtjev Stožera UV-a da se ona poveća s pet na sedam djelatnih zdrugova i izda potrebno naoružanje. On je izraziosumnju u ovaj zahtjev, jer nije bilo ljudstva ni za popunu odobrenih gorskih i lovačkih zdrugova Domobranstva.

525 B. Krizman,n.dj., 199.526 B. Krizman,n.dj., 203.527 Glez fon Horstenau,n.dj., 301.-302.528 B. Krizman,n.dj., 107.-109.

22 1



General von Horstenau tražio je u razgovoru s Poglavnikom 8. studenoga 1943. da Ustaški prometni zdrugovi, jačine oko 6.000 ljudi, dođu pod zapovjedništvo njemačkog Stožera za osiguranje željezničkih pruga, da se izvrši ustupanje

jednog voda oklopnih vozila PTS-a Drugome ustaškom zdrugu (u Srijemu), a prema zahtjevu njemačkog korpusa na tompodručju radi osiguranja komunikacija i opskrbe533



području radi osiguranja komunikacija i opskrbe.533

Suradnik generala Horstenaua, Haeffner, kratkom bilješkom od 30. studenoga 1943. obavijestio je generala kako je sa

znao iz pouzdanog izvora da je Poglavnik odlučio Ustašku vojnicu ponovno izdvojiti iz sastava Oružanih snaga NDH. To seopravdavalo time da bi realno, u praksi, samo njemačka zapovjedništva stvarno raspolagala hrvatskim oružanim snagama.Zbog toga je Poglavnik želio barem jedinice PTS-a i Ustaške vojnice izvući iz nadležnosti njemačkih zapovjedništava. Kakopukovnik Rolf, koji je to trebao objasniti na sastanku kod Führera, nije otišao na put, Poglavnik je bio spreman napravitito na svoju ruku. Haeffner je upozorio da Ustaška vojnica nije sastavljena od dragovoljaca, već da u nju prelaze mnogi kojidobiju poziv za Domobranstvo, da raspolaže pojedincima pripravnima za borbu, ali više u smislu raznih pljačkaških ilirazbojničkih aktivnosti te također da u UV-u nedostaju školovani časnici.

Prema ovom izvoru memorandum koji je sastavljen i koji je predviđen da ga sa sobom nosi pukovnik Rolf, imao je u sebisljedeće zahtjeve:

- da se Ustaška vojnica opskrbi najpotrebnijim nedostajućim materijalom i naoružanjem- da joj se omogući razvoj i povisi brojno stanje do 50.000 ljudi- da se dopusti prijelaz iz sastav Domobranstva stotini odabranih časnika u Ustašku vojnicu- da se UV osamostali uz pretpostavku da se ispune navedeni uvjeti.534

General von Horstenau istaknuo je početkom siječnja 1944. da bi se „kod ustaške milicije (Vojnice), po svom karakterudobrovoljačke trupe, uspesi postigli kad bi se ona mogla više izvući iz uticaja politike, njenih metoda, i time postepeno mogla za sebe zadobiti za sebe poverenje širih narodnih krugova. Problem se mora sagledati s vojničke strane. Ustaška milicijane bi smela samo na papiru već takođe i u stvarnosti da bude sastavni deo hrvatskih oružanih snaga i po svim službamada bude potčinjena ministru rata". Ukazujući na postojeće trzavice u odnosima, njemački general ističe: „Odgovarajućim, jednostavnim regulisanjem komandnih odnosa sprečilo bi se da milicijske (ustaške) jedinice vode posebni, potpuno sop-stveni, život izvan hrvatske oružane sile i da zapovesti dobijaju od drugih a ne od svojih vojnih predpostavljenih, među kojese kao vrhovni komandant uračunava Poglavnik, koji je i ustaškoj miliciji posebno zaklet. Samo bi se tada moglo odgovoritii sa nemačke strane Firerovom uputstvu od 29. oktobra 1943 bez bitnih trvenja".535

533 B. Krizman,n.dj., 220.534 B. Krizman,n.dj., 230.-231.535 B. Krizman,n.dj,. 268.

22 3

Početkom 1944. položaj ministra oružanih snaga Navratila bio je ozbiljno uzdrman. To se vidjelo i prilikom posjetazamjenika načelnika Stožera kopnene vojske, generala Warlimonta. Odmah zatim Poglavnik je pozvao i generala von Hor-stenaua i poslanika Kaschea (21. siječnja) i priopćio im da mu Navratil „zadaje velike brige" i da „uprkos svim nastojanjimanije pošlo za rukom da ga privole na pozitivnu suradnju s Ustaškom vojnicom". On je naveo i ostale probleme u njegovu



j p g p p j j j p j godnosu, stavovima i ponašanju. Štoviše, Navratilova rezerviranost prema ustašama povećava sumnju da je upravo on pripregovorima s njemačkim Vrhovnim zapovjedništvom zapostavio Ustašku vojnicu. Već je tada Poglavnik nagovijestio daće Navratila naslijediti tadašnji ministar prometa i ustaški časnik Ante Vokić. General von Horstenau preporučio je Paveliću da Vokiću umjesto ministarskog mjesta da zapovjedništvo nad Ustaškom vojnicom. Ipak, i pored njemačkoga dobrogmišljenja o Navratilu i protivljenja pojedinih dužnosnika iz Reicha, on je bio smijenjen 29. siječnja 1944. godine. Za novogministra oružanih snaga imenovan je Ante Vokić, a general Matija Č anić za zapovjednika oružanih snaga.536

Komentirajući smjenu ministra Navratila i postavljanje za ministra Ante Vokića, u svom dnevniku general von Horstenau piše: „On je nekada bio službenik na železnici a sada je ministar saobraćaja". Njemački general ocijenio je da Navratil„ohol, nema takta, nagao, tvrdoglav" nije uspio „pridobiti hrvatske oficire protiv ustaške politike". Međutim, kako je Navratil ostavio dobar dojam na većinu njemačkih sugovornika, von Horstenau se pitao „da li je dobro da se za njegovog zame-nika postavi jedan ustaša, ma kako dobar. Savetovali smo poglavniku da Navratila ostavi na mestu vojnog ministra a da zadržavnog sekretara vojske postavi Vokića".537 Prema pisanju generala von Horstenaua, Pavelić se nije s njim konzultiraooko imenovanja Vokića za ministra. „Tada sam pobeseno i vikao na njega".538

Međutim, izgleda da je u tom razdoblju Führern bilo svejedno tko će biti hrvatski vojni ministar, jer je vjerojatno samoimao na umu ostvariti efektivnu i jedinstvenu suradnju njemačkih i hrvatskih snaga na terenu. Von Horstenau zajedljivopiše: „Ovakva Hitlerova odluka značila je da su Pavelić i Kaše pobednici, a da sam je poražen".539 Gledano iz hrvatskog kuta,ovo je bilo prvi puta da na toj dužnosti nije predstavnik Domobranstva i postavljenje Vokića dočekano je s nepovjerenjemu Domobranstvu.540

U trenutku stupanja na ministarski položaj, 29. siječnja 1944., 35-godišnji Ante Vokić imao je iza sebe prilično zavidnukarijeru. Ranije u 1941. s Jurom Francetićem osnivao je postrojbe Crne legije u Sarajevu, a zatim je bio zapovjednik prometnih zdrugova UV-a. Nijemci su ga odlikovali radi brige o osiguranju nesmetana korištenja željeznice, da bi od listopada1943. postao ministar prometa, koju dužnost je zadržao i kada je postao ministar oružanih snaga.541

536 B. Krizman,n.dj., 275.-281.537 Glez fon Horstenau,n.dj., 441.-442., 447.538 Glez fon Horstenau,n.dj., 533.539 Glez fon Horstenau,n.dj., 441.-442., 447.540 I. Košutić,Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, 10.541 Vidjeti Vokićev životopis u: Hrvoje Matković,Povijest Nezavisne države Hrvatske, drugo dopunjeno izdanje, Zagreb 2002., 272.-273.

224



bojne ulaze u njegov sastav, o predviđenom zapovjedniku Krešimiru Kuraji, koga je Vokić poznavao kao „vrlo sposobnai pouzdana časnika". Ovaj novi IX. zdrug i postojeći VI. zdrug zajedno s domobranskim snagama spojili bi se u jedno većezapovjedništvo pod generalom Šimićem, sa sjedištem u Mostaru. Za 2.000 nedostajućih pušaka za popunu zdruga dogovoreno je da se smjesta uzmu sa zaliha u Kragujevcu u Srbiji i predaju se u Brodu predstavnicima Vojnice za novi zdrug.



j j g j j p j p j gU centru u Dollersheimu otkazana je izobrazba za obuku V. zdruga, jer se nije mogao u cjelini osloboditi od borbenih aktivnosti. Ministar Vokić izrazio je želju da se po dvije bojne Prometnih zdrugova pošalju na izobrazbu u Dollersheim ili dase pregrupiranjem oslobodi jedan zdrug i pošalje na izobrazbu.546 Ovo se inzistiranje čini razumljivo, jer je Vokić ranijezapovijedao tim postrojbama.

U srpnju 1944. general von Horstenau komentirao je Vokićeve prijedloge da se njemačkim naoružanjem naoruža 12ustaških zdrugova, a ne sedam kako je ranije bilo planirano. „Vokić nam je svoj predlog predstavio nekako brzo, nametljivo". Stav von Horstenaua i nekih drugih njemačkih dužnosnika u Hrvatskoj bio je da se „Hrvatima ne može zabraniti daosnivaju brigade (zdrugove), ali možemo u pogledu naoružanja da im smanjimo isporuke. Ovo je trenutno jedino i moguće,

jer nam naša ratna situacija i program naoružanja ne dozvoljavaju da postupamo drugačije".547

Vokić je kao ministar oružanih snaga ipak uspio u svom mandatu povećati broj ustaških zdrugova, i to za devet novihzdrugova (VII. - XIV. i Zagrebački). Ljudstvo novih zdrugova, međutim, nisu više bili dragovoljci, nego različito ljudstvo odnovaka do bivših pripadnika Oružništva, Prometnih zdrugova, različitih milicijskih postrojbi ili prelaskom kotarskih odjelaOružništva izravno u najbliže zdrugove. U ovom razdoblju i Nijemci počinju s radom na poboljšanju kvalitete Ustaške vojnice kroz izobrazbu i opremanje. Unapređenje Vokića u krilnika također se može smatrati novom fazom u procesu preuzimanja primata od strane UV-a nad Domobranstvom. Međutim, u ovom razdoblju i Vokić čini politički zaokret od ustaškogpokreta pa to izaziva neraspoloženje skupine od nekoliko istaknutih ustaških časnika, prije svega Luburića i Moškova.

546 B. Krizman,n.dj., 340.547 Glez fon Horstenau,n.dj., 514.-515.

LJETO 1944. GODINE „PUČ“ LORKOVIĆ - VOKIĆ

Još od jeseni 1943. počela su se u državnom vrhu NDH pojavljivati razmišljanja0 sporazumu s HSS-om ili čak o prevođenju



Još od jeseni 1943. počela su se u državnom vrhu NDH pojavljivati razmišljanja sporazumu s HSS om ili čak o prevođenjuHrvatske na stranu saveznika. To je govorilo da u odnosu na Poglavnika i njegove političke poteze postupno raste kritikapa čak i organizirana opozicija. U ljeto 1944. glavni zagovornik ovoga političkog smjera bio je 35-godišnji ministar unutarnjih poslova i ustaša emigrant Mladen Lorković. Njemu se u toj akciji pridružio i ministar oružanih snaga Ante Vokić. Okonjih se počeo okupljati krug istomišljenika. Ubrzo je nastala zavjerenička skupina, koja je pripremila načelan plan akcije:razoružanje njemačkih snaga u NDH i dijela Ustaške vojnice, posebno onih koji bi bili nepokorni. Potom je trebalo stupiti uvezu sa savezničkim snagama u Italiji i pozvati ih da se iskrcaju u Hrvatskoj. Izgleda da su Lorković i Vokić s ovom idejomčak upoznali Pavelića, koji se toj akciji u ranoj fazi nije protivio.548

U razmatranju uspona Ante Vokića od zapovjednika Željezničke bojne u Sarajevu do ministra oružanih snaga, DinkoŠakić ukazuje na utjecaj ministra Lorkovića i generala Glaisea von Horstenaua na njegov ministarski mandat i ponašanje,uopće. „U tomu smislu, vidjevši se, naivni Vokić, u ulozi 'spasitelja', daje upute zapovjednicima da od toga časa smiju izvršavati smo njegove osobne zapovjedi..." Iako dužnosnik Ustaške obrane i bliski suradnik njenoga prvog čovjeka VjekoslavaLuburića, Šakić ističe: „U pripremanju puča prva i najvažnija briga zavjerenika bila je najprije likvidirati generala Luburi-ća", smatra Šakić".549

Međutim, kako je Poglavniku bila poznata ova akcija, on je naredio generalu Luburiću da sve pripremi da bi se pokušajonemogućio bez prolijevanja krvi. Dana 30. kolovoza po uputama generala Luburića, grupe pripadnika UO-a zaposjele suPoglavnikov Glavni stan na Tuškancu, zatim Markov trg i Sljeme, gdje su dopremane osobe koja su sudjelovale u puču. Ti

jekom sjednice vlade, Luburuć i Moškov iz Draškovićeve su ulice upravljali akcijom likvidacije puča. Cijela akcija prošla jebez ikakva izgreda, jer su svi zavjerenici bili iznenađeni i uhićeni.550

0 ovome daje svoj sud general Servazy: „Ja sam tada kao zapovjednik PTB pozvao sve ove oficire koji su imali putrana glavi tj.Vokića, Lorkovića i Vrančića, pravo radi toga da raščistim odnose izmedju naših časnika i njih i dalje da vidimošto se vani raspričava0 njima, t.j. o nekom ustanku. Ja sam im govorio šta je njima udarilo u glavu, da šta oni misle da nisuEnglezi još ni u Dalmaciji i poslije par dana dao sam ih pohapsiti, a sve HSS je pohapsilo redarstvo, tj.vođe HSS-a. Vokića iLorkovića sam predao ratnom sudu PTS kojemu sam rekao da nesmije suditi na smrt, već su bili sudjeni na logor, gubitakčina i dekoracija".551

548 H. Matković,n.dj.,. 220.-223.549 Šakić navodi da je bio popis za likvidaciju s imenima i svih časnika Ustaške obrane. D. Šakić,n.dj., 138.-139.550 D. Šakić,n.dj., 140; I. Košutić,Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, 155.551 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (Servatzy Vjekoslav)

2 2 7

Dinko Šakić smatra da puč Lorković - Vokić nije spriječen na vrijeme i da su pristupili njegovu ostvarenju, „došlo bi dosukoba između hrvatskih jedinica jer bi se vjerovatno neki zapovjednici priključili Vokiću". U svakom slučaju, da je došlo dopuča, došlo bi i do podjele Hrvatske vojske na dva tabora, smatra ovaj dužnosnik Ustaške obrane.552 Neke od ljudi na koje jeministar Vokić računao, kao bojnik Krešimir Kuraja, jedan od zapovjednika Prometnih zdrugova, a inače i njegova šogora,



priveli su na razgovor u noći pred „puč" Moškov i Luburić. Poslije razgovora oni su Kuraju preokrenuli protiv Vokića.553 Usvojem iskazu novim vlastima pukovnik Ante Moškov, koji je imao ključnu ulogu u razbijanju puča, smatrao je da je izvršenje puča značilo „istodobno likvidiranje ustaške vojnice".554

Uz Mladena Lorkovića, ministar Vokić bio je ključna osoba u pripremanju puča 1944. godine. Kada je otkrivena ova„zavjera" razriješen je dužnosti ministra u oba ministarstva.555 Obojica, i Lorković i Vokić, razriješeni su činova koje suimali u Ustaškoj vojnici. Zanimljivo je da kada je 30. kolovoza bio smijenjen Vokić, von Horstenau ga opisuje kao „teškogzločinca."556 Iako su prvo bili u svojim domovima, zbog održavanja veze s ljudima generala von Horstenaua bili su upućenina Sljeme u pritvor, a potom u Koprivnicu kod zapovjednika V. zdruga Bobana. Kada su taj grad napali partizani, pukovnikLisak, glavni ravnatelj za javni red i sigurnost otprema ih u zatvor Lepoglava.557 Prema svjedočanstvu Marka Čavića, bivšegpripadnika PTS-a, satnik Mijo Grbovac izvijestio je 6. svibnja generala Moškova, negdje u rajonu Krapine, da je prilikompovlačenja iz Lepoglave izvršio strijeljanje obojice, i Vokića i Lorkovića.558

552 D. Šakić,n.dj., 149.553 D. Šakić,n.dj., 151.-152.554 I. Košutić,Hrvatsko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, 155.555 H. Matković,n.dj., 222.-223., 272.-273.556 Glez fon Horstenau,n.dj., 537.557 D. Šakić,n.dj., 141.-143558 D. Šakić,n.dj., 160.-161.

22 8

ODNOSI S PREDSTAVNICIMA REICHA1943. - 1945 559

Tijekom ljeta 1943. general von Horstenau pogrešno je procijenio: „naš poslanik Kaše, zahvaljujući svojoj bezrezervnoj



podršci ustašama, postao je nevažan i niko više ne obraća pažnju na njega".560 Međutim, procesi koji će uslijediti, pokazatće da Kascheovo viđenje situacije dobiva sve više na značaju i pretvara se u realnost, koja je izmijenila njemačku sliku oUstaškoj vojnici. Nakon dvije velike, ali u načelu neuspješne ofenzive tijekom prvih mjeseci 1943. protiv partizanskih i četničkih snaga, njemački vojni dužnosnici sve više preuzimaju utjecaj na politička zbivanja u NDH.561

U kolovozu 1943. izvršene su određene promjene u organizaciji sustava njemačkoga vojnog zapovijedanja. Tako jefunkcija Zapovjednika njemačkih snaga u Hrvatskoj bila ukinuta, a njegov je stožer pretvoren u stožer XV. Gebirgs Korps(brdskog korpusa), odgovoran za područje Bosne, Like i srednje Dalmacije. Osnovana su dva korpusna stožera: V. SS Ge-brigs Korps (brdski) korpus, odgovoran za prostor Hercegovine i Sandžaka, kao i LXVIX. pričuvni korpus odgovoran zahrvatski prostor iznad Save, prije svega Srijem i Slavoniju. Od kolovoza 1943. na prostor oko Zagreba smjestio se III. SSPanzer (oklopni) korpusGermania. Ova je postrojba bila u osnivanju, ali je s hrvatskim snagama aktivno sudjelovala uakcijama na terenu do kraja 1943. godine. Svi ovi korpusni stožeri odgovarali su zapovjedniku Panzer Armee 2 (oklopnevojske), sa sjedištem u Vrnjačkoj Banji u okupiranoj Srbiji.562 Na ovaj su način sve hrvatske snage (pa i postrojbe UV-a) bilepodčinjene zapovjednicima navedenih korpusa tijekom pothvata.

Ovaj način podređivanja njemačkim stožerima korpusa, odnosno njihovim divizijama, ostat će karakteristika sve dokraja rata. Izvan njemačkog zapovjedništva od ustaških postrojbi ostat će samo snage PTS-a i Ustaške obrane. Sve ostalesnage UV-a tako će se u biti uključiti u njemačke ratne napore. No kako se pokazalo, već pogoršanjem ratne situacije na

jugoistoku Europe, ovaj je odnos često bio izvan hrvatskih nacionalnih ili državotvornih interesa.

Po stupanju na dužnost u Hrvatskoj, general Liiters ocijenio je prosinca 1942. nepovoljno i domobrane i ustaše. On jeposebno istaknuo da su ustaški časnici ispod domobranskih po vrijednosti.563 General Lüters kasnije je (jesen 1943.) imaobolje mišljenje o ustašama i pretpostavljao ih je u odnosu na domobrane („ništa ne vrijede"). „Ustaše se, to je jasno, borebolje nego domobrani. Za razliku od domobrana, ustaše imaju neki ideal. Koji? Oni imaju lični, prisan odnos sa poglavni

559 Vidjeti novije radove kao: Klaus Schmider,Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941/1944, Verlag E.S.Mittler und Sohn Gmbrh, Hamburg - Berlin- Bohn, 2002. Posebno poglavlje:Das gebiet des NDH - Statees als Hauptkreigschauplatz, 104.-192.560 Glez fon Horstenau,n.dj., 263.561 Fikreta Jelić-Butić,Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945, Sveučilišna naklada Liber i Školska knjiga, II. izdanje, Zagreb, 1978., 259.-260.; Alan Labus,Politika i novine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Plejada, Zagreb, 2011., 91562 VidjetiZbornik, svezak XII., knj. 2. i 3., passim563 Zbornik, svezak XII., knj. 2., 405.-419., 423.-428., 966.-970.; B. Krizman,Ustaše i Treći rajh, knj. I., 31.; D. Marijan,n.dj., 125.

22 9

kom. Pukovnik Zelhov, moj šef štaba (piše Horstenau), sumnja da to važi za većinu ustaša. Lüters smatra da za ofanzivneakcije ni ustaše nisu upotrebljive jer imaju lošu obuku. No, oni bolje drže utvrđenja od domobrana. Ceo problem zaista nije

jednostavan".564 Slično je mislio i zapovjednik III. SS-ova oklopnog korpusa, koji je bio u Hrvatskoj u jesen 1943., generalSteiner, koji je također imao loše mišljenje o domobranima i istaknuo „Sarađivaću samo sa ustašama".565 Na drugoj strani



i u samome Waffen-SS-u bilo je različitih gledišta na ustaške trupe. Tako je jedan generalmajor Waffen-SS-a ocijenio 16.ožujka 1944.: „Die kroatische Partietruppe Ustascha ist katolisch, undiszipliniert, schlecht ausgebildet, kampfmassig teilweise unzuverlässig, und dafür bekannt, ca 6-700 000 konf. und pol. anders Eingestellte nach Balkanmethode „geschlachtet" zu haben. Ihr Kampf geht gegen Cetniks und partisnen. Sie bezeichnen sich als kroatische SS".566

Međutim, i pored postupnog rasta razumijevanja za Ustašku vojnicu kod pojedinih zapovjednika, svako daljnje ustro javanje ustaških postrojbi u vremenu od kapitulacije talijanskih snaga rujna 1943. moralo je biti ugovoreno s njemačkimzapovjednicima u Hrvatskoj. Dio započetog ustroja na terenu, naprimjer pri ustrojavanju VII. zdruga u Dalmaciji, morao seusuglašavati s njemačkim zapovjedništvom u Zadru i u skladu s njihovim pothvatima.567

Štoviše, pri ustaškim postrojbama raspoređeni su časnici za vezu. Oni su služili za vezu i koordinaciju s njemačkim postrojbama na terenu. Ipak, neki od njih nisu bili omiljeni u njima. „Častnik za vezu kod VII sdruga bio je Obit (natporučnik)Schmidt, koji je svoju dužnost striktno izvršavao, (samo mi od iste nismo imalio mnogo koristi)". Za istoga je njemačkogčasnika rečeno da „svuda tura svoj nos, a u sve hoće da imade uvida, sve hoće da znade... On pokušava staviti pod svoj uticajdopukovnika Brajkovića..." Smatralo se u tim postrojbama da Nijemci trebaju oružjem i ratnim materijalom pomoći funkcioniranje Vojnice. No „naši pak imadu od Niemaca jednio častnike za vezu...".568

Na drugoj strani, njemački časnik dodijeljen za izobrazbu pri PTS-u koji je bio poznat kao bojnik Slavko Gvozdić, bio je odlikovan za svoj rad Redom krune kralja Zvonimira II. stupnja s mačevima 22. lipnja 1944. godine. On je kao glavarstožera PTS-a od 1. lipnja 1943. „svojim neumornim radom, zalaganjem i vrstnim organizatornim sposobnostima mnogopridonio na ustrojstvu i izgradnji" te postrojbe. Potom je 7. ožujka 1945. bio odlikovan posthumno Redom krune kraljaZvonimira I. stupnja s hrastovim grančicama, jer je kao glavar stožera PTS-a „do svoje mučeničke smrti, primjernim idealizmom i osobnim zalaganjem podpomogao uvelike uzponu i snazi postrojbi PTS, te njihovim borbenim uspjesima".569

564 Glez fon Horstenau,n.dj., 353.-354.565 Glez fon Horstenau,n.dj., 367.566 N. Živković - P. Kačavenda,n.dj.. 262.-263.567 VA, fond NDH, k.H4a, 2/3-1.568 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4.5.46.569 VA, fond NDH, k.85f, 45/2-1, 2

23 0



Bilo je i problematičnih situacija kao kada su tijekom akcije u selu Podlug 30. rujna 1944. njemačke i ustaške snage (V.bojna VII. zdruga) rekvirirale „blago" (stoku, najviše ovce i drugo) od, kako je rečeno, „ustaških" obitelji u tom selu. Ovaj jedogađaj podigao tenziju na tom prostoru pa je bilo naređeno da se „vrati sve što može da se vrati". Ukazano je da neprijateljska (partizanska) promidžba čeka da iskoristi ovaj slučaj u svoje svrhe protiv ustaških snaga i hrvatske države.576



Odnos prema kozacima u njemačkoj službi, a koji su od jeseni 1943. bili raspoređeni u NDH, bio je jedno od čestih temasukoba ili sporenja. Brutalno ponašanje prema stanovništvu tijekom pothvata stvaralo je probleme. U više situacija pučanstvo se obraćalo predstavnicima vojnih vlasti, bilo Ustaškoj vojnici bilo Domobranstvu za zaštitu. S druge strane, kozačkepostrojbe podnijele su u nekoliko slučajeva prijave u kojima se navodi da je s njihove strane prilikom vođenih izviđa ustanovljeno da su stanovnici pojedinih sela bili od strane ustaša i domobrana nagovarani da svaki i najmanji slučaj njihovanedjela javljaju hrvatskoj vladi. Prijave su bile često pretjerane ili čak i izmišljene. Istodobno podnesena je prijava da suustaše napale vatrom jedan kozački odjel u selu Stupnikte da su ih pokušali i razoružati. Ujedno se kozačke postrojbe tužena suzdržljiv stav pučanstva i hrvatskih postrojbi prema njima.577

Poseban problem bilo je ustrojavanje njemačkih legionarskih i Waffen-SS postrojbi od hrvatskog ljudstva. Na ovo jeljudstvo računala i Ustaška vojnica u puno slučajeva. U početku, u razdoblju od veljača do ožujka 1943., bilo je aktualnopitanje vrbovanja hrvatskih dragovoljaca za popunu jedne SS-ove divizije. Tada je postojala ideja da se jedan dio ustaša(čak i do 6.000) prevede u SS-ove postrojbe.578 Potom dolazi do problema u kojima prepoznajemo dva procesa. Prvi kada sete postrojbe obrazuju i dio ljudstva napušta Vojnicu. Najočitiji je bio slučaj kod stvaranja 13. SS-ove divizije sastavljene odmuslimanskog ljudstva. No slično je i kod legionarskih postrojbi. Tako je tijekom srpnja 1943. zapažen trend prebjega pripadnika Ustaške vojnice u njemačke SS-ove trupe. Prema zapovijedi od 17. srpnja 1943. trebalo je detaljno popisati takveosobe i navesti je li pojedinac prebjegao s oružjem i ako jest, s kojim i kakvom opremom. Jednim drugim aktom ukazano

je da se „dobro razmisli o uzrocima tako velikog javljanja naših vojničara na pr. u SS postrojbe".579 U narednom razdoblju,do sredine kolovoza pokušalo se na adekvatan način riješiti upućivanje u SS-ove postrojbe, jer je bilo slučajeva (XII. ili XIII.bojna) da se pojedini zapovjednici nisu držali usmenih i pismenih zapovijedi.580

576 VA, fond NDH, k.H4a, 6/3-1.577 VA, fond NDH, k.H3i, 25/5-1.578 Glez fon Horstenau,n.dj., 189.-191.; B. Krizman,n.dj., 43.579 VA, fond NDH, k.H4c, 19, 21/9-1.580 VA, fond NDH, k.H4c, 24/9-1.

23 2



5. DIOKRAJ USTAŠKE VOJNICE



prelazu Englezima, tom prilikom nije bilo govora." Servatzy ističe da je detalje razloga povlačenja doznao od generala Grui-ča, jer nitko nije mogao pružiti jamstvo da će sebe i narod moći sačuvati „od pokolja".590

Vlada NDH donijela je odluku o povlačenju vojske, naređeno je i povlačenje zapovjednicima pet postojećih zborova, i tosljedećim pravcima:



- PT zbor: Varaždin - Ivanec - Krapina - Rogatec - Celje- II. zbor: Sunja - Sisak - Petrinja - Zagreb - Brežice - Rogatec - Celje- III. zbor: Ivanić Grad - Krapina - Rogaška Slatina - Celje- IV. zbor: Zagreb - Novi Dvori - Rogatec - Celje- V. zbor: Samobor - Brežice - Zidani Most.591

Dana 6. svibnja u Zagrebu su formirane kolone za povlačenje prema granicama Reicha, koje su već ispred Brežica. Povlačenje stožernih dijelova Ustaške vojnice i drugih snaga kreće tijekom jutra 7. svibnja. Šarolike kolone pješaka, vozila,kola i stoke kretale su se prema granici. Već 8. - 9. svibnja većina ove izbjegličke mase bila je na području Slovenije.592

General Servatzy ističe da je od Poglavnika 25. travnja tražio da mu se dodijeli zapovjedništvo nad gradom Zagrebom,ne bi li on svojim vezama spriječio njemačko miniranje, ali i nekakav ustanak o kojemu su se pronosile glasine. On navodida se „dne 7.maja o.g. poslije podne... uputio u Nove Dvore kod Zaprešića da u svojstvu zapovjednika grada pozdravimPoglavnika koji je toga dana u 17 sati otputovao u pravcu Celja. Prije samog polaska, mi je rekao da žali patnju hrvatskognaroda koji je krenuo na taj teški put iz straha od partizanskih odmazda, a pogotovo seljački narod koji je svoje domoveostavio". Servatzy je odbio ponudu da ide s Poglavnikom zamolivši da ostane u gradu, gdje je njegova nazočnost bila potrebna. General ističe da je razminiranje i kontrola grada trajala do 2 sata 8. svibnja.593

Poglavnika je na povlačenju prema Reichu pratio dio stražarskog sklopa PTS-a, kao i dijelovi novačke bojne. Zapovjednik PTS-a Moškov preuzeo je 5. svibnja 1945. državnu riznicu, zlato i dragocjenosti i s tri kamiona iz sastava PTS-a takođerkrenuo u povlačenje.594

Gotovo da je još bilo hrvatskih postrojbi koje su ujutro 8. svibnja napuštale Zagreb, a da su u grad na drugoj strani većulazile partizanske snage. Servatzy je sa svojim osobljem napustio grad u 7,45 sati. Njegovom stožeru pridružio se i ostatakLuburićeve kolone Ustaške obrane.595

590 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red.br 3 (Servatzy Vjekoslav)591 M. Grahek-Ravančić,n.dj., 52.592 D. Crljen, navedeni naslov, 10.-11.593 HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (Servatzy Vjekoslav)594 T. Aralica,n.dj., 178.595 General navodi da su njegovi „motorbicikli i osobni auto" bili u Celju u 17 sati. HDA, fond br. 1561, k.65, 013.4, red. br. 3 (Servatzy Vjekoslav)

Nešto ranije stožer i dio ljudstva Ustaške obrane napustili su prostorije u Draškovićevoj ulici, navečer u 21 sat 7. svibnja, na čelu s pukovnikom Jakovom Džalom i Dinkom Šakićem koji su vodili i svoje obitelji. Sutra oko podne ova je skupinastigla do Celja, njoj se pridružio i general i zapovjednik PTS-a Ante Moškov, pa je sljedeće noći ova skupina već stigla prekomosta u Dravogradu na tlo Austrije. U rajonu Wolfberga našli su se generali Dragojlov, Rolf i drugi koji su pripadali Domobranstvu, kao i neki od članova vlade ili njenog aparata.596 Sudeći prema pisanju Dinka Šakića, iz ove skupine neke su osobe



branstvu, kao i neki od članova vlade ili njenog aparata. Sudeći prema pisanju Dinka Šakića, iz ove skupine neke su osobeuspjele izbjeći predaju koju su Britanci kasnije izveli jugoslavenskim partizanima u Lavamundu, uvjeravajući predane

dužnosnike NDH da im se ništa loše neće dogoditi. Generali Rolf i Dragojlov tada su pokušali samoubojstvo, ali su Britanciuspjeli spasiti Dragojlova. Potom je prisilni povratak prestao.597

POVLAČENJE SNAGA USTAŠKE VOJNICE S TERITORIJA NDH

Povlačenje iz Hrvatske u samom je početku bilo nalik na vojnu operaciju. Međutim, kako se ulazilo dublje u Sloveniju, nateritorij Reicha, a pogotovo poslije Zidanog Mosta, došlo je do sveopće zakrčenosti i sve to uz pojedine sukobe s partizanima koji su navaljivali s raznih strana. Osiguranje povlačenja hrvatskih snaga i civila obavljale su snage Ustaške obranegenerala Luburića i V. divizije generala Bobana.598 0 povlačenju drugih snaga Ustaške vojnice imamo samo fragmente. Diose povlačio u masi hrvatskih snaga koje su gubile postrojbenu prepoznatljivost, a dio je bio uz njemačke snage uz koje sei ranije borio. Tako su se snage XIII. zdruga povlačile od 8. svibnja 1945. (prema zapovijedi 3. divizije) povlačile s njemačkom 41. divizijom zapadno od Zagreba. Ove su snage pod zapovjedništvom dopukovnika Poića prošle kroz Zagreb. On jesvojim jedinicama stavio do znanja „Upozoriti ljude, neka budu na okupu i da ih vodim tamo, gdje vjerujem da je za nasvojnike najbolje".599

Veći dio visokih dužnosnika Ustaške vojnice (sada HOS-a) bio je tijekom povlačenja kao u nekakvom skupu. Tako se uCelju nalaze generali - ustaški pukovnici Servatzy, Herenčić, Metikoš i Viktor Tomić, pored generala iz Domobranstva i političara. Tijekom 9. svibnja vođeni su pregovori sa slovenskim partizanima u Celju, za daljnji prolaz kolona prema sjeveru.Hrvatski zapovjednici uspjeli su isposlovati dogovor sa slovenskim partizanima iz tog mjesta nastavak daljnjeg kretanja- povlačenja, pod prijetnjom nastavka borbi i uništavanja Celja. Dio hrvatskih snaga prošao je dalje, ali su u Celju nešto

596 D. Šakić,n.dj., 60.-62.597 D. Šakić,n.dj., 64.-67.598 M. Grahek-Ravančić,n.dj., 62.-63.599 114B, 53/6-1.

24 0

kasnije razoružane i zarobljene one hrvatske snage koje su naišle kasnije, kao naprimjer 18. divizija za koju partizanskizapovjednik Petar Brajović tvrdi da je razoružana u tom mjestu 12. svibnja.600

Poslije pregovora hrvatske su se snage kretale iz Celja u dva kraka: lijevo prema Velenju, Slovenjgradecu i Dravograduna granici s Austrijom, odnosno desno, preko Slovenske Bistrice, prema Mariboru. Dio snaga NDH, a posebno teški ranje



nici bili su na prugama u kompozicijama, na istim pravcima, uz Nijemce koji se također povlače istim pravcem. Cilj je bio

prelazak stare jugoslavenske granice s Austrijom. Međutim, povlačenje hrvatskih snaga bilo je mukotrpno. Pored dugačkihkolona njemačkih snaga koje zastaju na vijesti o vlastitoj kapitulaciji, hrvatske snage pokušavaju se probiti i napustiti tlobivše Kraljevine Jugoslavije i izbjeći zarobljavanje od strane partizanskih snaga, koje nisu donosile ništa dobro. Kolonehrvatskih snaga dugačke su i po više desetina kilometara. Prve prethodnice hrvatskih snaga stigle su do Dravograda već10. svibnja.

Ono što su poslije rata nevoljno isticali partizanski zapovjednici, a pogotovo iz III. armije generala Koste Nađa, njihovo je neznanje o razmjerima mase vojske koja se povlačila i koja se skupila na prostoru Slovenije u trenucima kapitulacijeReicha i završetka rata u Europi. Sudeći prema pisanju jednog sudionika događaja, Milana Baste, snage III. jugoslavenskearmije koje su stigle u rajon Maribora oko 10. svibnja našle su se iznenađene s masom hrvatskih snaga koje su iznenada zatekli na „svom" rajonu. „Niko od nas nije znao da se celokupna Pavelićeva vojska još uvek nalazi nerazoružana u zemlji i tona našem delu fronta. Naša vojnoobaveštajna služba pored svih napora nije te promene otkrila." 0 ovome govore i dodijeljeni zadaci partizanskim jedinicama III. armije: tako je Baština 51. vojvođanska divizija dobila zadatak garnizonske službeu Mariboru, a druge divizije zaposjedanje teritorija na austrijskoj strani. „To naše zakašnjenje samo je otežalo da naše jačesnage pravovremeno zatvore obruč oko neprijatelja, ono je učinilo da se za kratko vrijeme koje nam je bilo preostalo dosukoba s neprijateljem nije mogla temeljitije proceniti situacija, naročito neprijateljska snaga i namera na pojedinim pravcima..." Partizani su uočili da se hrvatske snage pokušavaju probiti preko Dravograda ,,i da za sebe stvori povoljnije uslovepredaje te izbegnu predaju Jugoslovenskoj armiji”, kako je stajalo u naredbi 51. divizije od 12. svibnja.601

Oko 12. svibnja glavna grupacija hrvatskih snaga stigla je do Dravograda, gdje je došlo do sukoba. U rajonu Slovengra-deca partizanske snage topništvom su napale hrvatske i njemačke kolone u povlačenju, prouzročivši svojim djelovanjem

jedan broj nastradalih. U rajonu Slovengradeca odvija se jedna od posljednjih borbi, gdje pored Bobanovih snaga sudjelujei konjička postrojba PTS-a. General Boban koji je od 10. svibnja bio u čelnom dijelu grupacije hrvatskih snaga, osobno zapovijeda jednom topovskom bitnicom tijekom borbe. Kako piše Daniel Crljen, „bila je to poslijednja bitka hrvatske vojskeu tuđini".602

600 Petar S. Brajović,Konačno oslobođenje, sjećanja i obrade, Spektar, Zagreb, 1983., 424.-425.601 Milan Basta,Rat poslije rata, Pavelićevi generali se predaju, Stvarnost, Zagreb, 1963., 40., 41.602 D. Crljen, navedeni naslov, 15.-16.

24 1



odrazio se vrlo negativno na ionako poljuljani moral njegovih trupa."604 Potom je u partizansko zapovjedništvo došao pukovnik Sudar 13. svibnja na pregovore. Međutim, poslije dužeg i napetog razgovora, Sudar je navodno učinio rukom pokretprema svom naoružanju za pojasom pa su partizani priskočili, razoružali ga i z arobili.605

Uslijedio je novi pokušaj prodora prema onom dijelu okruženja gdje su partizani imali manje snage. U noći 13./14. svibnja hrvatske su snage iz pravca Dravograda djelovale zapadno od tog mjesta pravcem Guštanj Poljana Bleiburg s ide



nja hrvatske su snage iz pravca Dravograda djelovale zapadno od tog mjesta, pravcem Guštanj - Poljana - Bleiburg s ide jom da izvrše prodor iz partizanskog obruča. Na tom se pravcu borba vodila cijelog 14. svibnja. Hrvatske su snage uspjelerazdvojiti dijelove partizanske 51. divizije i probiti se dalje prema Bleiburgu. No stanje je u stvari bilo kaotično. Kako pišeBasta: „neki delovi protivničkih snaga predavali su se, drugi borili, a treći pregovarali. Nastalo je mešanje snaga, opšta gužva i metež." Ovaj se metež vidi iz izvješća partizanskih jedinica. Tako partizanska 12. brigada zaključuje: „može se reći dasmo se tako pomešali sa ustašama i ono nešto malo Nemaca, da se na moment nije moglo razlikovati ko je ko usled sličnostiuniformi". Ono što je partizanima bilo jasno: „potpuno podivljale ustaše su se u grupama preko planina probijale premagranici". Na tom je dijelu proboj djelomično uspio, ali su hrvatske snage ostale bez daha za nastavak daljnjeg nastupanja.Samo čelo prešlo je preko granice za nekoliko kilometara.606

Partizanske snage tada su postale svjesne opasnosti da će hrvatske snage, uspiju li prijeći staru granicu i predati se saveznicima, izbjeći zarobljavanje i njihov bijes. Zato su njihovi predstavnici stupili u hitne kontakte s britanskim snagama,koje su stigle sa zapada u to područje. U tim su kontaktima partizani isticali da je riječ o „čisto jugoslavenskoj stvari" i daBritanci ne bi trebali obraćati pozornost na posljedice zarobljavanja domaćih protukomunističkih snaga.

PREDAJA NA BLEIBURGU

U razdoblju 14. - 15. svibnja 1945. sudbina hrvatskih snaga odlučena je u pregovorima koji su vođeni u dvorcu bleiburškihgrofova Thurn-Valsassina. S britanske strane pregovarač je bio brigadir P.T.D. Scott, zapovjednik 38. irske brigade. S drugestrane bili su hrvatski generali Herenčić, Metikoš i Servatzy, kao i pukovnik Crljen. Oni su tražili zaštitu od Britanaca, ukazujući da je osim hrvatskih vojnih snaga riječ i o mnoštvu civila koji bježe pred komunističkim snagama. Tijekom razgovoras Britancima pojavljuju se i predstavnici partizana, iz lokalne 14. slovenske divizije, a potom i predstavnici III. jugoslavenske armije, koji daju ultimatum za trenutačnu predaju hrvatske grupacije. Hrvatski generali tražili su da se to pitanje podigne na višu, političku razinu, a ne da se pregovara i odlučuje sa zapovjednikom tek jedne britanske brigade. Britanski su

604 M. Basta,n.dj., 47.605 M. Basta,n.dj., 55—62.606 M. Basta,n.dj., 71.-76.

24 3



PREDAJA I KASNIJA SUDBINA ZAROBLJENIH HRVATSKIH SNAGA

Na ovome mjestu, gdje događajima na Bleiburgu svibnja 1945. završava priča o postojanju NDH i njenih oružanih snaga, patako i Ustaške vojnice, moramo se osvrnuti na neka pitanja koja je još ranije postavio američki povjesničar Jozo Tomasche-



vich: koliko se vojnih jedinica i civila povlačilo? Koji je dio pao u partizansko zarobljeništvo? Koliko je jedinica zarobljeno

na području Jugoslavije? Koliko je uspjelo prijeći austrijsku granicu? Koliko će ih naknadno biti vraćeno Jugoslavenskojarmiji? Što se dogodilo s tim jedinicama i izbjeglicama poslije njihova izručenja?612 Odgovor je u stvari niz činjenica koje nedaju točne brojčane podatke, ali čine sliku omeđenu ovim pitanjima kompleksnom. To smatramo najvažnijim doprinosomsagledavanju sudbine pripadnika Ustaške vojnice poslije završetka Drugoga svjetskog rata.

Predaja na Bleiburškom polju nastavila se 15. svibnja predvečer, ali i narednih dana. Partizanima su se 16. svibnja naraskrižju Hrust, iz smjera Austrije prema Mariboru, predali generali Servatzy i Gustović. Partizanski časnik Milan Basta koji

je primio njihovu predaju navodi da mu je general Servatzy u znak predaje izvadio i darovao svoj lijepo ukrašen i poniklanpištolj.613 Stožer partizanske 48. makedonske divizije javio je svome zapovjedništvu armije 17. svibnja 1945. „da je togdana zarobljeno 1.264 ustaša". Kako navode „ima ih čak iz Kupresa i Širokog Brijega, Fazlag. Kule". Istoga dana, ali neštokasnije, ova je divizija „zarobila još 950 ustaša, među kojima i dva p.pukovnika, jednog pukovnika i jednog majora. Jedanp.pukovnik izvršio je samoubistvo kad ga je prepoznao jedan drug".614

Partizani zaključuju u jednome svome završnom izvješću o borbama na tom prostoru: „Situacija kod neprijatelja nijenam potpuno bila poznata, naime u početku gonjenja nismo tačno znali da se pred frontom naše Armije nalazi tako velika

neprijateljska grupa njemačkih, a naročito kvislinških snaga...". Bitka za uništenje i zarobljavanje neprijateljske grupacije jačine 130.000 vojnika u gornjem toku Drave, u prostoru između Karavanki i Pohorja, trajala je od 12. do 16. svibnja sažarištem na sektoru Dravograd - Bleiburg - Slovengradec. „Ustaše, a i četnici, borili su se na život i smrt da se probiju iznašeg obruča ali to im nije uspelo. Borbe su s vremena na vreme bile vrlo žestoke, no u njihovoj odbrani nije bilo dovoljno organizovanosti i povezanosti. Kritičan položaj za neprijatelja sve se je više povećavao, neprijatelj nije imao nikakvemogućnosti za snabdevanje i poslednjih dana demoralizacija kod neprijateljske vojske, sa kojom je bilo nekoliko desetinahiljada civilnog stanovništva, bila je očita. Ova pobjeda ima veliki vojnički i politički značaj: uništena je sva živa sila ustaš-ko-domobranske Pavelićeve vojske, jer je glavnina iste zarobljen, a znatan deo ubijen u borbi." Konstatirano je da je takoi četnicima i ustašama „zadan odlučujući smrtni udarac i tako im onemogućeno da izbjegnu zasluženu narodnu kaznu za

612 Jozo Tomaschevic,War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. Stanford University Press, Stanford, 760..; M.Grahek-Ravančić,Bleiburg, 317.613 M. Basta,n.dj., 110.-112.614 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, SI. Brod, 2005., 119.

24 5

sva zločinstva i nedjela koji su ti izrodi počinili nad našim narodima". Također je onemogućeno, zahvaljujući energičnomstavu kod Britanca, da „ustaški generali" vode daljnje pregovore o predaji. „Na taj način i posljednja grupa ustaša bila jeprisiljena da se preda našim jedinicama". Od „ustaških" generala tada su zarobljeni Gustović, Metzger, Majetić, Dolački,Naredeli, Štancer, Gregorić Tomašević, Servazy, Skoliber, Metikoš, Sertić, Vučković, Sertić i Vučković, navode pobjednici.615 Ustaške snage koje su zarobili Bugari, također su predane III. jugoslavenskoj armiji 16. svibnja po odobrenju zapovjednika



sovjetskih snaga na ovome dijelu bojišta, maršala Tolbuhina.616

Prema podacima od istoga dana, 16. svibnja 1945., u partizanskim zarobljeničkim logorima koje je njihova Armija držala na više lokacija od Srijemske Mitrovice do Celja, bilo je 42.690 zarobljenika od kojih, pored ostalih, 6.423 ustaša i 16.255domobrana. Od ovih najviše ih je bilo u Zagrebu 31.500 od kojih 12.000 domobrana i 1.700 ustaša.617 Druge statistikedatirane istoga dana, 16. svibnja, govore da se u partizanskim logorima nalazilo: u Celju 4.550 ustaša, u Zagrebu 1.800, uVinkovcima 156 i u Brodu 14 ustaša. Ovo izvješće govori da je ,,u toku likvidacija, odnosno predaja opkoljene ustaške grupeod oko 2000 u oblasti oko Pravnog Laza, južno od s. Planine za sedam kilometara''.618 Ove brojke sigurno nisu uključivaleustaše ili domobrane koji su u tom trenutku bili vraćani s Bleiburga ili one koji su bili još uvijek u Austriji. Ove brojke višenam služe kao presjek stanja i informacija o razmjerima broja zarobljenika pripadnika Ustaške vojnice.

U istom trenutku odvijalo se zarobljavanje pojedinih skupina hrvatskih snaga u ovom dijelu Slovenije, odnosno odvođenje hrvatskih zarobljenika koji su prešli preko granice natrag u Jugoslaviju. Kako se odvijalo njihovo daljnje kretanjeprema jugu, tako je došlo i do prvih slučajeva ubijanja. Počelo je ono što je poznato kao „Križni put''. Ubijani su u pokretuoni zarobljenici koji nisu mogli više pratiti hod grupe. Pojedini partizanski sprovodnici otvarali su vatru na zarobljenikeiz bilo kakvih razloga. Negdje su započele i masovnije likvidacije. O ovome svjedoče mnogobrojne jame na njihovu putu,

otkrivene desetljećima kasnije. Ovo potvrđuju ne samo ostaci nađeni u najnovijim terenskim istraživanjima slovenske državne komisije, nego i dokumenti partizanskih jedinica iz tog vremena. Tako izvješća XV. majevićke brigade govore da jenjena bojna 20. svibnja na prostoru St. Veiz - Miklauš s prvom bojnom VI. brigade likvidirala 500 ustaša. Po dolasku ostalihdijelova brigade na to područje javljeno je da je „zadatak naše brigade likvidacija četnika i ustaša kojih ima dve i po hiljade..." i konstatira se „Danas smo nastavili sa streljanjem". Sutradan, 21. svibnja javljeno je ,,u toku celog dana radili smo istošto i juče (likvidacija)".619 Pripadnici VI. brigade XVII. istočnobosanske divizije (tada sa sjedištem u Mariboru) likvidirala je„narodne izdajnike" tijekom 23., 24. i 25. svibnja.620

615 Partizanska i komunističkarepresija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagrebi središnja Hrvatska, 394.-395.616 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 115.617 N. Anić,n.dj., 282.618 Partizanska i komunističkarepresija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem iBaranja, SI. Brod-Zagreb, 2006., 177.619 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 130.620 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 139.

24 6

Potom je došlo do vraćanja onih pripadnika hrvatskih snaga koji su se uspjeli probiti izvan NDH pravcem preko Ljubljane, Kranja i Jesenica i dalje u Austriju. Na ovom su se pravcu osim njemačkih snaga povlačile i snage slovenskog Domobranstva, Srpskoga dobrovoljačkog korpusa i ostaci crnogorskih četnika. Te su snage oko 12. svibnja u zoni Klagenfurta odložileoružje i potom su smještene na nekoliko sabirnih lokacija. Ovdje je broj hrvatskih snaga i civila bio veći od 12.000. Odlukada se predaju svi Jugoslaveni (Slovenci, Hrvati, Srbi i Crnogorci) donesena je na ovom sektoru nešto kasnije od pregovora



i predaje u Bleiburgu. Britanske snage tu su odluku donijele 17. svibnja, s time da je realizacija i prebacivanje trajalo nešto

duže, sve do kraja mjeseca. Dio hrvatskih snaga stigao je i dublje u Austriju, do Wolfsberga i drugdje, ali je i za njih vrijedilaodluka o vraćanju u Jugoslaviju. Britanci će ovdje predavati sve ove nacionalne i protukomunističke snage kao zarobljenike Titovim snagama, u namjeri da što prije „očiste" taj dio Austrije od bilo kakvih jugoslavenskih snaga ili zarobljenika.U ovom je sektoru u drugoj polovini svibnja izručeno oko 12.196 Hrvata, u većoj masi ostalih zarobljenika jugoslavenskihprotukomunističkih snaga.

Ova je grupacija izručena jugoslavenskim vlastima zajedno sa srpskim dragovoljcima, slovenskim domobranima ili crnogorskim četnicima. Potom je preko Jesenica i logora u Šent Vidu kod Ljubljane prebačena na područje Kočevskog roga itamo likvidirana krajem svibnja i početkom lipnja. Tu je moglo biti likvidirano više od 2.500 hrvatskih zarobljenika.

Ono što je bilo karakteristično za „Križni put" je da su pojedine skupine hrvatskih zarobljenika likvidirane i onda kada bise nalazile u pojedinim tranzitnim logorima koji su uspostavljeni u Celju ili Mariboru, odnosno na drugom pravcu u Kranjuili dalje u Šent Vidu u predgrađu Ljubljane. U njima su partizanske snage vršile trijažu i uglavnom su časnici bili meta ovihstrijeljanja. Ta su strijeljanja obavljana na lokacijama koje su poslije bile maskirane i sakrivane. No mnogobrojni svjedoci potvrđuju da su zarobljenici ubijani i otvaranjem vatre nasumice po kolonama ili skupinama, bez nekakva posebnog

razloga, samo da bude ubijanja. Potom su sve ove skupine nastavljale svoj hod, dok nisu stigle na prostor Hrvatske. Tu jesabiralište u Samoboru bilo prva stanica za većinu snaga koje su stizale iz pravca Bleiburga 23. - 25. svibnja, gdje je također nastavljeno mrcvarenje zarobljenika. I ovdje su zabilježeni slučajevi ubijanja koje je vršeno i na drugim lokacijama okoZagreba, a kasnije i u Podravini.621

Služba sigurnosti novih komunističkih vlasti, poznata pod kraticom ,,OZN-a" (Odjeljenje za zaštitu naroda), potom jepreuzela poslove represije nad zarobljenim pripadnicima hrvatskih oružanih snaga. Prema naredbi OZN-e za Hrvatsku većkrajem svibnja 1945. počelo je upućivanje zarobljenih ustaša, osim onih za koje se pretpostavljalo da su ratni zločinci, naistok prema Vinkovcima.622

621 M. Grahek-Ravančić,Bleiburg, 203.622 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 140.

24 7

U razdoblju neposredno poslije završetka Drugoga svjetskog rata, zabilježeni su individualni slučajevi ubojstava manjihskupina ustaša, najvjerojatnije bez ikakva posebnoga istražnog procesa. Zabilježeno je da je sa samog strijeljanja ukupno312 osoba u Gracu kod Virovitice 16. lipnja 1945. uspjelo pobjeći pet ustaša. Oni su potom proširili glas u narodu o strijeljanju.623 Organi II. armije dobili su zadatak likvidirati 52 legionara, žandarma (oružnika-?] i ustaša 18. - 19. lipnja negdje usrednjoj Slavoniji. Ova je armija također uputila 1.700 zarobljenih ustaša i domobrana radi njihova likvidiranja. Međutim,



OZN-a za Hrvatsku javila je lokalnoj karlovačkoj OZN-i da se između upućenih „proberu" zločinci. Tako je bilo likvidirano

njih 300. Divizija koja je vršila likvidaciju htjela je, međutim, likvidirati daljnjih 500 zarobljenika, ali se OZN-a tome usprotivila i intervenirao je javni tužilac pa do toga nije došlo.624 Za odmazdu za dva ubijena člana Okružnog komiteta za Likupočetkom srpnja od strane ustaša, traženo je da se odobri strijeljanje 60 „zlikovaca na mjestu bez osude".625

OZN-a je početkom srpnja 1945. radila procjenu koliko je bilo časnika Domobranstva i Ustaške vojnice. Pripadnici Titove službe sigurnosti uglavnom su se zanimali za brojno stanje Domobranstva, dok prema ranijoj procjeni brojno stanječasnika UV-a nije bilo od posebnog zanimanja zbog uspostavljene prakse likvidacije svih časnika te formacije 1944. - 1945.godine. Navodi se da je pred kraj rata bilo 2.500 - 3.000 ustaških časnika. Zajedno s domobranskim časnicima „svi su većinom zarobljeni u Sloveniji i u koliko nisu odmahriješeni (sic!), transportovani su u Srijem". Kako se navodi, ustaških časnika ima „najviše do 50", što je nedvosmislena potvrda da su preostali bili, rečeno na partizanski način „odmah riješeni".626

Likvidacija je bilo i kasnije. Tako su jedinice 12. proleterske brigade 16. studenoga 1945. pohapsile neke seljake u selima Slavonski Šamac, Sikirovac, Jaruge, Krčevine i Striživojna. „Odveli su dvadeset i tri i potukli ih..." Objašnjeno je da su„poubijani seljaci svi bili ustaše".627 Podaci II. odsjeka OZN-e za Vojvodinu pisani 1946. navode da je strijeljano 436 ustaša.628 No nije jasno u kojem razdoblju 1945. godine.

Prema dopisu pukovnika Dimitrija Georgijevića, zaduženog za pitanja ratnih zarobljenika ispred OZN-e za Jugoslaviju,upućenom Aleksandru Rankoviću, načelniku OZN-e Ministarstva narodne odbrane Demokratske Federativne Jugoslavije,bilo je 21.026 ustaša u ratnom zarobljeništvu, raspoređenih u logorima u Vojvodini, i to po 5.000 u Pazovi, Glogonju i Apa-tinu (ovdje 5.001) i još 6.025 u Somboru.629 Međutim, podaci na dan 12. srpnja 1945. daleko su precizniji i govore da je uzarobljeništvu bilo 16.030 ustaša (i još 3.490 domobrana). Ono što privlači pažnju je da je najveći dio te brojke otpadao na„redove", dakle obične ustaše (15.955), a da je časnika bilo samo 74 i svega jedan dočasnik. U postocima to je bilo ispod 0,5

623 Partizanskai komunistička repr esija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, 217.624 Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 194., 196.-197.625 Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 184.626 Partizanskai komunistička repr esija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, 230.627 Partizanskai komunistička repr esija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, 543.628 Partizanskai komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 324.-326.629 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 425.-426.

24 8

posto! Ovo je neizravna potvrda da partizanske snage nisu imale milost prema časničkom i dočasničkom osoblju Ustaškevojnice. Kod domobrana taj je odnos bio daleko realniji po strukturi (1.738 časnika, osam dočasnika i 1.699 vojnika]. Ovizarobljeni ustaše bili su smješteni u zarobljeničkim logorima na sljedeći način: 5.866 u Apatinu, 4.793 u Pančevu, 3.047u Petrovgradu (danas Zrenjaninu), 1.960 u Novom Sadu, po 68 u Vršcu (samo časnici] i Rumi i dva u Zemunu.630 U logoruza Nijemce u Vinkovcima bilo je od 2.500 ljudi 450 Hrvata i Srba. Za Hrvate je napisano da su uglavnom aktivni ustaše, odk jih j ji b j bi i P čk t šk k ij O i bili i ih k j H t k i t b li biti ć i j



kojih je manji broj bio iz Pučko-ustaške pukovnije. Oni su bili iz raznih krajeva Hrvatske i trebali su biti upućeni u svoje

nadležne okruge na postupak.631 Ono što privlači pozornost je da su zarobljene ustaše uglavnom bili vojničari i da su boravili u zarobljeničkim logorima na području Vojvodine.

Ukazom Predsjedništva AVNOJ-a od 3. kolovoza 1945. objavljena je opća amnestija za ratne zarobljenike iz redova jugoslavenskih naroda. Međutim, amnestija nije obuhvaćala sljedeće pripadnike protukomunističkih snaga: „ljotićevce"(Srpski dragovoljački korpus Nedićeve vlade), pripadnike Ruskoga zaštitnog korpusa (pripadnike ruske emigracije u službi Wehrmachta, također u Srbiji) i ustaše. Za ustaše je dodatno pojašnjeno „izuzev onih koji su nasilno mobilizirani poslije1. siječnja 1942.".632 Međutim, kada se uoči postupak sa zarobljenim ustašama ili „ljotićevcima" u razdoblju 1944. - 1945.,uočava se da za ove dvije ratne skupine nije bilo milosti ni u jednoj situaciji.

Ipak, broj zarobljenika na različite je načine smanjen u narednim mjesecima. Tako na dan 1. ožujka 1946. među ratnimzarobljenicima ima sljedeći broj ustaša: ukupno 1.719 (po popisu 2.188), od kojih dočasnika 83 (107), nižih časnika 12(15) i samo jedan viši časnik.633

Sljedećeg dana, 2. ožujka 1946., naređeno je od strane vrhovnog zapovjednika Jugoslavenske armije, maršala Tita, da seotpuste sva lica jugoslavenskih narodnosti, a pripadnici neprijateljskih vojnih formacija, osim onih protiv kojih je provedenkrivični postupak. Oni su trebali da „dadu dokaza o svojoj privrženosti FNRJ i da radom na obnovi zemlje isprave učinjenegreške".634

630 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 519.-522.631 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, 311.632 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 237.633 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 327.634 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti, 315.

24 9

KRIŽARI: USTAŠE U ODMETNIŠTVU 1945. - 1950.

Iako je veći dio hrvatskih oružnih snaga prošao Križni put o kome smo govorili, mora se posvetiti pozornost i onom dijelu

D j t k t P i d t t J l ij i b d j ti d i iovih snaga koje su ostale nezarobljene tijekom napredovanja partizanskih snaga kroz NDH, odnosno do formalnog kraja



Drugoga svjetskog rata. Priroda rata na prostoru Jugoslavije i brzo napredovanje partizana prema zapadnim granicama

omogućili su da taj broj bude priličan i da tih ljudi bude na gotovo svim dijelovima ranije NDH. Ovo je ljudstvo poslije većih

očitovanja uz geslo „Za Krista, protiv komunista". U Dalmaciji su njihove, ali i četničke, skupine zvane škripari, kamišari išpiljari. Tako su ih prozvali stanovništvo i lokalna vlast. Osim borbe protiv komunista (u kojima su često prepoznavali Srbe,a ne komuniste, ili komuniste - izdajnike hrvatskoga nacionalnog bića), njihova je borba bila i iz egzistencijalnog razloga -odbijanja suočavanja s mogućim drastičnim posljedicama pobjednika i jednostavno borbe za život.635

Još u drugoj polovini 1944. s pogoršavanjem vojnopolitičke situacije vlasti NDH počele su organizirati postrojbe zagerilsko ratovanje, u pozadini partizanskih snaga koje su već tada zaposjele i kontrolirale određene dijelove teritorijaNDH. Zagovornici gerilskog ratovanja u vojnom i političkom vodstvu NDH bili su ustaški pukovnici Delko Bogdanić, Aki ef.Handžić, Vjekoslav Maks Luburić, Ibrahim Pirić Pjanić, Frane Primorac, Mate Primorac, Franjo Sudar Osman, Ivan Stier,generali Rafael Boban, Josip Metzger i Slavko Skoliber i ministar Pavle Canki. Predstavnici ovakva razmišljanja smatrali suda u slučaju komunističkog osvajanja NDH treba pokrenuti narodni ustanak, a ne napustiti Hrvatsku. 0 tome su se vodilečeste rasprave kako se rat bližio svome kraju i u njima su se osobito isticali Vjekoslav Luburić i Franjo Sudar. S druge stranegeneral Tomislav Sertić, glavar glavnostožernog ureda Minors NDH protivio se tome. On se zalagao da se zbog pretrpljena

bitku, neku novu Krbavsku bitku ili ponovno ići u emigraciju. Ipak, početkom svibnja odlučeno je da se to ne čini, već da seorganizira povlačenje prema Reichu i tamo izvrši predaja saveznicima.636

635 Zdenko Radelić,Križah: ustaška gerila 1945-1950-problemi istraživanja, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2000., 5. i dalje. Detaljnije uZdenko Radelić,Križari, gerila u Hrvatskoj 1945-1950, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2002., 200.-203.636 Z. Radelić,n.dj., 193.; M. Jareb,Ustaški pukovnik i general Tomislav Sertić, ČSP 2/2000, Zagreb, 2000., 271.-315.; Bogdan Krizman,Pavelić u bjekstvu,Globus, Zagreb, 1986., 62.

25 0

sukoba u svibnju 1945., ako je opstalo na terenu, nastavilo s oružanim akcijama do vremena prvih poslijeratnih izbora, azatim i poslije tijekom razdoblja 1946. - 1950. godine. Ustaše i drugi hrvatski gerilci koji su poslije nestanka NDH 1945.godine nastavili borbu protiv novih komunističkih vlasti, poznati su bili pod nazivom „škrapari" ili kasnije „križari", povezujući se s dijelom svećenika proustaške orijentacije još iz vremena rata. Naziv „križari" sami su preuzeli kao znak samo-

vojničkog sloma priprema za evakuaciju. Ipak, sam Poglavnik dvojio je što treba napraviti i treba li organizirati odsudnu

Određene pripreme za gerilska djelovanja u partizanskoj pozadini obavljana su i ranije u koordinaciji s posebnom njemačkom formacijom za organiziranje diverzija Jagdverband. Ova je formacija najviše surađivala s Ustaškom obranom injenim zapovjednikom V. Luburićem, odnosno časnicima za vezu: Ljubom Milošem i Dinkom Šakićem. Ovaj je stožer imaodeset Jagdkommandi, a hrvatske vlasti izvršile su podjelu teritorija na devet diverzantskih sektora koji su trebali djelovati shrvatskim postrojbama u zahvatu bojišta. Zanimljiv je niz imena koja su planirana kao zapovjednici ovih sektora: MiroslavFili ić M j ić D lk B d ić Lj b Mil š Di k Š kić F S d Sl k H jdi ić F P i A



Filipović - Majstorović, Delko Bogdanić, Ljubo Miloš, Dinko Šakić, Frano Sudar, Slavko Hajdinović, Frane Primorac, Ante

Vrban, Josip Tomljenović, Stanko Vasilj i drugi. Međutim, u ovom se planu nije računalo s potpunim slomom NDH i TrećegReicha pa su ove skupine ostale u dobroj mjeri bez potrebnih resursa i ljudi za gerilu, a moguće je da je i sam plan zaboravljen u danima sloma NDH. Dio predviđenih zapovjednika povukao se, a na prostru Hrvatske aktivni su ostali dopukovnikDelko Bogdanić i bojnik Slavko Hajdinović, dok je u Bosni i Hercegovini to bio dopukovnik Frane Primorac. Ovi ratni ustaški zapovjednici nastavili su s akcijom okupljajući oko sebe ljudstvo koje će biti poznato kao križari.637

Kako primjećuje Zdenko Radelić, u prvim danima nakon sloma NDH bilo je na tisuće vojnika koji su se sklanjali predpobjednicima, ali su nove vlasti taj broj raznim mjerama počele smanjivati, odvajajući prije svega one koji su dvojili. Tako

je nešto kasnije taj broj bio za područje Narodne Republike Hrvatske oko 2.500 - 3.000 ljudi. Mnoge skupine bile su i bezposebnog vodstva ili određenog područja djelovanja. Uglavnom, sve ove skupine zadržavale su se oko svojih domova, atakvo je i bilo glavno obilježje ovih skupina: sastav ljudi gotovo je redovito bio iz istog kraja. Druga glavna značajka djelovanja ovih skupina bilo je neorganizirano djelovanje. Ipak, ove su skupine, kako je mir uzimao maha, počele predstavljatiproblem novim vlastima. Glavne njihove snage bile su u južnoj Hrvatskoj, oko Karlovca, Like, Banije, u sjevernoj Dalmacijii u Hercegovini.638

Križarskih ili odmetničkih skupina, u kojima je bilo pripadnika Ustaške vojnice ili ustaškog pokreta, bilo je diljem teritorija NDH. Sada je u gerili došlo do miješanja pripadnika raznih skupina oružanih snaga NDH, odnosno protivnika novihvlasti koji su bili od dezertera do odmetnika zbog drugih razloga. Ipak, križari u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bili suuglavnom pripadnici HOS-a (OS NDH). U ukupnom broju prevladavali su ustaše i članovi ustaškog pokreta izvan vojnihpostrojbi, čak do 90 posto ukupnog broja. Daleko manje bilo je pripadnika Domobranstva ili nekih drugih oružanih ilipolitičkih formacija NDH. Tako da se može slobodno reći da su križari na teritoriju FNRJ poslije 1945. u biti bili gerilskinastavak Ustaške vojnice i/ili Ustaškog pokreta.

