uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

12
Univerzitet u Novom Sadu Filozofski fakultet Novi Sad Tema : Uticaj sredine na razvoj ličnosti Profesor: dr Milica Andevski Studenti :

Upload: tacazlaja

Post on 25-Oct-2015

615 views

Category:

Documents


5 download

DESCRIPTION

pedagogija

TRANSCRIPT

Page 1: Uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

Univerzitet u Novom Sadu

Filozofski fakultet

Novi Sad

Tema : Uticaj sredine na razvoj ličnosti

Profesor: dr Milica Andevski

Studenti :

Novi Sad,januar 2012.godine

Page 2: Uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

Pojam ličnosti

Pitanje faktora koji utiču na razvoj i formiranje pojedinca oduvek je bilo u centru pažnje ne samo pedagoških krugova već i šire javnosti. To je i razumljivo ako se uzme u obzir da od toga kako se shvata uloga pojedinih činilaca u razvoju individue zavisi kakav će se značaj i mesto pridavati ovom ili onom faktoru, pa prema tome i u kom će se pravcu usmeriti vaspitna delatnost. Osnovni faktori su nasleđe,društvena sredina i vaspitanje. U toku razvoja društva različito je shvatana uloga ovih faktora i prema tome pridavan im je različit značaj u formiranju individue. Definisati jednu ličnost je veoma težak zadatak. To najbolje pokazuje broj definicija, jer zapravo ni jedna od njih nije potpuna. Kada govorimo o ličnosti, govorimo o određenim karakteristikama pojedinaca koje se ogledaju u različitim oblicima ponašanja. Ličnost je veoma slojevita i kada govorimo o njoj moramo dati odgovore na neka osnovna pitanja: koji su najvažniji momenti koje treba proučavati i prikazivati (struktura ličnosti); šta pokreće ljude na aktivnost (dinamika ličnosti); od kojih faktora zavise osobine ljudi i u kom stepenu se formiraju kod pojedinog čoveka (razvitak ličnosti). Izrazom ličnost mi označavamo relativnu doslednost, jedinstvo i osobenost ponašanja individue.

Faktori razvoja ličnosti

U toku celog života menjaju se i razvijaju, i osobine i struktura ličnosti. Ovo menjanje predstavlja razvoj ličnosti i ostvaruje se uticajem sredine na ono što pojedinac nasleđem donosi na svet, kao i na ono što je do određenog momenta pod uticajem sredine već razvijeno.1 Na razvoj normalne ličnosti presudno utiču naslijeđe, sredina i aktivnost pojedinaca. Veza između nasleđa, sredine i aktivnosti je neraskidiva, jer ako neki pojedinac ne poseduje određenu osnovu za razvitak (npr. mentalno zaostale osobe) sredina i aktivnost nemaju skoro nikakav efekat. Američki psiholog Votson zastupa empirističko shvatanje po kojem je ličnost isključivo delovanje sredine. Razlike između pojedinih ličnosti nastale su jedino kao posledica razlika u uslovima u kojima su pojednci živeli, tj da su svi živeli pod istim uslovima, ne bi bilo razlike među njihovim ličnostima.2

1 Nikola Rot, Psihologija ličnosti, Beograd 1967.2 Nikola Rot, Ličnost i razvitak ličnosti, Beograd 1961.

Page 3: Uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

Da je nešto određeno nasleđem znači da je izazvano genima primljenim od roditelja. Ono što čini nasleđe jesu tzv. urođene dispozicije. Da bi one došle do izražaja kao određene sposobnosti treba ih aktivirati i koristiti. Svaka osobina razvija se i formira tek putem aktivnosti čoveka u određenoj sredini. Dakle od delovanja sredine zavisi razvoj dispozicija, mada sredina ne utiče samo na formiranje nasleđem datih dispozicija. Ona utiče da se nasleđena i stečene dispozicije organizuju u nove celine koje predstavljaju osnovu za različite složene osobine i sposobnosti. Pod sredinom treba podrazumevati sve što podstiče pojedinca na reagovanje: objekti okoline, događaji koji se dešavaju, zahtevi koje postavljaju određene osobe i društvo, društveni odnosi u kojima živi pojedinac i društvene norme i principi sa kojima se sreće.

