utjecaj komunalnog otpada na okoliŠ na podruČju - … · upravljanje otpadom u eu i bih, (iii)...

UTJECAJ KOMUNALNOG OTPADA NA OKOLIŠ NA PODRUČJU ZENIČKO-DOBOJSKOG KANTONA, SREDNJOBOSANSKOG KANTONA/KANTONA SREDIŠNJA BOSNA I SARAJEVSKOG KANTONA

ENOVA d.o.o. Sarajevo 2

OPĆI PODACI

Naziv projekta / posla / rada: Utjecaj komunalnog otpada na okoliš na području Zeničko-

dobojskog kantona, Srednjobosanskog kantona/Kantona

Središnja Bosna i Sarajevskog kantona

Oblast kojoj pripada Studija: Upravljanje otpadom

Naručilac: REZ - Regionalna razvojna agencija za regiju Centralna BiH d.o.o.

Štrosmajerova 11,

72 000 Zenica, BiH

Izvršilac / obrađivač / Konzorcij: ENOVA d.o.o. Sarajevo Podgaj 14, 71000 Sarajevo, BiH Ovlaštena osoba: Fethi Silajdžić, direktor

Ugovor br.: 1875/16 od 21.11.2016.

Voditelj Projekta: doc. dr Irem Silajdžić, dipl.ing.okol.

Stručni tim za izradu Studije: doc. dr Irem Silajdžić, dipl.ing.okol.

doc.dr Sanda Midžić Kurtagić, dipl.ing.građ.

Maja Jaćimovska, mag.oecol.

Šejla Mahmutović, apsolvent Mašinskog fakulteta UNSA

Stručni tim za praćenje

realizacije Studije ispred

Naručioca:

Marela Zdenac, dipl.ing.maš., program menadžer

Period izrade / dostave:

21.11.2016. – 21.01.2017.



SADRŽAJ

1 Sažetak ............................................................................................................................................ 8 2 Uvod .............................................................................................................................................. 12 3 Otpad ............................................................................................................................................ 14

3.1 Definicija otpada ................................................................................................................... 14 3.2 Vrste otpada i njihove karakteristike .................................................................................... 14 3.3 Komunalni čvrsti otpad ......................................................................................................... 15

3.3.1 Generiranje i sastav komunalnog otpada ..................................................................... 17 3.3.2 Sakupljanje i transport .................................................................................................. 19 3.3.3 Odlaganje otpada .......................................................................................................... 19 3.3.4 Ponovna upotreba i reciklaža ........................................................................................ 21

4 Zakonodavno-pravni okvir ............................................................................................................ 23 4.1 Zakonodavni okvir EU ........................................................................................................... 23 4.2 Nacionalno zakonodavstvo ................................................................................................... 25 4.3 Ciljevi koje treba ostvariti u domenu upravljanja otpadom, strateški i planski dokumenti . 28 4.4 Strateški i planski dokumenti ................................................................................................ 28

4.4.1 Federalna strategija zaštite okoliša ............................................................................... 28 4.4.2 Federalni plan upravljanja otpadom (2012-2017) ........................................................ 31 4.4.3 Kantonalni planovi upravljanja otpadom ...................................................................... 33

4.5 Europski trendovi u gospodarenju otpadom ........................................................................ 37 4.5.1 Količine generiranog otpada po stanovniku ................................................................. 37 4.5.2 Stepen reciklaže ............................................................................................................ 39 4.5.3 Emisije stakleničkih gasova iz sektora upravljanja otpadom ........................................ 41

5 Analiza stanja o upravljanju komunalnim otpadom u BiH ............................................................ 44 5.1 Nacionalni nivo ...................................................................................................................... 44

5.1.1 Praćenje stanja i prikupljanje podataka ........................................................................ 44 5.1.2 Produkcija komunalnog otpada .................................................................................... 44 5.1.3 Infrastruktura za prikupljanje komunalnog otpada i pokrivenost uslugom ................. 47 5.1.4 Odlagališta otpada u BiH ............................................................................................... 48

5.2 Analiza stanja u Zeničko-dobojskom kantonu, Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna i Sarajevskom kantonu ........................................................................................... 49

5.2.1 Trenutno stanje u ZDK .................................................................................................. 49 5.2.2 Trenutno stanje u SBK/KSB ........................................................................................... 55 5.2.3 Trenutno stanje u KS ..................................................................................................... 59

5.3 Ocjena dosadašnje prakse .................................................................................................... 63 5.3.1 Zeničko – dobojski kanton ............................................................................................ 63 5.3.2 Srednjobosanski kanton/Kanton Središnja Bosna ........................................................ 64 5.3.3 Kanton Sarajevo ............................................................................................................ 64

5.4 Uloga neformalnog sektora .................................................................................................. 64 6 Utjecaj komunalnog otpada na okoliš .......................................................................................... 67

6.1 Uvod ...................................................................................................................................... 67 6.2 Stanje okoliša i utjecaji komunalnog otpada u ZDK .............................................................. 68 6.3 Stanje okoliša i utjecaji komunalnog otpada u SBK/KSB ....................................................... 75 6.4 Stanje okoliša i utjecaji komunalnog otpada u KS ................................................................ 80

7 Mjere za ublažavanje negativnih utjecaja komunalnog otpada na okoliš .................................... 84 7.1 Uvod ...................................................................................................................................... 84 7.2 Mjere ublažavanja negativnog utjecaja komunalnog otpada za ZDK ................................... 86 7.3 Mjere ublažavanja negativnog utjecaja komunalnog otpada za SBK/KSB ............................ 87 7.4 Mjere ublažavanja negativnog utjecaja komunalnog otpada za KS ..................................... 89 7.5 Analiza kumulativnih utjecaja i mjere ublažavanja ............................................................... 90



8 Zaključci i preporuke ..................................................................................................................... 92 9 Popis korištene literature.............................................................................................................. 94



POPIS SLIKA Slika 1: Prikaz analize interakcije društva i okoliša prema DPSIR metodologiji .................................... 13 Slika 2: Sastav otpada u lokalnim zajednicama 10 zemalja Jugoistočne Europe .................................. 18 Slika 3: Tretman otpada u EU-28 .......................................................................................................... 22 Slika 4: Shema regionalnog koncepta na području kantona ................................................................. 30 Slika 5: Prijedlog organizacije sistema sakupljanja otpada ................................................................... 31 Slika 6: Sadržaj RCUO ............................................................................................................................ 32 Slika 7: Regionalni koncept izgradnje RCUO u FBiH .............................................................................. 33 Slika 8: Količine otpada generirane po stanovniku u 35 europskih zemalja ......................................... 38 Slika 9: Rastući trend recikliranja u Europi u periodu 2004-2014 ......................................................... 39 Slika 10: Stepen reciklaže i kompostiranja u 35 europskih zemalja (2004. i 2014. godina) ................. 40 Slika 11: Procjena udjela pojedinih načina tretmana na produkciju GHG emisija ................................ 41 Slika 12: GHG emisije po stanovniku u 1990. i 2011. godini nastale kao posljedica odlaganja otpada, u

EU-15 (kg CO2-ekv/god/stan) ..................................................................................................... 42 Slika 13: GHG emisije po stanovniku u 2011. godini nastale kao posljedica odlaganja otpada, zemlje

van EU-15 (kg CO2-ekv/god/stan) .............................................................................................. 42 Slika 14: Odlaganje biorazgradivog otpada u 2006., 2009. i 2011. godini u odnosu na onaj odložen u

1995. godini ........................................................................................................................... 43 Slika 15: Količine generiranog i odloženog komunalnog otpada u BiH (2012-2015) ............................ 45 Slika 16: Pokrivenost domaćinstava uslugama javnog odvoza u BiH (2012-2015) ............................... 47 Slika 17: Pokrivenost domaćinstava u ZDK uslugama javnog odvoza ................................................... 51 Slika 18: Pokrivenost domaćinstava u SBK/KSB uslugama javnog odvoza ........................................... 57

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1. Očekivani efekti smanjenja količina za odlaganje primjenom mjera za selektivno

prikupljanje i uspostavu MBO-e..................................................................................... 30



POPIS TABELA Tabela 1: Kategorije otpada prema djelatnostima iz kojih se generira ............................................... 14 Tabela 2: Podgrupe komunalnog otpada prema djelatnostima iz kojih se generira ............................ 16 Tabela 3: Nadležnost institucija pri upravljanju otpadom u FBiH ......................................................... 27 Tabela 4: Pregled kantona koji su donijeli Kantonalni plan upravljanja otpadom ............................... 34 Tabela 5: Pregled kantonalnih planova upravljanja otpadom sa osvrtom na izgradnju RCUO i MBO . 34 Tabela 6: Količine generiranog komunalnog otpada u BiH u periodu 2012-2015 ................................ 44 Tabela 7: Indikatori upravljanja otpadom u BiH (2014-2015) .............................................................. 45 Tabela 8: Popis općinskih deponija i operatera za komunalni otpad sa procjenom deponiranih

količina komunalnog otpada u ZDK ....................................................................................... 49 Tabela 9: Ovlašteni operateri za pojedine vrste otpada registrirani na području ZDK ......................... 50 Tabela 10: Dinamika odvoza otpada po općinama ZDK ........................................................................ 51 Tabela 11: Općine iz ZDK koje su orijentirane prema RD "Mošćanica" ................................................ 52 Tabela 12: Općine iz ZDK koje su orijentirane prema RD Doboj ........................................................... 53 Tabela 13: Opis stanja na općinskim deponijama komunalnog otpada u općinama ZDK .................... 53 Tabela 14: Procijenjeni broj divljih deponija , PUO ZDK ...................................................................... 54 Tabela 15: Popis općinskih deponija i operatera za komunalni otpad sa procjenom deponiranih

količina komunalnog otpada u SBK/KSB ........................................................................... 55 Tabela 16: Ovlašteni operateri za pojedine vrste otpada registrirani na području SBK/KSB ............... 55 Tabela 17: Dinamika javnog odvoza otpada u SBK/KSB ........................................................................ 57 Tabela 18: Pregled broja lokacija na kojima je nelegalno odložen otpad, tzv. „divljih deponija“

(Kantonalni plan SBK 2015-2025) ..................................................................................... 58 Tabela 19: Pregled raspoložive infrastrukture za razdvajanje otpada na području SBK/KSB

(Kantonalni plan SBK 2015-2025) ..................................................................................... 59 Tabela 20: Ovlašteni operateri za pojedine vrste otpada u KS ............................................................. 60 Tabela 21: Opis pokrivenosti uslugama sakupljanja i odvoza komunalnog otpada u općinama KS ..... 61 Tabela 22: Broj evidentiranih "divljih" deponija na području općina KS u 2013. godini ...................... 62 Tabela 23: Neformalni sektor u sistemu upravljanja otpadom u općinama BiH .................................. 65 Tabela 24: Utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u ZDK ............................................... 73 Tabela 25: Utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u SBK/KSB ........................................ 78 Tabela 26: Utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u KS .................................................. 83 Tabela 27: Mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada u ZDK .................................... 86 Tabela 28: Mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada u SBK/KSB ............................ 87 Tabela 29: Mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada u KS ...................................... 89



POPIS SKRAĆENICA BiH Bosna i Hercegovina CUO Centar za upravljanje otpadom EEA European Environment Agency (Europska agencija za okoliš) EU Europska Unija EUROSTAT Statistical Office of the European Communities (Statistički ured Europskih

zajednica) FBiH Federacija Bosna i Hercegovina FMOiT Federalno ministarstvo okoliša i turizma FPUO Federalni plan upravljanja otpadom Gg Gigagram kg kilogram kg/stan/god kilograma po stanovniku godišnje km kilometar KM konvertibilna marka km2 kilometar kvadratni KS Kanton Sarajevo/Sarajevski kanton m metar m2 metar kvadratni

m3 metar kubni MBO mehaničko-biološka obrada otpada OEEO Otpad od električnih i elektronskih proizvoda RCUO Regionalni centar za upravljanje otpadom RDF Refuse Derived Fuel (gorivo iz otpada) SBK Srednjobosanski kanton/Kanton Središnja Bosna SRF Solid Recovered Fuel t tona t/god tona po godini TE termoelektrana ZDK Zeničko-dobojski kanton



1 SAŽETAK

Dokument „Utjecaj komunalnog otpada na okoliš na području Zeničko-dobojskog kantona, Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna i Sarajevskog kantona“ izrađen je za potrebe sveobuhvatnijeg projekta „Prerada komunalnog otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji u BiH“, kojemu je cilj identificirati probleme do kojih dolazi usljed odlaganja komunalnog otpada i negativne posljedice takvog stanja, kao i mogućnosti iskorištenja dijela komunalnog otpada kao sirovine za recikliranje i proizvodnju alternativnog goriva. Dokument je izrađen koristeći podatke o upravljanju otpadom u FBiH i o stanju u ovome sektoru u navedenim kantonima, te stručnu procjenu konsultanta prilikom evaluacije negativnih utjecaja za koje su predložene odgovarajuće mjere ublažavanja.

U dokumentu je obrađeno šest osnovnih tematskih cjelina: (i) definicije, vrste, karakteristike otpada i komponente sistema upravljanja komunalnim otpadom, (ii) zakonodavno-pravni okvir vezan za upravljanje otpadom u EU i BiH, (iii) analiza trenutnog stanja kada su u pitanju deponije i trenutna praksa u BiH i u predmetnim kantonima, (iv) analiza utjecaja komunalnog otpada na okoliš, (v) mjere za ublažavanje negativnih utjecaja komunalnog otpada na okoliš i (vi) zaključci i preporuke.

U poglavlju o otpadu koje pokriva definicije, vrste, karakteristike otpada i komponente sistema upravljanja komunalnim otpadom, otpad je definiran u skladu sa lokalnim zakonodavstvom 'kao sve tvari ili predmeti koje vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži njihovo odlaganje'. Komunalni otpad spada u jednu od dvadeset kategorija otpada, a riječ je o otpadu koji je nastao u domaćinstvima ili je po svome sastavu sličan otpadu koji generiraju domaćinstva, a često sadrži i otpad nastao u komercijalnim djelatnostima. Komunalni otpad je različitog sastava i isti zavisi od sredine u kojoj nastaje, godišnjeg doba, tipa naselja u kojem otpad nastaje, životnog standarda, te ljudskih navika, kao što su stepen osviještenosti stanovništva o potrebi selektiranja otpada i stvaranju što manjih količina otpada. Studije i istraživanja, koja su rađena u posljednje vrijeme za područje Jugoistočne Europe, pokazale su da u sastavu komunalnog otpada dominira otpad organskog porijekla i da njegov udio u nekim općinama čini i više od 2/3, a potom slijede papir sa oko 1/5 i plastika sa 1/10. Kao pokazatelji uspješnosti funkcioniranja sistema upravljanja otpadom prepoznati su: sakupljanje otpada i transport, sanitarno odlaganje otpada, te ponovna upotreba i reciklaža otpada.

Zakonodavno-pravni okvir vezan za upravljanje otpadom u EU i BiH, uključujući europske ciljeve i trendove u upravljanju otpadom daje pregled relevantnih europskih i lokalnih zakona i pod-zakonskih akata. Izdvojene su i obrazložene europske direktive zanimljive za tematike upravljanja komunalnim otpadom i povrata materije i/ili energije, odnosno: Direktiva o otpadu (2008/98/EC), Direktiva o odlagalištima otpada (1999/31/EC), Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu (94/62/EC), Direktiva o promoviranju upotrebe energije iz obnovljivih izvora (2009/28/EC), Direktiva o spaljivanju otpada (2000/76/EC) i Direktiva o industrijskim emisijama (2010/75/EU). Analizirana je i Strategija za cirkularnu ekonomiju, kojom je EU do 2030. godine postavila zadatak za ispunjenje visokih ciljeva u upravljanju komunalnim otpadom, a tiču se smanjenja otpada koji se odlaže na deponije do max. 10% koji se mogu odlagati, uz istovremenu ponovnu upotrebu ili recikliranje najmanje 65 -75% komunalnog otpada.

Obzirom da je upravljanje otpadom u nadležnosti entiteta, u fokusu analize lokalnog zakonodavstva bili su zakoni i pod-zakonski akti u FBiH. Definirana su osnovna načela upravljanja otpadom, a to su načela prevencije, odgovornosti proizvođača otpada i princip zagađivač plaća, ciljevi upravljanja otpadom i nadležnosti institucija pri upravljanju otpadom u FBiH. Analizirani su usvojeni strateški i planski dokumenti FBiH i tri kantona,u okviru kojih je prepoznata važnost uspostavljanja integralnog sistema za upravljanje otpadom u FBiH/kantonima, uz prelazak na regionalni koncept odlaganja, sanaciju i zatvaranje općinskih deponija te prenamjenu ovih prostora u centre za upravljanje



otpadom, izdvajanje reciklabilnih komponenti iz otpada i/ili provođenje postupaka termičke obrade otpada.

Nadalje, provedena je analiza trenutnog stanja kada su u pitanju deponije i trenutna praksa u BiH i u predmetnim kantonima. Prema raspoloživim podacima, godišnja količina proizvedenog otpada po stanovniku u posljednjih četiri godine u BiH je varirala u rasponu od 314-352 t. Specifična količina proizvedenog komunalnog otpada je 0,89 kg/stan/dan, što je značajno manje od prosječne dnevne količine otpada u EU28, koja iznosi 1,3 kg/stan/dan, a što je uglavnom posljedica ekonomske situacije u državi i različitih potrošačkih navika. Podaci upućuju na neznatno smanjenje dnevnog generiranog otpada po stanovniku od 0,95 do 0,89, a postotak deponiranja otpada na deponije je oko 75%. Problem u upravljanju otpadom je postojanje velikog broja divljih deponija, koje se najčešće javljaju uslijed nedovoljne pokrivenosti organiziranim prikupljanjem otpada koja trenutno iznosi svega 55-59%. Odlaganje otpada na deponije je i dalje glavna opcija za zbrinjavanje komunalnog otpada, a stepen reciklaže u FBiH je vrlo nizak i daleko je od postavljenog strateškog cilja od 30% koji bi trebalo ispuniti do 2018. godine.

Analiza stanja upravljanja komunalnim otpadom po kantonima pokazala je da je stanje u sva tri kantona vrlo slično općoj slici upravljanja komunalnim otpadom u BiH/FBiH. Upravljanje otpadom je povjereno lokalnim komunalnim preduzećima i većinom je zastupljeno po jedno javno komunalno preduzeće po općini, osim u KS gdje je za ove poslove u svih 9 općina nadležno jedno kantonalno javno komunalno preduzeće. Upravljanje otpadom u tri kantona svodi se većinom na aktivnosti: (i) lokalnog prikupljanja komunalnog otpada iz posuda za prikupljanje u prijevozna sredstva, (ii) transporta komunalnog otpada do lokacije deponije i (iii) odlaganja i razastiranja otpada na deponijama. Općinske deponije u ZDK i SBK/KSB su nesanitarne deponije kojima nedostaju sistemi za prikupljanje i tretman procjednih voda, kao i sistemi za prikupljanje i iskorištavanje deponijskog biogasa. KS nema općinskih deponija, a prikupljeni otpad se iz svih općina KS odlaže na jednu regionalnu deponiju „Smiljevići“ na kojoj su navedeni sistemi koji odlagalište čine sanitarnim planirani i dijelom izgrađeni, međutim trenutno nisu u funkciji. Vezano za potrebno zatvaranje općinskih deponija, u općinama ZDK i SBK/KSB1 su započeti procesi izrade projektne dokumentacije za sanaciju deponija i izgradnju pratećih sadržaja s ciljem prelaska na regionalni koncept odlaganja. U SBK/KSB trenutno ne postoji regionalna sanitarna deponija, a ista je planirana na lokalitetu napuštenog površinskog kopa mrkog uglja na granici općina Bugojno i Gornji Vakuf-Uskoplje. Četiri općine ovog kantona svoj komunalni otpad odlažu na regionalnu deponiju „Mošćanica“ u Zenici, ZDK. Usluge odlaganja na deponiji „Mošćanica“ koriste 4 općine ZDK, tj. samo 1/3 općina ovog kantona. U sva tri kantona nisu zabilježeni pogoni za mehaničko-biološki tretman otpada. Stepen reciklaže u tri kantona iznosi 0,1% u ZDK, 2,2% u KS i 8% u SBK/KSB. Najveću pokrivenost organiziranim prikupljanjem otpada ima KS u iznosu od 93%, a potom slijede ZDK sa 69% i SBK/KSB sa 62% pokrivenosti.

U okviru analize utjecaja komunalnog otpada na okoliš kao najvažniji utjecaji komunalnog otpada na okoliš identificirani su emisije procjedne vode iz tijela deponije u vode i tlo, emisije biogasa u zrak, zauzimanje prostora i narušavanje estetskih vrijednosti područja. Poglavlje daje informacije o stanju komponenti okoliša, prilikom čemu je važno spomenuti nedostatak podataka o kvaliteti vode i tla, kao i nedostatak podataka o kvaliteti zraka u većini općina navedena tri kantona. Konsultant je koristio relevantne raspoložive podatke o otpadu u okolišnim studijama koje su rađene za BiH, odnosno predmetno područje. Koristeći podatke o količini komunalnog otpada koji se generira, količini odloženog komunalnog otpada, stanju komunalnih deponija i stanju „divljih odlagališta“, konsultant je procijenio osjetljivost komponenti okoliša u odnosu na dati pritisak koristeći DPSIR2 metodologiju.

1 Osim u općini Dobretići koja nema općinsku deponiju 2 DPSIR je akronim od eng. riječi: Driving Forces (pokretačke snage), Pressures (pritisci), State (stanje okoliša), Impact (utjecaji, posljedice), Responses (odgovori društva)



Kao što je već spomenuto, većina općinskih deponija su nesanitarne deponije bez odgovarajućih sistema za kontrolu i/eliminaciju navedenih utjecaja. U sva tri kantona zabilježeno je da se neke od deponija nalaze u neposrednoj blizini površinskih vodotoka ili da procjedne vode iz tijela deponije ispuštaju direktno u vodotok bez pročišćavanja. Ovakve prakse predstavljaju veliki pritisak i negativan utjecaj na vode. Ni na jednoj od deponija se ne vrši pročišćavanje procjednih voda, a samo na regionalnoj deponiji „Mošćanica“ postoji sistem za recirkulaciju otpadnih voda na tijelo deponije kao privremeno rješenje do izgradnje planiranog pročišćivača.

Deponije, osim regionalnih deponija „Mošćanica“ i „Smiljevići“, nemaju izgrađene donje nepropusne plohe i otpad je u direktnom kontaktu sa zemljištem. Vezano za emisije u zrak i utjecaj na klimu usljed otpuštanja metana, konsultant je izvršio proračun emisije CH4 za svaki kanton. Utjecaj na biljni i životinjski svijet procijenjen je kao beznačajan jer su područja deponija degradirane sredine bez prisustva zaštićenih vrsta. Komunalni otpad nema potencijal da negativno utječe na materijalna dobra i kulturno-historijsko nasljeđe iz razloga što u blizini deponija u navedenim kantonima ista nisu identificirana.

Najkompleksniji utjecaj komunalnog otpada je upravo na stanovništvo i ljudsko zdravlje putem djelovanja procjednih voda na pitku vodu inepostojanja prakse dnevnog prekrivanja otpada što dovodi do širenja neugodnih mirisa sa deponije koje najvjerojatnije prati i rasprostiranje suspendiranih čestica nošenih vjetrom, a što može uzrokovati respiratorne probleme. Pojedine općinske deponije imaju probleme sa požarima što može uzrokovati oslobađanje dioksina i furana prilikom izgaranja otpada koji na čovjeka mogu utjecati putem inhalacije i digestije. Veliki broj divljih deponija u sva tri kantona također mogu doprinijeti pogoršanju epidemiološke situacije i na drugi način, npr. putem slobodnog pristupa životinja (najčešće psi lutalice) koji mogu biti prenosnici bolesti, kao i direktnog kontakta stanovništva sa otpadom.

Na osnovu identifikacije negativnih utjecaja, dat je prijedlog mjera ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada na okoliš. Mjere ublažavanja negativnih utjecaja su razrađene i specifično za kantone, pri čemu su razrađene (i) opće i (ii) tehničke mjere ublažavanja. U općim mjerama ublažavanja predloženo je: planiranje upravljanja otpadom na razini općina koje još nisu izradile općinske planove upravljanja otpadom, podizanje javne svijesti o potrebi smanjenja nastanka otpada na mjestu nastanka u domaćinstvima i u privredi, te poticanje ponovne upotrebe materijala (npr. reparacija i korištenje otpada u tzv. zelenom poduzetništvu). Tehničke mjere tiču se: (i) tehničkog opremanja komunalnih preduzeća i proširenja usluge na područja koja trenutno nisu pokrivena organiziranim prikupljanjem otpada, (ii) ulaganja u infrastrukturu za odvojeno prikupljanje reciklabilnih frakcija iz otpada, (iii) smanjivanja količine koja se zbrinjava finalnim odlaganjem na deponije putem povrata materije iz otpada (reciklaža) i/ili termičkom obradom otpada, (iv) izrade investiciono-tehničke dokumentaciju (idejni i glavni projekt) za saniranje i zatvaranje svih općinskih ne-sanitarnih deponija, (v) saniranja i zatvaranja općinskih nesanitarnih deponija i izgradnje sadržaja za smanjenje negativnih utjecaja (laguna za procjedne vode, sistem za otplinjavanje, brtveni slojevi u gornjem dijelu i po kosinama tijela deponije, drenažni rovovi u podnožjima deponije za hvatanje procjedne vode i sl.), (vi) prelaska na regionalno odlaganje otpada na sanitarnim deponijama koje trebaju biti opremljene sistemima za pročišćavanje procjednih voda i otplinjavanje biogasa iz tijela deponije, (vii) sistemskog uklanjanja divljih deponija kroz planiranje vlastitih sredstava i suradnju s nevladinim organizacijama koje se bave uklanjanjem divljih deponija i poticati rad ovakvih organizacija u lokalnim sredinama.

Stanje u sektoru upravljanja otpadom i utjecaji su potom sagledani kumulativno i naglašeni su osnovni problemi postojećeg upravljanja otpadom, kao što su dominantno zbrinjavanje otpada putem finalnog odlaganja otpada na deponije, izrazito mali stepen reciklaže, nepostojanje infrastrukture za odvojeno prikupljanje otpada i nepostojanje infrastrukture za tretman otpada. Na kraju, u obzir je uzeta mogućnost korištenja otpada kao sirovine za proizvodnju goriva iz otpada (RDF) pri čemu su analizirani i pozitivni utjecaji smanjenja količine otpada na okoliš, društvo i



privredu. Korištenje RDF suspaljivanjem u cementnoj industriji, u energanama, toplanama i sl., rezultira brojnim prednostima, kao što su povrat energije iz otpada, sigurno zbrinjavanje specijalnih kategorija otpada, smanjenje emisija u okoliš, očuvanje neobnovljivih resursa i produžuje se vijek trajanja regionalnih deponija, industrije koje koriste RDF kao dodatno gorivo smanjuju troškove za gorivo i time troškove cjelokupne proizvodnje, što doprinosi ekonomskom razvoju. Industrije otkupom RDF-a istovremeno doprinose ukupnom smanjenju troškova za zbrinjavanje otpada na regionalnim deponijama, što svakako ovisi od cijene kapitala, uglja i cijene deponiranja otpada.

U zaključcima i preporukama sumirane su spoznaje o utjecaju komunalnog otpada na okoliš u tri kantona. Naglašene su obaveze ispunjavanja strateških ciljeva u sektoru upravljanja otpadom koji se tiču prevencije nastajanja otpada, reciklaže i smanjenja količina otpada koji se finalno odlaže, a potom je dat pregled mogućnosti za iskorištenje dijela komunalnog otpada kao sirovine za povrat materije i energije, odnosno proizvodnju alternativnog goriva iz otpada. Kao mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada prepoznate su (i) poboljšanje sistema prikupljanja komunalnog otpada (koje obuhvata proširenja područja pružanja usluge, unapređenje razdvajanja otpada na mjestu nastanka), (ii) razvoj infrastrukture za obradu komunalnog otpada (izgradnja pogona za MBO otpada u okviru regionalnih deponija, povrat materije i/ili energije iz otpada putem suspaljivanja goriva iz otpada-RDF) i (iii) smanjenje finalnog odlaganja komunalnog otpada na max. 1/3 od ukupne količine otpada koja se generira, uz istovremeno zatvaranje općinskih ne-sanitarnih deponija, izgradnju pratećih sadržaja te prelazak na regionalni koncept odlaganja (finalno odlaganje na regionalnim sanitarnim deponijama). Kao jedna od mogućnosti rješavanja problema vezanih za zbrinjavanje komunalnog otpada u tri kantona i smanjenje količina otpada koji se odlaže na deponije predloženo je energetsko iskorištenje otpada putem proizvodnje goriva iz otpada u okviru pogona za mehaničko-biološku obradu (MBO) otpada i suspaljivanje istog u cementnoj industriji. Ove pogone je preporučeno izgraditi na mjestima na kojima su raspoložive velike količine otpada kao što su regionalne deponije i u relativnoj blizini potencijalnih korisnika goriva iz otpada. Zbog visokih troškova izgradnje pogone za MBO otpada, potrebno je provesti detaljniju analizu ekonomske opravdanosti.



2 UVOD

Dokument „Utjecaj komunalnog otpada na okoliš na području Zeničko-dobojskog kantona, Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna i Sarajevskog kantona“ urađen je za potrebe projekta „Prerada komunalnog otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji u BiH“. Projekat se implementira u periodu 2015. – 2018. godina. Partneri u projektu su Njemačka organizacija za međunarodnu saradnju (GIZ) – program develoPPP, Tvornica Cementa Kakanj, REZ agencija i Mašinski fakultet u Zenici. Cilj projekta je da se sagledaju problemi do kojih dolazi usljed odlaganja komunalnog otpada i negativne posljedice takvog stanja, kao i mogućnosti iskorištenja dijela komunalnog otpada kao sirovine za recikliranje i proizvodnju alternativnog goriva. Očekivani rezultati projekta „Prerada komunalnog otpada kao alternativnog goriva u cementnoj industriji u BiH“ su smanjenje količine fosilnih goriva korištenih u cementnoj industriji, kao i smanjenje odlaganja komunalnog otpada na deponijama.

Cilj izrade samog dokumenta „Utjecaj komunalnog otpada na okoliš na području Zeničko-dobojskog, Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna i Sarajevskog kantona“ je da se sagledaju problemi do kojih dolazi usljed odlaganja i gomilanja komunalnog otpada i negativne posljedice takvog stanja, kao i mogućnosti za iskorištenje dijela komunalnog otpada kao sirovine za recikliranje i proizvodnju alternativnog goriva. Analiza je namijenjena predstavnicima lokalnih samouprava ZDK, SBK/KSB i KS.

Predmetni dokument sublimira (1) definicije, vrste, karakteristike otpada i komponente sistema upravljanja komunalnim otpadom, (2) zakonodavno-pravni okvir vezan za upravljanje otpadom u EU i BiH, uključujući europske ciljeve i trendove u upravljanju otpadom, (3) analizu trenutnog stanja kada su u pitanju deponije i trenutna praksa u BiH i u predmetnim kantonima, (4) analizu utjecaja komunalnog otpada na okoliš, uključujući opis promatranog područja sa akcentom na predmetne kantone i opis utjecaja na vode, zemljište/tlo, kvalitet zraka, biljni/životinjski svijet, stanovništvo/ljudsko zdravlje, klimu, te materijalna dobra i kulturno-historijsko nasljeđe, (5) mjere za ublažavanje negativnih utjecaja komunalnog otpada na okoliš i (6) zaključke i preporuke.

Za te potrebe analize utjecaja komunalnog otpada na okoliš konsultant je koristio dostupne podatke u okolišnim studijama koje su rađene za BiH, odnosno predmetno područje uključujući Izvještaj o stanju okoliša u BiH 2012, te Kantonalne akcione planove za zaštitu okoliša za ZDK, SBK/KSB i KS i ostalu relevantnu dokumentaciju. Iz navedenih izvještaja konsultant je preuzeo podatke o opisu promatranog područja i kvalitetu okolišnih komponenti. Koristeći podatke o količini komunalnog otpada koji se generira, količini odloženog komunalnog otpada, stanju komunalnih deponija i stanju „divljih odlagališta“, konsultant je procijenio osjetljivost komponenti okoliša u odnosu na dati pritisak koristeći DPSIR3 metodologiju Europske agencije za zaštitu okoliša koristeći odlaganje otpada kao glavni pokretač (D-driver) i pritisak (P-pressure) koji uzrokuju okolišne probleme u promatranom području. DPSIR metodologija pretpostavlja uzročno-posljedične veze međusobno povezanih komponenti društvenih i ekonomskih sustava te okoliša, prepoznaje lanac pokretačkih mehanizama pojedinih pritisaka na okoliš, posljedice tih pritisaka, tj. stanja okoliša, što ima izravan utjecaj na ekološki sustav, te uzrokuje niz neizravnih utjecaja. Svi ovi negativni utjecaji za posljedicu imaju potrebu za odgovorom društva koji nizom mjera djeluje na sve karike lanca, kako pokazuje shema u nastavku:

3 DPSIR je akronim od eng. riječi: Driving Forces (pokretačke snage), Pressures (pritisci), State (stanje okoliša), Impact (utjecaji, posljedice), Responses (odgovori društva)



Slika 1: Prikaz analize interakcije društva i okoliša prema DPSIR metodologiji

Na osnovu identifikacije datih utjecaja, dat je prijedlog mjera ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada na okoliš. Trenutno stanje i utjecaji su sagledani kumulativno, te je pretpostavljen scenarij korištenja otpada kao sirovine za proizvodnju RDF-a u kome su analizirani i pozitivni utjecaji smanjenja količine otpada na okoliš, društvo i privredu.

Dokument saznanja sublimira u zaključku o utjecaju komunalnog otpada na okoliš u predmetnim kantonima i diskutira mogućnosti za iskorištenje dijela komunalnog otpada kao sirovine za recikliranje i proizvodnju alternativnog goriva iz otpada.



3 OTPAD

3.1 Definicija otpada

Otpad nastaje kao posljedica ljudskih aktivnosti, a predstavlja gubitak materĳala i energĳe. Porast proizvodnje otpada povezan je s privrednim rastom i povećanjem potrošnje. Otpad i način na koji se njime upravlja uzrokuju emisĳe u vode, zrak i tlo, koje mogu utjecati na zdravlje ljudi i okoliš. Intenzitet tog utjecaja zavisi od količine i svojstava otpada, te od načina na koji se s njim postupa. Kako bi se smanjili pritisci na okoliš društvo treba da osigura njegovo adekvatno skupljanje, transport i odgovarajuće zbrinjavanje, što iziskuje visoka novčana sredstva. (Izvještaj o stanju okoliša u BiH, 2012). Prema članu 4. Zakona o upravljanju otpadom

4 otpad se definira kao sve tvari ili predmeti koje vlasnik odlaže, namjerava odložiti ili se traži njihovo odlaganje sukladno jednoj od kategorija otpada navedenoj u listi otpada i utvrđenoj u provedbenom propisu.