Križari su nastali porazom i raspadom hrvatskih oružanih snaga 1945. godine. Iako bi se po imenu moglo zaključiti da je riječ o pokretu s vjerskim sadržajem, vjera je bila samo obilježje i distinkcija u odnosu na komunističke vlasti, a posebnoako se uoči da je partizanski pokret percipiran u stvari kao srpski pokret. Međutim, zanimljivo je uočiti da uopće nije za

637 Njemačka obavještajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, II. dio, Večernji list, Zagreb, 2011., 489.638 Z. Radelić,n.dj., 197., 199.

25 1

bilježen napad na nekakvo srpsko naselje. Osnovni motivi za nastavak ovih skupina bili su strah od komunističke - partizanske represije, odnosno borba protiv komunizma koji je uspostavio svoju vlast u Hrvatskoj i Jugoslaviji uopće, kao nekavrsta ponovne okupacije.

Dio križara odrekao se pojedinih simbola ustaškog pokreta i NDH. Većinom su preuzeli znak križa te nazivkrižah kakobi naglasili svoju protukomunističku orijentaciju. Tako je, naprimjer, fra Bernardin iz samostana Sinj poslao križarima u



okolini „križiće od mjedi i medalju od aluminija, s tim da križ stave na kapu umjesto slova U, a medalje sa strane kape. Onim je obrazložio skidanje slova U, kao nužno potrebno, jer da su ustaše omražene u narodu, a kad se promjeni današnjestanje, da će se opet nositi U".639 Međutim, mnogi su na svojim kapama ili drugim dijelovima odore nosili slovo „U“ u koje suumetnuli križ. Ustaško vodstvo u emigraciji izričito je zabranilo tzv. rimski pozdrav kao kompromitirani simbol ustaštva,kako primjećuje Zdenko Radelić.640

Križari su bili nazočni na cijelom području NR Hrvatske, osim u Istri i na području priobalne Dalmacije i otoka. Oni kojisu bili u Bosni i Hercegovini činili su jedinstvenu cjelinu s ovima u Hrvatskoj. Sve su ove skupine intenzivno „djelovale"tijekom 1945., vršeći veći broj akcija na organe komunističke vlasti. Poslije izvršenih izbora 11. studenoga 1945. i zime1945./1946. ove su snage nastavile aktivna djelovanja i u 1946. godini.

Oni su operirali u manjim skupinama, bez političkog vodstva ili većih zapovjednika, najčešće u svojim matičnim krajevima. Vojnički uređene skupine bile su prava rijetkost, a nedisciplina je bila jedna od glavnih značajki, koja se kretala čaki do međusobnih razračunavanja. Glavne aktivnosti bile su napadi na pojedine aktiviste ili predstavnike nove vlasti kaoi njihove objekte, rjeđe na izolirane vojne ili milicijske cjeline. Također, nije zabilježena nijedna akcija nekakva stvaranjateritorija ili zauzimanja naselja i stavljanja pod vlastitu kontrolu. U razdoblju 1945. - 1950. bilo je između 3.500 i 5.000 križara, s tim da ih je najviše u Hrvatskoj bilo na terenu 1945.: više od 2.000, a kasnije se taj broj kreće oko 500 1946. - 1947.,zatim ne više od 200 u 1948. i u razdoblju 1949. - 1951. taj je broj sveden na pojedince.641

639 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Dalmacija, 631.-632.640 Z. Radelić,n.dj., 474.-475,641 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 744.

252

„PLAN io. TRAVNJA“

Utjecaj ustaškog rukovodstva iz inozemstva na križare bio je zanemariv. Poslano je nekoliko misija visokih ustaških dužnosnika i časnika 1945. - 1946., a najambiciozniji pokušaj objedinjavanja djelovanja križarskih skupina završio je propašćuakcije 10 travnja" koju je jugoslavenska služba sigurnosti UDB a osujetila 1947 1948 godine



akcije „10. travnja , koju je jugoslavenska služba sigurnosti UDB-a osujetila 1947. - 1948. godine.

Poslije formalnog završetka Drugoga svjetskog rata uslijedila je povećana aktivnost dijela emigrantskog (ustaškog]vodstva. Naime, do njih koji su se nalazili u Austriji i Italiji stizale su vijesti da se u Hrvatskoj kao aktivni nalaze: RafaelBoban, Delko Bogdanić, Vjekoslav Luburić i Franjo Sudar s jačim snagama. U skladu s tim vijestima s terena odlučeno je dase u Hrvatsku ubacuju pojedine skupine na čijem su čelu stajali: general Ante Moškov, pukovnik Erich Lisak, bojnik AnteVrban, zastavnik Ivica Hećimović, logornik Šimunović i drugi.642 U rujnu 1945. u Hrvatsku je stigao general Moškov koji sepotom i vratio natrag u Austriju, prethodno ne stupivši u kontakt ni s kim od relevantnih nositelja gerilske aktivnosti.643 Također, stigao je i Erich Lisak koji je, međutim, uhićen 2. listopada 1945., bojnik Vrban i zastavnik Hećimović također su ukolovozu došli u Hrvatsku. Ipak, obojica su se sa svojim pratiocima potom vratila u Italiju. Potom su 1946. u Hrvatsku dolazili Hećimović i Vrban ponovno, pa Srećko Rover, Pavao Vukić, satnik Robert Boranić, poručnici Šuster i Križanić... Njihovisu dolasci bili uglavnom neuspješni, a bojnik Vrban u svom je boravku 1946. uspio od ustaša-križara na terenu ustrojiti dvakrižarska zdruga1. slavonski i 1. hercegovački.644

Bojnik Ante Vrban po svom je povratku iz Hrvatske ostavio znakovito izvješće pisano studenoga 1946., u kojem je opisao stanje ustaško-križarskih skupina na terenu. On je prokrstario Slavoniju, tražeći između ostaloga i generale Bobana i

Luburića, susreo se s više skupina: Bobanovom (ali bez njega) jačine 17 ljudi, sa skupinom od 19 pripadnika Crne legije,bjegunaca iz zarobljeničkog logora, zatim sa skupinom na Papuku, poznatom kao1. slavonski križarki zdrug koji je vodiobivši tabornik općine Brestovac, Antun Vičić. Krajem lipnja 1946. Vrban se prebacio preko Save u Bosnu i tek na Livanjskom polju susreo je veću skupinu križara. Usput je do njega došlo više vijesti o postojanju i aktivnosti pojedinih skupinana terenu. Od svih skupina koje je susreo, Vrban je bio najzadovoljniji s1. hercegovačkim križarskim zdrugom ustaškogsatnika Bože Mandića, koji je djelovao kao vojnički uređena postrojba. Mjesec dan kasnije Vrban je upao u zasjedu gdje mu

je nastradao pratilac. Potom je krenuo natrag prema granici, srećući više skupina, zaključno s onom kod Dervente s oko 60ljudi koju je ocijenio kao najborbeniju. Prešavši preko Papuka ponovno je bio kod 1. slavonskog zdruga. Vrban se vratio u

642 VA, Fond Vojnobezbednosne agencije, k.2, dok III otsek OZNA MNO DFJ, br.2741, 25. X. 1945.643 0 Moškovu i ubacivanju njega i njegovih ljudi vidjeti: Branimir B. Stojanović, Alojzije Stepinac, zločinac ili svetac [dokumenti o izdaji i zločinu), Beograd, 1985., 525.-536.644 Z. Radelić,n.dj., 81.-93., 355.-371.

25 3

listopadu 1946. u Austriju. On je procijenio skupine koje je vidio na oko 2.500 ljudi s oko 95 posto ustaša u njima. Također, donio je sa sobom izvješća iz 1. slavonskog i 1. hercegovačkog zdruga. Sve je to trebalo pomoći da se utvrdi političkasituacija na terenu, u domovini.645

Boravak ustaškog bojnika Ante Vrbana 1946. u Zagrebu i njegovo izvješće stvorilo je sliku u dijelu rukovodstva ustaškeemigracije da je nastupio pogodan trenutak za dizanje ustanka. Osnovano je „Hrvatsko državno vodstvo", koje izrađuje

č l i b b š b i j ž ih k i J l ij i i j k iž i j H



načela i upute za borbu u šumama, ubacivanje oružanih skupina u Jugoslaviju i povezivanje s križarima te stvaranje Hrvatske oružane snage koja bi digla ustanak. Ovu akciju pratila je široka akcija mobilizacije dragovoljaca u logorima u Italiji iAustriji, kao i povezivanje sa zapadnim obavještajnim službama. Međutim, rezultat je bio sasvim drukčiji.646

Prema jednom podatku još tijekom travnja 1946. jedna skupina ustaša ubačena je preko mora na Velebit i otuda je krenula na sjever do Papuka, druga koja je stigla na Baniju bila je uhvaćena.647

Akcija, koju je UDB-a za Hrvatsku nazvala „Gvardijan", a njeni protagonisti „Plan 10. travnja" bila je u 1947. godini najuspješnija operacija UDB-e protiv takozvanog „unutrašnjeg" neprijatelja. Njeni operativci uspjeli su vještim korištenjemustaških šifri, radioigrom i kontrolom kanala za ubacivanje u FNRJ, zarobiti 117 pripadnika emigrantskih (ustaških) snaga.Dosada je ostalo nerazriješeno pitanje tko su bili suradnici UDB-e iz redova ustaša i križara i pored velike raspoložive literature. Oni su u Jugoslaviju bili ubacivani iz Villacha u Austriji, kanalima preko Mađarske u više skupina koje su na terenubile zarobljavane. Ustaške su skupine tijekom svibnja i prvih dana lipnja prelazile u Jugoslaviju iz Austrije i Mađarske. Onesu hitale prema Papuku. Poslije hvatanja skupine koja je prešla granicu krajem srpnja kod Koprivnice, uspostavljena je radioveza sa zarobljenom radiostanicom s njihovim centrom u Villachu. Na ovaj su način uhvaćeni neki od preostalih ključnihljudi ustaškog pokreta: Božidar Kavran, Ljubo Miloš, Ante Vrban i drugi i suđeni na takozvanom zagrebačkom procesu ljeta

1948. godine.648

645 Z. Radelić,n.dj., 99.-109.646 (Monografija RSUP Hrvatske), Zagreb, 1975. 33.-34.647 Milenko Doder,Operacija Gvardijan, Narodna armija, Beograd, 1979., 7.-8.648 M. Doder,n.dj., 31.-44.; Z. Despot,n.dj., 260.; Također i: Goran Vuković,Operacija Gvardijan, Mladost, Zagreb, 1958.; Dragan Marković - NikolaMilovanović - Đuro Rebić,Ratnici mira 1-3, Sloboda, Beograd, 1979.; Nikola Milovanović,Kroz tajni arhiv Udbe, 1-2, Sloboda, Beograd, 1988.

25 4

NA PODRUČJU HRVATSKE

Procjena MUP-a NR Hrvatske datirana 12. studenoga 1945. procjenjuje da se najveći broj odmetnika zadržava i djeluje napodručju gornje Hrvatske i Slavonije. „Premda djelatnost odmetnika nije za podcjenjivanje, ona je u svakom slučaju manjihrazmjera od one koju bi odmetnici s obzirom na svoje brojno stanje mogli razviti. Njihova napadačka djelatnost svodi se



j j j j j g j p j

na upade u nezaštićena sela, na odvođenje aktivista Narodnog fronta ili njihovo maltretiranje ili u najboljem slučaju, nanapade na brojno slabe milicijske patrole, ili usamljene vojnike... Najveću aktivnost odmetnici razviju na području okrugaSlav. Brod, a znatno manju na području ostalih okruga Slavonije." Procjena ovog ministarstava bila je da je ustaša približno700, a četnika 350 na teritoriju Narodne Republike Hrvatske.649

Kako se navodi u monografiji RSUP-a Hrvatske: na prijelazu 1946./1947. UDB-a za Hrvatsku „sve je svoje snage usmjerila na potpuno razbijanje ostataka bandi i njihovih jataka". Rezultat te aktivnosti bio je da se po šumama Hrvatske nalazilo„svega sedamdesetak bandita", dok ih je poslije samog kraja rata bilo i više tisuća. Ove su snage promijenile taktiku, tražiose način za bijeg u inozemstvo i organiziranje po gradovima. Tako su 1947. u Zagrebu otkrivene 33 neprijateljske skupines više od 350 članova. Brojem i aktivnošću isticale su se „Hrvatska protuboljševička organizacija" i „Hrvatska križarska organizacija", koje su održavale vezu s križarima, davale im materijalnu pomoć i vrbovale ljudstvo za popunu bandi. Neke suskupine izvršile i diverzantske akcije, atentate i prebacivale ljude u inozemstvo. Izvršena je i diverzija u tekstilnoj tvorniciGAON 4. veljače 1947., kada je stradalo nekoliko radnika.650

Ipak, ovdje ćemo navesti samo pojedine skupine koje su sadržale veći broj pripadnika UV-a ili njene pojedine istaknu

te ratne pripadnike. Dvojica najistaknutijih imena u ovom ranom razdoblju na terenu bili su ratni zapovjednik Ustaškeobrane general Luburić i zapovjednik V. ustaškog zdruga/divizije general Boban. Prema pojedinim podacima Luburić je sasvojim ljudima (od 20 do preko 60 ljudi] bio aktivan na području Bilogore, a potom na Fruškoj gori iznad Iloka. On je imaoi radiostanicu sa sobom. Potom je početkom 1946. prešao preko Slavonije i prebacio se u Mađarsku. General Boban viđen je na prostoru Podravine u drugoj polovini 1945. i početkom 1946., ali bez detalja po kojima bi zaključili o jačini takveskupine.651

Dolazak Ante Vrbana u lipnju 1946. potaknuo je poboljšanje unutrašnjeg ustroja križarskih skupina u Slavoniji, na Papuku. Toga ljeta nekoliko skupina prikupilo se i organiziralo u bojnu s trima satnijama, sveukupno ne više od 30 ljudi. Njenzapovjednik bio je ustaški poručnik Mile Obrovac. Poslije povratka iz Hercegovine, spomenuti izaslanik iz emigracije Vrban

649 Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 744.650 (monografija RSUP Hrvatske), 32.-33.651 Z. Radelić,n.dj., 84.-85.

25 5

ovu je postrojbu nazvao 1. slavonski križarski zdrug. Na njegovu je čelu bio ustaški tabornik Ante Vičič, a poručnik Obrovacnačelnik stožera. Ova je skupina s do 40 križara podijeljena u tri podskupine (bojne) i djelovala je na Papuku, Babjoj gori,Požeškoj gori i Psunju. Skupina je uključila kasnije i „Pivarsku skupinu" ustaškog satnika Marinka Polica na prostoru okoistoimena sela kod Nove Gradiške. Polić je posebno zanimljiv kao posljednji zapovjednik vojnog oružništva II. zbora HOS-ai voditelj ustaške postrojbe koja je završila obuku kod njemačke Jagdkommando. Ova je skupina djelovala i u BosanskojPosavini. Ove skupine bile su aktivne 1946. - 1947., a poslije uništenja Vičićeve skupine u proljeće 1947. aktivnost i ako



p , p j j p p j

postoji opada-652

Na području istočne Slavonije i dijela Srijema djelovao je veći broj skupina, počevši od skupine Jure Crljića, ustaškog poručnika iz Bosne, koja nastala u ljeto 1945. i djelovala oko Vinkovaca s oko 30 različitih pripadnika koji su prošli kroz njensastav. Također, tu su bile skupine ustaškog poručnika Ivice Ivančića („poznatog koljaša") i nekog ustaškog natporučnikaTomića. Skupina poručnika Crljića djelovala je na ovom prostoru vršeći napade čak i na manje vojne jedinice ili objekte JAtijekom 1946., a ocijenjeno je da su bili vrlo disciplinirani i naoružani, s dobrom obavještajnom mrežom. Međutim, pošto je jedan od križara ubio Crljića potkraj ljeta 1947., ta je skupina uskoro prestala postojati. Također, postojala je skupinaustaškog tabornika i natporučnika Filipa Tomića Slavonca, poslije njegova bjekstva iz logora u Krndiji. Ova je skupina djelovala oko Đakova, a organi sigurnosti ovu su skupinu ocijenili, za razliku od drugih, kao „nešto bolju". U svom je sastavuimala nekoliko dočasnika. Skupina je u svome djelovanju ubila više predstavnika nove vlasti ili vojske, a bila je razbijena16. prosinca 1945., kada je Tomić s nekoliko suboraca uhvaćen, osuđen i strijeljan, a definitivno ostaci te skupine nestajukrajem 1946. godine.

Na ovom je području do 1947. djelovala skupina ustaškog vodnika Josipa Maršaleka iz Čepina, potom skupina ustaškog

poručnika Ivana Anđića iz Bošnjaka kraj Županje, zatim skupina ustaškog dočasnika Marka Tomušića Škice, koja je djelovala s obiju strana Save, skupina ustaškog vodnika Luke Rašića Raše sastavljena od ustaša i četnika, koja je operirala okoSlavonskog Broda i u Bosni. Također, djelovale su skupine ustaša iz Erduta Vilima Babela (sa 28 do 54 osobe) na područjuPsunja, Babje gore i do Nove Gradiške te Josipa Katića, ustaše iz Bosanske Gradiške, nastala poslije uništenja Babeloveskupine koja je djelovala do zime 1947. - 1948. s 12 križara. Zatim je tu skupina Mate Dasovića, ustaše iz Đurđenovca s oko20 ljudi i veoma aktivna u napadima na snage JA i predstavnike nove vlasti, sve dok nije razbijena u borbi kolovoza 1946.godine. Potom je tu skupina ustaškog zastavnika Roberta Lukačića s oko 70 ljudi pobjeglih iz zarobljeništva, na obroncimaKrndije, te skupina poručnika Marka Obajdina s oko 35 ljudi oko Vinkovca. Obajdin se poslije sukoba sa snagama KNOJ-aprebacio na područje svoga rodnog Slunja. Tu su i skupine ustaškog zastavnika Baljka s oko 80 ljudi, u rajonu Donjeg Mi-holjca, skupine Nikole Smokrovića ustaše iz Jablanca sa šest ustaša u našičkom i požeškom kraju, te skupina Ivana Milnare-vića, ustaše iz okoline Županje, s oko deset vrlo aktivnih pripadnika. Oni su se u prvoj polovini 1947. prebacili u Mlinarevi-ćev rodni kraj, u Imotski. Skupina ustaše Sekulića iz jednog sela kod Slavonskog Broda i ustaškog poručnika Ivana Ludine

652 Z. Radelić,rt.dj., 246.-254.;Njemačka obaveštajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 495.

iz Vukovara s 14 - 21 osobe izvela je nekoliko akcija protiv snaga JA, no uništena je krajem 1946. godine. U manje skupinena ovom području spada skupina ustaša iz Podravske Moslavine Miška Kneževića aktivna 1945. i skupina Kolak - Andrić(obojica ustaše) na području Županje.653

Na bjelovarskom području partizanske su snage ustanovile svoju vlast pred sam kraj travnja i početkom svibnja 1945.,zauzimajući pojedina mjesta tek u tim danima. Na ovom su prostoru tijekom 1945. registrirane uobičajene aktivnosti križara a posebice oko izbora 11 studenoga 1945 godine U 1946 prema izvješću Ante Vrbana jedna je skupina zauzela"



žara, a posebice oko izbora 11. studenoga 1945. godine. U 1946. prema izvješću Ante Vrbana jedna je skupina „zauzela

Rovišće pokraj Bjelovara, ali je vjerojatno riječ o napadu ili upadu u to mjesto. Aktivnost križara ovdje je počela zamiratitijekom 1947. godine. Na ovom području uočeni su sljedeći pripadnici UV-a ili pokreta, kao i njihove skupine: ustaško-kri-žarska bojna bojnika Martina Cikoša, bojnika i logornika iz Koprivnice Martina Nemeca poznatog kao osnivača logora Danica 1941., bojnika i logornika iz Kloštra Ivanića Ivana Kovačića Kovačeca, časnika i logornika ustaške mladeži iz ĐurđevcaBranka Fantonija, poručnika Ivana Kevrića Mehmeda, Josipa Bosnaca, časnika Josipa Pavlovića Saše, časnika Butkovića,ustaškog tabornika iz Velikih Zdenaca (G. Polje) Luke Račana i tabornika iz Sigetca Josipa Lukačina, zbirnika Ivana Babi-ća, vodnika Ive Šupera i ustaša iz Nove Ploščice Rudolfa Majdaka, ustaše iz Prugovca Milana Bana, ustaše iz DaruvarskogBrestovca braća Santo (njihovu skupinu preuzeo je ustaški zastavnik Ivan Ljubić), skupine ustaša: Ivana Avirovića, VinkaKenđela, Branka Tereka, Antuna Adžijevića, Paje Alekse, Vlade Kerina, Ivana Korena, Franje Šnajdera, Jose Sertića, NikoleLončarevića, Antuna Glavana, Petra Petaka...654

Na širem zagrebačkom području koje su partizani zauzeli 1. - 9. svibnja 1945. također su se kasnije pojavili križari. Onisu uglavnom bili ustaše, a dio njih čak je bio sastavljen od bjegunaca iz zarobljeničkih logora uspostavljenih u Velikoj Pisanici ili Lepoglavi. Najpoznatiji od aktivnih pripadnika Ustaške vojnice na ovom području bio je bojnik Slavko Hajdinović.

On je imao skupinu s oko 20 križara u rajonu Petrinje. Ova se skupina raspala potkraj 1945., a Hajdinović je kao i ustaškinatporučnik Španiček uspio emigrirati. Pored ovog časnika UV-a, na terenu su bile i skupine koje su imale za vođe časnike i dočasnike UV-a (poručnici Roko Smičić Roca, Stjeapn Ciglenečki, Stejepan Sefner, Dragitin Pljuščec, zastavnik JosipBorgudan ili rojnik Marko Jelić), odnosno predvodile su ih pojedine ustaše (grupe Stjepana i Zvonka Leška, Janka VrčekaMarka, Jurja Delija, Josipa Lihtera, Blaža Biškupa, Nikole Jurića, Jure Šipuša, Stanka Kuretanjeka, „Ludenička" skupina i takodalje).655 Na širem području Moslavačke gore nove vlasti izvele su u jesen 1946. akciju protiv križara, poslije koje, baremna ovom području, više nije bilo njihovih većih cjelina. Tijekom zime 1946. - 1947. nastup UDB-e bio je nemilosrdan što sevidi iz podatka da je ubijeno 20 križara. Ipak, u ovom kraju skupine postoje do početka 1950-ih.656

653 Z. Radelić,n.dj., 257.-288654 Z. Radelić,n.dj., 303.-322.;Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946,Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska, 791.-792.655 Z. Radelić,n.dj., 342.-352.656 Z. Radelić,n.dj., 325.-338.;Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Zagreb i središnja Hrvatska.

25 7

Područje od Karlovca prema Rijeci, Kordunu i Lici, također je bilo značajno ustaško-križarsko područje. Kako su ovdjepartizani još 1944. u pojedinim dijelovima kontrolirali vlast i teren, već tada su se razvile ideje o ustaškoj gerili s osloncem na Velebit. Ovdje su zapovjedno ustaše stajale i dalje prilično jako, jer su među zapovjednicima skupina bili istaknutičasnici kao Delko Bogdanić, Franjo Sudar, Bonaventura Baljak ili Joso Aleksić. Padom pojedinih mjesta na ovom područjuu partizanske ruke krajem ožujka i početkom travnja 1945., a prije svega Gospića 4. travnja i Slunja 12. travnja, već tadase u šumama našlo više stotina pripadnika HOS-a, od kojih svakako najviše ustaša. To je za nove vlasti bio i najveći izazov



uz glad i uništenu infrastrukturu. Raspršene skupine na terenu tijekom 1945. povezivao je Delko Bogdanić. Međutim,Bogdanić sa svoja četiri zastavnika uglavnom se nije nikuda kretao, već je bio u skrovištu kod Perušića. U jednoj od akcijanove službe sigurnosti 30. studenoga te godine, Bogdanić je bio ubijen. To je bio značajan udar na organizaciju otpora uovom dijelu Hrvatske. Njegovo je tijelo bilo izloženo potom u Gospiću čak tri dana radi zastrašivanja, odnosno pokazivanjamoći nove vlasti, lako su ovdje skupine bile najjače u Hrvatskoj, one su tijekom 1946. bile postupno uništavane, zaključnos 1950. godinom.657

Osim istaknutih pripadnika bile su tu i skupine koje su vodili ustaški časnici: bojnik Ivan Nikšić, Idriz Delić (skupinamuslimana), satnik ili bojnik Mile Orešković, poručnik Marko Obajdin, Joja Pavelić Buban, zastavnik Ante Vukić i MilanFrković, Mićo Pećarić, časnik Martin Kasunović Strica, Drago Anić, dočasnik Nikola Krpan Vranzela, rojnik Jakov Medunić,vodnik Duka Žanić ili logornik Stipe Javor, tabornik Nikola Klobučar, Mate Blašković, skupine koje su vodile ustaše bezčinova Ante Radočaja, Zvonka Žegle, Pavla Štajduhara, Ante Grdića, Jose Sertića, Mile Špehara, Nikole Vukovića, Ivana Ku-kuruzovića, Jure Magličića, Pere Panežića, Ivice Domitroivća, Vida Lesića, Ivana Martinka, Petra Vukovića, Franje Pavličića- Munje, Franje Grgurića, Marka Gerovca, Mate Pavlovića - Ižeka, Grge Smovjera, Ivana Šikića Šikana, Maraka Balena Zule,Petra Marasa Viđe, Milana Bićanića, Juke Samardžije, Jose Petranovića Cime, Ivana Delača Trapana, Marka Mandekića,Marka Hećimovića, Jose Milkovića, Stipe Rukavine, Franje Miškulina Dijana, Milana Mihaljevića, Jose Badanjka, Branka

Jurtkovića...658 Ono što je uočljivo da su na ovom dijelu Hrvatske vođe skupina uglavnom ustaše, za razliku od drugih dijelova gdje ima i vođa drugog profila.

Na području srednje Dalmacije u širem okruženju Splita, križara i njihovih skupina ima isključivo u brdovitim krajevimai područjima vezanima za planinske masive Biokova, Dinare, Promine, Svilaje, Velebita i tako dalje. Na zadarskom područjuove su se skupine orijentirale više prema Lici. I na ovom području ustaška - križarska gerila kreće s dolaskom partizanai njihovim zauzimanjem ovih krajeva. Poslije završetka rata, teško je ustanoviti brojke križara na ovom području zbog

657 Z. Radelić,n.dj., 355.-371.658 Z. Radelić,n.dj., 373.-392.

25 8

njihova prelaženja s teritorija Bosne i Hercegovine, odnosno jer se u statistikama UDB-e s ovog terena često zajedno brojekrižarske i četničke skupine. Posljednje veće skupine uništene su 1948. i 1949. godine, a posljednji križari uhvaćeni su urujnu 1951. godine na makarskom području, poslije čega nestaju križari na području Dalmacije.659

Vjerojatno najpoznatiji ratni vođa na ovom području bio je ustaški pukovnik Bonaventura Baljak, na početku s oko80 ljudi, krećući se po Bukovici i oko izvora Zrmanje. Treba spomenuti i skupinu bojnika Mate Medvidovića osnovanu uImotskoj krajini poručnika Luke Nenadića Pećinovća Tadije Jurete časnika Marka Šimurine Ćikolije zastavnika Mate



Imotskoj krajini, poručnika Luke Nenadića - Pećinovća, Tadije Jurete, časnika Marka Šimurine Ćikolije, zastavnika MateŠurlina... Od skupina koje su vodile ustaše (bez čina) najpoznatija je skupina Marka Dadića Markoća, koja je opstala kaoposljednja u zadarskom kraju sve do sredine 1948., zatim Šime Tomića Isusa, Petra Bogića, Maraka Martića Karla, FilipaRadovića, Maraka Kanaeta, Ivana Milinarevića, Stjepana Teskera i posebno Nedeljka Piplice, koji je pripadao prvo Ustaškojmladeži pa SKOJ-u, da bi se potom odmetnuo.660

Prema istraživanjima Z. Radelića, UDB-a za Hrvatsku još je 1. srpnja 1948. konstatirala da više ne postoji nijedna organizirana oružana skupina u Hrvatskoj. Iako organiziranih skupina nije bilo, nastavljena je pojedinačna aktivnost ili jednostavno skrivanje. Početkom 1950-ih i te posljednje skupine nestaju s terena.661

NA PROSTORU BOSNE I HERCEGOVINE

Teritorij Bosne i Hercegovine imao je „odmetnike" svih triju vjera - nacija. Srpske skupine bile su najjače u zonama naseljenima srpskim stanovništvom, kakve su planine Manjača, Majevica, Trebava, Ozren, Foča i zapadni dio republike. U istočnimkrajevima četnička je gerila opstala do sredine 1950-ih godina. U drugim krajevima bilo je ustaša, ustaških milicionara,„zelenaša" i dezertera.662 Teško je utvrditi broj bosanskohercegovačkih križara, ali je vrlo vjerojatno da ih je neposrednonakon rata bilo više od 1.000. Njih je bilo na područjima gdje je živjelo hrvatsko stanovništvo, kakvi su zapadna Hercegovina ili Posavina. U Posavini su se ustaške snage zadržale u organiziranom smislu i neposredno poslije kraja rata, kada susnage partizanske JA poduzele operaciju protiv te grupacije tijekom svibnja 1945. godine.

659 Z. Radelić,n.dj., 397.-411.660 Z. Radelić,n.dj., 413.-425.Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944-1946, Dokumenti Dalmacija.661 Z. Radelić,n.dj., 226.-230.662 VA, Fond NOB, k.773, 26/6.

25 9

Naime, ratne okolnosti učinile su da najjače žarište i najveća koncentracija pripadnika hrvatskih (ustaških) snaga budena širem prostoru Bosanske Posavine. Početkom svibnja 1945. u selima: Novi Grad, Vlaška Mala, Odžak, Mrka Ada, Bale-govac, Dubica, Prid... skoncentrirala se jaka ustaška formacija jačine 3.500 - 4.000 boraca. „Ova ustaška formacija (bila je)pod komandom čuvenog ustaškog krvnika Rajkovca i većeg broja ustaških oficira iz Slavonije". Na tom su se prostoru ovesnage utvrdile u izrađene fortifikacijske objekte. Vlaška Mala bila je središnja otporna točka, a ostala su sela utvrđena zadugotrajnu obranu. Snage partizanske 27. divizije počele su izvoditi napade protiv ove grupacije još početkom svibnja, ali



bez uspjeha. Kada je stigla jedna partizanska brigada 53. divizije i nešto topništva, započet je 9. svibnja napad uz topničkupripremu, ali su ustaške snage odbacile partizane. Obje strane imale su velike gubitke. Potom je nastalo relativno zatišje,samo uz okršaje s obiju strana. Partizanska zapovjedništva tražila su pomoć u zrakoplovstvu i tenkovskim jedinicama, jerse procijenilo da se ustaška uporišta ne mogu nikako drukčije uništiti. Ocijenjeno je da se borba može pretvoriti u pozicij-sko ratovanje, „što pak nama ne ide u korist". Ustaških snaga zaostalo je i na drugim lokacijama dublje u sjeveroistočnojBosni, ali je ova grupacija bila najveći problem.

U kasnijoj procjeni za drugi dio svibnja 1945. brojnost ove ustaške grupacije procijenjena je na 2.000 - 3.000 ljudi. „Ipaknjihova borbenost i upornost nije popuštala već svakim danom vrše ispade i na naše napade odgovaraju kontranapadimai stalno rade na pojačavanju svojih uporišta izradom novih bunkera i streljačkih rovova, iz čega se moglo zaključiti da jeova ustaška banda rešena na borbu do posljednjega borca." U razdoblju 15. - 24. svibnja partizanske snage (četiri brigade,

jedan partizanski odred i bojna KNOJ-a) koje su opkoljavale ovu grupaciju, vršile su demonstrativne napade radi slabljenjaove grupe. Od 22. svibnja u bojno djelovanje uključeno je i zrakoplovstvo koje je 23. - 24. toga mjeseca žestoko bombardiralo sva uporišta u spomenutih šest sela. Tijekom tih napada partizanske su snage zauzele Odžak 23., a potom je 25.pokrenut napad sa svim snagama. Kako je napad bio snažan, poslije početnih borbi ustaške snage (i nešto četnika) povuklisu se prema Vučjaku. Partizani su sva uporišta zauzeli 25. svibnja, a nastavili su čišćenje terena i narednih dva dana. Gubicihrvatskih snaga bili su 881 mrtvih, 104 ranjenih među kojima i zapovjednik ove grupacije Rajkovac, zatim 572 zarobljena(od toga deset četnika), kao i veliki ratni plijen u naoružanju i opremi. Partizani su imali 17 nastradalih, šest nestalih i 49ranjenih boraca u ovoj akciji.663

Sredinom srpnja 1945. u kotaru Drvar pojavila se skupina od 50 ustaša na povratku iz Slovenije. Ova je skupina iznenada stigla, pojavivši se u selu Basatsima, i stvorila je iznenadni problem za snage lokalne 20. brigade. Došlo je do sukobau kome su ubijene neke ustaše, a ostali su se raspršili po terenu. Također, ubijeno je, ranjeno i zarobljeno više četnika iliustaša na tom rajonu.664

663 Zbornik, svezak V., knjiga 34., 925., 949.664 VA, fond NOB, k.1267, 40/7.

26 0

Kasnije, kako je mir, a s njim i pobjeda komunista, postao realnost, križari su u Bosni i Hercegovini nastavili aktivnosti,ali nije bilo više ni većih grupacija ni većih teritorija pod njihovom kontrolom. Križari su se najviše kretali u područjimavezanima za planinske masive ili na područjima gdje su prelazili iz jedne republike u drugu i obratno.

Procjene obavještajnog odjela VI. armije, koja je teritorijalno zahvaćala područje Bosne i Hercegovine, u veljači 1946.bile su sljedeće: „Ustaše, iako su brojno slabiji od četnika, bolje su organizovani, imaju bolje rukovodstvo i nastoje dapovežu svu reakciju pod imenom križara, te u tom pravcu politički djeluju na terenu. U tu se svrhu služe raznim svojim



p j p , p p j j j

organizacijama koje su postojale za vrijeme okupacije, a nisu posve uništene... a naročite usluge im u pogledu održavanjaveze, propagande i podrške čini katolička crkva. Preko crkvenih organa se upozoravaju katoličke mase odane vjeri, da im je vjera u opasnosti. Ta parola čini, da križari, kao borci za vjeru, uživaju nepodijeljene simpatije i podršku katoličkog dijelastanovništva". Ove procjene analizirale su djelatnost u pojedinim samostanima na logističkoj podršci križarskim skupinama, njihove pristalice u gradovima te kanale i vezu s Hrvatskom i dalje s inozemstvom. Ukazano je da „Naročitu smetnju napodručju naše armije čine viši ustaški oficir, koji se kriju po selima i politički djeluju". Ukazano je da prema neprovjerenimvijestima u Posavini djeluje Luburić ili netko tko se tako predstavlja. U tom trenutku procijenjeno je da ima 374 ustašapodijeljenih u skupine na terenu VI. armije, odnosno NR Bosne i Hercegovine.665

Prema podacima iz srpnja 1946. procijenjeno je da je na teritoriju VI. armije u više skupina bilo 549 ustaša (i 865 četnika). Uočava se da je tijekom prethodnog mjeseca bilo ubijenih 42, a novoodmetnutih 44 osobe u redove križara - ustaša,što može svjedočiti o živosti križarske akcije. Od toga se polovina nalazila u Hercegovini. Za to je područje ocijenjeno da su„ustaše aktivni i politički i vojnički, a četnici samo politički".666

Armijske procjene iz studenoga 1946. govorile su: „vojnička aktivnost bandi u ovom periodu imala je više kriminalni

karakter i svodi se na pljačku i ubistva pošteni građana i demobilisani boraca... U Hercegovini aktivnost bande, u manjimrazmerama svodi se na pljačku odeće i žitovnih namirnica". I ovo razdoblje pokazuje konstantu brojnost ustaša-križara naterenu BiH. Krajem listopada bilo ih je 511, a krajem studenoga 541. Tijekom mjeseca ubijeno je 43, ali se „pojavilo" novih82 križara-odmetnika!667 1 ostali dokumenti sigurnosne provenijencije pokazuju da je problem križara i njihove aktivnostibio aktualan i u 1947. godini.

Najvažnije vođe bile su ustaški časnici poput satnika Bože Mandića ili poručnika Mirka Kapulice. Za ovoga prvoga gotovo da je vrijedilo da je glavni zapovjednik svih križara na području Bosne i Hercegovine, sve dok nije bio ubijen sa svojačetiri križara na planini Čvrsnici siječnja 1947. godine. U zoni oko Sarajeva bilo je oko 70 ustaša. Oko Busovače, Fojnice i

665 VA, Fond Vojnobezbednosne agencije, k.2, Ob.odeljenje VI armije, pov. br.53/1, 7. II. 1946. u Sarajevu.666 VA, Fond Vojnobezbednosne agencije, k.2, dok. Ob.odeljenje VI armije iz jula 1946., Akcije odmetnika (str. 29.-32.]667 VA, Fond Vojnobezbednosne agencije, k.2, Štab VI armije, II odeljenje, str. pov. br.2910, 5. XII. 1946.

Kseljaka, krajeva između Sarajeva i Zenice djelovale su skupine Ante Brkljačića i Stjepana Šimić, a u Bihaćkoj krajini i skupina ustaškog časnika Kapetanovića i druge.668

Posebno sklonište hrvatska je gerila našla u okrilju katoličke crkve na terenu. Tako su se mnoge ustaše prikrile naslanjajući se logistički na lokalne svećenike. U Bosni su njihove skupine bile na prostoru gdje je živjelo katoličko stanovništvooko Zenice, Tuzle, Busovače i Sarajeva. Oko Zenice je bio aktivan fra Franjo Šlafhauzer, koji je u jednom trenutku pripremaonapad na zračnu luku kod Sarajeva. Fra Kruno Milić djelovao je oko Vareša.669



Zahvaljujući sačuvanoj dokumentaciji, može se rekonstruirati dio aktivnosti I. hercegovačkog zdruga iz ljeta 1946., koji je bio najveća poslijeratna organizirana ustaška postrojba u BiH.

Na dan 28. lipnja 1946. osnovan je od skupine hercegovačkih ustaško-križarskih (skupina]1. hercegovački ustaško- križarski zdrug. Određeni su zapovjednici četiriju bojni, kao i satnija. Brojno stanje bilo je sljedeće: u I. bojni 14 ljudi, u II.bojni 16, u III. bojni 12, dok u IV. bojni nije bilo ljudi na osnivanju. Zapovjednik zdruga bio je ustaški satnik Božo Mandić.670

Naredbe satnika Bože Mandića dosta govore o stanju unutar ove ustaško-križarske postrojbe: „Primetio sam da pojedini pripadnici ovoga Sdruga kreću koji kuda bez ičijeg znanja. Radi veće sigurnosti pojedinaca kao i celine zabranjujemkretanje svakom bez razlike, bez odobrenja pretpostavljenog... Primjetio sam da pojedinci psuju i među sobom svakakveriječi, kao među sobom tako i među celinom. To nije dostojno uopće čovjeku, a naročito vjerskog nacionalnog vojnika.Psovka i druge pogrdne riječi su ogledalo svakog pojedinca kao celine".

„Međusobno bratstvo među nama ne dolazi do izražaja. Pojedini podcenjuju svoje kolege, možda što su mladi ili što sukasnije stupili u Sdrug. Radi toga moramo svijem silama raditi na produbljivanju bratstva i sve svoje sile moramo upotrijebiti na dobroj zajednici pokretu."671

„Primjetio sam da pojedinci shvaćaju stvari još neozbiljno i neizvršavaju tačno zapovjedi zapovjednika satnije. To danasnapomenjujem da se više ne ponavljam, jer neki dan je od ovih, neizvršavao samo zapovijedi zapovjednika satnije, a nekazna da ne izvršava svoju dužnost koje mu nalaže prisega koju je položio."

„Danas je (8 . lipnja] svaki pripadnik Sdruga zadužen sa oružjem i streljivom do sada se je događalo, da pojedinci nepaze i nečuvaju stvari i naboje. Za to je svaki zadužen sa streljivom, pa neka se zato shvati pozornost na čuvanju naboja iredenika. Bit će dotični kažnjen sa stražom i prekorednom službom."672

668 Z. Radelić,n.dj., 427.-429.669 Ratnici mira, knjiga 2,116.-133.670 VA, Fond NDH, k.85f, 1/5-1.671 VA, Fond NDH, k.H4i, 2/10-1.672 VA, Fond NDH, k.H4i, 2/10-1.

26 2



Ustaški poručnik PTS-a snimljen nakon dodjele odlikovanja u finskoj odori u Banja Luci, zima 1945.

Poručnik PTS-a (u sredini) s dvojicom zastavnika PTS-a nakon dodjele odlikovanja, obučeni su u finske odore označene u skladu s propisom od 15. siječnja 1945.

26 5



Časnici i dočasnici PTS-a nakon dodjele odlikovanja, zima 1945. u Banja Luci

Iz svakodnevnog života ustaškog vojničara

26 6



odreda, pravac od Krapine i Lepoglave Zagorski partizanski odred, a pravac od Varaždina jedna bojna brigade Matija Gubec.Pričuvu je činila jedna bojna iz sastava udarne brigade Braća Radić

Zlatar je branila 7. satnija Zagrebačke ustaške posadne bojne (ZUPB).677 Posada je bila utvrđena po zgradama u selumeđusobno povezanima rovovima i zaštićenim preprekama od bodljikave žice. Od oružja za potporu posada Zlatara raspolagala je dvama protuoklopnim topovima od 37 mm, jednim teškim minobacačem i trima teškim strojnicama.678

Partizanske snage otpočele su napad na Zlatar 6. siječnja u 4,20 sati iz dvaju pravaca.679 Težište napada nalazilo se na



sjeverozapadom pravcu, otkuda je napadala I. bojna [bataljon] brigade Matija Gubec, dok je II. bojna napadala iz pravca sjeveroistoka. Iako su partizanske snage uspjele iznenaditi posadu u Zlataru i prodrijeti u samo mjesto, 7. satnija ZUPB-a brzose pribrala i odbila ovaj napad. Pred zoru se I. bojna samoinicijativno povukla iz mjesta, dok se II. bojna uspjela zadržati uzgradama koje je zauzela tijekom noći. Nešto kasnije I. bojna ponovno je krenula u napad u kojem je uspjela zauzeti nekoliko zgrada u mjestu i time uspostaviti čvrst obruč oko samog uporišta. U 17,30 sati otpočela je priprema za novi partizanskinapad, ali protuoklopni topovi 47 mm nisu bili odviše učinkoviti, jer su zgrade iz kojih se branila posada Zlatara bile čvrstei granate ih nisu uspijevale probiti. Bez obzira na to novi je napadotpočeo u 18 sati, ali je odbijen kao i sljedeći napad koji

je izveden pod okriljem noći.

Nakon višekratnih neuspjelih juriša, I. bojnu brigade Matija Gubec smijenila je III. bojna udarne brigade Braća Radić te je povučena u pričuvu. Tijekom sljedećeg dana, 7. siječnja, posada Zlatara povremeno bi izvodila protunapade podržanesnažnom vatrom protuoklopnih topova, minobacača i teških strojnica, no ovi napadi nisu bili usmjereni prema proboju, većna ometanje partizanskih priprema za zauzimanje uporišta. Novi partizanski napad otpočeo je dolaskom mraka, tijekomkojeg su III. bojna udarne brigade Braća Radić i II. bojna brigade Matija Gubec dva puta jurišali na uporište, ali su u obanavrata zaustavljeni na žičanim preprekama.

Tog je dana iz Zagreba u pomoć posadi Zlatara upućena jedna mješovita bojna sastavljena od dviju satnija iz sastavadomobranskih Zagrebačkih posadnih bojni, jedne satnije Zagrebačke ustaške posadne bojne i oklopnim vozilima iz sastava oklopno-mehanizirane satnije Poglavnikova tjelesnog zdruga ( grenadirska sat Poglavnikovih tjelesnih sdrugova-PTS).680 Ovom mješovitom bojnom zapovijedao je ustaški dopukovnik Josić. Prvi pokušaj proboja izvršen je još istoga dana, ali bezpodrške oklopnih vozila i ovaj su pokušaj partizanske snage zaustavile kod Zlatar Bistrice bez većih poteškoća.

677 Hrvatska, Zagreb, Hrvatski državni arhiv, HR HDA 1450, Zbirka mikrofilmova Gradivo iz inozemnih arhiva koje se odnosi na Hrvatsku,mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 115,148., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec siječanj 1944.godine.678 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 16., str. 65-66.679 Isto, str. 66.-67.

680 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 115.-148., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec siječanj 1944. godine.

27 4

Ni sljedećeg dana,8 . siječnja, mješovitoj bojni nije uspjelo probiti se do Zlatara, iako su se toga dana napadu pridružilai oklopna vozila iz sastava oklopno-mehanizirane satnije PTS-a. Tijekom noći s8 . na 9. siječnja mješovita bojna dodatno jeojačana 4. satnijom ZUPB-a iz Marije Bistrice i s deset njemačkih oklopnih vozila iz Donje Stubice. Ove snage prikupile su sekod Zlatar Bistrice i Poznanovaca i između 3 i 5 sati probile su partizanski obruč. U izvješću partizanskog X. zbora navodi seda su njemački tenkovi od 15 tona zaobišli postavljene zasjede i da su se kretali izvan putova koje su njihove snage prekopale upravo u tu svrhu, jer je zemljište bilo zaleđeno i pogodno za djelovanje oklopnih vozila i izvan cestovnih pravca.681 Nakon



što je probijen obruč, partizanske su se snage povukle u smjeru Ivančice, a mješovita bojna pojačana oklopnim snagamaušla je u Zlatar 9. siječnja u 9 sati. Pretrpljeni gubici bili su veliki na obje strane. Oružane snage NDH imale su šestoricupoginulih, 25 ranjenih i 16 nestalih, dok su partizani pretrpjeli gubitke od 20 poginulih i 64 ranjena, od kojih su petoricanaknadno podlegla ranama. I jedna i druga strana procjenjivale su gubitke kod protivnika daleko v ećima od stvarnih.

U isto vrijeme dok su se odvijale pripreme snaga NOVJ za napad na Zlatar, izvidnice koje su 3. siječnja iz Varaždina upućene u smjeru sela Petrijanec, Vinica, Maruševac, Beretinec, Kneginec, Kelemen i Bartolovec nisu naišle na nikakav otpor,što je upućivalo na odsustvo partizanskih snaga na ovom području.682 Stoga je već sljedećeg dana I./l. PTS bojna, pojačanaOklopnim sklopom PTS-a i haubičkom bitnicom Domobranske središnje škole iz Varaždina, iznenadnim napadom u ranim

jutarnjim satima zauzela Varaždinske Toplice. Tijekom zauzimanja snage PTS-a nisu imale gubitaka, dok su istodobnoizvijestile da je protivnik imao 25 poginulih i 30 zarobljenih. Ove su snage683 7. siječnja u 5 sati izvršile prodor smjeromVaraždinske Toplice - Tuhovec - Svibovec - Leskovec i preko Kalnika na selo Ludbreški Ivanec. Selo je zauzeto nakon kraćeborbe, a bolnica i stožer partizanskog Kalničkog odreda koji su se nalazili u selu potpuno su uništeni. U napadu su ranjeniustaški poručnik Petar Čorić i vojničar Ivan Stanić iz 1. pješačke pukovnije PTS-a, dok su partizanski gubici prema izvješćuzapovjednika Pothvatnog zapovjedništva Varaždin iznosili 15 poginulih.

Dana 10. siječnja dvije su satnije iz sastava 2. novačke pukovnije izvršile prodor pravcem Varaždin - Trnovec - Šemo-vec - Martijanec - Ludbreg u svrhu nasilnog izviđanja, raščišćavanja zemljišta i otkupa namirnica.684 Ove su snage uspjelezauzeti Ludbrešku željezničku postaju i zapadne dijelove grada, gdje je njihovo daljnje napredovanje zaustavljeno, tako dasu ove dvije satnije pred mrak odstupile pravcem Bartolovec - Šemovec - Zamlaka. Druga novačka pukovnije u napadu naLudbreg imala je dvojicu ranjenih domobrana. Sljedećeg dana na povratku u Varaždin satnije su u 16,30 sati napadnute kodsela Trnovec, ali je ovaj napad nakon polusatne borbe odbijen bez gubitaka.

681 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 16., str. 67.682 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 150.-157., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija zamjesec siječanj 1944. godine.683 Jedina razlika u sastavu ove borbene grupe bila je zamjena bitnice haubica s bitnicom gorskih topova Domobranske središnje škole izVaraždina.684 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 150.-157., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija zamjesec siječanj 1944. godine.

27 5



Karta 1: Napad snaga NOV] na Zlatar 6. siječnja 1944.

276

Pothvat „Dubrovnik 1"

Zaustavljanjem napredovanja 32. divizije NOVJ prema Zagorju kod Zlatara i zauzimanjem Varaždinskih Toplica, oružanesnage NDH ostvarile su dobre preduvjete za otvaranje prometnice Zagreb - Varaždin. Kako bi se to ostvarilo, bilo je potrebno očistiti šire područje oko Novog Maro fa, južne obronke Ivančice i okolicu Zlatara te je u tu svrhu od dijelova PTS-a ustro

jen Pothvatni zdrug Dubrovnik(Podhvatni Sdrug Dubrovnik).685 Glavninu partizanskih snaga na ovom području sačinjavala je 32. divizija NOVJ s brigadom Matija Gubec na crti Oštrice - Ključ - Novi Marof i s udarnom brigadom Braća Radić koja se

t t tk l il k t i k li Zl t l ž j B ički H Vi k R d šić686 R d P th t



u tom trenutku nalazila u pokretu iz okolice Zlatara na položaj Breznički Hum - Visoko - Radešić.686 Raspored Pothvatnogzdruga Dubrovnik vidljiv je iz zapovijedi o njegovu ustroju od 20. siječnja 1944.:687

1.) Ustrojava se Borbena skupina „Dubrovnik", pod mojim zapovjedničtvom. 2.) Sastav: a) Stožer podhvata: Zapovjednik puk. Moškov, častnik na službi nadsatnik Nališ, pobočnik por. Buza - Vidas,

pisari, glastnici, upravljači samovoza, 1 vod MO-KO Brzog ski. P.T.S. (Glastnički vod), 1 krugovalni i 1 brzoglasni sčet.b) II/l. puk. P.T.S., zapovjednikstk. Dončević c) III/l. puk P.T.S., zapovj. boj. Blažević d) 3 sati Novačkog ski. P.T.S., zapovjednik boj. Perković.e) I. Bitnica (haubice 10 cm) Topn. ski. P.T.S., zapovjednik nadp. Hitil, prema zapoviedi zap. P.T.S. Ia - br. 107/taj. od 18. 1.

1944. podredjena do daljnjega zapovj. Nov. ski. P.T.S., boj. Perković.3.) Izlazni položaji: a) Stožer podhvata - Sv. Ivan Zelina. Stožer se ima postrojiti dne 20. 1.1944. do 12.00 sati u Maksimiru,

odakle će se uputiti na izlazni položaj.b) I I/l. puk P.T.S. - Kominc) III/l. puk. P.T.S. - Biškupecd) 3 sati Nov. skl. P.T.S. i I. Bitnica Topn. skl. P.T.S. -Sv. Ivan Zelina. 4.) ZA vrieme podhvata se može od zapovjedničtva P.T.S. zatražiti pomoć zrakoplovstva.5.) U Sv. Ivan Zelina ima se osnovati obskrbno skladište za podhvat „Dubrovnik" i to za 1700 ljudi, 230 grla i 20 motornih

vozila (osobni i teretni samovozi, motor-koturi i motor trokolice), računajući za 5 dana trajanja podhvata. Obskrbno skladište ima biti dovršeno 21.1.1944. do 12.00 sati. Odjel lb izdat će sve potrebne zapoviedi za izvršenje ovoga i odredit će zast. Tomičića za voditelja ovog skladišta. II/l. puk. P.T.S. odrediti će 1 roj za osiguranje skaldišta.

685 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 345.-346., Poglavnikovi tjelesni sdrugovi, Ia - br,118/taj, Predzapoviedza podhvat „Dubrovnik", 20.1.1944. Iako se u zapovjedi ova skupina postrojbi PTS-a naziva Borbenom skupinom Dubrovnik, u svim kasnijimdokumentima koristi se nazivPodhvatni Sdrug Dubrovnik koji se nalazi i u njihovu zaglavlju.686 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 98., str. 432.687 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 345.-346., Poglavnikovi tjelesni sdrugovi, Ia - br.H8/taj, Predzapovied zapodhvat "Dubrovnik”, 20.1.1944.

27 7



- Komin - Vinično - Paka, a III./l. PTS bojna trebala je sa svog postava u Biškupcu napredovati prema Bisagu i tu ostaviti jednu satniju kao osiguranje, a zatim napredovati prema Radešiću i Brezničkom Humu.

Napad 1I./1. PTS bojne razvijao se prema zapovijedi i bez većih poteškoća. Selo Visoko, koje je prema izvješću zapovjednika II./l. PTS bojne ustaškog satnika Stjepana Dončevića branio Zagrebački odred, zauzeto je u jutarnjim satima 21.siječnja i odmah zatim nastavljeno je napredovanje predviđenim pravcem prema Novom Marofu.690 Ovaj pravac branila jeudarna brigada Braća Radić koja je pružila jači otpor i II./l. PTS bojna je tijekom napredovanja nailazila na brojne parti

zanske zasjede Nakon gotovo cjelodnevne borbe bojna je zauzela Novi Marof u 17 sati Tijekom ovih borbi II /l PTS bojna



zanske zasjede. Nakon gotovo cjelodnevne borbe bojna je zauzela Novi Marof u 17 sati. Tijekom ovih borbi II./l. PTS bojnaimala je trojicu poginulih, jednog ranjenog i dvojicu nestalih za koje su smatrali da su pobjegli svojim kućama.0 protivničkim gubicima izvijestila je da su zarobljena trojica partizana i jedna partizanka te da su na mjestu borbe našli tijela desetpoginulih partizana, a od naoružanja je zaplijenjeno devet pušaka.

Prema izvješću 32. divizije NOVJ u isto je vrijeme otpočeo i napad dijelova PTS-a smještenih u Varaždinskim Toplicama,koji su bez većih poteškoća potisnuli brigadu Matija Gubec prema Mađarevu i Poljanju.691 Prema ovom izvješću udarnabrigada Braća Radić 21. siječnja još uvijek se nije u potpunosti razmjestila na nove položaje zbog čega nije stigla na vrijemezatvoriti pravac od Sudovca prema Novom Marofu kojim je napredovala II./l. PTS bojna.

Na pravcu kojim se kretao Novački sklop PTS-a nalazile su se jače snage iz sastava udarne brigade Braća Radić, kojesu koristeći gustu maglu postavile zasjedu kod sela Butkovec i zaustavile njezino daljnje napredovanje.692 Oko podneva,kada su snage Novačkog sklopa dovele selo u poluokruženje, druga skupina partizana iz sela Radešić napala je kolonu shaubicama koja je ostala na cesti pa je stoga zapovjednik Novačkog sklopa PTS-a, ustaški bojnik Matija Perković zapovjediopovlačenje kako bi se zaštitila kolona. Tijekom ovih borbi Novački sklop PTS-a imao je trojicu poginulih i dvojicu ranjenih.

Nešto ranije, u 10,30 sati istoga dana, zapovjednik Pothvatnog zdruga Dubrovnik, ustaški pukovnik Moškov zapovjedio jeIII./l- PTS bojni da žurno izmijeni smjer napredovanja na pravac Vinično - Visoko - Radešić, kako bi se zahvatile partizanske snage zamijećene na ovom prostoru.693 Nakon što je ostavio dio 10. satnije kao osiguranje u okolici sela Bisaga, preostalidio III./l. PTS bojne nastavio je napredovanje prema dobivenoj zapovijedi. Kod sela Vinično bojna je zadobila puščanu vatru i glavnina bojne prihvatila je borbu, dok je11. satnija, koja je bila sastavljena od novaka i ova joj je borba predstavljalavatreno krštenje, upućena zaobilaznim putem prema selu Visoko. Partizanske su snage potisnute i oko 13,30 sati III./l. PTSbojna zauzela je položaje za napad na selo Radešić. U isto vrijeme došao je glasnik iz zapovjedništva Pothvatnog zdruga

690 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375(ZM 53b/255), snimak 491., Zapovjedništvo II/l. puk. P.T.S., izvješće podhvat Visoko - N. Marofod 22.1.1944.691 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 98., str. 432.-433.692 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375(ZM 53b/255), snimak 635., Izvješće boj. Luburića zapovjedniku RT.S.-a, 21.1.1944.693 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375(ZM 53b/255), snimak 512., Izvještaj zapovjednika III/l. puk. RT.S. za dan 21.1.1944.

27 9



Karta 2.: Pothvat „Dubrovnik 1", Pravac napredovanja Pothvatnog zdruga Dubrovnik 20. siječnja 1944.

Dubrovnik koji je donio poruku: „Imamo mnogo mrtvih, topovi ne mogu djelovati, leže na cesti, vojničari su u zaklonu iza ceste, pukovnik naredjuje da žurno napredujete i zauzmete Velišće, (pokazuje rukom glavicu]. Velike snage partizana nalaze se u s. Radešić ",694 Bojnik Vatroslav Blažević kasnije je u izvješću kritizirao glasnika radi preuveličavanja, paničnog i netočnog izvještavanja, jer kota koju je trebalo zauzeti zapravo nije bila Velišće već Čerjenec i nalazila se južno od sela Radešić. Napad naČerjenec izvela je 9. satnija i uspjela je zauzeti samo prednji partizanski postav, nakon čega su uslijedila tri partizanska protu-napada, a borba se vodila na bliskom razmaku pješačkim naoružanjem i ručnim bombama. Tijekom noći snage I1I./1. PTS bojne povučene su prema cesti Zagreb - Varaždin radi zašite povoza, a zatim je prema zapovijedi Moškova bojna zauzela postaviznad sela Radešić na njegovoj zapadnoj strani Selo je zauzeto 22 siječnja u 5 sati ali su se partizanske snage u međuvremenu



iznad sela Radešić na njegovoj zapadnoj strani. Selo je zauzeto 22. siječnja u 5 sati, ali su se partizanske snage u međuvremenuveć izvukle iz Radešića. Gubici kod II1./1. PTS bojne u ovoj borbi iznosili su jedan poginuli i jedan teško ranjeni vojničar.

U izvješću 32. divizije NOVJ ocijenili su da se udarna brigada Braća Radić dobro držala i da je zasjeda između sela But-kovec i Radešić bila dobro postavljena, ali da je zbog nedovoljne odlučnosti propuštena mogućnost da se protivniku nanesuveći gubici i zaplijeni znatnija količina naoružanja.695 Za brigadu Matija Gubec izneseno je da je iskazala potpunu nesređe-nost i nesamostalnost u zapovijedanju. U istom izvješću navodi se da su ukupni gubici 32. divizije NOVJ u ovim borbamaiznosili sedmorica poginulih, 11 ranjenih i četvorica nestalih, a među poginulima nalazio se i stožerni časnik Žorž Medve-dov iz udarne brigade Braća Radić.

Sljedećeg su dana 9. i 10. satnija iz sastava II1./PTS bojne uz potporu topništva, minobacača i zrakoplova u više navratapokušale zauzeti brdo Čerjenec i brdo Velišće koje je još uvijek držala udarna brigada Braća Radić.696 Borbe su se vodile nabliskom razmaku i postavi su više puta prelazili iz ruke u ruku, ali su u 17,30 sati ustaške satnije prisiljene na povlačenje nasvoje ishodišne položaje. Tijekom noći udarna brigada Braća Radić povukla se prema Kalniku i III./l. PTS bojna bez borbe

je 23. siječnja zauzela brdo Čerjenec i brdo Velišće. Nakon zauzimanja ovih kota na Čerjencu je nađeno 40 iskopanih bunkera, a na Velišću tri reda po 16 bunkera.

U ovim borbama III./l. PTS bojna imala je dvojicu poginulih i jednog ranjenog. Partizanski se gubici ne navode, jedino je tjedan dana nakon ove borbe (28. siječnja] ophodnja III./l. PTS bojne našla tijela dvojice partizana i jedne partizanke nabezimenom visu istočno od brda Velišća, a koji su stradali uslijed izravnog pogotka iz teškog minobacača.697 Jedan od partizana imao je časničke oznake, a prema izvješću bojnika Blaževića najvjerojatnije su stradali u borbama 21. siječnja, kada je na taj postav djelovao teški minobacač iz sastava njegove III./l. PTS bojne.

694 Isto. Poruka se odnosi na tri satnije iz sastava Novačkog sklopa pojačanog bitnicom haubica koji su upali u zasjedu kod sela Butkovec.695 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 98., str. 433.696 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 514.-516., Obće podhvatno izvješće III/l. puk. P.T.S. u vremenu 22.1.1944. do 25.1. 1944. zaključno.697 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 534., STOŽER III/l. puk. P.T.S. Izvješće o mrtvim partizanima nadjenimna bezimenom visu istočno od Velišća. 29.1. 1944.

28 1

Prema izvješću 32. divizije NOVJ brigada Matija Gubec vodila je 24. siječnja borbu kod Svibovca s dijelovima posade PTS-a iz Varaždinskih toplica i pritom odbilasve napade, no u izvješćima oružanih snaga NDH o ovimborbama nema nikakva spomena.698 Ostale postrojbePothvatnog zdruga Dubrovnik u ovom razdoblju nisu imale borbenih djelovanja i usmjerene su bile na utvrđivanjedostignutih položaja izviđanje okolice i osiguravanje po



dostignutih položaja, izviđanje okolice i osiguravanje popravka ceste Novi Marof- Paka te željezničke pruge NoviMarof - Varaždin, kako bi se u cijelosti mogao uspostavitipromet na pravcu Zagreb - Varaždin.699 Uspostavom prometa završen je pothvat „Dubrovnik 1" i na ovom područjunastupilo je zatišje. Snage 32. divizije NOVJ koncem siječnja nalazile su se na sljedećim položajima: udarna brigada Braća Radić nalazila se na Kalniku i činila je pričuvu X.zagrebačkog zbora, brigada Matija Gubec razmještena jena crti Globočec - Ludbreški Vinogradi - Svibovec - DonjaPoljana - Gornji Martijanec, a Kalnički odred držao je Apa-tovac, Sudovec i Ljubelj. U tom trenutku ovim područjemkretala se i slovenska XIV. divizija NOVJ, koja se po zapovi

jediVrhovnog štaba NOV i POJ

prebacivala iz Bele Krajine uŠtajersku pravcem Vivodina - rijeka Sava - Čazma - Kalnik- Ivanščica.700 Divizija na području NDH nije borbeno djelovala, a oružane snage NDH u nekoliko navrata pokušalesu postaviti zasjede i spriječiti njezin prolazak. Međutim,dodir s protivnikom nije ostvaren i slovenska XIV. divizijaNOVJ napustila je područje NDH 5. veljače 1944. godine.701

Skica 2. Položaj 32. divizije NOV] na brdu Velišće

698 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 130., str. 575.-576.699 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 361., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj32/44, Zapovijed od 26.1.1944.i snimak 497., 11/1. puk. P.T.S. Izvješće za 28. i 29. I. 1944.700 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 23., dokument br. 120., str. 535., fusnota 6.701 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 537.-538., Stožer III/l. puk. P.T.S.Obće podhvatno izviešće III/l. puk P.T.S.za dan 30.1. 1944.