Sredina može da deluje na dispozicije neposredno i posredno. Da bi došlo do razvitka jednostavnih senzornih sposobnosti kao što je npr. korišćenje čulnih organa nije potreban svestan napor pojedinca. Ali i za formiranje ovih jednostavnih sposobnosti potrebna je aktivnost. Kad su u pitanju složene osobine, čovek može svesno da nastoji i da namerno ulaže napor da ih razvije. On može svojom svesnom aktivnošću da utiče na formiranje osobina za koje nasleđe nema bitnu ulogu kao što su karakterne osobine, ali i na razvijanje osobina za koje je nasleđe nesumnjivo važan faktor, kao što su sposobnosti i osobine temperamenta. U psihološkoj literaturi se kao ilustracija za ovo navodi primer Helene Keler. Slepa i gluva još od 19. meseci života ona je ulažući ogroman napor naučila da govori, uspela da završi univerzitet, položila doktorat i razvila se u istaknutog pisca. Bez svoje vlastite aktivnosti ona bi bila osuđena da vegetira.3

Socijalni faktori razvoja ličnosti

Između faktora koji čine sredinu, a koji utiču na razvoj ličnosti najvažniji su socijalni faktori. Upravo pod uticajem socijalnih faktora prvenstveno se razvija i menja ličnost. Zato se često opravdano naglašava da je ličnost biosocijalna pojava, da je rezultat uticaja socijalnih faktora na biološki datu osnovu, pri čemu su socijalni faktori odlučujući za formiranje ličnosti. Da socijalni faktori imaju prvenstveni značaj za razvoj ličnosti pokazuju, između ostalog i primeri o ponašanju dece odrasle u izolaciji od ljudi. Takav je slučaj s decom odraslom među vukovima u Indiji, zatim slučaj osobe poznate pod

3 Nikola Rot, Psihologija ličnosti, Beograd 1967.

Page 4: Uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

imenom Kaspar Hauzer koja je ostavljena sve do svoje 16 godine da živi bez ikakvog kontakta sa ljudima u zatvorenoj ćeliji. U literaturi se često pominju prikazi sociologa Dejvisa u kojima se govori o dve devojčice koje su odrasle izolovane od kontakta s ljudima. Jedna od njih i posle nekoliko godina upornog rada jedva je uspela da razume nešto od ljudskog govora. Druga, koja je sa svojom gluvonemom majkom živela šest i po godina u jednoj mračnoj prostoriji i koja je kad su je našli izgledala sasvim podivljala, posle intenzivne vežbe naučila da govori i njen koeficijent inteligencije je porastao za tri puta. Iako u kontaktu samo sa jednom i to gluvonemom osobom ona ipak nije odrasla izolovana kao što je to bio slučaj sa prvom devojčicom.

Veliki je broj različitih socijalnih faktora od kojih zavisi formiranje ličnosti: porodica i uslovi u kojima se podiže dete, škola, grupa vršnjaka, organizacija u koju je dete učlanjeno, literatura koju čita i filmove koje gleda, istaknute ličnosti u društvu, zanimanje koje je čovek izabrao, ljudi sa kojima sarađuje i kontaktira u toku života i kultura u kojoj odrasta i živi.

Uloga porodice u razvoj ličnosti

Najveći uticaj na formiranje i razvoj ličnosti ima porodica. Posebno je taj uticaj jak u prvim godinama života, a jedan od najznačajnijih psihologa svih vremena Sigmund Frojd kaže: „Dete je otac čoveka." Ovom formulacijom se želi istaći da rano detinstvo više od svega drugog određuje kakva će biti ličnost odraslog čoveka.Da bi se dete razvilo u zdravu i uravnoteženu ličnost neophodno je da odraste u adekvatnim porodičnim uslovima. Porodica treba da omogući detetu da razvije osećaj sigurnosti, da mu roditelji pokažu da je ono voljeno i da prema njemu ispoljavaju srdačan i topao odnos. Utisak sigurnosti koji dete ponese iz porodice ne zavisi samo od odnosa roditelja prema detetu, već i odnosa između samih roditelja i opšte atmosfere u porodici. Poremećeni odnosi među roditeljima kao posledicu imaju poremećeno ponašanje deteta i neželjene forme njegove ličnosti.