3.2 Vrste otpada i njihove karakteristike

Klasifikacija otpada se vrši na osnovu Europskog kataloga otpada i Aneksa III Direktive 2008/98/EC. Otpad se može podijeliti na više različitih načina:

� prema djelatnostima iz kojih se generira � prema svojstvima � prema sastavu.

Direktivom Europske unije 75/442/EWG i dopune direktive 91/156/EWG utvrđen je Europski katalog otpada, koji je na snazi od 01.01.1999. godine i koji za cilj ima stvaranje jasnog sistema za klasifikaciju otpada unutar EU. U okviru Kataloga otpad je sistematiziran, prvenstveno, prema djelatnostima u okviru kojih je generiran, ali i prema vrsti otpada, prema procesu ili mjestu nastanka. U listi otpada prema vrsti otpada dodatno je definiran opasni otpad sa 295 kategorija, koji je potrebno nadzirati suglasno klasifikaciji otpada prema Bazelskoj konvenciji i klasifikaciji otpada prema Ujedinjenim nacijama.

Europskim katalogom sistematizirano je više od 1000 vrsta otpada, te je najveći broj ovih vrsta otpada definiran DIN (njem. Deutsches Institut für Normung) - standardima.

Otpad se svrstava prema osobinama i djelatnostima iz kojih se generira u dvadeset grupa. Grupe otpada i pojedinačni naziv otpada označeni su šestocifrenim ključnim brojevima. Za potrebe upravljanja otpadom, proizvođač otpada je dužan klasificirati otpad prema Listi otpada.

Prateći europski trend, BiH je izdala Pravilnik o kategorijama otpada sa listama, prema osobinama i djelatnostima iz kojih se generira otpad (Tabela 1), te obavezama njihovog korištenja.

Tabela 1: Kategorije otpada prema djelatnostima iz kojih se generira5

01 00 00 Otpad koji nastaje kod istraživanja i kopanja ruda, iskopavanja i drobljenja kamenja i od fizičkog i hemijskog obrađivanja ruda;

02 00 00 Otpad iz poljoprivrede, vrtlarstva, proizvodnje vodenih kultura, šumarstva, lova i ribarstva, pripremanja hrane i prerade;

03 00 00 Otpad od prerade drveta i proizvodnje ploča i namještaja, celuloze, papira i kartona;

04 00 00 Otpad iz kožarske, krznarske i tekstilne industrije;

05 00 00 Otpad od prerade nafte, prečišćavanja prirodnog gasa i pirolitičke obrade uglja;

06 00 00 Otpad iz anorganskih hemijskih procesa;

07 00 00 Otpad iz organskih hemijskih procesa;

08 00 00 Otpad od proizvodnje, formulacija, prodaje i primjene premaza (boje, lakovi i staklasti

4Sl. novine FBiH, br. 33/03, 72/09 5 Agencija za statistiku BiH, Određivanje šifre otpada prema listi otpada



emajli), ljepila, sredstva za zaptivanje i štamparskih boja;

09 00 00 Otpad iz fotografske industrije;

10 00 00 Otpad iz termičkih procesa;

11 00 00 Otpad koji potječe od hemijske površinske obrade i zaštite metala; hidrometalurgija obojenih metala;

12 00 00 Otpad od oblikovanja i površinske fizičko-hemijske obrade metala i plastike;

13 00 00 Otpadna tečna goriva i ulja (osim jestivog ulja, i otpada iz grupa 05, 12 i 19);

14 00 00 Otpad od organskih materije koje se koriste kao rastvarači (osim 07 00 00 i 08 00 00);

15 00 00 Otpadna ambalaža; apsorbensi, materijali za brisanje i upijanje, filterski materijali i zaštitna odjeća koja nije specificirana na drugi način;

16 00 00 Otpad koji nije drugdje specificiran u katalogu;

17 00 00 Građevinski otpad i otpad od rušenja objekata (uključujući otpad od izgradnje cesta uključujući i otpad od iskapanja onečišćenog tla);

18 00 00 Otpad koji nastaje kod zaštite zdravlja ljudi i životinja i/ili srodnih istraživanja (isključujući otpad iz domaćinstava i restorana koji ne potiče iz neposredne zdravstvene zaštite);

19 00 00 Otpad iz postrojenja za upravljanje otpadom, postrojenja za prečišćavanje gradskih otpadnih voda i pripremu vode za piće i industrijsku upotrebu;

20 00 00 Komunalni otpad i slični otpad iz industrije, trgovine i zanatskih pogona, uključujući odvojeno prikupljene frakcije.

Zakon o upravljanju otpadom FBiH, prateći Aneks III Okvirne direktive o otpadu, dijeli otpad prema svojstvima na opasni, neopasni i inertni. U sastav otpada mogu ulaziti razne komponente, od kojih je određeni broj organskog porijekla (npr. papir i karton, plastika, vrtni i drvni otpad, odjeća, vlakna, otpad iz hrane...), a određeni anorganskog porijekla (metali, staklo, pijesak, prašina, kamen...).

Zakon o upravljanju otpadom FBiH definirao je i utvrdio sljedeće kategorije otpada:

� komunalni otpad - je otpad iz domaćinstva, kao i drugi otpad koji je zbog svoje prirode ili sastava sličan otpadu iz domaćinstva;

� opasni otpad - je svaki otpad koji je utvrđen posebnim propisom i koji ima jednu ili više karakteristika koje prouzrokuju opasnost po zdravlje ljudi i okoliš po svom porijeklu, sastavu ili koncentraciji, kao i onaj otpad koji je naveden u listi otpada kao opasni i reguliran provedbenim propisom;

� neopasni otpad - je otpad koji nije definiran kao "opasni otpad"; � inertni otpad - je otpad koji nije podložan značajnim fizičkim, hemijskim ili biološkim

promjenama. Inertni otpad se neće rastvarati, spaljivati ili na drugi način fizički ili hemijski obrađivati, biološki razgrađivati ili nepovoljno utjecati na druge supstance sa kojima dolazi u kontakt na način da prouzrokuje zagađenje okoliša ili ugrožavanje zdravlja ljudi. Ukupna vlažnost, sadržaj zagaditelja u otpadu i ekotoksičnost filtrata mora biti neznatna da ne bi došlo do ugrožavanja kvaliteta površinskih i podzemnih voda;

� biorazgradivi otpad - je svaki otpad koji je pogodan za aerobnu ili anaerobnu razgradnju kao što je hrana, vrtni otpad, papir i karton;

� tečni otpad - je svaki otpad u tečnoj formi, uključujući otpadne vode, ali isključujući mulj.

Jedinice lokalne samouprave (gradovi i općine) nadležne su za upravljanje komunalnim otpadom. S time u vezi, svaka lokalna samouprava svoje ovlasti prenosi na komunalno preduzeće kojemu povjerava svoje obaveze upravljanja otpadom.

3.3 Komunalni čvrsti otpad

Prema definiciji, komunalan otpad „ je otpad iz domaćinstva, kao i drugi otpad koji je po svojoj prirodi ili sastavu sličan otpadu iz domaćinstva“. Prema Zakonu o upravljanju otpadom prikupljanje i tretiranje komunalnog otpada obavlja se u skladu sa posebnim propisom o komunalnim



djelatnostima. Kantonalnim propisima uređuje se osnivanje i rad komunalnih preduzeća i obveze općina u pružanju komunalnih usluga. Uobičajeno je da se otpad urbanih sredina i komercijalni otpad jednim imenom naziva komunalni općinski čvrsti otpad.

U grupu 20 Pravilnika o kategorijama otpada sa listama spada komunalni otpad, pri čemu se podrazumijeva miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljene vrste komunalnog otpada, uključujući ambalažni otpad. Unutar grupe komunalnog otpada izvršena je podjela na podgrupe, pri čemu su zvjezdicom (*) označene opasne vrste otpada (Tabela 2).

Tabela 2: Podgrupe komunalnog otpada prema djelatnostima iz kojih se generira6

20 01 odvojeno skupljeni sastojci (osim 15 01)

20 01 01 papir i karton

20 01 02 staklo

20 01 08 biorazgradivi otpad iz kuhinja i kantina

20 01 10 odjeća

20 01 11 tekstil

20 01 13* rastvarači

20 01 14* kiseline

20 01 15* baze

20 01 17* fotografske hemikalije

20 01 19* pesticidi

20 01 21* fluorescentne cijevi i ostali otpad koji sadrži živu

20 01 23* odbačena oprema koja sadrži fluoro-hlorougljovodonike

20 01 25 jestiva ulja i masti

20 01 26* ulja i masti koji nisu navedeni pod 20 01 25

20 01 27* boje, tinta, ljepila i smole koje sadrže opasne materije

20 01 28 boje, tinta, ljepila i smole koje nisu navedene pod 20 01 27

20 01 29* sredstva za pranje koja sadrže opasne materije

20 01 30 sredstva za pranje koja nisu navedena pod 20 01 29

20 01 31* citotoksici i citostatici

20 01 32 lijekovi koji nisu navedeni pod 20 01 31

20 01 33* baterije i akumulatori obuhvaćeni pod 16 06 01, 16 06 02 ili 16 06 03 i nesortirane baterije i akumulatori koji sadrže ove baterije

20 01 34 baterije i akumulatori koji nisu navedeni pod 20 01 33

20 01 35* odbačena električna i elektronska oprema koja nije navedena pod 20 01 21 i 20 01 23 koja sadrži opasne komponente

20 01 36 odbačena električna i elektronska oprema koja nije navedena pod 20 01 21 i 20 01 23

20 01 37* drvo koje sadrži opasne materije

20 01 38 drvo koje nije navedeno pod 20 01 37

20 01 39 plastika

20 01 40 metali

20 01 41 otpad od čišćenja dimnjaka

20 01 99 ostale frakcije/sastojci koji nisu specificirani na drugi način

20 02 otpad iz vrtova i parkova (uključujući otpad sa groblja)

20 02 01 biorazgradivi otpad

20 02 02 zemlja i kamenje

20 02 03 ostali otpad koji nije biorazgradiv

20 03 ostali komunalni otpad

20 03 01 miješani komunalni otpad

20 03 02 otpad s pijaca

20 03 03 ostaci od čišćenja ulica

20 03 04 muljevi iz septičkih jama

6 Agencija za statistiku BiH: Određivanje šifre otpada prema listi otpada



20 01 odvojeno skupljeni sastojci (osim 15 01)

20 03 06 otpad nastao čišćenjem kanalizacije

20 03 07 krupni otpad

20 03 99 komunalni otpad koji nije specificiran na drugi način

3.3.1 Generiranje i sastav komunalnog otpada

Prema EUROSTAT-u i Europskoj agenciji za okoliš (EEA), čvrsti komunalni otpad sadrži pretežno otpad iz domaćinstva s dodatkom komercijalnog otpada (otpad iz prostora korištenih u potpunosti ili uglavnom za svrhu trgovine ili poslovanja, ili u svrhu rekreacije, sporta, obrazovanja ili zabave), neopasnog otpada iz industrije i otpada iz bolnica i klinika, koji su slični po prirodi i sastavu otpadu iz domaćinstva, prikupljenih od strane ili u ime općinske vlasti i odloženi kroz sistem upravljanja otpadom. Sastav komunalnog otpada zavisi od sredine u kojoj nastaje, godišnjeg doba, tipa naselja u kojem otpad nastaje, životnog standarda, te ljudskih navika, što podrazumijeva stepen osviještenosti stanovništva o potrebi selektiranja otpada i stvaranju što manjih količina otpada. Sirovi otpad sadrži visoku koncentraciju vlage, niske je kalorične vrijednosti, ima širok raspon veličine čestica, te visoki sadržaj pepela.7

Dnevna, a time i godišnja masa čvrstog komunalnog otpada, po stanovniku, razlikuje se od jedne do druge zemlje. U razvijenim zemljama masa čvrstog komunalnog otpada je viša (1,3 kg/stan/dan), u odnosu na srednje razvijene ili nerazvijene zemlje (0,2-0,9 kg/st./dan). U zemljama OECD godišnji

porast nastalog otpada iznosi 1,7%, a u zemljama EU 1%.8

Istraživanje rađeno u okviru projekta „Benchmarking on Solid Waste Management in SEE“ (2015) koje je obuhvatilo 10 lokalnih zajednica iz 10 zemalja Jugoistočne Europe, pokazuje da u sastavu komunalnog otpada dominira otpad organskog porijekla i da njegov udio u nekim općinama čini i do 70 %. Slijedeća značajnije zastupljena kategorija (do 20%) je papir, slijedi plastika (do 10%). U istraživanju su učestvovali članovi Mreže saveza u Jugoistočnoj Europi – NALAS (Network of Associations of Local Authorities in South-East Europe)9

7 Psomopoulos, 2014 8 (1) Eurostat, Municipal waste generation and treatment, by type of treatment method (2) Ministarstvo za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoline Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, Plan upravljanja otpadom za područje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde 2013-2018, 2013 9 NALAS, Benchmarking on Solid Waste Management, 2015 - Draft



Slika 2: Sastav otpada u lokalnim zajednicama 10 zemalja Jugoistočne Europe10

Podaci o sastavu otpada pomažu zajednicama u procjeni odgovarajuće strategije upravljanja materijalima, te daju smjernice za implementaciju hijerarhije upravljanja čvrstim otpadom. Postotak materijala kao što su papir, metali, staklo i plastika u otpadnom toku su pokazatelj uspješnosti odvajanja otpada na izvoru. Isto vrijedi i za postotak materijala organskog porijekla, prikupljenih u svrhu biološkog tretmana otpada.

10 NALAS, Benchmarking on Solid Waste Management, 2015



3.3.2 Sakupljanje i transport

Glavni indikatori uspješnosti funkcioniranja sakupljanja otpada u sklopu sistema upravljanja otpadom, predstavljeni na osnovu podataka dobivenih od komunalnih preduzeća, su slijedeći:

� pokrivenost područja uslugama odvoza otpada � broj posuda za sakupljanje otpada � dinamika odvoza otpada � odvojeno sakupljanje otpada � sakupljanje glomaznog (kabastog) otpada.

Pokrivenost područja sakupljanjem otpada direktno ukazuje na produkciju komunalnog otpada na tom području.

Osnovni zadatak sistema upravljanja otpadom je što kraće zadržavanje komunalnog otpada u i oko mjesta njegovog prikupljanja. S tim u vezi se utvrđuju dinamike odvoza. Dinamiku odvoza otpada individualno utvrđuju komunalna preduzeća na osnovu produkcija komunalnog otpada. Dinamike se određuju na način da najekonomičnije usuglase troškove transporta otpada sa kapacitetima posuda za sakupljanje otpada.

Broj posuda za sakupljanje komunalnog otpada govori o kapacitetu komunalnih preduzeća da zbrinu svu količinu proizvedenog otpada. Mali broj posuda direktno utječe na slabu pokrivenost i povećanje transportnih troškova, s obzirom na pojačanu dinamiku odvoza. Usklađivanje kapaciteta za sakupljanje otpada i efikasnosti transporta je jedan od prioriteta integralnog sistema upravljanja otpadom. Nedostatak posuda za sakupljanje otpada rezultira sakupljanjem otpada u plastične vreće rasute po i oko mjesta sakupljanja ili, u najgorem slučaju, dolazi do pojave rasutog otpada na mjestima sakupljanja, te raznošenja od strane životinja11.

Mediteranska komisija za održivi razvoj (MCSD) je definirala pokazatelj stepena pokrivenosti uslugom prikupljanja otpada (MCSD-109-R). Zbog značajnog problema nelegalnog odlaganja u zemljama u razvoju, kao i u nerazvijenim regijama Europe, uvedeno je praćenje ovog pokazatelja, jer se smatra da je pokrivenost uslugama prikupljanja i odlaganja otpada elementarna civilizacijska tekovina, jednaka kao pristup vodosnabdijevanju i sistemima otpadnih voda (FMOiT, 2010). U BiH pokrivenost ovim uslugama varira u velikoj mjeri12. Transport otpada kao finansijska komponenta sistema upravljanja otpadom predstavlja jednu od najvažnijih stavki u troškovima rada sistema. Broj vozila usklađen sa potrebama odvoza sakupljene količine otpada do odlagališta, njihovo stanje i održavanje, udaljenost od odlagališta, dinamika odvoza, neki su od glavnih parametara za optimizaciju komponente transporta u okviru integralnog sistema upravljanja otpadom.Integralni koncept upravljanja otpadom povećava efikasnost transporta otpada, s obzirom da principi ovakvog koncepta daju prioritet smanjenju količina otpada koje se prevoze na udaljena odlagališta, što dovodi do smanjenja troškova prijevoza, te buduće potrebe za nabavom novih vozila. Također, dobivena ekonomska vrijednost otpadne sirovine kao robe će povećati prihode i omogućiti dalja ulaganja u razvoj sistema.

3.3.3 Odlaganje otpada

Zahtjevi EU za odlagališta otpada

Krovni propis EU koji se odnosi na odlaganje otpada je Direktiva o odlagalištima otpada (1999/31/EC). Glavni cilj Direktive je sprečavanje ili smanjenje, koliko god je to moguće, negativnih učinaka na okoliš koji potječu od odlaganja otpada, kroz uvođenje strožijih tehničkih zahtjeva za odlagališta. Direktiva specificira standarde za lokacije odlagališta otpada, te zahtijeva odvojene

11 Plan upravljanja otpadom za područje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde 2013-2018 12 Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu, Pregled stanja okoliša- Bosna i Hercegovina, 2011



lokacije za opasni, neopasni i inertni otpad. Direktivom se specificiraju određene vrste otpada koje ne mogu biti primljene na odlagališta (tekući otpad, rabljene gume uz određene iznimke, otpad koji je u uvjetima odlagališta eksplozivan, korozivan, oksidirajući, zapaljiv ili vrlo zapaljiv, zarazni medicinski i drugi klinički otpad, te bilo koje druge vrste otpada koji ne ispunjavaju kriterije prihvatljivosti propisane u Dodatku II Direktive.)

Direktiva o odlagalištima daje smjernice za promjenu načina odlaganja otpada i postavlja ciljeve za smanjenje količine biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na odlagališta. Ti ciljevi, za zemlje članice, su sljedeći:

� do 2010. smanjiti količinu biorazgradivog komunalnog otpada koja ide na odlagališta na 75% od onog proizvedenog u 1995. godini

� do 2013. smanjiti količinu biorazgradivog komunalnog otpada koja ide na odlagališta na 50% od onog proizvedenog u 1995. godini

� do 2020. smanjiti količinu biorazgradivog komunalnog otpada koja ide na odlagališta na 35% od onog proizvedenog u 1995. godini13.

Direktiva je 19.12.2002. godine dopunjena Odlukom Vijeća (2003/33/EC) kojom se utvrđuju kriteriji i postupci za prihvat otpada na odlagališta.

Deponije i dozvola za upravljanje otpadom

U skladu članom 12 Zakona o upravljanju otpadom14 za obavljanje aktivnosti tretmana otpada i

njegovog odlaganja potrebno je pribaviti dozvolu. Dozvola iz člana 12. stav 1. ovog Zakona sadrži :

� vrstu i količinu otpada koji se treba tretirati i/ili odložiti � opće tehničke zahtjeve za rad, monitoring i sisteme praćenja � metode tretmana � mjere predostrožnosti koje se trebaju poduzeti � podatke o porijeklu, odredištu i tretmanu otpada, te vrste i količine takvog otpada.

Dozvola se izdaje na period od pet godina i može se produžiti za isti vremenski period ukoliko se ne promijene uvjeti pod kojim je dozvola izdana.

Deponije se dijele na deponije za opasni, deponije za bezopasni i deponije za inertni otpad, u skladu sa članom 34 Zakona o upravljanju otpadom. Na deponije je moguće odlagati samo otpad koji je definiran u okviru dozvole za upravljanje otpadom. Za upravljanje odlagalištem neophodno je pribaviti dozvolu za upravljanje otpadom. Na osnovu nje će se utvrditi:

� klasa deponije � spisak definiranih vrsta i ukupna količina otpada koja je dozvoljena da se odloži na deponiji � zahtjeve za pripremu deponije, aktivnosti deponiranja, monitoring i kontrola, uključujući

plan za nepredviđene situacije, kao i privremene zahtjeve za zatvaranje deponija i postupci nakon zatvaranja

� zahtjeve za postupke primanja otpada � obavezu podnosioca zahtijeva da izvijesti bar jednom godišnje nadležni organ o vrstama i

količinama odloženog otpada i o rezultatima programa monitoringa.

Troškovi odlaganja otpada utvrđuju se prema količini i tipu otpada po principu ”zagađivač plaća“.

Hijerarhija upravljanja otpadom, u sklopu EU okvirne direktive, daje jasne smjernice zemljama članicama, kao i zemljama koje se žele priključiti Uniji, u pogledu upravljanja otpadom. Na samom dnu, kao najnepoželjnija opcija nalazi se odlaganje otpada. Prema EUROSTAT-ovim podacima za

13 Federalni plan upravljanja otpadom 2012-2017 14 Sl. novine FBiH, br. 33/03, 72/09



2011. godinu 6 članica je na odlagališta odložilo manje od 3 % svog komunalnog otpada, 18 ih je izgubilo više od 50 %, a neke čak i više od 90 % svojih resursa odlaganjem komunalnog otpada na odlagališta. Ovi podaci su pokazatelj razlika u smislu uspješnosti upravljanja otpadom unutar EU15.

Činjenica je da je deponiranje otpada nužno, budući da svaki od načina predtretmana daje dio konačnog produkta koji se mora odložiti, ali to nikako ne smije biti jedini način zbrinjavanja otpada. Finalnom odlaganju otpada trebaju prethoditi različiti tretmani iskorištavanja potencijala otpada kroz recikliranje, kompostiranje, dobivanje energije iz otpada itd.

Sanitarna odlagališta otpada su objekti pod 24-satnim nadzorom, na kojima se otpad na poseban način odlaže u ćelijama - svakodnevno se nakon odlaganja razgrće, kompaktira i zatrpava slojem zemlje. Izgradnja odlagališta podrazumijeva pravilan odabir lokacije za izgradnju (nepropusna i stabilna podloga), polaganje zaštitne geomembrane u cilju zaštite tla od procjednih voda, uspostavu sistema za sakupljanje i tretman procjednih i oborinskih voda, prikupljanje i zbrinjavanje deponijskog gasa preko sistema za otplinjavanje, stalni monitoring odlaganja otpada, te redovitog rada i održavanja.

Za razliku od sanitarnih odlagališta, koja predstavljaju jedini ispravan način odlaganja otpada, današnja praksa odlaganja otpada u BiH, detaljnije obrađena u poglavlju 4., su neuređena odlagališta otpada, kako legalna tako i nelegalna („divlja“), kao najneadekvatniji način zbrinjavanja otpada. Osim što u atmosferu ispuštaju velike količine stakleničkih gasova, ugrožavaju floru, faunu, tlo i vode. Procesom truljenja biološkog otpada u nekontroliranim uvjetima stvaraju se procjedne tekućine koje kroz tlo mogu doprijeti do podzemnih voda. U tim istim procesima razvija se staklenički gas metan (CH4) koji u istoj količini daleko više intenzivira klimatske promjene nego CO2.

3.3.4 Ponovna upotreba i reciklaža

Ponovna upotreba i reciklaža predstavljaju jedno od osnovnih pristupa koncepta čistije proizvodnje, koja podrazumijeva kontinuiranu primjenu integralne preventivne strategije zaštite okoliša na procese, proizvode i usluge u cilju povećanja ukupne učinkovitosti i smanjenja rizika za ljude i okoliš.

U cilju sprečavanja proizvodnje otpada i smanjenja količina i štetnih utjecaja otpada na zdravlje ljudi i okoliš stimuliraju se njegova ponovna upotreba i reciklaža. Članom 4. Zakona o upravljanju otpadom ponovna upotreba otpada definira se kao „svaka aktivnost kojom se otpad upotrebljava za namjenu za koju je prvobitno korišten“.

Produžavanje vijeka trajanja proizvoda, kroz ponovnu upotrebu, predstavlja utjecajnu mjeru za smanjenje količine proizvedenog otpada. Na ovaj se način promovira održivi razvoj praćen nizom okolišnih dobiti poput smanjenja količine otpada, smanjenje emisija stakleničkih gasova, smanjenja pritiska na prirodne resurse, ali i socijalnih beneficija: borba protiv siromaštva pružanjem pristupačnih proizvoda kućanstvima sa niskim primanjima, otvaranje novih radnih mjesta (sakupljanje, sortiranje, testiranje) itd.

Recikliranje je izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno materijalno korištenje. Uključuje sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari ili materijala. Jedan od načina smanjenja količina otpada za finalno odlaganje je odvojeno sakupljanje na mjestu nastanka. Reciklabilne frakcije otpada iz domaćinstva sakupljaju se sistemom odvojenog sakupljanja koji može biti organiziran na više načina:

� reciklažna dvorišta (RD) su građevine namijenjene razvrstavanju i privremenom skladištenju posebnih vrsta otpada. Opremljena su spremnicima od 1100 do 5000 litara u kojima se, ovisno o njihovoj veličini i vrsti, odvojeno prikupljaju različite vrste iskoristivog otpada. RD

15 Europska komisija, Prijedlog o izmjeni direktive 2008/98/EZ o otpadu



mogu biti uspostavljena kao zasebni objekti ili u sklopu većih objekata sistema upravljanja otpadom (pretovarne stanice, centri za upravljanje otpadom)

� zeleni otoci mogu biti postavljeni na više sabirnih mjesta u naselju sa spremnicima i posudama za pojedine vrsta otpada

� posude za odvojeno prikupljanje otpada mogu se postaviti uz postojeće kapacitete za prikupljanje miješanog otpada.

Drugi način izdvajanja reciklažnih sirovina miješanog komunalnog otpada moguće je uspostavom sortirnice za miješani komunalni otpad. Kod ovakvog načina izdvajanja reciklažnih sirovina iz miješanog komunalnog otpada nije potrebna primjena primarnog izdvajanja. Na taj način moguće je produžiti i vijek trajanja sanitarnog odlagališta otpada smanjenjem količina za finalno odlaganje. Sortirnica za miješani komunalni otpad (koja ujedno predstavlja „M“ fazu sistema mehaničko-biološke obrade otpada), često se primjenjuje u sistemima upravljanja otpadom u sredinama koje nemaju razvijen program primarnog izdvajanja reciklažnih sirovina iz otpada. Ovakav sistem sortiranja može izdvojiti i do 45% reciklažnog materijala koji posjeduje vlastitu tržišnu vrijednost. Ostatak materijala, koji ne posjeduje tržišnu vrijednost ili ne može biti tretiran na neki drugi način, finalno se odlaže na odlagalište.

Slika 3 daje prikaz tretmana otpada u EU-28 za period od 2011. do 2015. godine, pri čemu se uočava blagi porast stepena recikliranja, u odnosu na finalno odlaganje otpada čiji je procenat tokom navedenog perioda opao.

Slika 3: Tretman otpada u EU-2816

16 Eurostat, Municipal waste generation and treatment, by type of treatment method



4 ZAKONODAVNO-PRAVNI OKVIR

4.1 Zakonodavni okvir EU

Direktiva o otpadu (2008/98/EC) uspostavlja pravni okvir za upravljanje otpadom u EU. Ovom se Direktivom utvrđuju mjere za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi sprečavanjem ili umanjenjem štetnih učinaka proizvodnje i gospodarenja otpadom i umanjenjem sveukupnih učinaka upotrebe resursa, te poboljšanjem efikasnosti te upotrebe. U tekstu direktive sprečavanje nastanka otpada je prioritet. Zemlje članice imaju obavezu donošenja Nacionalnog plana upravljanja otpadom. Pri ispunjavanju plana potrebno je poštovati hijerarhiju u rješavanju pitanja upravljanja otpadom definiranu direktivom i ne uzrokovati efekte štetne za okoliš, posebno kada je riječ o vodi, zraku, zemljištu, biljkama i životinjama, te bez uzrokovanja neugodnosti poput neprijatnih mirisa i buke.17 Direktiva ne predviđa da svaka zemlja članica ima sva postrojenja za tretman otpada, ali se naglašava potreba samodovoljnosti lokalnih zajednica u smislu operacija odlaganja i ponovne upotrebe otpada i to postrojenjima koja će biti najbliža mjestu njegovog generiranja.18 (Vavić i sar., 2014.)

Direktiva o spaljivanju otpada (2000/76/EC) koja zamjenjuje prethodne direktive: o spaljivanju opasnog otpada (94/67/EC) i otpada iz kućanstava (Direktiva 89/369/EEC i 89/429/EEC), te ih spaja u jednu cjelinu. Cilj ove direktive je spriječiti ili smanjiti u što većoj mjeri negativne utjecaje na okoliš uzrokovane spaljivanjem i suspaljivanjem otpada. Konkretno, to bi trebalo smanjiti zagađenje uzrokovano emisijama u zrak, tlo, površinske i podzemne vode, istovremeno smanjujući negativne utjecaje na zdravlje ljudi. Direktivom se postavljaju pravila po kojima se goriva iz otpada mogu koristiti u postrojenjima za spaljivanje ili industrijskim postrojenjima poput cementara, kao zamjena za primarno gorivo (ugalj, lignit, ulje...). Postavljene su granične vrijednosti emisija i zahtjevi za monitoring zagađivača u zrak, kao što su prašina, azotni oksidi (NOx), sumpor dioksid (SO2), hlorovodonik (HCl), vodikov fluorid (HF), teški metali i drugi. Direktiva definira razliku između postrojenja za spaljivanje i suspaljivanje otpada. Tako je postrojenje za spaljivanje (eng. incineration) bilo koja stacionarna ili mobilna tehnička jedinica posvećena termičkoj obradi otpada sa ili bez korištenja toplote nastale sagorijevanjem. Ovo uključuje spaljivanje putem oksidacije otpada, ali i druge termičke procese poput pirolize, gasifikacije ili plazma tehnologije. Postrojenje za suspaljivanje (eng. co-incineration) otpada (npr. cementare, elektrane ili čeličane) je bilo koje stacionarno ili pokretno postrojenje, čija je osnovna namjena proizvodnja energije ili proizvodnja materijalnih proizvoda, koje (i) koristi otpad kao osnovno ili dodatno gorivo ili (ii) kod koga se vrši termička obrada otpada u svrhu odlaganja na deponiju.19

Direktiva o ambalaži i ambalažnom otpadu (94/62/EC) Cilj ove direktive je usklađivanje nacionalnih propisa za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom, da se, s jedne strane, spriječi svaki njen utjecaj na životnu sredinu u svim državama članicama, kao i trećim zemljama ili da se taj utjecaj smanji, čime se osigurava visok nivo zaštite životne sredine, te da se, s druge strane, osigura funkcioniranje unutrašnjeg tržišta i izbjegnu prepreke trgovini i narušavanje i ograničavanje konkurencije u Zajednici. U tu svrhu ova direktiva utvrđuje mjere čiji je prvenstveni cilj sprečavanje nastanka ambalažnog otpada, a druga osnovna načela su ponovna upotreba ambalaže, recikliranje i drugi oblici prerade ambalažnog otpada, a time i smanjenje krajnjeg odlaganja takvog otpada.

Direktiva o promoviranju upotrebe energije iz obnovljivih izvora (2009/28/EC) promovira upotrebu energije iz obnovljivih izvora, kao i uštedu energije, uz povećanje energijske efikasnosti. Direktiva je važan dio paketa mjera potrebnih za smanjenje stakleničkih gasova i ispunjavanja obaveza Protokola

17 Službeni list EU, 15/Sv. 34, L 312/3, dostupno na http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32008L0098&from=EN 18 Vavić I. i ostali, 2014 19 Službeni list EU, 15/Sv. 34, L 332/91, dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32000L0076&from=EN



iz Kyota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama. Direktivom su definirani bioplin nastao iz otpada, te biomasa kao biorazgradivi dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog porijekla, te biorazgradivi udio industrijskog i komunalnog otpada. Dakle, baš kao što je to bio slučaj sa direktivom 2001/77 EC, i ova direktiva podržava razvoj tržišta čvrstog goriva iz otpada.20

Direktiva o odlagalištima otpada (1999/31/EC) Direktiva 1999/31/EZ o odlagalištima otpada namjerava spriječiti ili smanjiti štetne utjecaje odlagališta otpada na okoliš, i to naročito na površinske vode, podzemne vode, tlo, zrak i zdravlje ljudi. Uvedeni su zahtjevi za smanjenjem količine biorazgradivog otpada koji se odlaže i određuju tehnički i organizacijski uvjeti koje odlagališta moraju ispunjavati.

Direktiva o industrijskim emisijama (2010/75/EU) zahtijeva da industrijske i poljoprivredne aktivnosti sa visokim stupnjem zagađenja imaju dozvole. To znači da dozvole moraju uzeti u obzir kompletan okolišni utjecaj nekog postrojenja kako bi se izbjegao pomak onečišćenja s jednog medija, kao što su zrak, voda i tlo, na drugi. Prioritet treba dati sprečavanju onečišćenja intervenirajući na izvoru i osiguravanjem promišljenog korištenja i upravljanja prirodnim resursima. Direktiva postavlja niz zahtjeva koji će omogućiti upotrebu najboljih raspoloživih tehnologija (eng. best available technologies BAT), tj. najboljih tehnika za sprečavanje ili smanjivanje emisija, koje su tehnički izvedive i ekonomski održive unutar sektora21.

Strategija za cirkularnu ekonomiju Europska komisija usvojila je ambiciozan paket mjera za postizanje Cirkularne ekonomije, koji uključuje revidirane prijedloge zakona o otpadu, a koji treba potaknuti europsku tranziciju prema cirkularnoj ekonomiji s ciljem poticanja globalne konkurentnosti europskih preduzeća, poticanja održivog ekonomskog rasta i stvaranja novih radnih mjesta. Strategija za cirkularnu ekonomiju sadrži Akcijski plan koji uspostavlja konkretan i ambiciozan program djelovanja, s mjerama koje pokrivaju cijeli ciklus: od proizvodnje i potrošnje otpada do razvoja tržišta sekundarnih sirovina. Predložene aktivnosti će doprinijeti zatvaranjem „petlje“ životnog ciklusa proizvoda do povećanja recikliranja i ponovne upotrebe, što će donijeti korist i za okoliš i za gospodarstvo.