28 2

Skica 1. Položaj 32. divizije NOVI na brdu Čerjenec



Pripadnici Novačkog sklopa PTS-a.

28 3

Pothvat „Dubrovnik 2"

Nakon uspostave prometa na pravcu Zagreb - Varaždin Pothvatni zdrug Dubrovnik nastojao je potisnuti partizanske snagešto dalje od ove prometnice. Tako je 30. siječnja III./l. PTS bojna trebala očistiti dio Kalničkog gorja na području brdo Veli-šće - kota 401 - kota 415 - kota 361 - Gornja Rijeka - kota 206 - Sudovec - Čanjevo - brdo Velišće.702 Tijekom napredovanjaizvidnica bojne zadobila je jaku vatru s bezimenog visa zapadno od ceste Sudovec - Moždenec te joj je u ispomoć poslana9. satnija i jedan vod iz sastava 11. satnije. Izvidnica se spojila s vodom iz 11. satnije i napredovala je prema bezimenomvisu, dok je 9. satnija napredovala pravcem kota 415 - 361. Otpor je bio jak, a glavni partizanski postav s više lakih i teškihstrojnica nalazio se na Oštrom vrhu Razvile su se bliske borbe u kojima je III /l PTS bojna uz potporu vatre iz lakih mino



strojnica nalazio se na Oštrom vrhu. Razvile su se bliske borbe u kojima je III./l. PTS bojna uz potporu vatre iz lakih minobacača postupno zauzimala uzvisine iznad sela Sudovec. Tijekom ovih borbi ranjen je jedan vojničar iz 11. satnije, a u jurišuna postav koji su branile dvije lake strojnice poginuo je ustaški zastavnik Zvonko Junašević, koji je vlastitim primjeromnastojao potaknuti novake 11. satnije. Inače je Junašević zapovijedao 1. vodom 12. satnije, a u ovom pothvatu sudjelovao jena vlastiti zahtjev, jer se njegova satnija toga dana nalazila na odmoru.703 Partizanske su snage oko 14 sati odstupile prekoOštrog vrha u pravcu kote 504. Zapovjednik III./l. PTS bojne izvijestio je da je na bojištu pronađeno 15 mrtvih partizanameđu kojima i tijelo jednog časnika.

Nešto kasnije izvidnice iz Varaždinskih Toplica ustanovile su da se u selu Svibovec nalazi razmještena IV. bojna (bata- Ijori) iz sastava brigade Matije Gubec s oko 150 partizana.704 Prepad na Svibovec izvršile su tri satnije iz I./l. PTS bojne 1.veljače u 6,30 sati. Izvješće I./l. PTS bojne o ovim borbama vrlo je šturo i o samom napadu ne donosi nikakvih pojedinosti,osim što se navodi da je nakon dvosatne borbe poginulo 57 partizana, među kojima i zapovjednik i komesar bojne, a 44 ih

je zarobljeno, među kojima se nalazio i bivši domobranski nadporučnik Zvonimir Mežnarić.705 Zaplijenjene su tri lake strojnice, 29 pušaka i veća količina streljiva. Gubici I./l. PTS bojne iznosili su jedan teže i tri lakše ranjena vojničara.

702 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 361., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 32/44, Zapovijed od 26.1.1944. isnimak 497., II/l. puk. P.T.S. Izvješće za 28. i 29.1. 1944.703 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 623., Popis poginulih P.T.S. od 21. siječnja do 10. veljače 1944.704 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 486., 1. bojna 1. pukovnije P.T.S. Izvještaj o podhvatu na s. Svibovec, 2. 2.1944, snimak 418., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 62/44, Izvješće o podhvatu I/l. puk u s. Svibovec, 1. veljače 1944., i snimak 474., Brzoglasupućen od PTS/Ia, 10. II. 1944.705 Na manjkavosti u izvještavanju postrojbi Ustaške vojnice primjedbe su davali i domobranski časnici. Tako je, primjerice, zapovjednikPothvatnog područja Varaždin pukovnik Begić izvijestio Zapovjedništvo I. zbornog područja da„Ustaške postrojbe koje se nalaze na području ovog zapovjedničtva u obće ne izvješćuju ništa o proteklim dogadjajima niti o pokretima i promjenama kod partizana, tako da ovo zapovjedničtvo nije obaviješteno o namjerama i pokretima protivnika". HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 290.-294., Podhvatnozapovjedničtvo-Varaždin, Obća bojna relacija za mjesec veljaču 1944. To ne znači da postrojbe nisu pisale izvješća, samo ih očito nisu slaledomobranskim zapovjedništvima, već samo zapovjedništvima Ustaške vojnice. Nažalost u dostupnom arhivskom gradivu pronašao sam malotakvih izvješća.

28 4

Izvješće 32. divizije NOVJ upućeno X. zboru znatno je opširnije i u njemu se navodi sljedeće:706 „Neprijatelj je pošao i izvršio napad sa tri satnije iz uporišta Varažd. Toplice. Dobivši tačne podatke od svoje obavještajne službe i vođen dobrim vodičima, pojedini su bili u redovima naše vojske, a kasnije su prebjegli ka bandi, - jednom satnijom krenuo je u pravcu visa Segled, gdje se je nalazila jedna četa imenovanog bataljona, jednom satnijom krenuo je zaobišavši Segled putem od Drenovca, prebacio se na vis Fičur, gdje je ostavio jedan dio snaga kao osiguranje, spustio se na vis Korović i putem preko imenovanog visa ispao na cestu Svibovec - Leskovec. Ispavši na cestu, neprijatelj je produžio cestom u pravcu Jalševca i zaobišavši selo sa istočne strane razvio se u strijelce iza samog Sviboveca. Za to vrijeme jedna satnija nastupala je od Tuhovca putem prema Retkovcu i ispod Greščevine prešla preko brvna na Bednji i došla razvivši se u strijelce sa sjeverozapadne strane Sviboveca. Za



p p p j j j pto vrijeme IV. bataljon nije uopšte preko svojih straža i patrola osjetio približavanje bande. Pred jutro jedna patrola iz teškog odjeljenja nosila je teški mitraljez na položaj četi na Segledu. Na putu se je susrela sa bandom i povukla natrag za Svibovec. Tada je štab bataljona poslao jedan vod kao pojačanje na Segled, ali isti vod nije izvršio zadatak pošto se je na putu također susreo sa bandom i djelomično izginuo i razbježao se. Banda je izvršila juriš na Svibovec i borci čuvši vatru ispali su na položaj, izletivši iz kuća, iznenađeni, na jugozapadnu ivicu sela. Kad sa te strane nisu dobivali vatru, t.j. od pravca Tuhovca, oni su se okretali prema vatri koja im je dolazila iza leđa, ali u tom je banda već bila kod njih i došlo je do gužve i hvatanja za puške. Novi su se borci razbježali, skakajući u Bednju i plivajući preko nje, a među njima i sam štab bataljona. Neprijatelj je u roku od 15 minuta zauzeo položaj Svibovec.

Borba na Segledu vodila se je oko 50 minuta i banda je uspjela četu koja je držala taj položaj opkoliti. Jurišem četa se je probila uz veći broj mrtvih i ranjenih. Za to vrijeme vođenja borbe sa IV. bataljonom jedna četa I. bataljona krenula je u pomoć IV. bataljonu, s tim da dođe neprijatelju iza leđa, dok su dvije čete I. bataljona krenule prema Grešćevini i zauzele pogodne položa

je, tako da mogu tući neprijatelja sa boka i čela. Ova četa I. bataljona, t.j. 1. četa najprije je počela voditi borbu sa neprijateljem

za vis Fičur, gdje je uspjela potisnuti neprijatelja i oko 9sati već se je nalazila na položaju Segled.Banda se iz Sviboveca počela povlačiti, a isto tako i od Segleda prema Tuhovcu. 1. četa I. bataljona udarila je neprijatelja

snažnom vatrom u bok, pri čemu mu je nanijela osjetne gubitke. 2. i 3. četa I. bataljona, koje su se nalazile na položaju iznad Greščevine, prebacivale su se još naprijed prema Starom Vrhu i koti 309, kako bi presjekle odstupnicu neprijatelju za Varaž. Toplice. Međutim, čete su zakasnile i neprijatelj je uspio da se po brisanom prostoru između Tuhovca i Varaž. Toplica prebaci za uporište bez da su nanijeti tom prilikom gubitci. Naši borci vratili su svoje stare položaje.

Gubitci neprijatelja: mrtvih 7, među njima jedan oficir, dva podoficira i 4 ustaše. Ranjenih 15 ustaša. Sopstveni gubitci: 27 mrtvih, 7 ranjenih, 46 nestalih. Gubitci u oružju: 2 puškomitraljeza i 33 puške".

706 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 4., str. 15.-17.

28 5



28 6

Karta 3: Prodor l./l. PTS bojne u Svibovec, 1. veljače 1944.

Ovo izvješće negira pogibiju komesara bojne, za kojeg tvrdi da je sa svojim zamjenikom uspio preplivati rijeku Bednju ipobjeći prema stožeru brigade Matija Gubec u Donjoj Poljani. Rade Bulat, koji je u tom trenutku bio zapovjednik Zapadnegrupe NOP odreda, a nešto kasnije i zapovjednik 32. divizije NOVJ, u svom djelu navodi znatno veće gubitke koji odgovarajuizvješću I./l. PTS bojne.707 Prema njemu gubici su iznosili 50 poginulih, sedam ranjenih i 47 zarobljenih, a izgubljeno jeosam lakih strojnica i 33 puške. Isti izvor navodi da su ovako veliki gubici uzrokovani nedovoljnom budnošću zapovjedništva bojne, slabih mjera osiguranja i izviđanja, ali i navodnoga špijunskog djelovanja župnika Josipa Lesjaka iz Svibovca. Bulat za župnika Lesjaka navodi da je „...prilikom napada ustaša na 4. bataljon brigade 'Matija Gubec’ dao precizne informacijeo razmještaju i približno točno brojno stanje. Ipak je Lesjakovo zločinačko djelovanje protiv NOP-a razobličeno u toku 1944.



j j p j j p j j j j p god. i on je dobio zasluženu kaznu. Strijeljan je".

Zbog tolikih gubitaka partizanska IV. bojna je raspuštena, a njezino preostalo ljudstvo premješteno je u sastav II. bojne.708 Osim toga ovi su gubici loše djelovali na moral brigade Matija Gubec te je stoga izvršen njezin preustroj. Jedna bojnaiz sastava udarne brigade Braća Radić premještena je u brigadu Matija Gubec, gdje je trebala služiti kao okosnica brigade,a kao zamjena upućena joj je jedna bojna brigade Matija Gubec. Nakon preustroja brigada Matija Gubec brojila je 710, audarna brigada Braća Radić 1.080 pripadnika.

Nekoliko dana kasnije u selu Zajezda otkrivena je skupina od oko 150 partizana s 40 ranjenika.709 Riječ je bilo Zagorskom odredu koji je 4. veljače kod zaselka Sambolići vodio borbu s posadom iz uporišta Zlatar nakon koje se povukao u seloZajezda.710 Zapovjedništvo Pothvatnog zdruga Dubrovnik zapovjedilo je II./l. PTS bojni da napadne i uništi ove snage, apotporu su joj davale III./l. bojna i dvije satnije iz sastava Novačkog sklopa.711 Međutim, u trenutku kada se II./l. PTS bojnaprebacivala iz smjera Novog Marofa prema Zajezdi, Zagorski odred već je bio u pokretu prema selu Paka s namjerom da seprebaci na Kalnik.712 II./l. PTS bojna stupila je u gonjenje protivnika, ali bez uspjeha i Zagrebački se odred s ranjenicima ucijelosti uspio prebaciti na područje Kalničkog gorja.

707 Rade Bulat,Deseti korpus „Zagrebački" NOV 1 POJ, ČGP Delo, Ljubljana, 1985., str. 34.708 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 22., str. 99.709 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 388., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 75/44, Podhvat na dan 6.2.1944. u prostoru s. Zajezda, 6. veljačel944.710 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 19., str. 74.-75.711 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 388., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 75/44, Podhvat na dan 6.2.1944. u prostoru s. Zajezda, 6. veljače 1944.712 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 507., Zapovjedništvo II/l. puk. P.T.S., pothvat Zajezda od 6. II. 1944.

28 7

Nakon što su osigurali prometnicu Zagreb - Varaždin u zapovjedništvu Pothvatnog zdruga Dubrovnik otpočeli su pripreme za zauzimanje Kalnika i uništenje partizanskih snaga na ovom području, što je bio preduvjet za zauzimanje Lud-brega i Koprivnice te ponovne uspostave prometa na željezničkoj pruzi Križevci - Koprivnica. Ovaj pothvat nazvan je „Dubrovnik 2", a osim postrojbi PTS-a u njemu je sudjelovao i V. stajaći djelatni zdrug Ustaške vojnice pod zapovjedništvomustaškog dopukovnika Rafaela Bobana.713 Ovaj je zdrug u siječnju 1944. preseljen iz Livna u Zagreb na popunu i preustroj, jer je krajem 1943. u borbi s partizanskim snagama pretrpio velike gubitke, a osim toga najveći dio ljudstva muslimanskevjeroispovijedi prešao je u 13. SS gorsku diviziju Handžar [13. Waffen-Gebirgs-Division der SS Handschar). Međutim, ubrzonakon dolaska u Zagreb V. stajaći djelatni zdrug ulazi u sastav Pothvatnog zdruga Dubrovnik, iako zapravo nije ni otpočeo



s popunom. Zdrug je6. veljače prebačen željeznicom sa Zapadnog kolodvora Zagreb u Križevce, a njegovo je brojno stanjeu tom trenutku iznosilo 1.050 časnika, dočasnika i vojničara.714

Postrojavanje V. stajaćeg djelatnog zdruga na stadionu Concordije u Kranjčevićevoj ulici u Zagrebu, siječanj 1944. godine. Smotru vrši poglavnik NDH Ante Pavelić u pratnji ustaškog dopukovnika Rafaela Bobana i pukovnika Viktora Prebega.

713 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimak 389., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 82/44, Podhvat „Dubrovnik 2",7. 2.1944.714 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 469., Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, Ia - br. 242/tj. Predmet: Podhvat„Dubrovnik 2".

28 8



U Pavelićevoj pratnji nalaze se još zapovjednik PTS-a Ante Moškov (5), zapovjednik Oružanih snaga Matija Čanić (1) i

glavar Stožera Ustaške vojnice Tomislav Sertić (3).

289

Ustaški pukovnik Moškov zapovjedio je da postrojbe Pothvatnog zdruga Dubrovnik8 . veljače zauzmu sljedeće položaje:715

- V. stajaći djelatni zdrug razmjestio se u selo Sveta Helena otkuda je trebao napredovati i istoga dana zauzeti crtuVeliko Brdo - Gradec (kota 386).

- II./l. PTS bojna zauzela je položaj na južnim obroncima Kalnika i Kalničkog grada iznad mjesta Kalnik.- III./l. PTS bojna, pojačana jednim gorskim vodom topova Domobranske središnje škole (DSŠ) i jednim vodom lakih

tenkova, zatvarala je prostor Kalnika kod sela Borje i sela Šopron.- I./l. PTS bojna trebala je do6 sati opkoliti Drenovec i nakon svanuća očistiti selo od partizana. Po završenom čišćenju

bojna je trebala spriječiti moguće pokrete partizana iz smjera juga, dolinom potoka Kamešnice, prema Drenovcu.



- Jedna satnija iz sastava Oklopnog sklopa sa šest tenkova upućena je iz Varaždina putem Turčin - Melinec - Kelemen- Jalžabet. Kada je dostigla kotu 258 u selu Jalševec, jugoistočno od Jalžabeta, satnija je potpala pod zapovjedništvoI./l. PTS bojne.

Partizanske su se snage nalazile8 . veljače u sljedećem rasporedu:716

- I. i III. bojna udarne brigade Braća Radić iz sastava 32. divizije NOVJ nalazile su se oko sela Leskovec, IV. bojna razmještena je u Puhlakama, jugozapadno od Ludbrega, a II. bojna u Ludbregu.

- Brigada Matija Gubec nalazila se u pričuvi, i to s dvjema bojnama u selu Veliki Poganac, a s jednom bojnom u seluIvanec.

- II. brigada iz sastava 33. divizije NOVJ držala je položaj oko sela Donjara gdje je zatvarala pravac Križevci - Koprivnica.

- Kalnički odred nalazio se u selu Apatovac.- III. bojna Zagorskog odreda nalazila se u selu Osijek Vojakovački.

715 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 389., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 82/44, Podhvat „Dubrovnik 2",7. 2.1944. Ova zapovijed u cijelosti se nalazi i u Zborniku dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, svezakV., knjiga 24., dokument br. 122., str. 593.-594., a donosi je i Rade Bulat u svom djeluDeseti korpus, str. 34. i 35., ali se u oba navedena djelaprilikom transkribiranja dogodila pogreška i umjesto III./l. PTS bojna stoji II./l. PTS bojna.716 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 61., str. 286.-287.; vidi i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci107.-108., Štab K.P.O.H., Operativni izvještaj od 8 do 11/11 1944.

29 0



Karta 4.: Pothvat „Dubrovnik 2", 8 . -1 1 . veljače.

Dana 8. veljače u 5 sati II. i III./l. PTS bojna zauzele su predviđene položaje i odmah otpočele napad na Osijek Vojako-vački.717 Nakon kraće borbe raspršena je III. bojna Zagorskog odreda, a selo je zauzela najvjerojatnije III./l. PTS bojna, dok je II./l. PTS bojna nastavila napredovanje južnim obroncima Kalnika i zauzela Gradec (kota 386) te zaselak Brežanci, gdje ju je zaustavio Kalnički odred. U isto je vrijeme s napadom otpočeo i V. stajaći djelatni zdrug, koji je zauzeo selo Marinovcii tu zastao. U 17 sati Kalnički odred krenuo je u protunapad na postave II./I. PTS bojne i potisnuo je iz Brežanca, a oko 20sati otpočeo je napad na brdo Gradec. Iako je uspio prodrijeti u protivnički prvi i drugi postav, Kalnički odred nije uspiozauzeti Gradec i u 22,30 sati odstupio je prema Apatovcu. Kalničkom odredu kao pojačanje upućena je tijekom dana jednasatnija i jedan vod sa šest lakih strojnica iz sastava I. bojne udarne brigade Braća Radić, a u borbi za Gradec sudjelovao jesamo jedan vod i tri lake strojnice.

717 Isto.

Nešto kasnije nego je bilo predviđeno, napad je otpočela I./l. PTS bojna na položaj koji su držale III. i I. bojna udarnebrigade Braća Radić (I. bojna bila je oslabljena za jednu satniju i vod lakih strojnica). Oko 11 sati kod sela Svibovec izvid-nička desetina I./Braća Radić bojne otvorila je vatru po lijevoj koloni I./l. PTS bojne, koja je napredovala cestom iz smjeraVaraždinskih Toplica.718 Kolona je zastala u Svibovcu i nije pokušavala dalje napredovati, a za to je vrijeme desna kolona,koju su činile tri satnije I./l. PTS bojne, bez većih problema zauzela selo Drenovec i nastavila napredovati u smjeru zaselkaGabrinovec. Nakon zauzimanja Gabrinovca kolona je skrenula prema visu Medved (kota 346), na kojem se nalazila jednadesetina I./Braća Radić bojne pojačana jednom teškom i jednom lakom strojnicom. Oko 13 sati desna je kolona izbila predvis Medved, dok je istodobno lijeva kolona potisnula partizanske snage iz Svibovca i napredovala prema selu Leskovec. Vis



Medved ubrzo je zauzet i s ove uzvisine otvorena je snažna vatra po Leskovcu, dok se istodobno glavnina I./l. PTS bojnespustila iza leđa partizanskim snagama u Leskovcu. Naoružani partizani povlačili su se preko Višograda na vis Glavica (kota437), a oni bez oružja i jedan dio bolničkog voda pokušavali su se prebaciti preko rijeke Bednje. Kako se ova posljednjaskupina povlačila preko otvorenog prostora, imala je dosta gubitaka od vatre koja je dolazila s visa Medved. Tom je prilikomzajedno s arhivom zarobljena Beta Modrić, koja je vodila pismohranu III./Braća Radić bojne.

Sljedećeg je dana, 9. veljače, u 8,30 sati III./l. PTS bojna pojačana jednim gorskim vodom topova DSŠ-a i jednim vodomlakih tenkova otpočela napad na Apatovac i nakon trosatne borbe potisnula Kalnički odred iz sela koji se povukao u Ivanec.719 Napad je nastavljen u 15,30 sati napadom na selo Veliki Poganac u kojem se tijekom noći prebacila čitava I. bojnaudarne brigade Braća Radić. Nešto prije toga, oko 14 sati, V. stajaći djelatni zdrug otpočeo je napad na selo KoprivničkaRijeka. Ovaj pravac zatvarala je III. bojna brigade Matija Gubec, koja je osim toga imala i zadatak da u slučaju napada naVeliki Poganac intervenira napadom na protivnički desni bok. Međutim, ova bojna nije bila u stanju spriječiti zauzimanjeKoprivničke Rijeke pa tako nije mogla ni priteći u pomoć I./Braća Radić bojni u Velikom Pogancu, koji je u 17 sati zauzela

III./l. PTS bojna. Nakon zauzimanja Koprivničke Rijeke V. stajaći djelatni zdrug nastavio je napredovanje prema selimaMali Poganac i Botinovec, koja su zauzeta nakon oštre borbe prsa u prsa. Nakon ove borbe jedinice brigade Matija Gubecpovukle su se jugoistočno od pruge Križevci - Koprivnica, dok je zdrug nastavio napredovanje i istoga dana u 21,30 satiušao u Koprivnicu.720 Brzi prodor V. stajaćega djelatnog zdruga iznenadio je snage NOVJ o čemu je u svojim memoarimaposvjedočio i Ivan Šibi, tadašnji komesar X. zagrebačkog zbora:721 „Bila je već duboka noć kad se naša kolona našla pred Ko

privnicom. U štabu Korpusa imali su izvještaje i podatke po kojima je taj naš najveći grad još uvijek slobodan i moglo se kroz

718 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 49., str. 242.-244.

71 9 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 61., str. 290.-291.720 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48], snimci 257.-280., Bojne relacije podređenih jedinica 1. zbornom području zamjesec veljaču 1944. godine.721 Ivan Šibi,Sjećanja II: Ratni dnevnik, Zagreb, 1986., str. 334.-335. Vidi i Zvonimir Despot,Vrijeme zločina, Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941-1948, Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Zagreb - Slavonski Brod 2007., str. 146.-147.

29 2

njega nesmetano proći dalje prema Podravini ili Bilogori. To je i bio plan! Ali u ratnoj dinamici situacije se mijenjaju brže nego što se kreću duge i glomazne štapske kolone i podaci začas zastare. Pola sata prije nas u Koprivnicu je stigla Crna legija i naša prethodnica je na ulazu u grad naišla na ustaše. Zavladala je panika. Lakši ranjenici i bolesnici poskakali su s kola i pobjegli u mrak. Teži ranjenici su zapomagali i jaukali. Mnogi su kategorički zahtijevali bombe i pištolje da se ubiju. Bolje je ubiti se nego živ pasti u ruke crnolegionara! Stanje je postalo kritično. Starješine, koji bi morali u takvim situacijama sačuvati živce, jurili su s čela na začelje kolone u dobroj namjeri da uvedu red i disciplinu, no i sami su bili uzbuđeni i svatko je naređivao nešto drugo. Kočijaši su kleli, konji su njištali i rzali, mnogi su borci upalili lampaše i baterije, svađali su se, vikali i lupali. Nije lako okrenuti

300 seljačkih kola na cesti pred Koprivnicom samo 50 metara daleko od ustaša. Kuriri i bolničari u mraku su pronalazili uok l š j ik i b l ik i d dili ih d k l N k k l d diti d t š t č t



kolo raspršene ranjenike i bolesnike i dovodili ih nazad u kolonu. Ne znam kako se moglo dogoditi da nas ustaše, unatoč tome sajmu koji je trajao najmanje pola sata, nisu otkrili i postrijeljali! Kolona se sredila, okrenula za 180 stupnjeva i polako pošla u kolnička brda".

Na napadnom pravcu od Varaždinskih Toplica prema Ludbregu, I./l. PTS bojna spojila se sa satnijom iz sastava Oklopnog sklopa i u 10,30 sati dijelom lijevom kolonom napala položaj II./Braća Radić bojne u samom Ludbregu.722 Napad jebio potpomognut dvama tenkovima koji su se povukli nakon što je s kote 155 na njih otvorena vatra iz protuoklopnog topa.Nešto kasnije napad je obnovljen uz potporu četiriju tenkova. Dva tenka kretala su se nasipom stanice s namjerom prodora u samo mjesto, dok su druga dva tenka osiguravala bok pješaštvu koje se prebacivalo razvijeno u strijelce od Poljanicaprema Ludbregu. Ovaj pravac branila je II./Braća Radić bojna i borba na ovom postavu potrajala je puna tri sata. Za to jevrijeme desna kolona napredovala pravcem Leskovac - vis Duga greda - kota 338 - selo Graci i pritom se sukobila s III./Braća Radić bojnom. Nakon kratke i silovite borbe potisnuta je III./Braća Radić bojna i desna kolona I./l. PTS bojne zauzela je dominantne položaje iznad Ludbrega. Kako je time II./Braća Radić bojni zaprijetilo odsijecanje od njezine glavnine, iz

zapovjedništva udarne brigade Braća Radić došla je zapovijed da se II. i III. bojna povuku prema selu Čukovec, nakon čega je Ludbreg zauzela I./l. PTS bojna. Tijekom ovih borbi poginuo je zapovjednik I./l. PTS bojne, ustaški bojnik KrunoslavDevčić, ali uobičajeno štura izvješća postrojbi Ustaške vojnice ne navode pojedinosti o okolnostima ovog događaja.723

722 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 49., str. 244.-245.723 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 389., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 86/44, Izvješće o podhvatu„Dubrovnik 2", 12. 2. 1944. i snimak 474., Brzoglas upućen od PTS/Ia, 10. II. 1944.

29 3

Nakon zauzimanja Ludbrega snage Pothvatnog zdruga Dubrovnik nastojale su 10. veljače očistiti jugoistočne obronkeKalničkog gorja i otvoriti prometnicu Veliki Poganac - Rasinja. Udarna brigada Braća Radić nalazila se tog dana raspoređena na crti Duga Rijeka - Ivančec - Mala Rasinjica, Kalnički odred držao je položaj u selu Ivanec, a u selu Radeljevo nalazilase III. bojna brigade Matija Gubec.724 U 13,45 sati II./l. i III./l. PTS bojna otpočele su napad na trima pravcima, a težište senalazilo na pravcu prema selu Radeljevo. U samome selu nalazile su se dvije satnije III. bojne brigade Matija Gubec, a jednana koti 192 iznad sela.725 Nakon sat i pol borbe partizanske satnije u selu povukle su se na kotu 192, a kako bi rasteretili ovajnapad na III./Matija Gubec bojnu, kao pojačanje upućene su im dvije satnije iz sastava IV./Braća Radić bojne. Osim toga, II./

Braća Radić bojna i Kalnički odred trebali su se ubaciti u selo Veliki Poganac i tako napasti II./l. i III./l. PTS bojnu s leđa.Dvije bojne iz sastava Kalničkog odreda u tome su i uspjele te su zauzele selo Veliki Poganec u kojem više nije bilo jedinica



Dvije bojne iz sastava Kalničkog odreda u tome su i uspjele te su zauzele selo Veliki Poganec u kojem više nije bilo jedinicaPothvatnog zdruga Dubrovnik, čime su II. i III./l. PTS bojni zašle iza leđa.726 Uslijedio je napad partizanskih snaga na postavu selu Radeljevo koji je odbijen, ali se potaknuta ovim djelovanjem u napad uključila i III./Matija Gubec bojna. Ova se bojnauspjela probiti do prvih kuća u selu, gdje su dočekani ručnim bombama i jakqm strojničkom vatrom, uslijed čega je ovabojna pretrpjela znatne gubitke, a među poginulima nalazila su se i tri partizana naoružana lakim strojnicama. Kako bi povratili izgubljeno oružje, III./Matija Gubec bojna ponovno je krenula u protunapad u kojem su partizani uspjeli izvući tijelapoginulih i tri lake strojnice, no selo nisu uspjeli povratiti. Nakon toga II. i III./l. PTS bojna nastavile su s napredovanjem ido večeri su zauzele selo Rasinje. Sutradan su se ove snage spojile sa snagama Pothvatnog zdruga Dubrovnik iz Ludbregačime je pothvat „Dubrovnik 2" okončan. Ukupni gubici tijekom ovih borbi na partizanskoj strani bili su šestorica poginulih,devetorica ranjenih i 12 nestalih. Izvješće zapovjedništva Pothvatnog zdruga Dubrovnik o ovim borbama ponovno ne sadrži pojedinosti o pothvatu, već samo navodi:727 ,,'Podhvat Dubrovnik 2’ uzpio. Koprivnica i Ludbreg u našim rukama. Partizani svuda uz krvave gubitke razpršeni. Točnije izvješće slijedi naknadno. Odmah nastojati uzpostaviti vezu Križevci - Koprivnica,

jer saobraćaj kamionima preko Varaždina nemoguć radi srušenih mostova izmedju Ludbrega i Rasinje, kao i radi pomanjkanja samovoza. Isto tako nemoguć promet prema Ludbregu radi sniežnih nanosa. Pukovnik se nalazi u Ludbregu".

Ukupni gubici Pothvatnog zdruga Dubrovnik tijekom ovih borbi iznosili su:728

Poginulih: dvojica časnika, jedan dočasnik i 11 vojničara i domobranaRanjenih: jedan časnik, sedmorica dočasnika i 18 vojničara i domobrana.

724 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 61., str. 291.-292.725 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 49., str. 246.-247.726 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 107.-108., Štab K.RO.H., Operativni izvještaj od 8 do 11/11 1944.727 U izvješću se navodi da će točnije izvješće biti poslano naknadno, međutim,u sačuvanim arhivskim izvorima ovo izvješće nisam uspiopronaći. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 389., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 86/44, Izvješće o podhvatu„Dubrovnik 2", 12. 2. 1944.728 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 295.-297., Izkaz gubitaka kod pojedinih postrojbi na području Podhvatnogzapovjedničtva Varaždin, koje su operirale na zemljištu u toku mjeseca veljače 1944. g.

29 4

U izvješću zapovjedništva partizanskog X. zbora gubici su izostavljeni, dok Rade Bulat u svom djelu navodi da su partizanske snage tijekom ovih borbi imale 22 poginulih, 21 ranjenog i 17 nestalih.729 Ovaj broj gotovo je podudaran s navodomiz izvješća 32. divizije NOVJ, u kojemu stoji da je divizija imala 12 poginulih, 21 ranjenog, 17 nestalih i jednoga zarobljenog.730 Broj koji navodi Bulat očito ne uključuje gubitke Zagorskog i Kalničkog odreda te su ukupni partizanski gubici zacijelo bili veći. Izvori oružanih snaga NDH spominju da je u ovim borbama zarobljeno 39 partizana, dok obje strane višestrukouvećavaju broj poginulih na protivničkoj strani i ne mogu se smatrati vjerodostojnima. Primjerice, Rade Bulat navodi da suoružane snage NDH imale88 poginulih i 109 ranjenih, dok Zapovjedništvo Pothvatnog područja Varaždin navodi broj od

476 poginulih i oko 600 ranjenih partizana.731



Nakon završetka nastalo je zatišje na ovom bojištu. Snage NDH nastojale su se učvrstiti u zauzetim mjestima i uspostaviti nesmetan promet na komunikacijama Zagreb - Varaždin i Križevci - Koprivnica. Prigodom čišćenja i osiguravanjapodručja zatečeni su brojni vojni obveznici koji su iz svojih postrojbi bili pušteni na dopust, na zdravstveni oporavak ilisu ih zarobili partizani te se više nisu mogli ili nisu htjeli vratiti u svoje matične postrojbe.732 Ovi obveznici vraćeni su usvoja popunidbena zapovjedništva, dok su osobe za koje je ustanovljeno da su vojni bjegunci upućivane na daljnji postupak.733 Zarobljene partizane i njihove simpatizere slalo se nakon prvotnog ispitivanja u Zagreb. Tako je obavještajni časnikPothvatnog zdruga Dubrovnik 7. veljače izvijestio:734

„1. Upućuju se Crnek Viktor i Crnek Mirko, rodjeni 1924 u s. Radoboj. Odvedeni po partizanima polovicom mjeseca sieč- nja. Bili su u 1. četi IV bataljona brigade 'Matije Gubca' sa kojom su sudjelovali u borbi kod s. Svibovec, gdje su izbjegli

poslie poraza. Uhićeni po našoj obhodnji dne 5. o. mj. kod s. Hrašćina - Trgovišće, kada su pokušali bieg.

2. Upućuju se Nemec Tomo, rodj. 1922 u s. Zajezda i Nemec Stjepan rodj. 1 9 18 us . Zajezda. Po dolasku naših snaga pokušali su bježati u šumu u čemu su bili spriečeni. I ako su znali za kretanje partizana, nisu htjeli na pitanje davati odgovora.

3. Upućuje se Ivan Ferenčak rodj. 1925 u selu Bidrovec, obć. Markuševac. Uhićen je na prijavu seljaka. Izpočetka se je branio da nije partizan, nego da su ga silom odveli i da je sada pokušao bježati od njih. Suočen sa Crnek Viktorom i Crnek Mirkom priznaje da je bio u 1. četi IV bataljona brigade ‘Matije Gubca’. Poslie podrobnijeg preslušavanja priznao sliedeće:

729 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 38.730 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 49., str. 242.-248.731 Isto i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimak 298., Izkaz vjerojatnih protivničkih gubitaka.732 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 401., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", OP. BR. 18, 25. siječnja 1944.733 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 405., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 27., Upućuju se vojni bjegunci,26. siječnja 1944. i snimak 412., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 51/44, Upućuju se vojni bjegunci, 31. siječnja 1944.734 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 432., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 83/44, Uhićeni partizani i vojnibjegunci, 7. veljače 1944.

29 5

Poslie poraza partizana kod s. Svibovec vratio se sa oružjem u Kalnik i javio komandiru jedne čete IV bataljona brigade 'Matije Gubca', imenom Kranželić Tomo. On ga je poslao u s. Vidovec Ivanu Drotar, predsjedniku mjestne organizacije, da vidi koliko ima organiziranih i da dovede novake za popunu i pomoć. Na putu do Vidovca imao se svratiti u s. Gornja Glavnica (4 km iztočno od s. Planina) do partizana imenom ‘Mrki’ u t. zv. ‘realnu stanicu'.

Osim već gore navedenog Ivana Drotar, spominje još i Ivana Cik - Ferenčak iz s. Bidrovec koji je bio predsjednik mjestne organizacije i koji ga je navodno zaveo da ode u partizane".

Među vojnim bjeguncima zatečen je i jedan Nizozemac, Jan Knol, pripadnik 11. SS oklopno-mehanizirane divizijeNordland [ 11 . SS Panzergrenadier Division Nordland),koji je navodno još u studenome 1943. između Zaboka i Bedekovčine



Nordland [ 11 . SS Panzergrenadier Division Nordland), koji je navodno još u studenome 1943. između Zaboka i Bedekovčinedospio u partizansko zarobljeništvo.735 Knol je uhićen 17. veljače i isprva je pokušao pobjeći pred pripadnicima Novačkogsklopa PTS-a, a kasnije prigodom ispitivanja često je mijenjao iskaz. Zapovjedniku Novačkog sklopa, ustaškom bojniku Ma-tiji Perkoviću doimao se vrlo sumnjivim i smatrao je da je Knol sudjelovao u radu partizanskih škola u Apatovcu ili VelikomPogancu. Njegova daljnja sudbina nije mi poznata, ali je najv jerojatnije izručen njemačkim vlastima.

Prema zarobljenim članovima Narodnooslobodilačkih odbora (NOO) ustaški bojnik Perković zahtijevao je od zapovjedništva PTS-a znatno stroži postupak. Tako je za uhićene članove NOO-a - Ivan Gornjaki Futač, Ivan Žunec, Ivan Hucika, IvanBrcika i Franjo Markušić - tražio izvršenje smrtne kazne, jer su terorizirali pučanstvo, razoružavali i svlačili vojnike koji sudolazili na dopust te sakupljali sredstva za partizane, a smrtnu kaznu navodno je zahtijevalo i stanovništvo toga kraja.736

Ovlaštenje za izvršenje kazne nije dobio, a još istoga dana Perković je povukao svoj zahtjev jer su737 „...predsjednik odbora Markušić Ivan i Hucika Ivan, saznavši za hapšenje odbora, otišli izravno vojnim vlastima u Zlatar, ili Zagreb, s namjerom da se predadu, prema čemu bi smaknuće ovih ostalih, prema dubokom uvjerenju podpisanog, ovdje na licu mjesta zlo djelovalo,

jer bi mještani mogli kazati, da su najglavniji spašeni, a drugi kažnjeni. Podpisani je zapovjedio poručniku Horvatu, da odmah brzoglasi ovom zapovjedničtvu, da li se može izvršiti kazna ili ne, ali nije uobće dobio odgovora do sada 16 sati, prema čemu je čitavo pitanje dobilo posvema novi oblik. Stoga sam mnijenja, da je najbolje rješenje, da se ovi tamo zadrže, dok to zapovjedničtvo sazna, gdje su ostala dvojica prijavljena, a što će se moći saznati okružnicom na zapovjedničtva mjesta, te da ih ovima

priključi i zajedno kazni. Samo zajedničkom kaznom, moglo bi se udovoljiti pravdi, kad već ovo zapovjedničtvo nije bilo odmah ovlašteno da odmah na licu mjesta izvrši kaznu".

735 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 437., Podhvatni sdrug „Dubrovnik", Broj 92/44, Upućenje uhićenog, 17.veljače 1944. U dokumentu se navodi da je Knol pripadnik 8./NDL SS PZ.GR.REG. 1. Riječ je najvjerojatnije o 8. satnijiSS-Grenadier-Regiment 1 Danmark iz sastava SS-ove divizije Nordland, koja je kasnije preimenovana uSS-Panzergrenadier-Regiment 24 Danmark.736 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimak 446., Pothvatni skup DUBROVNIK, Broj 102 od 28. 11. 1944, Pratnjauhapšenika.737 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 448., PODHVATNI ZDRUG DUBROVNIK, Broj 103/44, 28. II. 1944.

29 6

Jedi ni prim jer izv ršenj a smrt ne kaz ne na koji sam nai šao jest onaj nad supr užni cim a Josi pom i Dani com Mučk o iz Bu-dinščine, koji su uhićeni 25. veljače 1944. na osnovi prijave njihovih susjeda, a pod sumnjom738 „... da su terorizirali okolno seljaštvo, skupljali sredstva za partizane, te eksplozivom rušili željezničku prugu i silili seljaštvo, da ju ruši. Obadvijica navedenih uhapšenika priznali su u cjelovitosti obtužbu, dapače je Mučko Josip, videći da ne može izbjeći kazni, drzovito uzkliknuo: 'Porušio sam dosta pruge i sad mi nije žao na njoj poginuti.’ Njegova supruga je s njim učestvovala, te s samokresom u ruci silila seljaštvo, da ruši prugu i daje materijalna sredstva za partizansku borbu. Kod navedenih je pri uhapšenju pronadjena vojnička karabinka s 35 naboja kod Mućka Josipa, sa 5 ručnih praski, a kod njegove supruge Danice pronadjena je pistola ‘Stayer’, nabi

jena. Kako su seljaci zahtijevali, da se ovi na licu mjesta kazne smrću, jer su se bojali odmazde, ako se on vrati prije ili kasnije natrag izvršena je na njima kazna smrti vješanjem a samo vješanje je izvršeno na željezničkoj pruzi izpod sela Pece Poslie iz



natrag, izvršena je na njima kazna smrti vješanjem, a samo vješanje je izvršeno na željezničkoj pruzi izpod sela Pece. Poslie izvršene kazne zapovjedjeno je mještanima, kao i općinskom poglavarstvu, da obješeni imadu vjesiti 5 dana, a nakon toga roka, da ih se može skinuti i pokopati. Javljamo ovo znanja radi".

V. stajaći djelatni zdrug tijekom razmještanja neposredno prije početka operacije "Dubrovnik 2". U prvom planu nalaze se talijanske tankete L3.

738 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 450., PODHVATNI SDRUG „DUBROVNIK", Broj 105/taj., Mučko Josip iMučko Danica iz Pece - kazna smrti vješanjem, 29. II. 1944.

29 7



29 8

Kolona V. stajaćeg djelatnog zdruga u sastavu koje se nalaze i Iako oklopljene tanke te.



Zastoj na putu.



Zastoj su uzrokovala dva vozila nepoznate SS postrojbe.

30 0



Ljudstvo je očito bilo dobro raspoloženo.



Nakon što je zastoj otklonjen, kolona V. stajaćeg djelatnog zdruga nastavlja nastup.

30 2



Stanka radi opskrbe.



Ustaški poručnik u razgovoru s tenkistima tijekom stanke. Na slici gore, naslonjen na tenk, stoji ratni izvjestitelj V. stajaćeg djelatnog zdruga.



Ratni izvjestitelj u ulozi zapovjednika tankete L3.



Ista tanketa L3 s ratnim izvjestiteljem (lijevoj i stvarnom posadom (desnoj.



Potaknuta ovim uspjehom udarna brigada Braća Radić pokušala je uoči dana proslave osnutka Crvene armije, u noćis 22. na 23 veljače, zauzeti Ludbreg i Ludbreške Vinograde. Snage PTS-a u jačini bojne bile su razmještene u samom Ludbregu te na položaju u Ludbreškim Vinogradima na crti od Tri lipe (kota 155), rubom visova lijevo od Tri lipe iznad samogLudbrega, zatim pored puta Duga Rijeka - Ludbreg, pa do ciglane na Čotrovu brijegu.740 Napad je počeo 22. veljače u 23,15sati u sljedećem rasporedu:

- II. bojna napala je postave kod Tri lipe (kota 155) i pored puta Duga Rijeka - Ludbreg.- I. bojna s dvjema satnijama napala je postav kod ciglane na Čotrovu brijegu, a s jednom satnijom spustila se na crtu

Hrastovsko - Kućane, otkuda je trebala nastupati prema samom gradu.- III. bojna osiguravala je pravac prema Varaždinu kod Martijanca.- IV. bojna razmjestila je jednu satniju kod raskrižja Koprivnica - Bukovec, a dvije su satnije preko Sigeteca i Selnika



j j j j j j p j j p gzašle na sjevernoj strani grada i zatim su izvršile napad na sam grad iz smjera Starog Grada i Selnika.

Zamisao je bila da I. i II. bojna najprije zauzmu postave u Ludbreškim Vinogradima, a potom da prodru u grad svimsnagama iz četiriju pravaca.

Prva je u dodir s protivnikom stupila II. bojna. Nakon što je uspjela preći brisani prostor koji je bio tučen jakom strojnič-kom i puščanom vatrom, izbila je pred dobro utvrđene postove. Ručne bombe koje su partizani bacali na bunkere i rovovenisu imale većeg učinka, jer su vojničari PTS-a natkrili rovove i bunkere i uspjeli su bez većih gubitaka odbaciti partizanena njihov ishodišni položaj. Tijekom noći II. bojna još je dva puta pokušala zauzeti postav kod Tri lipe, ali je svaki puta odbijena, jer ni I. bojna nije uspjela zauzeti postavljene ciljeve, tako da je II. bojna tijekom juriša osim čeone vatre dobivala ivatru u bok s Čotrova brijega.

Dok su se vodile borbe u Ludbreškim Vinogradima, dvije satnije iz sastava IV. bojne koje su zauzele Sigetac i Selnik

uspjele su se probiti u Ludbreg, ali su naišle na jak otpor dijelova I./l. PTS bojne koji su bili utvrđeni po zgradama. Partizanske su se satnije našle izložene vatri sa svih strana te su bile prisiljene odstupiti iz mjesta. Za to vrijeme III. bojna koja senalazila u zasjedi kod sela Martijanec nije imala borbenih djelovanja. U izvješću 32. divizije NOVJ navodi se da su u 4,30 satiprestala sva borbena djelovanja i da su sve jedinice povučene iz borbe.741 Međutim, očito je da su neke od partizanskih bojniostale na dosegnutim položajima, jer se u bojnoj relaciji I. zbornog područja navodi da su neimenovane ustaške snage 24.veljače od 9 do 11 sati vodile borbu s partizanskim snagama u selu Martijanec.742 Inače su izvješća oružanih snaga o ovim

740 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 84., str. 402.-403.741 Isto.742 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 257.-280., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec veljaču 1944. godine.

30 8

borbama vrlo štura i u bojnoj relaciji Pothvatnog zapovjedništva Varaždin o ovoj je borbi zabilježeno samo da je partizanskinapad na Ludbreg odbijen nakon dvosatne borbe i da je u borbi smrtno stradao vojničar Muhamed Suljić, a da su ranjenivodnik DSŠ-a Ivan Stipčić i vojničar Marko Čavar.743 Udarna brigada Braća Radić izvijestila je da je u napadu na Ludbregimala šestoricu poginulih i 22 ranjenih.

Dana 25. veljače sukobila se brigada Matija Gubec sa snagama V. stajaćega djelatnog zdruga. Prema izvješću 32. divizije NOVJ I. bojna brigade Mati

ja Gubec nalazila se u selu Rasinja, dok se II. bojnanalazila razmještena na uzvisini iznad sela Subotica



Podravska.744 U 9 sati tri satnije V. stajaćega djelatnog zdruga iz Koprivnice iznenadile su satniju II./Matija Gubec bojne, koja je držala položaj u šumiRazbojište i u napadu je potpuno razbili. Ustaške suse snage potom razmjestile u selo Subotica, gdje suih u 13 sati napale preostale dvije satnije iz sastavaII./Matija Gubec bojne pojačane satnijom iz I. bojne.Ustaške satnije povukle su se pred ovim napadomiz Subotice prema koti 168, gdje su pokušale organizirati novu crtu obrane, ali je uslijedio novi napadiz smjera šume Leptan i tri su se satnije V. stajaćegadjelatnog zdruga povukle u Koprivnicu. U istom iz-

Skica 4, Napad udarne brigade Braća Radić na Ludbreg u noći s 22. na vješću nayodi se da je brigada Matija Gubec u ovoj 23. veljače 1944. borbi imala jednoga poginulog, četvoricu ranjenih

i dvojicu nestalih. Zaplijenjene su dvije lake strojnice i sedam pušaka, a za protivnika se navodi da jeimao devetoricu smrtno stradalih.

743 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 290.-294., Podhvatno zapovjedničtvo-Varaždin, Obća bojna relacija zamjesec veljaču 1944.744 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 24., dokument br. 95., str. 450.-451.

309

Bojna relacija I. zbornog područja u potpunom je oprečju s ovim izvješćem i u njoj stoji da su 25. veljače:745 „Ustaške postrojbe vodile su borbu s komunističkim skupinama između s. Rasinje i Subotice. Poslie jednosatne borbe komunisti su protjerani. Naših gubitaka nema. Protivnički gubitci: 1 poginuo i 2 zarobljena".

U isto su vrijeme njemačke snageotpočele čišćenje Zlatarskog kotarana čijem su se području nalazile II.i

na bojna Zapadne grupe odreda.746 Nakon što su dovršile okupljanje

d čj Z šić Z b k j



na području Zaprešić - Zabok njemačke su snage 24. veljače počelepotiskivati Zagorski odred, koji jebio razmješten na crti Gornja Selni-ca - Grtovec, prema planini Ivanšči-ci. Istodobno su ustaška posada uZlataru i postrojba PTS-a u NovomMarofu i Humu blokirale pravacBudinšćina - Podrute. Nakon štosu njemačke snage zauzele GornjuSelnicu, partizanske su snage tučene jakom topničkom vatrom počele

odstupati dublje u Ivanščicu, gdje se radi teških zimskih uvjeta i nadmoćnosti neprijatelja nisu mogle duže zadržati. Stogasu se ranjenici, II. bojna, Udarna bojna i stožer Zapadne grupe odreda u noći s 26. na 27. veljače prebacile preko grebenaIvanščice na područje Kalnika, a III. bojna Zagorskog odreda povukla se u okolicu Krapine. Zapovjednik Zapadne grupeodreda Rade Bulat izvijestio je da su gubici u ovim borbama bili šestorica poginulih i najmanje 22 ranjenih, dok su njemačke snage izvijestile da su imale jednoga poginulog i četvoricu ranjenih.747

745 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 257.-280., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec veljaču 1944. godine.746 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 72., str. 346.-348. U ovom izvješću zapovjedništva Zapadne grupe odreda navodi se da

je nositelj ovog pothvata njemačka 558. divizija. Ovdje je očito riječ o pogrešci, jer je u sastavuWehrmachta jedina divizija koja se vodila pod timbrojem bila558. Grenadier-Division, a koja je ustrojena tek u lipnju 1944. te se borila na području Baltika.747 Isto i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 144., str. 653., o ovim borbama vidi i Rade Bulat,Deseti korpus, str. 44.

Skica 5.: Borba kod sela Subotica Podravska 25. veljače 1944.

3 1 0

Ovaj pothvat njemačkih snaga okončan je 28. veljače, a početkom ožujka prebacile su se u Križevce radi zajedničkog pothvata sa snagama PTS-a iz Ludbrega. Pothvat je otpočeo 4. ožujka kada su postrojbe PTS-a iz Ludbrega napale brigadu MatijaGubec koja je držala položaj Duga Rijeka - Ivančec - Rasinja, a njemačke su snage izvršile prodor pravcem Križevci - VelikiPoganac - Apatovac koji je zatvarala udarna brigada Braća Radić.748 0 ovim borbama nijedna strana ne donosi previše pojedinosti. U bojnoj relaciji I. zbornog područja za mjesec ožujak navodi se samo da je u razdoblju od 4. do 8. ožujka postrojba PTS-aiz Ludbrega napredovala pravcem Segovina - Ribnik - Veliki Poganac i tijekom ovog pothvata potpuno raspršila partizanskesnage na ovom području. U ovoj borbi PTS nije imao gubitaka, a navodi se da je zarobljeno 100 partizana, da je zaplijenjeno

jedno osobno i dva teretna vozila te veće količina naoružanja i ostalog ratnog tvoriva. U izvješću 32. divizije NOVJ stoji samoda je 5. ožujka:749 „Poslije borbe na sektoru Kalnika, a pošto je neprijatelju uspjelo prodrijeti na naš oslobođeni teritorij, Divizija se prebacila preko pruge Križevci - Koprivnica na sektor Bilogore"Tijekom ovih borbi brigada Matija Gubec imala je jednoga



se prebacila preko pruge Križevci Koprivnica na sektor Bilogore . Tijekom ovih borbi brigada Matija Gubec imala je jednogapoginulog, dvojicu ranjenih i šestoricu nestalih, a udarna brigada Braća Radić petoricu poginulih, 18 ranjenih i 13 nestalih.

Pojačana prisutnost njemačkih snaga na ovom području očito je bila uzrokovana potrebom da se osigura siguran prolazakprema Mađarskoj postrojbama koje su sudjelovale u operaciji „Margharete", njemačkoj okupaciji Mađarske. 0 ovim je pokretima stožer Zapadne grupe odreda izvijestio sljedeće:750 „15. III. otpočele prolaziti njemačke kolone cestom Zlatar - Bistrica - Novi Marof, cestom Zabok - Krapina - Lepoglava - Varaždin, cestom Sv. Križ Začretje - Novi Golubovec - Lepoglava (Sekc. Ptuj 1:100.000] i cestom Zagreb - Sv. Ivan Zelina - Varaždin. Kolone su sačinjavali svi rodovi vojske. Cestom Zlatar - Bistrica - Novi Marof kolona se kretala 2 dana i prošao je jedan puk, a isto tolike snage preko Krapinskog sektora. Po našoj ocjeni kroz Zagorje prošla je jedna nepotpuna divizija. Cestom Zagreb - Sv. Ivan Zelina - Varaždin prolazile su uglavnom motorizovane kolone do 18. III. Tom cestom prošao je veći dio teških tenkova i topova. Prema svim znacima te su snage krenule preko Varaždina za Međimur je. 18. III. cestom Zagreb - Sv. Ivan Zelina - Varaždin prošlo je 30 kamiona Švaba sa 5 tenkova, a ne ustaša kako je bilo depešom javljeno. Govori se da će i ustaši u Međimurje, ali do sada pokreta u tom pravcu nema".

748 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 378.-410., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesecožujak 1944. godine., i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 42., str. 208.-210.749 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 130., str. 668.750 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 72., str. 348.-349.

31 1

BORBE NA PODRUČJU ZAGORJA Prelazak 32. divizije NOVJ u Zagorje

Nakon povlačenja 32. divizije NOVJ u Bilogoru nastupilo je zatišje na širem području Kalničkog gorja. Oružane snage NDH izsvojih su uporišta u Križevcima, Novom Marofu, Varaždinskim Toplicama, Ludbregu i Koprivnici slale izvidnice i ophodnjeradi pretresa terena, hvatanja vojnih bjegunaca i članova Narodnooslobodilačkih odbora. Primjerice, jedan odjel ustaškeI./V. bojne u snazi od 40 ljudi izvršio je 13. ožujka iznenadni prepad na selo Apatovac i u potpunosti iznenadio malobrojne partizanske snage u selu.751 Tom prilikom zarobljene su dvije lake strojnice, pismohrana i promidžbeni materijal, a



zarobljen je partizan Dragan Vučina. Snage PTS-a iz Ludbrega izvršile su 18. ožujka u 24 sata pothvat na Bednju u svrhuhvatanja partizanskih ophodnji i odbornika. Nakon što je selo okruženo izvršen je pretres tijekom kojega je uhićeno 18odbornika i 80 vojnih bjegunaca.

S obzirom na nadmoć oružanih snaga NDH na prostoru Kalnika i Podravine, 32. divizija NOVJ izvršila je nakon odmorana Bilogori u noći s 12. na 13. ožujka pokret prema Moslavini s ciljem da se preko Prigorja prebaci u Zagorje, gdje je namjeravala ponovno zadobiti na inicijativi i popuniti jedinice novim ljudstvom.752 Međutim, kako su cesta i željeznička prugaKriževci - Gradec - Vrbovec bile dobro čuvane i nadzirane te zbog neprohodna terena uslijed rastapanja snijega, 32. divizijaNOVJ nije mogla izvršiti pokret za Zagorje ovim pravcem, već se morala vratiti natrag i potom se pokušala prebaciti u Zagorje južno od Kalnika. Tijekom pokreta vršeni su manji prepadi i diverzije u cilju stalnog uznemiravanja protivnika. Tako je 13. ožujka minirana pruga između željezničke postaje Brezovljani i Sv. Ivan Žabno u trenutku kada je naišao Radni vlakbr. I.753 Vlak je iskočio iz tračnica nakon čega je uslijedio partizanski napad koji su posada vlaka i odjel 1. streljačke satnije

1. doknadne željezničke stražarske (žestra) bojne nakon jednosatne borbe uspjeli odbiti. Osim jednog domobrana, poginulisu još strojovođa, ložač, nadzornik pruge i desetar pruge, a četvorica domobrana su ranjena. Dana 18. ožujka II./MatijaGubec bojna postavila je na prometnici Koprivnica - Križevci kod sela Donjare zasjedu u koju je upao njemački kamion s

jednim časnikom i desetoricom vojnika. Kamion je izgorio, trojica njemačkih vojnika su zarobljena, šestorica su poginula,dok su časnik i jedan vojnik uspjeli pobjeći.754

751 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 378.-410., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec ožujak 1944. godine.752 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 131., str. 679.-682.753 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 378.-410., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec ožujak 1944. godine.754 Isto i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 131., str. 680. Podaci u ovim dvama izvorima ponešto se razlikuju pa tako uizvješću 32. divizije NOVJ stoji da je u kamionu bilo 12 njemačkih vojnika od kojih su trojica zarobljena, osmorica ih je ubijena, a jedan je uspiopobjeći. Tom je prilikom zaplijenjeno 11 pušaka, jedna kratka strojnica, jedan pištolj, 700 kg žita i 70 kg špeka.

31 2

Partizanska 32. divizija i na ovom je pravcu imala problema s prebacivanjem u Zagorje. Naime, 32. divizija trebala je22. ožujka prijeći cestu Zagreb - Varaždin kod Bisaga, ali je pritom došlo do nepredviđena razdvajanja njezinih brigada.755 Udarna brigada Braća Radić osiguravala je prijelaz kod Bisaga, dok je brigada Matija Gubec prelazila cestu nešto iznadpredviđena mjesta. U tom je trenutku iz smjera Varaždina naišla kolona neprijateljskih teretnih vozila na koju je udarnabrigada Braća Radić otvorila vatru, koja je međutim zahvatila i brigadu Matija Gubec. Uslijed ove vatre trojica su partizanaranjena, a 11 ih je nestalo. Radi ovog je izgreda brigada Matija Gubec kasnila s prikupljanjem i tijekom dana nisu poduzetepotrebne mjere osiguranja.

Uočivši prikupljanje znatnijih partizanskih snaga, zapovjedništvo PTS-a donijelo je zapovijed da se unište protivničkesnage na području Žitomira.756 U ovom pothvatu pod kodnim nazivom „Sisak" sudjelovala je 12./III. satnija Prometnogd g U t šk j i (PZUV) B i kl PTS d t ij Zl t i d t ij M ij Bi t i K t ič i



zdruga Ustaške vojnice (PZUV), Brzi sklop PTS-a, posadna satnija Zlatar i posadna satnija Marija Bistrica. Koncentričnimnapadom iz smjera Zlatara, Konjščine i Marije Bistrice trebalo je zatvoriti obruč oko partizanskih snaga na području Žitomira, dok bi istočni pravac zatvarale posade u Sv. Ivanu Zelini i Brezničkom Humu. Zapovjednik pothvata bio je ustaški bojnikNikola Orešković.

Napad nije bio dobro usklađen, jer su se 12./III. PZUV satnija, posadna satnija Zlatar i Brzi sklop PTS-a u noći s 22. na 23.ožujka tek trebale prebaciti na svoje ishodišne položaje, pri čemu su očito kasnile, tako da je jedino ustaška posadna satnijaiz Marije Bistrice pojačana mjesnim oružnicima otpočela napad prema dobivenoj zapovijedi. Napad je u potpunosti iznenadio I./Matija Gubec bojnu i stožer brigade Matija Gubec, koji su se nalazili razmješteni na crti Žitomir - Globočec. U borbi je poginuo zapovjednik brigademajor Mijo Bobetko, zapovjednik brigadnog saniteta Veljko Eterović i još 12 partizana, a I./Matija Gubec bojna je uz velike gubitke potisnuta u šumu kod sela Pešćeno.757 Zaplijenjeno je 35 pušaka, dva pištolja, jednaradijska postaja te cjelokupna pismohrana brigade. Gubici kod oružanih snaga NDH bili su jedan vojničar smrtno stradao,

a petorica vojničara i jedan oružnik su ranjeni.Oko 9 sati uslijedio je napad posadne satnije Sv. Ivan Zelina iz smjera Orešja na kosinu iznad sela Beloslavec koju je

držala III./Matija Gubec bojna i koji su partizanske snage odbile bez gubitaka na vlastitoj strani.758 S velikim zakašnjenjemu borbe su se oko 16 sati uključile i snage 12./III. satnije PZUV-a, ojačane sa šest tanketa Brzog sklopa PTS-a te dijelovaposadne satnije Zlatar. Ova grupa napala je iz smjera Konjščine na postav Belosalvec - Jertovec, koji je držala II. bojna

755 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 131., str. 681.-682., i Rade Bulat,Deseti korpus, str. 48.-49.756 HR HDA1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 348., Brzi sklop PTS-a, Zapovjed za pokret podhvat „Sisak".757 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 156., str. 767.758 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 131., str. 682.-683. U bojnoj relaciji I. zbornog područja borbe oko Beloslavca i Jertovcase ne spominju. Partizanski izvori procijenili su snagu Borbene grupe Orešković na 200 ljudi i šest tanketa.

31 3

Zagrebačkog odreda i II./Matija Gubec bojna.759 Ustaška posadna satnija Zlatar uspjela je potisnuti II. bojnu Zagrebačkogodreda s njezina položaja na Vinskom vrhu prema selu Gornji Jertovec, nakon čega je glavnina grupe otpočela napredovaticestom prema selu Žitomir, čime je ugrozila desno krilo brigade Matija Gubec. Partizanska II. bojna Zagrebačkog odredapregrupirala se u Gornjem Jertovcu i zajedno s II./Matija Gubec bojnom uspjela zaustaviti daljnje napredovanje ove borbene grupe te je odbaciti na njezin ishodišni položaj. Partizanske snage u ovoj borbi nisu imale gubitaka, a prema izvješću 32.divizije NOVJ u borbi je poginuo neimenovani ustaški poručnik, zapovjednik 12./III. PZUV satnije, oštećena je jedna tanketate su zaplijenjena dva motocikla.

Borbe oko Krapine, Klanjca i Novog Golubovca



Nakon neuspjeha pothvata „Sisak", snage 32. divizije NOVJ uspjele su se u noći s 24. na 25. ožujka prebaciti u Zagorje i napredovati u okolicu Krapine s namjerom zauzimanja Žutnice, sela u blizini Krapine u kojem se nalazila tvornica tekstila.760 Napad je trebao otpočeti 28. ožujka u 4 sata. Za napad na samo mjesto određena je II./Braća Radić bojna, I. i II./Braća Radićbojna osiguravale su pravac iz smjera Krapine, dok je brigada Matija Gubec sa svojom I. i III. bojnom osiguravala pravce izsmjera Lepoglave, Začretja i Zlatara. Pričuvu je činila II./Matija Gubec bojna, koja je prije samog napada na Žutnicu napalaposadu u selu Donje Strahinje, koja se sastojala od 30 pripadnika SS policijske bojne (SS-Polizei-BatailIone) i koja se većimdjelom uspjeli povući u Krapinu.761

Prilikom razmještanja postrojbi na dodijeljene položaje dogodio se izgred kada je I./Braća Radić bojna pri prelaskuceste Krapina - Žutnica naišla na bunker iz kojeg je po njoj otvorena vatra. Uslijed ove vatre bojna se potpuno raspršila isamo je jedna satnija uspjela prijeći cestu i zauzeti svoj položaj na osiguranju pravca iz smjera Krapine, zbog čega je napadna Žutnicu otpočeo u 5,30 sati sa sat i pol zakašnjenja. Partizanske su snage u napadu imale potporu topa 47 mm pomoćukojeg je II./Braća Radić bojna oko 12 sati uspjela zauzeti jednu uporišnu zgradu, nakon čega se posada Žutnice u cijelosti

759 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 138.-143., Štab zapadne grupe partizanskih odreda, Op. broj72/44, Dostavlja operativni izvještaj od 20. III. do 10. IV. 1944. Ovaj dokument objavljen je i u Zborniku dokumenata i podataka onarodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, svezak V., knjiga 26., d okument br. 72., str. 333.-343. Međutim, kako je pri transkribiranjudošlo do nekih pogrešaka u ovom radu koristio sam se navedenim mikrofilmskim preslikom.760 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 51., str. 222.-224., i Rade Bulat,Deseti korpus, str. 52.-53.761 SS-ove policijske bojne bile su dio redovitih policijskih snaga (Ordnungspolizei-Orpo) koje su za vrijeme Drugoga svjetskog rata napodručjima izvan Njemačke služile kao pomoćne jedinice redovnim oružanim snagama. Zadaci su im bili osiguravanje pozadine i prometnica,borba protiv partizana i si.Ordnungspolizei se nalazio pod upravom Allgemaine SS-a i SS policijske bojne nisu bile dioWaffen SS-a. U NDH jeposebnim sporazumom ustrojeno Njemačko-hrvatsko redarstvo, u čiji su sastav ulazili državljani NDH njemačke i hrvatske nacionalnosti.Sveukupno je ustrojeno 15 ovakvih bojni, a njihov službeni naziv je bioPolizei Freiwillige Bataillone (kroat.) - Hrvatske dobrovoljačke policijskebojne. Kako se u izvornim dokumentima ove postrojbe nazivaju različitim nazivima, često je teško razlučiti o kojim se postrojbama točno radi.

31 4

povukla unutar same tvornice. Istodobno s ovim napadom odvijao se i napad Udarne bojne Zapadne grupe odreda (ZGO)na Đurmanec, pred kojim se tamošnja posada povukla na uzvisine iznad Žutnice, i to na položaje na kojima je trebalabiti razmještena I./Braća Radić bojna. Povlačenje posade iz Đurmanca zapravo je spriječilo dovođenje Žutnice u potpunookruženje.