Roditelji su u prvim godinama života detetu glavni uzor. Stoga oni sistematski (savetima, pohvalama, kaznama) formiraju u njemu odgovarajuće karakterne osobine. Taj uticaj je često i spontan, pa deca, više ili manje, postaju kopije svojih roditelja. Svojim pedagoškim stavom prema deci roditelji doprinose razvoju mnogih poželjnih ili negativnih osobina njihove ličnosti. U tom pogledu neprihvatljiva je preterana strogost pogotovu

Page 5: Uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

ako je praćena agresivnošću i fizičkim kažnjavanjem dece. S druge strane izrazita popustljivost i razmaženost koja se toleriše i neguje od strane roditelja rezultira sindromom „prezaštićenog deteta" sa nizom nepoželjnih osobina ličnosti koje dete prate i u zrelom dobu. U vaspitavanju dece i ponašanju roditelja naročito je nepoželjna nedoslednost koja se može manifestvovati u kažnjavanju za sitnice i opraštanju krupnih grešaka. Ponašanje roditelja prema detetu ne bi trebalo da zavisi od toga da li je on ljut ili je dobrog raspoloženja. Nedoslednost u vaspitanju dece je čest uzročnik opšteg osećanja nesigurnosti i neurotičnih tendencija. Dosledan i skladan odnos roditelji ne bi trebali da imaju samo prema deci već i međusobno jer su i te relacije značajne za dete. Neslaganje među roditeljima i konflikte među njima dete doživljava kao konflikt u sebi. U neharmoničnoj porodici ugrožena je njegova potreba za ljubavlju i sigurnošću. Nedovoljna briga za dete i postojanje ljubavi prema njemu jesu razlozi što se razvijaju određene društveno neprihvatljive osobine: agresivnost, neprijateljski stav prema okolini ili pak povučenost i pasivnost.

Uticaj vršnjaka i škole na razvoj ličnosti

Veliki broj autora ističe da vršnjaci u detinjstvu i mladosti imaju najveći uticaj na formiranje stavova. Dete još u predškolskom periodu, a kasnije i više, kontaktira sa drugom decom - grupom vršnjaka. Ono ima potrebu da bude prihvaćeno od njih i da bude među njima. Deca nastoje da se prilagode svojim drugovima jer ih odbacivanje od njih teško pogađa. Iako se potreba za druženjem sa drugom decom javlja veoma rano još na uzrastu četvrte-pete godine ona sa godinama raste da bi u razdoblju puberteta i adolescencije (13-18 godina) dostigla kulminaciju. U tim godinama za decu je mnogo važnije šta misle njihovi drugovi nego njihovi nastavnici ili učitelji. Grupa vršnjaka ima jak uticaj na formiranje mnogih karakteristika ličnosti,na to koje će vrednosti dete težiti da ostvari, šta će mu biti ideal, a posebno u osamostaljivanju od uticaja roditelja. Neki pisci govore o tzv. kulturi vršnjaka tj. o standardima ponašanja koja postavlja određena grupa. Veoma je jak pritisak da se svi članovi u grupi potčinjavaju tim standardima koji su često u suprotnosti sa shvatanjima roditelja i odraslih. Često se dešava da se zahtevi i očekivanja koja postavljaju roditelji podređuju zahtevima koje postavlja grupa.

Page 6: Uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

Važan socijalni faktor od koga zavisi razvoj ličnosti, a koji se veoma mnogo pominje u literaturi je škola. Polazak u školu, dolazak u novu sredinu, vodi dete osamostaljivanju i uspostavljanju novih socijalnih odnosa. Škola kao organizovana institucija daje društveno željeni smer obrazovanja i vaspitanja deteta. Uticaj škole se ostvaruje kroz sadržaje školskih programa, postupke izvođenja nastave i u organizaciji školskog života. Ti uticaji nemaju samo za cilj da dete pripreme za neku od budućih profesija već da u njemu formiraju opšte društvene stavove i usvojene vrednosti. Da bi se ličnost deteta pravilno razvila potrebno je da u školi vladaju demokratski odnosi i da se podstiče saradnja i međusobni skladni odnosi. Ako se prema učenicima ispoljava krut, autoritativni odnos kojim se ignoriše njihova ličnost onda oni ne samo da će formirati odbojan stav prema školi, već će usvojiti i druge nepoželjne crte sopstvene ličnosti. Orijentacija škole treba da bude takva da se učenici podstiču na samostalno rešavanje problema, na razmišljanje, oslobođena zahteva da se mehanički uči bez shvatanja smisla.