Izmjene obuhvaćaju i reviziju ciljeva i to :

� do 2030. dopušteno je max. 10% odlaganja � do 2030. zahtijeva se min. 65% pripreme za ponovnu upotrebu ili recikliranje komunalnog

otpada � do 2030. zahtijeva se min. 75% pripreme za ponovnu upotrebu ili recikliranje ambalažnog

otpada (min. 65% za 2025.) , 7 država članica ima pravo na dodatnih 5 godina (2035.).

Za dostizanje ciljeva predviđene su sljedeće poticajne mjere:

� selektivno sakupljanje otpada � porezno opterećivanje odlaganja i spaljivanja otpada � odmak od postojeće MBO tehnologije � nema financiranja viška kapaciteta (MBO i spalionice) � investicije u nove tehnologije � proaktivno djelovanje na nacionalnoj (poticajno zakonodavstvo), te još važnije – na

regionalnoj i lokalnoj razini (obrazovanje, projekti, implementacija) � financiranje (Horizon 2020, Strukturni fondovi, socijalni, regionalni razvoj, ruralni razvoj,

okoliš, Erasmus).

Izmjene su predložene u sljedećim direktivama:

20 Službeni list EU, 15/Sv. 011, L 140/16, dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32009L0028&from=en 21 Službeni list EU, 15/Sv. 015, L 334/17, dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=CELEX:32010L0075



� Direktiva 2008/98/EC o otpadu � Direktiva 1999/31/EC o odlagalištima otpada � Direktiva 94/62/EC o ambalaži i ambalažnom otpadu � Direktiva 2000/53/EC o zbrinjavanju vozila � Direktiva 2006/66/EC o baterijama i akumulatorima � Direktiva 2012/19/EU o električnom i elektroničkom otpadu

4.2 Nacionalno zakonodavstvo

Na nivou FBiH oblast upravljanja otpadom definira Zakon o upravljanju otpadom (Službene novine FBiH, br. 33/03 i 72/09).

Zakonom u članu 1 se uređuju sve kategorije otpada, osim radioaktivnog otpada, gasova ispuštenih u atmosferu i otpadnih voda, te sve aktivnosti u upravljanju otpadom, operacije i postrojenja.

Član 2. definira cilj Zakona da podstiče i osigura najvažnije uvjete radi sprečavanja nastajanja otpada, prerade otpada za ponovnu upotrebu i reciklaže, izdvajanje sirovog materijala i njegovo korištenje za proizvodnju energije i sigurno odlaganje otpada.

Član 3. naglašava prioritete u vezi sa upravljanjem otpada, pri čemu se uzimaju u obzir okolišne beneficije, tehnička izvodljivost za korištenje najbolje raspoložive tehnologije, te ekonomska izvodivost. Upravljanje otpadom vršit će se na način da se poduzmu sve neophodne mjere koje osiguravaju tretman i odlaganje otpada bez ugrožavanja zdravlja ljudi i bez stvaranja štete ili prouzrokovanja značajnog rizika po prirodu, a naročito:

� bez rizika po vode, zrak, tlo, životinje i biljke � bez stvaranja smetnji putem buke ili mirisa, te � bez štetnog utjecaja po prirodu ili mjesta koja su od posebnog interesa.

Radi postizanja cilja i pravovremenog sprečavanja zagađivanja i smanjenja posljedica po zdravlje ljudi i okoliš, upravljanje otpadom vršit će se na način da osigura:

� minimalno nastajanje otpada, a posebno svođenje opasnih karakteristika takvog otpada na minimum

� smanjenje nastalog otpada po količini, posebno uzimajući u obzir tokove otpada � tretiranje otpada na način kojim se osigurava povrat sirovinskog materijala iz njega � spaljivanja ili odlaganja na deponije na okolišno prihvatljiv način onih vrsta otpada koje ne

podliježu povratu komponenti, ponovnoj upotrebi ili proizvodnji energije.

Odredbama člana 5. definiraju se osnovna načela upravljanja otpadom, među koje spadaju i:

� prevencija - izbjegavanje nastajanja otpada ili smanjivanje količine i štetnosti nastalog otpada da bi se smanjio rizik po zdravlje ljudi i okoliš i da bi se izbjegla okolišna degradacija

� odgovornost proizvođača otpada - proizvođač je odgovoran za odabir najprihvatljivijeg okolišnog rješenja prema karakteristikama proizvoda i tehnologiji proizvodnje, uključujući životni ciklus proizvoda i korištenje najadekvatnije raspoložive tehnologije

� princip zagađivač plaća - proizvođač ili vlasnik otpada snosi sve troškove prevencije, tretmana i odlaganja otpada, uključujući brigu nakon upotrebe i monitoring.

Zakon sadrži i odredbe o planiranju upravljanja otpadom, pri čemu su nadležni organi dužni izraditi planove za upravljanje otpadom koji sadrže strateške ciljeve sa razrađenim prioritetima, opće tehničke zahtjeve, listu mjera koje je potrebno poduzeti itd.

Odredbama se navodi izrada Strateškog plana o upravljanju otpadom na nivou FBiH, kao sastavni dio Strategije o zaštiti okoliša. Strategiju upravljanja otpadom za period od šest godina donosi Parlament FBiH, na prijedlog Vlade FBiH.



Pored Federalnog, odredbama članova 9. i 10. nalaže se i izrada planova za upravljanje otpadom na nivou kantona, pri čemu ti planovi moraju biti usaglašeni sa Strategijom upravljanja otpadom FBiH. Kantonalnim propisom utvrdit će se zadaci općina u izradi općinskih planova upravljanja otpadom koji trebaju sadržavati najmanje:

� programe o sakupljanju opasnog otpada iz domaćinstava � programe za korištenje komponenti iz komunalnog otpada � programe za smanjenje procenta biorazgradivog otpada i ambalažnog otpada u

komunalnom otpadu � programe za podizanje javne svijesti o upravljanju otpadom � lociranje postrojenja za upravljanje otpadom � saradnja između općina radi postizanja zadatih ciljeva.

Član 15. bavi se općim propisima za upravljanje otpadom te se, između ostalog, navodi :

� Proizvedeni otpad se koristi ako je ekološki koristan, tehnički izvodiv i ekonomski opravdan. � Otpad se odlaže samo ako nije moguće korištenje njegovog materijala i/ili energije u

postojećim tehničkim i ekonomskim uvjetima i ako su troškovi ponovnog korištenja nerazumno visoki u poređenju sa troškovima odlaganja.

Članom 25. navode se odredbe za upravljanje komunalnim otpadom, pri čemu se naglašava da se sakupljanje i tretiranje komunalnog otpada vrši u skladu sa posebnim propisom o komunalnim djelatnostima, osnivanje i rad komunalnih preduzeća uređuje se kantonalnim propisom, domaćinstva su dužna prikupljati svoj produkovani otpad i predati ga komunalnim preduzećima za otpad, a opasni otpad predati na određena mjesta za prikupljanje (centre) ili licu koje je nadležno za pružanje usluga u upravljanja otpadom, proizvođači otpada koji nisu domaćinstva će koristiti usluge komunalnih preduzeća za otpad koji oni produkuju, ukoliko njihov otpad ima iste ili slične osobine kućnog otpada.

Odredbe člana 26. iznose da će se vršenje poslova javnih usluga, posebno servisa za selektivni tretman otpada urediti kantonalnim propisom, pri čemu poslovi javnih usluga obuhvataju:

� prikupljanje otpada iz domaćinstava i drugih prostorija koje proizvode komunalni otpad � tretman komunalnog otpada, uključujući upravljanje povratom sirovina i/ili odlaganja � mjesta za selektivno prikupljanja otpada.

Odredbe članova 29., 30. i 31. odnose se na tretman, sakupljanje i korištenje otpada, respektivno pri čemu će se operator postrojenja za tretman otpada smatrati proizvođačem otpada ukoliko proizvodi otpad u toku tretmana, te će operator voditi evidenciju podataka o otpadu koji je preuzeo na tretman i koji nastaje u toku tretmana i obavijestit će nadležni organ, u skladu sa posebnim propisom najmanje jednom godišnje. Operator za prikupljanje otpada sakuplja otpad od proizvođača i vlasnika i transportira ga do mjesta za prikupljanje otpada, transfer-stanice ili mjesta za ponovnu upotrebu i recikliranje, tretman ili konačno odlaganje. Operator za prikupljanje otpada može preuzeti otpad od vlasnika na mjestima za prikupljanje. Otpad se može koristiti i povratom materijala i energije. Otpad će se koristiti na način da proizvodi koji nastaju korištenjem otpada neće prouzrokovati veće okolišno opterećenje nego proizvodi iz osnovnog sirovinskog materijala.

Pored navedenog zakona postoji i veliki broj podzakonskih akata u vezi sa upravljanjem otpada od kojih su za ovu problematiku relevantni sljedeći:

� Pravilnik o kategorijama otpada sa listama (Službene novine FBiH, br. 9/05) � Pravilnik koji određuje postupanje sa opasnim otpadom koji se ne nalazi na listi otpada ili čiji

je sadržaj nepoznat (Službene novine FBiH, br. 9/05)



� Pravilnik o uvjetima za rad postrojenja za spaljivanje otpada (Službene novine FBiH, br. 12/05)

� Uredba koja regulira obavezu izvještavanja operatora i proizvođača otpada o provođenju

programa nadzora, monitoringa i vođenja evidencije prema uvjetima iz dozvole (Službene novine FBiH, br. 31/06)

� Pravilnik o prekograničnom prometu otpada (Službene novine FBiH, br. 07/11). � Odluka o ratifikaciji Konvencije o kontroli prekograničnog prometa opasnog otpada i

njegovom odlaganju (Službene novine FBiH, br. 31/00).

Pravilnikom o prekograničnom prometu otpada (Službene novine FBiH, br. 07/11) se regulira uvoz, izvoz i prijevoz otpada na području Federacije Bosne i Hercegovine, što je značajno i za proizvođače i za uvoznike RDF-a. Ovim pravilnikom uređeni su opći principi za prekogranični promet opasnog i neopasnog otpada, granični prijelazi otvoreni za prekogranični promet opasnog i neopasnog otpada i liste opasnog i neopasnog otpada u prekograničnom prometu. Svaku pošiljku neopasnog otpada koja se uvozi/izvozi u FBiH treba da prati formular koji se nalazi u prilogu navedenog Pravilnika, koji se dostavlja FMOiT u dva primjerka i ugovor između uvoznika i operatera ovlaštenog za upravljanje otpadom koji se uvozi/izvozi.

Institucionalno gledano, djelatnosti koje reguliraju otpad su u nadležnosti Federalnog ministarstva okoliša i turizma, resornih ministarstava kantona, a dio poslova je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (gradova i općina).

Tabela 3 prikazuje institucionalni okvir sistema upravljanja otpadom, u skladu sa važećim zakonodavstvom.

Tabela 3: Nadležnost institucija pri upravljanju otpadom u FBiH

Naziv institucije/subjekta

Nadležnosti vezane za otpad

Parlament FBiH Donosi zakone na federalnom nivou i Federalnu strategiju zaštite okoliša

Vlada FBiH Donosi Federalni plan upravljanja otpadom (2012-2017) i Uredbe, te preko Federalnog ministarstva okoliša i turizma koordinira sve djelatnosti upravljanja otpadom

Fond za zaštitu okoliša FBiH

Sufinansira planove, programe, projekte i slične aktivnosti relevantne za djelovanje sistema upravljanja otpadom

Savjetodavno vijeće za okoliš

Ima konsultativnu i savjetodavnu ulogu, te predlaže nadležna kantonalna ministarstva za zaštitu okoliša. Članove Savjetodavnog vijeća imenuje Vlada FBiH

Skupština kantona Donosi Plan upravljanja otpadom, te zakone na kantonalnom nivou

Vlada kantona Preko resornog ministarstva koordinira sve djelatnosti upravljanja otpadom na području kantona

Gradovi i općine Vode brigu o upravljanju komunalnim otpadom

Drugi sudionici Proizvođači otpada, uvoznici proizvoda i otpada, preduzeća nadležna za upravljanje otpadom, konsultantska preduzeća, stručne institucije i organizacije, te relevantna udruženja

Gradovi i općine vode brigu o upravljanju komunalnim otpadom. Sve općine, njih 79, na području FBiH, ima jedno ili više navedenih preduzeća: KJKP, JKP, JP i KP. Pojedine općine imaju i više od jednog preduzeća za upravljanje otpadom. Preduzeće za upravljanje otpadom imaju i općine koje nemaju lokalnu deponiju na koju odlažu svoj otpad, nego se transportira na drugu lokaciju van općine.22

22Enova d.o.o., 2016



4.3 Ciljevi koje treba ostvariti u domenu upravljanja otpadom, strateški i planski dokumenti

4.4 Strateški i planski dokumenti

Donošenje Strategije i Planova upravljanja otpadom posebno je značajno za Bosnu i Hercegovinu, budući da se na temelju tih dokumenata ostvaruju pretpostavke za pokretanje promjena, kojima će se postepeno riješiti postojeći problemi, unaprijediti sistem i usmjeriti buduća praksa u BiH prema ostvarivanju željenog cilja, a to je održivo upravljanje otpadom i usaglašavanje sa postojećom praksom u zemljama EU.

4.4.1 Federalna strategija zaštite okoliša

Federalna strategija zaštite okoliša ima jednu od ključnih uloga na putu BiH u ostvarenju ciljeva: pridruživanje EU, kao i opredjeljenju za proces stabilizacije, te prilagođavanju FBiH konceptu održivog razvoja. Ovaj strateški dokument sadrži niz bitnih načela i smjernica za postizanje održivog razvoja, a propisan je Zakonom o zaštiti okoliša i odnosi se na period od deset godina (2008.-2018.)

Neka od načela i smjernica na kojima se temelji Strategija su:

� načelo zamjene - svaku aktivnost koja bi mogla imati štetne posljedice po okoliš potrebno je zamijeniti drugom aktivnošću koja predstavlja znatno manji rizik

� načelo integralnog pristupa - zaštita okoliša i poboljšanje kvaliteta okoliša trebaju biti sastavni dio svih politika koje imaju za cilj razvoj okoliša

� načelo predostrožnosti i prevencije - pažljivo upravljati i ekonomično koristiti komponente okoliša

� kako smanjiti korištenje, spriječiti opterećivanja i zagađivanja okoliša, spriječiti narušavanje, kao i poboljšanje i obnovu oštećenog okoliša

� kako dobiti inicijative od javnosti i pokrenuti učešće javnosti u aktivnostima koje imaju za cilj zaštitu okoliša

� kako koordinirati privredu i integrirati socijalni i ekonomski razvoj u skladu sa zahtjevima zaštite okoliša.

Koncept određivanja ciljeva i mjera za sve komponente Strategije je prilagođen jedinstvenom pristupu za sve oblasti. Većina dijelova Strategije prvenstveno ima određen krovni cilj, koji je općeg karaktera, i upućuje na usmjerenost svih odredbi Strategije ka jednom zajedničkom cilju kojim se želi postići zaštita okoliša, promocija i poticanje održive upotrebe prirodnih resursa kroz uspostavu integralnog sistema upravljanja prirodnom biološkom i geomorfološkom raznolikošću. Kako svaka od oblasti sadrži niz kompleksnih područja koja se cjelovito obrađuju, za svaku komponentu su definirani strateški ciljevi.

Donošenje Federalne Strategije upravljanja otpadom propisano je članom 48. Zakona o zaštiti

okoliša i čini sastavni dio Strategije zaštite okoliša. Strategija navodi ciljeve i mjere u vezi sa upravljanjem otpadom, stanje (tadašnje 2008. godina) okoliša FBiH.

Ostvarenje krovnog cilja je moguće postići realizacijom mjera predviđenih u sklopu slijedećih strateških ciljeva (SC), kada je riječ o upravljanju komunalnim otpadom:

� Smanjenje rizika po okoliš i zdravlje ljudi i uspostava prioritetne infrastrukture za integrirano upravljanje otpadom (SC 7.1.)

� Smanjenje količina otpada za finalno odlaganje, uz efikasnije korištenje resursa (SC 7.2.) � Osiguranje provedbe sistema kroz pravni, institucionalni i ekonomski okvir (SC 7.3.) � Osiguranje sistematskog praćenja parametara za ocjenu stanja okoliša (SC 7.4.).



U okviru strateških ciljeva definirani su i operativni ciljevi, kao specifične i mjerljive promjene koje će se ostvariti u toku implementacije mjera iz Strategije i doprinijeti ostvarivanju krovnog cilja i strateških ciljeva.

Za svrhu ovog izvještaja od posebnog je interesa strateški cilj 7.2. u sklopu kojeg su definirani sljedeći operativni ciljevi (OC):

� Uspostaviti sistem odvojenog prikupljanja otpada u svim općinama FBiH (OC 7.2.1.) � Prikupiti i reciklirati otpad od ambalaže (OC 7.2.2.) � Odvojeno prikupiti biootpad iz vrtova i parkova (OC 7.2.3.) � Uspostaviti regionalne centre za upravljanje otpadom (RCUO) u svim regijama (OC 7.2.4.)

Navedeni ciljevi stavljaju naglasak na odvojeno prikupljanje, ponovnu upotrebu i reciklažu, drugim riječima formiranje jednog integriranog sistema upravljanja otpadom, s ciljem smanjenja količina komunalnog otpada namijenjenog za finalno odlaganje.

Mreža lokalnih punktova za odvojeno prikupljanje, reciklažna dvorišta, pretovarne stanice (PS) i/ili pogoni za mehaničko- biološku obradu otpada za regije za koje se procijeni isplativost, te regionalni centri za upravljanje otpadom sastavni su dio jednog integriranog sistema.

Načini udruživanja općina iz jednog kantona u zajedničke regije su različiti i ne podrazumijevaju obavezu udruživanja na području istog kantona i/ili entiteta. Broj i raspored regionalnih centara ovisi o ekonomskim faktorima, tako da je cilj efikasnog projektiranja ovog koncepta utvrditi ekonomske faktore i predložiti najbolje moguće rješenje.

Regionalne centre za upravljanje otpadom čine najmanje sljedeće komponente:

� sanitarno odlagalište � reciklažno dvorište za prihvat odvojenih frakcija i otpada, koje donose pojedinačni

proizvođači otpada (pravni subjekti, kućanstva) � pogon za predobradu, odvajanje sekundarnih sirovina i recikliranje � odvojena spremišta za prihvat opasnog otpada iz komunalnih izvora � pogon za mehaničko-biološku obradu otpada (MBO).

Opcije realizacije operativnih, a time i strateškog cilja su mnogobrojne, tako npr. nekoliko općina se može udružiti u jedan zajednički centar za upravljanje otpadom (CUO), a da svaka od općina posjeduje vlastito reciklažno dvorište. Druge moguće opcije su da općine imaju reciklažna dvorišta, ili da one koje su malo udaljene, odvojeno prikupljeni otpad dovode u regionalni CUO (RCUO), gdje se tamo sortira i preostala količina odlaže. Koncept MBO otpada razvio se kao posljedica težnje da se reducira količina biorazgradivog otpada, koji se odlaže na odlagalištima, te da se sistemom automatske separacije omogući povrat korisnih sirovina iz otpada. Shema jednog regionalnog koncepta na području kantona data je na slici 4.



Slika 4: Shema regionalnog koncepta na području kantona

23

U okviru kantonalnih planova, o kojima će biti riječi u nastavku, važno je predvidjeti mjere izrade studije izvodivosti u okviru koje će se izabrati optimalna tehnologija MBO u skladu sa očekivanim ciljevima te lokalnim karakteristikama. Očekuje se da će MBO tehnologije biti isplative prvenstveno u većim urbanim centrima, gdje su velike količine prikupljenog otpada. Moguće količinsko izdvajanje po centru je između 20 – 50% od ukupne količine komunalnog otpada, što zavisi od primijenjene tehnologije i samog sastava otpada. Ukupni očekivani efekt na području FBiH je 10% u srednjoročnom, a 20% u dugoročnom periodu (grafikon 1).

Grafikon 1. Očekivani efekti smanjenja količina za odlaganje primjenom mjera za selektivno prikupljanje i

uspostavu MBO-e24

23 FMOIT 2010 24 ibid.



4.4.2 Federalni plan upravljanja otpadom (2012-2017)

Potreba izrade Federalnog plana upravljanja otpadom (FPUO) je određena članom 6. Zakona o

upravljanju otpadom (Službene novine FBiH, br. 33/03 i 72/09). Federalni plan predstavlja provedbeni dokument Strategije i daje smjernice za upravljanje različitim vrstama otpada na području FBiH, a čiji je osnovni cilj uspostavljanje integralnog sistema upravljanja otpadom. Sistem sakupljanja otpada u FBiH treba biti organiziran kao integralna cjelina svih subjekata na regionalnoj i lokalnoj osnovi, a prijedlog organizacije prikazan je na slici 5.

Slika 5: Prijedlog organizacije sistema sakupljanja otpada

25

U skladu sa Strategijom upravljanja otpadom FBiH 2008-2018, Planom je predviđeno da integralni sistem upravljanja otpadom prati regionalni koncept, odnosno stvara se na području više općina koje se udružuju u regije, za koje se izrađuju Kantonalni planovi upravljanja otpadom.

Dio komunalnog otpada sakupljat će se sistemom odvojenog sakupljanja (zeleni otoci, RD), te po donošenju posebnih propisa za određene kategorije otpada (ambalažni otpad, otpadne gume, otpadna električna i elektronička oprema i sl.) njihovom primjenom. Odvojeno sakupljeni otpad može se odvoziti direktno na povrat materijala i energije, odnosno do pretovarne stanice (PS), centra za upravljanje otpadom (CUO) ili čak regionalnog centra za upravljanje otpadom (RCUO), te se odatle procesuirati na povrat materijala ili energije. Miješani komunalni otpad sakuplja se preko mreže organiziranog sakupljanja kojeg obavljaju tvrtke ovlaštene za sakupljanje komunalnog otpada, a sakupljeni otpad se transportira do CUO, PS ili RCUO.

Otpad sakupljen u CUO ili PS transportira se u RCUO koji je smješten na određenoj udaljenosti od naseljenih područja. Osim otpada prikupljenog u CUO ili PS, u RCUO se vrši prihvat otpada preko mreže organiziranog sakupljanja na obližnjim područjima. U RCUO (slika 6) se odvijaju različite aktivnosti vezane za obradu otpada prije njegovog konačnog odlaganja na odlagalištu neopasnog otpada. Ove aktivnosti uključuju:

25 FMOIT, 2011



� prihvat i obradu sortiranog ili nesortiranog otpada � prihvat i skladištenje otpada koji se može ponovo upotrijebiti ili reciklirati � prihvat, privremeno skladištenje i daljnja predaja opasnog otpada iz domaćinstava � prihvat, privremeno skladištenje i distribucija otpada koji se može koristiti u druge svrhe � odlaganje obrađenog otpada.

Pod pojmom „obrada“ otpada prvenstveno se misli na sortiranje otpada. S obzirom da se FPUO donosi na razdoblje od pet godina, ovim Planom je predviđena uspostava sortirnice otpada u sklopu RCUO. Ova opcija dozvoljava nadogradnju sustava u smislu buduće uspostave tehnologije mehaničko-biološke obrade otpada (MBO), budući da sortirnica otpada u određenoj mjeri predstavlja „M“ dio MBO tehnologije.

Slika 6: Sadržaj RCUO

26

Zakonom o upravljanju otpadom ostavljena je mogućnost izgradnje međuopćinskih odlagališta. Konačna odluka o odabiru koncepta (regionalni ili međuopćinski) ovisi o odredbama kantonalnih planova upravljanja otpadom. S obzirom da je, prema iskustvenim saznanjima, direktan odvoz otpada ekonomski isplativ do otprilike 30 km udaljenosti od izvora proizvodnje otpada do odlagališta, u pojedinim regijama bit će potrebno izgraditi pretovarne stanice. Okvirni prijedlog lokacija pretovarnih stanica, kao i njihova pripadnost određenom RCUO je prikazana na slici 7.

26 FMOIT, 2011



Slika 7: Regionalni koncept izgradnje RCUO u FBiH

27

Prema Akcionom planu prezentiranom u FPUO slijedeće aktivnosti su planirane u sklopu RCUO do 2018:

1. sklapanje međuopćinskih ugovora o zajedničkom osnivanju i korištenju budućeg RCU i/ili

CUO (do 2012. godine)

2. izraditi plan upoznavanja javnosti sa planiranim aktivnostima izgradnje RCUO i/ili CUO –

ciljano informiranje (do 2012. godine)

3. pripremiti studije lokalizacije i izvodivosti RCUO u čijem sastavu su odlagališta za pojedine

regije, te studije lokalizacije izvodivosti PS/CUO. Upisati lokaciju u prostorno-plansku

dokumentaciju (2012-2013.)

4. pripremiti Studiju utjecaja na okoliš i svu dokumentaciju za sve RCUO i PS/CUP. Dobiti

potrebne dozvole (2012-2014.)

5. izgraditi sanitarna odlagališta u skopu RCU (2013-2016.)

6. uspostava manjeg MBO sistema u okviru RCU po fazama (sortirnica i zona za kompostiranje

(prema dinamici uspostave RCU).

Jasno je da se sa provedbom aktivnosti kasni i da će se novi Plan upravljanja otpadom morati revidirati i postaviti realističniji vremenski okvir za realizaciju.

4.4.3 Kantonalni planovi upravljanja otpadom

Izrada Plana upravljanja otpadom na području kantona zakonska je obaveza kantona, te predstavlja instrument oko kojeg se trebaju složiti svi relevantni nadležni organi u općinama i na osnovu kojeg će se planirati aktivnosti i ulaganja u sektor upravljanja otpadom. Plan određuje i usmjerava ciljeve upravljanja otpadom u skladu sa ukupnim privrednim, društvenim i kulturnim razvojem na području kantona.

27 FMOIT, 2011



Na kantonalnom nivou Planovi upravljanja otpadom su doneseni u Kantonu Sarajevo, Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom, Srednjobosanskom kantonu i Bosansko-podrinjskom kantonu (tabela 4). U dva kantona, Hercegovačko-neretvanskom i Tuzlanskom, utvrđeni su Nacrti Planova upravljanja otpadom, dok u tri kantona nisu pokrenute aktivnosti za donošenje istog.

Tabela 4: Pregled kantona koji su donijeli Kantonalni plan upravljanja otpadom

Broj Kanton Datum donošenja Period

1. Zeničko-dobojski 23.01.2009. 2009-2018

2 Bosansko-podrinjski 29.04.2014. 2013-2018

3. Unsko-sanski 14.07.2014. 2014-2019

4. Sarajevski novembar, 2014. 2014-2019

5. Srednjobosanski januar, 2015. 2015-2020

Zeničko-dobojski kanton prvi je donio plan upravljanja otpadom u skladu sa Akcionim planom mjera iz Federalne strategije zaštite okoliša i on je među kantonima koji imaju izgrađenu Sanitarnu deponiju.

Sedam kantona je pripremilo Studije izvodljivosti za regije i odredili lokacije na temelju istražnih radova za regionalne centre upravljanja otpadom, dok tri kantona nisu pokrenuli aktivnosti za donošenje istih. Jedan od uzroka kašnjenja donošenja kantonalnih planova se odnosi na problematiku određivanja lokacije sanitarne deponije za više općina na području kantona.

U tabeli 5 je dat pregled aktivnosti iz usvojenih kantonalnih planova upravljanja otpadom u kantonima, a tiču se rješavanja određenih problema upravljanja otpadom na kantonalnom nivou i ostvarivanja strateškog cilja u vezi sa smanjenjem količina otpada za finalno odlaganje, uz efikasnije korištenje resursa, te operativnog cilja uspostave regionalnih centara za upravljanje otpadom.

Tabela 5: Pregled kantonalnih planova upravljanja otpadom sa osvrtom na izgradnju RCUO i MBO

Dokument Kratki opis problema Predviđene aktivnosti

Plan upravljanja otpadom Unsko-sanskog kantona 2014-2019.

Glavni problemi u upravljanju komunalnim otpadom: � nedovoljna pokrivenost područja općina USK sa

organiziranim zbrinjavanjem komunalnog otpada, � veliki broj divljih odlagališta otpada, � visina naknade za usluge zbrinjavanja

komunalnog otpada nije „ekonomska“.

1. Izrada studije izvodljivosti, projektne dokumentacije i pribavljanje potrebnih dozvola za izgradnju prve faze RCUO sa uspostavom manjeg sistema MBO (sortirnica i zona za kompostiranje), 2017-2018;

2. Izgradnja prve faze RCUO – sortirnice i zone za kompostiranje, 2019.

Plan upravljanja otpadom na području Zeničko-dobojskog kantona 2009-2018.

Glavni problemi upravljanja komunalnim otpadom na području ZDK: � nedovoljna pokrivenost uslugama odvoza

komunalnog otpada, što direktno utječe na nekontrolirano odlaganje jednog dijela proizvedenog komunalnog otpada,

� postojanje nepoznatog broja divljih odlagališta i njihov utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi,

� nepostojanje tehničkih osnova za izdvajanje većih količina reciklažnih sirovina iz otpada, te njihovo plasiranje na tržište, kao i smanjenje finalnih količina za odlaganje (reciklažna ostrva, reciklažna dvorišta; MBO).

1. Ukloniti nelegalna odlagališta i sanirati područje na kojem su se nalazila

2. Pregled postojećeg stanja i utvrđivanje izvodljivosti uklanjanja i sanacije nelegalnih odlagališta sa detaljnim akcionim planom – sastavni dio općinskih planova

3. Mehaničko-biološka obrada otpada (MBO)- Aktivnosti predviđene u sklopu centara upravljanja otpadom, 2009-2010.




Plan upravljanja otpadom za područje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde 2013-2018.

Glavni problemi upravljanja komunalnim otpadom na području BPK: � nesanitarni karakter postojećih općinskih

odlagališta i nepostojanje preduvjeta za brzi prelazak na sanitarno odlaganje, kako trenutno nalažu zakonske regulative,

� problem lokacije postojećih odlagališta otpada koja su većinom smještena uz vodotoke,

� nedostatak kapaciteta za sakupljanje komunalnog otpada (kante, kontejneri i sl.),

� nepostojanje tehničkih osnova za izdvajanje većih količina reciklažnih sirovina iz otpada, te njihovo plasiranje na tržište, te smanjenje finalnih količina za odlaganje (zeleni otoci, MBO).

1. Pripremiti studije lokalizacije i izvodivosti PS/CUO za pojedine regije; Upisati lokacije u prostorno plansku dokumentaciju; Izraditi studije izvodivosti za uvođenje pojedinih komponenti u sklopu PS i uspostavu CUO, 2014.

2. Studije procjene utjecaja na okoliš i projektnu dokumentaciju za sve komponente RCUO i PS. Dobiti potrebne dozvole, 2013-2014.

3. Finalni radovi i puštanje u rad novog odlagališta (dio budućeg RCUO) 2015.

Plan upravljanja otpadom Kantona Sarajevo 2014-2019.

Glavni problem na području KS je nedostatak raspoloživog prostora za novu infrastrukturu i proširenje deponije. Kao potencijalno rješenje problema predviđena je izgradnja MBO postrojenja sa mogućnošću proizvodnje RDF-a. Također je predviđeno da se ispita mogućnosti za povrat resursa iskorištavanjem energije iz otpada. U ovom planskom periodu predviđa se izrada studije izvodivosti kojom će se ispitati opravdavanost izgradnje MBO pogona uključujući: � Studiju o vrstama i količinama otpada urađenu na

bazi uzorkovanja. � Studiju izvodivosti za izbor rješenja tretmana

otpada, koja treba dati odgovore o najboljoj raspoloživoj tehnologiji za Kanton Sarajevo, lokaciji (RCUO ili neko drugo), institucionalnim aranžmanima, visini ulaganja i operativnih troškova, načinu financiranja, utjecaju na okoliš, svake od razmatranih alternativa. Jedna od alternativa je tzv. „business as usual“ i nastavak odlaganja na deponiji, sa separacijom korisnih sirovina u postojećoj sortirnici. Ova studija sagledat će funkciju sortirnice na lokaciji RCUO u odnosu na moment izrade studije. Studija je planirana nakon izgradnje sistema za razdvajanje otpada u kantonu, pa će preliminarni podaci o efektima biti poznati.

1. Ukloniti divlje deponije i

sanirati područja na kojima su

se nalazile (100 % do 2019.)

2. Uspostaviti Regionalni centar

za upravljanje otpadom

(2014-2019.)




Plan upravljanja otpadom za područje Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna za period 2015-2025.

Na teritoriji SBK/KSB nema izgrađenih reciklažnih dvorišta, te u svrhu izdvajanja korisnih komponenti iz otpada potrebno je planirati izgradnju reciklažnih centara. Općine Travnik, Novi Travnik i Vitez su 2014. godine potpisale Memorandum o razumijevanju o izgradnji međuopćinske pretovarne stanice komunalnog otpada sa reciklažnim dvorištem sa krajnjim ciljem odvoza otpada na regionalnu deponiju Mošćanica kraj Zenice. Sljedeći koraci su: definiranje lokacije i prostora za smještaj ovog objekta, provođenje procedure upisa te lokacije u općinsku prostorno plansku dokumentaciju, izrada projektne dokumentacije, ishodovanje svih potrebnih dozvola, te izgradnja objekata. Da bi se na području SBK/KSB uspostavio integralni sistem upravljanja otpadom predviđena je uspostava odgovarajuće infrastrukture na osnovu regionalnog koncepta, a koju čine: mreža lokalnih punktova (zeleni otoci), mreža većih punktova (CUO), pretovarne stanice, te RCUO koji uključuje i regionalnu sanitarnu deponiju (RSD). U septembru 2012. godine urađena je „Studija izvodljivosti za regionalnu sanitarnu deponiju otpada SBK/KSB. Prema Studiji izvodljivosti za RSD SBK/KSB-regija 1 (općine Jajce, Donji Vakuf, Gornji Vakuf-Uskoplje, Bugojno), preferirana lokacija za izgradnju RSD je lokacija Gračanica (Općina Gornji Vakuf-Uskoplje). U okviru RSD predviđena je izgradnja PS u općini Jajce. Na lokaciji RSD predviđen je rezervirani prostor za buduće širenje (budući RCUO) na kojem se mogu smjestiti određeni budući sadržaji (kompostana, sortirnica, MBO postrojenje).

1. Izgraditi RSD na odabranoj

lokaciji u SBK/KSB– I faza

izgradnje RCUO (2017-2020)

2. II faza izgradnje RCUO-

uspostava manjeg MBO

sistema (sortirnica i zona za

kompostiranje) (2021-2025)

Ured za reviziju institucija u FBiH utvrdio je da se kasni u provođenju aktivnosti na donošenju Planova upravljanja otpadom na nižim nivoima. Na općinskom nivou utvrđeno je da je Plan upravljanja otpadom donijela 21 općina ili oko 27% od ukupnog broja općina28.