Ubrzo je posadi Žutnice iz Krapine upućena jedna satnija SS policijske bojne u pomoć, koja se sukobila s dijelovimaI./Matija Gubec bojne kod Šušelj Brijega. Partizanska I./Matija Gubec bojna povukla se na kotu 410, gdje joj je iz pričuveupućena jedna satnija iz sastava II./Matija Gubec bojne i uz čiju je pomoć uspjela odbaciti SS policijsku satniju na ishodišni

položaj. Oko 11 sati u Krapinu su iz smjera Velike Vesi počele pristizati njemačke snage, a istodobno su dva zrakoplovanapali partizanske postave na Šušelj Bregu i Radoboju. Stoga je zapovjedništvo 32. divizije NOVJ zapovjedilo prekid borbi iu 18 sati njezine su se jedinice povukle dublje u Ivanščicu i Macelj Goru Gubici 32 divizije NOVJ bili su osmorica poginulih



u 18 sati njezine su se jedinice povukle dublje u Ivanščicu i Macelj Goru. Gubici 32. divizije NOVJ bili su osmorica poginulihi 14 ranjenih, a Udarna bojna ZGO-a imala je jednoga poginuloga i jednoga ranjenoga. Oružane snage NDH imale su trojicupoginulih i devetoricu ranjenih vojničara, dok su njemačke oružane snage imale šestoricu poginulih i četvoricu ranjenih.762

Nakon neuspjela napada na tvornicu tekstila u Žutnici jedinice 32. divizije NOV] nalazile su se u stalnom pokretu na području Zagorja.763 Značajnijih borbi nije bilo sve do 5. travnja, kada su se dijelovi PTS-a iz Novog Marofa prilikom izviđanjasukobili s brigadom Matija Gubec kod sela Pece.764 Tijekom borbe koja se vodila od 12 do 13 sati selo je spaljeno, a pri tomenijedna strana nije pretrpjela značajnije gubitake niti je došlo do promjene odnosa na terenu.

Udarna brigada Braća Radić u to se vrijeme nalazila raspoređena na crti Dubrovčan - Tuhuljske Toplice - Rakovac inamjeravala je zauzeti Klanjec koji je branila posada sastavljena od 60 pripadnika Ustaške vojnice. U tu je svrhu Udarnabojna ZGO-a postavila 6. travnja zasjedu na cesti Kraljevec - Klanjec, kojoj se pridružila i jedna satnija iz sastava slovenskepartizanske Kozjanske bojne.765 Na prvoj crti zasjede, u selima Gredice i Nove Dvore Cesargradske razmještena je po jedna

satnija Udarne bojne ZGO-a, dok su drugu crtu zaposjele preostala satnija Udarne bojne ZGO-a u selu Ledine i slovenskasatnija u selu Gorkovac. Prije nego je otpočeo napad udarne brigade Braća Radić na Klanjec cestom Kraljevec - Klanjec,naišla je njemačka kolona koja se sastojala od oko 200 ljudi, tri tenka766, jednoga brdskog topa 75 mm, dva topa 45 mm, dva

762 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 165., str. 835.763 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 51., str. 225.-226.764 Isto, str. 227. i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 532.-548., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornompodručju za mjesec travanj 1944. godine.765 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 138.-143., Štab zapadne grupe partizanskih odreda, Op. broj 72/44,Dostavlja operativni izvještaj od 20. III. do 10. IV. 1944. Slovenska se satnija prebacila na područje Hrvatske, jer su u to vrijeme njemačke snagevodile pothvat protiv slovenskih partizana na području Kozja.766 U izvornom dokument navodi se:„...2 tenka model Pancer, jedan tenk od 7 tona..!', što je u Zborniku transkribirano kao„...2 tenka model 'Panter'...". 0 kojoj vrsti tenka je točno riječ ovdje možemo samo nagađati, međutim nedvojbeno možemo zaključiti da nije riječ o tenkovimaPanther, koji su se nalazili samo u sastavima elitnih oklopnih postrojbi. Tenk od sedam tona koji se spominje u izvješću najvjerojatnije jePzKpfw I.

31 5

teška minobacača i devet kamiona. Kada je kolona naišla na barikadu kod Novih Dvora Cesargradskih, na nju je otvorenavatra, na koju su Nijemci odmah uzvratili vatrom iz topova. U isto vrijeme otpočeli su i pješački napad prema Novim Dvo-rima i selu Ledine pred kojima su se Udarna bojna ZGO-a i slovenska satnija povukle prema crkvi sv. Filipa, a njemačke susnage bez gubitaka ušle u Klanjec. U susret ovim njemačkim snagama iz smjera Velikog Trgovišča kretali su se dijelovi PTS-a i nakon što su se spojile, ove su snage otpočele zajednički napad na položaj I. i IIl./Braća Radić bojne.767 Podaci o ishoduove borbe su kontradiktorni; u dnevnom izvješću Operativnog odjela MINORS-a tako se navodi da su partizani raspršenibez vlastitih gubitaka, dok se u izvješću 32. divizije NOVJ navodi da su odbijena četiri neprijateljska napada te da su pritom

protivnički gubici iznosili 40 mrtvih i ranjenih, a gubici na vlastitoj strani iznosili su dvojica poginulih i četvorica ranjenih.Kako god bilo, udarna brigada Braća Radić sljedećeg se dana povukla na područje oko Gornjeg Jesenja.

Kako bi olakšali pokrete na području Zagorja partizanske su snage odlučile zauzeti Novi Golubovec i Veterničku Goru



Kako bi olakšali pokrete na području Zagorja, partizanske su snage odlučile zauzeti Novi Golubovec i Veterničku Goru, jer se iz ovih mjesta u potpunosti nadzirao prolaz između planine Ivanščice i Strahinšćice.768 Ovaj postav branila je I./l.PTS bojna, čija se glavnina nalazila u Novom Golubovcu, dok se na Veterničkoj Gori nalazila posada od 40 ljudi. Za napadna Novi Golubovec određena je jedna bojna iz Zagorskog odreda, a za na Veterničku Goru jedna bojna iz sastava udarnebrigade Braća Radić. Preostale dvije bojne Zagorskog odreda zatvarale su pravac iz smjera Lepoglave, dok su preostalepostrojbe 32. divizije NOVJ osiguravale pravce iz smjera Krapine i Zlatara.

Prije samog zauzimanja Novog Golubovca bilo je potrebno zauzeti Veterničku Goru koja je dominirala čitavim ovimpodručjem. Međutim, bojna udarne brigade Braće Radić kasnila je s napadom i bojna Zagorskog odreda prva je krenula unapad koji je otpočeo 13. travnja u 23,55 sati. Posada Novog Golubovca pred ovim je napadom odstupila prema VeterničkojGori na koju je napad otpočeo pola sata kasnije. Posada na Vetrničkoj Gori, koja je od teškog naoružanja imala samo jednutešku i dvije lake strojnice, uspjela je odbiti partizanski napad i zadržati postav sve dok joj se nije pridružila glavnina I./l.

PTS bojne iz Novog Golubovca. Nakon što je odbijen napad bojne iz sastava udarne brigade Braća Radić, otvorena je vatrapo bojni Zagorskog odreda u Novom Golubovcu, koja je bila prisiljena povući se na okolne bregove. U pomoć I./l. PTS bojni krenula je u 3 sata iz Lepoglave II./l. PTS bojna, koja je prema Novom Golubovcu nastupala u tri kolone. Dvije kolonezaustavljene su kod sela Očure, dok je treća uspjela zaobići partizanski postav na brdu Veliko Kalce, potisnuti desno kriloZagorskog odreda preko ceste Novi Golubovec - Lepoglava i probiti se u sam Novi Golubovec. U isto je vrijeme brigada Matija Gubec uspjela zaustaviti pomoć koja je bila upućena iz smjera Zlatara. Međutim, u jutarnjim se satima i Oklopni sklopPTS-a uspio probiti u Novi Golubovec iz pravca Mihovljana i spojio se s II./l. PTS bojnom iz Lepoglave. Ove su snage potomzauzele kote 474 i 487, čime je u potpunosti osiguran promet na cesti Radoboj - Novi Golubovec - Lepoglava. Jedan dio bojne Zagorskog odreda koja je napadala na Novi Golubovec našao se tako odsječen od svoje glavnine i otpočeo je povlačenjeprema Starom Golubovcu, a u 17 sati zapovjeđeno je povlačenje svih jedinica Zagorskog odreda prema brdu Jesenjsko gdje

767 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 51., str. 227.-228., i dokument br. 159. str. 821.768 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 71., str. 330.-332., i dokument br. 77., str. 388.-389.

se odred trebao pregrupirati. U ovim borbama Zagorski odred imao je trojicu poginulih i 36 ranjenih, a 32. divizija NOVJdvojicu poginulih i 18 ranjenih. Oružane snage NDH ukupno su imale šestoricu poginulih i 11 ranjenih.769

Nakon borbe za Novi Golubovec 32. divizija NOVJ povukla se 16. travnja na položaj Lobor - Juranšćina.770 Brigada Matija Gubec trebala je zauzeti položaje oko Belca, međutim, kako su izvidnice javile da Belec drži samo jedna satnija Ustaškevojnice, zapovjednik 32. divizije NOVJ Izidor Štrok zapovjedio je zauzimanje mjesta iz pokreta. Izvješće 32. divizije ne donosi pojedinosti o ovom napadu, već samo navodi da napad nije uspio zbog brze reakcije protivnika, koji je odmah poslaopojačanja iz smjera Zlatara, Novog Marofa i Zagreba, te da su gubici u borbi za Belec iznosili osmoricu mrtvih i 18 ranjenih.Više pojedinosti o ovom napadu donosi izvješće Brzog sklopa PTS-a, u kojem njegov zapovjednik ustaški bojnik NikolaOrešković iznosi mišljenje da je do napada na Belec došlo jer se nije dovoljno energično progonio protivnik nakon borbekod Novog Golubovca771 U izvješću stoji: Smatram da isti podhvat nije vriedio ništa(odnosi se na Novi Golubovac op a )



kod Novog Golubovca. U izvješću stoji: „Smatram, da isti podhvat nije vriedio ništa (odnosi se na Novi Golubovac, op.a.),a dočim se je potrošilo mnogo materijala uzalud. Najbolje svjedoči, da su partizani ostali na svom mjestu netaknuti, pošto je po zapovjedi odredjeno, da jedna sat iz Zlatara zaposjedne selo Belec i da tamo prenoći i da ostane kao trajna posada. Ista posada drugog dana oko 5,00 sati u jutro bila je napadnuta od partizana i obkoljena, te se je 3 sata ogorčeno borila, dok joj nije stigla sa zapadne strane u pomoć posada, a sa jugo-istočne Brzi sklop PTS., koji se je odmah probio u selo Belec, te naglom intervencijom pritisnuo partizane na uzmak. Neprijatelj u povlačenju i tokom borbe po navodima ranjenih partizana koji su uhvaćeni, da su imali gubitke oko 60 mrtvih. Na našoj strani je uhvaćeno 5 pušaka. Posada Belec uhvatila je 15 okvira za stro-

jopušku zbrojevku sa 160 komada naboja, zatim jedan nanizač naboja. Sigurno pješačtvo, kojem je zapovjedjeno, da predje na uzvisine, odakle su se partizani povukli, gdje su mogli pronaći razni materijal. Partizani pod pritiskom naše vatre morali su se

povući, a istovremeno su zapalili selo Repno u kojem je izgorilo oko 10 kuća, a većinom su od Ustaške obitelji. Brzi sklop nema nikakvih gubitaka, dok posada Zlatar ima dva mrtva i tri ranjena. Isti su odmah prevezeni u Stub. Toplice u Njemačko pomoći- šte gdje im je pružena prva pomoć. Po završetku iztog podhvata povukao sam Brzi sklop PTS. na odredjeno mjesto u Konščinu".

769 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 532.-548., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec travanj 1944. godine.770 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 77., str. 389., i Rade Bulat,Deseti korpus, str. 54.771 HR HDA 250, Ustaška vojnica, serija Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, Izvještaj o podhvatu Brzog sklopa 15. i 16. 4.1944.

31 7

Borbe za Ivanec

Izostanak uspjeha 32. divizije NOVJ potaknuo je prebacivanje operativnog dijela stožera X. zagrebačkog zbora s njegovimzapovjednikom general-majorom Vladom Matetićem na područje Zagorja. U pratnji stožera nalazila se IV./Braća Radićbojna i I. moslavačka brigada iz sastava 33. divizije NOVJ, jer je 32. diviziji i Zapadnoj grupi odreda nakon proteklih borbibio potreban odmor, a i popuna novim ljudstvom bila je slaba i brojno stanje njezinih jedinica svakim se danom sve višesmanjivalo.772 Po dolasku na područje Zagorja operativni dio stožera X. zagrebačkog zbora i I. moslavačka brigada razmjestili su se 18. travnja na području Trgovišće - Hrašćina.

Kako bi ojačale svoj položaj u Zagorju, partizanske snage trebale su zauzeti jedno veće uporište i namjera zapovjednikaX. zagrebačkog zbora bila je da svim raspoloživim snagama napadne i zauzme Ivanec.773 Da se na južnim obroncima planine



Ivanščice prikupljaju veće partizanske snage, zamijetile su postrojbe PTS-a koje su osiguravale pravac Zagreb - Varaždini 21. travnja izvele iznenadni prepad na snage 32. divizije NOVJ i I. moslavačke brigade razmještene na crti Kamena Gora- Podrute - Zajezda - Budinščina.774 Napad je izvela jedna kombinirana bojna sastavljena od dijelova I. i II./l. PTS bojne,pojačane dijelovima Oklopnog sklopa PTS-a i voda gorskih topova DSŠ-a. Napad je otpočeo u 9 sati topničkom pripremom,a težište napada nalazilo se na pravcu od Kamene Gore prema Budinščini i Zajezdi. Ove položaje držala je brigada MatijaGubec, koju je kombinirana bojna PTS-a nakon teške borbe uspjela potisnuti i zauzeti Budinščinu te zatim napredovatiprema Zajezdi koju je držala I. moslavačka brigada.775 Istodobno s ovim napadom iz smjera Prepuštovca prema SvetomKrižu slabijim je snagama napadnuto i desno krilo I. moslavačke brigade.776 Snage I. moslavačke brigade povukle su se napovoljnije položaje na uzvisine iznad Sv. Križa i Pažuravca i ovdje prihvatile borbu. Napredovanje kombinirane bojne PTS-a oklopna vozila nisu mogla pratiti zbog postavljenih prepreka i ispresijecanosti terena i u 15,10 sati snage PTS-a počele suodstupati; jednim djelom prema Budinščini i Konjščini, a oklopne snage i povoz povlačili su se prema Brezničkom Humu i

Novom Marofu. Pritom su oklop i povoz naišli na položaje udarne brigade Braća Radić, koja je ove snage dovela u potpunookruženje u dolini između Podruta i Kamene Gorice. Borbe za proboj iz obruča trajale su sve do 11 sati 22. travnja pri čemusu povoz i Oklopni sklop PTS-a pretrpjeli velike gubitke. Poginulo je 30 vojničara i jedan domobran, sedmorica vojničara i dvojica domobrana su ranjena, a izgubljen je jedan laki tenk L6/40, dva gorska topa 75 mm, dva protuoklopna topa

772 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 54.773 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 78., str. 390.-391.774 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 532.-548., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec travanj 1944. godine.775 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 100., str. 488.-489.776 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 96., str. 476.-477.

31 8

37 mm, četiri teretna i dva osobna vozila i 12 konja.777 Partizanski izvori navode da je zarobljeno i pet motocikala s prikolicom, jedna radijska postaja, jedna teška strojnica i jedna strojnica MG 32.778 Partizanski su imali trojicu poginulih i četvoricu ranjenih kod I. moslavačke brigade te dvojicu poginulih i devetoricu ranjenih kod 32. divizije NOV],

Ove borbe odgodile su napad na Ivanec za 23. travnja, a partizanske su snage u napadu na mjesto koristile i naoružanjezarobljeno kod Podruta.779 Ivanec je branila 14. satnija Prometnih zdrugova Ustaške vojnice (PZUV) u snazi od 164 ljudi, analazila se pod zapovjedništvom ustaškog poručnika Jure Rukavine. Razmještaj satnije bio je sljedeći: na Svetom Duhu (kota471] nalazila se posada od 16 vojničara s jednom lakom strojnicom, na koti 260 jedna desetina, na groblju jedan vod pojačan jednom teškom i jednom lakom strojnicom, dok se lijevo i desno od groblja nalazio po jedan bunker svaki zaposjednut s po jednom desetinom. U bunkeru kod crkve razmještena je jedna desetina, tri bunkera nalazila su se na kosi koja se proteže odVitešinca prema Ivancu i jedan bunker kod željezničke postaje Stažnjevec Stožer PZUV satnije nalazio se u Dvorcu Ivanec



Vitešinca prema Ivancu i jedan bunker kod željezničke postaje Stažnjevec. Stožer PZUV satnije nalazio se u Dvorcu Ivanec.

Za napad na Ivanec određena je I. moslavačka brigada.780 Udarna brigada Braća Radić s tri je bojne osiguravala pravaciz smjera Varaždina, a s jednom bojnom pravac Podrute - Bela. Brigada Matija Gubec osiguravala je pravac iz smjera Lepo-glave, Udarna bojna ZGO-a osiguravala je pravac iz smjera Lobora, a Zagorski partizanski odred raspoređen je na položaj Jerovec - kota 253, kako bi zatvorio prilaz iz pravca sela Druškovec i cestom Lepoglava - Žarovnica - Kuljevčica. Pričuvu jetvorila I. bojna I. moslavačke brigade.

Napad je otpočeo u 4 sata, nakon što su se tijekom noći IV./I. moslavačka bojna i dvije satnije II./I. moslavačke bojneuspjele neprimjetno približiti vanjskim postavima oko mjesta. Nakon polusatne borbe 1. satnija IV./I. moslavačke bojnezauzela je postav na Sv. Duhu, a 2. satnija II./I. moslavačke bojne na koti 260. U isto vrijeme odvijao se napad na postav kodgroblja, gdje je 3. satnija IV./I. moslavačke bojne zauzela jedan bunker kraj groblja i kapelicu. Drugi bunker napadala je 1.satnija IV./I. moslavačke bojne i posada bunkera ručnim je bombama uspjela odbiti prvi napad, ali je za vrijeme drugogaprisiljena na povlačenje prema središtu Ivanca. Bunker kod željezničke postaje Stažnjevec zauzela je udarna brigada BraćaRadić uz pomoć nedavno zarobljenog lakog tenka L6/40.781 Nakon toga razvile su se borbe u samom mjestu, a nakon štose partizanskim snagama u mjestu pridružio i tenk, zapovjednik 14. satnije PZUV-a zapovjedio je proboj prema Varaždinu.

777 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 596.-599., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija zamjesec travanj 1944. godine.778 ZbornikNOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 100., str. 489.-490.779 ZbornikNOR-a, svezak V., knjiga26., br. 97., str. 479., i dokument br. 104., str. 519.-520.780 ZbornikNOR-a, svezak V., knjiga 26., br. 78., str. 390.-393.781 ZbornikNOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 108., str. 541.-542.

Posada Lepoglave krenula je u 15 sati prema Ivancu, ali su jedinice brigade Matija Gubec uz pomoć zarobljena tenka zaustavile njezino napredovanje i odbacile je na ishodišni položaj. Gubici 14. satnije PZUV-a u borbi za Ivanec bili su izuzetnoteški i iznosili su 34 poginulih i 40 nestalih vojničara.782 Partizanski gubici iznosili su sedam poginulih i 12 ranjenih.

Oružane snage NDH već su sljedećeg dana, 24. travnja, u Varaždinu ustrojile borbenu grupu koja je trebala povratitiIvanec. U sastav grupe ušle su I. bojna iz sastava V. stajaćega djelatnog zdruga, dijelovi 1. pješačke pukovnije PTS-a, Oklopnisklop PTS-a, dijelovi VII. hrvatske dobrovoljačke policijske bojne iz Varaždina i vod haubica DSŠ-a.783 Borbena grupa istoga

je dana u 14,30 sati napala postav Črešnjevo - Bikovec - Ivanec, koji je branila udarna brigada Braće Radić.784 Napad je odbi

jen, a pritom je borbena grupa Varaždin izgubila jedan tenk koji je naišao na minu i u potpunosti izgorio. Borbe su se nastavile i sutradan i o njima obje strana donose samo šture podatke, ali su izvješća obostrano podudarna u tome da promjena nabojišnici toga dana nije bilo. Tijekom noći s 25. na 26. travnja brigada Matija Gubec smijenila je udarnu brigadu Braća Radić,



j g j j j g j j j g ,koja se povukla na južne obronke Ivanščice i zauzela položaj Pece - Cerje - Petruševec - Gotalovec. Brigada Matija Gubecnije uspjela održati preuzeti položaj, koji je Borbena grupa Varaždin probila u ranim jutarnjim satima 26. travnja i u 9,30 satiponovno zauzela Ivanec. Prilikom zauzimanja Ivanca oslobođeno je i 40 zarobljenih vojničara 14. satnije PZUV-a.785 Ukupnigubici Borbene grupe Varaždin u ovim borbama iznosili su 15 poginulih i 20 ranjenih, dok se partizanski gubici navodesamo za udarnu brigadu Braće Radić, koja je imala dvojicu poginulih i 16 ranjenih. U izvješću Pothvatnog zapovjedništvaVaraždin navodi se da je osim toga zarobljeno 11 partizana te da su zaplijenjeni jedna laka strojnica i 15 pušaka.

Dok su se vodile borbe za Ivanec, I. moslavačka brigada i Udarna bojna ZGO-a prebačene su na južnu stranu Ivanščiceradi zauzimanja uporišta u selu Belec.786 Sam napad na Belec izvršila je jedna satnija Udarne bojne ZGO-a, pri čemu jeimala minobacačku i topničku podršku, dok je I. moslavačka brigada osiguravala pristupne pravce prema selu.787 Napad jeotpočeo 26. travnja u 6,45 sati i posada Belca, koja je brojala oko 120 ljudi, već se u prvom naletu povukla prema Zlataru.

Međutim, u povlačenju je naišla na zasjedu II. i IV./I. moslavačke bojne, pri čemu je pretrpjela dodatne gubitke. U samomselu posada Belca imala je devetoricu poginulih i 12 zarobljenih, a pri povlačenju smrtno su stradala 24 vojničara, dok ih je12 zarobljeno. Partizanske snage u ovoj borbi nisu imale gubitaka.

782 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 435., Dnevno izvješće PTS-a, la, 24. 4.1944.1 dnevno izvješće Operativnogodjela MINORS-a iznosi ovaj podatak, dok u izvješću I. zbornog područja navode gubitke od šestorice poginulih i 12 nestalih. Izvješće X.zagrebačkog zbora donosi podatak o deset poginulih i 26 zarobljenih vojničara, vidi Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 9., str. 56.783 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 596.-599., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija zamjesec travanj 1944. godine.784 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 9., str. 51.-52.785 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244], snimak 437., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 27.4.1944.786 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 26., dokument br. 149., str. 784.-785.787 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2], snimak 162., Štab zapadne grupe partizanskih odreda, Op. broj 96/44., Štabu X.korpusa „Zagrebačkog" NOV i POJ, 6. V. 1944.

32 0



Laki tenkL6/40 kojeg su pripadnici Udarne brigade „Braća Radić" zarobili

21. travnja 1944. u borbi između Podruta i Kamene Gorice i kojega su nazvali ‘'Grga”. Tenk je ponovno vraćen u sastav Oružanih snaga NDH 28. travnja 1944. kada su ga u borbi povratili pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga.

3 21

Borbe kod Novog Marofa

Istoga dana kada je zauzet Ivanec, stožer X. zagrebačkog zbora donio je zapovijed o napadu na Novi Marof, jer je procijenioda je većina postrojbi Ustaške vojnice s ovog područja prebačena u okolicu Ivanca.788 Prema procjeni stožera X. zagrebačkog zbora u Novom Marofu se nalazila samo jedna posadna satnija Ustaške vojnice. Za sam napad na Novi Marof određenisu III. i IV./Braća Radić bojna, dok su preostale postrojbe 32. divizije NOVJ i I. moslavačka brigada trebale osiguravatiprilaze Novom Marofu. Na pravcu iz Varaždina nalazila se brigada Matija Gubec koja je zaposjela crtu Gačice - Margečan- Završje te preostale dvije bojne udarne brigade Braća Radić na crti Lužan - Kresovica, dok je I. moslavačka brigada osi

guravala pravac iz smjera Zagreba na crti Hum - Radešić - Visoko - Sudovec. Prilikom zauzimanja položaja na osiguranjuprema Varaždinu zauzeti su bunkeri koji su nadzirali prelaze preko rijeke Bednje kod Presečena i Krušljevca i tom je prilikom zarobljeno 23 domobrana.789



Partizanska III. i IV./Braća Radić bojna s dva pridodana topa od 75 mm i 47 mm otpočele su nastup prema Novom Marofu u rano jutro 28. travnja.790 Međutim, partizanske izvidnice nisu zamijetile da su se 27. travnja u Novom Marofu prikupile dvije bojne V. stajaćega djelatnog zdruga, Oklopni sklop PTS-a i vod gorskih topova DSŠ-a,čija je namjera bila očistitipodručje Podrute - Zajezda - Budinščina od partizanskih snaga.791 Tako je 28. travnja u 6 sati došlo do nenadanog susretasuprotstavljenih strana u okolici sela Madžarevo te se razvila borba iz pokreta u kojoj su obje strane nastojale ovladatiuzvisinama iznad sela.792 Ustaške su snage već otprije držale uzvisinu Krč otkuda su jakom strojničkom vatrom pokrivalinapredovanje svog pješaštva te su uskoro ovladali svim dominantnim točkama oko Madžareva. Na III. i IV./Braća Radićbojnu otvorena je snažna topnička i minobacačka vatra, nakon čega je uslijedio proboj ustaških snaga na partizanskomlijevom krilu, čime je partizanskim snagama zaprijetilo okruživanje i gubitak topova iz pratnje. Stoga im je u pomoć upućen nedavno zarobljeni laki tenk L6/40, koji je uspio zaustaviti daljnje napredovanje ustaških snaga i omogućio izvlačenje

dviju partizanskih bojni i pridodanoga teškog naoružanja prema Podrutama uz relativno male gubitke. Sam tenk uspio jeoštetiti jedan gorski top 75 mm, ali mu je u borbi spala gusjenica i posada ga je morala napustiti nakon što ga je neuspješnopokušala uništiti. Pripadnici V. stajaćega djelatnog zdruga uspjeli su ugasiti podmetnutu vatru i odvući ga s bojišta uz pomoć volovskih zaprega. Istodobno je iz pravca Lepoglave nastupila I./l. PTS bojna, koja je uspjela potisnuti Udarnu bojnoZGO-a s njezina položaja kod sela Podrute, čime je zašla u leđa III. i IV./Braća Radić bojni i zatvorila im ovaj pravac povla

788 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 24.-25., Štab X. korpusa „Zagrebačkog" NOV i POJ, Op. broj 254., 26. IV. 1944.u 16,00 sati789 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 5. str. 24.790 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 9., str. 52.-53.791 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 596.-599., Podhvatno zapovjedničtvo Varaždin, Obća bojna relacija zamjesec travanj 1944. godine.792 Zbornik NOR-a, Tom V, knjiga 27., dokument br. 9., str. 52.-53. O borbi kod Novog Marofa vidi i izvješće u dokumentu br. 70. str. 279.-280.,kao i Rade Bulat,Deseti korpus, str. 60-62.

čenja, te su stoga povlačenje morale preusmjeriti prema položajima koje je držala I. moslavačka brigada, a manjim djelomsu se izvukli prema sjevernim obroncima Ivanščice.

Sudeći prema gubicima među časnicima u ovim borbama, najteže je stradala IIl./Braća Radić bojna, u kojoj su smrtnostradali zapovjednik Ivan Kocijan i satnijski komesar Jurmanović, dok su ranjeni stožerni časnik Antun Duh i zamjenik zapovjednika III./Braća Radić bojne. Osim ovih gubitaka partizanske su snage imale još osmoricu poginulih i trojicu ranjenih,a u borbi je teže ranjen i divizijski komesar Ivan Robić, koji se nalazio s pridodanim topovima. Osim toga, partizanske susnage izgubile jedan tenk, tri teška minobacača, četiri teške strojnice, 100 pušaka, jednu radijsku postaju i dvoja kola sa

streljivom. Gubici Ustaške vojnice iznosili su 15 poginulih i 24 ranjena.793

Nakon borbe od 28. travnja partizanska I. moslavačka brigada povukla se na prostor Trgovišće - Hrašćina, glavninaudarne brigade Braća Radić nalazila se na području Podrute - Pece, a brigada Matija Gubec na crti Gotalovec - Zajezda.794



g p j , g j jInicijativa je postupno prelazila na stranu oružanih snaga NDH i 1. svibnja izvršen je pothvat na području Podrute - Kralje-vec - Hrašćina - Trgovišće - Hum - Podrute.795 U pothvatu su sudjelovale dvije bojne V. stajaćega djelatnog zdruga, dijelovi1. pukovnije PTS-a, Oklopni sklop PTS-a i vod gorskih topova DSŠ-a.796 Borbena grupa Ustaške vojnice nastupala je u trimakolonama i prvi dodir s protivnikom ostvaren je kod kote 386, južno od Kamene Gorice i puta Novi Marof - Budinščina.797 Tu se u zasjedi nalazila I./Braća Radić bojna koja je nakon kratke borbe potisnuta i središnja kolona borbene grupe bez zastoja nastavlja prodor i zatim potiskuje jednu satniju III./I. moslavačke bojne s kote 365 kod šume Cerje, prema koti 428. Uisto vrijeme lijevo krilo borbene grupe u snazi jedne bojne i tri tenka nastupala je iz smjera Pake prema Brezničkom Humu,otkud je izbacila 3. satniju III./I. moslavačke bojne i odbacila je prema Hrašćini, a jedna skupina od 19 partizana i komesaraodstupila je u pravcu Kalnika.798 Nakon ove borbe I. moslavačka brigada i I./Braća Radić bojna pregrupirale su se i zauzelepoložaje na kosini iznad sela Kraljevec i kote 428 i tu zaustavile daljnje nadiranje protivnika. Za to je vrijeme desno kriloborbene grupe razbilo položaj II./Braća Radić bojne kod sela Podrute te je prisililo na povlačenje u smjeru Pokojca, a potom se kod Peca sukobila s IV./Braća Radić bojnom.799 Nakon kraće borbe IV./Braća Radić bojna potisnuta je iz sela Pecete je lijevo krilo borbene grupe nastavilo napredovanje prema selu Krapinica. Desna kolona borbene grupe tu se sukobila s

793 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 438., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 29. 4. 1944.794 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 6., str. 29., i knjiga 26., dokument br. 149., str. 786.795 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 439., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 2. 5. 1944.796 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec svibanj 1944. godine.797 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 18., str. 107.-108.798 U sastavu lijeve kolone očito su se nalazili pripadnici V. stajaćega djelatnog zdruga, jer je u izvješću I. moslavačke brigade zabilježeno:„Neprijatelj, vjerojatno Boban-ustaše (jer su uzvikivali 'napred Bobanovi'j, jačine jedne bojne oko 600, zapovjednik nepoznat, dobro naoružani automatskim oružjem".799 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 6., str. 29., i dokument br. 70., str. 281.-282.

32 3

I./Matija Gubec bojnom, ali nije ulazila u Krapinicu, već je nakon odbijena partizanskog protunapada nastavila napredovatiu pravcu kote 428 i Brezničkog Huma. Nakon što su se sve tri kolone spojile kod kote 428, borbena grupa odstupila je usmjeru Novog Marofa. Partizanske snage imale su osmoricu poginulih, sedmoricu ranjenih i sedmoricu nestalih, a oružanesnage NDH dvojicu poginulih i četvoricu ranjenih. Borbena grupa UV-a u borbi je zarobila jedan teški minobacač, jednutešku strojnicu i više lakih strojnica i pušaka.

Zauzimanje uporišta Donje Orešje i borbe oko Ivanca početkom svibnja 1944.

Jedinice I. moslavačke brigade prebacile su se nakon ove borbe u okolicu Donjeg Orešja, gdje su stavljene pod zapovjedništvo Zapadne grupe odreda radi predstojećeg napada na ovo selo.800 Za napad na samo uporište određena je II. bojna Zagrebačkog odreda dok je I moslavačka brigada osiguravala pravce iz smjera Marija Bistrice Sv Ivana Zeline i Komina801 Posa



bačkog odreda, dok je I. moslavačka brigada osiguravala pravce iz smjera Marija Bistrice, Sv. Ivana Zeline i Komina.801 Posadu Donjeg Orešja činio je jedan vod Prometnih zdrugova UV-a, koji se utvrdio u zgradi škole oko koje su iskopani rovovi.802

Napad je otpočeo 3. svibnja u 4,30 sati i ustaška posada pružala je ogorčen otpor. Na zgradu škole otvorena je vatraiz dvaju protuoklopnih topova 47 mm, a zauzimanje uporišta uslijedilo je tek nakon što je dio zgrade miniran i dignut uzrak. Pokušaj posadne satnije Sv. Ivan Zelina da pritekne u pomoć opkoljenom vodu u Donjem Orešju zaustavile su snageI. moslavačke brigade. Borba je završena oko 8 sati, pri čemu je cijela posada uporišta ili smrtno stradala ili zarobljena: poginulo je 18 vojničara dok ih je 12 zarobljeno. Druga bojna Zagrebačkog odreda imala je dvojicu smrtno stradalih i jednogaranjenog partizana. Partizanske snage zaplijenile su jednu tešku strojnicu, jednu laku strojnicu i 40 pušaka.

Sljedećeg dana otpočelo je prebacivanje 32. divizije NOVJ i I. moslavačke brigade na sjeverne padine Ivanščice s krajnjom namjerom da se zauzme Vinica kraj Varaždina.803 Kako su toga istog dana u Ivanec prispjele dvije satnije I./l. PTS

bojne, odustalo se od napad na Vincu i u stožeru divizije zapovjedili su brigadi Matija Gubec da zauzme Ivanec.804

Pristupnepravce osiguravala je udarna brigada Braća Radić. 0 napadu nijedna od strana ne donosi previše pojedinosti i u izvješću 32.divizije NOVJ samo se navodi da: „Brigada 'Matija Gubec’ zbog neorganizovanog napada i nepovezanosti jedinica nije uspjela da izvrši likvidaciju, te je povučena na položaj Margečan - Radovan - Završje. Naši gubitci u toj borbi bili su jedan mrtav i 2

800 ZbornikNOR-a, svezak V., knjiga27., dokument br. 18., str. 107.-108.801 ZbornikNOR-a, svezak V., knjiga27., dokument br. 30., str. 158.-159.802 ZbornikNOR-a, svezak V., knjiga27., dokument br. 7., str. 30.803 ZbornikNOR-a, svezak V., knjiga27., dokumentbr. 70., str. 282.-283.804 Isto, te HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom područjuza mjesec svibanj 1944. godine.

ranjena. Gubitci neprijatelja računaju se na oko 10 izbačenih iz stroja. Udarna brigada ‘Braće Radića’ ostala je na položajima Vuglovec - Prigorec - Ivanečka Željeznica". U bojnoj relaciji I. zbornog područja za 4. svibanj navodi se da su dvije satnijeI./l. PTS bojne u Ivancu „...zatekle skupinu komunista nepoznate jačine, sa kojom su odpočele borbu. Komunisti su 5. svibnja uništeni. Gubitci: nema. Gubitci protivnika 17 poginulih i 30 zarobljenih".

Snage 32. divizije NOVJ izvršile su 5. svibnja pregrupiranje radi ponovnog napada na Ivanec. Nositelj napada bila jeudarna brigada Braća Radić, brigada Matija Gubec osiguravala je pravac iz smjera Varaždina, a na ovo područje prebačena je i I. moslavačka brigada koja je osiguravala pravac iz Lepoglave.805 Napad je otpočeo 6. svibnja u 2,30 sati, a borba se pro

dužila kroz cijeli dan. Brzi sklop PTS-a pojačan dvjema pješačkim satnijama u više se navrata tijekom dana pokušao probitido opkoljenih satnija I./l. PTS bojne iz smjera Lepoglave, a iz Varaždina je to isto pokušavala jedna borbena okupljena okoBrzog sklopa PTS-a.806 Zbog pomanjkanja streljiva dvije satnije PTS-a u 17,30 sati otpočele su proboj duž pruge i desno



od nje u pravcu Lepoglave. Ove snage uspjele su se tijekom noći spojiti s Brzim sklopom PTS-a, koji je uspio napredovatinakon što je uklonio zapreke na putu koje je postavila I. moslavačka brigada. Gubici PTS-a tijekom ove borbe i proboja bilisu dvojica poginulih i 15 ranjenih, a partizanski gubici navode se samo za udarnu brigadu Braća Radić, koja je imala dvojicumrtvih i trojicu ranjenih.

Sljedećeg su dana u 9 sati dvije bojne 1. pješačke pukovnije PTS-a, Oklopni sklop PTS-a i vod gorskih topova DSS-aotpočeli napad na Ivanec.807 Nakon topničke pripreme od Ribić Brega, snage PTS-a su iz Jerovca počele napredovati prema Ivancu u trima kolonama: jedna prema željezničkoj postaji Ivanec, druga cestom prema Ivancu i treća prema rudnikuugljena.808 Željeznička postaja i rudnik ugljena ubrzo su zauzeti, a protunapad udarne brigade Braća Radić potpomognutojačanom satnijom I. moslavačke brigade nije uspio.809 0 razlozima neuspjeha ovog protunapada u izvješću I. moslavačkebrigade navodi se: „Minobacačkom vatrom lupali smo njihove položaje oko želj. stanice i oko rudnika. U21 h, a po instrukcija

ma primljenim od štaba brigade 'Braće Radića' da koordiniramo rad, tj. da bočno lupimo neprijatelja, uputili smo jednu i pol četu ka rudniku, neprijatelja smo od istog protjerali, koji se je povukao uz prugu ka želj. stanici, ali kako je ova četa i pol bila usamljena i, kako smo očekivali da će brigada 'Braća Radića’ napasti pravcem želj. stanice Ivanec, ova je nada izostala, to se ova četa i pol povukla prema starim položajima". U izvješću udarne brigade Braća Radić samo se navodi da protunapad nijeuspio, jer se „neprijatelj ogorčeno branio", dok je u izvješću I. zbornog područja o ovim borbama jedino zabilježeno: „Odpor odmetnika je slomljen istog dana oko 19,00 sati".

805 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 70., str. 282.-283., i dokument br. 42., str. 196.-197.806 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244], snimak 443., Dnevnoizvješće PTS-a, Ia, 7.5.1944.807 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec svibanj 1944. godine.808 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 42., str. 197.809 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 70., str. 283.

Jedinice udarne brigade Braća Radić povukle su se iz Ivanca 8. svibnja u 2,30 sati i zauzele položaje iznad samoga grada,dok su u mjestu ostale samo slabe zalaznice. U isto vrijeme ustaške su snage napale na lijevo krilo I. moslavačke brigade izsmjera Lepoglave koje su koristeći se klancima i usjecima počele zalaziti u njezino zaleđe. Nakon što su se snage PTS-a probile kod mjesnog groblja, gdje se nalazio spoj između I. moslavačke brigade i udarne brigade Braća Radić, partizanske susnage otpočele odstupati na nove položaje. Udarna brigada Braća Radić povukla se na položaj Margečan - Seljanec - Bela,ali je pri povlačenju Ill./Braća Radić bojna naišla na zasjedu kod Salinovca, uslijed koje se bojna djelomično raspršila. Progon bojne protunapadom je zaustavila I./Matija Gubec bojna. Brigada Matija Gubec odstupila je na položaj Gačice - Osečka- Radovan, a I. moslavačka brigada povukla se pod borbom u dubinu Ivanščice. Snage PTS-a zauzele su grad 8. svibnja u16 sati. Gubici PTS-a iznosili su 12 lakše ranjenih, a zarobljen je jedan partizan, jedna teška strojnica, dvije lake strojnice i20 pušaka.810 Gubici kod udarne brigade Braća Radić bili su šestorica poginulih, devetorica ranjenih i sedmorica nestalih, akod 1. moslavačke brigade šestorica poginulih, jedan ranjen i šestorica nestalih.



810 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 445., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 9.5.1944.

326



Ove su fotografije nastale najvjerojatnije tijekom proljeća 1944. godine za vrijeme pothvata PTS-a protiv snaga NOVJ na području Zagorja. Zapovjednik PTS-a Ante Moškov u pratnji domobranskog časnika obilazi postrojbe PTS-a na terenu.



Trokolice u pratnji naoružane su talijanskim teškim strojnicama FIAT-Revelli M-1935.



Trokolica s teškom strojnicom FIAT-Revelli M-1935.

U pratnji zapovjednika PTS-a nalazila se i jedna tanketa L3

32 9



Grupa vojničara podnosi prijavak Moškovu.



Domobranski časnik i zapovjednik PTS-a Ante Moškov nadgledaju pothvat.

Dvojica vojničara PTS-a uzimaju obrok u hodu.



Utvrđivanje postava za tešku strojnicu FIAT-Revelli M-1935.

33 2

Izviđanje terena.



Teklić na motorkotaču.

33 3



Tenkisti Oklopnog sklopa PTS-a u svome uporištu nakon izvršenog pothvata.

Borbe za Kovin, Mače i Mihovljan

Nakon neuspjeha kod Ivanca 32. divizija NOVJ i I. moslavačka brigada ponovno se prebacuju na područje južno od planineIvanščice. Udarna brigada Braća Radić razmjestila se 10. svibnja na području Hrašćina - Trgovišće, a brigada Matija Gubeczauzela je položaj Gornji Kraljevec - Sv. Jelena.811

Prema zapovijedi iz 32. divizije NOVJ brigada Matija Gubec izviđala je 11. svibnja uporište u Kominu. Nakon što jeustanovljeno da mjesto brani posada od 38 pripadnika Ustaške vojnice koji su od težeg naoružanja raspolagali s jednomteškom strojnicom i dvije lake strojnice, brigada Matija Gubec još se istoga dana u 18 sati razmjestila za napad na Komin.Posada mjesta smjestila su se na prostoru oko crkve, a postav s teškom strojnicom nalazio se na zvoniku. Nositelj napadabila je I./Matija Gubec bojna, dok su ostale postrojbe brigade osiguravale prilaze samom mjestu.

Napad je otpočeo 12. svibnja u 1 sat pri čemu je I./Matija Gubec bojna imala potporu protuoklopnog topa 47 mm. Pomo



ću ovog topa uništen je postav s teškom strojnicom na zvoniku, ali zidove oko crkve koji su bili debeli oko metar nije bio ustanju probiti. Ni pokušaj miniranja dvorišnog zida nije uspio te je napad obustavljen u 4,15 sati. Sudeći prema izvješćimazaraćenih strana, gubici u ovoj borbi bili su obostrano zanemarivi. Prema izvješću 32. divizije NOVJ brigada Matija Gubecimala je u ovom napadu četvoricu lakše ranjenih, dok dnevno izvješće PTS-a navodi da je posada Komina imala tri lakšeranjena vojničara.812

Dok su se vršile pripreme za ovaj napad, u zapovjedništvu X. zagrebačkog zbora donijeli su zapovijed za zauzimanjauporišta u Maču i Mihovljanu.813 Za napad na Mače određena je I. moslavačka brigada, a za napad na Mihovljan I. zagorskabrigada.814 Osiguravanje pristupnog pravca iz smjera Zlatara povjereno je udarnoj brigadi Braća Radić.

Napad na Mače, koje je branila slabo naoružana posada seoske milicije, počeo je 13. svibnja u 4,30 sati i okončan je u

9 sati potpunim uništenjem uporišta. Jedan pripadnik seoske milicije je zarobljen, a ubijeno ih je 59.815

Partizanski gubiciiznosili su jedan poginuli i dvojica ranjenih, a zarobljene su 34 puške i dva pištolja. Dijelovi Brzog sklopa PTS-a iz Začretjai ustaške milicije iz Zlatara, koji su upućeni u pomoć okruženoj posadi, ponovno su zauzeli Mače u 12 sati.816 Proboj su pokušale zaustaviti jedinice udarne brigade Braća Radić, ali su potisnute u smjeru Sutinske. Gubici ustaške milicije iz Zlatarau proboju bili su trojica poginulih, a udarne brigade Braća Radić dv ojica poginulih i petorica ranjenih.817

811 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 70., str. 284.812 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 445., Dnevno izvješće PTS-a, la, 9. 5. 1944.813 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 49., str. 214.-215.814 I. zagorska brigada ustrojena je 8. svibnja od Udarne bojne ZGO-a i dviju bojni iz sastava zagorskog odreda. Rade Bulat,Deseti korpus, str. 65.815 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 694.-695.816 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 449., Dnevno izvješće PTS-a, la, 13.5.1944.817 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 70., str. 285.

33 5

Istodobno s napadom na Mače otpočeo je i napad na Mihovljan. Posadu Mihovljana činilo je 50 pripadnika posadnesatnije Zlatar, koja se utvrdila u mjesnoj crkvi.818 Oko crkve se nalazio debeli zid na kojemu su bile probijene puškarnice, apostav s teškom strojnicom nalazio se na zvoniku crkve. Vanjsko osiguranje nalazilo se na oko 500 metara od crkve.

Nositelj napada bila je Udarna bojna I. zagorske brigade koja je potisnula vanjsko osiguranje unutar crkvenog dvorišta,ali dalje nije mogla napredovati uslijed jake protivničke vatre. Tijekom dana Udarna je bojna dva puta jurišala na zidinecrkve i oba puta bila odbijena. Dolaskom večeri partizanske su snage uspjele približiti ulaz u crkvu i minirati ga te su se u20 sati probile u dvorište i u samu zgradu crkve. Posada se povukla u zvonik otkuda je nastavila pružati otpor gdje su se

uspjeli održati i nakon što je po njima otvorena vatra iz protuoklopnog topa 47 mm. Kako su partizani sav eksploziv utrošili na miniranje ulaza u crkvu, pokušali su naftom i slamom zapaliti zvonik, ali je posada ovaj pokušaj spriječila bacanjemručnih bombi.

Nakon što je pribavljen novi eksploziv partizanske su snage u 6,30 sati uspjele minirati zvonik čime je savladan otpor



Nakon što je pribavljen novi eksploziv partizanske su snage u 6,30 sati uspjele minirati zvonik čime je savladan otporposade. Samo pola sata kasnije u Mihovljan se iz smjera Krapine probila mješovita motorizirana kolona sastavljena od pripadnika njemačkih SS policijskih bojni i Ustaške vojnice. Udarna i II. bojna Zagorske brigade povukle su se na Veterničkugoru, a III. bojna Zagorske brigade povukla se zajedno s I. moslavačkom brigadom.

U crkvi Mihovljan smrtno je stradalo 43 pripadnika posadne satnije Zlatar, a zarobljeno ih je sedam. Zarobljeno je oko30 ispravnih pušaka, dok je ostalo naoružanje oštećeno u eksploziji. Partizanski gubici bili su jedan poginuli i 14 ranjenih.

Pothvat „Sarajevo"

Izvidnice 32. divizije NOVJ zamijetile su da oružane snage NDH pojačavaju posade u uporištima Zlatar i Novi Marof te da u

mjesta Gornja Batina i Bela, koje dotada nisu držale zaposjednutima, dovode nove snage.819 U stožeru X. zagrebačkog zboraocijenili su da je svrha ovog prikupljanja potiskivanje partizanskih snaga s južnih obronaka planine Ivanščice, a kako jenakon dugotrajnih i teških borbi na području Zagorja borbena sposobnost 32. divizije NOVJ i I. moslavačke brigade bilai suviše niska da bi se tomu mogle učinkovito suprotstaviti, donesena je zapovijed o povlačenju ovih snaga na područjeistočno od ceste Zagreb - Varaždin.

818 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 109., str. 454.-456.819 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 548.-549.

33 6

Namjera oružanih snaga NDH doista je bila potiskivanje partizanskih snaga s planine Ivanščice na prostor Kraljevec- Hrašćina - Trgovišće, gdje su ih namjeravali dovesti u okruženje i uništiti.820 Ovaj pothvat dobio je naziv „Sarajevo" iotpočeo je 15. svibnja 1944. godine. Iz vrlo šturih dnevnih izvješća PTS-a i bojne relacije I. zbornog područja nemoguće jeustanoviti točan borbeni sastav ovog pothvata, ali je nesumnjivo da su glavninu snaga činile postrojbe PTS-a.

U trenutku kada je otpočeo pothvat „Sarajevo", partizanske su se snage dijelom već razmjestile na nove položaje, a dijelom su se još nalazile u pokretu. Tako su se I. i III./Braća Radić bojna nalazile na području sela Vinično i Visoko, a II. i IV./Braća Radić bojna držale su položaj kota 318 - Breznički Hum.821 Glavnina brigade Matija Gubec s dvjema bojnama nalazila

se na brdu Velišće, dok je jednu bojnu isturila prema selu Možđenec radi osiguranja pravca iz Novog Marofa. Jedinice I.moslavačke brigade upravo su pristizale na područje Hrašćina - Trgovišće, kada su kod kote 377 došle u sukob s protivničkim snagama.822 Nakon kratke borbe I./I. moslavačka bojna potisnuta je s kote 377 jednim dijelom prema selu Radešić,a drugim prema Hrašćini.



U isto su vrijeme pothvatne snage koje su nadirale iz smjera Novog Marofa potisnule IV./Braća Radić bojnu s položajana koti 318 i odbacile je u smjeru sela Visoko, dok su II./Braća Radić bojnu potisnuli u pravcu Trgovišća i Hrašćine na položaj I. moslavačke brigade. Pothvatne snage iz Novog Marofa zatim su se spojile sa snagama koje su nastupale iz pravcaKomina, dovevši tako u okruženje I. moslavačku brigadu i II./Braća Radić bojnu.

Uslijedio je koncentrični napad na partizanske snage u okruženju, tijekom kojeg su pothvatne snage imale i podrškuzrakoplovstva. U 12 sati oružane snage NDH zauzele su kotu 428, čime su sve dominantne točke u okruženom područjustavljene pod njihov nadzor. Pod udarima topništva i zrakoplovstva partizanske su snage odstupale prema Breznici, jer je tamošnji teren pružao najviše mogućnosti za prikrivanje pokreta.823 III./Matija Gubec bojna pokušala je probiti obručizvana i oko 18 sati zauzela je kotu 318, ali se odmah našla pod protunapadom i dalje od ove točke nije mogla napredovati.

Tijekom večeri I. moslavačka brigada i II./Braća Radić bojna uspjele su se uz velike gubitke probiti iz okruženja i pridružitisvojoj glavnini u selima Kračevac i Visoko.

820 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244], snimak 451., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 15. 5.1944., i HR HDA 1450,mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec svibanj 1944.godine.821 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 549.822 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 694.-695.823 Isto. U izvješću PTS-a stoji napomena:„Naročito priznanje zaslužuje bojno zrakoplovstvo, koje je vlastitim snagama djelotvorno pomagalo". HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 452., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 16. 5.1944.

33 7



Karta 5.: Pothvat „Sarajevo", stanje 15. svibnja 1944.

33 8

Sljedećeg dana pothvatne su snage počele potiskivati 32. diviziju NOVJ i I. moslavačku brigadu prema Kalniku. Povlačenje je bilo neorganizirano i između partizanskih postrojbi dolazilo je do čestih nesporazuma, što se može iščitati iz izvješća32. divizije NOVJ:824 „Prije povlačenja jedinica udarne brigade 'Braća Radića', jedinice I moslavačke brigade dobile su u zadatak da se prebace od Visokog na položaje kod Sudovca prema Novom Marofu. Međutim, iste jedinice su se povukle odmah sve prema Gor. Rijeci i na položajima iznad Sudovca nije se nalazio nitko do dolaska jedinica brigade 'Braće Radića', osim 11 bataljona brigade 'Matija Gubec’, te su kote 280, 534, 547 bile bez kontrole i neprijatelj ih je mogao vrlo lako zauzeti a da mi uopšte ne znamo. Jedinice udarne brigade 'Braće Radića’, kada su polazile na zauzimanje novih položaja, dobile su odmah sa istih položaja vatru i to dosta jaku i iznenadnu, tako da su se naše jedinice pod neprijateljskim jurišem, sem štapskih jedinica i

dijelova I bataljona, koji su se uspjeli probiti prema Kalniku, morale povući preko ceste Visoko - Gor. Rijeka u pravcu Podvinja. Iznenadno dobivenom vatrom sa položaja koje su jedinice trebale zauzeti, jedinice su bile demoralisane i nisu htjele prihvatiti položaje, kako bi se moglo vršiti uredno povlačenje, tako da je neprijatelj nastavio sa gonjenjem naših jedinica. Poslije dužeg vremena jedinice je uspjelo srediti i izvršen je kontranapad i neprijatelj je odbijen".



j j pj j p p j j j j

0 povlačenju na dan 16. svibnja I. moslavačka brigada izvijestila je sljedeće:825 „Oko 7 sati jedinice ove brigade prebacuju se iz Visokog preko Gor. Rijeke za Vojnovac - Deklešanec i Hižanovec. Pod pritiskom neprijatelja i bombardiranjem avijacije

jedinice ove brigade povukle su se sa tih položaja i zaposjedaju položaje oko sela Kalnik (sekcija Čakovec 1:100.000). I na tim položajima dolazi do borbe sa neprijateljem, a jedinice zamorene i demoralizovane povlače se preko Kamešnice i Osijeka za Apatovac. Prilikom tog povlačenja izgubljena je protivtenkovska puška".

Sutradan su se postrojbe 32. divizije NOVJ i I. moslavačke brigade prikupile na prostoru oko Apatovca, Velikog Poganca iRibnjaka, gdje se još od prije nalazio i Kalnički odred. U 9 sati uslijedio je napad na ovaj prostor iz dvaju smjerova: iz smjeraOsijeka Marinovačkog i Marinovaca napredovale su dvije bojne 1. pješačke pukovnije PTS-a, kojima je pridodana i 4. satnijaZUPB-a, Oklopni sklop PTS-a i vod gorskih topova DSŠ-a pod zapovjedništvom ustaškog dopukovnika Viiima Gredelja, a

iz pravca Koprivnice u pothvat su se uključile dvije bojne iz sastava V. stajaćega djelatnog zdruga.826 Nakon kratke borbe jedinice I. moslavačke brigade počele su napuštati položaje i u malim se grupama prebacivati na područje Bilogore.827 Apatovac, Veliki Poganac i Ribnjak zauzele su pothvatne snage Ustaške vojnice, dok su se jedinice 32. divizije NOVJ održale naširem prostoru oko Ivanca Ludbreškog.828 II. i III./Braća Radić bojna pokušale su 17. svibnja ponovno zauzeti Apatovac, alizbog neodlučnosti boraca napad nije uspio. Pothvat „Sarajevo" okončan je 18. svibnja, a jedinice 32. divizije NOVJ prebacilesu se na područje Bilogore 20. svibnja 1944. godine.

824 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 550.825 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 696.826 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec svibanj 1944. godine, i mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 454., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 18.5.1944. i HR HDA 250,Ustaška vojnica, serija Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, Ia. - br. 1009/taj., pohvalno priznaje od 21. 5.1944.827 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 696.828 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 551.

33 9

Ukupni gubici Ustaške vojnice tijekom ovog pothvata bili su šestorica poginulih i 18 ranjenih.829 Udarna brigada BraćaRadić imala je osmoricu mrtvih, 16 ranjenih i 125 nestalih, a izgubila je jedan top 75 mm, jedan teški minobacač, jedan lakiminobacač, dvije protuoklopne puške, tri teške strojnice, dvije lake strojnice i 91 pušku.830 Gubici kod I. moslavačke brigadebili su 25 poginulih, 124 ranjena i 149 nestalih. Izgubljen je jedan protuoklopni top 37 mm, jedna protuzrakoplovna strojnica 12 mm, jedna protuoklopna puška, jedna teška strojnica, sedam lakih strojnica, 156 pušaka i 23 kratke strojnice.831

Borbe na području Zagorja znatno su oslabile 32. diviziju NOV] i I. moslavačku brigadu. Početkom lipnja borbeno stanjeudarne brigade Braća Radić spalo je na 320 ljudi te su njezina IV. bojna i topnički odjel 75 mm rasformirani.832 Za brigadu

je ocijenjeno da je „...kao cjelina znatno oslabila kako brojčano tako i po svojoj udarnoj moći. Borbama kroz ofanzivu izgubila je mnogo ljudstva i oružja. Neuspjesi u posljednje vrijeme također su utjecali na samu borbenost. Brigada je sposobna za izvršenje manjih i srednjih zadataka".

Borbeno stanje brigade Matija Gubec u isto vrijeme iznosilo je 272 ljudi, a borbeno stanje cjelokupne 32. divizije NOVJ



j g j j j j , j j p j673 ljudi, dok je opskrbno stanje divizije bilo 994 ljudi.833 Koliko je 32. divizija NOVJ izgubila na borbenoj sposobnosti, najbolje se može iščitati iz usporedbe s brojnim stanjem s početka ožujka iste godine.834 U to je vrijeme borbeno stanje udarnebrigade Braća Radić iznosilo 981 pripadnik, a bila je ocijenjena kao sposobna za izvršavanje svih zadataka, dok je borbenostanje brigade Matija Gubec iznosilo 735 ljudi.

Borbeno stanje I. moslavačke brigade početkom ožujka iznosilo je 576 borbeno sposobnih ljudi, dok je početkom listopada spalo na 461 čovjeka.

Početkom lipnja došlo je do smjene u zapovjedništvu 32. divizije NOVJ. Dotadašnjeg zapovjednika potpukovnika IzidoraŠtroka zamijenio je potpukovnik Rade Bulat. Sam dokument o imenovanju novog zapovjednika nisam pronašao, ali se odlipnja u potpisu divizijskih izvješća i zapovijedi nalazi potpis Rade Bulata. Ova smjena vjerojatno se nadovezuje na zamjer

ke koje je još 22. travnja zapovjednikGlavnog štaba NOV i POH Ivan Gošnjak uputio svom zamjeniku Petru Drapšinu:835 „Sa stanjem u X. korpusu G.Š. nije zadovoljan. Nakon postignutih značajnih vojničkih i političkih uspjeha štab korpusa nije znao iskoristiti povoljnu situaciju i ići dalje. Svojom pasivnošću dopustili su neprijatelju da priberu i da preuzmu inicijativu u svoje ruke. Već kada se komesar vraćao iz Slavonije na Moslavinu uočio je da se situacija naglo pogoršava. Naime, korpus je

829 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2168 (ZM 53b/48), snimci 612.-629., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području zamjesec svibanj 1944. godine.830 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 133., str. 552.831 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 27., dokument br. 165., str. 696.832 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 8., str. 36.-41.833 Isto i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 4., str. 18.-19.834 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 25., dokument br. 3., str. 28.-29.835 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 67.

nepravilno procijenio situaciju i povukao 33. diviziju u Koprivnicu i tamo je divizija ležala 15 dana u iščekivanju ofenzive. Za to vrijeme neprijatelj je počeo da vrši ispade iz garnizona i da ugrožava pozadinu. S druge strane razvili su jaku propagandu Mačekovci, ustaše i okupator. Korpus je bio nekoliko puta upozoren o opasnostima koje mogu nastati iz takvog stanja. (Kada tamo stigneš, potraži sve naše telegrame pa ih pročitaj.). Pored svega toga njima nikako nije pošlo za rukom da pređu u ofanzivu. Sa njihovog teritorija u zadnje vrijeme otišlo je u neprijateljsku vojsku 4 - 5000 ljudi, a 32 divizija broji svega 1.100 boraca. Drugovima u korpusu treba ukazati na njihove nedostatke i pomoći im da ih otklone. Nastoj da im u jednoj zgodnoj

formi ukažeš. No ipak tamo treba nastupiti kao zamjenik komandanta, tj. staviti im do znanja da se tvoja naređenja moraju izvršiti. Mi ćemo ih takođe upoznati sa tvojim dolaskom i zadacima. U korpusnoj oblasti isto nije dobro stanje pa im nastoj

pomoći i po tim pitanjima".



Zapovjednik 32. divizije NOVJ Rade Bulat i divizijski komesar janko Bobetko tijekom prisege brigade Matija Gubec.

34 1



Prije nego što je Bobetko imenovan komesarom 32. divizije NOV], ovu je dužnost privremeno obavljao Franjo Tuđman.

342

BORBE U PODRAVINI TIJEKOM LIPNJA I SRPNJA 1944.

Nakon odlaska 32, divizije NOVJ i I. moslavačke brigade na Bilogoru, intenzitet borbenih djelovanja na području Kalnikaznatno je smanjen. Dijelovi PTS-a razmješteni u Ludbregu i V. stajaći djelatni zdrug u Koprivnici nastojali su svakodnevnimophodnjama i nasilnim izviđanjima uznemiravati protivnika i držati ga izvan ravnoteže. U izvješću Zapadne grupe odredao djelovanja snaga Ustaške vojnice na području Kalnika navode sljedeće:836 „Taktika koju neprijatelj upotrjebljava pri svojim napadima s vodi se na prikrivene pokrete u kojem cilju koristi noć i šumu, iznenadjenja u kojem cilju napade vrši noću, ili u

ranu zoru. Dalje osobine njegove taktike jesu, koncentrično nastupanje iz više pravaca i u više kolona izmedju kojih ne postoji neka naročito čvrsta veza, osim što je naredjenje predvidilo, da u odredjeno vrijeme imaju biti na odredjenim mjestima. Sama akcija sprovodi se od strane neprijatelja energično, svim snagama i brzo. Neprijatelj umije iskoristiti svoju nadmoćnost u vatri nemilice trošeći municiju. Neprijatelj se nikad dugo ne zadržava na jednom mjestu u ovim svojim naletima. Naše jedinice pri ovakvim neprijateljskim napadima pokazuju veliku pasivnost tj prepuštaju inicijativu potpuno napadaču u ruke"



ovakvim neprijateljskim napadima, pokazuju veliku pasivnost tj. prepuštaju inicijativu potpuno napadaču u ruke".

Tako je, primjerice, 28. svibnja XXXVII./V. stajaća djelatna bojna iz Koprivnice, snage oko 450 ljudi, izvršila prepad na I.bojnu udarne brigade Braća Radić u Malom Pogancu.837 Jedinice 32. divizije NOVJ, koje su nakon povlačenja s Kalnika sudjelovale u teškim borbama u okolici Bjelovara, pokušale su se vratiti i razmjestiti na području Veliki Poganac - Mali Poganac,ali su uslijed napada XXV1I./V. bojne bile prisiljene povući se natrag na Bilogoru. Udarna brigada Braća Radić imala je četiripoginula, jednoga ranjenog i tri nestala partizana, a od naoružanja izgubila je jednu tešku strojnicu, dvije lake strojnice i

jednu pušku. Među poginulima nalazio i satnijski komesar Zvonko Pavlaković. Uobičajeno štura izvješća PTS-a o ovoj borbisamo kratko navode: „29. i 30. o. mj. vršen je manji podhvat kod Apatovca gdje je ubijeno 10 partizana bez vlastitih gubitaka. Oslobodjeno je 17 pripadnika Orsa i mnogo gradjana koji su bili na prisilnom radu".B3a

Nakon povratka 32. divizije NOVJ na Bilogoru na području sjeverne Hrvatske ostali su djelovati samo odredi iz sastava Zapadne grupe odreda X. zagrebačkog zbora. Zavladalo je relativno zatišje i obje strane poduzimale su samo manjezahvate, poput pothvataWildsau (Divlja svinja] koji su 6. i 7. lipnja združeno izvele 15. hrvatska dobrovoljačka policijskabojna ( Polizei-FreiwiIIige-BtI. 15 [kroat.]) i dijelovi PTS-a.839 Pothvat je bio usmjeren protiv I. zagorske brigade na područjuizmeđu Đurmanca i Krapinskih Toplica. Njemačka i hrvatska izvješća ne donose nikakvih pojedinosti o tijeku pothvata i udnevnom izvješću PTS-a od 7. lipnja samo se navodi: „Pothvat 'Wildsau' je završen. Nastavljeno je s progonom neprijatelja,

836 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 448.-454., Štab Zapadne Grupe Partizanskih Odreda Hrvatske, op. broj139/44 21. lipnja 1944., Dostavlja operativni izvještaj.837 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 62., str. 284.-285.838 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 466., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 30.5.1944.839 Za pothvatWildsau vidi sljedeće dokumente: HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimci 474. i 476., Dnevno izvješćePTS-a, Ia, 6. 6.1944. i 7. 6.1944.; Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 122., str. 645.-646., i web stranica Axis Historyhttp://www .axishistory.com/axis-nations/croatia/137-germany-military-other/foreign-volunteers/1968-foreign-volunteers

34 3

koji je izmaknuo u južnom i iztočnom pravcu. Dosadašnji neprijateljski gubitci: 38 nabrojanih mrtvih i 4 zarobljena, od toga 1 polit, komesar, zarobljene su 24 puške, a oslobodjen je puk. Rubčić i 20 domoradnika"8W

Izvješće I. zagorske brigade upućeno zapovjedništvu Zapadne grupe odreda ne potvrđuje ove gubitke, a o tijeku pothvata navodi se sljedeće:841 „Neprijatelj je u 6 sati ujutro napao na položaje I Udarnog bataljona. Cestom od Tuhelja krenula je neprijateljska motorizacija i to 9 tenkova te 6 kamiona koji su u Tuhlju iskrcali pješadiju. I bataljon prihvatio je borbu na kotama iznad Tuhlja, ali se uslijed daleko jačeg neprijatelja morao povući prema Deseniću. III. bataljon zauzeo je položaje iznad sela Vel. Horvatska te kod škole gdje je bio postavljen protivtenkovski mitraljez. Neprijatelj je obasuo naše položaje sa

jakom mitraljeskom vatrom iz tenkova, a u isto vrijeme tukao je naš položaj iz topa tražeći naša mitraljeska gnijezda. Položaji su držani do 8 sati ujutro, kada su se sve naše snage morale povući u pravcu Desinića. Budući se već u samom Desiniću nalazili Nijemci, koji su u više kolona došli iz Slovenije, to smo morali promijeniti pravac povlačenja i vješto manevrirati, da nas nepri jatelj ne bi otkrio, te smo tako ostali navečer do 21,00 sat u šumi iznad sela Sopot. Sa tog položaja izvršili smo pokret u Gornju Plemenščinu Putem u Gornju Plemenščinu patrola koja je krenula u Pregradu sa ob oficirom Brigade drugom Katalenić Va

http://www/

http://www/



Plemenščinu. Putem u Gornju Plemenščinu patrola koja je krenula u Pregradu sa ob. oficirom Brigade drugom Katalenić Va- lentom ubila je dva ustaša... Neprijateljski gubitci bili su: Onesposobljena dva tenka, potučeno 14 neprijateljskih vojnika a oko

20 ranjeno, zarobljene 2 mauzer puške. Vlastitih gubitaka nije bilo ni u ljudstvu ni u materijalu, tek se 11 boraca izgubilo, koji se pomalo vračaju u sastav svojih jedinica".8* 2

Borbe na pravcu Koprivnica - Bjelovar

Zatišje je potrajalo do 19. lipnja kada je I./l. PTS bojna napala stožer Kalničkog odreda u Apatovcu i zauzela ga 20. lipnjabez gubitaka na vlastitoj strani.843 Tom prilikom zarobljeno je 27 puška, pismohrana zapovjedništva Kalničkog područja,ambulanta s mnogo lijekova, sustav veze i drugo vojničko tvorivo. Uspjehu ovog pothvata zacijelo je pridonijelo i to što je

Kalnički odred morao predati svoje dvije bojne 32. diviziji NOVJ za popunu udarne brigade Braća Radić.