Uticaj kulture na razvoj ličnosti

Pojam kulture se veoma široko određuje i on obuhvata običaje, navike, institucije karakteristične za određenu grupu, ali i socijalne i ekonomske odnose koji vladaju u određenom društvu, a pre svega naučene načine ponašanja uključujući stavove, vrednosti i uverenja. 4 Na značaj kulture za formiranje ličnosti ukazali su antropolozi, koji su pokazali da kod različitih plemena uporedo sa razlikama u kulturi idu i razlike u osobinama ličnosti i ponašanju.

Uticaj kulture na ličnost podrazumeva usvajanje principa ponašanja, navika, običaja i drugih karakteristika socijalne grupe i sredine u kojoj se ličnost formira. Te principe neka socijalna grupa i šira socijalna zajednica formira i učvršćuje tokom svog istorijskog razvoja, a zatim prenosi na sve svoje nove članove. Taj proces usvajanja principa ponašanja, običaja i drugih karakteristika iz društvene sredine podrazumeva se pod kulturalizacijom ličnosti ili još širim pojmom- socijalizacije ličnosti.

Lako se uočavaju za neku zajednicu karakteristična shvatanja proizašla iz karakterističnog odnosa zajednice prema ličnostima koje je čine.

4 Nikola Rot, Psihologija ličnosti, Beograd 1967.

Page 7: Uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

Zajednica može imati određene norme ponašanja za različite situacije i daje odgovore na razna pitanja koje treba svaki pojedinac da reši u svom životu, kako sklopiti brak, kako podići decu, kako se pripremiti za buduće zanimanje. Ove norme se usvajaju i postaju za pojedinca novi model postupanja i formiranja mnogih njegovih osobina.

Za uticaj kulture na ličnost posebno su važni položaji i uloge koje pojedinac zauzima u određenoj grupi. U određenoj grupi svaki njen član ima svoj položaj i uz njega vezano ponašanje. Razlika medu kulturama se manifestuje prema tome koji sve položaji u njoj postoje, a i ponašanja koja se na tim pozicijama od pojedinaca koji ih zauzimaju očekuju.Ponašanja ljudi se razlikuju zavisno od situacije u kojoj se nalaze i položaja koje zauzimaju. Međutim, položaj ne negira ličnost jer se ljudi različito ponašaju zauzimajući iste ili slične položaje i imajući iste uloge. Različiti pojedinci iste uloge obavljaju na različite načine. Ipak, utvrđujući crte ličnosti nekog pojedinca moramo voditi računa o položajima i ulogama koje on ima.

Značaj društvenog sistema na razvoj ličnosti

Poput uticaja kulture i društveni sistem deluje na formiranje i razvoj ličnosti. Društveni sistem deluje posredno preko mnogih drugih činilaca. Od sistema društva zavise odnosi u porodici, a posebno školski sistem. Tu su i mnogi drugi društveni faktori kao što je klasna pripadnost, verska pripadnost, materijalno stanje i drugi činioci kroz koje društveni sistem neposredno deluje na razvoj ličnosti svojih članova. Kao i kod delovanja kulturnih činilaca društveni sistem preko svojih neposrednih ili posrednih uticaja odlikuje ponašanje koje se smatra poželjnim i formira norme koje se moraju poštovati. Svako društvo postavlja u skladu sa svojim uređenjem određene principe ponašanja, nameće određeni moral i podržava određene stavove.5 Vladajuće snage društva određuju sudstvo, školstvo i ciljeve vaspitanja i obrazovanja u skladu sa svojim interesima. Stoga se društveni sistem može smatrati izvornim faktorom socijalizacije, a škola i porodica njegovim prenosiocem.

5 Nikola Rot, Osnovi socijalne psihologije, Beograd 1983.

Page 8: Uticaj sredine na razvoj licnosti.docx

Literatura

1.Nikola Rot, Psihologija ličnosti, Beograd 1967.

2. Nikola Rot, Osnovi socijalne psihologije, Beograd 1983.

3.Nikola Rot, Ličnost i razvitak ličnosti, Beograd 1961.