UTJECAJ NOVIH TEHNOLOGIJA NA NAČINE ORGANIZACIJE RADA I SVAKODNEVNE OBRASCE PONAŠANJA

Dražen Bosak Zanimljivo je analizirati kako tehnologija zapravo utiče na naše radne i životne navike. Sjetimo se vremena kada je jedina komercijalno dostupna tehnologija komunikacije bio telefon s rotiarjućim brojčanikom (pulsno biranje) čija je slušalica uvijek „opružnim kablom“ bila vezana za uređaj koji je u to vrijeme po defaultu bio zaobljenih linija, konzervativno oblikovan i napravljen od crnog bakelita. Vezano uz oblikovanje, Bang & Olufsen na tržište plasira svoj prvi telefon s potpisom autora koji su ga zamislili tek 1986. godine. Apple 1984. (namjerno) lansira prvo korisniku prijazno stolno računalo koje koristi grafičko sučelje – Apple Macintosh. Bežićni kućni telefoni dolaze nam u širu uporabu tek pred oko 15 godina, a komercijalni internet intenzivniji proboj na ekrane poslovnih i, kasnije, kučnih računala počinje pred oko 10 godina, praćen mobilnom telefonijom. I, gdje smo sada..? Teško je na to pitanje jasno odgovoriti jer se tehnologije obrade, prikaza, upisa i prijenosa podataka toliko brzo izmjenjuju da ne stizemo iskoristiti sve prednosti jedne a vec je zamjenjuje druga. Taj se trend manifestira kako na planu uređaja i opreme tako i na planu softwarea. Na primjer, jeste li ikada iskoristili većinu mogućnosti vašeg ...(upišite sami: mobitela, DVD uređaja, programa za obradu teksta itd) prije no što ste ga zamijenili drugim, novijim, „boljim“? Jeste li razmišljali ikada koliko zapravo tehnologija općenito, dakle i uređaji i njihova „pamet“ i „jezik“ kojim s nama saobraćaju, zapravo mijenja NAS? Zar smo zaboravili kako je to biti nedostupan na poziv, ne koristiti elektriničku poštu, po podatke odlaziti u knjižnice ili naručivati skupe knjige..? Čini se kao da je to doba bilo tako davno, daleko iza nas...a nije zapravo. No, istina jest da smo iz temelja promijenili životne i radne navike što smo se više i dublje „srodili“ s mogućnostima naprednih tehnologija. Tako je lako obaviti nekoliko vaznih jutarnjih razgovora vozeći se na posao, ujutro odgovoriti na desetak pismenih poruka primljenih elektroničkom poštom, razgovarati s poslovnim partnerom ili prijateljem na drugom kraju svijeta putem internet (video?) telefonije? Obaviti narudže, plaćanja računa i ostale financijske transakcije računalom a u nekim zemljama i pametnim telefonom? Nizozemci, na primjer mogu mobitelom, kupovati karte za prijevoz javnim prometalima, kao što mi u nekim gradovima plaćamo parking. Na ekran – po uplati – stize slika bar-koda koji se učitava na čitačima prilikom ulaska u autobus ili vlakm, te na prolaznicama na ulazu u postaje podzemne željeznice. Program zdravstvene zaštite, radi konflikta interesa pružatelja zdravstevenih usluga na različitim razinama, u svijetu je gotovo najslabije informatički razvijen ali nije daleko vrijeme kada ćemo na „kartici“ nositi podatke o svim bolestima od kojih smo liečeni, svim registriranim simptomima i terapijama, lijekovim i povezanim generatorima troška. Pogotovo što od ove godine jedna poznata tvrtka nudi bazu podataka s tzv. Inherentnom enkripcijom (koju već koriste vojne i vladine organizacije u SAD) gdje podatke može obrađivati bilo koja ugovorom angažirana tvrtka a da njeni djelatnici ne mogu pročitati niti koristiti sadržaje podataka s kojima rade. U poznatom filmu Stevena Spielberga, „Minority Report“, lik kojeg glumi Tom Cruise ulazi u trgovački centar gdje mu na ulazu računalo skenira zjenice (to je jednako valjana identifikacija kao i otisak prsta) i tako ustanovljava identitet te na osnovi toga podatka iz baze podataka „povlači“ koje je proizvode osoba prethodno kupila, za sto je pokazala posebno zanimanje, koje boje, okuse, stilove preferira te koji proizvodi koji se u tom trenutku nude najbolje odgovaraju njegovom profilu. Dok prolazi koridorima trgovačkog centra, sofisticirani „projektori“ zvuka upravo njemu odašilju komercijalne poruke.