Niži nivoi vlasti koji su usvojili Planove upravljanja otpadom, su u nedovoljnoj mjeri implementirali zacrtane ciljeve, dok u većini kantona, odnosno općina ovi dokumenti nisu doneseni. Pored toga u većini kantona i općina nisu pripremljene studije izvodljivosti za regiju i određene lokacije na osnovu istražnih radova za Regionalne centre upravljanja otpadom.

Ključna uloga planova upravljanja otpadom jeste uspostava održivog upravljanja otpadom, tj. definiranja tokova otpada i opcija za njegov tretman. Konstatirano je da osnovni dokument po kome treba da se definiraju tokovi upravljanja otpadom i opcije njegovog tretmana na federalnom, kantonalnom i općinskom nivou u većini slučajeva nije donesen.

Na nivou Federacije BiH nije osnovana institucija koja bi pratila stanje u oblasti upravljanja otpadom, kao što je to dobra praksa u zemljama okruženja u kojima su osnovane Agencije za zaštitu okoliša.

28 Ured za reviziju institucija FBiH, 2015.



Prema raspoloživim podacima o vrstama i količini otpada na nivou Federacije BiH, postojeće informacije ne daju potpunu sliku za praćenje ostvarivanja ciljeva iz Plana upravljanja otpadom29.

4.5 Europski trendovi u gospodarenju otpadom

Osnovni princip europske legislative o otpadu jeste poštivanje hijerarhije otpada. Ovakav pristup je ključni način za iskorištavanje što većih korisnih sirovina iz otpada, pri čemu recikliranje igra značajnu ulogu. Upravo na ovaj način se postiže održivi razvoj, čuvanjem resursa za nadolazeće generacije, a posljedično se smanjuje pritisak na okoliš.

Podaci koji su prikazani u ovom poglavlju dobiveni su iz baze podataka Europske agencije za okoliš (EEA) i EUROSTAT-a, a odnose se na 32 EEA zemlje: EU-28 zemlje članice, Island, Norveška, Švicarska i Turska, dopunjene podacima za zemlje Zapadnog Balkana.

4.5.1 Količine generiranog otpada po stanovniku

Ukupna produkcija komunalnog otpada u EEA zemljama opala je za 3 %, a prosječna produkcija po stanovniku za 7 % u periodu od 2004. do 2014. godine. Međutim, ne postoji ujednačen trend po zemljama, već je generiranje komunalnog otpada po stanovniku opalo u 19 zemalja, a u 16 se zemalja povećalo (Slika 8).

29 ibid.



Slika 8: Količine otpada generirane po stanovniku u 35 europskih zemalja30

U 2014. godini količina proizvedenog otpada po stanovniku bila je najveća u Danskoj i Švicarskoj, a najmanja u Poljskoj, Rumuniji i Srbiji. Ovo ističe činjenicu da razvijene zemlje imaju tendenciju ka proizvodnji većih količina otpada po stanovniku, dok je razvijeni turizam taj koji doprinosi porastu količine nastalog otpada po stanovniku (Kipar, Malta).

30 European Environment Agency, Municipal waste management across European countries, 2016.



4.5.2 Stepen reciklaže

Stepen reciklaže je odličan indikator za prikazivanje napretka zemlje u sistemu upravljanja otpadom, a samim tim jasno se vidi poštivanje hijerarhije upravljanja otpadom i postavljenih ciljeva kada je riječ o tretmanu otpada. Okvirna direktiva o otpadu postavila je cilj o stepenu recikliranja komunalnog otpada u iznosu od 50 % do 2020. godine u zemljama članicama.

U periodu od 2004. do 2014. godine u EU-27 i Norveškoj, stepen reciklaže komunalnog otpada bilježi rast od 13 %, pri čemu ovaj rastući trend upućuje na poboljšanje u sistemu upravljanja komunalnim otpadom. U 2014. godini 44 % od ukupno generiranog komunalnog otpada u EU-27 i Norveškoj je reciklirano, uključujući i tretmane kompostiranja i anaerobne digestije.

Slika 9: Rastući trend recikliranja u Europi u periodu 2004-201431

Razlika u stepenu reciklaže između zemlje sa najvećim stepenom i zemlje sa najmanjim stepenom reciklaže je velika: Njemačka sa stepenom reciklaže od 64 % u 2014. godini i Srbija sa stepenom reciklaže od 1 %. Šest zemalja: Njemačka, Austrija, Belgija, Švicarska, Nizozemska i Švedska ostvarile su stepen reciklaže veći od 50 %. Deset zemalja je ostvarilo značajan napredak, koji se ogleda u porastu stepena reciklaže za više od 15 % u periodu od 2004. do 2014. godine (Češka, Kipar, Mađarska, Italija, Latvija, Litvanija, Poljska, Portugal, Španija i Ujedinjeno Kraljevstvo). U devet zemalja se ne uočava rastući trend kada je riječ o recikliranju (Slika 10).

31 European Environment Agency, Waste recycling, 2016.



Slika 10: Stepen reciklaže i kompostiranja u 35 europskih zemalja (2004. i 2014. godina)32

32 European Environment Agency, Waste recycling, 2016.



4.5.3 Emisije stakleničkih gasova iz sektora upravljanja otpadom

U svojim izvještajima EUROSTAT navodi da Sekretarijat Okvirne konvencije UN-a o promjeni klime (UNFCCC) uključuje analizu emisija iz odlaganja čvrstog otpada iz tri podkategorije:

� odlagališta (sektor 6A)

� spaljivanje (sektor 6C)

� drugi tretmani, kao što je kompostiranje (sektor 6D).33

Slika 11 prikazuje procijenjena učešća tri navedene podkategorije tretmana otpada u emisijama stakleničkih gasova u 2011. godini.

Slika 11: Procjena udjela pojedinih načina tretmana na produkciju GHG emisija34

U ranim 1990-im emisije stakleničkih gasova sa odlagališta otpada u Europi se polako smanjuju. Između 1995. i 2005. godine stopa smanjenja emisija stakleničkih gasova bila je visoka, a od 2005. godine uočava se sporiji napredak u smanjenju emisija. Tokom ovog perioda emisije gasova u EU-15 za proces spaljivanja otpada su poprilične i iznose oko 5 miliona t CO2 ekv/god. Emisije stakleničkih gasova iz procesa spaljivanja lagano opadaju, dok se za ostale vrste tretmana otpada ove vrijednosti povećavaju.

Slika 12 prikazuje razvoj u emisijama stakleničkih gasova po stanovniku iz sektora deponiranja otpada za EU-15. Generalno su se emisije u EU-15 smanjile za 51 % od 1990. do 2011. godine. Španija, Grčka i Portugal pokazuju više emisije stakleničkih gasova u navedenom periodu. Emisije stakleničkih gasova po stanovniku za Belgiju i Luksemburg su upola manje u odnosu na EU-15 prosjek u 2011. godini.

Slika 13 daje prikaz emisija stakleničkih gasova u drugim zemljama Europe (izvan EU-15) u 2011. godini. Emisije sa odlagališta novih zemlja članica EU su, općenito, veće ili blizu prosjeka EU-15 (Estonija, Hrvatska, Poljska i Slovenija) . Samo su Bugarska, Kipar, Slovačka, Malta i Mađarska značajno iznad prosjeka. U konačnici, prosjek emisija za EU-28 se jako malo razlikuje od EU-15 prosjeka.

33 Eurostat, Greenhouse gas emissions from waste disposal, 2014. 34 Eurostat, Greenhouse gas emissions from waste disposal, 2014.



Slika 12: GHG emisije po stanovniku u 1990. i 2011. godini nastale kao posljedica odlaganja otpada, u EU-15

(kg CO2-ekv/god/stan)35

Slika 13: GHG emisije po stanovniku u 2011. godini nastale kao posljedica odlaganja otpada, zemlje van EU-15

(kg CO2-ekv/god/stan)36

Sa Direktivom o odlagalištima otpada (1999/31/EC) osnovani su moćni alati za smanjenje količina biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na deponije. Upravo je ova frakcija otpada zaslužna za emisije stakleničkog gasa-metana. Član 5 Direktive postavio je ciljeve za smanjenje količina biorazgradivog otpada koji se odlaže (poglavlje 3.3.3)

Iz postojećih podataka EUROSTAT-a teško je pratiti smanjenje biorazgradivog komunalnog otpada koji se odlaže na deponije, s obzirom da EUROSTAT dostavlja podatke o ukupnoj količini deponiranog otpada. 12 od EU-15 zemalja članica ne ispunjava ciljeve koji su postavljeni 2006. godine. Slika 14 pokazuje postotak odlaganja biorazgradivog komunalnog otpada u 2006., 2009. i 2010. godini, uz naznačene ciljeve iz Direktive o odlagalištima otpada.

35 Eurostat, Greenhouse gas emissions from waste disposal, 2014. 36 Eurostat, Greenhouse gas emissions from waste disposal, 2014.



Slika 14: Odlaganje biorazgradivog otpada u 2006., 2009. i 2011. godini u odnosu na onaj odložen u 1995.

godini37

37 Eurostat, Greenhouse gas emissions from waste disposal, 2014.



5 ANALIZA STANJA O UPRAVLJANJU KOMUNALNIM OTPADOM U BIH

5.1 Nacionalni nivo

5.1.1 Praćenje stanja i prikupljanje podataka

U BiH prikupljanje podataka, praćenje i izvještavanje u sektoru otpada u velikoj mjeri zaostaje za drugim okolišnim sektorima, kao što su voda i zrak. BiH je jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja nije u mogućnosti dati podatke o otpadu za cijelu državu. Prikupljanje podataka u vezi sa komunalnim otpadom nije dobro strukturirano. Postoji nekoliko nivoa prikupljanja podataka, međutim oni nisu međusobno dobro povezani, te iako su učinjeni određeni napori da se podaci prikupe, to nije rađeno na sistematski način, čime se narušava tačnost prilikom prezentiranja podataka u izvještajima38.

Prema Zakonu o upravljanu otpadom Republike Srpske, nadležno tijelo za prikupljanje podataka o otpadu je Fond za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS. Pravilnik o metodologiji

prikupljanja podataka o otpadu i njihovoj evidenciji (Službeni glasnik RS, br. 71/15) je usvojen nedavno. Zakoni o upravljanju otpadom u Federaciji i u Distriktu Brčko ne reguliraju sistem prikupljanja podataka o otpadu niti vođenje evidencije.

Fond za zaštitu okoliša FBiH i Fond za zaštitu životne sredine i energetsku efikasnost RS vrše prikupljanje podataka od kantona, općina, javnih i privatnih komunalnih preduzeća i odlagališta otpada o sistemu upravljanja čvrstim otpadom, što uključuje podatke o količini generiranog/nastalog otpada, kao i vrsti otpada. Ovi podaci se koriste u svrhu razumijevanja stvarnog stanja, kada je riječ o upravljanju otpadom unutar dva entiteta. Entitetske agencije za statistiku prikupljaju podatke o generiranom i odloženom otpadu i dobiveni se podaci koriste u statističke svrhe.

Unapređenje tačnosti podataka o komunalnom otpadu i uspostavljanje pouzdanog sistema prikupljanja podataka i izvještavanja je jedan od ključnih izazova. Prvi preduvjet za postizanje tog cilja je ugradnja opreme za vaganje na što većem broju odlagališta. Drugi preduvjet je puno provođenje jedinstvenih praksi prikupljanja podataka. Podaci o komunalnom otpadu mogu se unaprijediti jedino ako se ispune ta dva uvjeta.

5.1.2 Produkcija komunalnog otpada

Prema raspoloživim statističkim podacima, godišnja količinama proizvedenog otpada po stanovniku neznatno varira u rasponu od 314-352 t u periodu 2012. do 2015. godine (Tabela 6, Slika 15). Specifična količina proizvedenog komunalnog otpada u 2015. godini je iznosila 0,89 kg/stan/dan, što je značajno manje od prosječne dnevne količine otpada u EU28, koja iznosi 1,3 kg/stan/dan, a što je uglavnom posljedica ekonomske situacije u državi, tj. nižeg BDP-a i različitih potrošačkih navika.

Tabela 6: Količine generiranog komunalnog otpada u BiH u periodu 2012-201539

Godina Proizvedeni komunalni otpad (t/god) Godišnja količina otpada po

stanovniku (kg) Odloženi otpad (t)

2012 1.302.866 340 925.740

2013 1.191.267 314 897.666

2014 1.334.522 352 988.768

2015 1.248.718 326 954.163

38 Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu, Pregled stanja okoliša- Bosna i Hercegovina, 2011. 39 Agencija za statistiku BiH, Javni odvoz i odlaganje komunalnog otpada, 2012,2013,2014 i 2015



Količine odloženog otpada su znatno manje za cca 350.000 t po godini od količine generiranog otpada (Slika 15).

Slika 15: Količine generiranog i odloženog komunalnog otpada u BiH (2012-2015)40

Podaci iz 2015. godine upućuju na neznatno smanjenje dnevnog generiranog otpada po stanovniku, od 0,95 do 0,89 (Tabela 7). Na odlagališta otpada je u 2015. godini odloženo 954.163 tona otpada, što je za 3,5 % manje u odnosu na prethodnu godinu. Iako je količinski nešto manje deponiranog otpada, postotak deponiranja se povećao u odnosu na prethodnu godinu, sa 74 % na 76,4 %. Navedeni podaci su jasan pokazatelj da je odlaganje otpada na odlagališta i dalje glavna opcija za zbrinjavanje komunalnog otpada.

Stepen reciklaže ostaje veoma nizak, a samim tim daleko iza postavljenih ciljeva: stepen reciklaže od 30 % u FBiH do 2018. godine (Strategija zaštite okoliša FBiH 2008-2018) i 23 % u RS do 2026. godine (Strategija upravljanja otpadom u RS 2016-2026). U BiH ne postoji nijedna spalionica otpada, prema tome, ne vrši se termička obrada otpada, a samo mali udio otpada se mehanički obrađuje u općini Konjic, te na gradskoj deponiji „Desetine“ (općina Tuzla) - manuelnim putem se vrši izdvajanje korisnih frakcija iz komunalnog otpada, a potom se neiskorišteni dio odlaže na deponijski prostor.

Tabela 7: Indikatori upravljanja otpadom u BiH (2014-2015)41

Broj indikatora

Indikator Jedinica 2014 2015 Izvor podataka

1 Ukupna populacija

Broj 3,827,343 3,531,159 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini, 2013 - Finalni izvještaj (Agencija za statistiku BiH, Sarajevo, juni 2016)

2 Nacionalni dohodak

$ 4780 4680 http://data.worldbank.org/

3 Dnevna količina proizvedenog komunalnog otpada

kg/dan 0.95 0.89 -

4a Odlaganje komunalnog otpada

% 74 76.44 -

40 Agencija za statistiku BiH, Javni odvoz i odlaganje komunalnog otpada, 2012,2013,2014 i 2015 41 NALAS: Benchmarking on Solid Waste Management, 2015 - Draft



Broj indikatora

Indikator Jedinica 2014 2015 Izvor podataka

4b Odlaganje komunalnog otpada na “divlje” deponije

% 24.6 23.5

-

4c Recikliranje % 0.28

0.28

-

4d MBO tretman komunalnog otpada

%

4f Termička obrada komunalnog otpada

%

5 Stopa recikliranja % 14 N/A -

6a Sanitarne regionalne deponije

Broj 6 Izvještaj o stanju okoliša BiH, (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, 2012) Federalni plan upravljanja otpadom 2012-2017 (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2012) Nacrt Strategije upravljanja otpadom u RS, 2016-2025 (Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, 2016)

6b Komunalne deponije


6c Nelegalne (“divlje”) deponije

Broj cca 590 Izvještaj o stanju okoliša BiH, (Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, 2012) Federalni plan upravljanja otpadom 2012-2017 (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2012) Nacrt Strategije upravljanja otpadom u RS, 2016-2025 (Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, 2016)

6d Odlagališta inertnog otpada




5.1.3 Infrastruktura za prikupljanje komunalnog otpada i pokrivenost uslugom

Gradovi i općine vode brigu o upravljanju komunalnim otpadom. Sve općine na području BiH, imaju jedno ili više navedenih preduzeća: KJKP, JKP, JP i KP. Pojedine općine imaju i više od jednog preduzeća za upravljanje otpadom. Preduzeće za upravljanje otpadom imaju i općine koje nemaju lokalnu deponiju na koju odlažu svoj otpad, nego se transportira na drugu lokaciju van općine.

Lokalno upravljanje komunalnim otpadom i upravljanje općinskim deponijima je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (JLS), odnosno gradova i općina, te drugih sudionika ovlaštenih od strane općine za upravljanje otpadom. Preciznije rečeno, operativno-izvršna nadležnost upravljanja komunalnim otpadom na nivou općina u FBiH povjerena je nadležnim komunalnim preduzećima.

Aktivnosti komunalnih preduzeća u oblasti upravljanja otpadom u FBiH su svedene na tri osnovne aktivnosti:

� lokalno prikupljanje komunalnog otpada iz posuda za prikupljanje u prijevozna sredstva, � transport komunalnog otpada do lokacije općinske deponije, � odlaganje i razastiranje/planiranje otpada na općinskim deponijama, odnosno službenim

odlagalištima komunalnog otpada).

Prema podacima Federalnog plana upravljanja otpadom 2012-2018, stepen pokrivenosti uslugama prikupljanja otpada je veoma nizak i iznosi 63% za 2011. godinu. Uočava se smanjenje pokrivenosti domaćinstava uslugama javnog odvoza otpada u prethodne četiri godine (Slika 16), posebno ako se taj stepen uporedi sa 2009. i 2010. godinom kada je iznosio 67%, odnosno 68 %, respektivno. Domaćinstva u ruralnim područjima kojima nisu dostupne usluge prikupljanja otpada sama organiziraju prikupljanje i transport, kao i odlaganje prikupljenog otpada na divlje deponije.

Slika 16: Pokrivenost domaćinstava uslugama javnog odvoza u BiH (2012-2015)42

42 Agencija za statistiku BiH, Javni odvoz i odlaganje komunalnog otpada, 2012,2013,2014 i 2015



5.1.4 Odlagališta otpada u BiH

Trenutno BiH ima 5 aktivnih regionalnih sanitarnih deponija i 1 koja je trenutno u izgradnji:

� Kantonalna deponija “Smiljevići” Sarajevo; GPS: širina 43o21’ S i dužina 18o21’ I

� Regionalna deponija “Ramići” Banja Luka; GPS: širina 44o86’ S i dužina 17o15’ I

� Regionalna deponija “Eko-Dep” Bijeljina; GPS: širina 44 o45’ S i dužina 19 o10’ I

� Regionalna deponija “Mošćanica” Zenica; GPS: širina 44 o10’ S i dužina 18 o00’ I

� Regionalna deponija “Uborak” Mostar; GPS: širina 43 o38’ S i dužina 17 o88’ I

� Regionalna sanitarna deponija Kurevo Prijedor (trenutno u izgradnji); GPS: širina 44 o 93’ S i

dužina 16 o 64’ I.

Ostala odlagališta komunalnog otpada su uglavnom otvorenog tipa i nalaze se na područjima koja nisu uređena po principima higijensko-sanitarnih deponija, tj. ne postoje zaštitni sistemi za očuvanje tla, vode i zraka. Na velikoj većini odlagališta komunalnog otpada ne kontrolira se curenje vode i gasova. Otpad se, pomoću bagera, povremeno prekriva inertnim materijalima (Izvješće o stanju okoliša u BiH, 2012).

Procjenjuje se postojanje 93 deponije komunalnog otpada u BiH koje ne zadovoljavaju potrebne tehničke uvjete kojima se ostvaruje minimalan utjecaj na zdravlje i okoliš, te se ovaj problem treba tretirati jednako kao problem nelegalnih odlagališta. Postoji samo jedno odlagalište inertnog otpada u općini Neum. Zakon o upravljanju otpadom predviđa da u dozvoli za deponiju bude navedena vrsta deponije (komunalna ili opasna), kao i vrsta i količina otpada koji će se primati. Međutim, činjenično stanje je da postojeće deponije primaju razne vrste otpada, bez ograničenja na komunalni otpad, uključujući opasni kućni otpad, medicinski, životinjski i industrijski otpad. (NALAS, Pregled stanja okoliša-Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu).

Trenutne procjene ukazuju na postojanje 340 nelegalnih deponija u FBiH i 250 u RS. Međutim, Federalni plan upravljanja otpadom 2012-2017 i Draft Strategije upravljanja otpadom u RS 2016-2025 procjenjuju postojanje više od 1800 nelegalnih odlagališta otpada. (Federalna strategija zaštite okoliša, NALAS) Međutim, taj bi broj u stvarnosti mogao biti mnogo veći, s obzirom na činjenicu da mnoge takve lokacije nisu registrirane. Ponekad komunalna preduzeća uklone manja divlja odlagališta, ali nakon toga se pojave druga divlja odlagališta na drugim lokacijama.



5.2 Analiza stanja u Zeničko-dobojskom kantonu, Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna i Sarajevskom kantonu

5.2.1 Trenutno stanje u ZDK

5.2.1.1 Operateri za upravljanje otpadom

U 11 općina operateri za komunalni otpad su javni, samo je u gradu Zenica operater privatno preduzeće (Tabela 8).

Tabela 8: Popis općinskih deponija i operatera za komunalni otpad sa procjenom deponiranih količina

komunalnog otpada u ZDK43

Br. Naziv

općine/grada Naziv općinske

deponije Operater za komunalni

otpad Dnevne

količine (t)

Trenutno deponirane količine

(t)

1. Breza Koritnik”44

JKP „Komunalno“ d.o.o. 19 38.700

2. Doboj Jug R.D. „Doboj“ JKP „Vis“ d.o.o. 7 -

3. Kakanj „Bare” JKP „Vodokom“d.o.o. 33 143.100

4. Maglaj „Nekolj” JKP „Komunalno“d.o.o. 16 76.320

5. Olovo „Gradina” JKP „Bioštica“ d.o.o. 20 38.800

6. Tešanj „Bukva” JKP „Rad“ d.d. 19,64 68.000

7. Usora („Lipac” ) JKP „Usora“ d.o.o. Šivša 2,6 - 3 -

8. Vareš „Kota” JKP „Vareš“ d.o.o. 7,6 134.818

9. Visoko „Očazi“45

JKP „Visoko“ d.o.o. 20,4 196.580

10. Zavidovići „Ekonomija – Batvice”

JKP „Radnik“ d.o.o. 30,8 120.000

11. Zenica Regionalna deponija „Mošćanica”

KP „Alba Zenica“ d.o.o. Zenica

72 178.027

12. Žepče „Trebetovići” JP „Komunalno“ d.o.o. 13 17.760

Tabela 9 u nastavku daje pregled pravnih lica koji se bave upravljanjem pojedinim vrstama otpada u ZDK, a ukupno ih je na području kantona registrirano 23. Pored navedenih, svoju djelatnost prikupljanja otpada u ovom kantonu vrše i drugi operateri registrirani izvan ZDK.

43 Katalog projekata sanacije deponija komunalnog otpada u Zeničko-dobojskom kantonu-Realizacija ciljeva iz „Strategije zaštite okoliša 2008-2018.“, februar 2016. 44 Deponija "Koritnik" nije u funkciji i zatvorena (prekrivena) je inertnim materijalima, a općina Breza komunalni otpad odlaže na deponiju "Kota" u općini Vareš 45 Više se koristi za odlaganje otpada, a komunalni otpad se sa područja općine Visoko odvozi na Regionalnu deponiju “Mošćanica” u Zenici



Tabela 9: Ovlašteni operateri za pojedine vrste otpada registrirani na području ZDK46

Br. Vrsta otpada Operator u KS

1. Papir i karton - Sirovina EKO d.o.o. Maglaj - EKO Servis d.o.o. Tešanj - EKO Praktik d.o.o. Zavidovići - Alba d.o.o. Zenica

2. Plastika - Rudar Company d.o.o. Breza - Sirovina EKO d.o.o. Maglaj - EKO Plast d.o.o. Tešanj - EKO Servis d.o.o. Tešanj - EKO Praktik d.o.o. Zavidovići - Alba d.o.o. Zenica -PET Servis d.o.o. Zenica

3. Metalni otpad - Sirovina EKO d.o.o. MAglaj - ILMA d.o.o. Tešanj-Jelah - Garocompany d.o.o. Visoko - Đ.S. Komerc d.o.o. Visoko - Converzion d.o.o. Visoko - MIKI PROM d.o.o. Visoko - Sjedić Avdo Visoko - B.M. otpad d.o.o. Zavidovići - CIBOS d.o.o. Zenica - Dilaver d.o.o. Zenica - Salvis Trans d.o.o. Zenica - Binela d.o.o. Zenica -Tola d.o.o. Zenica - Fajem d.o.o. Zenica - Demetra d.o.o. Žepče

4. Gume - SINTEX d.o.o. Doboj Jug - Ramić d.o.o. Tešanj-Jelah

5. RDF/GIO - CIBOS d.o.o. Zenica

6. OEEO - CIBOS d.o.o. Zenica

5.2.1.2 Prikupljanje i transport

Komunalna preduzeća ne pokrivaju sva domaćinstva odvozom otpada, tako da se pretpostavlja da neprikupljeni otpad završi na divljim odlagalištima. Nešto više od polovine broja domaćinstava u ZDK je pokriveno uslugama odvoza otpada. To su uglavnom domaćinstva iz urbanih područja i jednog dijela pristupačnih ruralnih oblasti. Kako je produkcija otpada u urbanim područjima veća od one u ruralnim, može se reći da se većina komunalnog otpada prikupi, ali da ostaje određena količina koja završava na divljim deponijama.

46

Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK, Kantonalni ekološki akcioni plan ZDK 2017-2025 –

Nacrt, 2016



Slika 17: Pokrivenost domaćinstava u ZDK uslugama javnog odvoza47

U nekim općinama je primjetan nedostatak posuda za sakupljanje otpada, što rezultira sakupljanjem otpada u plastične vreće rasute po i oko mjesta sakupljanja, ili u najgorem slučaju dolazi do pojave rasutog otpada na mjestima sakupljanja. Otpad iz užih gradskih područja se odvozi češće, dok se šire gradsko područje obilazi smanjenom dinamikom. Utvrđene dinamike odvoza otpada po općinama su odgovarajuće i ne predstavljaju problem efikasnom radu sistema.

Tabela 10: Dinamika odvoza otpada po općinama ZDK48

Općina Uže gradsko područje Šire gradsko područje

Breza Svaki dan 1x sedmično

DobojJug 1x sedmično ---

Kakanj Svaki dan 2x mjesečno

Maglaj 2x sedmično 1x sedmično

Olovo 12x mjesečno 4x mjesečno

Tešanj 2x sedmično 1x sedmično

Usora 1x sedmično ---

Vareš 20 x mjesečno 2-4x mjesečno

Visoko 4x mjesečno 4x mjesečno

Zavidovići 20 x mjesečno ---

Zenica Svaki dan 3x sedmično

Žepče 1x sedmično ---

Postojeći vozni park po općinskim kantonalnim preduzećima upućuje se prosječno loše stanje kada je riječ o efikasnosti transporta komunalnog otpada. Prvi problem se javlja kod nedovoljnog broja vozila za transport. U 7 od 12 općina je ovaj problem prisutan, što utječe na slabiju efikasnost odvoza sakupljanog otpada, a što najčešće dovodi do zagušenja mjesta za prikupljanje ili do slabe pokrivenosti područja odvozom. Drugi bitan problem se javlja zbog znatne starosti vozila. Kod većine vozila u upotrebi starost se kreće između 15-25 godina, što sa stanovišta potrošnje goriva i

47 Plan upravljanja otpadom na području Zeničko-dobojskog kantona 2009-2018 48 Plan upravljanja otpadom na području Zeničko-dobojskog kantona 2009-2018



održavanja veoma negativno utječe na finansijsku stranu poslovanja sistema. Također, česti kvarovi na zastarjelim vozilima mogu predstavljati uzrok nefunkcioniranja ili smanjenog obima rada sistema na određeno vrijeme.

5.2.1.3 Tretman otpada

Na području ZDK trenutno egzistira samo jedna Regionalna deponija (RD) "Mošćanica", prema kojoj su orijentirane i na koju svoj komunalni otpad odlaže većina općina kantona, pa i neke od općina sa područja SBK/KSB. Međutim, zbog velike udaljenosti i troškova jedan dio općina (Doboj Jug, Usora i Tešanj49) iz ZDK su se orijentirale prema planiranoj Regionalnoj deponiji Doboj (RS).

Regionalna deponija komunalnog otpada "Mošćanica" nalazi se na prostoru površinskog kopa Mošćanica na udaljenosti od oko 16 km od grada Zenica. Građevinska parcela na kojoj je pozicionirana deponija ima oblik nepravilnog mnogokutnika površine cca 26 ha ograđenog prostora. Najbliži stambeno – individualni objekti nalaze se na udaljenosti od oko 750 m od ulazne kapije deponije. Trenutno, na Regionalnu sanitarnu deponiju, pored grada Zenice, svoj otpad odlažu sljedeće općine: Visoko, Žepče, Zavidovići, Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovača.

Regionalna sanitarna deponija "Mošćanica" je projektirana da prima otpad od 2008. g. pa do u narednih 25 do 30 godina. Regionalna deponija je izgrađena prema važećim EU direktivama i standardima i kao takva zadovoljava higijensko-sanitarne uvjete odlaganja otpada. Pored plohe za odlaganje, na Regionalnoj deponiji izgrađeno je sljedeće:

� betonska ograda � portirnica, vaga i nadstrešnica � hale za baliranje PET-a i kartona � lagune za prikupljanje procjednih voda � protupožarna (hidrantska) mreža � administrativni objekat � objekat radionice sa garažama i � sistem za prikupljanje i spaljivanje deponijskog plina.

Ukupno 9 od 12 općina iz ZDK je orijentirano prema RD "Mošćanica". Preostale 3 su orijentirane na RD „Doboj“. Zbog velikih udaljenosti od preko 60 km od regionalne deponije, neke općine još uvijek ne odlažu na regionalnim deponijama (Tabela 11, Tabela 12.).

Tabela 11: Općine iz ZDK koje su orijentirane prema RD "Mošćanica"

Br. Općina Udaljenost (km)

1. Breza** 69,00

2. Kakanj* 20,00

3. Maglaj* 52,00

4. Olovo* 115,00

5. Vareš* 90,00

6. Visoko 57,00

7. Zavidovići 69,00

8. Grad Zenica 16,00

9. Žepče 57,00

*Općine još uvijek nisu prešle na regionalni koncept odlaganja, te komunalni otpad odlažu na

općinskim deponijama

**Općina Breza razmatra odlaganje komunalnog otpada na deponiji „Smiljevići“ ili „Mošćanica“

49 Općina Tešanj komunalni otpad trenutno odlaže na općinskoj deponiji "Bukva"



Tabela 12: Općine iz ZDK koje su orijentirane prema RD Doboj

Br. Općina Udaljenost (km)

1. Doboj Jug 7,00

2. Usora 17,00

3. Tešanj 20,00

Općinska odlagališta su nesanitarna i imaju ograničen kapacitet za prihvatljiv prijem dovoljnih količina komunalnog otpada u narednom periodu (Tabela 13). Federalna strategija upravljanja otpadom predvidjela je da se općinske nesanitarne deponije, koje su trenutno u upotrebi, u roku do 2018. godine saniraju i zatvore, a odlaganje preusmjeri na regionalni koncept sanitarnog odlaganja. Za pojedine općinske deponije u ZDK i SBK/KSB, FMOiT je na temelju Zakona o upravljanju otpadom (Sl. novine FBiH, br. 33/03 i 72/09), Zakona o zaštiti okoliša (Sl. novine FBiH, 33/03 i 38/09) te Zakona

o upravnom postupku (Sl. novine 2/98 i 48/99) izdalo Rješenje o zatvaranju općinske deponije, kojime je specifično za s općinu definiran rok za zatvaranje općinske deponije. Nisu predviđene kaznene odredbe u slučaju neispunjavanja odredbi rješenja.

Tabela 13: Opis stanja na općinskim deponijama komunalnog otpada u općinama ZDK50

Općina- Naziv deponije

Opis stanja na deponiji

Breza- „Koritnik“ Karakter odlagališta: nesanitarno odlagalište. Deponija „Koritnik“ nalazi se na području bivšeg površinskog kopa (PK) Koritnik uglja. Otpad se na ovoj deponiji ne odlaže od kraja 2012. godine. Područje deponije je prekriveno jalovinskim materijalom nastalim preradom uglja u obližnjem pogonu za preradu uglja.

Doboj Jug – nema općinsku deponiju

Komunalni otpad se odlaže na deponiju u Doboju (RS)

Kakanj-„Bare“ Karakter odlagališta: neograđeno nesanitarno odlagalište. Ne posjeduje dozvole. Odlagalište se nalazi pod nadzorom, i to 24 sata dnevno. Za raspoređivanje odloženog otpada po površini odlagališta se koristi postojeća mehanizacija, i to kombinirka SKIP (2 kom). Prema procjeni prostora za odlaganje ima još oko 800.000 m

3, to bi prema gruboj

procjeni bilo dovoljno za narednih 15-20 godina, međutim, nesanitarni karakter deponije ne dozvoljava dugoročno korištenje ovog lokaliteta.

Maglaj-„Nekolj“ Karakter odlagališta: ograđeno nesanitarno odlagalište, Nalazi se pod nadzorom od minimalno 8 sati dnevno. Površina na kojoj je smješteno odlagalište je 60.000m

2 ,a procjena slobodnog prostora

za odlaganje je 38.500 m2

Odlagalište posjeduje mehanizaciju za rad sa odloženim otpadom (1 buldožer).

Olovo-„Gradina“ Karakter odlagališta: neograđeno nesanitarno. Ne posjeduje nadzor nad lokalitetom, niti potrebnu mehanizaciju za rad sa odloženim otpadom. Površina lokaliteta određena za odlaganje otpada je oko 4.000 m

2 slobodnog

prostora za odlaganje, dovoljno za duži niz godina odlaganja na ovom lokalitetu.

Tešanj-„Bukva“ Karakter odlagališta: ograđeno nesanitarno Posjeduje nadzor u trajanju od 8 sati dnevno. Površina na kojoj je smješteno odlagalište je veličine 5,5 ha, dok se slobodni prostor za odlaganje procjenjuje dovoljnim za narednih 15 godina. Na odlagalištu je u upotrebi mehanizacija (kompaktor i buldožer).

Usora– nema općinsku deponiju

Komunalni otpad se odlaže na deponiju u Doboju (RS)

Vareš-„Kota“ Karakter odlagališta :neograđeno nesanitarno Posjeduje ulaznu rampu koja osigurava određeni stepen nadzora nad lokalitetom Odlagalište posjeduje mehanizaciju za rad sa otpadom.