840 Oslobođen je oružnički pukovnik u miru Mato Rubčić. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 79.-96., Obće bojnerelacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec lipanj 1944. godine.841 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 32., str. 125.-126.842 U izvješćima s obje strane obično se znatno uvećava broj stradalih protivnika, ali nije uobičajeno da broj raste kako se izvješće prosljeđujevišem zapovjedništvu. Usporedi ovo izvješće s izvješćem koje je zapovjedništvo ZGO-a uputilo X. zagrebačkom zboru, u kojem stoji da je unapadu sudjelovalo pet bojni Ustaške vojnice i dvije njemačke bojne, te da su ove snage imale oko 100 izbačenih iz stroja i da su oštećena dvatenka i zapaljen jedan kamion. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 448.-454., Štab Zapadne Grupe PartizanskihOdreda Hrvatske, op. broj 139/44., 21. lipnja 1944., Dostavlja operativni izvještaj.843 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 501., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 20. 6. 1944. Navodni partizanski gubiciu ovoj borbi iznosili su 56 poginulih, ali kako ne postoje partizanska izvješća o ovoj borbi koja bi potvrdila ovaj navod, podatak ne možemosmatrati vjerodostojnim.

34 4

Istoga dana dijelovi V. stajaćega djelatnog zdruga zauzeli su Đurđevac, i to neposredno prije nego je u mjesto ušla 28.udarna divizija NOVJ.844 U Đurđevcu se, naime, trebala razmjestiti njezina XXI. udarna brigada, koja međutim nije bila obaviještena o zauzimanju ovog mjesta, te se 21. lipnja kod sela Budrovac sukobila s V. stajaćim djelatnim zdrugom.845 Pojedinosti o ovom pothvatu nedostaju i iz V. stajaćega djelatnog zdruga izvijestili su samo da su 20. lipnja zarobili jednu teškustrojnicu, šest lakih strojnica, 30 pušaka, alat puškarske radionice i drugo tvorivo.

Bila je to najava teških borbi koje će uslijediti u Podravini sljedećih tjedana. Naime, nakon teških borbi koje je X. zagrebački zbor vodio prvom polovinom lipnja u okolici Bjelovara, njegovo vodstvo odlučilo je izvesti nekoliko većih napada na

području Podravine, Bilogore i Kalnika.846

Dana 21. lipnja 32. divizija NOVJ razmjestila se na području Hudovljani - Masla-rec - Donja Velika i već je 22. lipnja II./Braća Radić bojna došla u sukob s dijelovima V. stajaćega djelatnog zdruga koji subili u izviđanju područja iznad Hudovljana.

Sljedećeg dana, 23. lipnja, otpočeo je pothvat protiv snaga X. zagrebačkog zbora koje su se prikupljale na prostoru iz



među Koprivnice i Bjelovara. Iz smjera Koprivnice nastupale su I./l. PTS bojna i VII./V. stajaća djelatna bojna, a iz smjeraBjelovara dijelovi njemačke 1. kozačke konjaničke divizije (1. Kosaken-Kavallerie-Division).mi U 8,30 sati došlo je do sukobaizmeđu VII./V. stajaće djelatne bojne i udarne brigade Braća Radić, koja je držala položaj Donja Velika - Gornja Velika -Gornja Sredica - kota 230 - kota 220. U izvješću 32. divizije NOVJ od 24. lipnja stoji:848 „Uslijedjakog pritiska neprijatelja i iznenadnog napada, koji brigada nije očekivala od pravca Mostova i Poljančana s obzirom na jedinice XXVIII. divizije, Brigada se morala povući i povukla se je sa Sredica. Neprijatelj je nastupao dalje i kod Sredica došlo je do teških i krvavih borbi i poslije nekoliko juriša neprijatelj je uspio zauzeti selo, dok su se naši povukli na položaje oko sela".

Kod Gornjih Sredica udarnu brigadu Braća Radić napala je VII./V. stajaća djelatna bojna, koja se nakon ove borbe probila prema Bjelovaru, a primjedba o 28. udarnoj diviziji NOVJ odnosi na njezin razmještaj, jer je ova postrojba trebala po

krivati desno krilo udarne brigade Braća Radić i zatvarati pravac od sela Mosti i Poljančani. Međutim, 28. udarna divizijaNOVJ u tom se trenutku još nije bila razmjestila na svoje položaje, najvjerojatnije zbog sukoba koje vodila proteklih danas dijelovima V. stajaćega djelatnog zdruga kod Đurđevca. Divizija se još uvijek nalazila u pokretu i njezina XXI. udarnabrigada sukobila se u hodu s nastupajućim ustaškim snagama kod sela Gornje Zdjelice, gdje se ujedno nalazio i stožer X.zagrebačkog zbora, a u isto se vrijeme njezina XVII. udarna brigada sukobila s dijelovima 1. kozačke konjaničke divizije

844 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 137., str. 693.-694.845 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 39., str. 206. 28. udarna divizija NOVJ ušla je u sastav X. zagrebačkog zbora tijekom borbiu okolici Bjelovara, a 25. lipnja na područje Bilogore stigla je i I. zagorska brigada.846 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 95.847 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 509., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 24. 6.1944.848 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimak 245., Štab XXXII. Divizije NOVJ, 24. lipnja 1944. u 7,40.

34 5

kod sela Rakitnica.849 Iako se u izvješću 28. udarne divizije NOVJ navodi da je protivnik u ovim borbama odbačen prekosela Mosti natrag u Koprivnicu, ova tvrdnja stoji u očitoj suprotnosti s izvješćima 32. divizije NOVJ, u kojima stoji da jenakon zauzimanja Gornjih Sredica VII./V. stajaća djelatna bojna u 10 sati nastavila napredovati prema Bjelovaru.850 Očitose 28. udarna divizija NOVJ sukobila s pobočnicom koja je štitila napredovanje glavnine, o čemu je u izvješću 32. divizijeNOVJ od 25. lipnja zabilježeno sljedeće: „Borba je bila vrlo oštra, krvava na bliskom odstojanju, partizani su se izmiješali s ustašama i tom prilikom vršeno je nekoliko juriša i protujuriša, dosta neorganizovanih, u kojima su se naročito istakli pojedini borci. Neprijatelj je konačno uspio da odbaci naše snage iz Gor. Sredica, koje su tada zauzele položaje oko samog sela". Gubiciudarne brigade Braća Radić u ovim borbama bili su 11 poginulih i 22 ranjena, dok se gubici VII./V. stajaće djelatne bojne

ne navode.Istim putem nastupala je i I./l. PTS bojna, koja se kretala na zaleđu VII./V. stajaće djelatne bojne.851 Ova se bojna 24.

lipnja sukobila s 28. udarnom divizijom NOVJ kod Pavlin Kloštra, a zbog slabe veze između partizanskih postrojbi, 32. divizija NOVJ sa zakašnjenjem je obaviještena o ovoj borbi te njezin pokret nije bio dobro koordiniran, tako da ova divizija



nije imala udjela u ovoj borbi.852 Istoga dana u 23 sata I./l. PTS bojna ušla je u Bjelovar, a tijekom ove borbe imala je četirismrtno stradala i sedam ranjenih vojničara.

849 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 39., str. 206.850 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 248.-249., Štab XXXII. Divizije NOVJ, Oper, broj 127/44., Dne 25. lipnja1944. U kasnijem izvješću 32. divizije NOVJ od 29. lipnja, daljnje napredovanje VII./V. bojne opisano je kao „panično povlačenje u pravcu PavlinKloštara - Bjelovara", ali s obzirom da je ova bojna napredovala pravcem Koprivnica - Bjelovar s ciljem da se spoji s dijelovima 1. kozačkekonjaničke divizije, jasno je da je ovakva ocjena neodrživa. Vidi Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 100., str. 520. Osim toga uizvješću od 25. lipnja još se navodi:„Brigada je i ako potiskivana od neprijatelja odstupala organizovano, bataljoni spremni za borbu i nisu bili razbijeni što je jedinstven slučaj za naše jedinice koju su se do sada kod povlačenja pred neprijateljem redovno rascjepkale".851 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 513., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 26. 6. 1944.852 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 100., str. 521.

34 6



Karta 6.: Prodor prema Bjelovaru V1Ì./V. stajaće djelatne bojne na dan 23. svibnja 1944.

34 7

Pothvat „Brod"

U zapovjedništvu X. zagrebačkog zbora namjeravali su sljedećih dana izvršiti napad na Koprivnicu za što su odGlavnog štaba NOV i POH zatražili podršku zrakoplovstva, jer su procijenili da bez zračne potpore ne mogu zauzeti ovo jako uporište.853 Kako Glavni štab nije mogao zajamčiti zračnu potporu, zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora preusmjerilo je svoje snage nazauzimanje Ludbrega. U sklopu priprema za napad minirani su mostovi između Ludbrega i Koprivnice, a na istom pravcuporušeno je i 3.500 metara pruge. Sukobi između ophodnji na ovom području postaju sve učestaliji te je tako kod SuboticePodravske 28. lipnja došlo do jačeg sukoba posade iz Koprivnice i brigade Matija Gubec, koja se razmjestila na uzvisine

južno od ceste Koprivnica - Subotica Podravska.854

Do sukoba je došlo nakon što su u 6,30 sati dva motocikla s prikolicomnaišla na partizansku zasjedu u kojoj su dva vojničara V. stajaćega djelatnog zdruga poginula, a dvojica su uspjela pobjeći.855 Na to je iz uporišta u Koprivnici upućena jedna satnija ojačana dvama lakim tenkovima, koja se na visovima Leptan,Razbojište i kota 228 sukobila s IIl./Matija Gubec bojnom. Dok se vodila ova borba, II./Matija Gubec bojna nastojala je zaćiu leđa ustaškoj satniji što ju je primoralo da odstupi natrag prema cesti Osim dvojice poginulih u zasjedi V stajaći djelatni



u leđa ustaškoj satniji, što ju je primoralo da odstupi natrag prema cesti. Osim dvojice poginulih u zasjedi, V. stajaći djelatnizdrug u ovoj je borbi imao još tri smrtno stradala i četiri ranjena vojničara, dok su gubici u brigadi Matija Gubec bili jedanpoginuli i četvorica ranjenih. Udarna brigada Braća Radić povukla se uvečer na položaj Ribnjak - Radeljevo Selo - Prkos,a brigada Matija Gubec na položaj Vrhovac - Domaje.856 Ovome treba dodati i da je zbog zasjede kod Subotice Podravske,Vojni sud u Bjelovaru, kojim je predsjedao zapovjednik V. stajaćega djelatnog zdruga, ustaški dopukovnik Boban dao 30.lipnja strijeljati 26 partizanskih simpatizera.857

Ophodnje iz uporišta u Koprivnici i Ludbregu svakodnevno su javljale o premještanju snaga NOVJ prema Ludbregu te jestoga posada u Ludbregu pojačana 1. satnijom III./l. PTS bojne iz Ivanca i dvama oklopnim vozilima iz Varaždina. Po okolnim visovima otvarana je topnička vatra, a zatraženo je i djelovanje zrakoplovstva. U Ludbreg se 30. lipnja u 21 sat vratilaiz Bjelovara I./l. PTS bojna, a s njom je došla i VII./V. stajaća djelatna bojna.858

Sljedećeg je dana, 1. srpnja, otpočeo pothvata „Brod". Iako u arhivskom gradivu koje mi je bilo na raspolaganju zapovi jed za ovaj pothvat nisam uspio pronaći, najvjerojatnije je poduzet kako bi se preduhitrio očekivani napad snaga NOVJ naLudbreg. U samom pothvatu udio su imale I. i II./l. PTS bojna, jedna satnija iz III./l. PTS bojne, VII. hrvatska dobrovoljačka

853 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 96.854 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimci 518.-520., Dnevna izvješće PTS-a, Ia, 28. i 29.6.1944. U dnevnom izvješćuPTS-a za 29. lipnja stoji da se je sukob vodio s 21. udarnom brigadom, ali je zapravo u pitanju bila brigada Matija Gubec.855 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 28., dokument br. 97., str. 508.-509.856 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 282.857 Zvonimir Despot,Vrijeme zločina, str. 151.858 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 524., Dnevno izvješće PTS-a, la, 1. 7.1944.

34 8

policijska bojna iz Varaždina, vod gorskih topova i vod haubica DSŠ-a te vod gorskih topova 1. pješačke pukovnije PTS-a.859 Za zapovjednika pothvata imenovan je ustaški dopukovnik Vilim Gredelj.860

U tom trenutku jedinice 32. divizije NOVJ, kojima je bila podređena i I. zagorska brigada, nalazile su se pokretu i navečer 1. srpnja dosegle su crtu Svibovec - Donja Poljana - Leskovec Toplički.861 Na njihov prijašnji položaj razmjestila se 28.udarna divizija NOVJ, čija je XXI. udarna brigada zauzela položaje u okolici sela Prkos i Vrhovac s obje strane puta VelikiPoganac - Rasinja.862 Sljedećeg je dana I./l. PTS bojna ojačana dvama tenkovima u 12 sati došla u dodir s partizanskom I./XXI. i III./XXI. bojnom, koje su bile razmještene s lijeve strane puta, te nakon kraće borbe izbila na cestu Prkos - Rasinja

i tu zastala. Istodobno je iz smjera Velikog Poganca nastupila glavnina borbene grupe Gredelj, koja se sastojala od II./I.PTS bojne, VII. hrvatske dobrovoljačke policijske bojne i voda gorskih topova DSŠ-a i koja se sukobila s partizanskom II./XXI. i IV./ XXI. bojnom razmještenima na postavu desno od ceste Veliki Poganac - Rasinja. Partizanske su bojne prihvatileborbu i otvorile jaku vatru po glavnini borbene grupe Gredelj, a istodobno su se tri satnije iz sastava I./XXI. i III./XXI. bojneodvojile i nezamijećeno joj zašle iza leđa Napad s leđa u potpunosti je iznenadio glavninu borbene grupe Gredelj čije su



odvojile i nezamijećeno joj zašle iza leđa. Napad s leđa u potpunosti je iznenadio glavninu borbene grupe Gredelj, čije suse jedinice počele povlačiti u neredu, na što je sa svog pravca odstupila i I./l. PTS bojna u smjeru Rasinje i Belanova Sela.Borbena grupa Gredelj u ovoj je borbi pretrpjela teške gubitke; poginulo je 12 pripadnika VII. policijske bojne, šestoricadomobrana iz Domobranske središnje škole i jedan vojničar II./I. PTS bojne.863 U prvi trenutak gubici su se činili još težimi prva izvješća javljala su da II./l. PTS bojna ima 20 poginulih i nestalih, VII. policijska bojna 60, a Domobranska središnjaškola jednog časnika i 20 domobrana, ali se očito velik broj nestalih uspio naknadno vratiti u svoje postrojbe.864 U izvješćuXXI. udarne brigade navodi se da je na bojištu pronađeno 45 tijela, a zarobljena su dva topa 75 mm, jedan minobacač 81mm, tri laka bacača, dvije teške strojnice, tri lake strojnice, dvije kratke strojnice, 30 pušaka, dvije brdske kuhinje, 12 konjate mnoštvo ostalog tvoriva. Gubici XXI. udarne brigade bili su trojica poginula i 13 ranjenih.

859 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 528., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 3. 7.1944.860 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 3., str. 28.861 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 282.862 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 6., str. 28.-29.863 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 215.-218., Mjestno zapovjedničtvo Varaždin, 2196/taj., 7. VIII. 1944., Obćabojna relacija za mjesec srpanj 1944. godine.864 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 530., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 4. 7. 1944.

34 9



Karta 7.: Pothvat „Brod", 1. srpnja 1944.

35 0

Zapovjedništvo Domobranske središnje škole u Varaždinu pokrenulo je istragu o gubitku brdskih topova u kojoj je ustanovljeno sljedeće:865

„1. Da je kombiniranu-pojačanu bojnu, u čijem se sastavu nalazio vod gorskih topova ove škole, vodio jedan ustaški nadporuč- nik, koji u ovom slučaju nije pokazao dovoljno spreme i sposobnosti za svrsishodnu upotrebu voda gorskih topova i vodjenje bojne u obće. Prema tome, trebala bi se iztraga proširiti u smislu priedloga povjerenstva, radi ustanovljenja, zbog čega je tolika snaga na najtežem i najvažnijem pravcu podhvata povjerena ustaškom nadporučniku, kada je u zapovjedništvu 1. pukovnije PTS-a bilo

pogodnijih častnika. 2. Da se je satnija odredjena za neposrednu zaštitu topova u kritičnom trenutku odmah bez odpora razbjegla i taj vod topova ostavila nezaštićen, tako da je isti morao nakon kratke borbe, samoobrane i pokušaja spasavanja iste onesposobiti i napustiti. Prema tome trebalo bi iztragom utvrditi krivičnu odgovornost zapovjednika sati za osiguranje voda topova.3. Osim toga bilo bi potrebno iztragom utvrditi razloge zašto djelovanje snaga iz Ludbrega sa ovima kod Prkosa nije bilo

kl dj j i d d j d i l dh dj i blj i i ij bil j di k dj j b b



uskladjeno, jer imadem dojam, da u tom cielom podhvatu, gdje su izgubljeni topovi, nije bilo jedinstveno rukovodjenje borbom.

Dostavljajući prednje, slobodan sam napomenuti, da je isto već drugi slučaj nepovratnog gubitka voda gorskih topova 7,5 cm. Obr. 28 u razmaku od 2 mjeseca čime je ova škola izgubila gorsku bitnicu (4 topa)".

Naknadno je još dodano: „1. Uobće vodjenje kombinirane II/l. pukov. P.T.S. ne odgovara trenutnim ondašnjim prilikama, kako se to vidi iz izvješća top. poručnika Slavka Grgurića. 2. Unatoč nepoznavanja situacije kod sela Prkos, nije provedeno razvidjanje, niti osiguranje desnog boka, te je time usliedio prepad partizana i gubitak topova.3. Nije bilo jedinstvenog rukovodjenja niti medju djelovima kombinirane bojne, kao ni uskladjen rad s djelovanjem snaga iz

Ludbrega".

Neposredno prije nego je otpočeo pothvat „Brod", u noći s 1. na 2. srpnja, jedna ophodnja Brzog sklopa PTS-a u snaziod 60 ljudi izvršila je nasilno izviđanje pravca Drenovec - Jalševec - Svibovec.866 Nakon što je u 3 sata nezamijećeno prošlaizmeđu I. i III./Braća Radić bojne, ophodnja se u samom Svibovcu sukobila s II./Braća Radić bojnom. Ophodnja je prisiljenana povlačenje, a u pomoć su im upućene dvije satnije Oklopnog sklopa PTS-a iz Varaždinskih Toplica, koje su odstupile nakon što je na njih otvorena vatra iz protuoklopnog naoružanja.867 Gubici PTS-a bili su petorica poginulih i nestalih, a udarnabrigada Braća Radić imala je jednog poginulog i petoricu ranjenih.

865 HR HDA 250, Ustaška vojnica, serija Poglavnikovi tjelesni zdrugovi, spis Ia-br.T. 1789/44., Izvješće po završetku iztrage o gubitku gor.

866 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 282.867 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 530., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 4. 7. 1944.

35 1

U noći s 3. na 4. srpnja brigada Matija Gubec napala je uporište u Novom Marofu.868 Napad je trajao od 2 do 4 sata i posada Novog Marofa odbila ga je uz gubitak od trojice lakše ranjenih na vlastitoj strani, dok se u izvješću 32. divizije NOVJgubici u ovoj borbi ne navode.869 U dnevnom izvješću PTS-a o ovom događaju samo je zabilježeno da je tom prigodom zarobljen jedan partizanski časnik.

Borbe za Ludbreg

S obzirom da su snage NOVJ počele sve više ugrožavati komunikaciju od Varaždinskih Toplica prema Ludbregu, zapovjed

nik PTS-a ustaški pukovnik Ante Moškov prebacio je iz Zagreba u Varaždinske Toplice tri satnije Dočasničkog tečaja PTS-a,a u Novi Marof jednu kombiniranu bojnu sastavljenu od l./II. i 1./1II. satnije Zagrebačkoga ustaškoga posadnog zdruga(ZUPZ) i 1./V1I. satniju I. prometnog zdruga.870 Kako je l./II. satnija ZUPZ-a činila posadu Marije Bistrice, na njezino mjestopostavljena je 8./III. satnija Stražarskog sklopa PTS-a.

N o j n čin oslobodile s se sn ge 1 pješ čke p ko nij PTS poth t čišćenj podr čj i međ V r ždinskih To



Na ovaj način oslobodile su se snage 1. pješačke pukovnija PTS-a za pothvat čišćenja područja između Varaždinskih Toplica i Ludbrega, koji je otpočeo 5. srpnja u ranim jutarnjim satima. Napad se razvijao iz dvaju smjerova: od VaraždinskihToplica prema Drenovcu i Svibovcu te od Ludbrega prema Leskovcu i Svibovcu. Snage PTS-a koje su napredovale od Ludbrega prvo su napale položaj na uzvisini Medved (kota 333), koji je branila jedna satnija I. zagorske brigade, a u uz nju su se još nalazile i stožerne postrojbe 32. divizije NOVJ, bolnički vod i dočasnička škola.871 Napad je u potpunosti iznenadio partizanske snage koje su se povukle u neredu, a bolnički vod pritom je ostao bez sanitetskog tvoriva. Postrojbe PTS-a produžilesu napad i ubrzo je čitava I. zagorska brigada potisnuta u selo Višograd. Uslijedio je napad iz smjera brda Piramida u kojem je I. zagorska brigada potisnuta na položaj II./Braća Radić bojne na brdu Glavica (kota 437], a nakon minobacačke pripreme ponovno je otpočeo napad iz smjera Višograda, a uslijedio je i napad PTS-a iz smjera Varaždinskih Toplica i Drenovca,koji je potisnuo I. i III./Braća Radić bojnu prema Glavici. Pred ovim napadom udarna brigada Braća Radić, I. zagorska brigada i stožerne postrojbe povukle su se prema Piramidi. Nakon što su se spojile na podruju Leskovca i Svibovca snage 1.pješačke pukovnije PTS-a sukobile su se s brigadom Matija Gubec kod Gornjeg Polja. Nakon kratke borbe brigada MatijaGubec povukla se, a postrojbe PTS-a vratile su se u svoja uporišta u Varaždinskim Toplicama i Ludbregu. Postrojbe PTS-aimale su u ovom pothvatu jednoga poginulog i trojicu ranjenih, a zarobljen je jedan teški minobacač, četiri teške strojnice idvije lake strojnice.872 Izvješće 32. divizije NOVJ navodi gubitke od jednoga poginuloga i desetorice ranjenih.

868 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 283.869 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364(ZM 53b/244), snimak 533., Dnevno izvješćePTS-a, la, 5. 7. 1944.870 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364(ZM 53b/244], snimak 530., Dnevno izvješćePTS-a, Ia, 4.7.1944.871 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 284.872 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364(ZM 53b/244], snimak 535., Dnevno izvješćePTS-a, Ia, 6. 7. 1944.

35 2

Bez obzira na ove borbe i izvješća o pojačanjima koje je zaprimila posada u Ludbregu, zapovjedništvo X. zagrebačkogzbora donijelo je odluku da se napad na Ludbreg nastavi prema planu.873 Uvodni dio zapovijedi za napad na Ludbreg pisan je u nadasve dramatičnom tonu, što u postrojbama NOVJ inače nije bila iznimka:874 „Jedinice X. korpusa 'Zagrebačkog' NOV i POJ i jedinice XXVIII. Udarne Divizije NOVJ započinju svoju ofenzivu na neprijatelja, koji je privremeno zaposjeo nekoliko većih uporišta u Podravini. Neprijateljske posade u tim uporištima sastavljene su od najkrvavijih ustaških razbojnika, koji su poharali i popalili mnoge naše krajeve. Opustjela i pogorjela sela Kalnika, ne pokošene livade i brojni grobovi koji vape za osvetom, djelo su tih ustaških hordi, koje već nekoliko mjeseci žare i pale na našem oslobodjenom teritoriju, pod vodstvom najvećeg pavelićevog krvoloka Bobana. Polazimo u borbu da im se osvetimo i da ih uništimo. U času kada se obruč oko hitlerove njemačke steže ne smanjenom brzinom sa svih strana mi polazimo u borbu sa čvrstim uvjerenjem da će pobjeda biti naša i da će sva garišta i sve suze biti krvavo osvećene. Borci slavom ovjenčanih brigada XXVIII. Ud. Divizije, koji su prošle jeseni oslobodili Koprivnicu i Ludbreg uz pomoć boraca XXXII. i XXXIII. Divizije, sijati će opet smrt u redovima neprijatelja. Narod oko Ludbrega željno očekuje slobodu i sjeća se XVII. Udarne Brigade, koja će ga ovaj puta ponovo da oslobodi".



Jedinice 32. divizije bile su zadužene za osiguranje smjera od Varaždina i Varaždinskih Toplica, stoga su se u noći s 5. na6. srpnja premjestile na nove položaje; udarna brigada Braća Radić zauzela je postav Čičkovina - Hrastovljan, brigada Ma-tija Gubec raspoređene je u okolicu Vrbanovca, a I. zagorska brigada crtu Leskovac - kota 295.875 Za napad na samo mjestoodređena je XVII. udarna brigada, a XXI. udarna brigada i XXV. brodska brigada osiguravale su pravac iz smjera Koprivnice.Zapadna grupa odreda osiguravala je smjer od Križevaca.

Napad na Ludbreg počeo je iza ponoći s 5. na 6. srpnja. Partizanska III./XVII. bojna uspjela je u prvom naletu probitiprepreke od bodljikave žice, zauzeti rovove oko grada i s dvjema satnijama probiti se u mjesto sa sjeverozapadne strane.876 Za to su vrijeme preostale jedinice III./XVII. bojne osiguravale njezino lijevo krilo, a jedna satnija iz sastava IV./XVII. bojnenjezino desno krilo. Nakon izvršena proboja dijelu III./XVII. bojne koja se nalazila u samom mjestu upućene su kao pojača

nje dvije satnije iz II./XVII. bojne kako bi ubrzale pad uporišta. Međutim, posada Ludbrega uspjela je prije dolaska II./ XVII.bojne odbaciti jedinice III. i IV./XVII. bojne koje su osiguravale bokove prodora u grad i dovesti u okruženje dvije satnijeIII./XVII. bojne. Dijelovi II., III. i IV./XVII. bojne tri su puta napadale kako bi uspostavile vezu s odsječenim satnijama, ali susva tri pokušaja odbijena. Pred svitanje su snage PTS-a s postava na Ludbreškim Vinogradima uspjele odbiti i napade I./XVII. bojne, koji su se odvijali istodobno s napadom na samo mjesto i s ovih su visova otvorile jaku vatru po partizanskimsnagama koje su nastojale probiti se u Ludbreg. U isto vrijeme otpočeo je i protunapad iz samog uporišta, u kojem je posadaiz Ludbrega uspjela probiti partizanski postav na spoju između III. i IV./XVII. bojne i zauzeti željezničku postaju. Nakon

873 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 101.874 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimci 63.-64., Štab X. korpusa „Zagrebačkog" N.O.V. i RO.J., op. broj 341., 29. VI.1944., Zapovjest.875 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 285.876 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 6., fusnota 2.

35 3

toga XVII. udarna brigada počela se povlačiti, a dvije satnije koje su ostale odsječene u Ludbregu uništene su tijekom dana.Postrojbe na osiguranju nisu vodile borbu i oko 10 sati počele su se povlačiti prema Kalniku.

Izvješća oružanih snaga NDH o ovim borbama još su sažetija nego inače i ne donose gotovo nikakve pojedinosti. Donosise jedino podatak da su u borbi poginula 183 partizana, uključujući i zapovjednika brigade, zarobljeno je 26 lakih strojnica,dok se za posadu u Ludbregu navodi da je imala desetoricu smrtno stradalih i 18 ranjenih.877 Izvješća 28. udarne divizijeNOVJ navodi sljedeće gubitke:878

- I./XVII. bojna: jedan poginuo i devetorica ranjenih- II./XVII. bojna: četvorica poginula i desetorica ranjenih- III./XVII. bojna: 78 poginulih i nestalih i 21 ranjen- IV./XVII. bojna: 16 mrtvih i 26 ranjenih.

Od III./XVII. bojne ostalo je na broju samo oko 60 ljudi, a od časnika su smrtno stradali:879 Dušan Popović, zapovjednikII. bojne; Nikola Kundadžija, zapovjednik 3./I. satnije, i Stjepan Lisjak, časnik bez zaduženja. Kao nestali vode se: Birta



Mojica, zapovjednik III. bojne; Dragan Domajnko, zapovjednik satnije; Ilija Kristović, zapovjednik satnije; Savo Manojlović,zapovjednik satnije; Blagoje Miladinović, zapovjednik satnije, i Kovačević Pavao, zamjenik zapovjednika bojne. Naknadno je potvrđeno da je Birta Mojica smrtno stradao u napadu na Ludbreg.

Borbe na području zapadne Bilogore i operacija „Rouen"

Nakon neuspjela napada na Ludbreg glavnina snaga X. zagrebačkog zbora povukla se na područje zapadne Bilogore. Brigada Matija Gubec sukobila se prilikom povlačenja s posadom Varaždinskih Toplica kod brda Madaras iznad Gornje Poljane,ali se pod borbom uspjela probiti preko ceste Varaždinske Toplice - Ludbreg i nastaviti odstupanje u smjeru Ivanca Lud-breškog.880 Tom je prilikom imala dvojicu smrtno stradalih i petoricu ranjenih.

Navečer 7. srpnja udarna brigada Braća Radić nalazila se na crti Velika i Mala Brajinska - Srijem, brigada Matija Gubecna crti Velike Sesvete - Večeslavec, a I. zagorska brigada razmjestila se u Ladislav.881 Točan raspored jedinica 28. udarnedivizije NOVJ nije mi poznat, ali prema izvješćima 32. divizije NOVJ nalazila se na njezinu desnom krilu, na širem području

877 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 126., str. 708., i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/48), snimci 183.-198., Bojne relacije podređenih jedinica I. zbornom području za mjesec srpanj 1944. godine.878 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 40., str. 211.879 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 6., fusnota 2.880 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 285.881 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 286.

35 4

oko sela Hudovljani. Iza ove dvije divizije razmjestila se 33. divizija NOVJ na crti Povelić - Brezovac - Turski Brijeg.882 Stožer X. zagrebačkog zbora nalazio se u Širokom Selu.883

Jedinice 17./28. udarne brigade još se nisu u potpunosti sredile kada ju je 8. srpnja iz smjera Novigrada Podravskog napalaborbena grupa u čijem su se sastavu nalazili dijelovi 1. pješačke pukovnije PTS-a i V. stajaćega djelatnog zdruga.884 Napad jebio podržan topničkom i minobacačkom vatrom i nakon kratke borbe XVII./28. udarna brigada napustila je svoje položajekod Hudovljana, a istoga se dana cijela 28. udarna divizija NOVJ povukla dalje prema Slavoniji, gdje se vratila u sastav matičnog VI. zbora. Ubrzo potom ustaške su snage zauzele selo Gornji Križ i kotu Zrinski breg (197) i nastavile napredovati premaZrinskom Topolovcu.885 Kako bi zaustavile njihovo daljnje napredovanje iz 33. divizije NOVJ upućena je u Zrinski TopolovecI. moslavačka brigada. Međutim, dijelovi brigade koji su ušli u Zrinski Toplovec brzo su potisnuti i uskoro je čitava I. moslavačka brigada odbačena preko Šoštarićkog Sela u šumu Brdo, a borbena grupa Ustaške vojnice zauzela je selo Turski Breg.

Istodobno s ovim napadom napadnuti su i položaji 32. divizije NOVJ.886 Dijelovi 1. pješačke pukovnije PTS-a, koji sunapredovali od Sokolovca preko Miličina i Male Mučne, oko 13 sati zauzeli su Široko Selo i nastavili napredovati do crkve



na uzvisini iznad sela Gornji Križ, gdje su se spojili sa snagama koje su napredovale iz Novigrada Podravskog. Uslijedio jeprotunapad \./\. zagorske udarne bojne i I./Braća Radić bojne na Gornji Križ, ali je bio loše koordiniran i obje su postrojbesučelice jurišale na postav kod crkve, a osim toga, II./Braća Radić bojna pogreškom je otvorila vatru na I./I. zagorsku udarnu bojnu, nakon čega su se partizanske snage povukle radi pregrupiranja.

U protunapad je stupila i 33. divizija NOVJ s objema svojim brigadama, koje su u više navrata jurišale na kotu Zrinski bregi selo Turski Breg. Oko 19 sati I. moslavačka brigada uspjela se probiti u Turski Breg, ali se ubrzo morala povući, jer je zamaloostala odsječena u samom selu. Naime, s postava na Zrinskom bregu ustaška borbena grupa nadzirala je sve prilaze prema Topolovcu i Turskom Bregu i jakom vatrom ometala svaki neprijateljski pokret. Borbe su okončane oko 22 sata, kada su snage PTS-a iV. stajaćega djelatnog zdruga produžile nastupanje prema Jakopovcu Kapelskom i Kloštru Podravskom t e dalje prema Bjelovaru.

Time je ovaj pothvat okončan te su 9. siječnja II./l. i III./l. PTS bojna upućene u Novigrad Podravski, a I./l. PTS bojnavratila se u Ludbreg.887 Gubitci PTS-a u ovim borbama iznosili su 12 poginulih, 30 ranjenih i trojica nestala, dok su ukupnipartizanski gubici iznosili 16 poginulih i 32 ranjena.888

882 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 30., str. 167.883 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 107.-108.884 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 541., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 9. 7. 1944., i Zbornik NOR-a, svezak V.,knjiga 29., dokument br. 128., str. 714.-715.885 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 30., str. 167.886 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 286.-288.887 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 543., Dnevno izvješće PTS-a, la, 10. 7. 1944.888 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 547., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 12. 7.1944., i Zbornik NOR-a, svezak V.,knjiga 29., dokument br. 30., str. 169.

35 5

U noći s 10. na 11. srpnja stožer X. zagrebačkog zbora i 33. divizija NOVJ napustili su područje zapadne Bilogore. Nastupilo je kratkotrajno zatišje koje je potrajalo do 13. srpnja kada je otpočeo zajednički pothvat njemačkih i oružanih snagaNDH pod nazivom operacija „Rouen".889 Ovu operaciju planirao je i vodio zapovjednik njemačkog LX1X. zbora,General der

Infanterìe Helge Auleb i izvorno je bila usmjerena protiv partizanskih postrojbi na području Kalnika, a u njoj su trebalesudjelovati i mađarske postrojbe. Navodno je upravo radi toga ustaški pukovnik Moškov prikupio sve raspoložive snagePTS-a na ovom području kako bi vlastitim snagama očistio Kalnik od snaga NOVJ, jer je smatrao da bi sudjelovanja mađarskih postrojbi na području sjeverozapadne Hrvatske bilo politički izrazito štetno.890 Moškov je ovu izjavu dao jugoslavenskim istražiteljima prigodom saslušanja u zatočeništvu, stoga je treba uzeti s oprezom, ali nakon što je odbijen napadna Ludbreg, a partizanske se snage povukle prema Bilogori, svakako više nije imalo smisla izvoditi operaciju na Kalniku.Stoga je operacija izvedena u skraćenom obliku i bez sudjelovanja mađarskih postrojbi, a usmjerena je protiv snaga NOVJna zapadnoj Bilogori. Osnovna zamisao ovog pothvata bila je istodobnim brzim nastupom iz više pravaca dovesti partizanske snage na ovom području u okruženje i zatim ih uništiti. Iz smjera Koprivnice i Novigrada Podravskog nastupale su 1.pješačka pukovnija PTS-a i V stajaći djelatni zdrug ojačani dijelovima Oklopnog sklopa PTS-a iz smjera Bjelovara nastupali



pješačka pukovnija PTS a i V. stajaći djelatni zdrug ojačani dijelovima Oklopnog sklopa PTS a, iz smjera Bjelovara nastupalisu dijelovi IV. gorskog zdruga ustrojeni u Pothvatnu skupinu Majer te jedna SS-ova policijska bojna, a iz Križevaca dijeloviI. posadnog zdruga iz Križevaca.891

Partizanska glavnina nalazila se na području Široko Selo - Gornji Križ - Gornje Sredice - Zrinski Topolovac - JakopovacKapelski, a sačinjavale su je 32. divizija NOVJ, I. zagorska brigada, IV./I. moslavačka bojna i Bjelovarski odred.892 Sve ovepostrojbe bile su podređene stožeru 32. divizije NOVJ.

Prikupljanje postrojbi koje su sudjelovale u operaciji „Rouen" prošlo je nezamijećeno od strane stožera 32. divizije NOVJi početni napad ih je u potpunosti iznenadio. U 8 sati napadnuti su iz smjera Poljančana položaji brigade Matija Gubec kodGornjih Sredica i nakon teških borbi, u kojima su Gornje Sredice dva puta prelazile iz ruke u ruku, brigada Matija Gubec pri

siljena je na povlačenje prema visu Brezine (kota 254). Oko 9 sati snage Ustaške vojnice koje su nastupale pravcem DonjaVelika - kota 202 - Ciganica šuma, izbile su pred Jakopovac Kapelski i zauzele kotu 224 te izbile na put Gornji Križ - GornjeSredice, čime su se uklinile između brigade Matija Gubec i udarne brigade Braća Radić. Pokušaj III./Braća Radić bojne daodbaci protivničke snage od ove komunikacije odbijen je snažnom vatrom, nakon čega se ova bojna povukla na grobljekod sela Jakopovac Kapelski. Istodobno su u stožeru 32. divizije NOVJ zaprimili obavijest da pothvatne snage iz Bjelovaranapreduju preko Kapele u pravcu Pavlin Kloštra i Gornjih Zdjelica te da snage iz Križevaca napreduju preko Sv. Petra Čvr-

889 Zbornik NOR-a, svezak XII., knjiga 4., dokument br. 89., str. 397.-405. Zapovijed je donesena 7. srpnja 1944., a objavljena je i u Rade Bulat,Deseti korpus, str. 108.-113.890 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 113.-114.891 Zbornik NOR-a, svezak XII., knjiga 4., dokument br. 92., str. 416.-417. Vidi i svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., fusnota 12, str. 292.892 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 52., str. 294.-295.

35 6

steca prema selima Domanjkuš i Ladislav. Osim toga, partizanske ophodnje izvijestile su i da se na odsjeku Donjare - Ca-revdar - Sokolovac nalaze jake protivničke snage, koje blokiraju uobičajeni put kojim su se partizanske snage prebacivales područja Bilogore na područje Kalnika.893 Stoga su u stožeru 32. divizije NOVJ donijeli odluku da se sve partizanske snagepovuku preko Tvrde Rijeke na područje istočne Bilogore.

Odstupnicu su osiguravale III./Braća Radić bojna i lII./Matija Gubec bojna, koje su na položaju od groblja kod JakopovcaKapelskog do visa Brezine štitile izvlačenje stožera 32. divizije NOVJ i partizanskih snaga koje su se nalazile na područjuGornji Križ - Zrinski Topolovac, prije nego se obruč oko njih ne zatvori u potpunosti. Prve su odstupile I. i II./Braća Radićbojna, koje su se nalazile na položajima oko Gornjeg Križa i tijekom povlačenja sukobile se s dijelovima I. posadnog zdrugakoje su se iz pravca Domanjkuša nastojale probiti prema Jakopovcu Kapelskom. Nakon što su odbacile protivnika natragprema Domanjkušu, I. i II./Braća Radić bojna su u 9,30 sati otpočele povlačenje prema Tvrdoj Rijeci. Međutim, jediniceBjelovarskog područja, pozadinske postrojbe i postrojbe pri stožerima brigada i divizije zahvatila je panika i povlačile suse u neredu. Kod groblja Jakopovac Kapelski došlo je do grupiranja i zastoja te je na ovu skupinu otvorena minobacačka it ičk t N k d b b ih j di i j l d ž ti i b t i i dlij l i i t III /B ć R dić



topnička vatra. Neke od borbenih jedinica uspjele su zadržati prisebnost i nisu podlijegale panici, poput III./Braća Radićbojne koja je uspjela odbiti nekoliko napada u koma su sudjelovala i dva tenka iz sastava Oklopnog sklopa PTS-a. Ova jebojna organizirano odstupala, dok su Bjelovarski odred i IV./I. moslavačka bojna napustile položaje bez borbe i u nereduse probijale u pravcu Tvrda Rijeka - Konjska šuma. Pozadinske i stožerne postrojbe kod Konjske šume ponovno u došlepod minobacačku i topničku vatru, uslijed koje je došlo do razdvajanja i jedan se dio probio u pravcu Moslavine, a drugi jedio produžio u pravcu sela Visovi. Od 12 do 14 sati trajalo je prikupljanje i sređivanje jedinica na području Konjske šume iVisova, nakon čega su se partizanske snage povukle preko Kapele i južno od Kapele prema Ćurlovcu.

Tijekom sređivanja kod Ćurlovca vođene su manje borbe s oružanim snagama NDH koje su prešle u gonjenje i odstupanje je nastavljeno prema Šandorovcu. Nakon kratke borbe 32. divizija NOVJ i I. zagorska brigada odstupile su prema Rači

gdje su se spojile s 33. divizijom NOVJ.

U borbama od 13. srpnja oružane snage NDH zarobile su sedam lakih strojnica, dvije kratke strojnice, 96 pušaka, jednu pokretnu tiskaru, četiri radijske postaje, 100 kg eksploziva i velike količine raznog streljiva.894 Gubici u ljudstvu međupostrojbama NOVJ nisu jasno iskazani, a prema Bulatu sveukupno su iznosili 27 mrtvih, 24 ranjena i 43 nestala.895 Gubicikod oružanih snaga NDH izneseni su skupno za razdoblje od 13. do 17. srpnja, a tijekom kojeg su imali 14 poginulih, 18ranjenih i 20 nestalih.896

893 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 51., str. 290.-291. Vidi i Rade Bulat,Deseti korpus, str. 118-119.894 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 133., str. 733.895 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 121.896 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 29., dokument br. 136., str. 744.

35 7



35 8

Pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga, "Crne legije", izlažu zaplijenjeno naoružanje. Pretežito je

riječ o lakim strojnicama Zbrojevka ZB vz. 26., a na lijevoj strani vidljiva je i

jedna laka strojnica Bren Mkll. koja je snagama NOVJ isporučena u sklopu

ičk ći



savezničke pomoći. Vojničar desno nosi znak

„Crne legije"što upućuje na to da je riječ o veteranu i sudioniku pohoda na Drinu iz travnja 1942.

Pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga poziraju uz ostatak srušenog američkog zrakoplova B-l 7 "Leteća tvrđava”.

35 9

Teška strojnica Browning 12,7 mm skinuta sa srušenog zrakoplova



Naoružanje skinuto sa srušenih zrakoplova nalazilo je različitu primjenu. Na fotografiji se nalaze pripadnici Ustaške vojnice naoružani teškom strojnicom Browning M. 1919 kal. 7,62 mm koja

je skinuta sa srušenog američkog zrakoplova i koju su postavili na improvizirano postolje s kotačima.

36 0

B-17.

Pripadnik V. stajaćeg djelatnog zdruga sa zarobljenom strojnicom Browning.



Nastup pripadnika V. stajaćeg zdruga u Podravini, srpanj 1944.

Na zgradama su jasno uočljivi tragovi nedavnih borbi.

Postav V. stajaćeg djelatnog zdruga s talijanskom teškom strojnicom Breda M-37 smješten u seoskom dvorištu.



Trubač daje znak za napad.

36 2

Prebacivanje teške strojnice na novi postav.



Minobacački postav. Podršku pješaštvu u napadu daje talijanski minobacač 81mm M-35. Šarolikost odora bila je u Ustaškoj vojnici prisutna sve do kraja rata, ali je ipak ponešto neuobičajeno vidjeti pripadnike "Crne legije" u talijanskim odorama koncem srpnja 1944. godine.

36 3



Postav s teškom strojnicom i prebacivanje na novi položaj.



Borbe su vođene od kuće do kuće sve dok nije ovladano cijelim selom.



V. stajaći djelatni zdrug u borbama u Podravini koncem srpnja 1944. godine.



Dva zanimljiva primjerka vozila koje su pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga zarobili u borbama tijekom srpnja 1944. godine. Navodno je mali motorkotač engleske proizvodnje.

36 7

BORBENA SKUPINA NALIŠ

Nakon odlaska 32. divizije NOVJ u Moslavinu intenzitet borbi na području Zagorja, Kalnika i zapadne Bilogore znatno sesmanjio. Obje su strane nastojale popuniti i odmoriti svoje postrojbe te osigurati žetvu na prostorima na kojima su imalenadzor, tako da su poduzimana borbena djelovanja samo manjeg opsega. Početkom kolovoza 32. divizija prebacila se na područje istočno od Bjelovara i 3. kolovoza nalazila se na crti Ciglena - Severin.897 U isto je vrijeme partizanski VI. zbor počeougrožavati uporišta u okolici Daruvara i 9. se kolovoza cjelokupna posada Končanice predala 12. diviziji NOVJ.898 Posadu ječinila 6./4. satnija IV. gorskog zdruga i njezin zapovjednik poručnik Šimenić predao je uporište sa svim naoružanjem bezborbe. Tom je prilikom zarobljeno 65 domobrana i četiri Nijemca.

I prije nego je zauzeta Končanica, u Daruvaru je zamijećena prisutnost jačih partizanskih snaga, stoga je zapovjedništvonjemačkog LXIX. zbora donijelo zapovijed da dijelovi njemačke 1. kozačke konjaničke divizije ojačani borbenim grupamaoružanih snaga NDH poduzmu pothvat na prostoru između Bjelovara i Daruvara, radi osiguranja prometnice između ovihdvaju gradova. U tu je svrhu zapovjedništvo PTS-a ustrojilo Borbenu skupinu Nališ koja se sastojala od:899



j g j p j j p j j- mješovite bojne 1. pješačke pukovnije PTS-a, koja nije smjela imati manje od 500 ljudi. U sastav ove bojne ušle su dvije

satnije iz I./l. PTS bojne i dvije satnije iz II./l. PTS bojne.- mješovite bojne V. stajaćega djelatnog zdruga (SDZ), koja nije smjela imati manje od 600 ljudi, a u njezin su sastav ušle

po dvije satnije iz VII. i XXXVII. djelatne stajaće bojne. Ovom bojnom zapovijedao je ustaški satnik Pogačnik.- mješovite bitnice PTS-a, koja se sastojala od dviju haubica 100 mm iz sastava 1. bitnice Topničkog sklopa PTS-a i dvaju

gorskih topova 75 mm iz sastava Topničke satnije 1. pješačke pukovnije PTS-a.- deset teretnih vozila i jednog oklopnog vozila iz sastava Samovoznog sklopa PTS-a.

Borbenom skupinom zapovijedao je ustaški bojnik Branko Nališ, zapovjednik III./l. PTS bojne, a čitavim pothvatom za

povjednik 1. kozačke konjaničke divizijeGeneralleutnant Helmuth von Pannwitz.Skupina se okupila 9. kolovoza u Virju i sljedećeg se dana prebacila u Bjelovar, gdje je uspostavila vezu s 1. donskom

kozačkom konjaničkom pukovnijom(Don Kosaken Reiter Regiment l).900

Istoga je dana stožer IV. gorskog zdruga zapovjedio da se u Daruvaru prikupe XI. stajaća djelatna bojna UV, I./4. gorskabojna, Dojavna i Opkoparska satnija te Oklopni vod radi ponovnog zauzimanja uporišta u Končanici.901 Poslije opetovanih

897 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 41., str. 216.-217.898 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 532.-533.899 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Poglavnikovi tjelesni sdrugovi,Ia - br.l767/44/taj, Zapovied od 8. 8.1944.900 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ" za vrieme podhvata od9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944.901 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 379.-384., Dostavlja bojnu relaciju 4. gorskog zdruga za mjesec kolovoz

368

napada na samo selo, ove su snage uspjele potisnuti XII. udarnu brigadu iz sastava 12. divizije NOVJ i doći iza leđa dvjemabojnama Čehoslovačke brigade Jan Žiška iz sastava iste divizije u samom selu.902 Kako bi izbjegle opkoljavanje, čehoslovač-ke bojne počele su se povlačiti, ali je odstupanje bilo neorganizirano i pritom su pretrpjele velike gubitke. U izvješću partizanskog VI. zbora stoji da su u ovoj borbi poginula sedmorica partizana, petorica ih je ranjena, a desetorica su zarobljena.Među poginulima se nalazio i zapovjednik I./Jan Žiška bojne Mirko Hladik. U IV. gorskom zdrugu smrtno je stradao jedančasnik i sedmorica domobrana, a desetorica su ranjena. Zarobljeno je 11 partizana, sedam lakih strojnica, 31 puška i većekoličine streljiva.

Istodobno su dvije kozačke pukovnije nastupale prema Daruvaru iz smjera Pakraca i kod sela Grahovljani sukobili ses Osječkom brigadom 12. divizije NOVJ.903 Osječka brigada uspjela je zaustaviti napredovanje Kozaka, ali je pritom imalačetvoricu poginulih i 23 ranjenih, od kojih je 12 bilo iz Ruske satnije, postrojbe ustrojene od prebjega upravo iz 1. kozačkekonjaničke divizije. Kozačke pukovnije ušle su u Daruvar 11. kolovoza u kojem se istoga dana smjestio i stožer 1. kozačkekonjaničke divizije. Ukupni gubici kozačkih pukovnija tijekom ova dva dana bili su dvojica smrtno stradalih i 22 ranjenih.904

Borbena skupina Nališ otpočela je nastup 11. kolovoza u 13 sati pravcem Bjelovar - Prespa - Severin - Veliki Grđe-



p p j p p j pvac, a 1. donska kozačka konjanička pukovnija napredovala je iza borbene skupine s dnevnim ciljem Stara i Nova Rača.Mješovita bojna PTS-a dosegla je u 22,30 sati Veliki Grđevac bez borbe, dok je mješovita bojna V. SDZ-a kod sela Bedenikstupila u borbu s II./Matija Gubec bojnom.905 Naime, u tom su se trenutku jedinice 32. divizije NOVJ upravo razmještale nacrti Lasovac - Šandrovac, a spomenuta partizanska bojna trebala je zauzeti selo Bulinac. Međutim, u selo je prije toga ušlamješovita V. SDZ bojna te je nakon kraće borbe potisnula II./Matija Gubec bojnu prema selima Laslovac i Ravneš i zanoćilau selu Bedenik. Borbena skupina Nališ ne spominje gubitke u ovoj borbi, dok je brigada Matija Gubec izvijestila da je imalašestoricu ranjenih.

Sljedećeg je dana, 12. kolovoza, glavnina Borbene skupine Nališ napredovala bez borbe do Grubišnog Polja u koje jeušla u 14 sati, dok je mješovita bojna V. SDZ-a nastavila borbu s dijelovima brigade Matija Gubec.906 Ova je borba mješovitubojnu V. SDZ-a skrenula s njezina glavnog pravca te je u Grubišno Polje stigla tek u večernjim satima. Borba se vodila napravcu Bedenik - Velika Pisanica - Veliki Grđevac u kojoj je mješovita bojna V. SDZ-a imala dvojicu poginulih i šestoricuranjenih, a zarobila je dvije lake strojnice i više pušaka, dok se partizanski gubici ne navode.

902 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 533.-534.903 Isto.904 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 120., str. 642.905 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 41., str. 216.-217. Vidi i Rade Bulat,Deseti korpus, str. 130.906 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvataod 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944.

36 9

Ustaški bojnik Nališ, njegov pobočnik i zapovjednik 1. donske pukovnijeOberstleutnant Constantin Wagner istoga sudana otišli u Daruvar na savjetovanje u Pannwitzov stožer. U Daruvar su putovali preko Končanice, a nakon završena savjetovanja o daljnjem vođenju pothvata vratili su se u Grubišno Polje istim putem. Prilikom prolaska kroz selo ispod pratećegateretnog vozila iznenada je odjeknula eksplozija. Detonacija nije bila snažna i isprva se mislilo da je riječ o puknuću gume,tim više što je osobno vozilo s časnicima već dva puta prešlo preko toga istog mjesta, međutim, riječ je bila o nagaznoj miničija je detonacija lakše oštetila teretno vozilo. Od vojnika u pratnji njih sedmorica lakše su ranjena, a uglavnom se radilo oogrebotinama i ozljedama nastalima prilikom pada na zemlju.

Puno teže gubitke imala je kolona vozila Samovoznog sklopa PTS-a koja je 12. kolovoza dostavila hranu iz Bjelovarau Grubišno Polje i pri povratku naišla na zasjedu jedne bojne iz sastava udarne brigade Braća Radić.907 Kolonom je zapovijedao ustaški satnik Herenčić, a sastojala se od dvaju teretnih i jednoga osobnog vozila u kojima su se nalazila i dvojicačasnika, jedan dočasnik, desetorica vojničara Samovoznog sklopa PTS-a i prateći roj od devetorice vojničara iz sastavaI./l. PTS bojne.908 Zasjeda je postavljena duž puta Željeznička postaja Severin - Severin - Patkovac - Prespa, a na cesti kodSeverina bile su postavljene barikade od drveća i saonica. Kod barikade je na vozila otvorena vatra s lijeve i desne straned k j j j j d j ič S kl j i blj j d l k j i k l liki šk ć



od koje je ranjen jedan strojničar Samovoznog sklopa te je izgubljena jedna laka strojnica, a kolona se s velikim poteškoćama probijala kroz selo. Najjača vatra dočekala je kolonu iz kuća na raskrižju u selu Patkovac. Osobnom i jednom teretnomvozilu onesposobljeni su motori, a ranjeni su bili svi vozači, tako da je ustaški satnik Herenčić preuzeo upravljanje jedinimteretnim vozilom u voznom stanju u koje je ukrcao ranjenike i uspio se probiti iz Patkovaca. U zasjedi je smrtno stradaoustaški zastavnik i petorica vojničara, a jedan je vojničar zarobljen. Onesposobljeno osobno i teretno vozilo zapaljeni su ipotpuno uništeni.

U isto to vrijeme glavnina 12. divizije NOVJ prebacila se na prostor jugoistočno od Daruvara. Kako bi uništili ove snage,u zapovjedništvu IV. gorskog zdruga ustrojili su borbenu grupu pod zapovjedništvom pukovnika Markovića, u čiji su sastav

ušle 1I./8. gorska bojna, I./4. gorska bojna, XI. stajaća djelatna bojna UV i mješovita bitnica I. topničkog sklopa.909

Borbenojgrupi Marković isprva je uspjelo potisnuti snage 12. divizije NOVJ, ali je njezino daljnje napredovanje zadržano jakom vatrom na crti Sirač - Pijanovo brdo - Pakrani - Vukaska glavica - Markovac. Ubrzo je uslijedio i partizanski protunapad predkojim je borbena grupa postupno odstupala i nakon pada mraka povukla se natrag u Daruvar. Pritom je imala četvoricupoginulih, devetoricu ranjenih i petoricu nestalih, dok su u 12. diviziji NOVJ imali trojicu poginulih i 17 ranjenih.

907 Isti, kao i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 41., str. 217.908 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 164., Zapovjednik Samovoznog sklopa, Izvještaj o napadu na samovoznukolonu dana 12-VIII-44.909 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 379.-384., Dostavlja bojnu relaciju 4. gorskog zdruga za mjesec kolovoz1944. godine.

37 0

Borbena skupina Nališ prebacila se 13. kolovoza u okolicu sela Batinjani radi predstojećeg napada na partizanske snageistočno i jugoistočno od Daruvara. Napad je otpočeo 14. kolovoza u 4 sata i zahvatio je cjelokupni postav 12. divizije NOVJ nacrti Markovac - Bijela - Sirač.910 Na središnjem pravcu napada nalazila se Borbena grupa Pannwitz, u čijem su se sastavu nalaziledvije kozačke pukovnije, na lijevom krilu napadala je Borbena skupina Nališ, a na desnom Borbena grupa IV. gorskog zdruga.

Borbenoj skupini Nališ pridodana je XI. stajaća djelatna bojna pod zapovjedništvom ustaškog bojnika Majera i topničkimotritelj s radijskom postajom te je skupina napadala u sljedećem rasporedu:

- Mješovita bojna PTS-a napadala je pravcem Batinjani - Batinjska rijeka - vrh Vranjevina - kota 426 - kota 526 - Petrov vrh (kota 615] - Dolari, a njezin zadatak bio je zaći protivniku iza leđa i spriječiti mu bijeg na istok.

- XI. stajaća djelatna bojna je između kota 426 i 526 trebala skrenuti na jug i potpomoći napad 1. donske kozačke konjaničke pukovnije na selo Markovac.

- Pričuvu borbene skupine tvorila je mješovita bojna V. SDZ-a.

Mješovita bojna PTS-a sukobila se na koti 426 s desetinom Čehoslovačke brigade Jan Žiška koja je držala predstražu inakon kraće borbe u kojoj su partizani imali dvojicu smrtno stradalih potisnula ju je prema koti 526.911 Pod zaštitom mi



nobacačke vatre i gubitak od petorice ranjenih, bojna PTS-a zauzela je i kotu 526 te odmah potom nastavila napredovanjeprema Petrovu vrhu. Čehoslovačka brigada Jan Žiška počela se povlačiti južnim padinama Petrova vrha prema selu GornjiBorki i bojna PTS-a je oko 9 sati bez borbe zauzela ovaj vrh s kojega se pružao dobar pregled čitavog bojišta i jasno su sevidjeli topnički udari koji su zasipali partizanske grupe u povlačenju. Bojna PTS-a zastala je na Petrovu vrhu, dok su desnoiza nje Donska pukovnija i XI. bojna naišle na jak otpor XII. udarne brigade i nisu uspijevale zauzeti selo Markovac. Pokret

je obnovljen nakon što je na Petrov vrh došao zapovjednik Nališ, koji je zapovjedio bojni PTS-a da odmah prijeđe u napadna desni bok i leđa XII. udarne brigade. Brzim udarom do 11 sati zauzete su kote 396 i 372, a zauzimanje ovih dviju kotaXII. udarnoj brigadi prijetilo je opkoljavanje pa se pod navođenom topničkom i minobacačkom vatrom povukla sa svojih

položaja prema visu Skupiduša i selu Dolari. Bojna PTS-a produžila je napad i izbila na kotu 391 iznad sela Dolari, a Borbena grupa Pannwitz napredovala je preko Markovca do ispred Dolara, gdje je obustavila daljnje gonjenje protivnika.

Na desnom krilu borbena grupa IV. gorskog zdruga nije naišla na jači otpor i pred njezinim nastupom Osječka je brigadabrzo odstupila.912 Međutim, borbena je grupa zastala kod sela Barica i nije dalje napredovala. Napad je u potpunosti obustavljen i predvečer su prema zapovijediGeneralleutnant Pannwitza sve borbene grupe povučene u Daruvar.

910 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 94.-96., Borbena skupina Nališ, Op.br. 42, Zapovied od 14. 8.1944., iHR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 379.-384., Dostavlja bojnu relaciju 4. gorskog zdruga za mjesec kolovoz 1944.godine.911 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 126.-127., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Op.br. 116, Izvješće za dan 14. VIII.44.912 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 536.

37 1



Karta 9. Zasjeda brigade Matija Gubec na odsjeku Drljenovac - Bulinac, 16. kolovoza 1944.

37 2

Borbena skupina Nališ i pridodana XI. stajaća djelatna bojna u ovom su pothvatu imali dvojicu smrtno stradalih i 13ranjenih, a zarobljene su dvije lake strojnice i 18 pušaka.913 Gubici 12. divizije NOV} bili su 11 poginulih, među kojima senalazio i komesar I. bojne Osječke brigade Teodor Stanivuković, 26 ranjenih, jedan zarobljen i četvorica nestalih.914

Prema zapovijedi 1. kozačke konjaničke divizije Borbena skupina Nališ prebacila se 15. kolovoza u Velike Zdence naodmor i sređivanje opreme, a iz njezina sastava izišla je XI. stajaća djelatna bojna.915 Skupina je sljedećeg dana upućena uSeverin, a nastupala je na dvama pravcima:916

- Mješovita bojna V. SDZ-a nastupala je pravcem Veliki Zdenci - Velika Jasenovača - Grđevac - Velika Pisanica - Bedenik - Severin.

- Mješovita bojna PTS-a pravcem Veliki Zdenci - Pavlovac - Veliki Grđevac - Donja Kovačica - Mala Pisanica - Drlja-novac - Nova Rača - Stara Rača - Severin.

Ovaj pokret dojavljen je zapovjedništvu 32. divizije NOVJ i 15. kolovoza brigada Matija Gubec postavila je zasjedu na odsjeku Drljenovac - Bulinac sa svojom 1.1II. bojnom, dok je III. bojnu držala u pričuvi u selu Bedenik.917 Međutim, na zasjedu

je prva naišla kolona Kozaka, snage oko 300 ljudi, koja je iz Bjelovara krenula u susret Borbenoj skupini Nališ. Njih je kod



Severina napala II./Matija Gubec bojna i nakon kraće borbe ova se bojna povukla u selo Bulinac bez gubitaka. Istodobno sei I./Matija Gubec bojna povlači sa zasjede u Drljanovcu prema Bulincu, i to prije nego je naišla bojna PTS-a. Na zvuk borbekoja se vodila oko Severina bojna PTS-a ubrzala je nastup i kod Nove Rače zatekla jednu satniju I./Matija Gubec bojne naizlasku iz sela. Bojna se s dvjema satnijama upustila u progon, dok su dvije satnije ostale s topništvom na cesti kao osiguranje i pričuva. Za to je vrijeme bojna V. SDZ-a kod Velike Pisanice stupila u borbu s III./Matija Gubec bojnom i potiskivala

je prema zapadu. Partizanske snage u selu Bulinac našle su se tako pred obuhvatnim napadom iz dvaju smjerova. BrigadaMatija Gubec u neredu odstupa prema selu Lasovac, a satnija I./Matija Gubec bojne, koja se posljednja povukla iz NoveRače, upala je u kliješta i gotovo je uništena. Oko 13 sati zauzeta su sela Bedenik i Bulinac i skupina je bez zadržavanja

nastavila za Severin u koji je ušla u 14 sati, gdje je i zanoćila. Borbena skupina Nališ u ovoj je borbi imala petoricu ranjenih,a zarobljeno je sedam lakih strojnica, 30 pušaka i dvije kratke strojnice. Brigada Matija Gubec izvijestila je da je imala šestoricu poginulih, osmoricu ranjenih i 17 nestalih.