50 Plan upravljanja otpadom na području Zeničko-dobojskog kantona 2009-2018



Općina- Naziv deponije

Opis stanja na deponiji

Visoko- „Očazi“ Karakter odlagališta: nesanitarno odlagalište. Otpad se na ovoj deponiji ne odlaže od 2009./2010 godine, kada je zatvorena bez sanacije i rekultivacije Deponija je zatrpana inertnim materijalom iz obližnje šljunčare pravnog lia „Asfaltgradnja“ d.o.o. Visoko.

Zavidovići –„Ekonomija“

Karakter odlagališta :neograđeno nesanitarno Nalazi pod nadzorom u trajanju od 14 sati dnevno (ljeti, zimi nešto kraće). Odlagalište ne posjeduje dozvole za upotrebu, niti bilo koje druge dozvole za rad, ali je pripremljen Plan prilagođavanja. Odlagalište posjeduje mehanizaciju (1 buldožer, 1 rovokopač, 1 kiper).

Zenica- „Siđe“ Karakter odlagališta: nesanitarno odlagalište. Deponija je zatvorena 2012./2013. godine, kada je izvršena sanacija deponije, prelaganje otpada s ciljem polaganja donjih brtvenih slojeva i rekultivacija površinskog dijela deponije.

Zepče-„Trebetovići“ Karakter odlagališta: neograđeno nesanitarno Odlagalište nema potrebne dozvole za rad, ali ima pripremljen Plan prilagođavanja Posjeduje nadzor u trajanju od 16 sati dnevno. Na odlagalištu je u funkciji mehanizacija za rad sa otpadom, i to 1 buldožer koji je u vlasništvu operatera, a po potrebi se unajmljuje dodatna mehanizacija.

Na području ZDK se nalazi veći broj manjih i velikih divljih odlagališta komunalnog otpada (Tabela 14). Razlog tome je nedovoljna pokrivenost svih domaćinstava uslugama odvoza otpada.

Tabela 14: Procijenjeni broj divljih deponija , PUO ZDK 51

Općina Procjena broja divljih deponija

Breza 50

DobojJug 20

Kakanj nema podataka

Maglaj 15

Olovo 100

Tešanj 50

Usora 10-15

Vareš Procjena: 30 m3/god se odlaže nekontrolirano

Visoko 200

Zavidovići 100

Zenica 100

Žepče 50

Ukupno 695-700

Odvojeno sakupljanje otpada na izvoru na području ZDK primjenjuje se u vrlo malom obimu. Prema podacima Plana upravljanja otpadom Općine Zenica , 2010 na području općine Zenica postoje četiri reciklažna dvorišta u kojima se odvojeno prikuplja papir, staklo i plastika. Navedena reciklažna dvorišta je postavilo preduzeće „ALBA“ a ista su kao Pilot-projekat postavljena u blizini četiri Osnovne škole. ALBA Zenica godišnje sakupi 2.000 tona starog papira i 100 tona plastike.

51 Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK, Plan upravljanja otpadom na području ZDK , 2009



5.2.2 Trenutno stanje u SBK/KSB


U 12 općina Srednjobosanskog kantona/ Kantona Središnja Bosna svi operateri za upravljanje otpadom su javni. Najveće količine otpada su odložene na prostoru općine Bugojno (Tabela 15).

Tabela 15: Popis općinskih deponija i operatera za komunalni otpad sa procjenom deponiranih količina

komunalnog otpada u SBK/KSB52

Br. Naziv općine Naziv općinske

deponije Operater za komunalni

otpad Dnevne

količine (t) Trenutno

deponirane (t)

1. Bugojno „Dubočine-Talin gaj“ i „Donji Boganovci“

JKP „Čistoća“ d.o.o. 30 60.000

2. Busovača „Klokoti“ JKP „Komunalac“ d.o.o. 18 24.000

3. Dobretići53

- - - -

4. Donji Vakuf „Ornice” JKUP Čistoća d.o.o. 18 9.100

5. Fojnica „Mut –Plane” JKP „Šćona“ d.o.o. 15 28.040

6. Gornji Vakuf – Uskoplje

„Batuški Lug” JKP „Radovina“ d.o.o. 27 45.300

7. Jajce „Kruščica” JKP „Čistoća i Zelenilo“ d.o.o.

21 23.800

8. Kiseljak „Berberuša” JP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o.

- 38.000

9. Kreševo „Dubrave” JKP „Komunalno“ d.o.o. 2,3 4.800

10. Novi Travnik „Mitale” JKP „Vilenica-Čistoća“ d.o.o.

20 22.000

11. Travnik „Ovčarevo”54

JKP „Bašbunar“ d.o.o. 40 44.400

12. Vitez „Paljike - Hum” JKP „Vitkom“ d.o.o. 24 24.960

Tabela 9 u nastavku daje pregled operatera koji su ovlašteni za upravljanje otpadom sličnom komunalnom ili otpadu koji se često odlaže skupa s komunalnim otpadom, uz informacije o vrstama otpada koje sakupljaju. Osim navedenih 19 operatera registriranih na području SBK/KSB, na području kantona svoju djelatnost obavljaju i operateri registrirani izvan kantona.

Tabela 16: Ovlašteni operateri za pojedine vrste otpada registrirani na području SBK/KSB55


1. Papir i karton - EKO-industrijski otpad ZIZI d.o.o. Travnik - Eko-forma d.o.o. Bugojno - Sirovinametal d.o.o. Bugojno

2. Plastika - Pabs Plastiks d.o.o. Vitez - EKO-industrijski otpad ZIZI d.o.o. Travnik - Eko-forma d.o.o. Bugojno - Sirovinametal d.o.o. Bugojno - Fecos d.o.o. Jajce

52 Pregled projekata sanacije deponija komunalnog otpada u FBiH -Realizacija ciljeva iz „Strategije zaštite okoliša 2008-2018.“, septembar 2016. 53 Ne postoji službena općinska deponija, a otpad se ne odlaže ni na jednoj drugoj službenoj deponiji u općinama u okruženju 54 Zatvorena deponija koja nije u funkciji odlaganja komunalnog otpada 55 Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK, Kantonalni plan zaštite okoliša za period 2015-2025., 2015. godina




3. Metalni otpad - Lucius d.o.o. Vitez - Binela Komerc d.o.o. Vitez - Ćamil d.o.o. Donji Vakuf - Bešić d.o.o. Bugojno - Salvis-Trans d.o.o. Kiseljak - Sirovinametal d.o.o. Bugojno - EKO-industrijski otpad ZIZI d.o.o. Travnik - Kim Tec d.o.o. Vitez - CIBOS d.o.o. PJ Novi Travnik - Glob-Metal d.o.o. Kiseljak - Plemeniti metali d.o.o. Kiseljak - Jajce Alloy Wheels do.o. Jajce

4. Staklo - Kristal d.o.o. Vitez - EKO-industrijski otpad ZIZI d.o.o. Travnik - Sirovinametal d.o.o. Bugojno - Fecos d.o.o. Jajce - Eko-forma d.o.o. Bugojno

5. Otpadni tekstil - Eko-forma d.o.o. Bugojno - Eko-forma d.o.o. Bugojno - Pabs Plastics d.o.o. Vitez

6. OEEO - CIBOS d.o.o. PJ Novi Travnik - Sirovinametal d.o.o. Bugojno - Grioss d.o.o. Jajce

7. Gume - TNP Protekt d.o.o. Kreševo - Sirovinametal d.o.o. Bugojno - Manual d.o.o. Bučići, Novi Travnik - Marino-Commerce d.o.o. Kreševo - Lucius d.o.o. Vitez - Glob-Metal d.o.o. Kiseljak - Fecos do.o. Jajce


Prosječna pokrivenost stanovništva uslugama prikupljanja i odvoza otpada na području SBK/KSB iznosi 62%. Općine Bugojno i Gornji Vakuf - Uskoplje imaju najveću, a općine Kiseljak i Busovača najmanju pokrivenost stanovništva uslugom. Općina Dobretići uopće ne pruža ovu uslugu svojim građanima.



Slika 18: Pokrivenost domaćinstava u SBK/KSB uslugama javnog odvoza56

Utvrđene dinamike odvoza otpada po općinama su uglavnom odgovarajuće i ne predstavljaju problem efikasnom radu sistema.

Tabela 17: Dinamika javnog odvoza otpada u SBK/KSB57

Općina Uže gradsko područje Šire gradsko područje

Bugojno Svaki dan 1x sedmično

Busovača 1x sedmično 1x sedmično

Donji Vakuf 6-8x sedmično 1x sedmično

Fojnica 2x sedmično 1x sedmično

Gornji Vakuf - Uskoplje 2x sedmično 1x sedmično

Jajce Svaki dan 1x sedmično

Kiseljak 6xsedmično 1x sedmično

Kreševo Svaki dan 1x sedmično

Novi Travnik Svaki dan 1x sedmično

Travnik Svaki dan 1x sedmično-2x mjesečno

Vitez 3x sedmično 1x sedmično

Prema podacima iz kantonalnog plana upravljanja otpadom SBK, općine Travnik, Kiseljak i Bugojno imaju nedostatak posuda za sakupljanje otpada. U općini Dobretići je opremljenost za pružanje usluge prikupljanja i odvoza otpada na najnižoj razini u odnosu na ostale općine. U općini ima samo jedan kontejner koji se povremeno prazni od strane operatera iz općine Jajce. Prosječna starost vozila koja se koriste za prikupljanje i odvoz otpada na području SBK/KSB je 18 godina. Česti kvarovi na zastarjelim vozilima mogu predstavljati uzrok nefunkcioniranja ili smanjenog obima rada sistema na određeno vrijeme. Osim toga, raspoloživa vozila velike nosivosti odgovaraju potrebama komunalnih preduzeća za kvalitetno obavljanje usluge u nižim dijelovima općina na području SBK/KSB. Problem se javlja u padinskim dijelovima (općine Donji Vakuf, Travnik) gdje pristup nije omogućen standardnim autosmećarima veće nosivosti, te je potrebno angažirati manja vozila koja imaju pristup uskim ulicama, a koje većina općina ne posjeduje.

56 Plan upravljanja otpadom za područje Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna za period 2015-2025. 57 Plan upravljanja otpadom za područje Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna za period 2015-2025.




Na području SBK/KSB trenutno ne postoji izgrađena regionalna deponija, te je za ovo područje planirana izgradnja Regionalne deponije "Gračanica" koja će se nalaziti na granici općina Gornji Vakuf - Uskoplje i Bugojno na lokalitetu Rudnika mrkog uglja „Gračanica“ u naselju Humac, za koji je trenutno u toku izrada projektne i okolišne dokumentacije. Iz razloga što još uvijek na području kantona nije izgrađena regionalna deponije većina općina svoj otpad odlaže na svoje općinske deponije, dok neke od njih odvoze otpad na R. D. "Mošćanica". Općine koje su zatvorile svoje općinske deponije (prekrile inertnim materijalima), ukupni komunalni otpad odvoze na R. D. Mošćanica su Busovača, Travnik, Vitez i Novi Travnik.

Sve općinske deponije na području SBK/KSB su neuređene i nesanitarne, te su sve u fazi izrade Investiciono - tehničke i okolišne dokumentacije sanacije (zatvaranja), kao i izgradnje pratećih objekata prilagođenih regionalnom konceptu odlaganja. Općina Dobretići nema lokalnu deponiju na svom području. Za sve općinske deponije u SBK/KSB urađeni su planovi prilagođavanja upravljanja otpadom i dobivena su rješenja od FMOiT o njihovom odobravanju. Također, FMOIT je donijelo rješenja o zatvaranju i transformaciji općinskih deponija u općinama Travnik, Novi Travnik, Vitez i Busovača. Za općinske deponije u Bugojnu, Gornjem Vakufu-Uskoplju, Donjem Vakufu, Jajcu, Vitezu i Busovači trenutno je u pripremi ili je završena projektno-tehnička i okolišna dokumentacija koja je uvjet za dobivanje urbanističke saglasnosti, a u postupku njihovih sanacija. Planirano vrijeme za sanaciju svih općinskih deponija u SBK/KSB po trenutno raspoloživoj projektno-tehničkoj i okolišnoj dokumentaciji je od 2011.-2018.

Na teritoriji SBK/KSB nema drugih objekata za upravljanje i tretman otpada poput kafilerija, postrojenja za toplinsku preradu nusproizvoda životinjskog podrijetla, spalionica, pretovarnih stanica i sl.

Prema podacima Kantonalnog plana upravljanja otpadom za period 2015.-2025. godina na području SBK/KSB identificirane su 473 lokacije divljih deponija na kojima se odlaže uglavnom komunalni, građevinski i kabasti otpad. Većina deponija se nalaze na loše pristupačnom terenu, u potocima ili udubljenjima, te je njihovo uklanjanje i čišćenje otežano. Najveći broj divljih deponija nalazi se na području općine Travnik, dok je na području općine Gornji Vakuf-Uskoplje registriran najmanji broj. Šest od dvanaest općina pravi programe za uklanjanje divljih deponija, te izdvaja svake godine određena sredstva za uklanjanja divljih deponija (Tabela 18).

Tabela 18: Pregled broja lokacija na kojima je nelegalno odložen otpad, tzv. „divljih deponija“ (Kantonalni plan

SBK 2015-2025)

Br. Općina Broj divljih deponija (2013)

Općina pravi program uklanjanja divljih deponija

Općina izdvaja određena sredstava na godišnjem nivou za uklanjanje divljih deponija

1. Bugojno 16 Da Ne

2. Busovača 12 Da Da

3. Dobretići 6 Ne Ne

4. Donji Vakuf 47 Ne Ne

5. Fojnica 38 Da Da

6. Gornji Vakuf - Uskoplje

1 Ne Ne

7. Jajce 24 Ne Ne

8. Kiseljak 27 Da Da

9. Kreševo 23 Ne Da

10. Novi Travnik 43 Da Da

11. Travnik 166 Da Da

12. Vitez 70 Ne Ne



Tabela 19: Pregled raspoložive infrastrukture za razdvajanje otpada na području SBK/KSB (Kantonalni plan SBK

2015-2025)

Br. Općina Zeleni otoci Centri za

reciklažu/Reciklažna dvorišta

Ovlašteni operateri sa područja SBK koji

imaju dozvole

Centri za kabasti otpad

Drugi objekti

Aktivni U izgradnji

1. Bugojno - 1 - 3 - -

2. Busovača - - - 2 - -

3. Dobretići - - - - - -

4. Donji Vakuf - 1 - 1 - -

5. Fojnica - - - - - -

6. Gornji Vakuf - Uskoplje

- - - - - -

7. Jajce - - - 3 - -

8. Kiseljak - 12 - 3 - -

9. Kreševo - - - 2 - -

10. Novi Travnik 4 9 - 1 - -

11. Travnik - - - 1 - -

12. Vitez 6 - - 5 -

Selektiranje i odvajanje otpada u općinama SBK/KSB se uglavnom ne primjenjuje. Samo su u općinama Vitez i Novi Travnik postavljeni kontejneri za selektivno prikupljanje otpada. Radi se ukupno o šest zelenih otoka u Vitezu i četiri zelena otoka u Novom Travniku. Ovom infrastrukturom upravljaju komunalna preduzeća JKP „Vilenica-Čistoća“ d.o.o. u Novom Travniku i JKP „Vitkom“ u Vitezu. U općinama Vitez, Travnik i Novi Travnik u užem centru, pored običnih kontejnera, komunalna preduzeća postavljaju mrežaste korpe za odlaganje papirne, kartonske ili PET ambalaže. U Vitezu su, uz kontejnere, na nekoliko mjesta postavljene i metalne kante za pepeo.

U općinama Bugojno i Donji Vakuf je u toku postupak izgradnje zelenih otoka (po 1 u svakoj općini), odnosno njihovo postavljanje i ishodovanje potrebnih odobrenja. Također, općina Kiseljak je u fazi izgradnje i nabavke opreme za 12 zelenih otoka, a općina Novi Travnik za još 9 zelenih otoka. U općinama Travnik i Novi Travnik se u krugu komunalnog preduzeća vrši presovanje kartona i PET ambalaže i ostale plastike, te se prodaje preduzećima koja vrše otkup ove vrste otpada. Općina Donji Vakuf, UNDP i Ekopak d.o.o. Sarajevo potpisali su sporazum o izgradnji i opremanju reciklažnog dvorišta u općini Donji Vakuf. Na području SBK/KSB postoji 21 operater za upravljanje otpadom koji imaju svoje lokacije na kojima vrše prikupljanje i sortiranje otpada za koji su dobili dozvolu. Ovi operateri specijalnih vrsta otpada u krugu svojih objekata imaju sortirnice gdje odvajaju korisnu sirovinu i plasiraju je dalje na tržište za reciklažu, tako da u suštini njihove lokacije predstavljaju jedan oblik jednostavnog reciklažnog dvorišta (Kantonalni plan SBK 2015-2025).

5.2.3 Trenutno stanje u KS


KJKP RAD je jedini operater ovlašten za prikupljanje komunalnog otpada od građana. Preduzeće je u vlasništvu Kantona Sarajevo. KJKP RAD je ovlašten za prikupljanje, odvoz i deponiranje otpada,



održavanje deponije, čišćenje i pranje javnih površina, kao i druge aktivnosti koje se odnose na oblast upravljanja otpadom.

Na području KS registrirano je 20 operatera koji imaju dozvolu za upravljanje otpadom Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša. Uglavnom su to privatna preduzeća čija djelatnost je prikupljanje i otkup sekundarnih sirovina. Osim navedenih operatera, na području KS aktivni su i operateri registrirani izvan Kantona.

Tabela 20: Ovlašteni operateri za pojedine vrste otpada u KS


1. Papir i karton - INOS - TRADE d.o.o. Sarajevo - HAREX d.o.o. Sarajevo - CIBOS d.o.o. Sarajevo - PAPIR SERVIS d.o.o. Sarajevo

2. Plastika - INOS - TRADE d.o.o. Sarajevo - HAREX d.o.o. Sarajevo - PAPIR SERVIS d.o.o. Sarajevo - TRGOSIROVINA d.o.o. Sarajevo - SPOJLER d.o.o. Sarajevo - BOSNAPLAST d.o.o. Sarajevo

3. Metalni otpad

- INOS - TRADE d.o.o. Sarajevo - HAREX d.o.o. Sarajevo - AIDA COMMERCE d.o.o. Sarajevo - AHSUN sirovinacomerc d.o.o. Ilijaš - TRGOSIROVINA d.o.o. Sarajevo - MELTAL d.o.o. Sarajevo - SPOJLERd.o.o. Sarajevo - EKOSIROVINA d.o.o. Visoko, Podružnica Rajlovac - SJAJ TPOM d.o.o. Sarajevo - NEEX d.o.o. Sarajevo, Podružnica Vogošća

4. Staklo - INOS - TRADE d.o.o. Sarajevo - HAREX d.o.o. Sarajevo - TRGOSIROVINA d.o.o. Sarajevo - SPOJLER d.o.o. Sarajevo


Prikupljanje komunalnog otpada vrši se redovno prema Operativnom planu i programu rada, a u skladu sa Zakonom o komunalnoj čistoći.58 Pokrivenost područja Kantona Sarajevo po pitanju pružanja usluga prikupljanja i transporta otpada iznosi preko 95%.59 Usluge u četiri gradske općine se pružaju svim stanovnicima, dok je pokrivenost uslugama u vangradskim općinama nešto manja. Manja pokrivenost se odnosi samo na pojedine vikend kuće ili stambene kuće koje nemaju tehničke uvjete za odvoz otpada. Međutim, i ovim stanovnicima je omogućeno da otpad odlažu u kontejnere na najbližim lokacijama. U pojedinim općinama postoje lokacije koje raspolažu nedovoljnim kapacitetom posuda, pojedina mjesta nemaju redovan odvoz KO, dok pojedina područja nemaju adekvatan pristup za kamione koji odvoze KO.

Kada je u pitanju pokrivenost područja Kantona Sarajevo uslugama prikupljanja i odvoza komunalnog otpada uočava se prisustvo odgovarajućih poteškoća. Tabela 21 daje kratak prikaz stanja pokrivenosti uslugama u devet općina KS

58 Zakon o komunalnoj čistoći, (Službene novine Kantona Sarajevo, br. 11/97) 59 Na osnovu podataka od KJKP RAD d.o.o. Sarajevo.



Tabela 21: Opis pokrivenosti uslugama sakupljanja i odvoza komunalnog otpada u općinama KS60

Naziv općine

Opis pokrivenosti uslugama sakupljanja i odvoza komunalnog otpada

Stari Grad

Sva domaćinstva su pokrivena odvozom otpada. Problem predstavlja povremeno neredovan odvoz, kao i uske ulice koje otežavaju odvoz otpada. To se posebno odnosi na brdovita, gusto naseljena područja, ali i na ravničarski dio gradskog jezgra.

Novi Grad

Na području MZ Švrakino Selo II, postoji dugoročan problem u ulicama Vejsila Čurčića od broja 103 do 119 i Ferida Srnje, gdje se ne vrše usluge prikupljanja i odvoza KO. Razlog za ovo su neasfaltirane ulice. Na području MZ Otoka, u MZ Saraj Polje u naselju Nedžarići, u MZ Dobrinja C i MZ Dobrinja D, MZ Alipašin Most, MZ Briješće, MZ Dobroševići, potrebno je povećati broj posuda, koji je manji u odnosu na generirane količine KO koji zbog pretrpanosti završava oko kontejnera. U MZ Naselje Heroja Sokolje, problem predstavljaju novoformirane ulice koje nisu uključene u program prikupljanja i odvoza kabastog i komunalnog otpada, a to su Naselje Zabrđe, Humačka Ploča, Reljevo dvor, Perivoje i Smiljevići.

Centar Cijela teritorija općine je pokrivena uslugama prikupljanja i odvoza otpada i svi građani imaju osiguran ovaj servis. U padinskim dijelovima, zbog širine ulica i nagiba, nije moguće pristupiti svakom domaćinstvu, zbog čega je građanima omogućeno da otpad donose do sabirnog kontejnera koji se obično postavlja na početku ulice. U nizinskim dijelovima općine, otpad se prikuplja u kontejnerima zapremine 1,1 m

3. Učestalost odvoza je tri do šest puta sedmično, u

zavisnosti od zone iz koje se odvozi otpad. U padinskim dijelovima općine, otpad se odvozi dva do tri puta sedmično, dok se u strogom centru odvoz vrši šest puta sedmično.

Novo Sarajevo

Pokrivenost uslugama je jako dobra, termini koji su određeni za odvoz komunalnog otpada su dovoljni, kao i broj posuda koji pokriva potrebe stanovništva.

Vogošća Pokrivenost uslugama je dobra, osim odvoza KO na brdskim dijelovima Općine gdje su putevi uski i specijalizirani kamioni za odvoz KO ne mogu proći pomenutim ulicama, tako da je jedina mogućnost odvoza komunalnog otpada u kesama koje građani donose do kontejnera udaljenih po 1.000 m.

Ilijaš Pojedina seoska područja (planinski dio Općine) nisu obuhvaćena organiziranim odvozom komunalnog otpada, već se otpad zbrinjava na neadekvatan način (paljenjem ili deponiranjem na zajedničku deponiju). Čvrsti otpad se redovno odvozi sa lokaliteta gradske zone Ilijaš i prigradskih naselja, dok se u ruralnim područjima, redovan odvoz vrši samo sa lokaliteta na području Ljubine, području Srednjeg do Čevljanovića i na području Bijambara. Na određenim mjestima nisu postavljeni kontejneri pri čemu su uzrok problema, s jedne strane, neodgovorni, ekološki neosviješteni građani, a s druge strane nedovoljno razvijen kapacitet operatera koji pokriva ta područja .

Hadžići U općini je izvršen raspored i postavljanje kontejnera u svim mjestima Općine Hadžići, sa izuzetkom nekoliko mjesta do kojih nije moguć pristup specijalnim vozilima za odvoz otpada (Luke, Doljani, Dragovići i Mokrine).

Ilidža U Općini Ilidža otpad se odvozi kroz 11 dionica koje su formirane prema ulicama i prioritetima. Od postojećih 11 dionica, u 9 se otpad prikuplja i odvozi u posudama (kontejneri), a na dvije dionice, u dijelovima naselja Hrasnica i Stupsko brdo, otpad se prikuplja i odvozi u kesama i kućnim kantama. Odvoz otpada u centralnim dijelovima Općine Ilidža vrši se svaki dan, a u ostalim dijelovima Općine tri puta sedmično.

Trnovo U Općini Trnovo pokrivenost uslugama prikupljanja i odvoza komunalnog otpada je, na osnovu podataka dobivenih od strane općinskih službi, dobra.

Na realizaciji aktivnosti transporta otpada angažirano je ukupno 78 specijalnih vozila za prikupljanje otpada prosječne starosti 14,8 godina, što znači da je neophodna obnova voznog parka i nabavka specijalnih vozila za prikupljanje KO sa teško pristupačnih područja i za prikupljanje otpada iz namjenskih posuda (tzv. zvona) za selektivno prikupljanje. Kada je u pitanju infrastruktura za prikupljanje komunalnog otpada, od bitnog su značaja lokacije za kontejnere zapremine 1.100 l. Približno 8.000 kontejnera raspoređeno je na cca 2.000 lokacija. Međutim, veliki broj kontejnera se nalazi na neadekvatnim lokacijama kao što su trotoari, saobraćajnice, zelene površine itd. Da bi se

60 Plan upravljanja otpadom Kantona Sarajevo 2014-2019.



riješio ovaj problem, općine su u saradnji s KJKP RAD pristupile izgradnji niša za smještaj kontejnera. U proteklih 10 godina, otkada se ovaj projekt provodi, izgrađeno je ukupno 555 natkrivenih niša i 396 otvorenih niša.


Komunalni otpad sa područja KS (svih 9 općina) odlaže se na Regionalnu deponiju "Smiljevići" koja se nalazi na lokalitetu Buća Potok, općina Novi Grad Sarajevo u ulici Adema Buće br. 422 u Sarajevu, gdje se nalazi glavna (službena) kapija ulaza u krug deponije. Deponija je ograđena betonskom ogradom visine 2,5 m.

Regionalna deponija ispunjava osnovne tehničke uvjete koji garantiraju minimalan negativan utjecaj na okoliš. Trenutna površina deponije je cca 60 ha. Međutim, postoji mogućnost proširenja deponije na 94,5 ha sa zaštitnim pojasom. U 2016. godini otpočeli su građevinski radovi na izgradnji novih odlagališnih ploha (15.000 m2), kao i proširenje hale za recikliranje otpada, kao i instalacija nove kamionske vage.

Na lokalitetu deponije, pored ploha za odlaganje, nalaze se i sljedeći objekti:

� ulazni objekat sa vagom � upravna zgrada � energana na deponijski plin � sortirnica otpada � meteorološka stanica � radionica za održavanje vozila � praonica za gume vozila prije izlaska u javni saobraćaj i � postrojenje za tretman procjednih voda.

Prilikom istraživanja obavljenog u općinama KS, kao jedan od značajnih problema iz oblasti upravljanja otpadom identificirano je konstantno formiranja divljih deponija. Divlje deponije se uglavnom javljaju na istim lokacijama kao posljedica navika neodgovornih stanovnika. Poseban problem predstavljaju divlje deponije na lokacijama u privatnom vlasništvu za čije čišćenje, prije svega, trebaju dozvole za ulazak na privatno vlasništvo.

Bitno je naglasiti da tzv. divlje deponije na području KS tipološki više odgovaraju lokalnim odlagalištima/smetlištima manjeg karaktera. Ne treba ih miješati sa općinskim nesanitarnim odlagalištima kakva su prisutna širom Bosne i Hercegovine i na koje općinska komunalna preduzeća odlažu otpad (uz privremenu dozvolu ili čak bez dozvole) ne uzimajući u obzir posljedice po okoliš i ljudsko zdravlje.

Tokom 2013. godine KJKP RAD je evidentiralo deponije na području svih općina Kantona Sarajevo (ukupno oko 100 divljih deponija čije se brojčano stanje mijenja jer KJKP RAD, u suradnji s općinama, sanira deponije, ali istovremeno nastaju nove).

Tabela 22: Broj evidentiranih "divljih" deponija na području općina KS u 2013. godini61

Općina Evidentirano „divljih“

odlagališta otpada Općina

Evidentirano „divljih“ odlagališta otpada

Općina Stari Grad 30 Općina Vogošća 17

Općina Centar 0 Općina Ilijaš 12

Općina Novo Sarajevo 3 Općina Hadžići 0

Općina Novi Grad 3 Općina Trnovo 0

Općina Ilidža 33 Broj „divljih“ odlagališta 98

61 Plan upravljanja otpadom Kantona Sarajevo 2014-2019.



Na deponiji 2007. godine izgrađena je iz EU sredstava sortirnica za čišćenje selektiranog otpada, čime je intenzivirano odvajanje papira, kartona, PET ambalaže i najlonske folije iz ukupne količine komunalnog otpada koji se odlaže na deponiju. Ovaj projekat se susreo sa brojnim problemima. Otpad prikupljen u kontejnerima za selektivno prikupljanje otpada se odvozi u sortirnicu otpada radi poboljšanja čistoće selektiranih komponenti komunalnog otpada. U sortirnicu se dovozi papir, karton i plastična – najlonska folija koje prikupljaju dva mala otvorena vozila koja obilaze centar grada, zajedno s tržnim centrima i poslovnim objektima gdje prikupljaju navedene vrste sekundarnih sirovina. Sortirane sekundarne sirovine (papir, karton, PET ambalaža, najlonska folija) se baliraju u bale, skladište u sortirnici i prodaju kupcima sa kojima KJKP RAD ima sklopljen ugovor. Kapacitet sortirnice iznosi 3-4 t otpada na sat, odnosno 80 t dnevno (1/5 ukupnog komunalnog otpada koji dolazi na deponiju). Pogon „Održavanje“ KJKP RAD redovno održava sortirnicu, odnosno sve mašine i uređaje u sortirnici. Nedostatak sortirnice jeste skladišni prostor za skladištenje baliranih sekundarnih sirovina namijenjenih prodaji. Planirano je da se izvan samog objekta sortirnice dogradi skladište s nadstrešnicom.

Na području Kantona ne postoje adekvatni lokalni punktovi za odvojeno prikupljanje otpada. U nekoliko općina KS raspoređeno je 560 kontejnera za odvojeno prikupljanje papira, kartona i PET ambalaže:

� Općina Novo Sarajevo – 300 � Općina Novi Grad – 66 � Općina Ilidža – 60 � Općina Stari Grad – 28 � Osnovne i srednje škole na području KS – 68 � Privredni subjekti na području KS – 38.

Međutim, kontejneri za papir i plastiku, bez obzira na razlog (nedovoljna edukacija, neodgovorno ponašanje stanovništva, neadekvatne posude itd.), više ne služe svojoj svrsi i stanovnici u njih odlažu de facto sav mješoviti komunalni otpad.

Na osnovu izvještaja operatera koji imaju dozvolu za upravljanje otpadom u KS 2012. godine, prikupljeno je cca 500 t plastike, stoga prikupljena godišnja količina na području KS ne prelazi 1,8% ukupno proizvedene količine plastike.

Reciklažnih dvorišta kao samostalnih građevina, koje služe kao poveznica između građana, ovlaštenih sakupljača i ovlaštenih obrađivača otpada i/ili RCUO, na području Kantona Sarajevo nema. Biološka obrada otpada se ne vrši. Mehanička se realizira samo u obliku sortirnice na deponiji Smiljevići, ali njen kapacitet nije adekvatno popunjen.

5.3 Ocjena dosadašnje prakse

5.3.1 Zeničko – dobojski kanton

Na području ZDK nivo pokrivenosti uslugom prikupljanja i odvoza otpada kreće se od 20% u Žepču do 100 % u Olovu. Većina općina ima pokrivenost od cca 50%., što direktno utječe na nekontrolirano odlaganje jednog dijela proizvedenog komunalnog otpada. Na teritoriji Kantona ima cca 700 divljih deponija na kojima se odlaže uglavnom komunalni, građevinski i kabasti otpad. Ne postoji sistemski organizirana i planirana selekcija i recikliranje otpada u Kantonu, gotovo sav prikupljeni otpad se i odlaže. Pozitivan primjer je općina Zenica koja ima najveći stepen reciklaže. Općine ne posjeduju adekvatnu infrastrukturu za prikupljanje i zbrinjavanje otpada. Transportna vozila su stara i havarisana. Općinske deponije, osim stare deponije u Zenici, nisu sanitarne ni zatvorene. Sanacije ne teku planiranom dinamikom, jer nisu osigurana financijska sredstva i infrastruktura za prijelaz na regionalnu deponiju.



5.3.2 Srednjobosanski kanton/Kanton Središnja Bosna

Na području SBK/KSB nivo pokrivenosti uslugom prikupljanja i odvoza otpada i iznosi cca. 62%, što direktno utječe na nekontrolirano odlaganje jednog dijela proizvedenog komunalnog otpada. Na teritoriji Kantona ima cca. 473 divlje deponije na kojima se odlaže uglavnom komunalni, građevinski i kabasti otpad. Ne postoji sistemski organizirana i planirana selekcija i recikliranje otpada u Kantonu, gotovo sav prikupljeni otpad se i odlaže. Općine ne posjeduju adekvatnu infrastrukturu za prikupljanje i zbrinjavanje otpada. U općinama Travnik, Kiseljak i Bugojno primjetan je nedostatak posuda za sakupljanje otpada. Transportna vozila su stara i u lošem stanju. Općinske deponije nisu sanitarne i moraju biti sanirane i zatvorene. Sanacije ne teku planiranom dinamikom, jer nisu osigurana financijska sredstva i infrastruktura za prijelaz na regionalnu deponiju. Ne koriste se gotovo nikakve mjere za smanjenje količine otpada (za finalno zbrinjavanje), a samim tim se ne koriste ni resursi za reciklažu.

5.3.3 Kanton Sarajevo

Analizom trenutnog stanja okoliša u Kantonu Sarajevo, utvrđeno je da je uspostavljena funkcionalna, ali nepotpuna infrastruktura u trenutnom sistemu upravljanja komunalnim otpadom. S obzirom na to da europski strateški ciljevi nalažu 90% pokrivenosti po pitanju pružanja usluga prikupljanja i transporta otpada, a trenutno stanje u KS iznosi preko 95%, može se zaključiti da KS ima funkcionalan sistem upravljanja komunalnim otpadom s aspekta prikupljanja otpada, koji je u skladu sa zakonom. Pokrivenost uslugama odvoza komunalnog otpada je velika, ali neravnomjerna po općinama. Veću pokrivenost imaju gradske općine, dok najmanju pokrivenost imaju općine koje imaju jako mnogo razuđenih naselja kao što su općine Ilijaš i Trnovo. Količina prikupljenog materijala na području KS ne prelazi 29% proizvedene količine papira i kartona. Na deponiji Smiljevići postoji sortirnica komunalnog otpada kapaciteta 80 tona/dnevno, ali je njezina iskoristivost cca 3% mogućeg kapaciteta. Na području Kantona ne postoje adekvatni lokalni punktovi za odvojeno prikupljanje otpada. Najviše posuda je postavljeno na području općine Novo Sarajevo.

5.4 Uloga neformalnog sektora

„Neformalni sektor u upravljanju čvrstim otpadom“ se odnosi na pojedince, grupe ili privatni sektor (mikro) preduzeća koja rade u sektoru upravljanja otpadom i valorizaciji/vrednovanju, a čije aktivnosti ne organiziraju, ne sponzoriraju, ne finansiraju, ne prepoznaju, ne oporezuju i, kojim ne upravljaju formalne vlasti iz sektora upravljanja otpadom.62

U mnogim zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji, infrastruktura i sistem organizacije upravljanja otpadom je nedovoljan. Općine i formalni operateri, prema tome, ne mogu osigurati pokrivenost uslugama svih domaćinstava, niti garantirati efektivnu reciklažu i druge tretmane koji imaju minimalan utjecaj na okoliš ili odlaganje otpada. U mnogim od ovih država neformalni sektor značajno doprinosi sistemu upravljanja otpadom i resursnoj efikasnosti prikupljanjem, sortiranjem, trgovanjem, a ponekad čak i obradom otpadnih materijala.

U BiH, pretežno u svim općinama, postoje sakupljači otpada koji najčešće djeluju individualno i koji iz posuda za sakupljanje otpada izvlače frakcije čvrstog otpada za dalju prodaju. Ovaj sektor oficijelno nije prepoznat niti priznat od strane autoriteta lokalne vlasti, iako njegovi članovi značajno doprinose kvaliteti sistema upravljanja otpadom.

Najčešći sakupljači otpada iz neformalnog sektora su zajednice sa niskim prihodima, pri čemu su ti prihodi ispod granice siromaštva, potom osobe sa nižim stepenom obrazovanja, nestručne i

62 Economic Aspects of the Informal Sector in Solid Waste Management, Main Report: Volume 1, Research Report, 2010; prepared under contract to GTZ and the CWG, 29 October 2010.



nezaposlene osobe. Za sakupljače otpada najtraženije frakcije iz otpada su metal, PET otpad i papir koje izvlače iz kanti za prikupljanje otpada ili direktno sa deponija otpada (Tabela 23).

Tabela 23: Neformalni sektor u sistemu upravljanja otpadom u općinama BiH

Kanton Općina

Priznatost neformalnog sektora od strane autoritete

lokalne vlasti

Sakupljači iz neformalnog sektora Najtraženije frakcije

iz komunalnog otpada

ZDK Žepče NE • Zajednice sa niskim prihodima, pri

čemu su ti prihodi ispod granice

siromaštva

• Osobe sa nižim stepenom

obrazovanja i nestručne osobe

• Nezaposlene osobe

• metal

• papir

Olovo NE Nezaposlene osobe • papir

• PET

Breza NE Nezaposlene osobe • papir

• PET

Vareš NE Nezaposlene osobe • metal

Zenica NE • Zajednice sa niskim prihodima, pri


siromaštva


• Žene i djeca

• PET

• metal

Usora Ne postoji neformalni sektor koji sakuplja otpad63

SBK/KSB Jajce NE • Zajednice sa niskim prihodima, pri


siromaštva




• metal

Vitez NE • Osobe sa nižim stepenom



• PET

• metal

• papir

Bugojno NE • Osobe sa nižim stepenom



• PET

• papir

Gornji Vakuf-Uskoplje

NE • Zajednice sa niskim prihodima, pri


siromaštva



• PET

• papir

• tvrda plastika

Novi Travnik

Ne postoji neformalni sektor koji sakuplja otpad64

Može se zaključiti da su sakupljači otpada iz neformalnog sektora u BiH pretežno rezultat nepovoljne socijalne i ekonomske situacije unutar općina, te ne predstavljaju konkurenciju javnim preduzećima za odvoz otpada. Ne postoje oficijelni podaci o količinama otpada koji sakupljači vade iz reciklabilnog

63 JKP “Usora“ d.o.o. Usora isključivo obavlja odvoz komunalnog otpada 64 JKP „Vilenica-Čistoća“ d.o.o. Novi Travnik isključivo obavlja odvoz komunalnog otpada



toka komunalnog otpada i smatra se da je učešće ovog sektora unutar sistema upravljanja otpadom zanemarivo.

Potrebno je raditi na podizanju svijesti javnosti i lokalnih vlasti o djelovanju neformalnog sektora, pri čemu je bitno prepoznati ulogu i značaj sakupljača otpada kao korisnog alata u sistemu organizacije upravljanja otpadom. Sakupljači su socijalno ugrožena kategorija te je neophodno razmotriti načine za njihovu integraciju u formalni sektor upravljanja otpadom kako bi se njihovi radni i životni uvjeti poboljšali.



6 UTJECAJ KOMUNALNOG OTPADA NA OKOLIŠ

6.1 Uvod

Dosadašnja praksa upravljanja otpadom tri kantona ukazuje da je otpad najvećim dijelom odložen na deponije, od čega je vrlo mali procent adekvatno zbrinut na sanitarnim odlagalištima „Smiljevići“ i „Mošćanica“. Pa čak i u tom slučaju, zbog nedostatka infrastrukture za kontrolu emisija sa odlagališta, javljaju se negativni utjecaji koji prave veliki pritisak na okoliš. Negativni utjecaji na okoliš neadekvatno odloženog otpada, kao i otpada koji je odložen na uređena odlagališta, ali bez odgovarajuće infrastrukture za tretman nastalih emisija su:

� emisije procjedne vode u tlo i vode iz tijela deponije65 (deponijski filtrat) što uzrokuje negativan utjecaj na vodu i tlo putem privremenog ili trajnog mijenjanja fizikalno-hemijske karakteristike navedenih životnih sredina (Jedan od osnovnih problema upravljanja komunalnim otpadom koji se susreću na deponijama u praksi su procjedne vode (deponijski filtrat). Intenzitet njihove produkcije, a time i količine, zavisi od niza faktora: starosti deponije, vrste otpada, klimatskih parametara i sl. Procjedne vode deponija nastaju cijeđenjem oborinskih voda kroz tijelo deponije pri čemu dolazi do ekstrakcije rastvorivih, koloidnih i suspendiranih materija iz otpada. Drugim riječima, procjedna voda iz deponije je zagađena tečnost, koja se procijedila kroz slojeve odloženog otpada i pri tome primila u sebe velike količine zagađujućih supstanci iz otpada, uključujući i proizvode hemijskih i biohemijskih reakcija koje se odvijaju u tijelu deponije. Procjedne vode se sastoje od tečnosti koje u tijelo deponije ulaze izvana, odnosno od padavina, infiltrirane podzemne vode, kao i vode sadržane u samom otpadu. Sastav filtrata zavisi od heterogenosti samog otpada, sadržaja vlage u otpadu, operativne procedure nanošenja otpada, klimatskih uvjeta, kao i faze razgradnje u kojoj se deponija nalazi. Karakteristike filtrata su pod direktnim utjecajem vrste otpadnog materijala odloženog na deponiji. Tako inertni otpad uzrokuje nastanak filtrata sa niskim opterećenjem, dok filtrat nastao od opasnog otpada ima širok opseg komponenti sa visoko promjenljivim koncentracijama. Stupanj razgradnje otpada također zavisi od uvjeta sredine kao što su: pH, temperatura, aerobna i anaerobna sredina i vrste prisutnih mikroorganizama. Filtrate iz deponija opasnog otpada karakteriziraju promjenljive koncentracije širokog raspona komponenti kao što su: soli, halogene organske komponente, tragovi metala i čitav niz neorganskih i organskih spojeva. Komunalni čvrsti otpad odložen na deponije neopasnog otpada proizvodi filtrat sa visokim organskim opterećenjem (HPK > 20.000 mgO2/l) koji poslije nekoliko godina pada dobiva niže vrijednosti (HPK < 2.000 mgO2/l). Ove deponije također proizvode filtrate sa visokim koncentracijama amonijaka. Ako deponija ima manji sadržaj biorazgradivog otpada, filtrat karakteriziraju niže koncentracije HPK (HPK < 4.000 mgO2/l) tokom radnog vijeka deponije. Generalno, filtrat iz deponija na kojima je odložen inertni otpad imaju niže koncentracije većine organskih i neorganskih parametara)66

� emisije u zrak - Usljed anaerobne i aerobne razgradnje otpada (bioplin - budući da je udio biorazgradivih organskih tvari u neobrađenom komunalnom otpadu vrlo visok, čak do 65 %), dolazi do stvaranja bioplina (deponijski plin). Razgradnja otpada može biti uz prisustvo kisika u gornjim slojevima otpada i bez prisustva kisika u donjim slojevima otpada, a najčešće se ove dvije faze događaju paralelno. Trajanje pojedinih faza razgradnje ovisi o vrsti otpada, zbijenosti otpada, o količini vlage, o temperaturi itd. Razgradnja organskih sastojaka otpada u gornjim slojevima tijela odlagališta traje 15 do 20 godina, a u donjim dijelovima i znatno duže. Tokom aerobnih procesa razgradnje organske tvari uglavnom nastaje CO2. U početnoj

65 Odnosi se na službene općinske deponije i „divlja odlagališta“ 66 Knežević N., Univerzitet u Banja Luci, Tehnološki fakultet, Uticaj strukture i faze degradacije komunalnog otpada na sastav procjednih voda sa deponija i izbor postupaka prečišćavanja, 2012



fazi razgradnje otpada ugljik i kisik još značajno sudjeluju u sastavu bioplina. Kasnije se sastav bioplina bitno mijenja, tako da u završnoj, tzv. «anaerobnoj stabilnoj metanskoj fazi», bioplin sadrži uglavnom metan (oko 55 %) i ugljikov dioksid (oko 45 %) stvarajući dodatne količine stakleničkih plinova (ugljičnog-dioksida – CO2 i metana – CH4) koji imaju potencijal da uzrokuju promjene klime (porast godišnje temperature područja, pojave temperaturnih ekstrema, smanjenje količina padavina i nepravilnost u godišnjem rasporedu). Emisije u zrak moguće su i uslijed raznošenja suspendiranih čestica otpada sa tijela deponije na okolno područje, pojave požara i sl., mijenjajući pri tome kvalitetu zraka.

� zauzimanje prostora uslijed odloženih količina otpada što je relevantno za urbane sredine koje se suočavaju sa nedostatkom prostora, trajni gubitak zemljišta uslijed kontaminacije tla koje je pod otpadom, degradacija prirodnog okoliša i narušavanje estetskih vrijednosti područja kroz umanjivanje vizualnih vrijednosti krajolika

Utjecaj komunalnog otpada na stanovništvo/ljudsko zdravlje može se podijeliti na:

� direktne, osjetilno zamjetne utjecaje – komunalni otpad može uzrokovati neugodne mirise, zapaljenje otpada može dovesti do požara na deponijama i okolnom području, opasnost od eksplozija usljed nepostojanja adekvatnog sistema za otplinjavanje (utjecaji imaju manji potencijal za nastanak značajnije opasnosti za ljude zbog mogućnosti reagiranja stanovništva u akcidentnim situacijama).

� indirektni, osjetilno nezamjetni utjecaji – konzumiranje pitke vode kontaminirane procjednom vodom iz tijela odloženog komunalnog otpada, pogotovo u lokalnim vodovodima koji nisu u sistemu monitoringa, udisanje suspendiranih čestica nošenih sa tijela deponije mogu uzrokovati respiratorne probleme, kontaminiranje tla teškim metalima, a nepotpunim sagorijevanjem komunalnog otpada pri niskim temperaturama, pored uobičajenih CO2 i H20(g) mogu nastati i spojevi poput polihloriranih dibenzo-p-dioksina (PCDDs ) i polihloriranih dibenzo-p-furana (PCDFs) ili jednostavnije dioksini i furani, koji su iznimno kancerogeni, mutageni, teratogeni, imunotoksični i hepatotoksični. Iako su navedeni spojevi prisutni u svim medijima: voda, zrak, tlo, zbog izrazito lipofilnog karaktera najviše se akumuliraju u medijima bogatim mastima – u hrani: mliječni proizvodi, meso, riba. Unos u organizam živih organizama je inhalacijom i digestijom (hrana). Za navedene spojeve također je fenomen bioakumulacije i biomagnifikacije kroz hranidbeni lanac (utjecaji imaju veći potencijal za negativan utjecaj na stanovništvo i ljudsko zdravlje).

U nastavku je dat detaljniji prikaz identificiranih negativnih utjecaja na okoliš, stanovništvo/zdravlje ljudi u odnosu na postojeće stanje okoliša i kvalitetu njegovih sastavnica u Zeničko-dobojskom, Srednjobosanskom kantonu/Kantonu Središnja Bosna i Sarajevskom kantonu.

6.2 Stanje okoliša i utjecaji komunalnog otpada u ZDK

Kvalitet voda U ZDK ne postoji dovoljno pouzdanih podataka o efektima neadekvatnog odlaganja komunalnog otpadana kvalitetu površinskih i podzemnih voda jer nema aktuelnog registra postojećih deponija, monitoringa kvaliteta procjednih voda sa deponija, aktuelnih podataka o odlaganju opasnog otpada kako bi se indirektno procijenio nivo emisije opasnih supstanci67.

Regionalna deponija „Mošćanica“ ima riješen sistem za prihvat oborinskih voda sa okolnog terena i procjednih voda. Sistem za prečišćavanje procjednih voda ne postoji i tek se planira njegova izgradnja, a tretman procjednih voda trenutno se obavlja recirkulacijom filtrata na tijelo deponije preko sistema za upravljanje procjednim vodama. Općinska deponija „Bukva“ u Tešnju ima izgrađen sistem za prikupljanje i tretman procjednih voda, ali isti nije u funkciji te se procjedna voda iz lagune

67 Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona, Kantonalni ekološki akcioni plan Zeničko-dobojskog kantona za period 2017-2025, 2016. godina



ispušta direktno u potok Vranduk/Bukva. Ostale općinske deponije nemaju sisteme za prihvat ni tretman procjednih voda, a otpadne vode se potpuno neprečišćene ispuštaju u okolna područja.

U ZDK su pojedine općinske deponije u neposrednoj blizini površinskih vodotoka:

� na potocima koji prolaze kroz tijelo (ucjevljeni u slučaju deponija „Bukva” u Tešnju i „Nekolj” u Maglaju) ili u podnožju deponije („Gradina” u Olovu) – potoci su kategorizirani u klasu 2 kvalitete vode, što znači da se radi o vodama koje se u prirodnom stanju mogu upotrebljavati za kupanje i rekreaciju građana, za sportove na vodi, za gajenje drugih vrsta ribe (ciprinide) ili koje se uz uobičajene metode obrade – kondicioniranje (koagulacija, filtracija, dezinfekcija i sl.) mogu upotrebljavati za piće i u prehrambenoj industriji.

� na 5 do10 m od rijeke Bosne (deponija „Očazi“ u Visokom i deponija „Trebetovići“ u Žepču), 1 km od rijeke Stavnje (deponija „Koritnik“ u Brezi) ili 2 km od rijeke Bosne (deponija „Bare“ u Kaknju) – rijeke su kategorizirane u klasu 3, što znači da se radi o vodama koje se mogu upotrebljavati za navodnjavanje, a poslije uobičajenih metoda obrade (kondicioniranje) i u industriji, osim u prehrambenoj industriji

� na 500 m od rijeke Krivaje („Ekonomija-Bativice“ u Zavidovićima) - kategorizirana u klasu 2, što znači da se radi o vodama koje se u prirodnom stanju mogu upotrebljavati za kupanje i rekreaciju građana, za sportove na vodi, za gajenje drugih vrsta ribe (ciprinide) ili koje se uz uobičajene metode obrade – kondicioniranje (koagulacija, filtracija, dezinfekcija i sl.) mogu upotrebljavati za piće i u prehrambenoj industriji.

Kvaliteta tla i prostor Kvaliteta tla na području oko deponije „Mošćanica“, kao i nesanitarnih općinskih deponija nije poznata. Zahvaljujući sistemu prikupljanja procjednih voda i oborinskim kanalima oko deponije „Mošćanica“ sistemom recirkulacije se vraćaju na tijelo deponije, te ne narušavaju kvalitet zemljišta u okolnom prostoru deponije „Mošćanica“. Pretpostavlja se da oko općinskih nesanitarnih deponija postoji historijsko zagađenje koje je nastalo kao posljedica dugogodišnjeg odlaganja otpada na ovim područjima bez postojanja adekvatne infrastrukture za prikupljanje i kontrolu procjednih voda, ipak, bitno je naglasiti da podaci o historijskom zagađenju nisu dostupni. S druge strane, Kantonalni ekološki akcioni plan ZDK68 prepoznao je nekontrolirano odlaganje otpada kao jedan od uzročnika kontaminacije zemljišta na području ZDK.

Pored navedenih odlagališta komunalnog otpada u ZDK postoji oko 700 registriranih divljih deponija, a zbog nedostatka podataka ne možemo govoriti o kvalitetu zemljišta na tim specifičnim lokacijama, ali je svakako prisutan potencijal kontaminacije s obzirom da se radi o otpadu koji je odložen direktno na tlo. Ukupna površina odlagališta komunalnog otpada u ZDK iznosi 58 ha, tj. 0,017% (podatak se odnosi samo na registrirana odlagališta, ne uključujući divlje deponije) od ukupne površine ZDK od 334.300 ha.

Kvaliteta zraka Trenutačnu situaciju vezanu za stanje kvalitete zraka u ZDK moguće je ocijeniti samo na području Zenice na osnovu parametara koji se dobivaju kontinuiranim mjerenjima na automatskim mjernim stanicama. U ostalim općinama ZDK nema automatskih mjernih stanica čija bi mjerenja dala pouzdane podatke o koncentracijama parametara kvalitete zraka. Na osnovu dostupnih statističkih pokazatelja mjerenja koncentracija zagaditelja zraka za područje Zenice, može se zaključiti da najveće probleme sa kvalitetom zraka u ovome gradu uzrokuju SO2 i lebdeće čestice69. Kao glavni izvori zagađenja zraka u Zenici navode se industrijska i energetska postrojenja koja koriste ugalj. Kantonalni plan za zaštitu okoliša ZDK nije prepoznao vezu između lošeg upravljanja komunalnim otpadom i kvalitete zraka. Upoređivanjem kretanja vjetra i rezultata mjerenja SO2 utvrđeno je da najveće količine ovog zagaditelja u Zenicu dolaze iz pravca Kaknja.

68 Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline ZDK, Kantonalni ekološki akcioni plan ZDK 2017-2025 – Nacrt, 2016 69Federalni Hidrometeorološki zavod, Godišnji izvještaj o kvalitetu zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine 2015., 2016. godina



Istovremeno, najviše koncentracije lebdećih čestica u zraku grada Zenice su posljedica djelovanja lokalnih izvora.70

U ZDK je samo na deponiji „Mošćanica“ izgrađen sistem za otplinjavanje bioplina, dok općinske deponije u ZDK nemaju izgrađene sisteme za otplinjavanje. Sistem za iskorištavanje bioplina nema ni jedna deponija u ZDK. Drugi mogući utjecaj na zrak predstavljaju požari koji su zabilježeni u Varešu i Zavidovićima.

Klima Kada su u pitanju stanje klime i klimatskih promjena u ZDK, istraživanja promjena temperature za razdoblje 1961-201071 pokazala su da je na području ZDK prisutno prosječno povećanje temperature tokom ljetnog razdoblja od 0,8 °C, dok porast temperature u vegetacijskom periodu (april-septembar) iznosi i do 1,0 °C. Najveća pozitivna promjena godišnje količine padavina karakteristična je za okolicu Doboja (ZDK). Također, evidentan je i trend povećanja tropskih dana (dani s Tmax>30 °C) na gotovo čitavoj teritoriji BiH.

Utjecaj komunalnog otpada na klimu predstavljen je emisijom stakleničkih plinova koji su sastavni dio bioplina uslijed aerobne i anaerobne razgradnje komunalnog otpada, prilikom čega se otpuštaju staklenički plinovi CO2 i CH4. Kao što je već prethodno spomenuto, u ZDK je samo na deponiji „Mošćanica“ izgrađen sistem za otplinjavanje bioplina, ali ne i za spaljivanje ili iskorištavanja metana, tako da se metan sa ove, ali i ostalih deponija u kantonu, slobodno ventilira u atmosferu. Kako se emisija CO2 iz deponija i odloženog otpada smatra neutralnom72, u nastavku će biti obrađen utjecaj uslijed emisije CH4 koji se oslobađa prilikom anaerobne razgradnje otpada na godišnjoj razini. Količina metana emitirana tokom procesa razgradnje direktno je proporcionalna udjelu razgradivog organskog ugljika (ROU), koji je definiran kao udio ugljika u različitim vrstama organskog biorazgradivog otpada.

Za ocjenu utjecaja doprinosa emisija deponijskog plina na klimu izrađen je proračun količina CH4 koristeći metodologiju za procjenu emisije stakleničkih plinova Europske banke za rekonstrukciju i

razvoj (eng. European Bank for Reconstruction and Development - EBRD)73 i smjernice Međuvladinog

panela o klimatskim promjenama(eng. Intergovernmental Panel on Climate Change - IPCC)74 za izradu inventara stakleničkih plinova. Izračunate količine metana koje se oslobode anaerobnom razgradnjom otpada u ZDK iznose 3.350,2 tCH4/god:

CH4 (t/god) = [MSWT x L0 - R ] x [ 1 - OX ], gdje se L0, potencijal za generiranje metana u t CH4/t MSWT računa kao

L0 = MCF x DOC x DOCF x F x (16/12).

Za usvojene vrijednosti koeficijenata MCF=0,6, DOC=1, DOCF=0,55, F=0,09, R=0 i OX=0, godišnju vrijednost otpada koji nastaje u ZDK od 83.754,1 t/god, izračun je sljedeći:

L0 = 0,6 x 1 x 0,55 x 0,09 x (16/12) = 0,04

CH4 (t/god) = [83.754,1T x 0,04 - 0 ] x [ 1 - 0 ] = 3.350,2 tCH4/god.

Prema podacima koje navodi Drugi nacionalni izvještaj Bosne i Hercegovine u skladu s Okvirnom

konvencijom Ujedinjenih naroda (Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 2013), odlaganje otpada prepoznato je kao jedan od tri glavna izvora CH4 u BiH, a ukupna emisija CH4 za BiH u 2013. godini

70 Zavod za javno zdravstvo FBiH, Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita u FBiH, 2015 71 Drugi nacionalni izvještaj Bosne i Hercegovine u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda (Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 2013) 72European Bank for Reconstructionand Development (EBRD), GreenhouseGassAssessmentMEthodology, Version 7, juli 2010. 73European Bank for Reconstructionand Development (EBRD), GreenhouseGassAssessmentMEthodology, Version 7, juli 2010. 74IPCC, Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories, 2006



uslijed razgradnje otpada iznosila je 47.05 Gg ili 47.050 t.75 Izračunata godišnja količina CH4 koja se oslobodi od na nivou ZDK predstavlja 7,2% od ukupne emisije CH4 na nivou BiH.

S obzirom na već zabilježeni trend klimatskih promjena, količine CH4 koje se oslobode razgradnjom komunalnog otpada i pasivno otpuštanje CH4 u atmosferu mogu doprinijeti intenziviranju klimatskih promjena na lokalnoj i globalnoj razini.

Stanovništvo/javno zdravlje Kada su u pitanju nastale procjedne vode u ZDK, iste većinom završavaju u okolišu bez prethodnog tretmana (otvoreni vodotoci, tlo), osim u slučaju regionalne deponije „Mošćanica“ gdje se nastale procjedne vode sistemom recirkulacije vraćaju na tijelo deponije. Na području ZDK higijensko-sanitarno stanje vodnih objekata i sistem javnozdravstvene kontrole vode za piće nisu zadovoljavajući, osobito u lokalnim vodovodima. Kao najčešći potencijalni zagađivači pitke vode u ZDK prepoznate su upravo neuređene i divlje deponije.76U blizini općinske deponije u Maglaju registrirana su dva izvora pitke vode koja se koriste za vodosnabdijevanje lokalnog stanovništva, a na koje bi procjedna voda mogla imati direktan utjecaj. Također, plastični vodoopskrbni cjevovod ide duž ruba navedene deponije. Uzimajući u obzir navedeno, postoji mogućnost zagađenja pitkih voda i na taj način utjecaj na zdravlje stanovništva.

Veliki broj divljih deponija u ZDK (700) i neograđene općinske deponije gdje se ne vrši ni dnevno prekrivanje otpada (npr. Olovo, Žepče, Zavidovići) također mogu doprinijeti pogoršanju epidemiološke situacije i na drugi način, npr. putem slobodnog pristupa životinja (najčešće psi lutalice) koji mogu biti prenosnici bolesti, kao i direktnog kontakta stanovništva sa otpadom.

Ostali negativni utjecaji komunalnog otpada na stanovništvo su rasprostiranje neugodnih mirisa sa deponije koje najvjerojatnije prati i rasprostiranje suspendiranih čestica nošenih vjetrom sa tijela deponije, a koje mogu uzrokovati respiratorne probleme (relevantno za općinske deponije u Visokom i Kaknju koje su na oko 50-500 m zračne udaljenosti od naselja). Pojedine općinske deponije imaju probleme sa požarima (npr. Vareš, Zavidovići), što može uzrokovati oslobađanje dioksina i furana prilikom izgaranja otpada koji na čovjeka mogu utjecati putem inhalacije i digestije.

Biljni i životinjski svijet U blizini regionalne deponije „Mošćanica“ i registriranih općinskih deponija nisu zabilježene lokacije od značaja za biljni i životinjski svijet. Uglavnom se radi o područjima koja su degradirana odlaganjem otpada ili drugom vrstom djelovanja čovjeka (npr. industrijska područja). Na općinskim deponijama u Varešu, Maglaju i Olovu zabilježeno je i prisustvo životinja koje ova degradirana područja posjećuju u potrazi za hranom. Divlje deponije su rasprostranjene na cijeloj teritoriji kantona, koje mogu imati negativan utjecaj u smislu kontaminacije vode/tla, ali po veličini i količini odloženog otpada nemaju mogućnost ugroziti biljni i životinjski svijet. Kantonalni ekološki akcioni plan ZDK ne navodi informacije o postojanju divljih deponija ili druge probleme vezane za upravljanje komunalnim otpadom u okviru službeno proglašenog Spomenika prirode „Tajan“.

Materijalna dobra Regionalna deponija „Mošćanica“ se nalazi u nenaseljenom području, a prvi naseljeni objekti nalaze se u istoimenom naselju južno od deponije na oko 1 km zračne udaljenosti. Neke općinske deponije nalaze se u blizini naselja (Visoko, Breza, Kakanj) na oko 50-500 m zračne udaljenosti i industrijskih zona (Zavidovići – Ekonomija/Batvice, Tešanj – Bukva, Vareš – područje eksploatacije krečnjaka i spilita) na oko 300-500 m zračne udaljenosti. Jedan od prepoznatih negativnih utjecaja na materijalna dobra može biti slobodno širenje metana u prostoru i njegova akumulacija u podrumima kuća gdje može biti potencijalni uzročnik eksplozija. Negativan utjecaj na stanovništvo predstavljaju i požari, pogotovo uslijed nepovoljne ruže vjetrova kao što je to slučaj u Varešu. Pored Vareša, požari su zabilježeni i u Zavidovićima.

75 Gg је jednako 1.000.000 kg, ili 1.000 t 76 Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita u FBiH (Zavod za javno zdravstvo FBiH, 2015)



Nacionalni spomenik „Crkva Majke Božje“ sa pokretnom imovinom u Olovu nalazi se na oko 500 m zračne udaljenosti od općinske deponija „Gradina“, međutim, prema geomorfološkim značajkama prostora nacionalnog spomenika i lokaliteta deponije „Gradina“, negativni utjecaj uslijed odloženog komunalnog otpada se ne očekuje.

U nastavku je dat pregled Pritisaka, Stanja okoliša, Posljedica i Odgovora društva kada je u pitanju utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u ZDK.



Tabela 24: Utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u ZDK

Pritisci Stanje okoliša Posljedice Odgovor društva

P01 – Produkcija komunalnog otpad u ZDK je od 280 kg/st/god što je ukupno za ZDK 121.382,8 t/god (83.754,1t/god. prikupljenog otpada i procjena od dodatnih 37.628,7 t/god. otpada koje nisu u sistemu prikupljanja)

P02- Pokrivenost stanovništva ZDK obuhvaćenih uslugama prikupljanja, transporta i odlaganja komunalnog otpada iznosi cca 69%.

P03 – Na regionalne deponije se zbrine cca 53,73 % ukupno proizvedenog otpada u ZDK (na „Mošćanicu“ bude odloženo oko 44.050 t/god, a na deponiju „Doboj“ u RS bude odloženo oko 700 t/god).

PO4 – Odvojeno se prikupi oko 4.200t/god reciklažnog otpada što je0,09% u odnosu na ukupnu količinu generiranog otpada

P05 – Porast količina komunalnog otpada za oko 102,2 t/god

P06 –Oko 37.628,75 t/god otpada završe na divljim deponijama, odnosno dodatnih 31% u odnosnu na godišnju količinu otpada od 83.754,1 t/g koja je u sistemu prikupljanja.

P07 - U ZDK je zabilježeno oko 700 divljih deponija

S01 – Stanje kvaliteta površinskih voda koje su glavni recipijenti procjednih voda sa tijela deponija (ucijevljeni potoci u slučaju deponija “Bukva” u Tešnju i “Nekolj” Maglaju ili u podnožju deponije “Gradina” u Olovu) kao i kvaliteta tla u blizini deponija i divljih odlagališta nije poznato.

S02 – Ukupna površina sanitarnog odlagališta „Mošćanica“ je oko 20 ha u ogradi, a 13 ha je predviđeno i već iskorišteno za odlaganje (odlagališna ploha je zauzeta 100%, a procent zapreminske zapunjenosti deponije je na 40% od projektiranog kapaciteta)

S03 – Površina pod otpadom u ZDK iznosi 58 ha, tj. 0,017% (podatak se odnosi samo na registrirana odlagališta, ne uključujući divlje deponije) od ukupne površine ZDK od 334.300 ha

S04 - Evidentirane postojeće klimatske promjene u ZDK (porast temperature za 0,8 °C, varijacije u količini padavina, povećanje broja tropskih dana, pojava suša i poplava zbog narušenosti pluviometrijskog režima)

S05 - Neugodni mirisi u naseljenim mjestima koja su blizu općinskih deponija (relevantno za općinske deponije u Visokom i Kaknju koje su na oko 50-500 m zračne udaljenosti od naselja)

I01 - Kontaminacija vodotoka i umjetnih akumulacija uslijed ispuštanja nepročišćenih procjednih voda u okoliš sa nesanitarnih općinskih deponija i divljih deponija, a posebno:

� na potocima koji prolaze kroz tijelo

deponije (ucijevljeni u slučaju deponija

“Bukva” u Tešnju i “Nekolj” Maglaju) ili

u podnožju deponije “Gradina” u Olovu)

� na 5-10 m od rijeke Bosne („Očazi“ u Visokom i „Trebetovići“ u Žepču), 1 km od rijeke Stavnje („Koritnik“ u Brezi) ili 2 km od rijeke Bosne („Bare“ u Kaknju)

� na 500 m od rijeke Krivaje („Ekonomija-Bativice“ u Zavidovićima)

� deponija „Koritnik“ u Brezi koja se više ne koristi nalazi se na području površinskog kopa (PK) Koritnik koje povremeno napune rudničke vode

� deponija „Kota“ u Varešu se nalazi na 500 m od umjetne akumulacije PK Smreka, visinski iznad akumulacije

I02 - Kontaminacija tla uslijed širenja procjednih voda u okoliš sa nesanitarnih općinskih deponija i divljih odlagališta

I03 – Dodatno narušavanje kvalitete zraka u pogledu emisija lebdećih čestica

I04 – Trenutna emisija 3.350,2 t CH4 godišnje uslijed anaerobne razgradnje komunalnog otpada sa općinskih deponija i regionalne deponije „Mošćanica“(ne uključujući divlje deponije) sa tendencijom porasta uz povećanje količina odloženog otpada

I05–Brže zapunjavanje deponije „Mošćanica“

R01 – Izgradnja sistema za prikupljanje procjednih voda na deponijama:

� „Mošćanica“ gdje se sistemom

recirkulacije procjedne vode vraćaju na

tijelo deponije, i

� U općini Tešanj na deponiji „Bukva“ gdje

se procjena voda prikuplja ali i

neprečišćena ispušta u potok Vranduk

R02 – Izgradnja sistema za otplinjavanje biogasa na deponiji „Mošćanica“ i uspostavljen monitoring količine i sastava deponijskog gasa, ali bez njegovog iskorištavanja, kako na ovo,j tako i na ostalim deponijama u kantonu.

R03 – Primjena sistema ćelijskog odlaganja i dnevne prekrivke otpada samo na deponiji „Mošćanica“.

R04 – Izgrađena hala za baliranje PET ambalaže i kartona samo na deponiji „Mošćanica“ u Zenici i deponiji „Bukva“ u Tešnju.

R05- Postavljanje zelenih otoka u Zenici, Brezi, Maglaju, Olovu i Tešnju

R06 –Pojedina općinska komunalna preduzeća uklanjanju divlje deponije samostalnim sredstvima ili u suradnji sa nevladinom organizacijom Let's do it

R07 – Izrađen je Kantonalni plan upravljanja otpadom koji pretpostavlja akcije za rješavanje pitanja prikupljanja i odlaganja otpada, uz uvođenje sistema reciklaže

R08 – 7/12 općina ima izrađen Općinski plan upravljanja otpadom




od planiranog i potreba za proširenjem kako bi se prihvatile rastuće količine otpada

I06-Narušavanje higijensko-epidemiološke situacije zbog postojanja divljih deponija u ZDK, pogotovo u slučaju dva izvorišta u blizini deponije „Nekolj“ u općini Maglaj

I07-Neugodnosti za stanovništvo koje je izloženo neugodnim mirisima, lebdećim česticama i potencijalnim rizicima od eksplozije.