913 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 116., Borbena skupina Nališ, Op.br. 55, izvješće od 14. 8.1944., 22,00 sata.914 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 536.915 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimak 112., 1. Kosaken-Divsion, la, Br.B.Nr. 1011/44 gehaim, 14. 8. 1944.916 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvataod 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944., i snimak 136., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Op.br. 121, Izvještaj za dan 16. VIII. 44.917 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 60., str. 304.-305., i dokument br. 86., str. 445.-446.

37 3



Karta 10. Napad na postav 12. udarne divizije NOVJ, 14. kolovoza 1944.

374

Sljedećeg dana skupina se prebacila u selo Brezovac kod Bjelovara gdje ju je u poslijepodnevnim satima posjetioGeneralleutnant Pannwitz i tom prigodom odlikovao Željeznim križem 11. stupnja(Eisernes Kreuz II. Klasse) četvoricu pripadnika Borbene skupine Nališ.918 Odlikovani su:

- ustaški poručnik Josip Čanić iz I./l. PTS bojne- stožerni vodnik Marko Basic - Bekavac iz I./l. PTS bojne- dovodnik Pavao Šmaholc iz II./l. PTS bojne- vojničar Muharem Redić iz VII. stajaće djelatne bojne.

Borbena skupina Nališ prebacila se 18. kolovoza u Moslavinu, gdje je zajedno s 3. i 6. kozačkom konjaničkom pukovni

jom trebala čistiti područje Staro Štefanje - Ivanjska - Stara Šušnjara - Bojana - Milaševci - Grabovnica - Vučani - Miklo-uš - Samarica.919 Prema zaprimljenim podacima na ovom su se prostoru nalazile jače snage NOVJ, spremišta s različitimtvorivom, a između Milaševca i Grabovnice navodno i jedno uzletište na kojem su se nalazili britanski časnici. Skupina sekretala pravcem Brezovac - Narta - Štefanje - Mladina, kada je kod sela Bojana zamijećena skupina od 60 partizana izsastava Moslavačkog odreda koja je nastojala zaći bojni PTS-a iza leđa.920 Na partizanske snage otvorena jestrojopuščanavatra, a nakon juriša bojne PTS-a partizani su se povukli sjeveroistočno od sela. Tijekom borbe smrtno su stradala dvojica



, j j p p j . j jpartizana, a u bojni PTS-a ranjen je časnički namjesnik Petar Gudelj.

U 16 sati bojna PTS-a spojila se bojnom V. SDZ-a između sela Bojana i Vučani.921 Bojna V. SDZ-a napala je Vu-čane, a bojna PTS-a produžila je nastup rubom šume Piesek - Kraljev put prema selu Gornji Miklouš. U šumi

je bojna PTS-a naišla na otpor jače partizanske skupine, ali je unatoč nepovoljnom zemljištu uspjela potisnuti ovu skupinu prema sjeveru i istoku te s istočne strane zauzeti Gornji Miklouš u 18,30 sati. Tijekom ove borbe ranjen je ustaški zastavnik iz II./l. PTS bojne Božidar Vučetić u desnu ruku i nogu, a zarobljen je jedan maloljetnik, laka strojnica Zbrojevka ZB vz. 26, talijanska puška Carcano i jedan samokres.922 U dnevniku skupine navo

di se da su pronađena tijela devetorice partizana, a da je zarobljeni maloljetnik zbog mladosti pušten na slobodu.Skupina je 19. kolovoza izviđala područje Moslavačke gore uz Skrajnji drum, a zapadno od nje kretala se 6. terečka

kozačka konjanička pukovnija [Terek Kosaken Reiter Regiment 6). Na protivnika nije naišla, već samo na izbjeglice koje su

918 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvataod 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944.919 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 165.-168., Borbena skupina „Nališ", Zapovied od 17. VIII. 1944.920 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimci 212.-213., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Op.br. 127, Izvješće za dan 18. VIII.44., i svezak V, knjiga 33., dokument br. 6., str. 25.-26.921 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 333.-341., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Pothvatni dnevnik.922 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 288., Liečnik Borbene skupine „Nališ", Dostavlja izvještaj ranjenihpripadnika PTS-a u borbi od 20. i 22. VIII. 1944., i snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvata od 9. VIII.1944. do 26. VIII. 1944.

37 5

se sakrile u šumu pred dolaskom Borbene skupine Nališ, a nisu pronađena ni skladišta za koja je dojavljeno da se nalazena ovom području.923 Dojava o maloj šumskoj pruzi dužine tri i pol kilometra kojom su se služile snage NOV] pokazala setočnom. Nakon rušenja ove pruge i mosta u dužini od 20 metara skupina se vratila u Gornji Mikleuš.924

Prema zapovijedi Generalleutnant Pannwitza Borbena skupina Nališ izvršila je 20. kolovoza pokret pravcem Gornji Mi-klouš - Samarica - Šimljanik - Oštri Zid - Krivaja. Ispred skupine nastupala je Terečka pukovnija, koju je na potoku MalaSredska kod sela Samarica zaustavila III. brigada iz sastava 7. banijske udarne divizije NOVJ.92S Borbena skupina Nališ prebacila se na desno krilo Terečke pukovnije, a bojna PTS-a produžila je nastup i zaobišla Samaricu s južne strane. Tu je naišlana partizanske predstraže koje su držale jedna OZNA bojna i dijelovi Moslavačkog odreda i koje je odbacila bez gubitaka te

nastavila prodor prema koti 255. S ove kote bojna se neopaženo približila selu Šimljanik sa zapadne strane i u iznenadnomnapadu potisnula dijelove III./7. brigade u šumu Šimljanka.926 Nakon toga Terečka je pukovnija probila partizanski postavu Samarici i nastavila prodor prema Oštrom Zidu i zauzela ga pod borbom, a Borbena skupina Nališ uputila se u selo Krivaja, gdje je i zanoćila. Jedinice 7. banijske udarne divizije NOVJ predvečer su se povukle prema Slavoniji. Borbena skupinaNališ u ovim borbama nije imala gubitaka, gubici kozačkih postrojbi se ne navode, dok je 7. banijska udarna divizija NOVJizvijestila da je ukupno imala petoricu poginulih i 26 ranjenih. U selu Šimljanik bojna PTS-a oslobodila je zarobljenog do



j j p p p g j j j j j gmobrana iz I. gorskog zdruga.

Sljedećeg su dana Borbena skupina Nališ i 6. terečka kozačka konjanička pukovnija upućene u Palešnik kako bi pomoglerasteretiti posade u Daruvaru i okolici. Naime, ubrzo nakon odlaska Borbene skupine Nališ i 1. kozačke konjaničke divizijes područja Daruvara, snage partizanskog VI. zbora obnovile su napade na uporišta u okolici grada. Tako je 12. divizija NOVJ18. kolovoza zauzela Grubišno Polje, nanijevši pritom velike gubitke II./4. bojni IV. gorskog zdruga, a 40. divizija NOVJnapala je 20. kolovoza uporište u selu Hercegovac.927 Posada Hercegovca uspjela je zadržati uporište, iako su se jedinice40. divizije NOVJ bile probile kroz obrambeni sustav i u selu su se razvile bliske borbe. Posadi su tijekom dana upućene upomoć sve raspoložive snage iz Kutine, Garešnice, Popovače i jedan njemački oklopni vlak.928 Ove su snage uspjele u noći s

923 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 200., Borbena skupina „Nališ", Zapovied od 19. 8. 1944.924 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 215., Borbena skupina „Nališ", Op.br. 109., Izvješće 1. kozačkoj diviziji od19.8. 1944.925 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 53., str. 275.-276.Glavni štab NOV i POH stavio je 7. banijsku udarnu diviziju NOVJ podoperativno zapovjedništvo VI. zbora radi izvođenja operacija na području Daruvar - Bjelovar - Garešnica - Banova Jaruga. III. i IV. brigada ovedivizija prešle su u Moslavinu u noći s 15. na 16 kolovoza između Popovače i Volodera. Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 51., str.270.-271.926 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 333.-341., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Pothvatni dnevnik.927 O borbama za Grubišno polje vidi svezak V., knjiga 33., dokument br. 20., str. 105.-110., a za Hercegovac Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga31., dokument br. 83., str. 425.-433.928 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 386.-399., Obće bojne relacije I. zbornog područja za mjesec kolovoz 1944.godine.

37 6

20. na 21. kolovoza potisnuti 40. diviziju NOVJ prema Grubišnom Polju, ali je i pored toga pothvat Borbene skupine Nališ i1. kozačke divizije u Moslavini opozvan te su 22. kolovoza ponovno upućene u Daruvarsku kotlinu.

Borbena skupina Nališ stavljena je pod zapovjedništvo I. kozačke konjaničke brigade (/. Kosaken Reiter Brigade] od koje je zaprimila zapovijed da u zajednici s 1. donskom kozačkom konjaničkom pukovnijom 22. kolovoza zauzme Grubišno Polje.929 Pokret je izvršen pravcem Palešnik - Hercegovac - Veliki Zdenci - Mali Zdenci - Grubišno Polje u dvije kolone: lijevu

je činila mješovita bojna V. SDZ-a, a desnu mješovita bojna PTS-a. Težište napada nalazilo se na Donskoj pukovniji, koja jeprema Grubišnom Polju napredovala iz smjera Pavlovca.

Grubišno Polje držala je 12. divizija NOVJ, i to u slijedećem rasporedu:930

- XII. udarna brigada u Grubišnom Polju- Čehoslovačka brigada Jan Žiška u selu Poljana- Osječka brigada u selu Gornja Rašenica- Bilogorski odred u selu Mali Zdenci.

Napad na Grubišno Polje otpočeo je bez topničke pripreme i Donska se pukovnija uspjela neprimjetno privući na svega



nekoliko metara od postava II./12. bojne na željezničkoj postaji Grubišno Polje. Postaja je zauzeta u brzom naletu, a njezino daljnje napredovanje zaustavio je protunapad IV./12. bojne. Istodobno je Borbena skupina Nališ napredovala cestomVeliki Zdenci - Grubišno Polje u dvjema kolonama; lijevom stranom bojna V. SDZ-a, a desnom bojna PTS-a.931 Bojna V.SDZ-a nije naišla na neprijatelja, dok se bojna PTS-a sukobila s Čehoslovačkom brigadom Jan Žiška u selu Poljani. Do prvogsukoba došlo je pred samim selom i bojna PTS-a uspjela je probiti ovaj vanjski postav i probiti se u unutar sela gdje su serazvile bliske borbe.932 Čehoslovačka brigada pružila je tvrdokoran otpor, posebice na istočnom rubu sela, ali je nakon 45minuta vrlo intenzivne borbe otpor slomljen i partizanske su se snage povukle preko kote 158 prema selu Mali Perato-vac.933 Bojna PTS-a produžila je potom napredovanje prema jugoistočnom dijelu Grubišnog Polja koje je u međuvremenu

već zauzela Donska pukovnija. U daljnje gonjenje nije se išlo te se u 18,30 sati Borbena skupina Nališ prebacila na noćenjeu Male Zdence.

929 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255], snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvataod 9. Vili. 1944. do 26. VIII. 1944.930 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 537.931 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvataod 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944.932 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 333.-341., Zapoviedničtvo I./l. p. PTS, Pothvatni dnevnik.933 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 100., str. 538.

37 7

Prije samog napada na Poljane, bojna PTS-a zarobila je dva američka zrakoplovca na putu koji vodi južno od MalihZdenaca, dočasnike Roberta Badella i Herberta Breckersa, čiji se zrakoplov srušio toga dana u 11,30 sati jugoistočno odDaruvara.934 Osim navedene dvojice iz zrakoplova su iskočila još sedmorica zrakoplovaca, koje su zarobili Kozaci i pripadnici IV. gorskog zdruga.

U borbama od 22. kolovoza smrtno je stradao ustaški rojnik Ivan Kopilaš iz 6./1. PTS satnije, a ranjeni su vojničari Slav-ko Kušić, Ante Mršić i Jozo Jurić iz PTS-a te vojničari Ivan Žilić i Marijan Kljaić iz V. SDZ-a. Za gubitke u Donskoj pukovnijinemam podataka, dok su gubici 12. divizije NOVJ bili devetorica poginulih, 24 ranjenih i 16 nestalih. Među poginulimanalazio se i zapovjednik XII. udarne brigademajor Ivan Senjug.

Navečer istoga dana Borbena je skupina Nališ dobila zapovijed da se sutradan prebaci u Bjelovar i da zajedno s jednomkozačkom pukovnijom pročisti zemljište od Zdenaca do Bjelovara od zaostalih partizanskih snaga.935 Prostor Daruvarskekotline je napušten, a razlog tome ostao je nepoznat i zapovjedniku skupine, koji je očekivao duže zadržavanje, jer se raspolagalo podacima da se snage VI. zbora i 7. banijske udarne divizije NOVJ okupljaju na Bilogori.936

Pokret je uslijedio 23. kolovoza u 8 sati. Ispred skupine nastupale su dvije bojne Kozaka koje su kod Velikog Grđevca



naišle na partizanske snage. Kozaci su odbačeni južno od sela, stoga je ustaški bojnik Nališ zapovjedio bojni V. ZDS-a dapreko sela Grbavac i Velika Jasenovača pređe u napad na Veliki Grđevac.937 Selo je zauzeto uz gubitke od trojice ranjenihvojničara, a zarobljene su dvije lake strojnice i nešto pušaka. Istodobno je bojna PTS-a zauzela željezničku postaju VelikGrđevac. Skupina je nakon toga nastavila put bez smetnje i stigla u Prespu u 18 sati.

U Bjelovar je Borbena skupina Nališ stigla 24. kolovoza uli sati, a ujedno je time prestala njezina podređenost njemačkom zapovjedništvu i ponovno je stavljena pod izravno zapovjedništvo PTS-a.938 Ustaški bojnik Nališ zamolio je stožer PTS-a da se postrojbama borbene skupine da dan odmora, kako bi se ljudstvo moglo urediti i okupati na gradskom kupalištu uBjelovaru, što je i odobreno.939 U ponoć 26. kolovoza skupina se uputila glavnom cestom za Virje gdje je prispjela u 7,30 sati.Mješovita bojna V. SDZ-a otpuštena je iz sastava skupine i vraćena je u svoju matičnu postrojbu, a bojna PTS-a upućena jeza Ludbreg. Stožer Borbene skupine Nališ prestao je biti djelatan istoga dana u 18 sati.

934 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 31., dokument br. 129., str. 678.935 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 281.-282., Borbena skupina „Nališ", Zapovied od 22. VIII. 1944.936 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 286., Borbena skupina „Nališ", 0p.br.150. od 23. VIII. 1944.937 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 292.-293., Borbena skupina „Nališ", 0p.br.156. i 157. od 23. VIII. 1944.938 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimak 314., Brzojav od 24. VIII. 1944. u 12,00 sati.939 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2375 (ZM 53b/255), snimci 28.-36., Podhvatni dnevnik Borbene skupine „Nališ", za vrieme podhvataod 9. VIII. 1944. do 26. VIII. 1944.

37 8

KRIZA ORUŽANIH SNAGA NDHRušenje prometnica

Koncem kolovoza 1944. njemačke su snage na svim bojištima bile u uzmaku, a prelaskom Rumunjske i Bugarske na stranusaveznika, Crvena armija naglo se približavala granici Jugoslavije. U tom se trenutku glavnina snaga NOVJ nalazila u prodoru prema Srbiji iGlavni štab zapovjedio je svim postrojbama NOVJ rušenje svih važnijih protivničkih komunikacija, kako bise osigurao brži razvoj operacija u Srbiji i onemogućilo prebacivanje protivničkih snaga na ovo područje.

Shodno ovoj zapovijedi X. zagrebački zbor trebao se u razdoblju od 1. do 7. rujna prvenstveno usredotočiti na rušenježeljezničke pruge Varaždin - Zabok - Zaprešić - Zagreb - Banova Jaruga, ali i na druge komunikacije već prema okolnostima i mogućnostima.940 Rušenje pruga trebalo je biti koordinirano s djelovanjem savezničkog zrakoplovstva, međutim ovo

je djelovanje na području sjeverozapadne Hrvatske u potpunosti izostalo.941

Partizanska 3. diverzantska bojna tako je u suradnji s 32. divizijom NOVJ 1. rujna izvršila miniranje pruge Varaždin



- Zabok. Neposredno osiguranje diverzantima davala je udarna brigada Braća Radić, dok je brigada Matija Gubec demonstrativnim napadom na Novi Marof skrenula pažnju tamošnje posade na sebe. Topnički i minobacački napad na Novi Marofpočeo je u 22 sata i trajao je do 3 sata, a u isto je vrijeme na pruzi od Novog Marofa do Budinščine postavljeno preko 100mina.942 Novačka bojna PTS-a koja je činila posadu u Novom Marofu nije imala gubitaka, dok je pruga razorena u dužini odtri kilometra. Prije nego je otpočelo miniranje pruge došlo je do sukoba između Zagorskog odreda i II./l. PTS bojne, koja

je toga dana izviđala područje oko sela Podrute i Gornja Rijeka.943 Nakon kraće borbe II./l. PTS bojna potisnula je Zagorski odred prema planini Ivanščici, a dok se kretala prema Novom Marofu naišla je na dijelove 32. divizije NOVJ, koji su sepreko ceste Sudovec - Možđenec prebacivali prema šumi iznad Gornje Rijeke. Iznenađenje je bilo obostrano i obje stranenastojale su se što prije razdvojiti. Izvješće PTS-a navodi da je jedan vojničar poginuo, dvojica su ranjena, a zarobljena sudvojica partizana. Udarna brigada Braća Radić imala je jednog poginuloga i četvoricu ranjenih.944

940 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 139.-140.941 Isto, str. 142. Riječ je o operacijiRatweek koja je prvenstveno bila usmjerena na komunikacije kojima se povlačila njemačka Grupa armijeE iz Grčke prema Srbiji, ali i na potpomaganje prodora snaga NOVJ prema Srbiji. Djelovanje savezničkog zrakoplovstva znatno je usporilopovlačenje Grupe armija E i uvelike pridonijelo zauzimanju Beograda i Niša. Operacija je dogovorena još u prvoj polovini kolovoza u razgovoru Josipa Broza Tita i Winstona Churchila u Caserti i Napulju.942 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244], snimak 656., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 3. 9. 1944.943 Isto.944 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 113., str. 589.

37 9

Istoga je dana 7. banijska udarna divizija NOVJ između željezničke postaje Popovača i Kutina minirala prugu prilikomnailaska njemačkog oklopnog vlaka.945 Vlak je izletio s tračnica i uništen je s cijelom posadom, kao i dva tenka koja su senalazila na njemu. Osim toga uništena je željeznička postaja Voloder i ugibalište Gračenica, željeznička pruga u dužini trikilometra, sve skretnice, postajna zgrada i četiri bunkera oko postaje Voloder.946 Poginula su 13 njemačkih vojnika i 15domobrana, a sveukupno ih je ranjeno oko 20. Promet ovom prugom bio je prekinut 15 dana.

Sustavno uništavanje pruge Varaždin - Zagreb nastavilo se i sljedećih dana te je brigada Matija Gubec u zajednici s 3.diverzantskom bojnom 4. rujna srušila šest kilometara pruge na odsjeku Donja Konjščina - Budinščina, a 6. rujna I. bojnaZagrebačkog odreda uz pomoć 3. diverzantske bojne minirala je prugu između željezničke postaje Zabok i Bedekovčina u

dužini od 400 metara.947

Postrojbe koje su sudjelovale u rušenju komunikacije između Zagreba i Varaždina, od strane Križevaca i Koprivniceosiguravala je 33. divizija NOVJ, koja se u noći s 29. na 30. kolovoza prebacila na područje zapadne Bilogore.948 U okolici Križevaca razmjestila se I. moslavačka brigada, a u okolici Koprivnice II. moslavačka brigada. Izvidnice V. stajaćega djelatnogzdruga zamijetile su dolazak II. moslavačke brigade i 1. rujna napale je iz dvaju smjerova. Jedna bojna kretala se pravcemKoprivnica - Jagnjedovac, a XXXVII./V. bojna nastupala je smjerom Novigrad Podravski - Javoravac - Donji Mosti - Poljan-



p g j , j p j j g j jčani - Gornje Sredice. Po dolasku u Gornje Sredice dio XXXVII./V. bojne upućen je u Gornji Križ koji je zauzet bez borbe.

Za to je vrijeme bojna V. SDZ-a koja je napredovala iz smjera Koprivnice, naišla kod uzvisine iznad Hudovljana na di jelove II. moslavačke brigade i uspjela ih potisnuti s kote 304. Na ovu su kotu smjesta razmještena dva brdska topa kojasu pružala dobru podršku obuhvatnom napadu na partizanski postav u Hudovljanima koji išao preko sela Gornja i DonjaVelika. Zapovjedništvo II. moslavačke brigade ubacilo je iz pričuve jednu satniju iz sastava svoje III. bojne i tako zaustavilodaljnje nadiranje bojne V. SDZ-a, koja je oko 21 sat odstupila prema Jagnjedovcu.

Kako je nastup XXXVII./V. bojne ugrozio pozadinu II. moslavačke brigade, iz I. moslavačke brigade uputili su I. bojnu dazaustavi njezino daljnje napredovanje i izbaci je iz sela Gornji Križ. Uz podršku minobacača\./\. moslavačka bojna probilase u 18 sati u zapadni dio sela, gdje su se razvile bliske borbe za gotovo svaku kuću, a prodor je zaustavljen na barikadamaod cigle koje su pripadnici XXXVII./V. bojne postavili između pojedinih kuća. U pomoć\./\. moslavačkoj bojni upućena je

jedna satnija iz III./I. moslavačke bojne i u 22 sata dijelovi XXXVII./V. bojne odstupili su iz sela i pridružili se svojoj glavniniu Gornjim Sredicama. Gubici XXXVII./V. bojne u ovim borbama bili su 16 poginulih i devetorica ranjenih, dok bojna koja

945 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga33., dokument br. 86., str. 407.946 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga33., dokument br. 118., str. 621.947 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 142., i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 122., str. 635.948 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga33., dokument br. 38., str. 182.-184.

je napadala iz smjera Koprivnice nije imala nikakvih gubitaka.949 Izvješće 33. divizije NOV] navodi da su ukupni gubici bilišestorica poginulih i 11 ranjenih, a da su u Gornjem Križu zarobljene dvije lake strojnice i 12 pušaka.

Sutradan je XXXVII./V. bojna ponovno zauzela selo Gornji Križ bez otpora, a bez borbe je zauzeto i selo Hudovljan,koje je zauzela jedna bojna V. SDZ-a koja je došla iz smjera Koprivnice.950 Ove dvije bojne utvrdile su se zatim na crti kota304 - Hudovljan - Gornji Križ i nisu dalje napredovale. U zapovjedništvu 33. divizije NOVJ zaprimili su obavijest da se i napodručju Kalnika razmještaju jače protivničke snage, stoga su odlučili potisnuti V. SDZ s postava oko Hudovljana i GornjegKriža, kako bi na taj način mogli osigurati eventualno odstupanje 32. divizije NOV] prema Bilogori. Oko 13 sati 4. rujna II.moslavačka brigada napala je na postav Roščanec - Hudovljan - kota 304, a istodobno je otpočeo i napad I. moslavačke

brigade na selo Gornji Križ. Ovo je selo iz smjera zapada napala je III./I. moslavačka bojna, čije je napredovanje ubrzo zaustavljeno uslijed jake protivničke vatre, a iz smjera istoka napadala je II./I. moslavačka bojna. Ova se bojna unatoč jakomotporu uspjela probiti u Gornji Križ i potisnuti XXXVII./V. bojnu na groblje kod kote 215, no dok se pripremala za napadna groblje, zadobila je jaku vatru u leđa od jedne ustaške skupine koja je došla s položaja oko Hudovljana, na što se II./I.moslavačka bojna u neredu povukla iz sela. U izvješću 33. divizije NOVJ izneseno je prilično neuvjerljivo objašnjenje ovogdogađaja, prema kojem se ova ustaška skupina zapravo nalazila u povlačenju pred napadom II. moslavačke brigade naHudovljan i da je nastojala spojiti se s posadom u Gornjem Križu jer da zbog jakog južnog vjetra nije čula da se borbu vodi



Hudovljan i da je nastojala spojiti se s posadom u Gornjem Križu, jer da zbog jakog južnog vjetra nije čula da se borbu vodii u ovom selu (?]. Iz ovog izvješća proizlazi da je ustaška skupina posve slučajno naletjela na II./I. moslavačku bojnu, što jemalo vjerojatno s obzirom da su se svi ključni postavi oko Hudovljana i dalje nalazili u rukama V. SDZ-a.951 Kako god bilo,uslijed povlačenja II./I. moslavačke bojne i III./I. moslavačka bojna povukla se na svoj ishodišni položaj.

U 20 sati ponovljen je napad na Gornji Križ ovoga puta samo iz smjera istoka. Napad je izvršila I./II. moslavačkabojna ojačana jednom satnijom iz sastava III./I. moslavačke bojne, a ishodišna točka bila je Ciganica šuma. Uz podrškuminobacača s položaja na Zrinskom bregu ove su se snage uspjele probiti do raskrižja u selu, ali dalje nisu mogle i nakon šest sati intenzivne borbe povukle su se iz sela. Nakon toga 33. divizija NOVJ odustala je od daljnjih napada te je

povukla I. moslavačku brigadu na crtu Većeslavec - Ruševac - Povelić, a II. moslavačku brigadu na crtu Ladislav - Tr-novac Sokolovački. Kojom su se snagom vodile ove borbe, svjedoče i gubici V. stajaćega djelatnog zdruga koji je ukupno imao 13 smrtno stradalih i 34 ranjenih.952 Prema izvješću 33. divizije NOVJ njezini ukupni gubici na dan 4. rujnabili su trojica poginulih, među kojima i komesar Ruske satnije II./I. moslavačke bojne, te 46 ranjenih i dvojica nestalih.

949 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 656., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 3.9.1944. i snimak 660., Dnevno izvješćePTS-a, Ia, 5. 9.1944.950 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 38., str. 185.-187.951 U dnevnom izvješću PTS-a navedeno je da su se 4. rujna borbe vodile samo oko Gornjeg Križa, dok je izvješće 33. divizije NOV) priličnokontradiktorno i u njemu stoji:„Pokret i vatra napadnih dijelova bili su dobro koordinirani, a komandovanje odlučno, pa je neprijatelj nakon 2 sata borbe u čoporima počeo bježati na jug. I opet, uslijed slabe povezanosti jedinica, nije bilo moguće djelovati protiv neprijateljskog odstupanja..." Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 38., str. 186.952 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 660., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 5. 9. 1944.

38 1

Kako bi odteretile V. stajaći djelatni zdrug od pritiska 33. divizije NOVJ, na ovo je područje upućena Borbena grupa PTS-a, koja se sastojala od I./l. i II./l. PTS bojne, Topničke satnije 1. pješačke pukovnije PTS-a i dijela Oklopnog sklopa PTS-a.953 Borbena grupa PTS-a razmjestila se 6. rujna na crti Carevdar -Lepavina i istoga dana otpočela nastup prema GornjemKrižu. Zapovjedništvo 33. divizije NOVJ odlučilo se ne upuštati u borbu i zapovjedilo je odstupanje dublje u Bilogoru.954 Međutim, Borbena grupa PTS-a je kod sela Ladislav zatekla jednu kolonu II. moslavačke brigade u odstupanju i po njojotvorila topničku i strojničku vatru, od koje su dvojica partizana smrtno stradala, a četvorica su ranjena. U samom Ladisla-vu zarobljen je jedan partizanski dočasnik, koji je prema izvješću 33. divizije NOVJ strijeljan. Sljedećeg je dana 33. divizijaNOVJ otpočela prebacivanje u Moslavinu.

Napad na Križevce

Nakon rušenja prometnica između Varaždina i Zagreba u zapovjedništvu 32. divizije NOVJ odlučili su napasti uporište u Sv.Ivanu Zelini koje je spadalo pod Zapovjedništvo grada Zagreba i bilo dio vanjske obrane grada.955 Posadu Sv. Ivana Zelinečinilo je 90 domobrana iz Kombinirane satnije Zagrebačkoga posadnog zdruga i 40 oružnika. Za napad na uporište određene su I i II bojna iz sastava udarne brigade Braća Radić njezina III bojna osiguravala je kod Komina pravac od Varaždina



ne su I. i II. bojna iz sastava udarne brigade Braća Radić, njezina III. bojna osiguravala je kod Komina pravac od Varaždina,a brigada Matija Gubec osiguravala je pravac od Zagreba. Napad je otpočeo 7. rujna u 23,40 sati iz triju pravaca, a težištemu je bilo usmjereno na zauzimanje zgrade crkve, za što je određen vod dragovoljaca iz II./Braća Radić bojne. Ovaj se vodubrzo nakon početka napada probio kroz obrambeni postav i zauzeo crkvu, što je izazvalo pomutnju među domobranima,dok su se oružnici povukli u oružničku postaju otkuda su nastavili pružati otpor. Partizani su na oružnike otvorili vatru izručnih bacača PIAT, ali su zidovi zgrade bili dovoljno čvrsti i otporni tako da je oružnička posada uspjela odbiti ovaj napad.Kako se ručni bacači nisu pokazali dovoljno učinkovitima, zgrada je minirana i razrušena, međutim oružnici su i nadaljeodbijali predaju i povukli su se u podrum zgrade koji su partizani ponovno minirali. Oružnici su se uspjeli spasiti zahva

ljujući podzemnom hodniku, kojim su se prebacili u susjedni podrum i otuda nastavili s borbom. Kako je udarnoj brigadiBraća Radić ponestalo eksploziva, a bližio se jutro, u 4 sata iz stožera 33. divizije NOVJ došla je zapovijed za prekid napadai povlačenje. Posadi Sv. Ivana Zeline tijekom dana prispjela je u pomoć jedna ojačana satnija Dočasničkog tečaja PTS-a.956

Od posade zarobljeni su zapovjednik nadsatnik Hajdinger, nepoznati satnik, četvorica dočasnika i 32 domobrana, a odoružja izgubljene su dvije lake strojnice, tri kratke strojnice, 30 puški i 70 civilnih puški. Prema dnevnom izvješću PTS-aod oružnika je jedan smrtno stradao, a dvojica su ranjena, dok je od domobrana u uporištu ostalo samo njih 20. Gubici 3 3.

953 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 664., Dnevno izvješće PTS-a, la, 7. 9.1944.954 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 38., str. 187.955 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 33., str. 160.-162.956 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimak 666., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 8. 9.1944.

38 2

divizije NOVJ bili su četvorica poginula i 16 ranjenih, a među poginulima nalazio se i Jugo Fillipi, divizijski ratni dopisnik. Uborbi je utrošeno 51 mina za ručni bacač i 259 kg eksploziva.

Napad na Sv. Ivana Zelinu bio je najava znatno većeg napada na Križevce u kojem su sudjelovale gotovo sve postrojbeX. zagrebačkog zbora.957 Prije samog napada na Križevce 7. banijska udarna divizija NOVJ napala je u noći s 9. na 10. rujnaželjezničke postaje Vrbovec i Repinec i u potpunosti ih uništila, kao i prugu između ovih postaja u dužini od sedam kilometara.958 Prvotno je za tu noć bio predviđen napad na Križevce, ali ga je zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora odgodilo.Najvjerojatnije je bilo riječ o dodatnoj provjeri podataka dobivenih od zapovjednika posade Križevci, koji je navodno htiopredati uporište snagama NOVJ.959 Očito su u takvu mogućnost posumnjali i u oružanim snagama NDH te su još 7. rujna u

Križevce iz Koprivnice upućene dvije satnije iz sastava V. stajaćega djelatnog zdruga, a 11. rujna još jedna.960

Sam napad izvršile su I. moslavačka brigada iz smjera istoka i jugoistoka i 7. banijska udarna divizija iz smjera zapada.961 Pravac od Koprivnice i Ludbrega osiguravala je 32. divizija NOVJ, a Istočna grupa odreda iz smjera Novigrada Podravskog.Napad je otpočeo 13. rujna u 23,47 sati snažnom minobacačkom vatrom po zapadnom dijelu grada i željezničkom kolodvoru, što je prisilio topništvo posade Križevci na izmještanje i zauzimanje novih vatrenih položaja.962 Uslijedio je napad 7. ba-nijske udarne divizije, koja je uspjela probiti prvu crtu obrane i ući u sam grad, ali je prodor ubrzo zatvoren protunapadom.



j j , j j pj p p g , j p p p

Napad I. moslavačke brigade kasnio je jedan sat, jer su čekali da uspostave dodir s vezom iz uporišta koja nije došla, takoda je posada Križevaca u tom trenutku već bila uzbunjena i razmještena po bunkerima. Glavni pravac napada I. moslavačkebrigade bio je usmjeren na zgradu gimnazije pored koje su se s lijeve i desne strane nalazila po dva bunkera, a ispred njenalazio se širok brisani prostor koji je tijekom napada osvjetljavan svjetlećim raketama. Partizani su napadali bunkere podzaštitom minobacača i vatre iz ručnih bacača PIAT, ali bez ikakva uspjeha i napad je obustavljen u 3,30 sati. Po zapovijedistožera 33. divizije NOVJ cijela se brigada povukla s položaja za napad u 4,20 sati.

Posada Križevaca imala je sedmoricu poginulih, 33 ranjenih i 39 nestalih, od kojih dvojicu časnika, dok se partizanskigubici ne navode.963

957 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 22., str. 117.-119.958 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 31., str. 151.959 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 144.960 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2364 (ZM 53b/244), snimci 664. i 671, Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 7. i 11. 9. 1944.961 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 57., str. 252.-253., i dokument br. 86.,str. 407.-408.962 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 471.-473., Zapovjedničtvo I. posadnog zdruga, opća bojna relacija zamjesec rujan.963 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 131., str. 660.

38 3



Dvojica pripadnika 32. divizije naoružani ručnim bacačima PlAT britanske proizvodnje. PIAT je skraćenica od Projector, Infantry, AntiTank,a partizani su ovo oružje zvali

John Buli". Tijekom 1944. godine Velika je Britanija isporučila znatnu količinu ovih bacača snagama NOVJ, koji su se pokazali posebno pogodnima za uništavanje bunkera i utvrđenih zgrada.

Rujanska kriza

Pitanje je bi li se Križevci uspjeli obraniti da neposredno prije napada X. zagrebačkog zbora uporište nije ojačano trimasatnijama XXXVI1./V. bojne. Naime, napredovanje saveznika na svim bojištima i prelazak Bugarske i Rumunjske na stranusaveznika u znatnoj su mjeri utjecali na moral Domobranstva, koje se kao i nakon kapitulacije Italije počelo osipati i u većojmjeri prelaziti na stranu NOVJ. Tome je zacijelo pridonio i proglasmaršala Josipa Broza Tita upućenog 30. kolovoza 1944.u kojem je stajalo da je to posljednji poziv četnicima, hrvatskim i slovenskim domobranima te da će svi oni koji se nakon15. rujna zateknu u postrojbama koje se bore protiv NOVJ biti izvedeni pred ratni sud i da će biti kažnjeni najstrožomkaznom.964

Osipanje domobranskih postrojbi najjače se osjetilo u Slavoniji.965 Tako se 6. rujna, tijekom borbe za Požegu, 12. divizijiNOVJ predalo 460 domobrana, 40 dočasnika i 40 časnika, iako se u tom trenutku pomoć upućena iz Pleternice već bilaprobila do samog grada.966 Ubrzo potom uslijedio je napad 40. divizije NOVJ na Pakrac koji je branila I. i II. bojna 8. gorskepukovnije, stožerna (15.) satnija 8. gorske pukovnije, 14./8. protuoklopna satnija, XII. topnički sklop, jedna satnija V. željezničarske bojne, desetorica oružnika i 60 njemačkih vojnika iz sastava njemačke izobrazne bojne, sveukupno oko 1.500vojnika.967 Napad je otpočeo u 18 sati 13. rujna snažnom topničkom vatrom, a 40. divizija NOVJ imala je i potporu dvaju



tenkova, koji su 9. rujna prebjegli na partizansku stranu. Topništvo i oklop izazvali su veliku pomutnju među domobranimai ubrzo je napušten vanjski obrambeni postav. Velik se broj domobrana predao, a otpor u samom gradu nastavio se samou zgradi preparandije i pukovnijskog stožera, gdje se utvrdio jedan manji dio domobrana te Nijemci i oružnici. Ove zgradepotpuno su uništene miniranjem, vatrom iz minobacača, tenkova i ručnih bacača PIAT. Zgrade su zajedno s braniteljimau potpunosti izgorjele, čime je u 7 sati 14. rujna prestao svaki otpor u Pakracu. O gubitku Pakraca u izvješću IV. gorskogzdruga navedeno je sljedeće:968 „Neposredno pred pad Pakraca bio je jako uzdrman moral momčadi zbog događaja na bo

jištima izvan naše domovine i zbog veoma teških gubitaka koje je 4. gorski zdrug pretrpio u kolovozu i rujnu 1944. Pojačana komunistička propaganda uz poziv na predaju učinila je da su malodušnici pojedinačno i u skupinama napuštali svoje jedinice i bježali komunistima zbog čega se opet stvorilo nepodnošljivo nepovjerenje između jedinica i u jedinicama. Najteži udar po moral, borbenost i povjerenje bilo je bježanje komunistima zapovjednika 3. sati I./8. gor. pukovnije nadporučnika Čepelja

Dragutina, poručnika Antolića, Vukadinovića i Krželja, koji su sa sobom poveli 50 ljudi. Kada je odmetnicima prešao i oklopni vod momčad je izgubila potpuno povjerenje i sebe i u svoje častnike, na svakom koraku čula se riječ 'izdaja' i 'biti ćemo izdani'.

Komunisti, dobro obaviješteni, iskoristili su ovo, i dva dana poslie bjegstva nadporučnika Čapelja, predvođeni od istoga napali

964 Zbornik NOR-a, svezak II., knjiga 13., dokument br. 477., str. 876.-877.965 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 107., str. 544.-545.966 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 50., str. 232.-233. i dokument br. 107., str. 536.967 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 71., str. 302.-304.968 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 521.-525., 4. gorski zdrug, Bojna relacija za mjesec rujan.

38 5

su Pakrac. Rezultat ovog napada bilo je napuštanje Pakraca i Lipika. Viši zapovjednici (zapovjednik pukovnije, XII. top. sklopa i I./8. gorske pukovnije) poginuli su u borbi, dok je zapovjednik II/8. pukovnije, koji je u to vrijeme bio teško bolestan, nestao".

Dio posade uspio se probiti do Lipika i zatim se s posadom Lipika povukao u Pakračku Poljanu, gdje je ukupno prispjelo24 časnika, 53 dočasnika i 808 domobrana IV. gorskog zdruga te šestorica časnika i 79 dočasnika i vojnika njemačke izo-brazne bojne.969 Veći dio posade Pakraca je zarobljen, a izgubljeno je sve teško naoružanje. Prema izvješću 40. divizije NOVJu Pakracu je ubijeno 20 domobranskih časnika, među kojima i zapovjednik 8. gorske pukovnije, pukovnik Gustav Matkovići zapovjednik XII. topničkog sklopa potpukovnik Miroslav Oškrkanji te 288 domobrana.970 Zarobljeno je 720 domobrana,a od naoružanja i opreme 12 topova, tri teška minobacača, 14 teških strojnica, 23 lake strojnice, 850 pušaka, 70 kratkihstrojnica, osam vagona različita streljiva, velike količine sanitetskog tvoriva, 50 lokomotiva i 50 željezničkih vagona. Gubici40. divizije NOVJ pri zauzimanju Pakraca i Lipika bili su 16 poginulih i 41 ranjen.

Nakon zauzimanja Pakraca i Lipika snage 40. divizije NOVJ okrenule su se prema Daruvaru i uskoro ga dovele u potpunookruženje.971 Posada Daruvara, koja se sastojala od glavnine IV. gorskog zdruga i XI. stajaće djelatne bojne UV, prema zapovijedi njemačkoga pothvatnog zapovjedništva trebala je napustiti uporište, a kao ispomoć upućene su im dvije kozačkepukovnije i jedna bojna I. gorskog zdruga. Ove snage uspjele su se 16. rujna probiti do Daruvara i pomoći u evakuacijigrada, koji je još istoga dana u potpunosti napušten.972 Posada Daruvara povukla se smjerom preko Dežanovaca i Uljanika



grada, koji je još istoga dana u potpunosti napušten. Posada Daruvara povukla se smjerom preko Dežanovaca i Uljanikau Pakračku Poljanu, gdje se spojila s preostalim dijelovima 8. gorske pukovnije iz Pakraca i Lipika. U Pakračkoj Poljaniizvršen je preustroj IV. gorskog zdruga; 8. gorska pukovnija je raspuštena, a njezinim preostalim ljudstvom popunjena je4. gorska pukovnija. Od 18. rujna do 1. listopada 1944. svi dijelovi IV. gorskog zdruga nalazili su se pod zapovjedništvom I.gorskog zdruga, sve dok general Grlić nije ponovno ustrojio zdrug i preuzeo zapovjedništvo. Gubici koje pretrpio IV. gorskizdrug tijekom mjeseca rujna zorno svjedoče o teškom stanju u Hrvatskom domobranstvu:973

- poginulih: 12- ranjenih: 13

- nestalih: 1.126- prebjeglih: 100.

Od opreme i naoružanja izgubljeno je:- 1.394 puške- 332 samokresa

969 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 490.-495., Obće bojne relacije 1. gorskog zdruga „Poglavnika Dr. AntePavelića" za mjesec rujan 1944. godine.970 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 71., str. 304.-306.971 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 76., str. 368.-370.972 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 521.-525., 4. gorski zdrug, Bojna relacija za mjesec rujan.973 Isto.

38 6

- 47 kratkih strojnica- 135 lakih strojnica- 13 teških strojnica- pet lakih minobacača- dva protuoklopna topa- osam topova- dvije haubice.

Zahvaljujući prebjezima i novačenju na novozaposjednutim područjima, snage NOVJ znatno su narasle i u svezi s tim

Glavni štab NOV i POH donio je sljedeća upute:974

„1. Izbjegavati formiranje novih jedinica. Sadanje divizije povećavati do 8000 ljudi. Dostavit ćemo vam formacijske sastave jedinica kojima treba težiti. 2. Ako se zbog terenskih i vojno-političkih razloga treba formirati nova divizija - učiniti obrazložen prijedlog.3. Dok ne stigne oružje i odijelo, ljudstvo vježbati u dopun. bataljonima. Naročito ih politički vaspitavati. 4. Domobranske oficire ne držati uskupno i nezaposlene. Baterije i nesposobne za stroj rasporediti u pozadinu, štabove i za vježbu novomobilisanih. Mlađe i sposobne rasporediti na položaje operativnih oficira ili oficira po štabovima - prema njihovom



j p p p j p p p jčinu i sposobnostima.5. Imati na umu da će prelaženje na našu stranu rasti sa stepenom dezorganizacije i raspadanja okupator, snaga. Zato nijednog trenutka ne prestajati sa presijecanjem komunikacija i napadima na njemačke kolone u odstupanju. Potrebe u oružju i odjeći koje stalno tražimo od Saveznika najsigurnije ćemo zadovoljiti sam otimajući od potučenog i dezorganizovanog neprijatelja".

Tako je koncem rujna VI. zbor brojio 12.719 ljudi od čega 9.425 borbeno sposobnih, a X. zagrebački zbor 9.065 ljudiukupno, s tim da za ovaj zbor ne raspolažem podatkom koliko je od toga broja bilo borbeno sposobnih.975 Koliki je to porast,možda je najbolje vidljivo iz podataka da je 32. divizija NOVJ gotovo pa udvostručila svoje ljudstvo u odnosu na brojno stanje iz lipnja. Tada je ova divizija ukupno brojila 994 ljudi (od toga borbeno sposobnih 673], dok je u rujnu njezino brojnostanje iznosilo 1.745 (nije mi poznato koliko je od toga broja borbeno sposobnih).976 Tomu treba i nadodati da su osimbrojnog porasta sve postrojbe bilježile i porast u kvaliteti naoružanja i opreme.

U rujnu 1944. domobrani su u velikom broju počeli napuštati svoje postrojbe. Na stranu NOVJ prelazile su čitave postrojbe poput ovih šest časnika i 100 domobrana iz sastava protuzračne obrane Zagreba, koji su u noći s 12. na 13. rujnaprebjegli na područje pod nadzorom X. zagrebačkog zbora.

974 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 107., str. 546.-547.975 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 30., i HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimci 623.-624., Pregledsocijalnog i nacionalnog sastava X. korpusa „Zagrebačkog" NOVJ od 30. IX. 1944.976 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimak 625., Socijal nacionalni sastav 32, divizije NOVJ od 30. IX. 1944.

38 7

Borbe u Podravini

S napuštanjem Daruvara napuštena su uporišta u Hercegovcu (13. rujna) i Garešnici (16. rujna) koja su držale postrojbeI. gorske pukovnije i 1. posadnog zdruga.977 Time su područja pod nadzorom VI. i X. zagrebačkog zbora spojena i znatnoproširena, što je stvorilo povoljnu operativnu osnovu za napad na Podravinu. Snage VI. zbora usmjerile su se na Viroviticu,a X. zagrebački zbor na Pitomaču i Kloštar Podravski.978 1 obavještajni odjel PTS-a zamijetio je ovo prikupljanje o čemu jeizvijestio:979 „Na području Virovitica i Pitomača nalazi se VI. i X. kom. korpus, te banijska divizija, svega oko 10 brigada. Namjera im je zauzeti Viroviticu i Pitomaču".

Jedinice 32. divizije NOVJ prispjele su 25. rujna u Veliku i Malu Črešnjevicu, gdje su otpočele s pripremama za napadna Pitomaču.980 Kako njihovo prikupljanje nije prošlo nezamijećeno, I. bojna V. stajaćega djelatnog zdruga iz Pitomačekrenula je u nasilno izviđanje i 26. rujna u 10,30 sati napala postav udarne brigade Braća Radić u Velikoj Črešnjevici. Ovaj je napad u snazi od oko 400 ljudi odbijen uz pomoć minobacačke i topničke vatre, nakon čega je V. stajaći djelatni zdrugizvršio pregrupiranje svojih postrojbi te je dvije satnije V./V. bojne prebacio iz Križevaca u Podravski Novigrad, II./V. bojnuiz Podravskog Novigrada u Pitomaču, tri satnije V./V. bojne iz Koprivnice u Đurđevac i III./V. bojnu iz Đurđevca u KloštarPodravski.981 U 21 sat uslijedio je novi napad iz Pitomače, koji je izvela I./V. bojna pojačana dijelovima II./V. bojne. Noćni



napad iznenadio je udarnu brigadu Braća Radić, koja je nakon kratke borbe izbačena iz sela, pri čemu je I./Braća Radićbojna imala osjetne gubitke u ljudstvu i naoružanju. U ovom napadu istodobno je zauzeto i selo Grabovnica.

Borbe su se nastavile i cijelog 27. rujna, a u njima je sudjelovala i brigada Matija Gubec. U izvješću 32. divizije NOVJnavodi se da su u ovoj borbi vraćeni svi izgubljeni položaji od proteklog dana te da su pritom protivniku naneseni velikigubici, ali je to malo vjerojatno s obzirom da je zarobljena samo jedna kratka strojnica i da je prema zapovijedi X. zagrebačkog zbora udarna brigada Braća Radić u večernjim satima povučena prema Vukoslavljevici, a brigada Matija Gubec premaTurnašici. Ni izvješće V. SDZ-a ne donosi previše pojedinosti i samo se navode protivničke postrojbe s kojima je vođena

borba, kojima su navodno naneseni veliki gubici i pritom je zarobljeno šest lakih strojnica, tri kratke strojnice, 25 pušaka temnogo drugog tvoriva. Gubici 32. divizije NOVJ iskazani su skupno za 26. i 27. rujna i iznosili su 29 poginulih, među kojimai zapovjednik IV. bojne Mato Milinček i komesar IV. bojne Rudolf Bronec, te 42 ranjenih i 29 nestalih.982 Gubici V. SDZ-a

977 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 490.-495., Obće bojne relacije 1. gorskog zdruga „Poglavnika Dr. AntePavelića" za mjesec rujan 1944. godine.978 Velimir Terzić, urednik,Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941-1945. Knjiga druga, Vojnoistorijski institut, Beograd 1965., str. 476.979 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 16., Dnevno izvješće PTS-a, Ic, 28. 9. 1944.980 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 113., str. 595.-596.981 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 14., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 27.9.1944.982 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 113., str. 596. IV./Braća Radić bojna ustrojena je 22. rujna 1944.

38 8

navode se samo za 26. rujna, kada je imao jednoga poginuloga i trojicu ranjenih vojničara, dok je tijekom dva dana borbiizvijestio da je zarobio sedam lakih strojnica, tri kratke strojnice te 32 puške.983

U to je vrijeme VI. zbor sve više jačao pritisak na Viroviticu, stoga je u noći s 28. na 29. rujna jedna bojna V. SDZ-a ojačana dijelom Oklopnog sklopa PTS-a izvršila prodor prema Virovitici, kako bi tamošnjoj posadi dostavili pomoć u tvorivu.984 Borba je vođena tijekom čitavog puta i pojačana bojna V. SDZ-a imala je jednoga poginulog i jednoga ranjenog vojničara.Istodobno je odbijen napad Virovitičke brigade iz sastava 40. divizije NOVJ na grad, a bojna V. SDZ-a istoga se dana vratilau Pitomaču.985

Do kraja rujna VI. i X. zagrebački zbor dovršili su prikupljanje na području Podravine i stožer X. zagrebačkog zbora donio je 1. listopada zapovijed za napad na Pitomaču.986 Za napad na samu Pitomaču određena je 32. divizija NOVJ pojačanaXVIII. brigadom, 33. divizija NOVJ osiguravala je pravac od Kloštra Podravskog, a Podravski odred osiguravao je smjer odBjelovara.

Prvenstveni cilj X. zagrebačkog zbora bio je uništenje V. sjajećega djelatnog zdruga, a koliki mu je bio značaj svjedoči ipismo komesara zbora Ivana Šibla:987 „... U februaru ov. god., nakon naših velikih pobjeda nakon što smo uspjeli da u krajevima oko samog Zagreba formiramo Zagrebački Korpus, neprijatelj je u paničnom strahu da ne izgubi još i to područje gdje



g g g p , p j j j p g j p j g j je bio relativno najjači, nakrcao te krajeve svojim elitnim trupama, Bobanovom legijom i tjelesnim zdrugom. Od tada pa do danas to su naši glavni protivnici s kojima se za sve vrijeme bore naše, junačke narodnooslobodilačke brigade i partizanski odredi. Pobijediti Bobana, tj. uništiti njegovu vojsku, znači zadati neprijatelju na području našega Korpusa smrtonosni udarac i preuzeti inicijativu konačno u svoje ruke da je više nikada ne prepustimo neprijatelju.Vrijeme odlučne i velike borbe došlo je. Mi krećemo u prvu bitku koja evo započinje.

Ako hoćemo da ta borba bude što uspješnija, treba da poznajemo neprijatelja, njegov način borbe, njegovu snagu i njegove

slabosti. Treba da uočimo gdje je naša prednost da bi znali i usmjeriti pravce svojih udaraca. Moral neprijatelja osniva se na očajanju. On znade da mu je umrijeti i nastojati će da se što dulje održi u životu, da nam nanese što veće gubitke. On će pokušati da pod svaku cijenu što dulje zadrži ove krajeve koji su mu posljednja odstupnica iz naše zemlje.

983 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimci 14. i 16., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 27. i 28. 9.1944. Rade Bulat u svomdjelu navodi da je I./Braća Radić bojna izgubila pet lakih strojnica, četiri kratke strojnice i 52 puške. Rade Bulat,Deseti korpus, str. 149.984 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 18., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 29. 9.1944.985 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 10., str. 53.-54.986 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 5., str. 33.-37.987 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 6., str. 39.-40.

38 9

Neprijatelj je podmukao, spreman da iznenađuje, da prihvati noćnu borbu i da napada noću. On se oslanja više na napad negoli na odbranu, znajući da je napad najbolja odbrana. Neprijatelj je dobro naoružan i spreman da se bori do posljednjeg. No ipak, usprkos svemu tome, naše su prednosti u ovoj borbi ogromne. Mi imamo brojno jače snage koje su još bolje naoružane od neprijatelja. Naš moral bazira se na svijesti i ogromnom poletu i oduševljenju pred konačnu pobjedu. Mi smo uporniji, tvrđi i čvršći od neprijatelja. Mi smo sigurni u pobjedu!..."

Napad na Pitomaču trebao je otpočeti 1. listopada, ali je odgođen na zahtjev stožera 32. divizije NOVJ, koji je izvijestio

zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora da se u mjestu prikupljaju veće protivničke snage.988 Naknadno se ustanovilo danikakva pojačanja nisu pristigla u Pitomaču i očito su stalni ispadi V. SDZ-a u okolici Pitomače stvorili pogrešnu sliku ustožeru 32. divizije NOVJ. Ovom pogrešnom dojmu zacijelo su pridonijeli i pokreti dijelova V. SDZ-a koji su se pripremaliza ponovnu dostavu streljiva opkoljenoj posadi Virovitice. Prvi pokušaj od 2. listopada nije uspio i proboj je zaustavljenkod sela Lozan, osam kilometara jugoistočno od Pitomače.989 Nakon što je ova kolona pojačana dijelom Oklopnog sklopaPTS-a, proboj je uspio i posadi u Virovitici dostavljeno je streljivo i jedna radijska postaja dugog dometa. Snage koje su seprobile do Virovitice nisu se zadržavale u gradu i istoga su se dana pod borbom povukle prema Pitomači990 Prema izvješću



probile do Virovitice nisu se zadržavale u gradu i istoga su se dana pod borbom povukle prema Pitomači.990 Prema izvješćuVirovitičke brigade snaga kolone koja je dostavila pomoć za Viroviticu bila je oko 450 ljudi i četiri talijanske tankete L3.991 Gubici V. SDZ-a tijekom proboja bili su trojica poginulih i sedmorica ranjenih, a zarobljene su tri lake strojnice, jedna kratkastrojnica i veći broj pušaka.

Unatoč ovoj pomoći posada Virovitice, koja se sastojala od Središnje dočasničke škole, 8. satnije II. prometnog zdrugaUV, oružničke postaje i građanske milicije, nije se uspjela održati. U noći s 5. na 6. listopada postrojbe VI. zbora napale sugrad i nakon jakih borbi 12. divizija NOVJ uspjela je zauzeti ovo uporište.992 Glavnina VI. zbora počela se odmah po zauzi

manju grada prebacivati prema Đurđevcu.Istodobno s napadom na Viroviticu trebao je otpočeti i odgođeni napad 32. divizije NOVJ na Pitomaču, koji je sada proši

ren i napadom 33. divizije NOVJ na Kloštar Podravski. U Kloštru Podravskom nalazile su se dvije satnije XXXVII./V. bojne i

988 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 64., str. 300.989 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 27., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 4.10.1944.990 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 134., str. 662.991 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 26., str. 140.-141.992 Za borbe oko zauzimanja Virovitice vidi Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 22., str. 117.-124., i dokument br. 134., str.657.-667. Pomoć koju je V. SDZ uspio dostaviti posadi u Virovitici sastojala se od 80.000 naboja i jedne talijanske radijske postaje bez operatera.Akumulator radijske postaje bio je prazan i bilo mu je potrebno 24 sata da se napuni, tako da ova radijska postaja nije bila ni korištena tijekomnapada na grad. Veći dio posade uspio se probiti iz Virovitice, ali je tijekom prodora pretrpio velike gubitke.

39 0

strojnička satnija VI./V. bojne pod zapovjedništvom ustaškog poručnika Borivoja Kešera, pojačane s pet talijanskih tanketaL3.993 Ukupna snaga uporišta iznosila je 450 vojničara, a u obližnjem Đurđevcu nalazila se VII./V. bojna s dvama topovima75 mm i sedam tenkova. J edinice 33. divizije NOVJ zauzele su položaje za napad na Kloštar Podravski u večernjim satima3. listopada i sutradan u 4 sata sukobile su se s izvidnicama V. SDZ-a iz Đurđevca. Posada Đurđevca nastojala je ponovnouspostaviti vezu s posadom Kloštra Podravskog i napadala je uz potporu tenkova smjerom Kalinovac - Podravske Sesvete,a istodobno je jedna satnija iz Kloštra nastojala preko sela Budančevica otvoriti komunikaciju Kloštar - Đurđevac. Ova jesatnija uspjela nakon dvosatne borbe potisnuti I./II. moslavačku bojnu iz sela i zaci u leđa I./I. moslavačkoj bojni koja je utom trenutku vodila borbu s dijelovima VII./V. bojne iz Đurđevca. Zadobivši vatru s leđa I./I. moslavačka bojna povukla se

u šumu Velika Seća i ostvaren je dodir između VII./V. bojne i posade iz Kloštra Podravskog, ali samo nakratko. U borbu jeiz pričuve uvedena III. srpska brigada Miloš Obilić i u protunapadu s II./I. moslavačkom bojnom, koji je potpomognut vatrom haubičke bitnice, ponovno je prekinut dodir između dvaju uporišta V. sjajećega djelatnog zdruga.994 U 21 sat otpočeo je napad na samo uporište Kloštar Podravski, u koji se s istočne strane uključila i IV. brigada iz sastava 7. banijske udarnedivizije NOVJ. Napad je u početku slabo napredovao, jer se posada uporno branila i povremeno propuštala protivnika napojedinim otpornim točkama, a potom ga odsijecala od glavnine i uništavala. Istodobno se posada Đurđevca u tri navratapokušala probiti do Kloštra Podravskog, ali je svaki puta odbijena. Borba u samom mjestu trajala je tijekom cijele noći i vo



dila se za svaku kuću i podrum. U jutarnjim satima 5. listopada postavljena je jedna haubica 33. divizije NOVJ pored kanalaKozarevac u blizini same pruge koja je izravnim pogocima uništila jedan bunker, a obrambeni postav u potpunosti je slomljen snažnom vatrom iz više teških minobacača i ručnih bacača PIAT. Uslijedio je napad iz više smjerova i glavnina posadepočela se povlačiti prema šumi Limbuš. Nastupilo je gonjenje u kojem su se tankete zaglavljivale po jarcima i partizani suih sve uspjeli zarobiti. Iako je posada Kloštra Podravskog u potpunosti razbijena, pojedine grupe nastavile su pružati otpor.Najduže se održala grupa od oko 30 ustaških vojničara koja se utvrdila u zgradi mlina pored pilane. Ova je grupa odbila svepozive na predaju i držala se do 18 sati kada su partizani zapalili mlin u kojem su svi iz ove grupe živi izgorjeli. Podroban

opis borbe za mlin donosi Ivan Šibi u svojim dnevnicima:995 „Borba za Kloštar već je završena, ali mlin se još uvijek drži. Dvadesetak crnolegionara zabarikadiralo se u potkrovlju i pružaju ogorčen otpor. Tuku puškomitraljezima i bacaju bombe.

Dok su god oni u mlinu, Kloštar nije zauzet. Mlin dominira iznad mjesta i ustaše mogu s njegova potkrovlja držati pod vatrom svaku seosku kuću.

Jedna je četa doprla do mlina. Dobro organiziranom vatrom ušutkala je branioce. Odmah se izdvojio odred jurišnih pionira i pod zaštitom vatre svojih drugova borci su prodrli u zgradu. Ustaše su ih dočekale bombama. U potkrovlje se moglo uspeti

993 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 24., str. 129.-131. i dokument br. 18., str. 96.-98.994 III. srpska brigada Miloš Obilić iz sastava 33. divizije NOVJ ustrojena 25. rujna 1944., a koncem listopada iste godine promijenila je naziv uNikola Demonja, jer je naziv Miloš Obilić bio nepopularan među Hrvatima. Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 110., str. 543.995 Ivan Šibi,Sjećanja II: Ratni dnevnik, str. 379.-380.

39 1

samo s pomoću Ijestava, kroz otvor na stropu. Iz tog otvora na stropu crnolegionari su tukli mitraljezima i automatima. Gusto su padale defanzivne bombe. Četa je opkolila mlin, a u njemu su bili ustaše i jurišni pioniri. Borci u donjoj prostoriji zauzeli su zaklone i čekali. Jedan između njih, običan borac, ne govoreći ni riječi, uzme ljestve pod ruku i odvijenu defanzivnu bombu u drugu ruku, zaleti se naglo i nenadano u susjednu prostoriju, položi ljestve prema otvoru na stropu i počne se uspinjati. Stigao

je do polovice puta i pao mrtav pogođen kratkim rafalom. Za njim krene drugi jurišni pionir. Partizan puškomitraljezac zaspe vatrom otvor. Ustaše nisu odmah odgovorili. Borac se popne po Ijestvama gotovo do potkrovlja. Zapali bombu i ubaci je kroz otvor. Istodobno plane hitac i on se sruši pogođen u glavu. Bomba je eksplodirala, možda i učinila svoje, ali ustaše su i dalje vatrom odbijali napadače. Još ih je bilo živih i sposobnih za otpor, tada se javi treći borac. 'Drž‘ ih pod vatrom!’ dovikne puš-

komitraljescu i poleti prema Ijestvama. Ponio je nekoliko kilograma tešku bombu napravljenu od topovske granate. Ponovi se isto što se već dva puta dogodilo. Dopro je do otvora, uspio je upaliti i ubaciti bombu, i onda pao mrtav. Njegova velika bomba je eksplodirala, ali ustaše su i dalje pružale otpor. Mora da su gore u potkrovlju imali dobre zaklone.

Komesar divizije Vlado Mutak - Mrki i ja promatrali smo pothvate jurišnih pionira. 'Da zapalimo mlin?’ predložim mu. 'Moramo ga zapaliti, nema smisla da ljudi ginu’, složio se. I tako je veliki parni mlin u Kloštru zapaljen. Bio je pun žita, planuo

je poput baklje. Nekoliko ustaša u crnim odorama popelo se na krov. Gorjeli su i gušili se u dimu. Borci iz čete gađali su ih puškama i rušili jednog za drugim. Kloštar je bio zauzet".



kama i rušili jednog za drugim. Kloštar je bio zauzet .

Čišćenje je nastavljeno i 6. listopada i po kućama u okolici zarobljeno je još 24 vojničara i jedan ustaški poručnik. Točanbroj poginulih nije moguće utvrditi, ali zacijelo nije manji od 140. Ukupno je u Kloštru Podravskom zarobljeno pet tanke-ta, tri kamiona, tri motocikla, četiri teška minobacača, 12 teških strojnica, 13 lakih strojnica, 170 pušaka i velika količinastreljiva.996 Gubici 33. divizije NOVJ iznosili su 22 poginulih, među kojima komesar 3./I. satnije poručnik Franjo Gluhak irukovoditelj SKOJ-a u II. moslavačkoj brigadi Ivica Harmadi, a 53 ih ranjeno.997 Gubici 7. banijske udarne divizije NOVJ bilisu sedmorica poginulih i 25 ranjenih.

Padom Virovitice i presijecanjem komunikacije Đurđevac - Kloštar Podravski II./V. bojna u Pitomači našla se u nezavidnom položaju. Snage 32. divizije NOVJ okružile su uporište sa svih strana i pored više minobacača i ručnih bacača PIATraspolagale su sa sedam brdskih topova i dva protuoklopna topa.998 Napad je otpočeo 5. listopada u 2 sata, a udarna brigadaBraća Radić napadala je s južne, istočne i zapadne strane, dok je brigada Matija Gubec napala sa sjeverne i zapadne strane.Bunkeri na istaknutim otpornim točkama uništavani su ručnim bacačima PIAT i posada Pitomače postupno se povlačilaprema glavnoj uporišnoj točki kod crkve, povremeno izvodeći manje protunapade. Nakon što se koncentrirala na prostoru oko crkve, II./V. bojna izvršila je pod okriljem magle proboj na spoju između III./Braća Radić i II./Matija Gubec bojnei povukla se u smjeru Podravskih Sesveta. Magla je bila toliko gusta da pripadnici II./Braća Radić bojne nisu zamijetili

996 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 110., str. 525., fusnota 52.997 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 24., str. 132.998 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 31., str. 157.-159.

39 2

približavanje II./V. bojne, koja je iz neposredne blizine otvorila snažnu vatru i nanijela protivniku osjetne gubitke.999 Svakiotpor u mjestu okončan je u 8 sati, a jedinice 33. divizije nisu se upuštale u gonjenje protivnika, već su počele s prikupljanjem zarobljena naoružanja i tvoriva, a dio ih se razišao po kućama. Gubici 33. divizije NOVJ bili su osmorica poginulih i 30ranjenih, a zarobile su jedan teški minobacač, četiri lake strojnice i 20 pušaka.

U borbama kod Kloštra poginuo je ustaški bojnik Deneš (?) kod kojega je pronađena zapovijed iz koje je bio vidljiv planobrane Đurđevca, Virja i Podravskog Novigrada, kao i raspored postrojbi V. stajaćega djelatnog zdruga po ovim mjestima.1000 Prema ovom dokumentu raspored je bio sljedeći:

- Đurđevac XX./V. bojna i dijelovi XXXVII./V. bojne, dva brdska topa 75 mm- Virje l./V. bojna i 100 pripadnika milicije- Podravski Novigrad dijelovi XXXVII./V. bojne- Koprivnički Bregi I./l. PTS bojna.

U Koprivnici su se nalazili dijelovi Brzog i Oklopnog sklopa PTS-a, koji su danju osiguravali pravce prema Virju i Đurđevcu. Đurđevac nije bio utvrđen i u slučaju napada na mjesto oslanjao se na pokretnu obranu i pomoć snaga iz Virja iPodravskog Novigrada. Iz izvješća partizanskih postrojbi vidljivo je da se jedan dio Brzog i Oklopnog sklopa PTS-a zatekaou Podravskom Novigradu i Đurđevcu u trenutku kada je otpočeo napad snaga NOVJ na ova uporišta.



S obzirom na ovakav plan i raspored snaga Ustaške vojnice i da su se na području Podravine nalazile snage dvaju zborova NOVJ, zapovjedništva VI. i X. zagrebačkog zbora razradila su zajednički napad na uporišta u Đurđevcu, PodravskomNovigradu i Virju. Jedinice VI. zbora napale su Đurđevac, a X. zagrebački zbor Podravski Novigrad i Virje.1001 Zajedničkistožer nije ustrojen, što je otežalo koordinaciju pokreta tijekom same operacije. Pred početak napada raspored snaga NOVJbio je sljedeći:

- 12. divizija NOVJ pojačana oklopnom satnijom VI. zbora, bitnicom gorskih topova 75 mm i odjelom haubica 100 mm,trebala je napasti i zauzeti Đurđevac.

- 40. divizija NOVJ pojačana bitnicom gorskih topova 75 mm i vodom brdskih topova 65 mm, raspoređena je na crtiMolve - kanal Čivičevac - potok Hotova radi osiguranja napada na Đurđevac.

- 33. divizija NOVJ pojačana četirima brdskim topovima trebala je napasti i zauzeti Podravski Novigrad i Virje, s tim da je težište napada bilo na Podravskom Novigradu, a Virje je trebalo zauzeti u suradnji s 40. divizijom NOVJ.

999 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 64., str. 302.1000 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 28., str. 146. Prema izvješću I. posadnog zdruga dijelovi XXXVII. bojne u to su sevrijeme nalazili i pod njegovim zapovjedništvom u Križevcima. HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2169 (ZM 53b/49), snimci 560.-562.,Zapovjedničtvo I. posadnog zdruga, Bojna relacija za mjesec listopad.1001 Zapovijedi VI. i X. zagrebačkog zbora donesene su u Zborniku NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 27., str. 142.-144., i dokument br.30., str. 153.-156.

39 3

- 32. divizija NOVJ osigurava napad na Podravski Novigrad iz smjera Koprivnice.- 7. banijska udarna divizija NOVJ, III. brigada raspoređena je na desnom krilu 32. divizije NOVJ između sela Hlebine i

Molve radi osiguranja napada na Podravski Novigrad, a IV. brigada činila je pričuvu X. zagrebačkog zbora.

Uz zapovijed za napad na Đurđevac, stožer VI. zbora donio je i dodatak koji sadrži napomene na što jedince u napadutrebaju obratiti posebnu pozornost. Točke b) i c) odnose se na taktiku protivnika i u njima je navedeno slijedeće:1002

,,b) Iz rasporeda neprijateljskih snaga i relativno slabog utvrđenja odbrane mjesta može se donekle zaključiti da neprijatelj nema namjere da otsudno brani neke linije odbrane, nego prvenstveno manevrom da nas izbije iz uporišta, ili ako im to ne uspije, a pomoć ne stigne, da se probije. Zato se treba pripremiti i za najsolidnije gonjenje, i dati pri tom i posljednje

napore da se uništi neprijatelj. To bi značilo početak uništenja Bobanove elite.c) Postoji mogućnost neprijateljskih protivnapada. Poznato je da se Bobanovci aktivno brane. Oni vješto manevriraju i ma

njim snagama nastoje stvoriti zabunu. Zato svaki osvojeni sektor odmah pripremiti za odbranu, na sve moguće strane od eventualnog neprijateljskog napada i imati pripremljenu rezervu za naš protivnapad. Te počesne rezerve držati uvi

jek na pravcima najvjerojatnijeg napada neprijatelja bočno ili s leđa. U takvim slučajevima neprijatelj se nalazi uvijek u lošijem položaju. Ni pod koju cijenu ne dozvoliti rasipanje jedinica, zabavljanje pojedinaca sa stvarima koje se ne odnose na borbu i nebudnost nižih rukovodilaca. Dužnost je vaša da ih stalno kontrolirate".



na borbu i nebudnost nižih rukovodilaca. Dužnost je vaša da ih stalno kontrolirate .

Tijekom priprema VI. i X. zagrebačkog zbora za napad posada iz Đurđevca podržana dvama srednjim i šest lakih tenkova sukobila se 11. listopada sa snagama 40. divizije NOVJ.1003 Najvjerojatnije je posada iz Đurđevca zamijetila pokret40. divizije NOVJ na svome lijevom krilu i htjela se osigurati da joj ove snage ne dođu iza leđa te je zbog toga i pojačanadijelovima Oklopnog sklopa PTS-a iz Koprivnice. Sukob je otpočeo u 9,30 sati ispred sela Ferdinandovac, oko kojega serazmjestila Virovitička brigada, kada je čelni tenk naišao na minu i ostao nepokretan u minskom polju. Laki tenk L6 kojiga je pokušao izvući zadobio je dva pogotka iz protuoklopnog topa, uslijed čega mu je otpala gusjenica, a preostali tenkovi

su se počeli povlačiti. Virovitička brigada prešla je u gonjenje protivnika i potisnula ga u Đurđevac te je pritom oštetila još jedan laki tenk. Poslijepodne je posada Đurđevca u tri navrata pokušala zauzeti Ferdinandovac, ali je Virovitička brigadauspjela odbiti sve ove napade

Na bojištu je nastupilo kratko zatišje da bi 11. listopada u 22 sata otpočeo napad 12. udarne divizije NOVJ na Đurđevac,a sat kasnije i napad 33. divizije NOVJ na Podravski Novigrad i Virje.1004 Napad nije iznenadio posade u uporištima i svi sunapadi tijekom noći odbijeni. Za vrijeme ovog napada III. brigada 7. banijske udarne divizije nastojala je zauzeti selo Hlebine radi što boljeg osiguranja mogućeg prodora iz smjera Koprivnice. Hlebine je branilo 40 pripadnika seoske milicije,

1002 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 27., str. 147.1003 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 38., str. 186.-188.1004 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 27., str. 142., i dokument br. 59., str. 280.-281.

39 4

koji su se pred napadom povukli u zgradu škole otkuda su nastavili pružati otpor. Otpor je bio neočekivano jak o čemu je7. banijska udarna divizija izvijestila:1005 „Milicioneri su davali otpor i zabarikadirali su se u školi, te se nisu mogli u toku noći likvidirati, već je škola zajedno s njima zapaljena i izgorjela". U selo se nakon svitanja uspjela probiti jedna ustaška borbena grupa iz smjera Koprivnice i potisnuti 1II./7. brigadu prema Podravskom Novigradu. Na kanalu Bistra jedinice I1I./7.brigade uspjele su se pregrupirati i zaustaviti napredovanje ove grupe kod prijelaza Međuvode. U protunapadu, koji supotpomogli i dijelovi 32. divizije NOVJ razmješteni oko sela Koprivnički Bregi, partizanske su snage ponovno zauzele seloHlebine.

Za to je vrijeme došlo do zastoja na pravcu 33. divizije NOVJ, koja je imala velike poteškoće u napadu na uporište Podravski Novigrad. Uslijed jake minobacačke vatre III./I. moslavačka bojna nije uspjela ostvariti dodir s l./II. bojnom nasvom lijevom krilu i počela je samovoljno odstupati s dosegnutog položaja kod željezničke postaje.1006 Vidjevši da se partizanske snage povlače, posada Podravskog Novigrada krenula je u protunapad i počela potiskivati III./I. moslavačku bojnuprema položajima III./7. brigade na kanalu Bistra. Pripadnici 1II./7. brigade otvorili su jaku vatru po III./I. moslavačkojbojni misleći da je riječ o protivničkom pokušaju proboja. Stiješnjena između dvije vatre III./I. moslavačka bojna pretrpjela

je velike gubitke.

Za to je vrijeme III. srpska brigada Miloš Obilić samo blokirala Virje i držala se zapovijedi da napadne uporište tek na



kon zauzimanja Đurđevca i Podravskog Novigrada. Oko 10 sati I./V. bojna počela je napuštati Virje i jedan se dio povukaoprema selu Molve, a drugi dio prema Podravskom Novigradu.

0 borbama u Đurđevcu podaci su dosta oskudni. Prema navodima Jovana Kokota, zapovjednika XII./12. udarne brigade,posada Đurđevca pojačana četirima lakim tenkovima probila je u 8 sati postav koji je držala IV. bojna iz sastava XII./12.udarne brigade i potom nastavila napredovati u smjeru Žala na Dravi.1007 U izvješću 40. divizije NOVJ, koja se nalazila naosiguranju napada na Đurđevac, stoji da se posada Đurđevca nakon izvršena proboja prvotno kretala cestom prema Podravskom Novigradu, ali je na izlasku iz grada vodeći tenk naišao na minu i potom je kolona skrenula prema selu Molve.1008 Kod sela Molve posada Đurđevca sukobila se s dvjema bojnama iz sastava Virovitičke brigade i dio posade ušao je u selopod borbom, a jedan se dio prebacio preko Drave. U isto vrijeme pred Molvama se pojavio i dio posade iz Virja koju je Virovitička brigada snažnom vatrom skrenula preko kanala Komarnica u smjeru Hlebina. Nakon toga glavnina Virovitičkebrigade napala je selo Molve iz kojeg je postupno potisnula dijelove posade iz Đurđevaca. Jedan dio đurđevačke posade upovlačenju naišao je na Ill./virovitičku bojnu, koja je držala postav na kanalima Komarnica i Bistra i pritom pretrpio velikegubitke, dok su se ostali dijelovi uspjeli prebaciti preko Drave. Sve borbe na ovom pravcu okončane su u 16 sati.

1005 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 34., str. 172.1006 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 62., str. 294.-295.1007 Jovan Kokot,Dvanaesta proleterska slavonska brigada, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1987., str. 354.1008 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 39., str. 189.-191., i dokument br. 43., str. 205.

39 5

Posada Podravskog Novigrada pojačana Brzim sklopom PTS-a i dijelovima posade iz Virja krenula je u proboj između12 i 13 sati prema Hlebinama.1009 Povlačenje je bilo organizirano i zaštitnice su uspijevale držati jedinice 33. divizije NOVJna velikom razmaku i bez zastajanja su se probile do sela Delovi. Daljnji prodor zaustavile su jedinice I1I./7. brigade potpomognute dijelovima IV./7. brigade kod sela Jeđuševac i šume Lug.1010 Posada Novigrada Podravskog uspjela se uz velikegubitke prebaciti preko kanala Bistra i oko 14,30 sati okončane su borbe i na ovom pravcu.

U dostupnom mi arhivskom gradivu našao sam vrlo malo dokumenata oružanih snaga NDH vezanih uz ove borbe. Udnevnom izvješću PTS-a od 12. listopada 1944. zapisano je samo:1011 „1/1 puk P.T.S., I/V. staj djel. zdruga U.V. i XX/V. staj. djel. zdruga U.V. povukle su se nakon teške borbe i velikih gubitaka u Golu (16 km s. Gjurgjevac). Odatle će biti još tokom 12. 10. 1944. vlakom prebačene u Koprivnicu. Brzi sklop P.T.S. koji je pokušavao iz Novi Grada probiti kroz neprijateljski obruč

prema sjeveru tj. prema Hlebine (8 km. s. Novi Grad) raspršen je uz velike gubitke. Neprijatelj raspolaže jakim topništvom. Snage neprijatelja u ovim poduhvatima iznašaju prema izjavama zarobljenika 16 brigada".

Snage NOVJ u ovoj borbi zarobile su ukupno četiri tenka, 12 teretnih vozila, tri osobna vozila, osam motocikala s prikolicom, tri protuoklopna topa 50 mm, četiri minobacača, 23 lake strojnice, jednu kratku strojnicu i 33 puške.1012 Ukupnigubici snaga NOVJ bili su 63 poginulih, 162 ranjenih i 25 nestalih, dok podatke o gubicima Ustaške vojnice i milicije nisampronašao.



Čini se da je većina zarobljena naoružanja naknadno uništena, jer u analizi borbe za Podravski Novigrad i Virje koje jesačinio stožer X. zagrebačkog zbora 21. listopada 1944. stoji:1013

„VII. Ud. Divizija

Prilikom odbijanja neprijateljskih napada od Hlebina potpuno je izvršila svoj zadatak. Međutim prilikom gonjenja ot- stupajućeg neprijatelja učinila je nekoliko propusta. Gonjenje je vršeno spontano i prilikom istoga nije se težilo da se uhvati veza sa susjednim jedinicama, tako da su jedinice te divizije u gonjenju nanijele ozbiljne gubitke bataljonu III.

Brigade. Samo gonjenje nije izvršeno sa cjelokupnim snagama, nego su neke jedinice zadržane u Srdincu. Gonjenje nije

1009 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 62., str. 295.1010 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 34., str. 172.-173.1011 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 43., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 12.10.1944.1012 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 34., str. 173., dokument br. 43., str. 206., idokument br. 39., str. 191. Većinu naoružanjazarobila je 7. banijska udarna divizija, i to: četiri tenka, 12 teretnih vozila, tri osobna vozila, šest motocikalas prikolicom, tri protuoklopna topa50 mm, četiri minobacača i 20 lakih strojnica, a najveći broj stradalih dolazio je iz 33. divizije NOV] (45 poginulih, 137 ranjenih i 20 nestalih).U izvješću 7. banijske udarne divizije za broj zarobljenih motocikala stoji brojka 60, što je najvjerojatnije pogreška. Rade Bulat u svom radunavodi da je zarobljeno šest motocikala te sam stoga i ja prihvatio ovu brojku. Za usporedbu Rade Bulat u istom djelu navodi da su postrojbe X.zagrebačkog zbora u razdoblju od siječnja 1944. do svibnja 1945 zarobile ukupno 78 motocikala. Rade Bulat,Deseti korpus, str. 164. i 367.1013 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 65., str. 304.-306.

39 6

izvršeno potpuno, nego se je zadovoljilo time da se od neprijatelja otme oružje i materijal (topovi, motorna vozila i tenkovi), a na daljnje uništavanje neprijatelja nije se uopšte mislilo. Nakon razbijanja neprijatelja, kada se izgubio dodir sa njime, na mjestu borbe nastao je veliki nered. Nitko se nije postarao da taj zarobljeni materijal sredi i da ga otpremi, nego su svi bacili se na preturanje zarobljenog materijala i vozikanje na motorima. U tome su naročito prednjačili rukovodioci. Takovim postupkom dozvolilo se neprijatelju da uspješnim povratnim napadom otme taj materijal ili u dru

gom slučaju da ga avijacijom uništi. Na mjestu borbe zakrčen je svaki saobraćaj. Zarobljene mašine nemilosrdno su se kvarile, jer je sa njima rukovalo nestručno ljudstvo. Takve pogreške treba nemilosrdno iskorijeniti, jer nam se u budućim operacijama mogu teško osvetiti".

32. diviziji NOVJ zamjereno je sljedeće: „Imala je zadatak zatvaranja pravca od Koprivnice i čim primijeti kolebanje u napadnutim uporištima da odmah vrši najaktivnija izviđanja i pritisak na Koprivnicu. Za čitavo vrijeme dok se je nalazila na toj prostoriji nije uspjela uhvatiti tješnji dodir sa neprijateljem a kamoli da ugrozi neprijatelja u Koprivnici. Takva pasivnost dovela je do toga da se čitavo vrijeme nije imalo tačnih podataka o situaciji u Koprivnici, što je imalo presudnog značaja za stvaranje plana i donošenja odluke za likvidaciju Koprivnice".

Najviše zamjerki upućeno je 33 diviziji NOVJ Osim što joj je zamjerao loše održavanje veze među podređenim postroj



Najviše zamjerki upućeno je 33. diviziji NOVJ. Osim što joj je zamjerao loše održavanje veze među podređenim postrojbama, uslijed čega je njezina III./I. moslavačka bojna upala u prijateljsku vatru, stožer X. zagrebačkog zbora istaknuo je isljedeće pogreške:

,,b) Samovoljno izvlačenje III. bataljona I. Brigade sa pravca od s. Delovi jeste krupna vojnička greška i zaslužuje svaku osudu. Samovoljno povlačenje sa položaja treba najstrožije zabraniti. Ono se može opravdati samo u iznimnim slučajevima kada je situacija veoma teška i kada ona to diktira, ali i u tom slučaju treba prethodno obavijestiti susjedne jedinice i pretpostavljeni štab. Takove i slične samovolje dovele su već nekoliko puta naše jedinice u veoma kritičan položaj iz

koga se moralo izvlačiti pod cijenu teških gubitaka.

c) Nakon izvršene likvidacije uporišta takođe je učinjeno nekoliko grešaka. Borci su se razišli po kućama prebirajući zarobljenu spremu i drugo, a neprijatelj je još iz pojedinih kuća pojedinačno pripucavao. U buduće treba narediti svim

jedinicama da po likvidaciji jednog mjesta teže da što prije zaposjednu suprotnu ivicu mjesta i da isto blokiraju, a zatim oprezno pregledati sva dvorišta i prostorije. Da se je ovako radilo u prošloj borbi ne bi se dogodilo da nakon borbe od

jednom izleti tenk iz jednog dvorišta i ispred očiju naših boraca nesmetano pobjegne.

d) Nakon izbacivanja neprijatelja iz njegovih položaja njemu se dozvolilo da se nesmetano izvuče, a da se nije nastavilo gonjenje istoga. Treba narediti u buduće da se odmah nakon izbacivanja neprijatelja sa položaja ima nastaviti sa gonjenjem, jer od rastrojavanja neprijatelja pa do njegovog potpunog uništenja fali samo jedan korak, kojeg mi moramo uvijek izvršiti, jer će se time postići potpuni uspjeh".

39 7



Zapovjednik V. stajaćeg djelatnog zdruga Rafael Boban obilazi svoje postrojbe u Podravini. Vojničar koji stoji uz Bobanovo vozilo nosi remen s oznakom Luftwaffe,a odlikovan je njemačkim Željeznim križem I. stupnja, dok vojničar iza njega na lijevom džepu bluze nosi njemačku ranjeničku značku (Verwundetenabzeichen).



Jedan postav V. stajaćeg djelatnog zdruga u Podravini.

Laki tenk L6/40 kojega su onesposobili pripadnici Virovitičke brigade 11. listopada u borbi kod Ferdinandovca.

Bitka za Koprivnicu

Ova analiza donesena je nakon bitke za Koprivnicu, dok u trenutku kada su ovladali gotovo čitavom Podravinom u zapovjedništvima VI. i X. zagrebačkog zbora nisu radili ovakve raščlambe i očekivalo se brzo zauzimanje grada. Pred samu bitkumeđu snagama NOVJ vladao je velik zanos i moral je bio na visini, što se jasno može iščitati iz uvodnog dijela zapovijedi zanapad na Koprivnicu:1014

„Neprijateljske snage koje su se nalazile u uporištima Đurđevac, Virje i Novi Grad potpuno su razbijene i većim dijelom uništene. Neprijatelj je izgubio gotovo potpuno svu svoju opremu i naoružanje. U ruke naših jedinica pala su sva motorna vozila i cjelokupno teško naoružanje. Jedan dio neprijateljskih snaga, razbijen i demoralisan, uspio je da se u neredu povuče u uporište Koprivnica. Jačina neprijateljskih snaga u uporištu Koprivnica prema primljenim podacima iznosi svega jedna bojna i dijelovi razbijenih nepr. jedinica kod Novog Grada i Virja. Navodno se u Koprivnici nalazi i 15 topova raznog kalibra koji su većim dijelom bez potrebne posluge. Naše jedinice u svojim ofanzivnim operacijama treba da zadrže i treću fazu bitke za Podravinu i likvidaciju uporišta Koprivnica, definitivno oslobode od neprijatelja ovaj sektor 1'.

Jedinice VI. i X. zagrebačkog zbora brzo su se pregrupirale i već su 13. listopada zauzele položaje za napad na Koprivnicu koji je trebao otpočeti istoga dana u 22 sata. Snage NOVJ bile su i brojčano i naoružanjem znatno nadmoćnije od posade Koprivnice i raspolagale su s oko 15 000 vojnika i 23 topa različitog kalibra1015Njihov raspored i plan napada bio je



sade Koprivnice i raspolagale su s oko 15.000 vojnika i 23 topa različitog kalibra.1015 Njihov raspored i plan napada bio jesljedeći:1016

- 32. divizija NOVJ razmještena je zapadno i južno od grada. Brigada Matija Gubec zauzela je postav oko SuboticePodravske - Vinice, a udarna brigada Braća Radić Stari Grad - Draganovac - Jagnjedovac. Divizija je trebala napastigrad sa zapadne i južne strane i probiti se do središta grada gdje se trebala spojiti s jedinicama 7. banijske udarnedivizije NOVJ. Prvi napadni cilj brigade Matija Gubec bio je zauzimanje željezničke postaje i Uljarice koje je trebalazadržati pod svaku cijenu, a po mogućnosti zauzeti hotel „Car".

- 7. banijska udarna divizija NOVJ zauzela je položaje sjeverno i sjeverozapadno od grada. Crta razgraničenja prema32. diviziji NOVJ na desnom krilu željeznička pruga Koprivnica - Gyékenyes, a na lijevom potok Koprivnica. U njezinopodručje djelovanje potpadala je i tvornica „Danica" s uzletištem.

- 33. divizija NOVJ osiguravala je s dvjema brigadama pravac prema Ludbregu, a s jednom brigadom pravac premaKriževcima.

1014 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 40., str. 192.-194.1015 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 28., str. 145.1016 Isto i dokument br. 59., str. 279., te HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1186 (ZM 51E/1), snimak 115., Štab X. korpusa „Zagrebačkog",Otsjek za vezu., Zapovijest za vezu od 13. oktobra 1944.

- 40. divizija NOVJ s jednom je brigadom zatvarala pravac Drnje - Torčec - Ungerov mlin - Pustakovec, a jednu je brigadu držala u pričuvi u selu Koprivnički Ivanec, koja je trebala prema potrebi djelovati u zajednici s jedinicama 33.divizije NOVJ.

- 12. udarna divizija NOVJ nalazila se u selu Koprivnički Bregi, a jedna njezina brigada tvorila je pričuvu zbora.- Haubička bitnica razmještena je na prostoru između sela Glogovnica, Bakovčica i Koprivnički Bregi, a vatru je prven

stveno trebala usmjeriti prema željezničkoj postaji, Uljarici i središtu grada. Po jedna bitnica brdskih topova 75 mmdodijeljena je 32. i 7. banijskoj udarnoj diviziji NOVJ kao neposredna potpora u napadu.

- Pričuvu X. zagrebačkog zbora činila je jedna brigada 12. divizije NOVJ i oklopna satnija, koje su bile razmještene uselu Koprivnički Bregi.

Za koordinaciju jedinica u napadu ustrojen je privremeniOperativni štab u koji su ušli načelnikGlavnog štaba NOV i POH Pavle Jakšić, zapovjednik VI. zbora Mate Jerković te zapovjednik i politički komesar X. zagrebačkog zbora Vlado Matetić iIvan Šibi.1017 Kao što je vidljivo iz već citiranog dijela zapovijedi za napad, njihova je procjena bila da je V. stajaći djelatnizdrug razbijen i da se u Koprivnici nalaze samo njegova XX. bojna te ostaci postrojbi koje su se uspjele izvući iz okruženihuporišta u Podravini, kao i manji dijelovi PTS-a. Od težeg naoružanjaOperativni štab procjenjivao je da posada u Koprivnici raspolaže s 15 topničkih oruđa koja su većim djelom bez potrebne posluge i s nešto preostalih tenkova. Ovakvoj sliciuvelike je pridonijelo preuveličavanje protivničkih gubitaka u izvješćima koje su slale partizanske postrojbe svojim višim



uvelike je pridonijelo preuveličavanje protivničkih gubitaka u izvješćima koje su slale partizanske postrojbe svojim višimzapovjedništvima. U njima se izvještavalo o uništenju čitavih postrojbi i stotinama poginulih, dok u stvarnosti postrojbePTS-a i V. stajaćega djelatnog zdruga jesu pretrpjele teške gubitke, ali prvenstveno u teškom naoružanju, dok se ljudstvo unajvećoj mjeri uspjelo probiti iz okuženja i pridružiti se svojoj glavnini u Koprivnici. Ne raspolažem s točnim podacima osastavu posade Koprivnice, ali na osnovi izvješća iz prijašnjih borbi za pretpostaviti je da se V. stajaći djelatni zdrug sasto jao od I., II., VI., VII., XX. i dijelova XXXVII. bojne, a da su se od PTS-a u gradu nalazili dijelovi Brzog i Oklopnog sklopa i I./l.PTS bojne, sveukupno oko 2.000 ljudi.

1017 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 40., fusnota 3., str.192.

40 1



Karta 11. Napad na Koprivnicu, raspored snaga 13. listopada 1944.

40 2



Karta 12. Detalj s topografske karte 1:25.000 na kojoj su istaknuta mjesta oko kojih su uspostavljene glavne uporišne točke.

Sama Koprivnica bila je snažno utvrđena. Ravničarski položaj te raspored glavnih ulica i značajnijih građevinskih objekata u gradu omogućavali su postrojbama V. djelatnoga stajaćeg zdruga dobru preglednost nad okolicom. Oko mjestapodignut je sustav kružne obrane, koji je projektirao ustaški satnik August Pogačnik.1018 Vanjska crta obrane na zapaduišla je nasipom željezničke pruge Koprivnica - Križevci, a na južnoj strani duž potoka Koprivnica. Uz cestu, prugu i potokizgrađeni su bunkeri, a pored toga su na groblju na zapadnoj strani grada i na prostoru obiju ciglana na južnoj strani uspostavljene istaknute uporišne točke. Ove istaknute točke zaposjedale bi se samo noću i njihova je namjena bila sprečavanjeiznenadih noćnih upada, jer ako se njima ne ovlada, prodor se mogao lako odsjeći u njegovoj osnovici. Crta obrane dodatno

je ojačana minskim poljima i žičanim preprekama koji su postavljeni na mogućim prilazima gradu. Unutarnju crta obranepodignuta je na ulazu u grad iz smjera Križevaca, Ludbrega, Novigrada Podravskog i Peteranca, gdje su izgrađeni bunkerimeđusobno povezani rovovima i zaštićeni žicom, a na zapadnoj strani, kod podvožnjaka u smjeru Ludbrega i kod Uljare,kroz žicu je provedena i električna struja. U središtu grada nalazio se veliki park iz kojeg se lako mogao pokrenuti protu-napad u bilo kojem smjeru.

Partizanske su postrojbe bile izrazito samouvjerene te se nisu ni trudile prikriti svoje pokrete i dok su zauzimale položaje za napad pjevalo se:1019 „Paveliću, je /' te mori tuga, ostat ćeš bez ustaškog zdruga" ili „Od ustaša, od ustaša bit će pa

prikaša". Napad je otpočeo topničkom pripremom u 22 sata i ubrzo potom otpočeo je i pješački napad 32. divizije NOVJ.Žičane zapreke, bunkeri i snažna minobacačka i strojnička vatra iznenadili su partizanske snage koje nisu očekivale tako



p , j p g j jak otpor.1020 Prije samog napada jedinice 32. divizije NOVJ imale su malo vremena za izviđanje i protivnikov raspored bioim je slabo poznat. Tako je II./Matija Gubec bojna za vrijeme napada na željezničku postaju zadobila jaku vatru s postavana gradskom groblju u svoj desni bok, što je za nju bilo neugodno iznenađenje, jer izvidnice koje su slane tijekom dana nisuuočile da se tamo nalazi dobro utvrđeno uporište.1021 Uslijed ove vatre II./Matija Gubec bojna pretrpjela je velike gubitke iu neredu je odstupila na svoj početni položaj. Kasnije je u nekoliko navrata pokušala zauzeti uporište na groblju, ali su svinapadi vršeni sučelice i nedovoljno koordinirani s topništvom i minobacačima te su svi odbijeni uz velike gubitke. Velikim

partizanskim gubicima pridonijela je i međusobna loša koordinacija pa sve jedinice nisu istodobno krenule u napad. NapadIII./Matija Gubec bojne na zgradu Uljarice kasnio je za napadom II./Matija Gubec bojne, a kada je napokon krenula, bojna jenaišla na minsko polje i žičane prepreke sa strujom na kojima je smrtno stradalo nekoliko partizana.1022 Nakon toga bojnase brzo povukla sa svog pravca i te noći više nije kretala u napad.

1018 Despot,Vrijeme zločina, str. 166.1019 Isto, str. 168.1020 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 280.-281.1021 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 89., str. 419.-420.1022 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 182.

40 4

Napad udarne brigade Braća Radić imao je nešto više uspjeha i njezina IV. bojna uspjela se prebaciti preko potokaKoprivnica te se probiti u unutrašnjost mjesta, ali ju je u daljnjem prodoru zaustavio jedan tenk i u protunapadu je ubrzoodbačena na svoj ishodišni položaj.1023

Napad 7. banijske udarne divizije kasnio je jedan sat zbog pomrčine te nepoznata terena i otpočeo je u 23 sata.1024 Ova jedivizija u napadu trebala imati i potporu oklopne satnije, ali su zbog nedostatka goriva i tehničkih kvarova tenkovi ostali upozadini i nisu sudjelovali u bitki za Koprivnicu. Napad III./7 i IV./7. brigade počeo je istodobno i posada Koprivnice pustilaih je da se neometano približe prvom redu kuća, a zatim iz neposredne blizine otvorila snažnu vatru iz svega raspoloživognaoružanja. Pojedini manji dijelovi 7. banijske udarne divizije NOVJ uspjeli su zauzeti neke od prvih kuća, ali su iz njihizbačeni protunapadom. Ova je divizija tijekom noći u nekoliko navrata napadala na istim pravcima, svaki potpomognutsnažnom minobacačkom i topničkom vatrom, ali su svi ovi pokušaji zaustavljeni već na žičanim preprekama.

Zapovjednik V. stajaćega djelatnog zdruga, ustaški potpukovnik Rafael Boban tijekom ovih borbi primijenio je i jednuneuobičajenu metodu psihološkog ratovanja. On je okupio oko 30 pripadnika vojne glazbe iz Koprivnice i zapovjedio imda sviraju neposredno iza uporišnih točka koje su bile najviše ugrožene.1025 Svirali su koračnice i himne:Svi na vojsku, Mi smo braćo, Lička koračnica, Zrinsko-frankopanska, Živila Hrvatska, Triglav, Kroz splitsku rivu, Hrvatski mornari, Pozdrav s

Jadrana, Bog i Hrvati, Splitske kale, Wagnerove koračnice i druge. Pritom su glazbenici bili izloženi pogibelji možda i većojnego same posade u bunkerima jer su se nalazili izvan zaklona Primjerice kraj uporišta kod pješačkog podvožnjaka svirali



nego same posade u bunkerima, jer su se nalazili izvan zaklona. Primjerice, kraj uporišta kod pješačkog podvožnjaka sviralisu pod partizanskim granatama bez zaklona, jer im Boban to nije dopuštao. Jedan od glazbenika, Stjepan Horvat iz Koprivničkih Bregi, sjeća se da je u trenutku kada je zavladalo zatišje počelo dovikivanje između dviju strana. Ustaše su dovikivalipartizanima „Tito, 'oćeš još muzike?", a glas s druge strane odgovorio je ,,’oću". „Ustaše su tada", kaže Horvat, „oderali po partizanima iz svih deset mitraljeza s nasipa".

Obje brigade 32. divizije NOVJ ponovno su krenule u napad 14. listopada u 11 sati čemu je prethodila topnička i minobacačka priprema.1026 Tijekom topničke vatre neki od bunkera su napušteni, ali zbog slabe suradnje partizanskog pješaštva i topništva ovaj trenutak nije pravodobno iskorišten i kada je otpočeo napad pješaštva, posade su ponovno zaposjelebunkere i dodatno ih pojačale snagama iz pričuve. Napad je odbijen uz osjetne partizanske gubitke, a ubrzo je uslijedioprotunapad ustaških snaga podržan snažnom minobacačkom i topničkom vatrom. Protunapad je bio usmjeren prema cestiKoprivnica - Križevci i u pravcu Starogradske ceste i na oba pravca ustaške su snage vraćene na svoje početne položaje.

1023 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 281.1024 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 57., str. 270.-271.1025 Despot,Vrijeme zločina, str. 169.-170.1026 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 281.

40 5

Pola sata nakon 32. divizije NOVJ, u 11,30 sati, napad je otpočela i 7. banijska udarna divizija. Njezina IV. brigada napadala je od sela Miklanovci, a III. brigada od željezničke pruge Koprivnica - Gyékenyes i duž ceste Koprivnica - Peteranec.1027 Neposrednu topničku podršku pružale su im bitnice gorskih topova, dok je haubička bitnica gađala ciljeve u gradu. Objebrigade napredovale su preko otvorena prostora i pritom trpjele snažnu i ubitačnu vatru. 0 tome je nakon dva sata borbiizviješten stožer X. zagrebačkog zbora iz kojeg je zapovjeđeno da se nastavi s napadom i da se pritisak pojača. Oko 15 satinaišlo je šest zrakoplova koji su otvorili vatru po jedinicama 7. banijske udarne divizije NOVJ, a istodobno je posada Koprivnice izvršila protunapad prema cesti Koprivnica - Herešin na spoju njezine III. i IV. brigade. Jedna bojna IV./7. brigadekoja se nalazila na tom pravcu počela se uslijed velikih gubitaka povlačiti, što je povuklo i susjednu bojnu iz III./7. brigade.Povlačenje obiju bojni zaustavljeno je u selu Herešin. U 17 sati stožer X. zagrebačkog zbora zapovjedio je prelazak III./7.

brigade u pričuvu, a IV./7. brigada povučena je u drugi borbeni red. Njih su na položajima smijenile Osječka udarna brigadaiz sastava 12. divizije NOVJ i XVIII. udarna brigada iz 40. divizije NOVJ.

U noći s 14. na 15. listopada udarna brigada Braća Radić napala je postave kod Ciglane i na gradskom groblju, dok brigada Matija Gubec, zbog velikih gubitaka koje je dotada pretrpjela, nije išla u napad i zadržana je na svom položaju. 0 ishoduovih borbi zapovjedništvo 32. divizije je izvijestilo:1028 „U teškoj i krvavoj borbi kod groblja neprijatelj je uspio da odbije naše

jedinice. Na ciglani također jedinice nisu uspjele i vratile se na svoje početne položaje".

Točno u ponoć u napad su krenule i Osječka i XVIII. udarna brigada.1029 XVIII. udarna brigada smijenila je s položaja



p p j g g j j p jIII./7. brigadu i napadala duž ceste Koprivnica - Peteranec, a Osječka udarna brigada smijenila je IV./7. brigadu i napadalacestom Koprivnica - Novigrad Podravski. Napad XVIII. udarne brigade od samog početka zapao je u poteškoće. Posade ubunkerima osvjetljavale su tijekom napada okolno područje svjetlećim raketama i paljenjem stogova sijena i njihova jestrojnička vatra bila vrlo učinkovita, tako da je napad zaustavljen već na žičanim preprekama. Osječka udarna brigada imala je nešto više uspjeha i zauzela je oko 40 kuća na ulazu u grad iz smjera Podravskog Novigrada te je uspjela odbiti i jedanprotunapad potpomognut tenkovima, ali dublje u grad nije uspjela prodrijeti. Osim toga, jedinice 12. udarne divizije NOVJ

tog su dana napadnute od strane dvaju zrakoplova jednokrilaca, koji su doletjeli iz Zagreba i koji su mitraljirali njezinekolone kod Koprivničkih Bregi. Ove kolone najvjerojatnije su pripadale XII./12. udarnoj brigadi koja je u poslijepodnevnimsatima 15. listopada upućena pojačati napad na pravacu udarne brigade Braća Radić.

1027 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 57., str. 271.-272.1028 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 281.1029 Isto, fusnota 7, i Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 52., str. 239.-240.

40 6

Posada Koprivnice počela je oskudijevati u streljivu i još je 14. listopada radijskom vezom zatražena dostava pomoćizračnim putem, ali je zbog guste magla pomoć dostavljena tek 15. listopada u poslijepodnevnim satima.1030 Streljivo iz zrakoplova bacano je padobranima, a jedan je dio pao na partizansku stranu.1031

U 9 sati 15. listopada u napad je ponovno krenula udarna brigada Braća Radić i nakon snažne minobacačke vatre njezina je I. bojna uspjela zauzeti zgradu Ciglane, a IV. bojna probila se do Koprivničkog potoka.1032 Pogotkom iz ručnog bacačaPIAT uništen je bunker koji je zatvarao prijelaz preko potoka i jedna satnija počela je napredovati prema crkvi. Zaleđe IV.bojni trebala je osigurati III. bojna iz sastava XII./12. udarne brigade pojačana Jurišnom satnijom, ali se ova bojna ubrzonašla na udaru ustaških snaga koje su izvršile protunapad na osnovicu prodora. Borba je bila izuzetno teška i dugotrajna,

a vodila se bajunetama i ručnim bombama, dok se u pozadini cijelo vrijeme mogla čuti vojna glazba.1033

Zapovjednik XII.udarne brigade Jovan Kokot nakon rata o ovoj borbi je zapisao: „Borci su prvi put bili u situaciji da slušaju i gledaju vojnu glazbu u borbi, kao i veliku gomilu ustaša koja je pjevala ustašku himnu i jurišala s nožem na pušci, bez otvaranja puščane vatre. To je na borce psihološki djelovalo i nisu mogli da se suprotstave ustaškom protivnapadu". Kako je potiskivanjem pojačane III./XII. bojne dijelovima IV./Braća Radić bojne zaprijetilo odsijecanje, ona je odustala od daljnjeg prodora i povuklase u prve kuće pored potoka. Težište napada prebačeno je potom na bunkere koji su se nalazili na spoju pruga Koprivnica- Križevci i Koprivnica - Podravski Novigrad, ali je ovaj napad odbijen i nije postigao nikakav uspjeh.

Nakon neuspjeha na željezničkom križanju težište napada 32 divizije NOVJ ponovno je prebačeno na desno krilo udar



Nakon neuspjeha na željezničkom križanju težište napada 32. divizije NOVJ ponovno je prebačeno na desno krilo udarne brigade Braća Radić s namjerom da se prodorom prema crkvi odsiječe protivnički postav na željezničkoj postaji i gradskom groblju. Istodobno s ovim napadom Osječka udarna brigada trebala je izvršiti prodor u središte grada i tu se spojiti s

jedinicama udarane brigade Braća Radić. Ovaj napad otpočeo je u 0,30 sati 16. listopada topničkom pripremom, međutim,u izvješću 32. divizije NOVJ stoji:1034 „Jedinice VI. korpusa koje su trebale izvršiti prodor prema centru, isti nisu izvršile, uopće nisu prešle u napad, pa u vezi sa tim ni naše jedinice nisu izvršile napad". Nasuprot ovoj tvrdnji u izvješću 40. divizije NOVJstoji da je XVIII. udarna brigada krenula u napad točno u ponoć i da su se borbe vodile sve do zore.1035 Napad se ovog puta

1030 Despot,Vrijeme zločina, str. 171.1031 Jovan Kokot,Dvanaesta proleterska slavonska brigada, str. 356.1032 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 281.1033 Jovan Kokot,Dvanaesta proleterska slavonska brigada, str. 356. Kokot je ovu borbu u svojoj knjizi datirao u poslijepodnevne sate 16.listopada, ali je riječ o pogrešci, jer s obzirom da je bitka za Koprivnicu tada već bila okončana i da su snage NOVJ već bile u odstupanju, ovaj sedogađaj najvjerojatnije zbio 15. listopada.1034 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 282.1035 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 51., str. 235.

40 7

odvijao iz smjera sela Miklinovec i jedan manji odjel XVIII. udarne brigade ovoga se puta uspio probiti kroz žičane prepreke, ali je u protunapadu bio odsječen i uništen.1036 Borba je utihnula u 5 sati kada se prema zapovijediOperativnog štaba odustalo od daljnjeg napada na Koprivnicu te se XVIII. udarna brigada povukla na svoj početni položaj.

Time je ujedno i okončana bitka za Koprivnicu i u 5 sati 16. listopada sve su postrojbe VI. i X. zagrebačkog zbora započele povlačenje na položaje koje su držale prije napada na Koprivnicu. U operativnom dnevniku X. zagrebačkog zbora unadnevku od 16. listopada zapisano je:1037 „Prošla noć nije donela nikakvih rezultata. Gubitci kod naših jedinica već su dosta veliki. Dalje napadanje dovelo bi do još većih gubitaka, a uspjeh je u pitanju. General i K.dant VI. (Vlado Matetić i Mate Jerko-vić, op.a.)donose odluku da se odustane od daljnjih napada. Teška je to odluka, ali u to vreme bila je jedino rješenje. U zoru je izvršeno izvlačenje iz borbe. Rezultati slabi. Neprijat. je imao dosta gubitaka, a i naši su gubitci znatni. Računa se na oko 400 izbačenih iz stroja".

U dnevnom izvješću PTS-a od 17. listopada navedeno je:1038 „16.10.1944. hrvatsko zrakoplovstvo bombardiralo je oku pljanje partizana na širem području Koprivnice s izvrstnim uspjehom. Noću s 16/17.10.1944. neprijatelj nije napadao na Koprivnicu. 17.10.1944. partizanske snage na području Koprivnice nalaze se u obćem povlačenju u pravcu Topolovac (17 km j.jz. Koprivnica) i Podravski Novi Grad (13 km ji. Koprivnica). Sa sobom voze mnogo mrtvih i ranjenih, iz Koprivnice upućene su vlastite snage u izvidjanje u pravcu Subutica, Rijeka, Bregi i Petranec (7 zaz., 5 jz., 6 iji., i 5 si Koprivnica)".

G bi i g NOV] bitki K i i bili lj d ći



Gubici snaga NOV] u bitki za Koprivnicu bili su sljedeći:- 7. banijska udarna divizija imala je 54 poginulih i 111 ranjenih.1039 Među poginulima nalazio se jedan zapovjednik

bojne, trojica zapovjednika satnije i četvorica satnijskih komesara.- 32. divizija NOVJ imala je 38 poginulih, 208 ranjenih i 62 nestalih.1040 Među poginulima i nestalima nalazio se jedan

zamjenik zapovjednika bojne, jedan zapovjednik bojne, jedan zapovjednik satnije i trojica satnijskih komesara.- 40. divizija NOVJ imala je 16 poginulih, 55 ranjenih i jednoga nestaloga.1041

Za 12. udarnu diviziju NOVJ nemam podataka o pretrpljenim gubicima, ali je za pretpostaviti da su bili znatni. Iskazanisu gubici izneseni u izvješćima postrojbi NOVJ neposredno nakon završene bitke i zapravo nisu bili potpuni, jer je zapovjednik VI. zbora Mate Jerković nakon rata iznio podatak da su ukupni gubici snaga NOVJ u bitki za Koprivnicu iznosili 400poginulih i više od 600 ranjenih.1042

1036 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 52., str. 239.-240.1037 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-1187 (ZM 51E/2), snimak 53., Operacijski dnevnik.1038 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 53., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 17. 10.1944.1039 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 57., str. 272.1040 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 59., str. 283.1041 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 51., str. 231.1042 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 184.

40 8

Prema dnevnom izvješću PTS-a od 19. listopada ukupni gubici oružanih snaga NDH iznosili su oko 40 poginulih i 136ranjenih.1043 Gubici su zasigurno bili nešto veći, jer je prema podacima iz Muzeja grada Koprivnice zapovjedništvo gradanakon borbe naručilo izradu 104 mrtvačka sanduka za pokop poginulih, dok je u bolnici bilo više od 200 ranjenih.1044 Svisanduci nisu bili namijenjeni samo poginulima u borbi, jer je tijekom bitke smrtno stradalo i 18 građana Koprivnice, a zabilježena su i svjedočanstva da je Boban zbog neovlaštena povlačenja dao pogubiti trojicu časnika te 12 dočasnika i vojnika.

Oružane snage NDH zarobile su u borbi 12 teških strojnica, 40 lakih strojnica, 40 kratkih strojnica i 200 pušaka.1045

H R H D A 1 5 6 1 / K K 5 8 9 - 0 5



Pripadnici V. stajaćeg djelatnog zdruga pred početak bitke za Koprivnicu.

1043 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 57., Dnevno izvješće PTS-a, la, 19.10.1944.1044 Despot,Vrijeme zločina, str. 172.1045 HR HDA 1450, mikrofilmski svitak D-2365 (ZM 53b/245), snimak 55., Dnevno izvješće PTS-a, Ia, 18.10.1944.

409



Početak bitke za Koprivnicu.



Postav V. stajaćeg djelatnog zdruga na vanjskoj obrambenoj crti grada.

ZAKLJUČAK UZ POGLAVLJE OPERACIJE U SJEVEROZAPADNOJ HRVATSKOJ

Kapitulacija Italije i kriza koje je zahvatila oružane snage NDH omogućila je jačanje snaga NOVJ i njihovo djelovanje u područjima kojima se dotada nije osjećalo njihova jača prisutnost. Za vladu NDH posebno je osjetljivo bilo zauzimanje gradova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, industrijski najrazvijenijem dijelu države, gdje je živjela četvrtina ukupnog stanovništva uNDH i preko kojeg su se pružale prometnice koje su povezivale NDH s Mađarskom i Njemačkom. Stoga je za NDH uspostavapotpunog nadzora nad sjeverozapadnom Hrvatskom i odvijanje nesmetana prometa na ovom području bilo pitanje njezineopstojnosti. Osim za NDH, ove su prometnice bile od velikog značaja i za njemačke oružane snage, a posebice željeznička

pruga Zagreb - Beograd koja je bila glavni opskrbni pravac za Grupu armija E i F.Koliki je značaj imalo ovo područje, vidljivo je i po tome što su na ovom području razmještene dvije najbolje i najpo

uzdanije postrojbe Ustaške vojnice, Poglavnikovi tjelesni zdrugovi i V. stajaći djelatni zdrug. Početkom 1944. godine postrojbe PTS-a uspjele su spriječiti prebacivanje snaga NOVJ na područje Zagorja, a zatim ponovno uspostaviti nadzor nadprometnicama između Zagreba i Varaždina. Dolaskom V. stajaćega djelatnog zdruga ove su dvije postrojbe početkom veljače izvele operaciju „Dubrovnik 2" tijekom koje su uspjele staviti pod nadzor glavna središta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.Glavninu snaga NOVJ na ovom području predstavljao je X. zagrebački zbor, koji se nakon gubitka urbanih središta povukaona prostor Kalničkog gorja i Moslavine. S ovih teško dostupnih područja, primjenom uobičajene gerilske taktike, nastavio



je ugrožavati prometnice i napadati slabije branjena uporišta, nastojeći u što većoj mjeri destabilizirati oružane snage NDHte pridobiti što veći broj stanovništva za Narodnooslobodilački pokret.

PTS i V. stajaći djelatni zdrug suprotstavili su se ovoj taktici stalnim upadima na područje pod nadzorom X. zagrebačkogzbora, posebice na Kalničko gorje. Svrha ovih prodora bila je držati snage NOVJ izvan ravnoteže i ne dopustiti im da ostvaresigurna područja. U tu su svrhu postrojbe PTS-a i V. sjajećega djelatnog zdruga uspostavile svoja uporišta u mjestima kojasu bila dobro prometno povezana i otkuda bi s manjim ili većim snagama vršile stalne upade na teško prohodna područja

pod nadzorom partizana. Nakon potiskivanja snaga NOVJ, na neprohodnim područjima ne bi uspostavljali stalna uporišta, jer je to zahtijevalo velik broj ljudstva, a na takvom teškom terenu uporišta su bila suviše izložena iznenadnim partizanskim napadima. Stoga bi se po izvršenom prepadu vraćali u sigurna uporišta iz kojih bi potom iznova kretali u nove pohode, nasilna izviđanja ili čišćenja terena. Pritom bi istodobno nastupale na više pravca, izbjegavajući pokrete prometnicamai držeći se kosina i šuma. Pokret je trebao ostati prikriven protivniku što je duže moguće, stoga bi se često primjenjivalipokreti noću ili iznenadni noćni napadi. Ovakav način borbe zahtijevao je dobro obučene i opremljene postrojbe, ali jeza razliku od domobranskih postrojbi, koje su se najčešće oslanjale na uspostavu brojnih uporišta, omogućavao da se uzmanje ljudstva postiže učinkovitiji nadzor nad prostorom. Taktika domobranstva nije tražila zahtjevnu obuku, ali je zatoiziskivala velik broj jedinica. Uporišta su bila suviše statična i inicijativa je prepuštana protivniku, što je u konačnici neminovno dovodilo do gubitaka pojedinih uporišta, a to je osim gubitka u ljudstvu i opremi imalo i poguban učinak na moral.

41 3

Suočene s ovakvom taktikom iscrpljivanja koje su nametali PTS i V. stajaći djelatni zdrug, snage X. zagrebačkog zborapovukle su se s Kalničkog gorja i nastojale su se prebaciti na drugo područje gdje bi mogle ostvariti veću slobodu djelovanja. Nakon kratkog odmora na Bilogori zapovjedništvo X. zagrebačkog zbora odlučilo je koncem ožujka prebaciti 32.diviziju NOVJ u Zagorje, kako bi na taj način ponovno zadobilo inicijativu u djelovanju. Bila je to uobičajena gerilska metoda u kojoj se partizanske jedinice pred nadmoćnim protivnikom izvlače na prostor njegove slabije koncentracije i nastojerazvući njegove snage na što širi prostor. Međutim, PTS je u tom trenutku bio zacijelo najbolje opremljena postrojba uoružanim snagama NDH i uspio je spriječiti ovu protivnikovu namjeru. PTS velikim je dijelom bio motoriziran, a u svom je sastavu imao i jake oklopne snage, što mu je omogućavalo brzo prebacivanje s jednog područja na drugo i brzu koncentraciju vatrene moći oko određenog ugroženog mjesta. U mjesec i pol neprestanih borbi u kojima su obje strane iskazale

visoku pokretljivost, oružane snage NDH uspjele su potisnuti snage X. zagrebačkog zbora s područja Zagorja, onemogućivšiih u ostvarenju njegova glavnog cilja: stvaranje većeg područja pod svojim nadzorom te novačenje novog ljudstva. S kojimsu se intenzitetom vodile borbe na području Zagorja, svjedoče i gubici koje je pretrpio X. zagrebački zbor. Primjerice, 32. divizija NOVJ brojila je nakon povlačenja iz Zagorja manje od 1.000 pripadnika, od kojih je samo 67 3 bilo borbeno sposobno.

0 uzrocima neuspjeha X. zagrebačkog zbora unutar samogGlavnog štaba NOV i POH vladala su oprečna mišljenja. Tako je zapovjednikGlavnog štaba NOV i POH Ivan Gošnjak još 22. travnja iznio zamjerke na rad zbora svom zamjeniku PetruDrapšinu:1046 „Sa stanjem u X. korpusu G.Š. nije zadovoljan. Nakon postignutih značajnih vojničkih i političkih uspjeha štab korpusa nije znao iskoristiti povoljnu situaciju i ići dalje Svojom pasivnošću dopustili su neprijatelju da priberu i da preuzmu



korpusa nije znao iskoristiti povoljnu situaciju i ići dalje. Svojom pasivnošću dopustili su neprijatelju da priberu i da preuzmu inicijativu u svoje ruke. Već kada se komesar vraćao iz Slavonije na Moslavinu uočio je da se situacija naglo pogoršava. Naime, korpus je nepravilno procijenio situaciju i povukao 33. diviziju u Koprivnicu i tamo je divizija ležala 15 dana u iščekivanju ofenzive. Za to vrijeme neprijatelj je počeo da vrši ispade iz garnizona i da ugrožava pozadinu. S druge strane razvili su jaku

propagandu Mačekovci, ustaše i okupator. Korpus je bio nekoliko puta upozoren o opasnostima koje mogu nastati iz takvog stanja. [Kada tamo stigneš, potraži sve naše telegrame pa ih pročitaj.). Pored svega toga njima nikako nije pošlo za rukom da pređu u ofanzivu. Sa njihovog teritorija u zadnje vrijeme otišlo je u neprijateljsku vojsku 4 - 5000 ljudi, a 32 divizija broji svega 1.100 boraca. Drugovima u korpusu treba ukazati na njihove nedostatke i pomoći im da ih otklone. Nastoj da im u jednoj zgodnoj formi ukažeš. No ipak tamo treba nastupiti kao zamjenik komandanta, tj. staviti im do znanja da se tvoja naređenja moraju izvršiti. Mi ćemo ih takođe upoznati sa tvojim dolaskom i zadacima. U korpusnoj oblasti isto nije dobro stanje pa im nastoj pomoći i po tim pitanjima".

Nakon obilaska postrojbi X. zagrebačkog zbora Drapšin je 30. kolovoza 1944. iznio mišljenje da je uzrok neuspjehabio sljedeći:1047 „Poslije velikih uspjeha prošle godine učinjena je velika organizac. greška. Formirale su se dvije divizije od potpuno novog ljudstva sa mladim komandnim kadrom, što se osjetilo pri prvim udarcima neprijatelja... Vojna situacija se po

1046 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 67.1047 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 33., dokument br. 105., str. 529.-530.

41 4

goršavala iz dana u dan, iako je bilo ponekad zgoda za uspješno djelovanje i dok je politička situacija takođe bila slaba. Ovo je najteži naš sektor koji, obzirom na važnost nije dobio dovoljnu pomoć. Prema ovim drugovima odnosilo se kao prema korpusu, dok njega treba izgraditi. Osnovna slabost Štaba Korpusa jeste u tome što nije vodio računa o ovoj činjenici, pa je prema tome

podesio operativnu, taktičku i političku djelatnost. Bilo je zanešenosti, težilo se uspjesima i postavljalo zadatke koji se nisu mogli postići raspoloživim snagama, što je takođe rastrojavalo jedinice. Nije bilo taktičkog snalaženja".

Odgovor zapovjednikaGŠ NOV i POH Ivana Gošnjaka bio je prilično oštar:1048 „Formiranje novih jedinica, tj. 8, 10. i XI, (zbora, op.a.) poslije kapitulacije Italije bila je neizbježna i pravilna odluka. Novostvorene jedinice zahtijevale su naročitu

pažnju od štabova korpusa, kako u organizacionom tako i taktičkom pogledu. Štab X korpusa u tome nije zadovoljio. Nikada G.Š.H. nije tražio od X korpusa ono što on ne bi mogao izvršiti. Tvoje primjedbe o učinjenim organizacionim grješkama u

pogledu formiranja X korpusa od novog ljudstva i mladog komandnog kadra jesu neosnovane i nepravilne osim toga što su neumjesne".

Nakon povlačenja iz Zagorja težište borbi prenijelo se na Bilogoru otkuda su snage NOVJ ponovno pokušale ovladatipodručjem Kalničkog gorja. Glavninu oružanih snaga NDH u ovim su borbama ponovno sačinjavali PTS i V. stajaći djelatnizdrug, koji su u silovitim sukobima, uz obostrano velike gubitke, uspjeli potisnuti glavninu X. zagrebačkog zbora s područjaKalnika i Bilogore. Na sjeverozapadu Hrvatske nastupilo je zatišje, a snage X. zagrebačkog zbora ponovno su intenziviralesvoje djelovanje tijekom kolovoza, i to u Moslavini i zapadnoj Slavoniji gdje su se nastojale snažnije povezati s postrojba

VI b N j č i t t NOVJ t ž j čk LXIX b j di j čišć j t i đ



ma VI. zbora. Na pojačanu prisutnost snaga NOVJ stožer njemačkog LXIX. zbora zapovjedio je čišćenje prostora izmeđuBjelovara i Daruvara i osiguranja prometnice između ovih dvaju gradova. Pothvat su izveli dijelovi njemačke 1. kozačkekonjaničke divizije, koji su pojačani dijelovima PTS-a i V. stajaćega djelatnog zdruga u snazi dvije bojne. Ova grupa nazvana je prema njezinu zapovjedniku Borbena skupina Nališ, a s 1. kozačkom konjaničkom divizijom djelovala je kroz većidio mjeseca kolovoza, u kojem snagama NOVJ nije pričinjena značajnija šteta. Naime, nakon što bi potisnule snage NOVJs određena područja, 1. kozačka konjanička divizija i Borbena skupina Nališ ne bi se upuštale u progon protivnika, već bi

se prema zapovijedi njemačkoga višeg zapovjedništva brzo premještale na druga krizna područja. Snage NOVJ tako bi sesamo izmakle na teško pristupačan teren i čekale njihov odlazak te se u pogodnom trenutku vraćale i ponovno zaposjedaleizgubljene položaje bez značajnijih gubitaka. U ovim borbama izostao je stalan i uporan pritisak na protivnika kojim bi gase tjeralo na iscrpljivanje i operativna sposobnost snaga NOVJ na ovom području nije bila narušena.

To se uskoro i osjetilo kada je u rujnu 1944. kriza ponovno zahvatila oružane snage NDH. Prelazak Rumunjske i Bugarske na stranu saveznika, približavanje Crvene armije granici NDH i općenito loš položaj njemačkih snaga na svim bojištimanegativno su utjecali na moral u oružanim snagama NDH. Nakon proglasa Josipa Broza Tita od 30. kolovoza 1944. novi veliki val prebjega zahvatio je Hrvatsko domobranstvo, a zabilježeni su i prijelazi čitavih postrojbi s cjelokupnim naoružanjem

1048 I s to .

41 5

na stranu NOVJ. Sustav obrane oružanih snaga NDH time je temeljito narušen, dok su istodobno snage VI. i X. zagrebačkogzbora znatno ojačale i ubrzo su pod svoj nadzor stavile velik dio zapadne Slavonije i Podravine. Ove operacije imale su zasvrhu onesposobiti i vezati što više neprijateljskih snaga, kako bi olakšali prodor glavnine snaga NOVJ u Srbiju i njihovozajedničko djelovanje s jedinicama Crvene armije. Međutim, prvenstveni cilj NOV i POH ostao je srušiti NDH, a prema vlastitim ocjenama glavna prepreka tomu bile su postrojbe PTS-a i V. sjajećega djelatnog zdruga. U pismu političkog komesaraX. zagrebačkog zbora Ivana Šibla upućenom stožeru 32. divizije NOVJ tako stoji:1049 „Pobijediti Bohana, tj. uništiti njegovu vojsku, znači zadati neprijatelju na području našega Korpusa smrtonosni udarac i preuzeti inicijativu konačno u svoje ruke da

je više nikada ne prepustimo neprijatelju".

Nakon zauzimanja Kloštra Podravskog, Pitomače, Đurđevca, Virja i Podravskog Novigrada, koje su branile upravo postrojbe V. stajaćega djelatnog zdruga, u zapovjedništvu X. zagrebačkog zbora smatrali su da je preostao još samo jedan korak do njegova konačnog uništenja - zauzimanje Koprivnice. Odluka o napadu na Koprivnicu donesena je na zajedničkomsastanku VI. i X. zagrebačkog zbora, kojemu je bio nazočan i načelnikGlavnog štaba NOV i POH Pavle Jakšić.1050 Na sastanku je razmatrana i opcija napada na Bjelovar, za koji se pretpostavljalo da ga se može lakše zauzeti s obzirom na nizak moraltamošnje posade, ali je prevagnuo prijedlog zapovjednika X. zagrebačkog zbora Vlade Matetića o napadu na Koprivnicu, kada je tijekom sastanka zaprimljeno izvješće da je 7. banijska udarna divizija zadala težak udarac snagama koje suse povlačile iz Podravskog Novigrada. Višekratna nadmoć u ljudstvu i naoružanju, tendenciozna izvješća o protivničkimgubicima i preveliko htijenje X. zagrebačkog zbora za uništenjem V. stajaćega djelatnog zdruga, doveli su do znatnog pod



gubicima i preveliko htijenje X. zagrebačkog zbora za uništenjem V. stajaćega djelatnog zdruga, doveli su do znatnog podcjenjivanja protivničkih snaga. Osim izvješća koja su govorila o uništenju čitavih postrojbi i stotinama poginulih, obavještajne službe izvijestile su da se u Koprivnici nalazi samo jedna bojna i ostaci postrojbi koji su se uspjeli spasiti iz uporištau Podravini te da je tamošnja posada rastrojena, demoralizirana i spremna na bijeg. U stvarnosti postrojbe V. sjajećegadjelatnog zdruga i PTS-a u ovim borbama doista jesu pretrpjele teške gubitke, ali prvenstveno u teškom naoružanju, dok seljudstvo u najvećoj mjeri uspjelo probiti iz okuženja i pridružiti se glavnini u Koprivnici. Sustav obrane grada bio je dobroosmišljen i postavljen, a posada voljna za borbu, tako da su svi napadi odbijeni uz velike gubitke po napadača, što ga je ukonačnici i natjeralo da odustane od daljnjih pokušaja da zauzme grad.

Ovi gubici bili su najveći koje su VI. i X. zagrebački zbor pretrpjeli dotada, a odgovornost za poraz zapovjedništvo X.zagrebačkog zbora pokušalo je prebaciti na 32. diviziju NOVJ. Ova je divizija optužena da nije vršila nasilno izviđanje, iako joj je to bilo izričito zapovjeđeno, da je bila pasivna i nije održavala dodir s neprijateljem te da stoga nije mogla pravilnoprocijeniti protivnikovu sposobnost za obranu. Sve je to navodno uvelike utjecalo na donošenje odluke treba li iza uvodneborbe i dalje nastaviti s napadom uvodeći sve jače snage ili treba odustati od borbe i krenuti na zauzimanje Bjelovara.

1049 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 34., dokument br. 6., str. 40.1050 Zbornik NOR-a, svezak V., knjiga 35., dokument br. 1., str. 8.

41 6

Divizija je osim toga optužena i da su zbog slabog poznavanja stanja u uporištu pogrešno određeni glavni napadni pravci.U svome radu „Deseti korpus" tadašnji zapovjednik 32. divizije NOVJ Rade Bulat na ove je optužbe odgovorio:1051

„Štab (32. divizije NOVJ, op.a) je vrlo dobro znao da je neprijatelj utvrdio Koprivnicu po sistemu utvrđenog grada i da je ona bila najbolje utvrđena u Podravini te da je u njoj redovito bilo oko 2 000 ustaša i štab 5. stajaćeg zdruga. Osmatranje i izviđanje neposredno pred odluku o napadu nije moglo dati neke veće rezultate, jer su realne mogućnosti postojale samo za osmatranje, nije se moglo u toku dana upasti u Koprivnicu pokraj neprijateljskih bunkera, preko minskih polja i kroz žičanu prepreku. Štab Korpusa nije dao nikakve direktive i naređenja štabu 32. divizije da sa svim snagama Divizije istog dana upadne u Koprivnicu, dok je borba bila vođena u Novigradu Podravskom.

Takva mogućnost bila bi jedino ostvarljiva, da su 7. i 32. divizije produžile nastupanje na Koprivnicu 12. listopada 1944. poslije uništenja ustaša kod Delova i Hlebina. Naprotiv, štab 32. divizije je od prvih trenutaka kad je saznao za ideju o zajedničkim operacijama 6. i 10. korpusa u Podravini bio mišljenja da je Bjelovar moguće mnogo lakše zauzeti, jer nije bio branjen takvim ustaškim snagama kao što su bile jedinice Crne legije (5. stajaći zdrug). Taj garnizon bio je mnogo zreliji za napad, a oslobođenje Bjelovara imalo bi neusporedivo veće političko i vojničko značenje.

Procjena borbene sposobnosti neprijatelja u Koprivnici, posebno ocjena da je rastrojen, demoraliziran i spreman za bijeg bila je jednostrana i nepotpuna i donesena je pod utiskom njegovog odstupanja i bježanja iz napadnutih uporišta u Podravini. Da je Štab Korpusa, naročito njegov obavještajni organ, više pažnje obraćao ponašanju ustaša u borbama od Pitomače do



Koprivnice, brzo bi uočio da su one, kad osjete nadmoćnost partizana, napuštale uporište pod borbom, što nije bio slučaj u Koprivnici. Od prvog trenutka bilo je jasno da ustaše u Koprivnici imaju čvrsti široko izgrađen odbrambeni sistem, ali tada još nije bilo dovoljno spremnosti da se unesu potrebne ispravke u odluku i spriječi poraz u Koprivnici".

Bulat nadalje navodi da su, osim toga, organizacija i priprema napada, posebno organizacija djelovanja topništva, bilenepotpune i nedovoljno precizne, da nije bilo dovoljno vremena za dovođenje jedinica u područja napada i da nije bilo re

alno očekivati da će protivnik biti iznenađen napadom na Koprivnicu. S obzirom da se na element iznenađenja nije mogloračunati, a da su snage NOVJ imale brojčanu nadmoć u ljudstvu i naoružanju, Bulat smatra da krivnju za neuspjeh snosizapovjedništvo X. zagrebačkog zbora, koje je napad trebalo temeljito isplanirati i otpočeti ga dan kasnije.