I08- Utjecaj na zdravlje stanovništva uslijed požara (npr. Vareš, Zavidovići), koje je izloženo emisijama dioksina i furana prilikom izgaranja otpada koje na čovjeka mogu utjecati putem inhalacije i digestije

R09 - Sve općine ZDK koje imaju općinske deponije (9) su započele izradu projektne dokumentaciju za zatvaranje i sanaciju deponija i prelazak na regionalni koncept odlaganja, od čega 1 općina ima izrađen Plan prilagođavanja (Breza), 6 općina ima izrađene idejne projekte (Maglaj, Olovo, Tešanj, Vareš), 2 općine imaju izrađene glavne projekte (Kakanj i Visoko)

77

R010 - Pored Zenice, samo općina Visoko iz ZDK vozi 100% količinu otpada na regionalnu sanitarnu deponiju „Mošćanica“, a usluge odlaganja na ovoj sanitarnoj deponiji koriste još dvije općine: Žepče i Zavidovići (postotak nepoznat).

77

Doboj-Jug i Usora nemaju općinske deponije, a općinska deponija u Zenici (Siđe) je zatvorena



6.3 Stanje okoliša i utjecaji komunalnog otpada u SBK/KSB

Kvalitet voda. U SBK/KSB ne postoji regionalna sanitarna deponija, a općinske deponije su nesanitarne i nemaju izgrađene sisteme za prikupljanje i tretman procjednih voda. Otpadne vode se potpuno neprečišćene ispuštaju u okolna područja. U Donjem Vakufu je registrirano izvorište pitke vode u blizini općinske deponije „Ornice“. Općina Dobretići nema općinsku deponiju i ne koristi usluge neke druge općinske deponije.

U SBK/KSB ne postoje podaci o efektima neadekvatnog odlaganja komunalnog otpada na kvalitetu površinskih i podzemnih voda jer nema monitoringa kvaliteta procjednih voda sa deponija ni aktuelnih podataka o odlaganju opasnog otpada kako bi se indirektno procijenio nivo emisije opasnih supstanci od neadekvatnog odlaganja otpada.

U SBK/KSB su pojedine općinske deponije u neposrednoj blizini površinskih vodotoka:

� na potoku Kruščica koji prolazi kroz tijelo deponije (ucijevljeni potok u slučaju deponije „Kruščica” u Jajcu) - kategoriziran u klasu 2, što znači da se radi o vodama koje se u prirodnom stanju mogu upotrebljavati za kupanje i rekreaciju građana, za sportove na vodi, za gajenje drugih vrsta ribe (ciprinide) ili koje se uz uobičajene metode obrade – kondicioniranje (koagulacija, filtracija, dezinfekcija i sl.) mogu upotrebljavati za piće i u prehrambenoj industriji)

� na 500 m zračne udaljenosti od rijeke Rijeke - pritoka Grlovnice (deponija „Mitale“ u Novom Travniku) – također kategorizirane u klasu 2

� na 1 km od potoka Jasenovac (deponija „Dubrave“ u Kreševu, rijeke Dragače (deponija „Mut-Plane“ u Fojnici), 1 km od rijeke Kruščice (deponija „Batuški Lug“ u Gornjem Vakufu) i 1,5 km od rijeke Grlovnice u (deponija „Mitale“ u Novom Travniku) – također kategorizirane u klasu 2 kvalitete vode.

Kvaliteta tla i prostor. Kvaliteta tla na području oko nesanitarnih općinskih deponija nije poznata. Kao što je već navedeno, ne postoje sistemi prikupljanja procjednih voda ni oborinskih voda. Pretpostavlja se da oko ovih lokaliteta postoji historijsko zagađenje koje je nastalo kao posljedica dugogodišnjeg odlaganja otpada na ovim područjima bez postojanja adekvatne infrastrukture za prikupljanje i kontrolu procjednih voda. Pored navedenih općinskih odlagališta komunalnog otpada u SBK/KSB postoji oko 473 poznatih divljih deponija. Zbog nedostatka podataka ni ovdje se ne može govoriti o kvalitetu zemljišta na tim specifičnim lokacijama, ali je na tim mjestima svakako prisutan potencijal kontaminacije s obzirom da se radi o otpadu koji je odložen direktno na tlo bez polaganja brtvenih slojeva. Neke općine saniraju poznate divlje deponije, a šest općina iz SBK/KSB uopće ne planira financijska sredstva za poslove uklanjanja divljih deponija. U općinama Travnik, Kiseljak i Bugojno zabilježen je nedostatak posuda za odlaganje miješanog komunalnog otpada.

Ukupna površina odlagališta komunalnog otpada u SBK/KSB iznosi 14 ha, tj. 0,004% (podatak se odnosi samo na registrirana odlagališta, ne uključujući divlje deponije) od ukupne površine SBK/KSB od 318.900 ha. Otpad se u većini općina SBK/KSB odlaže u ukupnom kapacitetu, ne postoji sistemski organizirana primarna selekcija i izdvajanje reciklažnih komponenti otpada, općinske deponije nemaju sortirnice komunalnog otpada i ne postoje zeleni otoci za primarnu selekciju od strane stanovništva.

Kvaliteta zraka. Trenutačnu situaciju vezanu za stanje kvalitete zraka u SBK moguće je ocijeniti samo na području Jajca na osnovu parametara dobivenim mjerenjima na automatskoj mjernoj stanici „Harmani“. U ostalim općinama SBK/KSB nema automatskih mjernih stanica čija bi mjerenja dala pouzdane podatke o koncentracijama parametara kvalitete zraka. Dostupna mjerenja koncentracija zagaditelja zraka za područje Jajca ukazuju na to da najveće probleme sa kvalitetom zraka u ovome



gradu uzrokuju O3 i lebdeće čestice u znatno manjoj mjeri.78 Kao glavni izvori zagađenja zraka u SBK/KSB navode se emisije iz motornih vozila, niska ložišta zimi i industrijska postrojenja.79

Ni jedna općinska deponija u SBK/KSB nema izgrađen sistem za otplinjavanje bioplina. Požari su zabilježeni na deponijama u Fojnici, Kreševu, Gornjem Vakufu-Uskoplju i Jajcu.

Klima. Kada su u pitanju stanje klime i klimatskih promjena u SBK/KSB, istraživanja promjena temperature za razdoblje 1961-201080 pokazala su da je na području SBK/KSB prisutno prosječno povećanje temperature tokom ljetnog razdoblja od 0,8 °C, kao i u ostatku BiH dok porast temperature u vegetacijskom periodu (april-septembar) iznosi i do 1,0 °C. U razdoblju 1961 - 2010 god. veći dio teritorije BiH karakterizira neznatno povećanje padavina na godišnjem nivou, a evidentan je i trend povećanja tropskih dana (dani s Tmax>30 °C) na gotovo čitavoj teritoriji BiH. Utjecaj komunalnog otpada na klimu predstavljen je emisijom stakleničkih plinova koji su sastavni dio bioplina uslijed aerobne i anaerobne razgradnje komunalnog otpada prilikom čega se otpuštaju staklenički plinovi CO2 i CH4. Kao što je već prethodno spomenuto, općinske deponije u SBK/KSB nemaju sisteme za otplinjavanje ni iskorištavanje biogasa. Izračunata količina CH4, koja se oslobodi anaerobnom razgradnjom otpada u SBK/KSB iznosi 1.808,5 tCH4/god:



Za usvojene vrijednosti koeficijenata MCF=0,6, DOC=1, DOCF=0,55, F=0,06, R=0 i OX=0, godišnju vrijednost otpada koji se prikupi i odloži na deponije u SBK/KSB od 60.282,4 t/god, izračun je sljedeći:

L0 = 0,6 x 1 x 0,55 x 0,06 x (16/12) = 0,03

CH4 (t/god) = [60.282,4 T x 0,03 - 0 ] x [ 1 - 0 ] = 1.808,5 tCH4/god.

Izračunata godišnja količina CH4 koja se oslobodi od na nivou SBK/KSB predstavlja 3,8% od ukupne emisije CH4 na nivou BiH. Kao što je već navedeno, CH4 koji se pasivno otpušta u atmosferu može

doprinijeti intenziviranju klimatskih promjena na lokalnoj i globalnoj razini.

Stanovništvo/javno zdravlje. Procjedne vode sa općinskih deponija u SBK/KSB završavaju u okolišu bez prethodnog tretmana (otvoreni vodotoci, tlo). Identificirano je da na području ovog kantona higijensko-sanitarno stanje vodnih objekata i sistem javnozdravstvene kontrole vode za piće nisu zadovoljavajući, a kao najčešći potencijalni zagađivači pitke vode i u ovome kantonu su upravo neuređene i divlje deponije.81 U blizini općinske deponije u Donjem Vakufu registrirano je izvorište pitke vode koja se koristi za vodosnabdijevanje lokalnog stanovništva obližnjeg naselja od cca 500 stanovnika. Ukoliko procjedna voda dospije do izvorišta, mogla bi imati direktan utjecaj na kvalitetu pitke vode. Na nivou SBK/KSB postoji mogućnost zagađenja pitkih voda uslijed otpada i na taj način negativnog utjecaja na zdravlje stanovništva. Pored navedenog, veliki broj divljih deponija u SBK/KSB (423) i neograđene općinske deponije gdje je nedovoljno dnevno prekrivanje otpada (Bugojno, Fojnica, Kreševo, Gornji Vakuf-Uskoplje, Jajce), mogu doprinijeti pogoršanju epidemiološke situacije intruzijom životinja na prostore deponija i postati prenosnici bolesti. Također, moguć je i direktni kontakt stanovništva sa otpadom.

Nadalje, rasprostiranje neugodnih mirisa sa deponije, kao i rasprostiranje suspendiranih čestica nošenih vjetrom sa tijela deponije moguće je oko općinskih deponija u Vitezu, Busovači i Donjem

78Federalni Hidrometeorološki zavod, Godišnji izvještaj o kvalitetu zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine 2015., 2016. godina 79 Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK, Kantonalni plan zaštite okoliša za period 2015-2025., 2015. godina 80 Drugi nacionalni izvještaj Bosne i Hercegovine u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda (Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 2013) 81 Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita u FBiH (Zavod za javno zdravstvo FBiH, 2015)



Vakufu, koje su na oko 100-150 m zračne udaljenosti od naselja. Općinske deponije u Fojnici, Kreševu, Gornjem Vakufu-Uskoplju i Jajcu imaju probleme sa požarima, što može uzrokovati oslobađanje dioksina i furana prilikom izgaranja otpada. Važno je napomenuti da su okolna područja deponija koje imaju problema s požarima nenaseljena, stoga direktna inhalacija toksičnih spojeva nije moguća, ali unos dioksina i furana može biti ostvaren putem digestije hrane sa okolnih područja.

Biljni i životinjski svijet. U SBK/KSB nisu zabilježene lokacije od značaja za biljni i životinjski svijet u blizini općinskih deponija. Područja deponija i okolna područja oko deponija su degradirane sredine uslijed višegodišnjeg odlaganja otpada, raznošenja otpada ili je u pitanju već promijenjeni okoliš uslijed industrijskih djelatnosti (industrijska zona „Batuški Lug“ u Gornjem Vakufu - Uskoplju). Neke deponije nalaze se u šumskim područjima, a zabilježeno je i posjećivanje divljih životinja plohama na kojima se odlaže otpad u Fojnici, Kreševu, Jajcu i Bugojnu.

Divlje deponije, iako su rasprostranjene po svim općinama kantona, nemaju mogućnost značajnije ugroziti biljni i životinjski svijet. Negativan utjecaj zastupljen je kontaminacijom staništa i konverzijom prirodnog okoliša u degradirano područje, kao i zauzimanjem prostora. Na području SBK/KSB nalazi se jedno službeno zaštićeno prirodno područje, Spomenik prirode „Prokoško jezero“, za koje ne postoje informacije o problemima vezanih za upravljanje komunalnim otpadom, niti su zabilježene divlje deponije u okviru zaštićenog područja.

Materijalna dobra. Nisu identificirani elementi kulturno-historijskog naslijeđa u blizini općinskih deponija. Općinske deponije u Vitezu, Busovači i Donjem Vakufu nalaze se u blizini stambenih objekata na oko 100-150 m zračne udaljenosti (prethodno u dokumentu je objašnjena opasnost eksplozija uzrokovanih metanom), dok je općinska deponija u Gornjem Vakufu-Uskoplju smještena u okviru industrijske zone „Batuški Lug“. U nastavku je dat pregled Pritisaka, Stanja okoliša, Posljedica i Odgovora društva kada je u pitanju utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u SBK/KSB.



Tabela 25: Utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u SBK/KSB


P01 – Produkcija komunalnog otpada u SBK/KSB je 258 kg/st/god, što je ukupno za SBK/KSB oko 97.229,68 t/god (60.282,4 t/god. prikupljenog otpada i procjena od dodatnih 36.947,28 t/god. otpada koje nisu u sistemu prikupljanja)

P02- Pokrivenost SBK/KSB uslugama prikupljanja, transporta i odlaganja komunalnog otpada iznosi cca 62%.

P03 – Ne postoji regionalna deponija na nivou SBK/KSB. Na regionalnu deponiju „Mošćanica“ u susjednom kantonu (ZDK) se zbrine 12.583,36t/god, tj. cca 13 % ukupno proizvedenog otpada u SBK/KSB ili 21% otpada koji je u sistemu prikupljanja

P04 – Odvojeno se prikupi oko 7.830 t/god reciklažnog otpada što je 8% u odnosu na ukupnu količinu generiranog otpada

P05 – Smanjenje količina otpada koju generira stanovništvo uslijed negativnog prirodnog prirasta za -369 t/god (porast količina komunalnog otpada moguć je jedino uslijed porasta životnog standarda i jačanja privrednih aktivnosti)

P06 –Oko 36.947,28 t/god otpada završe na divljim deponijama, odnosno dodatnih 38% u odnosnu na godišnju količinu otpada od 60.282,4 t/g koja je u sistemu prikupljanja.

P07- U SBK/KSB je zabilježeno oko 473 divlje deponije.

S01 – Stanje kvaliteta površinskih voda koje su glavni recipijenti procjednih voda sa tijela deponija (ucijevljeni potok Kruščica u slučaju deponije „Kruščica“ u Jajcu), kao i kvaliteta tla u blizini deponija i divljih odlagališta nije poznato

S02 – U SBK/KSB ne postoji regionalna sanitarna deponija

82

S03 – Površina pod otpadom u SBK iznosi 14 ha, tj. 0,004% (podatak se odnosi samo na registrirana odlagališta, ne uključujući divlje deponije) od ukupne površine SBK/KSB od 318.900 ha

S04 - Evidentirane postojeće klimatske promjene u SBK/KSB (porast temperature za 0,8 °C, varijacije u količini padavina, povećanje broja tropskih dana, pojava suša i poplava zbog narušenosti pluviometrijskog režima)

S05 - Neugodni mirisi u naseljenim mjestima koja su blizu općinskih deponija (relevantno za općinske deponije u Vitezu, Busovači iDonjem Vakufu koje su na oko 100-150 m zračne udaljenosti od naselja)

I01 - Kontaminacija vodotoka uslijed ispuštanja nepročišćenih procjednih voda u okoliš sa nesanitarnih općinskih deponija i divljih deponija, a posebno:

� na potoku Kruščica koji prolazi kroz tijelo deponije (ucijevljeni potok u slučaju deponije „Kruščica” u Jajcu)

� na 500 m zračne udaljenosti od rijeke Rijeke - pritoka Grlovnice (deponija „Mitale“ u Novom Travniku)

� na 1 km od potoka Jasenovac (deponija „Dubrave“ u Kreševu), rijeke Dragače deponija „Mut-Plane“ u Fojnici), 1 km od rijeke Kruščice (deponija „Batuški Lug“ u Gornjem Vakufu-Uskoplju) i

� 1,5 km od rijeke Grlovnice u (deponija „Mitale“ u Novom Travniku)

I02 - Kontaminacija tla uslijed širenja procjednih voda u okoliš sa nesanitarnih općinskih deponija i divljih odlagališta

I03 – Narušavanje kvalitete zraka u pogledu emisija lebdećih čestica

I04 – Trenutna emisija 1.808,5 t CH4 godišnje uslijed anaerobne razgradnje komunalnog otpada sa općinskih deponija (ne uključujući divlje deponije)

I05–Brže zapunjavanje regionalne deponije „Mošćanica“ u susjednom kantonu ZDK od planiranog i potreba za proširenjem kako bi

R01 –Izrađena je Studija izvodljivosti za izgradnju regionalne deponije SBK/KSB – regija 1, a predložena lokacija je napušteni površinski kop Rudnika mrkog uglja „Gračanica“ koji se nalazi na granici između općina Bugojno i Gornji Vakuf-Uskoplje.

R02 – Izdvajanje reciklažnih komponenti se odvija aktivnošću pravnog lica „Eko-industrijski otpad ZIZI“ d.o.o. Travnik

R03 –Pojedina općinska komunalna preduzeća uklanjanju divlje deponije samostalnim sredstvima ili u suradnji sa nevladinom organizacijom Let's do it.

R04 – Izrađen je Kantonalni plan upravljanja otpadom koji pretpostavlja akcije za rješavanje pitanja prikupljanja i odlaganja otpada, uz uvođenje sistema reciklaže


R06 - Sve općine SBK/KSB koje imaju općinske deponije (11) su započele izrade projektne dokumentaciju za zatvaranje i sanaciju deponija i prelazak na regionalni koncept odlaganja, od čega 1 općina ima izrađen Plan prilagođavanja (Travnik), 7 općina ima izrađene idejne projekte (Bugojno, Busovača, Fojnica, Kiseljak, Kreševo, Novi Travnik, Vitez), 2 općine imaju izrađene glavne projekte (Gornji Vakuf-Uskoplje i Jajce), a u 1 općini (Donji Vakuf)

82

Ukupna površina sanitarnog odlagališta „Mošćanica“, na koju se u nedostatku regionalne deponije u SBK/KSB dovozi otpad iz četiri općine SBK/KSB (Busovača, Travnik, Novi Travnik, Vitez)

je oko 20 ha u ogradi, a 13 ha je predviđeno i već iskorišteno za odlaganje (odlagališna ploha je zauzeta 100%, a procent zapreminske zapunjenosti deponije je na 40% od projektovanog kapaciteta)




se prihvatile količine otpada iz SBK/KSB

I06-Narušavanje higijensko-epidemiološke situacije zbog postojanja divljih deponija u SBK/KSB, pogotovo u slučaju izvorišta u blizini deponije „Ornice“ u općini Donji Vakuf sa kojega se vodom snabdijeva obližnje naselje od cca 500 ljudi

I07-Neugodnosti za stanovništvo koje je izloženo neugodnim mirisima, lebdećim česticama loše dnevno prekrivanje otpada inertnim materijalom na općinskim deponijama Bugojno, Fojnica, Kreševo, Gornji Vakuf-Uskoplje, Jajce) i potencijalnim rizicima od eksplozije

I08- Utjecaj na zdravlje stanovništva usljed požara (Fojnica, Kreševo, Gornji Vakuf-Uskoplje Jajce), koje je izloženo produktima gorenja otpada (moguće dioksinima i furanima) koji na čovjeka mogu utjecati putem digestije

započela je sanacija općinske deponije

R7 - Samo općine Busovača i Travnik iz SBK/KSB voze 100% količinu otpada na regionalnu sanitarnu deponiju „Mošćanica“ u susjednoj kantonu (ZDK), a usluge odlaganja na ovoj sanitarnoj deponiji koriste još dvije općine: Novi Travnik i Vitez (postotak nepoznat).



6.4 Stanje okoliša i utjecaji komunalnog otpada u KS

Kvalitet voda Kantonalna deponija „Smiljevići“, koja je izgrađena za potrebe deponiranja otpada s područja Kantona Sarajevo, ima riješen sistem za prihvat oborinskih voda sa okolnog terena i procjednih voda, kao i sistem za prečišćavanje koji trenutno nije u funkciji. Otpadne vode potpuno neprečišćene se ulijevaju u Žički potok, potom u Lepenički potok i onda u rijeku Bosnu. Kvalitet Žičkog i Lepeničkog potoka na potezu ulijevanja procjednih voda sa deponije nije poznat, ali se sa sigurnošću može tvrditi da se radi o kolektoru otpadnih voda narušenog kvaliteta. Rijeka Bosna nizvodno od mjesta ulijevanja Lepeničkog potoke je kategorizirana u klasu 3, što znači da radi o vodama koje se mogu upotrebljavati za navodnjavanje, a poslije uobičajenih metoda obrade (kondicioniranje) i u industriji, osim u prehrambenoj industriji.

Općenito, hemijski, biološki i ekološki status rijeke Bosne nizvodno od ušća Miljacke su ocijenjeni lošim, uglavnom zbog prekomjernih koncentracija parametara kvalitete vode iznad vrijednosti definiranih zakonskom regulativom i to za organske tvari, spojeve dušika i fosfora, poliaromatske ugljikovodike (PAH), pesticide, organohlorne pesticide (OCP) i teške metale. Ovakvo stanje zabilježeno u 2011., 2012. i 2013. godini bilo je uzrokovano neadekvatnim upravljanjem otpadnim vodama i bez pročišćavanja gradskih i industrijskih otpadnih voda83. Navedena mjerenja provedena su na profilima MS Reljevo (kod BA_BOS_6) u naselju Reljevo i na ušću rijeke Miljacke u rijeku Bosnu (kod BA_BOS_MILJ_1) oko kojih u blizini nema divljih deponija. Ipak, bitno je naglasiti da na postojeće loše stanje vode rijeke Bosne dodatni pritisak stvara dotok Lepeničkog potoka sa procjednom vodom iz deponije “Smiljevići”.

Kvaliteta tla i prostor Kvalitet tla na području oko odlagališta Smiljevići nije poznat. Zahvaljujući sistemu prikupljanja procjednih voda i oborinskim kanalima oko deponije, pretpostavlja se da procjedne vode ne narušavaju kvalitetu zemljišta u okolnom prostoru. Ovdje se potrebno ograditi u smislu historijskog zagađenja koje je eventualno nastalo kao posljedica dugogodišnjeg odlaganja otpada na ovom prostoru, a prije izgradnje infrastrukture za prikupljanje i kontrolu procjednih voda. Međutim, podaci o historijskom zagađenju nisu dostupni. Osim odlagališta Smiljevići evidentno je i prisustvo većeg broja manjih i većih divljih odlagališta. Također, zbog nedostatka podataka ne možemo govoriti o kvalitetu zemljišta na tim specifičnim lokacijama ali je svakako prisutan potencijal kontaminacije s obzirom da se radi o otpadu koji je odložen direktno na tlo. Ukupna površina odlagališta „Smiljevići“ u ogradi je oko 60 ha, trenutno je zauzeto 30 ha tj. 0,023% od ukupne površine KS od 127.700 ha (podatak se odnosi samo na deponiju „Smiljevići“ ne uključujući divlje deponije).

Kvaliteta zraka Trenutačnu situaciju vezanu za stanje kvalitete zraka u Kantonu Sarajevo moguće je ocijeniti na osnovu parametara koji se dobivaju kontinuiranim mjerenjima na automatskim mjernim stanicama koje se nalaze u istoj općini kao i deponija Smiljevići. Na osnovu prikazanih statističkih pokazatelja mjerenja koncentracija zagaditelja zraka može se zaključiti da najveće probleme sa kvalitetom zraka uzrokuju SO2 i lebdeće čestice84. Kao glavni izvori zagađenja zraka u Sarajevu navedeni su promet i ložišta. Kantonalni plan za zaštitu okoliša u KS nije prepoznao vezu između lošeg upravljanja komunalnim otpadom i kvalitete zraka.

Na deponiji „Smiljevići“ dijelom je izgrađen sistem za otplinjavanje i iskorištavanje biogasa za proizvodnju električne energije i alternativno spaljivanjem na baklji. Otplinjavanje trenutno nije u funkciji jer je sistem oštećen usljed prekopavanja deponije koja su vršena po nalogu tužilaštva BiH u sklopu potrage za nestalim licima, te se očekuje ponovno povezivanje i uspostavljanje sistema po zatvaranju ovog slučaja.

83 Plan upravljanja vodnim područjem rijeke Save (2016 – 2021) –Nacrt, Prateći dokument 8 – Monitoring površinskih voda, Agencija za vodno područje rijeke Save, 2016 84Federalni Hidrometeorološki zavod, Godišnji izvještaj o kvalitetu zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine 2015., 2016. godina



Klima Kada je u pitanje stanje klime i klimatske promjene u Kantonu Sarajevo, istraživanja promjena temperature za razdoblje 1961-201085 pokazala su da je u Sarajevu prisutno prosječno povećanje temperature tokom ljetnog razdoblja od 0,8 °C. Najveća pozitivna promjena godišnje količine padavina karakteristična je za centralne planinske prostore u KS, dok je najveći deficit zabilježen u krajnjem južnom dijelu KS (-80 mm ili oko 20%). Također, evidentan je i trend povećanja tropskih dana (dani s Tmax>30 °C) na gotovo čitavoj teritoriji BiH.

Utjecaj komunalnog otpada na klimu predstavljen je emisijom stakleničkih plinova uslijed aerobne i anaerobne razgradnje komunalnog otpada prilikom čega se otpuštaju staklenički plinovi CO2 i CH4. Na deponiji „Smiljevići“ sistem prikupljanja i iskorištavanja biogasa nije u funkciji.

Izračunata količine metana koje se oslobode anaerobnom razgradnjom otpada u KS iznose 80.000 tCH4/god:



Za usvojene vrijednosti koeficijenata MCF=0,6, DOC=1, DOCF=0,55, F=0,09, R=086 i OX=0, godišnju vrijednost otpada koji nastaje u KS od oko 200.000 t/god, izračun je sljedeći:

L0 = 0,6 x 1 x 0,55 x 0,09 x (16/12) = 0,040

CH4 (t/god) = [200.000T x 0,04 - 0 ] x [ 1 - 0 ] = 8.000 tCH4/god.

Dobivena godišnja količina CH4, koja se oslobodi razgradnjom komunalnog otpada na nivou KS, predstavlja 17% od ukupne emisije CH4 na nivou BiH, što predstavlja najznačajniji utjecaj na intenziviranje klimatskih promjena u poređenju s druga dva kantona.

Stanovništvo/javno zdravlje Kada je u pitanju deponija u Smiljevićima, nastale emisije procjednih voda završavaju u otvorenom vodotoku. U blizini deponije nema registriranih izvorišta koja se koriste za vodosnabdjevanje, a na koje bi procjedna voda mogla imati direktan utjecaj. Uzimajući u obzir da se stanovništvo u području deponije snabdijeva vodom iz kontroliranog centralnog vodovodnog sistema, ne postoji mogućnost zagađenja pitkih voda i na taj način utjecaj na zdravlja stanovništva. Nedavni protesti stanovništva naselja koja okružuju deponiju ukazuju na probleme koji su vezani za rasprostiranje neugodnih mirisa sa deponije, koje najvjerojatnije prati i rasprostiranje suspendiranih čestica nošenih vjetrom sa tijela deponije, a koje mogu uzrokovati respiratorne probleme. Broj divljih deponija u Kantonu Sarajevo svakako da može doprinijeti pogoršanju epidemiološke situacije, posebno sa aspekta razmnožavanja insekata i štetočina, te slobodnog pristupa životinja (najčešće psi lutalice) koji mogu biti prenosnici bolesti, kao i direktnog kontakta stanovništva sa otpadom.

Biljni i životinjski svijet Deponija Smiljevići se nalazi u naseljenom mjestu Buća potok. U neposrednoj blizini deponije nisu registrirane lokacije od značaja za biljni i životinjski svijet. Uglavnom se radi o područjima koja su degradirana intervencijom čovjeka, te o biljnim i životinjskim staništima tipičnim za urbanizirana područja. Divlje deponije su rasprostranjene na cijeloj teritoriji kantona od čega se neke nalaze i u prirodnim područjima poput izletište Barica. Kantonalni ekološki akcioni plan za KS ne navodi informacije o postojanju divljih deponija unutar zaštićenih područja KS, kao ni druge probleme vezane za upravljanje komunalnim otpadom u ovim područjima, ali navodi problem lokacije divljih deponija uz vodotoke. Ovakve deponije mogu imati negativan utjecaj u smislu

85Drugi nacionalni izvještaj Bosne i Hercegovine u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih naroda (Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, 2013)

86 Iako na deponiji „Smiljevići“ postoji baklja za spaljivanje metana, sistem trenutno nije u funkciji te je stoga vrijednost koja je uzeta za koeficijent R jednaka 0



kontaminacije vode/tla, ali po veličini i količini odloženog otpada nemaju mogućnost ugroziti biljni i životinjski svijet.

Materijalna dobra Deponija Smiljevići se nalazi u naseljenom mjestu Buća potok i u njenoj neposrednoj blizini se nalaze stambeni objekti. Jedan od prepoznatih negativnih utjecaja na materijalna dobra može biti slobodno širenje metana u prostoru i njegova akumulacija u podrumima kuća, gdje može biti potencijalni uzročnik eksplozija.

U nastavku je dat pregled Pritisaka, Stanja okoliša, Posljedica i Odgovora društva kada je u pitanju utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u Kantonu Sarajevo.



Tabela 26: Utjecaj komunalnog otpada na okoliš i stanovništvo u KS


P01 – Produkcija komunalnog otpad od 1,23 kg/st/dan ili 450 kg/st/god, što je ukupno za Kanton Sarajevo 192.370 t/god (178.904,00 t/god. prikupljenog otpada i procjena od dodatnih 13.466 t/god. otpada koje nisu u sistemu prikupljanja)

P02- Pokrivenost stanovništva KS obuhvaćenih uslugama prikupljanja, transporta i odlaganja komunalnog otpada iznosi cca 93 %.

P03 – Na Regionalnu deponiju Smiljevići se odlaže cca 93 % ukupno proizvedenog otpada.

PO4 – Odvojeno se prikupi oko 4.176 t/god reciklažnog otpada što je 2,2% u odnosu na ukupnu količinu generiranog otpada

P05 – Porast količina komunalnog otpada za oko 1.500 t/god

P06 –Oko 13.466 t/god otpada završi na divljim deponijama, odnosno dodatnih 7% u odnosnu na godišnju količinu otpada od 178.904 t/g koja je u sistemu prikupljanja.

P07- U KS je zabilježeno oko 100 divljih deponija

S01 – Stanje kvaliteta voda u Žičkom i Lepeničkom potoku (glavni recipijenti procjednih voda) kao i kvaliteta tla u blizini deponije Smiljevići i divljih odlagališta nije poznato.

S02 – Ukupna površina odlagališta „Smiljevići“ u ogradi je oko 60 ha, trenutno je zauzeto 30 ha

S03 – Površina pod otpadom iznosi 30 ha, tj. 0,023% (podatak se odnosi samo na deponiju „Smiljevići“ ne uključujući divlje deponije) od ukupne površine KS od 127.700 ha

S04 - Evidentirane postojeće klimatske promjene u KS (porast temperature za 0,8 °C, varijacije u količini padavina, povećanje broja tropskih dana, pojava suša i poplava zbog narušenosti pluviometrijskog režima)

S05 - Neugodni mirisi u naselju Buća potok

I01 - Kontaminacija Žičkog i Lepeničkog potoka, kao i rijeke Bosne

I02 - Kontaminacija tla uslijed širenja procjednih voda u okoliš sa divljih odlagališta

I03 – Dodatno narušavanje kvalitete zraka u pogledu emisija lebdećih čestica

I04 – Trenutna emisija 8.000 t CH4 godišnje uslijed anaerobne razgradnje komunalnog otpada sa deponije „Smiljevići“ (ne uključujući divlje deponije) sa tendencijom porasta, uz povećanje količina odloženog otpada

I05–Brže zapunjavanje deponije Smiljevići i potreba za proširenjem kako bi se prihvatile rastuće količine otpada

I06-Narušavanje higijensko-epidemiološke situacije zbog postojanja divljih deponija.

I07-Neugodnosti za stanovništvo koje je izloženo neugodnim mirisima, lebdećim česticama i potencijalnim rizicima od eksplozije.

R01 – Izgradnja sistema za kontrolu i tretman procjednih voda na deponiji „Smiljevići“ (trenutno nije u funkciji)

R02 – Izgradnja sistema za otplinjavanje i iskorištavanje biogasa na deponiji „Smiljevići“ (trenutno nije u funkciji na većem dijelu odlagališta zbog oštećenosti uslijed prekopavanja deponije za nestalim licima, a otplinjavanje i spaljivanje metana na baklji funkcionira samo u donjoj nožici deponije)

R03 – Primjena sistema ćelijskog odlaganja i dnevne prekrivke otpada na deponiji „Smiljevići“

R04 – Izgradnje sortirnice na deponiji „Smiljevići“ (2007. godine) s ciljem izdvajanja reciklažnih materijala iz miješanog komunalnog otpada (sortirnica radi smanjenim kapacitetom).

R05- Postavljanje zelenih otoka u KS

R06- KJKP «Rad» radi na uklanjanju divljih deponija, ali iste bivaju ponovno formirane u većini slučajeva.

R07 – Izrađen je Kantonalni plan upravljanja otpadom koji pretpostavlja akcije za rješavanje pitanja prikupljanja i odlaganja otpada, uz uvođenje sistema reciklaže.




7 MJERE ZA UBLAŽAVANJE NEGATIVNIH UTJECAJA KOMUNALNOG OTPADA NA OKOLIŠ

7.1 Uvod

U osnovi, mjere ublažavanja negativnih efekata, odnosno sprečavanja, smanjenja ili ublažavanja nepovoljnog utjecaja komunalnog otpada na okoliš mogu se podijeliti na:

i. opće mjere ublažavanja

ii. tehničke mjere ublažavanja.

U opće mjere ublažavanja spadaju:

� planiranje upravljanja otpadom na svim administrativnim nivoima (federalni, kantonalni,

općinski nivo)

� uspostavljanje sistema integralnog upravljanja otpadom

� planiranje finansijskih sredstava za potrebe uvođenja sistema integralnog upravljanja

otpadom

� prilikom upravljanja otpadom, poštivanje ostalih relevantnih zakonskih propisa, kao npr.

onih koji se odnose na zaštitu voda, zraka i tla

� provođenje programa edukacije i podizanja javne svijesti o važnosti adekvatnog upravljanja

otpadom.