Nakon ovog poraza uslijedilo je postupno potiskivanje snaga NOVJ s područja oko Koprivnice, ali su snage VI. i X. zagrebačkog zbora i nadalje ostale međusobno čvrsto povezane i držale su velik manevarski prostor s dobrim komunikacijskimvezama. Snage NOVJ uspjele su zadržati veći dio Podravine i zapadne Slavonije, gdje su ostvarile dodir s nadolazećimsnagama Crvene armije i uspostavile područje poznato pod nazivom Virovitički mostobran. Time je težište borbi koje suse vodile u zimi 1944./1945. prebačeno na ovo područje, a oružane snage NDH zadržale su nadzor nad sjeverozapadnomHrvatskom sve do njihovog konačnog sloma.

1051 Rade Bulat,Deseti korpus, str. 180.

41 7

Kratice

BiH - Bosna i HercegovinaB.G. - borbena grupaBjel. - bjelovarskiboj. - bojnikbojkra - bojna Vojne krajinebr. - brojdom. - domobranstvoDSŠ - Domobranska središnja školaGŠ - Glavni štabHrv. legija - Hrvatska legijaiji. - istok jugoistok

ji. - jugoistočno j. jz. - jug jugozapad jz. - jugozapadk. - kotaK.dant - komandantkom. - komunističkiKPJ - Komunistička partija Jugoslavije

obć. - obćina (općina)OKW- Oberkomanndo der Wehrmacht op. a. - opaska autoraORS - oružane snageO.S. - oružane snageOsj. - osječkaOZNA - Odjel za zaštitu narodap.p. - pješačka pukovnija

PIAT - ručni bacač, kratica dolazi od engleskih riječi Projector, Infantry, Anti Tank por. - poručnikpolit. - političkiPTB - Poglavnikova tjelesna bojnaPTS - Poglavnikovi tjelesni sdrugovipuk. - pukovnijaPZUV - Prometni zdrugovi Ustaške vojnices. - seloSDZ stajaći djelatni zdrug



p j g jkroat. - kroatische man. - manastirMG - Maschinegewehr M.B. - mješovita bojnaMO-KO - motor kotačnadp. - nadporučnik

NDH - Nezavisna Država HrvatskaN00 - Narodnooslobodilački odboriNOP - Narodnooslobodilački pokretNOP i DVJ - Narodnooslobodilačka partizanska i

dobrovoljačka vojska JugoslavijeNOR - Narodnooslobodilački ratNOV i POH - Narodnooslobodilačka vojska i partizanski

odredi HrvatskeNOVJ - Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavijen. pr. - na primjernjem. - njemačkio. mj. - ovog mjeseca

SDZ - stajaći djelatni zdrugsi. - sjeveroistočnoskl. - sklopSOE - Special Operations Executive SS - ShutzstaffelSSSR - Savez Sovjetskih Socijalističkih Republikast. - stoljeće

staj djel. - stajaći djelatniust. - ustaškitj. - to jestt. zv. - takozvaniud. brig. - udarna brigadaUV - Ustaška vojnicazapovj. - zapovjedništvoz.b.V. - zur besonderen Verwendung ZGO - Zapadna grupa odredaZUPB - Zagrebačka ustaška posadna bojnaZUPZ - Zagrebački ustaški posadni zdrugželj. - željeznička

41 8

DODATAKODORE I OZNAKE USTAŠKE VOJNICE

1941 1945



1941. - 1945.

Prvi tip ustaške odore M41

Ustaški prodorni odjel, koji se s Antom Pavelićem na čelu vratio nakon proglašenja NDH iz Italije i stigao u Zagreb 15.travnja 1941., Talijani su u Pistoji 1. travnja opremili talijanskim zelenkastim odorama. Na ovratnicima su nosili prišivenehrvatske trobojnice, a na taborskim kapama koje su bile slične talijanskima nosili su metalno slovo U. Prvih tjedana NDHnosile su se prepravljene i izvorne starojugoslavenske odore koje su se zakapčale pod vratom, da bi nakon prepravke zaUstašku vojnicu bile otvorena kroja, kao i prve izvorne hrvatske ustaške odore M41 koje su se pojavile u svibnju 1941. godine. Surka je imala četiri našivena džepa s naborom na njima, lažnim narukavljem čiji se rub podizao u šiljak i zakapčalase četirima glatkim metalnim gumbima. Ljetne odore krojem su bile slične zimskima, napravljene od tanjeg materijala. Uzsurku se nosila zelenkasta košulja i kravata. Prema zakonskoj odredbi od 3. srpnja 1941. Ustaška vojnica nosila je odoresvjetlosivozelenkaste boje. Časnici Ustaške vojnice činove su nosili na donjem dijelu obaju rukava surke, a dočasnici nagornjem. Činovi su se sastojali od tamnocrvenih povitica, gajtana namotanih u krug i dvostruko upletenih za ispod krugova. Ovisno o činu, ispod povitica dodavao se i tamnocrveni vodoravni pleter dužine oko pet centimetara. Od lipnja 1941.časnici Ustaške vojnice nosili su činove i na lijevoj strani taborske kape. Od uspostave NDH pa do sredine 1942. nosile su seisključivo taborske kape. Ispočetka su na taborskim kapama svi pripadnici Ustaške vojnice (časnici, dočasnici i vojničari)



nosili samo metalno slovo U s gorućom bombom, a zatim su uvedene i male okrugle metalne pločice s inicijalima AP (AntePavelić) koje su se nosile na vrhu kape iznad slova U. Tako se i na ovratnicima surke isprva nosilo samo slovo U bez podloge,da bi ubrzo bilo uvedeno nošenje četvrtastih platnenih latica crvene boje sa slovom U na njima. Nosio se pojas smeđe bojes običnom metalnom kopčom, starojugoslavenski za časnike. Hlače su bile jahaćeg, skijaškog i bosanskog kroja uz koje sučasnici nosili čizme ili cipele s uvijačima za vojničare.

Drugi tip ustaške odore M42

Početkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustaške vojnice, model M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaške odore M41 i zadržava se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristične žućkastosmećkastomaslinaste boje, krojem slične staroj ustaškojodori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s četirima našivenim džepovima s prednje stranesurke, sada sa širokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na džepovima. Zakopčavala se četirima metalnima ili od sintetičke tvari izlivenim gumbima obojenima u boju odore i ukrašenima reljefnim znakom Ustaške vojnice s gorućom bombom. Narukavlja ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene košulje i kravate i dalje se nose. Ljetne surke krojemsu bile iste kao i zimske, ali bez nabora na džepovima i šivane su od tanjeg materijala. Taborske kape ostaju iste, samo sada

42 1

u novoj boji Ustaške vojnice. Latice također početkom 1942. godine mijenjaju oblik, sada im je gornji kraj zašiljen, tako daviše nisu imale oblik četverokuta, već peterokuta. Dočasnici i vojničari i dalje su nosili oznaku U s gorućom bombom nalaticama, a za časnike je uvedena ista oznake manje veličine. Godine 1942. uvode se i posebne metalne latice za prometnezdrugove Ustaške vojnice. Bile su četvrtaste, tamnocrvene boje, većih dimenzija sa znakom U i željezničkim kotačem s krilima ispod znaka U. Ustaška vojnica nosila je platnene ili metalne latice, izrađene od tankog lima i zatim bojene. Za časnikeUstaške vojnice uvedene su i tvrde kape, telerice, slične tvrdim kapama domobranskih časnika, u boji nove ustaške odore.Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje. Imala je i tri tamnocrvena ispuška koji suse pružali duž vanjskih šavova kape. Tada se na kapama pojavljuju i nove oznake za ustaške časnike. Izrađene su od tankoglima i zatim emajlirane ili samo bojene. Prvi znak bio je ovalna oblika, uokviren pleterom i poluvijencem od lipova lišća u

podnožju ovala. U središtu znaka na crvenoj podlozi bilo je smješteno slovo U plave boje s gorućom bombom u njemu. Iznadte oznake nalazila se druga manja okrugla oznaka uokvirena pleterom, u čijem su se središtu na crvenoj podlozi nalaziliinicijali AP plave boje. Časnici su te oznake nosili i na taborskim kapama. Godine 1943. dopušteno je i dočasnicima nošenjetvrdih kapa, ali samo izvan službe s običnim vojničarskim oznakama na kapi. Uveden je i novi kožni pojas za časnike smeđeboje s kopčom ovalna oblika uokvirenom pleterom. U središtu kopče na crvenoj podlozi nalazi se emajlirano plavo slovo Us gorućom bombom. Dočasnici i vojničari dobivaju nove metalne kvadratne kopče s reljefnim slovom U i bombom u njemusmještenom na središtu kopče. Hlače ostaju istog kroja kao i stare, šivane od novog materijala žućkastosmećkastomaslina-ste boje s tamnocrvenim ispušcima duž vanjskih šavova za časnike.



Poglavnikova tjelesna bojna (PTB) i Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS)

Pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne (PTB-a) nosili su kao i svi ostali pripadnici Ustaške vojnice već opisane ustaškeodore M41 svjetlosivozelenkaste boje i od početka 1942. M42 žućkastosmećkastomaslinaste boje. Na ovratnicima noseposebne latice na koje su jedino oni imali pravo nošenja. Bile su četvrtasta oblika obojena u boje hrvatske trobojnice saslovom U na njima, za časnike mala U oznaka, a za vojničare većih dimenzija. Pričvršćivale su se kao i sve ostale latice priši-vanjem na ovratnike. Godine 1942. uvode se nove latice drugog oblika, peterokutne sa zašiljenim vrhom, boje trobojnice islovo U ostaje. Kada je 15. svibnja 1942. PTB raspušten, a stvoren Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS), odlučeno je da njegovipripadnici nose odore zatvorena kroja. Odora se zakapčala pod vratom s pet gumba obojenih u boju odore i reljefnim Una njima. Surka je bila krojem i bojom kao i nova odora Ustaške vojnice M42. Jedina je razlika bila što je M42 otvorenakroja, a nova odora PTS-a zatvorena. Godine 1944. ponovno su uvedene nove latice za PTS oblikom kao i stare sa zašiljenim vrhom, sada umjesto trobojnice postaju jednobojne s malom oznakom, reljefnim romboidnim vrhovničkim znakom i

jedva vidljivim slovom U unutar njega. Latice su bile jednake za časnike i vojničare. Također su za časnike i vojničare PTS-a uvedene i nove kopče. Časnici nose ovalnu kopču, uokvirenu pleterom s reljefnim vrhovničkim znakom i slovom U bez

42 2

goruće bombe, smješteno na sredini kopče. Vojničari nose četvrtaste aluminijske kopče s reljefnim vrhovničkim znakomna sredini kopče. Od polovine 1944. veliki dio PTS-a opremljen je njemačkim M43 odorama sivomaslinaste boje, s kojih suskidane naramenice i stavljane oznake Ustaške vojnice. Od zime 1944. nose još i odore olovnoplave boje koje su navodnobile namijenjene ruskoj oslobodilačkoj armiji generala Wlassowa. Odore su bile zatvorena kroja, morale su se preko glavenavlačiti zbog nepotpunoga prednjeg razreza na surci koji je bio samo do pasa. Zakapčala se trima gumbima do pod vrat,imala je četiri našivena džepa, po dva na prsima i bokovima s ravnim preklopnicima na njima. Te su odore u NDH nazivali„finskim odorama" i predstavljaju ujedno i posljednji model odore PTS-a. Postojale su i odore koje su šivane u NDH od identičnoga olovnoplavog sukna koje je Njemačka isporučila Hrvatskoj zajedno s gotovim sašivenim odorama. Ta u NDH šivanasurka bila je zatvorena kroja s punim prednjim razrezom i zakapčala se s pet gumba. Taborska kapa krojem je bila slična ta

lijanskim taborskim kapama na kojoj se štitnici za uši preklapaju na tjemenu i nije imala prednji valjak na čelu kape. Hlačesu bile jahaćeg kroja, potkožene otraga i unutar nogavica. Čizme su i dalje nošene kao i cipele s uvijačima. PTS je kao elitnaustaška postrojba uvijek dobivao najbolju opremu koju je država u tome trenutku imala na raspolaganju.

„Crna legija"

Kako su odore za Ustašku vojnicu izrađivane u mnogim radionicama na više mjesta i kroz cijelo ratno razdoblje rađeneod raznih materijala različitih nijansi boje, njihov izgled u detaljima i izvedbi znatno se razlikuje. Zbog nestašice odgova



rajućeg sukna za Ustašku vojnicu možemo vidjeti njene pripadnike u različitim odorama od starojugoslavenskih, izvornihustaških M41 i M42, domobranskih, talijanskih, njemačkih i na kraju olovnoplavih za ROA. Tako je za „Crnu legiju" zbognestašice upotrijebljeno potpuno crno sukno namijenjeno navodno pravoslavnom svećenstvu. Zbog tih crnih odora i prozvana je „Crnom legijom". Odora je bila krojem potpuno jednaka uobičajenim ustaškim odorama. Nosile su se i zelenkastekošulje s kravatom.

Hrvatske oružane snage (HOS)

Sredinom 1944. počelo se s planiranjem stvaranja HOS-a koji je trebao ujediniti sve oružane postrojbe, pogotovo Ustaškuvojnicu i Domobranstvo koji su dotada bile zasebne vojske s posebnim zapovjedništvima. Dana 13. siječnja 1945. objavljena je zapovijed koju je donio poglavnik Ante Pavelić kojom se uvode jedinstvene oznake i istovjetnost odora svih pripadnikaHOS-a izuzev mornarice, zrakoplovstva, radne službe i narodne zaštite. Surka mora biti zatvorena kroja, zakapčala se dopod vrat. Kroj novih surki nije detaljnije opisan. Navodno se radi o surkama krojem nalik njemačkim M43. Stvarnost je većinom izgledala drukčije. Zbog nestašice odgovarajućeg sukna i stalnih ratnih djelovanja pripadnici HOS-a zadržali su svojestare odore i na njih dodavali nove oznake. Novih oznaka također nije bilo za sve dovoljno, tako da možemo vidjeti na foto

42 3

grafijama mješavinu starih i novih oznaka na odorama. Časnici su nosili činove na naramenicama na koje se prišivao pletersložen od triju isprepletenih gajtana, za niže časnike pleter je bio tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili sam pleter(za zastavnika). Viši časnici nosili su pleter od dvaju vanjskih gajtana srebrne boje i jednoga srednjeg gajtana tamnocrveneboje i na njima troliste zlatne boje. Generali su nosili pletere zlatne boje s trolistima srebrne boje. Ustaški časnici ne noseviše oznaku čina na lijevoj strani taborske kape, već samo na donjem dijelu obaju rukava kao predajnu uspomenu. Časnicii vojničari Ustaške vojnice, sada pripadnici HOS-a, zadržavaju svoje staro znakovlje na kapama i laticama koje dobivaju jedinstveni oblik. Sve su peterokutne sa zašiljenim vrhom. Za sve pripadnike HOS-a uveden je i vrhovnički znak, državni grb svrhovničkim znakom na trobojnoj platnenoj vrpci koji se nosio iznad gornjega desnog džepa na surci. Postojala je i metalnainačica vrhovničkog znaka koji se pričvršćivao na surku pomoću iglica na savijanje ili prišivanjem.

Mario Pavlović



42 4

Odora zastavnika Ustaške vojnice M42 u sastavu HOS-a

Početkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustaške vojnice, model M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaške odore M41 i zadržava se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristične žućkastosmećkasto- maslinaste boje, krojem slične staroj ustaškoj odori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s četirima naši- venim džepovima s prednje strane surke, sada sa širokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na džepovima. Zakopčala se četirima metalnima ili od sintetičke tvari izlivenim gumbima obojenima u boji odore i ukrašenima reljefnim znakom Ustaške

j i ć b b L ž k lj čiji b di



vojnice s gorućom bombom. Lažna narukavlja čiji se rub podizao u šiljak ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene košulje i kravate se i dalje nose uz nove surke. Za svečane prilike časnici su nosili i bijele košulje s kravatama crne ili modre boje. Ljetne surke krojem su bile iste kao i zimske, ali bez nabora na džepovima i šivane su od tanjeg materijala. Na naramenicama nose stare crvene četvrtaste časničke latice s malom oznakom U. Na odori se nalazi iznad desnog džepa vrhovnički znak, koji je uveden za sve pripadnike HOS-a, kao i pleter složen od triju gajtana za niže časnike tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili samo pleter za zastavnika. Nosi se i ratni spomen-znak s državnim grbom u zapučku prvog gumba na koji su imali pravo oni koji su najmanje godinu dana vršili vojničku službu u sastavu HOS-a u NDH ili izvan nje i sudjelovali u neposrednoj borbi s neprijateljem ili su najmanje šest mjeseci upravljali pothvatnim vodstvom borbenih postrojbi. Časnici su uz odoru nosili i kožni pojas smeđe boje s kopčom ovalna oblika uokvirenu pleterom. U središtu kopče na crvenoj podlozi nalazilo se emajlirano plavo slovo U s gorućom bombom u njemu.

42 5

Tvrda kapa ustaškog časnika

Tvrde kape časnika Ustaške vojnice bile su oblikom nalik istovrsnoj kapi domobranskih časnika žućkastosmećka- stomaslinaste boje. Uvedene su početkom 1942. godine. Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje za niže časnike. Imala je i tri tamnocr

vena ispuška koji su se pružali duž kape. Tada se na kapama pojavljuju i nove oznake izrađene od tankog lima, emajlirane ili bojene. Prvi je znak bio ovalnog oblika uokviren

pleterom i poluvijencem od lipova lišća u podnožju ovala. U središtu znaka na crvenoj podlozi bilo je smješteno slovo U plave boje sgorućom bombom u njemu. Iznad ovalne oznake nalazio se drugi okrugli znak uokviren pleterom u čijem su se središtu nalazili inicijali AP (Ante Pavelić] plave boje na crvenoj podlozi. Prikazana kapa proizvedena je 1944. ili 1945. godine i krojem je nalik njemačkim „Knautschmütze".



Taborske kape Ustaške vojnice

Taborske kape Ustaške vojnice bile su oblikom slične talijanskim taborskim kapama. Bile su žućkastosmećka- stomaslinaste boje s preklopnim valjkom na čelu kape na kojem su se nosile oznake. Kako su se proizvodile na više mjesta, postoje razlike u detaljima i izvedbi taborskih kapa, pa čak i u boji. Na jednoj slici je taborska kapa ustaškog časnika s časničkim bojenim oznakama i oznakom čina

poručnika koji se nosio na lijevoj strani taborske kape, kaoi sve ostale oznake činova Ustaške vojnice. Na drugoj je slici kapa ustaškog vojničara žućkastosmećkastomaslinaste boje izrađena za zimsku uporabu s oznakama za vojničare, obično aluminijsko slovo U i mala okrugla pločica s inicijalima AP.

Svečani pojas nižeg časnika Ustaške vojnice u sastavu HOS-a



Ne zna se sa sigurnošću kada je propisan i uveden svečani pojas za pripadnike HOS-a, je li pri kraju 1944. ili početkom 1945. godine. Pojas je bio širine pet centimetara sa složenim tropletom na njemu istoga oblika i boje kao što je bio troplet na naramenicama. Za

generale je bio zlatne boje, za više časnike srebrne i tamnocrvene boje, a za niže časnike tamnocrvene boje.

Uniforma, kape i pojas u vlasništvu su Marija Pavlovića.

42 7

POGOVOR

Kao što smo naveli u uvodu prve knjige, u ove dvije knjige nastojali smo iznijeti najvažnije spoznaje o Ustaškoj vojnici dokojih smo došli u arhivskim istraživanjima, kao i kroz iščitavanje dosad objavljene literature. Dakako da u dvije knjige, koliko god one bile velike, nismo opet mogli objaviti sve do čega smo došli jer je materijala puno previše. U ove dvije knjige nastojali smo objaviti ono najvažnije o Ustaškoj vojnici, kako bi na taj način popunili velike praznine koje postoje u hrvatskojhistoriografiji. Ova knjiga ima tri osnovne cjeline. Prva je cjelina ustroj Ustaške vojnice koji je kronološki poredan. Druga jecjelina skup pojedinih tema o Ustaškoj vojnici o kojima je valjalo prozboriti, i u kojoj na kraju i završavamo s kronološkimdijelom, s nestankom Ustaške vojnice u svibnju 1945. godine. I treća cjelina, koja zapravo funkcionira kao dodatak, baš kaoi u prvoj knjizi, jest dio o operacijama Ustaške vojnice u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1944. i 1945. godine.



Osim što smo niz ekskluzivnih fotki za drugu knjigu pronašli u Hrvatskom državnom arhivu, za doprinos fotografskom di jelu knjige moramo svakako zahvaliti i pojedincima koji su nam ustupili fotografije iz svojih privatnih zbirki. Stoga posebnozahvaljujemo Dinku Predoeviću, dr. sc. Vladimiru Geigeru, Tomislavu Aralici, Mariju Pavloviću i Mariju Ragužu.

42 8

IZVORI I LITERATURA

Zbirke i fondovi

The U.S. National Archives and RecordsAdministration (NARA)

Record Group 226 - OSS Intelligence reportsRecord Group 242

Hrvatski državni arhivHR HDA 250, Ustaška vojnica

HR HDA 487, Ministarstvo oružanih snagaNDHHR HDA 1450, Zbirka mikrofilmova gradiva iz

inozemnih arhiva koje se odnosi na HrvatskuHR HDA 1561, Zbirka fotografija Službe

državne sigurnostiHR HDA 1718, Zbirka fotografija

Narodnooslobodilačke vojske i partizanskihodreda Jugoslavije

Hrvatski povijesni muzejZbirka fotografija negativa i filmova

Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Dalmacija, SI. Brod-Zagreb 2011.

Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, tomovi IV, V, XI, XII, XIII.

TiskovineSlužbeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb,

1942.

LiteraturaNikola Anić, Narodooslobodilačka vojska

Hrvatske 1941.-1945., Zagreb 2005.Tomislav Aralica i Višeslav Aralica,Hrvatski

ratnici kroz stoljeća. Oružane snage Nezavisne Države Hrvatske i druge hrvatske postrojbe na osovinskoj strani 1941-1945, 3.knjiga, Zagreb 2010.

Nikica Barić,Ustroj vojske Domobranstva Nezavisne države Hrvatske, Zagreb 2003.

Nikica Barić,Ustaše na Jadranu, Zagreb 2012.čk ški b l

Zdravko Dizdar, Razvoj NOB-a u Podravini u 1943. godini: Podravski zbornik 83,Koprivnica, 1983.

Zdravko Dizdar, Pregled razvitka NOP-a u Podravini 1944. godine: Podravski zbornik 84,Koprivnica, 1984.

Zdravko Dizdar,Ljudski gubici logora "Danica" kraj Koprivnice, 1941.-1942: Časopis zasuvremenu povijest, 34, 2, Zagreb, 2002.

Zdravko Dizdar Brojitbeni pokazatelji odnosavojničkih postrojbi na teritoriju NDH 1941.-1945., Časopis za suvremenu povijest 28,Zagreb, 1996.

Dizdar M Sobiloveski Prešućivani četnički zločini u Hravatskoj i Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Zagreb 1999.

Bojan Dimitrijević i Dragan SavićOklopne jedinice na jugoslovenskom ratištu, Institut zasavremenu istoriju, Beograd 2011.

Bojan Dimitrijević,Oklopne snage NDH, Vojnapovijest 9, Zagreb, prosinac 2011, 24.-31.;

Bojan DimitrijevićOklopne snage NDH(II



Zbirka fotografija, negativa i filmova

Vojni arhiv BeogradFond NDHFond NOB-NOVJFond VBA

Objavljeni izvori Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenat, knjiga2.,Beograd 1969.

Njemačka obavještajna služba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, II. dio, Zagreb 2011.

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti, SI. Brod2005.

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, SI. Brod-Zagreb 2006.

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Zagreb i srednišnja Hrvatska, SI. Brod-Zagreb 2008.

Partizanska i komunistička represija i zločini u

Nikica Barić,Pučko ustaški zbor generala Metzgera i općenarodna odbrana u NDH krajem Drugog svjetskog rata, Časopis zasuvremenu povijest 1 -2000.

Milan Basta,Rat posle rata, Pavelićevi generali se predaju, Zagreb 1963.

H. Džejms Bergvin,Imperija na Jadranu,

Musolinijevo osvajanje Jugoslavije 1941-1943, Beograd 2007. (naslov izvornika H. JamesBurgwyn,Empire on the Adriatic)

Rade Bulat,Deseti korpus „Zagrebački" NOV I POJ, Ljubljana, 1985.

Elvis Burčul,Ustaška nadzorna služba, osnivanje, ustroj, djelovanje i ukidanje (1941.-1943.) magistarski rad Odsjek.za povijestFilozofskog fakulteta u Zagrebu 2002.

Predrag Mišo Lj. Cemović,Od Podgovirce o Gradiške Glasnik SIKD Njegoš, sv VII 1961,

Mladen Colić,Takozvana Nezavisna Država Hrvatske; Beograd 1973.

Martina Grahek-Ravančić,Bleiburg i križni put1945.,Zagreb 2009.

Bojan Dimitrijević,Oklopne snage NDH (IIdio), Vojna povijest 10, Zagreb, siječanj 2012,24.,-31.

Zvonimir Despot,Vrijeme zločina, Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941.-1948., Zagreb - Slavonski Brod 2007.

Milenko Doder,Operacija Gvardijan, Beograd1979.

Ahmet Đonlagić,Ozrenska operacija, Vojnoistorijski glasnik 6, Beograd 1956.Ahmet Đonlagić i Mišo Leković,Njemačka

ofenziva na istočnu Bosnu, januar- februar 1942., Beograd 1962.

Safet Filipović,Organi bezbednosti Bosne i Hercegovine u borbi protiv banditizma, Narodna milicija, 6/1954.

Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića(memoari konttorverznog generala),Beograd 2007.

Mario Jareb,Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941.godine, Zagreb2006.

42 9

Mario Jareb,Ustaški pukovnik il general Tomislav Sertić, Časopis za suvremenupovijest 2, 2000,

Fikreta Jelić-Butić,Ustaše u Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945,Sveučilišna nakladaLiber i Školska knjiga, II izdanje, Zagreb1978.

Damir Jug,Oružane snage NDH, sveukupni ustroj, Zagreb 2004.

Kapapandzich, Borivoye M., The BlodiestYugoslav Spring 1945,Tito’s Katins and Gulags Carlston Press, New York, 1980.

Jovan Kokot,Dvanaesta proleterska slavonska

brigada, Beograd 1987.Ivan Košutić,Hravstko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1992.

Ivan Košutić,Hravstko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, Zagreb1994.

Davor Kovačić,zapovjednici i dužnosnici jasenovačke skupine logora 1941.-1945.: Časopis za suvremenu povijest, 1 -2000.

Branislav Kovaćević,Od Vezirovog i Zidanog mosta, Tragična sudbina crnogorskih četnika u završnoj fazi rata 1944-1945, Beograd

Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2004Vojislkav V. Mikić,Zrakoplovstvo Nezavisne

Države Hrvatske 1941-1945, Beograd 2000.Dragan Nenezić.Jugoslovenske oblasti pod

Italijom 1941-1943, Beograd 1999.Košta Nikolić,Italijanska vojska i četnici u Drugom svestkom ratu 1941-1943, Beograd2009.

Amir Obhođaš,Lako prevozni zdrug Hrvatske legije. U borbama od Une do Dona, kolovoz 1941. - prosinac 1942., Zagreb 2012.

Amir Obhođaš i Jason D. Mark,Hrvatska legija, 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija

na Istočnom bojištu 1941.-1943., Zagreb2012 .

Milan Pojić,Hrvatska pukovnija 369.na istočnom bojištu 1941.-1943., ratni dnevnik, Zagreb 2007.

Dinko Predoević,Oklopna vozila i oklopne postrojbe u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj, I. dio, Saveznička oklopna vozila, Rijeka 2002.

Dinko Predoević,Oklopna vozila i oklopne postrojbe u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj II. dio, Oklopna vozila Sila osovine

dokumenta, Vojnoistorijski glasnik 3,Beograd 1951.

Branimir B. Stojanović, Alojzije Stepšinac, zločinac ili svetac (dokumenti o izdaji i zločinu), Beograd 1985.

Dinko Šakić,S Poglavnikom u Alpama 1946. (dio uspomnena iz veće cjeline) Split 2001.

Schmidt-Ruchberg Erich,Der Endkampf auf dem Balkan, Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechland bis zu den

Alpen, Heidelbegr 1955.Ivan Šibi,Sjećanja II: Ratni dnevnik, Zagreb,

1986.Thomas Nigel, Abbott Peter (Colour Plates by

Mike Chappell),Partisan Warfare 1941-45, Osprey Publishing Ltd, Oxford 1983/2002.

Thomas Nigel, Mikulan Krunosalv, (illustratedby Darko Pavlovic), Axis Forces in Yugoslavia, Osprey Publishing Ltd, Oxford 1995/2003.

Velimir Terzić, urednik,Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941.-1945. Knjiga prva, Beograd 1957.

Velimir Terzić, urednik,Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941.-1945. Knjiga druga, Beograd 1965.

Jozo Tomashevic,Četnici u Drugom svjetskom



1993.Bogdan Krizman,Ustaše i Treći Reich I, Zagreb

1983.Bogan Krizman, Ante Pavelić i ustaše, Zagreb

1986.Bogdan KrizmanNDH između Hitlera i Musolinija, Zagreb 1986.

Mišo Leković,Dogovor okupatora i kvislinga o zajedničkim operacijama protiv NOV] u proleće 1942 ("TRIO" - Treća neprijateljska ofenziva), Vojnoistorijski glasnik 1, Beograd1988.

Milija M. Lasić-Vasojević,Enemies on ali Sides: Fall of Yugoslavia North AmericanInternational, Washington DC, 1976.

Hrvoje Matković,Povijest Nezavisne Države Hrvatske, kratak pregled, Zagreb 1994, II.dopunjeno izdanje, Zagreb 2002;

Davor Marijan,Ustaške vojne postrojbe 1941.-1945.,magistarski rad, Filozofski fakultet,

od travnja 1941. do rujna 1943., Rijeka 2008.Zdenko Radelić,Križari: ustaška gerila

1945-1950-probelmi istarživanja: Časopis zasuvremenu povijest, Zagreb 2000.

Zdenko Radelić,Križari, gerila u Hrvatskoj 1945.-1950., Zagreb 2002.

Bogdan Radica, Hrvatska 1945., Munchen-barcelona 1974.

Enver Redžić, Muslimansko autonomaštvo i 13 SS divizija, Autonomija Bosne i Hercegovine i Hitlerov Treći Rajh, Sarajevo 1987.

Klaus Schmider,Partisanenkrieg in Jugoslawien 1941/1944, Verlag E.S.Mittlerudn Sohn Gmbrh, Hamburg-Berlin-Bohn,2002 .

Savo Skoko,Neznanje je najstrašnije kad je aktivno, Istorija 20. Veka, 1-2004, Beograd2004.

Miroslav Stepančić,Treća neprijateljska ofenziva ulstočnoj Bosni, Crnoj Gori i Hercegovini gledana kroz neprijateljska

ratu, Zagreb 1979.Dušan Trbojević,Cersko-Majevička grupa

korpusa pukovnika Dragoslava S. Račića, Kragujevac 2001.

Srđa Trifković, Ustaša, Croatian Separatismand European Politics 19129-1945, TheLord Byron Foundation for Balkan Studies,London, engladm And Aiken South Carolina,USA 1998.

32. divzija NOV Jugoslavije, Zagreb-Beograd1988.

Vjekoslav Vrančić,Branili smo državu, uspomene osvrti doživljaji, knjiga prva,Barcelona Muchen 1985.

Vojna enciklopedija, svezak III, VI, X., Beograd1972-1975.

Todor Vujasinović,Ozrenski partizanski odred, Beograd, 1962.

Goran Vuković,Operacija Gvardijan, Zagreb1958.

43 0

DOSAD IZAŠLO U NAKLADI DESPOT INFINITUSA

BIBLIOTEKA „HRVATSKA POVIJEST”

Amir Obhođaš - Jason D. Mark

Hrvatska legija: 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943.

Amir Obhođaš

Lako prevozni zdrug Hrvatske legije: u borbama od Une do Dona, kolovoz 1941.- prosinac 1942.

Neva Mihalić

Borba Hrvata protiv Trećeg Reicha: hrvatski protuosovinski otpor i dinamika

vojno-političkih strategija na hrvatskom ratištu u Drugom svjetskom ratu

Tvrdi uvez,

492 stranice,

327 fotografija,

50 karata i skica,

19 zračnih snimaka

Tvrdi uvez,240 stranica,144 fotografije,20 karata, 4 skice

Tvrdi uvez,

252 stranice,67 fotografija



Cijena 79,90 kn Cijena 79,90 kn Cijena 79,90 kn

Tomislav Aralica, Robert Čopec, Marko Jeras,Zdenko Kinjerovac, Tomislav HaraminčićSto godina ratnog zrakoplovstva u Hrvatskoj

Četvrta gardijska brigada Hrvatske

vojske - Pauci

Ivica (Ivo) LučićUZROCI RATABosna i Hercegovina od 1980. do 1992. godine

Tvrdi uvez,420 stranica,380 crno-bijelih ifotografija u boji

Cijena 79,90 kn

Tvrdi uvez, 468

stranica, više od

400 crno-bijelih i

fotografija u boji,

48 karata, 10 shema

Cijena 79,90 kn

Tvrdi uvez,

522 stranice,62 fotografije iilustracije

Cijena 79,90 kn

Sedma gardijska brigada Hrvatske vojske - Puma

Miroslav Akmadža

Katolička crkva u komunističkoj Hrvatskoj

Amir Obhođaš, Mario Werhas, BojanDimitrijević, Zvonimir Despot

Ustaška vojnica 1

Tvrdi uvez,438 stranica,

više od 300 crno-bijelih i fotografijau boji, 30 shema,13 karata

Cijena 79,90 kn

Tvrdi uvez,530 stranica

Cijena 79,90 kn

Tvrdi uvez,468 stranica,172 ekskluzivnecrno-bijelefotografije

Cijena 79,90 kn

Zvonimir Despot

Vrijeme zločina

Tvrdi uvez460 stranica96 fotografija i,ilustracija

Cijena 149,90 kn

Miroslav Tuđman

Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije

Tvrdi uvez584 stranica256 originalnihdokumenata

Cijena 169,90 kn



POSEBNA IZDANJA

Ivan AralicaMentalni komunist

Tvrdi uvez,

352 stranice

Cijena 79,90 kn

Paganizam u teoriji i praksi - Knjiga prva - Doktrina paganizma

Tvrdi uvez,432 stranice

Cijena 79,90 kn

Sve knjige mogu se naručiti izravno od nakladnika. Za sve informacije i narudžbe obratite se na: e-mail ([email protected]), na broj mobitela (095/1110175, Danijel Tatić, izvršni urednik) ili pismeno, poštom (Despot Infinitus d.o.o., Nadinska 18a, 10010 Zagreb). Sve o našim knjigama možete saznati na službenoj internetskoj stranici (www.despot-infinitus.com).

Potražite nas na www.facebook.com/hrvatskapovijest

mailto:[email protected]


http://www.facebook.com/hrvatskapovijest

http://www.facebook.com/hrvatskapovijest


mailto:[email protected]



SADRŽAJ

1. DIOUSTROJ USTAŠKE VOJNICE.......................................................................................................................................................................Stožer Ustaške vojnice..................................................................................................................................................................................Ustaške stajaće djelatne bojne....................................................................................................................................................................Stajaći djelatni zdrugovi.................................................................................................................................................................................Poglavnikovi tjelesni sdrugovi (pts)...........................................................................................................................................................Prometni zdrugovi Ustaške vojnice.............................................................................................................................................................Posadne i milicijske postrojbe Ustaške vojnice.........................................................................................................................................Milicijske postrojbe Ustaške vojnice..........................................................................................................................................................Školske ustanove i postrojbe......................................................................................................................................................................Postrojavanje jedinstvenih hrvatskih oružanih snaga................................................................................................................................Obnavljanje rada Glavnog stana poglavnika i ustroj ustaških zborova ožujka 1945.................................................................................. 83



Hrvatsko oružništvo......................................................................................................................................................................................Redarstvena straža........................................................................................................................................................................................Ustaška obrana...............................................................................................................................................................................................Vojnica njemačke narodne skupine..............................................................................................................................................................

2. DIOUNUTAR USTAŠKE VOJNICE......................................................................................................................................................................Proklamirani ideali i vrijednosti...................................................................................................................................................................Simbolika, riječ ustaša, jezik u uporabi.......................................................................................................................................................Duhovna služba i promidžba.........................................................................................................................................................................

Činovi u Ustaškoj vojnici...............................................................................................................................................................................Časnik novih vrijednosti................................................................................................................................................................................Stvaranje ustaškoga časničkog zbora 1941................................................................................................................................................Pripadnost Poglavnikovoj tjelesnoj bojni...................................................................................................................................................Odlikovanja istaknutih pripadnika

3. DIONAORUŽANJE I OPREMA USTAŠKE VOJNICE............................................................................................................................................Tipologija streljačkog naoružanja..................................................................................................................................................................Oklopne po stro jbe.............................................................................................................................................................................................Topništvo.............................................................................................................................................................................................................Samokretne - samovozne postrojbe...............................................................................................................................................................Ostali rodovi.....................................................................................................................................................................................................Odore i znakovlje..............................................................................................................................................................................................

4. DIOUSTAŠKA VOJNICA U VOJNOPOLITIČKIM ODNOSIMA POSLIJE KAPITULACIJE ITALIJE....................................................................... 215Kapitulacija Italije i događaji u rujnu 1943....................................................................................................................................................Nagovještaj promjene u njemačkom gledištu................................................................................................................................................Ministri Navratil i Vokić i Ustaška vojnica......................................................................................................................................................Ljeto 1944 godine Puč" Lorković - Vokić



Ljeto 1944. godine „Puč Lorković - Vokić....................................................................................................................................................Odnosi s predstavnicima Reicha 1943. - 1945.............................................................................................................................................

5. DIOKRAJ USTAŠKE VOJNICE................................................................................................................................'................................................Pred evakuaciju na zapad.................................................................................................................................................................................Povlačenje snaga Ustaške vojnice s teritorija NDH.......................................................................................................................................Predaja na Bleiburgu........................................................................................................................................................................................Predaja i kasnija sudbina zarobljenih hrvatskih snaga..................................................................................................................................Križari: ustaše u odmetništvu 1945. - 19 50 ..................................................................................................................................................„Plan 10. travnja"..............................................................................................................................................................................................

Na području Hrvatske.......................................................................................................................................................................................Na prostoru Bosne i Hercegovine....................................................................................................................................................................

6. DIO

Borbe na području Zagorja..........................................................................................................................................................................Prelazak 32. divizije NOVJ u Zagorje....................................................................................................................................................

Borbe oko Krapine, Klanjca i Novog Golubovca..................................................................................................................................Borbe za Ivanec.......................................................................................................................................................................................Borbe kod Novog Marofa.......................................................................................................................................................................Zauzimanje uporišta Donje Orešje i borbe oko Ivanca početkom svibnja 19 44................................................................................. 324Borbe za Kovin, Mače i Mihovljan.........................................................................................................................................................Pothvat „Sarajevo"....................................................................................................................................................................................

Borbe u Podravini tijekom lipnja i srpnja 1944.........................................................................................................................................Borbe na pravcu Koprivnica - Bjelovar.................................................................................................................................................

Pothvat „Brod"..........................................................................................................................................................................................Borbe za Ludbreg.....................................................................................................................................................................................Borbe na području zapadne Bilogore i operacija „Rouen"..................................................................................................................

Borbena skupina Nališ..................................................................................................................................................................................Kriza oružanih snaga NDH............................................................................................................................................................................

Rušenje prometnica



Rušenje prometnica.................................................................................................................................................................................Napad na Križevce....................................................................................................................................................................................Rujanska kriza.........................................................................................................................................................................................

Borbe u Podravini.....................................................................................................................................................................................Bitka za Koprivnicu.................................................................................................................................................................................

Zaključak uz poglavlje Operacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj................................................................................................................

DODATAKOdore i oznake Ustaške vojnice 1941. - 1945...........................................................................................................................................

Pogovor............................................................................................................................................................................................................

IZVORI I LITERATURA...............................................................................................................................................................................

DODATAKODORE I OZNAKE USTAŠKE VOJNICE

1941. - 1945.



Prvi tip ustaške odore M41

Ustaški prodorni odjel, koji se s Antom Pavelićem na čelu vratio nakon proglašenja NDH iz Italije i stigao u Zagreb 15.travnja 1941., Talijani su u Pistoji 1. travnja opremili talijanskim zelenkastim odorama. Na ovratnicima su nosili prišivenehrvatske trobojnice, a na taborskim kapama koje su bile slične talijanskima nosili su metalno slovo U. Prvih tjedana NDHnosile su se prepravljene i izvorne starojugoslavenske odore koje su se zakapčale pod vratom, da bi nakon prepravke zaUstašku vojnicu bile otvorena kroja, kao i prve izvorne hrvatske ustaške odore M41 koje su se pojavile u svibnju 1941. go-

dine. Surka je imala četiri našivena džepa s naborom na njima, lažnim narukavljem čiji se rub podizao u šiljak i zakapčalase četirima glatkim metalnim gumbima. Ljetne odore krojem su bile slične zimskima, napravljene od tanjeg materijala. Uzsurku se nosila zelenkasta košulja i kravata. Prema zakonskoj odredbi od 3. srpnja 1941. Ustaška vojnica nosila je odoresvjetlosivozelenkaste boje. Časnici Ustaške vojnice činove su nosili na donjem dijelu obaju rukava surke, a dočasnici nagornjem. Činovi su se sastojali od tamnocrvenih povitica, gajtana namotanih u krug i dvostruko upletenih za ispod krugo-va. Ovisno o činu, ispod povitica dodavao se i tamnocrveni vodoravni pleter dužine oko pet centimetara. Od lipnja 1941.časnici Ustaške vojnice nosili su činove i na lijevoj strani taborske kape. Od uspostave NDH pa do sredine 1942. nosile su seisključivo taborske kape. Ispočetka su na taborskim kapama svi pripadnici Ustaške vojnice (časnici, dočasnici i vojničari)nosili samo metalno slovo U s gorućom bombom, a zatim su uvedene i male okrugle metalne pločice s inicijalima AP (Ante



Pavelić) koje su se nosile na vrhu kape iznad slova U. Tako se i na ovratnicima surke isprva nosilo samo slovo U bez podloge,da bi ubrzo bilo uvedeno nošenje četvrtastih platnenih latica crvene boje sa slovom U na njima. Nosio se pojas smeđe bojes običnom metalnom kopčom, starojugoslavenski za časnike. Hlače su bile jahaćeg, skijaškog i bosanskog kroja uz koje sučasnici nosili čizme ili cipele s uvijačima za vojničare.

Drugi tip ustaške odore M42

Početkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustaške vojnice, model M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaške odore M41 i za-država se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristične žućkastosmećkastomaslinaste boje, krojem slične staroj ustaškojodori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s četirima našivenim džepovima s prednje stranesurke, sada sa širokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na džepovima. Zakopčavala se četirima metalni-ma ili od sintetičke tvari izlivenim gumbima obojenima u boju odore i ukrašenima reljefnim znakom Ustaške vojnice s goru-ćom bombom. Narukavlja ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene košulje i kravate i dalje se nose. Ljetne surke krojemsu bile iste kao i zimske, ali bez nabora na džepovima i šivane su od tanjeg materijala. Taborske kape ostaju iste, samo sada

42 1

u novoj boji Ustaške vojnice. Latice također početkom 1942. godine mijenjaju oblik, sada im je gornji kraj zašiljen, tako daviše nisu imale oblik četverokuta, već peterokuta. Dočasnici i vojničari i dalje su nosili oznaku U s gorućom bombom nalaticama, a za časnike je uvedena ista oznake manje veličine. Godine 1942. uvode se i posebne metalne latice za prometnezdrugove Ustaške vojnice. Bile su četvrtaste, tamnocrvene boje, većih dimenzija sa znakom U i željezničkim kotačem s kri-lima ispod znaka U. Ustaška vojnica nosila je platnene ili metalne latice, izrađene od tankog lima i zatim bojene. Za časnikeUstaške vojnice uvedene su i tvrde kape, telerice, slične tvrdim kapama domobranskih časnika, u boji nove ustaške odore.Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje. Imala je i tri tamnocrvena ispuška koji suse pružali duž vanjskih šavova kape. Tada se na kapama pojavljuju i nove oznake za ustaške časnike. Izrađene su od tankoglima i zatim emajlirane ili samo bojene. Prvi znak bio je ovalna oblika, uokviren pleterom i poluvijencem od lipova lišća upodnožju ovala. U središtu znaka na crvenoj podlozi bilo je smješteno slovo U plave boje s gorućom bombom u njemu. Iznadte oznake nalazila se druga manja okrugla oznaka uokvirena pleterom, u čijem su se središtu na crvenoj podlozi nalaziliinicijali AP plave boje. Časnici su te oznake nosili i na taborskim kapama. Godine 1943. dopušteno je i dočasnicima nošenjetvrdih kapa, ali samo izvan službe s običnim vojničarskim oznakama na kapi. Uveden je i novi kožni pojas za časnike smeđeboje s kopčom ovalna oblika uokvirenom pleterom. U središtu kopče na crvenoj podlozi nalazi se emajlirano plavo slovo Us gorućom bombom. Dočasnici i vojničari dobivaju nove metalne kvadratne kopče s reljefnim slovom U i bombom u njemusmještenom na središtu kopče. Hlače ostaju istog kroja kao i stare, šivane od novog materijala žućkastosmećkastomaslinaste boje s tamnocrvenim ispušcima duž vanjskih šavova za časnike.



Poglavnikova tjelesna bojna (PTB) i Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS)

Pripadnici Poglavnikove tjelesne bojne (PTB a) nosili su kao i svi ostali pripadnici Ustaške vojnice već opisane ustaškeodore M41 svjetlosivozelenkaste boje i od početka 1942. M42 žućkastosmećkastomaslinaste boje. Na ovratnicima noseposebne latice na koje su jedino oni imali pravo nošenja. Bile su četvrtasta oblika obojena u boje hrvatske trobojnice saslovom U na njima, za časnike mala U oznaka, a za vojničare većih dimenzija. Pričvršćivale su se kao i sve ostale latice prišivanjem na ovratnike. Godine 1942. uvode se nove latice drugog oblika, peterokutne sa zašiljenim vrhom, boje trobojnice islovo U ostaje. Kada je 15. svibnja 1942. PTB raspušten, a stvoren Poglavnikov tjelesni zdrug (PTS), odlučeno je da njegovipripadnici nose odore zatvorena kroja. Odora se zakapčala pod vratom s pet gumba obojenih u boju odore i reljefnim Una njima. Surka je bila krojem i bojom kao i nova odora Ustaške vojnice M42. Jedina je razlika bila što je M42 otvorenakroja, a nova odora PTS a zatvorena. Godine 1944. ponovno su uvedene nove latice za PTS oblikom kao i stare sa zašilje-nim vrhom, sada umjesto trobojnice postaju jednobojne s malom oznakom, reljefnim romboidnim vrhovničkim znakom i

jedva vidljivim slovom U unutar njega. Latice su bile jednake za časnike i vojničare. Također su za časnike i vojničare PTSa uvedene i nove kopče. Časnici nose ovalnu kopču, uokvirenu pleterom s reljefnim vrhovničkim znakom i slovom U bez

42 2

goruće bombe, smješteno na sredini kopče. Vojničari nose četvrtaste aluminijske kopče s reljefnim vrhovničkim znakomna sredini kopče. Od polovine 1944. veliki dio PTS a opremljen je njemačkim M43 odorama sivomaslinaste boje, s kojih suskidane naramenice i stavljane oznake Ustaške vojnice. Od zime 1944. nose još i odore olovnoplave boje koje su navodnobile namijenjene ruskoj oslobodilačkoj armiji generala Wlassowa. Odore su bile zatvorena kroja, morale su se preko glavenavlačiti zbog nepotpunoga prednjeg razreza na surci koji je bio samo do pasa. Zakapčala se trima gumbima do pod vrat,imala je četiri našivena džepa, po dva na prsima i bokovima s ravnim preklopnicima na njima. Te su odore u NDH nazivali„finskim odorama" i predstavljaju ujedno i posljednji model odore PTS a. Postojale su i odore koje su šivane u NDH od iden-tičnoga olovnoplavog sukna koje je Njemačka isporučila Hrvatskoj zajedno s gotovim sašivenim odorama. Ta u NDH šivanasurka bila je zatvorena kroja s punim prednjim razrezom i zakapčala se s pet gumba. Taborska kapa krojem je bila slična ta-lijanskim taborskim kapama na kojoj se štitnici za uši preklapaju na tjemenu i nije imala prednji valjak na čelu kape. Hlačesu bile jahaćeg kroja, potkožene otraga i unutar nogavica. Čizme su i dalje nošene kao i cipele s uvijačima. PTS je kao elitnaustaška postrojba uvijek dobivao najbolju opremu koju je država u tome trenutku imala na raspolaganju.

„Crna legija"

Kako su odore za Ustašku vojnicu izrađivane u mnogim radionicama na više mjesta i kroz cijelo ratno razdoblje rađeneod raznih materijala različitih nijansi boje, njihov izgled u detaljima i izvedbi znatno se razlikuje. Zbog nestašice odgova-rajućeg sukna za Ustašku vojnicu možemo vidjeti njene pripadnike u različitim odorama od starojugoslavenskih, izvornih



ustaških M41 i M42, domobranskih, talijanskih, njemačkih i na kraju olovnoplavih za ROA. Tako je za „Crnu legiju" zbognestašice upotrijebljeno potpuno crno sukno namijenjeno navodno pravoslavnom svećenstvu. Zbog tih crnih odora i pro-zvana je „Crnom legijom". Odora je bila krojem potpuno jednaka uobičajenim ustaškim odorama. Nosile su se i zelenkastekošulje s kravatom.

Hrvatske oružane snage (HOS)

Sredinom 1944. počelo se s planiranjem stvaranja HOS a koji je trebao ujediniti sve oružane postrojbe, pogotovo Ustaškuvojnicu i Domobranstvo koji su dotada bile zasebne vojske s posebnim zapovjedništvima. Dana 13. siječnja 1945. objavlje-na je zapovijed koju je donio poglavnik Ante Pavelić kojom se uvode jedinstvene oznake i istovjetnost odora svih pripadnikaHOS a izuzev mornarice, zrakoplovstva, radne službe i narodne zaštite. Surka mora biti zatvorena kroja, zakapčala se dopod vrat. Kroj novih surki nije detaljnije opisan. Navodno se radi o surkama krojem nalik njemačkim M43. Stvarnost je ve-ćinom izgledala drukčije. Zbog nestašice odgovarajućeg sukna i stalnih ratnih djelovanja pripadnici HOS a zadržali su svojestare odore i na njih dodavali nove oznake. Novih oznaka također nije bilo za sve dovoljno, tako da možemo vidjeti na foto-

42 3

grafijama mješavinu starih i novih oznaka na odorama. Časnici su nosili činove na naramenicama na koje se prišivao pletersložen od triju isprepletenih gajtana, za niže časnike pleter je bio tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili sam pleter(za zastavnika). Viši časnici nosili su pleter od dvaju vanjskih gajtana srebrne boje i jednoga srednjeg gajtana tamnocrveneboje i na njima troliste zlatne boje. Generali su nosili pletere zlatne boje s trolistima srebrne boje. Ustaški časnici ne noseviše oznaku čina na lijevoj strani taborske kape, već samo na donjem dijelu obaju rukava kao predajnu uspomenu. Časnicii vojničari Ustaške vojnice, sada pripadnici HOS a, zadržavaju svoje staro znakovlje na kapama i laticama koje dobivaju je-dinstveni oblik. Sve su peterokutne sa zašiljenim vrhom. Za sve pripadnike HOS a uveden je i vrhovnički znak, državni grb svrhovničkim znakom na trobojnoj platnenoj vrpci koji se nosio iznad gornjega desnog džepa na surci. Postojala je i metalnainačica vrhovničkog znaka koji se pričvršćivao na surku pomoću iglica na savijanje ili prišivanjem.

Mario Pavlović



42 4

Odora zastavnika Ustaške vojnice M42 u sastavu HOS-a

Početkom 1942. godine uvedene su nove odore Ustaške vojnice, model M42 koji zamjenjuje prvi tip ustaške odore M41 i zadržava se u uporabi do kraja rata. Bile su karakteristične žućkastosmećkasto- maslinaste boje, krojem slične staroj ustaškoj odori M41 s manjim izmjenama u detaljima. Surka ostaje otvorena kroja s četirima naši- venim džepovima s prednje strane surke, sada sa širokim prividnim naborom i blago valovitim preklopnicima na džepovima. Zakopčala se četirima metalnima ili od sintetičke tvari izlivenim gumbima obojenima u boji odore i ukrašenima reljefnim znakom Ustaške vojnice s gorućom bombom. Lažna narukavlja čiji se rub podizao u šiljak ostaju ista kao i kod starih M41 surki zelene košulje i kravate



šiljak ostaju ista kao i kod starih M41 surki, zelene košulje i kravate se i dalje nose uz nove surke. Za svečane prilike časnici su nosili i bijele košulje s kravatama crne ili modre boje. Ljetne surke krojem su bile iste kao i zimske, ali bez nabora na džepovima i šivane su od tanjeg materijala. Na naramenicama nose stare crvene četvrtaste časničke latice s malom oznakom U. Na odori se nalazi iznad desnog

džepa vrhovnički znak, koji je uveden za sve pripadnike HOS-a, kao i pleter složen od triju gajtana za niže časnike tamnocrvene boje sa srebrnim trolistima ili samo pleter za zastavnika. Nosi se i ratni spomen-znak s državnim grbom u zapučku prvog gumba na koji su imali pravo oni koji su najmanje godinu dana vršili vojničku službu u sastavu HOS-a u NDH ili izvan nje i sudjelovali u neposrednoj borbi s neprijateljem ili su najmanje šest mjeseci upravljali pothvatnim vodstvom borbenih postrojbi. Časnici su uz odoru nosili i kožni pojas smeđe boje s kopčom ovalna oblika uokvirenu pleterom. U središtu kopče na crvenoj podlozi nalazilo se emajlirano plavo slovo U s gorućom bombom u njemu.

42 5

Tvrda kapa ustaškog časnika

Tvrde kape časnika Ustaške vojnice bile su oblikom nalik istovrsnoj kapi domobranskih časnika žućkastosmećka- stomaslinaste boje. Uvedene su početkom 1942. godine. Suncobran im je bio crne boje, a podbradak u obliku tropleta tamnocrvene boje za niže časnike. Imala je i tri tamnocr

vena ispuška koji su se pružali duž kape. Tada se na kapama pojavljuju i nove oznake izrađene od tankog lima, emajlirane ili bojene. Prvi je znak bio ovalnog oblika uokviren

pleterom i poluvijencem od lipova lišća u podnožju ovala. U središtu znaka na crvenoj podlozi bilo je smješteno slovo U plave boje sgorućom bombom u njemu. Iznad ovalne oznake nalazio se drugi okrugli znak uokviren pleterom u čijem su se središtu nalazili inicijali AP (Ante Pavelić] plave boje na crvenoj podlozi. Prikazana kapa proizvedena je 1944. ili 1945. godine i krojem je nalik njemačkim „Knautschmütze".



Taborske kape Ustaške vojnice

Taborske kape Ustaške vojnice bile su oblikom slične

talijanskim taborskim kapama. Bile su žućkastosmećka- stomaslinaste boje s preklopnim valjkom na čelu kape na kojem su se nosile oznake. Kako su se proizvodile na više mjesta, postoje razlike u detaljima i izvedbi taborskih kapa, pa čak i u boji. Na jednoj slici je taborska kapa ustaškog časnika s časničkim bojenim oznakama i oznakom čina

poručnika koji se nosio na lijevoj strani taborske kape, kaoi sve ostale oznake činova Ustaške vojnice. Na drugoj je slici kapa ustaškog vojničara žućkastosmećkastomaslinaste boje izrađena za zimsku uporabu s oznakama za vojničare, obično aluminijsko slovo U i mala okrugla pločica s inicijalima AP.

Svečani pojas nižeg časnika Ustaške vojnice u sastavu HOS-a

Ne zna se sa sigurnošću kada je propisan i uveden svečani pojas za pripadnike HOS-a, je li pri kraju 1944. ili početkom 1945. godine Pojas je bio širine pet centimetara sa složenim tropletom na njemu istoga oblika i boje kao što je bio troplet na naramenicama Za



ne. Pojas je bio širine pet centimetara sa složenim tropletom na njemu istoga oblika i boje kao što je bio troplet na naramenicama. Za generale je bio zlatne boje, za više časnike srebrne i tamnocrvene boje, a za niže časnike tamnocrvene boje.

Uniforma, kape i pojas u vlasništvu su Marija Pavlovića.

42 7

IZVORI I LITERATURA

Zbirke i fondovi

The U.S. National Archives and RecordsAdministration (NARA)

Record Group 226 - OSS Intelligence reportsRecord Group 242

Hrvatski državni arhivHR HDA 250, Ustaška vojnicaHR HDA 487, Ministarstvo oružanih snaga

NDHHR HDA 1450, Zbirka mikrofilmova gradiva iz

inozemnih arhiva koje se odnosi na HrvatskuHR HDA 1561, Zbirka fotografija Službe

državne sigurnostiHR HDA 1718, Zbirka fotografija

Narodnooslobodilačke vojske i partizanskihodreda Jugoslavije

Hrvatski povijesni muzejZbirka fotografija, negativa i filmova

Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Dalmacija, SI. Brod-Zagreb 2011.

Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilačkom ratu jugoslavenskih naroda, tomovi IV, V, XI, XII, XIII.

TiskovineSlužbeni Viestnik Ustaške vojnice, Zagreb,

1942.

LiteraturaNikola Anić, Narodooslobodilačka vojska

Hrvatske 1941.-1945., Zagreb 2005.Tomislav Aralica i Višeslav Aralica,Hrvatski ratnici kroz stoljeća. Oružane snage Nezavisne Države Hrvatske i druge hrvatske postrojbe na osovinskoj strani 1941-1945, 3.knjiga, Zagreb 2010.

Nikica Barić,Ustroj vojske Domobranstva Nezavisne države Hrvatske, Zagreb 2003.

Nikica Barić,Ustaše na Jadranu, Zagreb 2012.Nikica BarićPučko ustaški zbor generala

Zdravko Dizdar,Razvoj NOB-a u Podravini u 1943. godini: Podravski zbornik 83,Koprivnica, 1983.

Zdravko Dizdar, Pregled razvitka NOP-a u Podravini 1944. godine: Podravski zbornik 84,Koprivnica, 1984.

Zdravko Dizdar,Ljudski gubici logora "Danica" kraj Koprivnice, 1941.-1942: Časopis zasuvremenu povijest, 34, 2, Zagreb, 2002.

Zdravko Dizdar Brojitbeni pokazatelji odnosavojničkih postrojbi na teritoriju NDH 1941.-1945., Časopis za suvremenu povijest 28,Zagreb, 1996.

Dizdar M SobiloveskiPrešućivani četnički zločini u Hravatskoj i Bosni i Hercegovini 1941.-1945., Zagreb 1999.

Bojan Dimitrijević i Dragan SavićOklopne jedinice na jugoslovenskom ratištu, Institut zasavremenu istoriju, Beograd 2011.

Bojan Dimitrijević,Oklopne snage NDH, Vojnapovijest 9, Zagreb, prosinac 2011, 24.-31.;

Bojan Dimitrijević,Oklopne snage NDH (II



Vojni arhiv BeogradFond NDHFond NOB-NOVJFond VBA

Objavljeni izvori Aprilski rat 1941, Zbornik dokumenat, knjiga

2.,Beograd 1969.Njemačka obavještajna služba u Nezavisnoj

Državi Hrvatskoj, II. dio, Zagreb 2011.Partizanska i komunistička represija i zločini

u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti, SI. Brod2005.

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Slavonija, Srijem i Baranja, SI. Brod-Zagreb 2006.

Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946., Dokumenti Zagreb i srednišnja Hrvatska, SI. Brod-Zagreb 2008.

Partizanska i komunistička represija i zločini u

Nikica Barić,Pučko ustaški zbor generala Metzgera i općenarodna odbrana u NDH krajem Drugog svjetskog rata, Časopis zasuvremenu povijest 1 -2000.

Milan Basta,Rat posle rata, Pavelićevi generali se predaju, Zagreb 1963.

H. Džejms Bergvin,Imperija na Jadranu, Musolinijevo osvajanje Jugoslavije 1941-1943, Beograd 2007. (naslov izvornika H. JamesBurgwyn,Empire on the Adriatic)

Rade Bulat,Deseti korpus „Zagrebački" NOV I POJ, Ljubljana, 1985.

Elvis Burčul,Ustaška nadzorna služba, osnivanje, ustroj, djelovanje i ukidanje (1941.-1943.) magistarski rad Odsjek.za povijestFilozofskog fakulteta u Zagrebu 2002.

Predrag Mišo Lj. Cemović,Od Podgovirce o Gradiške Glasnik SIKD Njegoš, sv VII 1961,

Mladen Colić,Takozvana Nezavisna Država Hrvatske; Beograd 1973.Martina Grahek-Ravančić,Bleiburg i križni put

1945.,Zagreb 2009.

p gdio), Vojna povijest 10, Zagreb, siječanj 2012,24.,-31.

Zvonimir Despot,Vrijeme zločina, Novi prilozi za povijest koprivničke Podravine 1941.-

1948., Zagreb - Slavonski Brod 2007.Milenko Doder,Operacija Gvardijan, Beograd1979.

Ahmet Đonlagić,Ozrenska operacija, Vojnoistorijski glasnik 6, Beograd 1956.

Ahmet Đonlagić i Mišo Leković,Njemačka ofenziva na istočnu Bosnu, januar- februar 1942., Beograd 1962.

Safet Filipović,Organi bezbednosti Bosne i Hercegovine u borbi protiv banditizma, Narodna milicija, 6/1954.

Glez fon Horstenau, Između Hitlera i Pavelića(memoari konttorverznog generala),Beograd 2007.

Mario Jareb,Ustaško-domobranski pokret od nastanka do travnja 1941.godine, Zagreb2006.

42 9

Mario Jareb,Ustaški pukovnik il general Tomislav Sertić, Časopis za suvremenupovijest 2, 2000,

Fikreta Jelić-Butić,Ustaše u Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945,Sveučilišna nakladaLiber i Školska knjiga, II izdanje, Zagreb1978.

Damir Jug,Oružane snage NDH, sveukupni ustroj, Zagreb 2004.

Kapapandzich, Borivoye M., The BlodiestYugoslav Spring 1945,Tito’s Katins and Gulags Carlston Press, New York, 1980.

Jovan Kokot,Dvanaesta proleterska slavonska brigada, Beograd 1987.

Ivan Košutić,Hravstko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, Zagreb 1992.

Ivan Košutić,Hravstko domobranstvo u Drugom svjetskom ratu, druga knjiga, Zagreb1994.

Davor Kovačić,zapovjednici i dužnosnici jasenovačke skupine logora 1941 1945 :

Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 2004Vojislkav V. Mikić,Zrakoplovstvo Nezavisne

Države Hrvatske 1941-1945, Beograd 2000.

Dragan Nenezić.Jugoslovenske oblasti pod Italijom 1941-1943, Beograd 1999.Košta Nikolić,Italijanska vojska i četnici u

Drugom svestkom ratu 1941-1943, Beograd2009.

Amir Obhođaš,Lako prevozni zdrug Hrvatske legije. U borbama od Une do Dona, kolovoz 1941. - prosinac 1942., Zagreb 2012.

Amir Obhođaš i Jason D. Mark,Hrvatska legija, 369. pojačana (hrvatska) pješačka pukovnija na Istočnom bojištu 1941.-1943., Zagreb2012 .

Milan Pojić,Hrvatska pukovnija 369.na istočnom bojištu 1941.-1943., ratni dnevnik, Zagreb 2007.

Dinko Predoević, Oklopna vozila i oklopne postrojbe u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj I dio Saveznička oklopna vozila

dokumenta, Vojnoistorijski glasnik 3,Beograd 1951.

Branimir B. Stojanović, Alojzije Stepšinac,

zločinac ili svetac (dokumenti o izdaji i zločinu), Beograd 1985.Dinko Šakić,S Poglavnikom u Alpama 1946.

(dio uspomnena iz veće cjeline) Split 2001.Schmidt-Ruchberg Erich,Der Endkampf

auf dem Balkan, Die Operationen der Heeresgruppe E von Griechland bis zu den

Alpen, Heidelbegr 1955.Ivan Šibi,Sjećanja II: Ratni dnevnik, Zagreb,

1986.Thomas Nigel, Abbott Peter (Colour Plates by

Mike Chappell),Partisan Warfare 1941-45, Osprey Publishing Ltd, Oxford 1983/2002.

Thomas Nigel, Mikulan Krunosalv, (illustrated

by Darko Pavlovic), Axis Forces in Yugoslavia, Osprey Publishing Ltd, Oxford 1995/2003.Velimir Terzić, urednik,Oslobodilački rat

naroda Jugoslavije 1941.-1945. Knjiga prva, Beograd 1957

ustaska vojnica 2

Documents