Od tehničkih mjera ublažavanja, s ciljem sprečavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada na okoliš, Federalni plan upravljanja otpadom 2012-2017 odredio je provedbu sljedećih mjera:

� implementiranje akcija i mjera koje će doprinijeti razvoju sistema prikupljanja otpada, kao

što su proširenje područja pružanja usluge, nabavka adekvatnih posuda za privremeno

odlaganje, nabavka adekvatnih prijevoznih sredstava za transport otpada

� paralelno, uz razvoj sistema prikupljanja otpada, implementacija aktivnosti za poticanje

odvojenog prikupljanja otpada kao što su:

o primarno razdvajanje otpada na mjestu nastanka (stanovništvo, privreda), koje se

temelji na odvojenom prikupljanju iskoristivog otpada, jer se na taj način formiraju

odvojeni tokovi različitih vrsta iskoristivih otpadnih materijala, kao i opasnog otpada

(npr. papir, plastična i metalna ambalaža, staklo, biorazgradivi otpad, električni i

elektronski otpad, stare gume, akumulatori, stari automobili, stari lijekovi,

građevinski otpad i dr.)

o izgradnja reciklažnih dvorišta (RD) koja su opremljena različitim adekvatnim

spremnicima u kojima se, ovisno o njihovoj veličini i vrsti, odvojeno prikupljaju

različite vrsta iskoristivog otpada

o izgradnja zelenih otoka s ciljem odvojenog prikupljanja reciklabilnih komponenti iz

otpada, koji mogu biti postavljeni na više sabirnih mjesta u naseljima sa spremnicima

i posudama za pojedine vrsta otpada (najčešće to su papir, plastika, staklo)

o posude za odvojeno prikupljanje otpada mogu se postaviti uz postojeće kapacitete

za prikupljanje miješanog otpada

o opremanje komunalnih preduzeća adekvatnim vozilima za preuzimanje odvojeno

prikupljenih različitih vrsta iskoristivog otpada



o sortiranje reciklažnih komponenti iz miješanog komunalnog otpada – u sredinama

koje ne razviju odvojeno prikupljanje reciklažnih komponenti na mjestu nastanka ili

mjestu prikupljanja, moguće je provesti sortiranje otpada u sortirnicama u okviru

Centara za upravljanje otpadom koje je moguće izgraditi na lokacijama postojećih

općinskih deponija

� razvoj sistema obrade komunalnog otpada. Obrada otpada je postupak kojim se u

mehaničkom, fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uključujući

razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada u svrhu smanjivanja količine i/ili opasnih svojstava,

te olakšava rukovanje i poboljšava iskoristivost otpada. Pored odvojenog sakupljanja otpada,

obrada otpada nudi dodatno izdvajanje korisnih sirovina iz otpada, kao i iskorištenje

energetske vrijednosti otpada. Dva su osnovna načina obrade otpada: mehaničko-biološka

obrada (MBO) otpada i termička obrada otpada. Većina MBO postrojenja u sebi sadrži

mehaničko sortiranje različitih komponenti otpada, njihovu klasifikaciju prema veličini ili

neku vrstu predtretmana (sitnjenje, miješanje) prije biološkog tretmana, a sve u sklopu

cjelovite obrade otpada, povrata materijala (reciklažnih komponenti) i stvaranja mogućnosti

za povrat energije. Tehnologije termičke obrade su spaljivanje otpada, suspaljivanje u

cementnoj industriji, piroliza, gasifikacija i plazma tehnologija. Termičke metode upravljanja

otpadom imaju za cilj smanjenje volumena otpada, konverziju otpada u neopasni, te

iskorištenje energije iz otpada. One uključuju sve procese kojima se otpad prevodi u plin,

tečnost, čvrste produkte sa simultanim otpuštanjem termičke energije.

� unapređenje sistema odlaganja otpada - zbrinjavanje otpada odlaganjem na deponije ima

najmanji prioritet u upravljanju otpadom, ali je neophodno, čak i kada postoje prethodno

nabrojani načini obrade otpada, budući da svaki od prethodnih koraka daje dio konačnog

produkta koji se mora odložiti i ne može drugačije iskoristiti: reciklirati, kompostirati, koristiti

kao gorivo i sl.). Finalno odlaganje otpada potrebno je vršiti na regionalnim deponijama

otpada na kojima treba biti zastupljeno načelo sanitarnog odlaganja otpada, tj. koje bi

trebale biti zatvoreni i kontrolirani sistemi koji ispunjavaju sljedeće:

o pravilan odabir lokacije - podloga na kojoj se gradi mora biti stabilna

o izgradnja posebne vodonepropusne podloge (polaganjem donjeg brtvenog sloja) u

cilju zaštite tla od procjednih voda

o sakupljanje i tretman procjednih i oborinskih voda

o izgradnju postrojenja za pročišćavanje procjednih voda

o poseban način odlaganja otpada u ćelijama gdje se otpad svakodnevno nakon

odlaganja razgrće, kompaktira i zatrpava slojem zemlje (dnevna prekrivka)

o prikupljanje i zbrinjavanje deponijskog plina preko sistema za otplinjavanje uz

iskorištenje deponijskog plina (pretvaranje metana u toplinsku i/ili električnu

energiju) ili spaljivanje metana na bakljama prije ispuštanja u atmosferu

o konstantni monitoring odlaganja otpada, količina koje se dopremaju, monitoring

deponijskog plina, monitoring pročišćene procjedne vode te redovni rad i održavanja

deponije.

S obzirom na prezentirani negativni utjecaj komunalnog otpada u ZDK, SBK/KSB i KS, u nastavku su specifične mjere ublažavanja za navedene kantone koje su proizašle iz indikatora D-odgovor društva.



7.2 Mjere ublažavanja negativnog utjecaja komunalnog otpada za ZDK

Tabela 27 prikazuje mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog utjecaja na okoliš i stanovništvo u ZDK koje je potrebno implementirati u skladu sa usvojenim strateškim i planskim dokumentima u FBiH/ZDK, kao i započetim projektima sanacije i zatvaranja općinskih deponija.

Tabela 27: Mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada u ZDK

Mjere ublažavanja Nadležnost za provođenje mjera

ublažavanja

Opće mjere ublažavanja

Izraditi Općinske planove upravljanja otpadom u preostalih 5 općina ZDK (Kakanj, Maglaj, Olovo, Tešanj, Usora)

Jedinice lokalne samouprave

Provoditi projekte podizanja javne svijesti o potrebi smanjenja nastanka otpada na mjestu nastanka, kako u domaćinstvima tako i u privredi (npr. projekti kućnog kompostiranja, ponovnog iskorištavanja otpada umjesto odbacivanja u kontejner, i sl.).

Jedinice lokalne samouprave i nadležna komunalna preduzeća

Poticati ponovnu upotrebu materijala koji se nakon reparacije mogu ponovno koristiti bez odbacivanje u otpad kroz podršku malim privrednicima (tzv. zelenim poduzetnicima) koji bi mogli osnovati mali obrt zasnovan na reparaciji i ponovnoj upotrebi odjeće, namještaja, elektronskih i elektroničkih uređaja i sl.


Tehničke mjere ublažavanja

Tehnički opremiti komunalna preduzeća i jačati njihove kapacitete kako bi se povećao kvalitet i nivo usluge uključujući postepeno proširenje usluge na područja koja nisu pokrivena trenutnim sistemom prikupljanja otpada

Nadležna komunalna preduzeća

Ulagati u infrastrukturu za odvojeno prikupljanje reciklabilnih komponenti iz otpada (postavljanja dodatnog broja zelenih otoka u Zenici, Brezi, Maglaju, Olovu i Tešnju i uspostava zelenih otoka u preostalih 8 općina ZDK (Doboj-Jug, Kakanj, Maglaj, Usora, Vareš, Visoko, Zavidovići, Žepče)

Nadležna komunalna preduzeća Operateri sistema

Smanjiti količinu koja se zbrinjava finalnim odlaganjem na deponije putem povrata materije iz otpada (reciklaža) i/ili termičkom obradom (npr. suspaljivanje goriva iz otpada (RDF) u cementnoj industriji s ciljem produženja operativnog vijeka regionalne sanitarne deponije „Mošćanica“ i ispunjavanja plana organizacije upravljanja komunalnim otpadom na nivou ZDK/FBiH


Izraditi investiciono-tehničku dokumentaciju za saniranje i zatvaranje svih općinskih ne-sanitarnih deponija u ZDK, i to :

• Breza – Idejni projekt, Tehnološki elaborat, Studiju utjecaja na okoliš za projekt sanacije općinske deponije i Plan upravljanja otpadom (I faza), Glavni projekt i Detaljni plan upravljanja građevinskim otpadom (II faza)

• Maglaj, Olovo, Tešanj, Vareš, Zavidovići, Žepče trebaju izraditi Glavni projekt i Detaljni plan upravljanja građevinskim otpadom (II faza)

Navedene jedinice lokalne samouprave i nadležna komunalna preduzeća

Sanirati i zatvoriti sve općinske ne-sanitarne deponije i izgraditi potrebne sadržaje za smanjenje negativnog utjecaja (laguna za procjedne vode, sistem za





ublažavanja

otplinjavanje, brtveni slojevi u gornjem dijelu i po kosinama tijela deponije, drenažni rovovi u podnožjima deponije za hvatanje procjedne vode i sl.) s ciljem sprečavanja kontaminacije površinskih i podzemnih voda, tla, zraka i negativnog utjecaja na stanovništvo.

Na zatvorenim općinskim deponijama izgraditi Centre za upravljanje otpadom gdje će se vršiti smanjenje količine otpada koja će se odvoziti na regionalnu deponiju.


Uspostaviti sistem redovnog odvoza preostalih komponenti iz otpada na regionalnu sanitarnu deponiju „Mošćanica“ ili na neku drugu regionalnu deponiju iz preostalih 8 općina ZDK


Na regionalnoj deponiji „Mošćanica“ dovršiti sistem za iskorištavanje metana iz bioplina spaljivanjem metana na baklji, uz alternativu iskorištavanja metana za proizvodnju električne energije, te dovršiti izgradnju planiranog uređaja za pročišćavanje procjedne vode iz tijela deponije.

PD Regionalna deponija Mošćanica d.o.o. Zenica

Izraditi Plan postupanja u hitnim slučajevima kao što su požari i eksplozije.


Napraviti plan i sistematiziranim akcijama ukloniti poznate divlje deponije, njih 700


Na mjesta očišćenih divljih deponija postaviti kontejnere 1,1 m

3 i 5 m

3 s ciljem prevencije nastajanja

novih divljih deponija na istim lokalitetima i sprečavanja kontaminacije površinskih i podzemnih voda, tla, zraka i negativnog utjecaja na stanovništvo


Nastaviti sistemsko uklanjanje svih ostalih divljih deponija koje nastanu, planiranje sredstava i suradnju s nevladinim organizacijama koje se bave uklanjanjem divljih deponija (npr. Let's do it). Poticati rad ovakvih organizacija u lokalnim sredinama


7.3 Mjere ublažavanja negativnog utjecaja komunalnog otpada za SBK/KSB

Tabela 28 prikazuje mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog utjecaja na okoliš i stanovništvo u SBK/KSB koje je potrebno implementirati u skladu sa usvojenim strateškim i planskim dokumentima u FBiH i SBK/KSB, kao i započetim projektima sanacije i zatvaranja općinskih deponija.

Tabela 28: Mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada u SBK/KSB


ublažavanja


Izraditi Općinske planove upravljanja otpadom u preostalih 7 općina SBK/KSB (Travnik, Novi Travnik, Jajce, Gornji Vakuf-Uskoplje, Donji Vakuf, Dobretići i Bugojno)







ublažavanja

Poticati ponovnu upotrebu materijala koji se nakon reparacije mogu ponovno koristiti bez odbacivanja u otpad kroz podršku malim privrednicima (tzv. zelenim poduzetnicima) koji bi mogli osnovati mali obrt zasnovan na reparaciji i ponovnoj upotrebi odjeće, namještaja, elektronskih i elektroničkih uređaja i sl.



Tehnički opremiti komunalna preduzeća i jačati njihove kapacitete kako bi se povećao kvalitet i nivo usluge uključujući postepeno proširenje usluge na područja koja nisu pokrivena trenutnim sistemom prikupljanja otpada


Uspostaviti sistem organiziranog prikupljanja otpada na području općine Dobretići

Općina Dobretići JKP „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Dobretići

Ulagati u infrastrukturu za odvojeno prikupljanje reciklabilnih komponenti iz otpada (postavljanje zelenih otoka u svim općinama u SBK/KSB)

Nadležna komunalna preduzeća Operateri sistema

Smanjiti količinu koja se zbrinjava finalnim odlaganjem na deponije putem povrata materije iz otpada (reciklaža) i/ili termičkom obradom (npr. suspaljivanje goriva iz otpada (RDF) u cementnoj industriji s ciljem produženja operativnog vijeka regionalnih sanitarnih deponija kojima gravitiraju ili će gravitirati općine iz SBK/KSB i ispunjavanja plana organizacije upravljanja komunalnim otpadom na nivou SBK/KSB i FBiH


Izraditi investiciono-tehničku dokumentaciju za saniranje i zatvaranje svih općinskih ne-sanitarnih deponija u SBK/KSB, i to :

• Travnik – Idejni projekt, Tehnološki elaborat, Studiju utjecaja na okoliš za projekt sanacije općinske deponije i Plan upravljanja otpadom (I faza), Glavni projekt i Detaljni plan upravljanja građevinskim otpadom (II faza)

• Bugojno, Busovača, Fojnica, Kiseljak, Kreševo, Novi Travnik i Vitez trebaju izraditi Glavni projekt i Detaljni plan upravljanja građevinskim otpadom (II faza).

Navedene jedinice lokalne samouprave i nadležna komunalna preduzeća

Nastaviti započetu sanaciju općinske deponije Donji Vakuf.

Općina Donji Vakuf JKUP „Čistoća“ d.o.o. Donji Vakuf

Sanirati i zatvoriti sve ostale općinske ne-sanitarne deponije u SBK/KSB (preostalih 10) i izgraditi potrebne sadržaje za smanjenje negativnog utjecaja (laguna za procjedne vode, sistem za otplinjavanje, brtveni slojevi u gornjem dijelu i po kosinama tijela deponije, drenažni rovovi u podnožjima deponije za hvatanje procjedne vode i sl.) s ciljem sprečavanja kontaminacije površinskih i podzemnih voda, tla, zraka i negativnog utjecaja na stanovništvo i ispunjavanja plana organizacije upravljanja komunalnim otpadom na nivou SBK/KSB i FBiH.


Na zatvorenim općinskim deponijama izgraditi Centre za upravljanje otpadom gdje će se vršiti smanjenje količine otpada koja će se odvoziti na regionalnu deponiju.





ublažavanja

Uspostaviti sistem redovnog odvoza preostalih komponenti iz otpada na regionalnu sanitarnu deponiju „Mošćanica“ za one općine koje trenutno vrše odlaganje na ovoj deponiji: Busovača, Travnik (100%) i Novi Travnik i Vitez (nepoznat postotak).


Izgraditi regionalnu sanitarnu deponiju na lokaciji površinskog kopa uglja „Gračanica“ za preostalih 8 općina SBK/KSB (Bugojno, Dobretići, Donji Vakuf, Fojnica, Gornji Vakuf-Uskoplje, Jajce, Kiseljak, Kreševo) sa svim pratećim sadržajima za kontrolu biogasa i procjednih voda.

Navedene jedinice lokalne samouprave koje nisu službeno pristupile regionalnoj deponiji dužne su potpisati sporazum o osnivanju preduzeć, koje se treba baviti uspostavom regionalne deponije i upravljanjem regionalne deponije nakon izgradnje

Napraviti plan i sistematiziranim akcijama ukloniti poznate divlje deponije, njih 473


Na mjesta očišćenih divljih deponija postaviti kontejnere 1,1 m

3 i 5 m

3 s ciljem prevencije nastajanja

novih divljih deponija na istim lokalitetima i sprečavanja kontaminacije površinskih i podzemnih voda, tla, zraka i negativnog utjecaja na stanovništvo


Nastaviti sistemsko uklanjanje svih ostalih divljih deponija koje nastanu, planiranje sredstava i suradnju s nevladinim organizacijama koje se bave uklanjanjem divljih deponija (npr. Let's do it). Poticati rad ovakvih organizacija u lokalnim sredinama


7.4 Mjere ublažavanja negativnog utjecaja komunalnog otpada za KS

Tabela 29 prikazuje mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog utjecaja na okoliš i stanovništvo u KS. koje je potrebno implementirati u skladu sa usvojenim strateškim i planskim dokumentima u FBiH i KS.

Tabela 29: Mjere ublažavanja negativnih utjecaja komunalnog otpada u KS

Mjere ublažavanja Nadležnost za provođenje mjera ublažavanja


Izraditi Općinske planove upravljanja otpadom u

preostalih 6 općina KS (Hadžići, Ilidža, Novi Grad

Sarajevo, Stari Grad Sarajevo, Trnovo, Vogošća)



Jedinice lokalne samouprave i KJKP „Rad“ d.o.o. Sarajevo

Poticati ponovnu upotrebu materijala koji se nakon reparacije mogu ponovno koristiti bez odbacivanja u otpad kroz podršku malim privrednicima (tzv. zelenim poduzetnicima) koji bi mogli osnovati mali obrt zasnovan na reparaciji i ponovnoj upotrebi odjeće, namještaja, elektronskih i elektroničkih uređaja i sl.



Povećati postotak organiziranog prikupljanja

komunalnog otpada s postojećih 93% na 100%, s ciljem

trajnog rješenja nastajanja divljih deponija

KJKP „Rad“ d.o.o. Sarajevo



Mjere ublažavanja Nadležnost za provođenje mjera ublažavanja

Ulagati u infrastrukturu za odvojeno prikupljanje

reciklabilnih komponenti iz otpada i izvršiti postavljanje

dodatnog broja zelenih otoka u skladu s Elaboratom o

lokacijama reciklažnih dvorišta, niša i zelenih otoka (koji

je trenutno u pripremi, KJKP „Rad“, 2016)

KJKP „Rad“ d.o.o. Sarajevo Operateri sistema

Smanjiti količinu koja se zbrinjava finalnim odlaganjem

na deponije putem povrata materije iz otpada

(reciklaža) i/ili termičkom obradom (npr. suspaljivanje

goriva iz otpada (RDF) u cementnoj industriji s ciljem

produženja operativnog vijeka deponije „Smiljevići“ i

ispunjavanja plana organizacije upravljanja komunalnim

otpadom na nivou KS/FBiH


Na deponiji „Smiljevići“ provoditi dnevno

kompaktiranje otpada i prekrivanje inertnim

materijalom s ciljem produženja operativnog vijeka

deponije „Smiljevići“ i prevencije širenja suspendiranih

čestica otpada sa tijela deponije na okolna područja oko

deponije (relevantno za stambeno naselje Buća Potok)


Na deponiji „Smiljevići“ ponovno uspostaviti sistem

otplinjavanja i iskorištavanje metana.


Na deponiji „Smiljevići“ staviti u funkciju izgrađeni

uređaj za pročišćavanje procjednih voda prikupljenih

voda iz tijela deponije


Izraditi Plan postupanja u hitnim slučajevima kao što su

požari i eksplozije za deponiju „Smiljevići“


Uklanjati poznate divlje deponije (oko 100); na mjesta

očišćenih divljih deponija postaviti kontejnere 1,1 m3 i 5

m3

s ciljem prevencije nastajanja novih divljih deponija

na istim lokalitetima i sprječavanja kontaminacije

površinskih i podzemnih voda, tla, zraka i negativnog

utjecaja na stanovništvo


Nastaviti sistemsko uklanjanje divljih deponija svih

ostalih divljih deponija koje nastanu, planiranje

sredstava i suradnju s nevladinim organizacijama koje

se bave uklanjanjem divljih deponija (npr. Let's do it).

Poticati rad ovakvih organizacija u lokalnim sredinama.


7.5 Analiza kumulativnih utjecaja i mjere ublažavanja

Uzimajući u obzir gore navedene utjecaje prezentirane pojedinačno po kantonima, može se izvući generalni zaključak da su negativni utjecaji komunalnog otpada na sve komponente okoliša i zdravlje ljudi prisutni u ova tri kantona i da se javljaju zbog:

� relativno male pokrivenosti organiziranim sakupljanjem otpada (od 62% u SBK/KSB do 93% u KS)

� postojanja velikog broja divljih deponija (od 100 u KS do 700 u ZDK) � stepen reciklaže kreće se od 0,1 % u ZDK do 8% u SBK/KSB



� više od 90% otpada koji nastaje se odlaže na deponije � mjesta za odlaganje su nesanitarne deponije za koje su tek započete izrade projektne

dokumentacije i administrativni postupci ishodovanja potrebnih dozvola s ciljem sanacije općinskih deponija

� postojeći kapaciteti regionalne deponije „Mošćanica“ ne koriste se od strane svih planiranih općina ZDK, a u SBK/KSB ne postoji regionalna sanitarna deponija

� 90% deponija nema sisteme za otplinjavanje ni tretman bioplina (iskorištavanje s ciljem dobivanja toplotne i/ili toplotne i električne energije, a ni spaljivanje na baklji)

� ukupna emisija CH4 uslijed razgradnje otpada u tri kantona iznosi 13.158,7 t/god, odnosno 28% od ukupne emisije CH4 iz sektora otpada u BiH.

Količina proizvedenog komunalnog otpada po stanovniku u BiH je u porastu, a očekuje se da će se taj trend nastaviti s obzirom na predviđeni razvoj turizma i privrede, kao i zbog promjene potrošačkih navika stanovništva. Pritisak u smislu odlaganja na postojeće regionalne deponije će rasti, a da bi se on smanjio i da bi se produžio vijek trajanja regionalnih deponija potrebno je uspostaviti sistem iskorištavanja korisnih komponenti.

Stoga je posebni naglasak u ovoj problematici na nepostojanje sistema odvojenog prikupljanja otpada kao i nepostojanju pogona za povrat korisnih sirovina (nema MBO pogona, stepen reciklaže nije na zadovoljavajućem nivou) i energije iz otpada. Za ispunjenje ciljeva koje se odnose na smanjenje otpada koji se odlaže na deponije (poželjno za 60 % prema standardima EU), bit će potrebno izgraditi kapacitete za obradu otpada (izgradnja pogona za MBO). Budući da u FBiH nema dovoljno postrojenja koja bi vršila preradu izdvojenih reciklažnih komponenti iz komunalnog otpada, kao sljedeće poželjno rješenje nameće se termička obrada otpada putem suspaljivanja u visokozahtjevnim energetskim postrojenjima, koje je moguće provesti korištenjem goriva iz otpada koje bi se proizvodilo u MBO pogonima. Regionalna deponija “Mošćanica“ u ZDK i deponija “Smiljevići“ u KS su prepoznate kao povoljne lokacije za instalaciju MBO pogona zbog količina otpada koje primaju i dobre komunikacijske povezanosti sa proizvođačima otpada i potrošačima goriva iz otpada87.

Prednosti od korištenja goriva iz otpada (npr. suspaljivanjem u cementnoj industriji, u energanama, toplanama i sl.) su povrat energije iz otpada, sigurno zbrinjavanje specijalnih kategorija otpada, postiže se opća korist za okoliš jer se smanjuju emisije u okoliš, smanjuje se globalna emisija CO2, čuvaju se neobnovljivi resursi (fosilna goriva), otklanja se potreba za spalionicama otpada i čuva se dragocjeni prostor na deponijama. S druge strane, industrije koje koriste otpad (RDF) kao dodatno gorivo smanjuju troškove za gorivo i time troškove cjelokupne proizvodnje, a njihov proizvod postaje konkurentniji na domaćem i stranom tržištu što generalno gledano može doprinijeti ekonomskom razvitku lokalne sredine. Industrije otkupom RDF-a istovremeno doprinose ukupnom smanjenju troškova za zbrinjavanje otpada na regionalnim deponijama, što svakako ovisi od cijene kapitala, uglja i cijene deponiranja otpada.

87 Fond za zaštitu okoliša FBiH, Studija opravdanosti izgradnje pogona za MBO otpada i njegovo dalje korištenje u energetske svrhe, 2016



8 ZAKLJUČCI I PREPORUKE

BiH će u procesu pristupanja EU morati ispuniti zakonske i tehničke zahtjeve standarda i normi EU iz oblasti okoliša, uključujući i plan smanjenja odlaganja otpada na komunalne deponije. Europska komisija usvojila je ambiciozan paket mjera za postizanje cirkularne ekonomije, koji uključuje revidirane prijedloge zakona o otpadu, a koji treba potaknuti europsku tranziciju prema cirkularnoj ekonomiji s ciljem povećanja globalne konkurentnosti europskih preduzeća, poticanja održivog ekonomskog rasta i stvaranja novih radnih mjesta, u skladu s čime je napravljena i reviziju ciljeva vezanih za upravljanje otpadom u EU.

Za razliku od zemalja članica EU, gdje je otpad strateški resurs od kojeg se dobivaju sekundarne sirovine i energija, BiH je suočena sa kompleksnim i višestrukim problemima u upravljanju otpadom. Rješavanje tih problema i orijentacija prema cjelovitom i savremenom upravljanju otpadom jedan su od preduvjeta za približavanje EU.

Federacija BiH je donošenjem Federalne strategije zaštite okoliša 2008-2018 (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2009) sa pod-komponentom Federalnom strategijom upravljanja otpadom i Federalnog plana upravljanja otpadom 2012-2017 (Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2011) uspostavila osnove za kvalitetno upravljanje različitim vrstama otpada. Međutim, implementacija ovih dokumenata nije na zadovoljavajućem nivou. Mnoge općine još uvijek nisu planirale svoj sistem upravljanja otpadom u skladu sa smjernicama iz ova dva dokumenta, a većina prepoznatih problema se tek započela rješavati.

Zbog toga FBiH, kao i predmetna tri kantona, i dalje imaju značajnih problema kada je u pitanju negativan utjecaj otpada na okoliš i zdravlje ljudi: emisije procjedne vode, pri čemu dolazi do kontaminacije površinskih i podzemnih voda i tla, emisija bioplina, raznošenje sitnih čestica, neugodni mirisi, zauzimanje prostora, te promjene u prirodnom okolišu. Kao mjere ublažavanja gore navedenih negativnih utjecaja komunalnog otpada prepoznate su:

� mjere koje se odnose na poboljšanje sistema prikupljanja komunalnog otpada - proširenja područja pružanja usluge, uz unapređenje razdvajanja otpada (razdvajanje na mjestu nastanka, izgradnja zelenih otoka, opremanje komunalnih preduzeća adekvatnom opremom)

� mjere obrade komunalnog otpada - izgradnja pogona za MBO otpada u okviru regionalnih deponija, povrat materije (izdvajanje reciklažnih komponenti) i/ili energije (suspaljivanje goriva iz otpada-RDF). Uvođenjem MBO obrade otpada postiže se maksimiziranje količina obnovljivih sirovina (metal, staklo, plastika, papir i dr.), proizvodnja komposta, proizvodnja bioplina, proizvodnja čvrstog goriva iz otpada i, na kraju, proizvodnja bio-stabiliziranog materijala za odlaganje. U okviru MBO pogona može se proizvoditi i gorivo iz otpada (RDF) koje može biti korišteno u energetski visokozahtjevnim postrojenjima s ciljem povrata energije

� mjere koje se odnose na adekvatno odlaganje komunalnog otpada u max. količini do 30%. – zatvaranje općinskih ne-sanitarnih deponija, izgradnja pratećih sadržaja, te prelazak na regionalni koncept odlaganja (finalno odlaganje na regionalnim sanitarnim deponijama).

Uzimajući u obzir finansijske kapacitete općina i komunalnih preduzeća, koji u ovom trenutku nisu u mogućnosti ni obnoviti svoj vozni park, a ne ulagati u razvoj sistema odvojenog prikupljanja otpada i reciklaže, jedna od mogućnosti rješavanja problema vezanih za zbrinjavanje komunalnog otpada u kantonima ZDK, SBK/KSB i KS može biti upravo energetsko iskorištenje otpada s ciljem smanjenja količina otpada koje se odlažu na deponije. Pri tome je bitno naglasiti da je preduvjet za finansijsku održivost MBO pogona postojanje dovoljnih količina komunalnog otpada koji se prikuplja, kao i tržišta za otkup „proizvoda“. Drugim riječima, uslijed visokih troškova investicije izgradnje MBO pogona, iste je preporučljivo graditi na regionalnim kantonalnim deponijama. Pri tome, sistem treba promatrati cjelovito i izbjeći istovremenu izgradnju sistema reciklaže i MBO sistema, gdje bi se



prethodnim izdvajanjem reciklabilnih komponenti iz otpada, poput plastike, papira i kartona, gume i tekstila u općinskim centrima za upravljanje otpadom smanjio kvalitet otpada potreban da proizvodnju RDF-a. Stoga treba planirati scenarij u kome bi općine gradile sistem izdvajanja organske komponente iz otpada i kompostiranja u općinskim centrima za upravljanje otpadom, a preostale komponente koje daju kvalitet otpadu kao gorivu prevozile na regionalne kantonalne deponije. U narednoj fazi je potrebno detaljno izanalizirati troškove investicije i operativne troškove upravljanja postrojenjem za proizvodnju RDF-a uključujući troškove samog izdvajanja (sortiranja), obrade (rezanja itd.) Grubom procjenom se može zaključiti da postoji ekonomska opravdanost što je potrebno potvrditi detaljnom analizom.

Važno je napomenuti i ulogu resornog FMOiT, koje može donijeti strateške odluke o načinu smanjenja količina otpada koje se finalno odlažu na deponije upravo putem izgradnje MBO pogona i suspaljivanjem u energetski zahtjevnim postrojenjima, te iste uvrstiti prilikom planiranja i izrade novog Federalnog plana upravljanja otpadom 2018-2023, kao što je to već prepoznato u okviru postojećeg Federalnog plana upravljanja otpadom 2012-2017. U okviru svojih godišnjih javnih poziva za raspodjelu finansijskih sredstava za projekte upravljanja otpadom i prelazak na regionalni koncept odlaganja otpada, FMOiT može planirati i izdvajanje finansijskih sredstava upravo za ovakve projekte, kao i Fond za zaštitu okoliša FBiH ukoliko se prepozna važnost investiranja u infrastrukturu za upravljanje otpadom.



9 POPIS KORIŠTENE LITERATURE

1. Agencija za statistiku BiH: Javni odvoz i odlaganje komunalnog otpada, 2012,2013,2014 i 2015, dostupno na: http://www.bhas.ba/index.php?option=com_publikacija&view=publikacija_pregled&ids=5&id=18&n=Okoli

2. Agencija za statistiku BiH: Određivanje šifre otpada prema listi otpada, dostupno na: http://www.bhas.ba/metodoloskidokumenti/LoW_2012_001_01_BA.pdf

3. Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu: Pregled stanja okoliša- Bosna i Hercegovina, 2011.

4. European Bank for Reconstruction and Development (EBRD), Greenhouse Gass Assessment Methodology, Version 7, juli 2010

5. European Environment Agency: Waste recycling, 2016, dostupno na: http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/indicators/waste-recycling-1/assessment

6. European Environment Agency: Municipal waste management across European countries, 2016. dostpuno na: http://www.eea.europa.eu/themes/waste/municipal-waste

7. Europska komisija: Prijedlog o izmjeni direktive 2008/98/EZ o otpadu, dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:e669092f-01e1-11e4-831f-01aa75ed71a1.0019.02/DOC_1&format=PDF

8. Eurostat: Greenhouse gas emissions from waste disposal, 2014. , dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Archive:Greenhouse_gas_emissions_from_waste_disposal

9. Eurostat: Municipal waste generation and treatment, by type of treatment method, dostupno na: http://ec.europa.eu/eurostat/tgm/refreshTableAction.do?tab=table&plugin=1&pcode=tsdpc240&language=en

10. Federalni Hidrometeorološki zavod, Godišnji izvještaj o kvalitetu zraka u Federaciji Bosne i Hercegovine 2015., 2016

11. Federalni zavod za javno zdravstvo, Pregled malignih neoplazmi – Registar raka FBiH, 2012

12. Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Federalni plan upravljanja otpadom 2012-2017 FMOIT, 2011

13. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Strategija upravljanja vodama FBiH 2010-2022, 2010

14. http://www.mvteo.gov.ba/org_struktura/sektor_prirodni_resursi/odjel_zastita_okolisa/Izvje%C5%A1taji_o_stanju_okoli%C5%A1a/Izvje%C5%A1taji_nadle%C5%BEnih_institucija/FBiH/default.aspx?id=2697&langTag=bs-BA (pristupljeno: 12.01.2017. godine)

15. IPCC, Guidelines for National Greenhouse Gas Inventories, 2006

16. Katalog projekata sanacije deponija komunalnog otpada u Zeničko-dobojskom kantonu-Realizacija ciljeva iz „Strategije zaštite okoliša 2008-2018.“, februar 2016.

17. Knežević N., Univerzitet u Banja Luci, Tehnološki fakultet, Uticaj strukture i faze degradacije komunalnog otpada na sastav procjednih voda sa deponija i izbor postupaka prečišćavanja, 2012

18. Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, Kantonalni ekološki akcioni plan KS za period 2015.-2021., Izvještaj o stanju okoliša u KS – Nacrt, 2016



19. Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova SBK/KSB, Kantonalni ekološki akcioni plan SBK/KSB 2015-2025– Izvještaj o stanju okoliša, 2015

20. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Izvještaj o stanju okoliša BiH, 2012

21. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH: Izvještaj o stanju okoliša u Bosni i Hercegovini, 2012.

22. Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona, Kantonalni ekološki akcioni plan Zeničko-dobojskog kantona za period 2017-2025, 2016. godina

23. NALAS: Benchmarking on Solid Waste Management, 2015 - Draft

24. Plan upravljanja otpadom Kantona Sarajevo 2014-2019.

25. Plan upravljanja otpadom na području Zeničko-dobojskog kantona 2009-2018.

26. Plan upravljanja otpadom za područje Bosansko-podrinjskog kantona Goražde 2013-2018.

27. Plan upravljanja otpadom za područje Srednjobosanskog kantona/Kantona Središnja Bosna za period 2015-2025.

28. Plan upravljanja vodnim područjem rijeke Save (2016 – 2021) –Nacrt, Prateći dokument 8 – Monitoring površinskih voda, Agencija za vodno područje rijeke Save, 2016

29. Pregled projekata sanacije deponija komunalnog otpada u FBiH -Realizacija ciljeva iz „Strategije zaštite okoliša 2008-2018.“, septembar 2016.

30. Psomopoulos C. (2014) Residue Derived Fuels as an Alternative Fuel for the Hellenic Power Generation Sector and their Potential for Emissions Reduction, AIMS Energy Volume 2, Issue 3, 321-341., dostupno na : http://www.aimspress.com/fileOther/PDF/energy/20140307.pdf

31. Studija opravdanosti izgradnje pogona za mehaničko-biološku obradu otpada i njegovo dalje korištenje u energetske svrhe – I faza, ENOVA d.o.o., mart 2016.

32. Studija upotrebne vrijednosti zemljišta za područje Kantona Sarajevo za potrebe izrade prostornog plana za period 2003-2023, mart 2012 (novelacija)

33. Zavod za javno zdravstvo FBiH, Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita u FBiH, 2015

utjecaj komunalnog otpada na okoliŠ na podruČju - … · upravljanje otpadom u eu i bih, (iii)...

Documents