Zvuci „jezivo“? Što mislite zašto se tako često od vas na pojedinim internet stranicama traži da upišete što više osobnih podataka te podataka o tome gdje radite, čime se bavi vaša tvrtka, te što kanite navavljati/činiti u bližoj i daljoj budućnosti. Pa upravo zbog pokusaja (re)konstrukcije profila potencijalnog kupca različitih prizvoda i usluga. Ako ste kupovali knjige ili filmove putem interneta, napredniji prodavači koriste programe koji vam, na osnovi još uvijek relativno primitivnog profiliranja, pokušavaju ponuditi nešto što bi upravo vas trebalo zanimati. No, pravu revoluciju na tom planu donosi tek RFID (Radio Frequency Identification Data) tehnologija. Čitali ste o „čipiranju“ pit-bull terijera? Jeste li razmišljali kako to funkcionira? No, da ne ulazimo u sukobe interesa uvoznika tih proizvoda, pokušajmo zamisliti da jednom u skorijoj budućnosti uđemo u neki „supermarket“ kako bi kupili osnovne namirnice. U današnje vrijeme moramo čekati u redovma jer je najveći „kradljivac vremena“ proces učitavanja podataka s Bar Kodova proizvoda koje smo stavili u potrošačke košarice te idavanja i naplate računa. Nije baš ugodno, čak i ako nam se ne žuri, zar ne? Zaboravite na čekanje i redove kakve sada doživljavamo. U našem „supermarketu“ u budućnosti, proizvodi su obilježeni RFID „čipom“ koji je sakriven na ambalaži ili u samom proizvodu. Može se proizvesti tako da bude praktično neprimjetan. Na najmanje tri, a idealno četiri ili više pozicije u prostoru trgovačkog centra nalaze se „skeneri“ koji su potpuno različiti od onoga što poznajemo danas. Naime, oni p(r)obuđuju čip impulsom radiovalova određenog oblik i frekvencije istovremeno mu dajući energiju koju on nakratko pohranjuje za dvije osnovne funcije; 1. Isčitavanje i odašiljanje informacija o tome o kojem se proizvodu radi, koje cijene, datuma nabave, roka trajanja, gdje se nalazi u prostoru, kreće li se i kamo...i 2. Upis informacija o promijenjenom statusu proizvoda (tko ga je kupio, je li mu istekao rok za uporabu, itd. ali i nalazi li se u prostoru u kojem ne bi trebao biti npr. jer treba biti čuvan u hladnjaku...). Dakle, kada smo smjestili željene proizvode u kolica, krećemo prema izlazu. Ako posjedujemo kreditnu karticu, ona je također obilježena RFID čipom drugačije podešenosti. Senzori kraj kojih moramo proći na putu prema izlazu „prepoznaju“ što smo kupili bez obzira jesmo li robu stavili u kolica ili đepove, te nam otvaraju prolaz tek kada platimo blagajnici ili naprosto približimo karticu odgovarajučem čitaču koji u tom trenutku bilježi što smo kupili, tereti karticu i u analitičku bazu podatka upisuje nove prizvode, njihovu kombinaciju, vrijeme kupnje (važno za sezonske fluktuacije) i na osnovi toga „dorađuje“ naš profil te nam automatski, kada prijeđemo određenu vrijednost kupljenih proizvoda u određenom vremenu – kao vrijednom kupcu, dodjeljuju programirane popuste kako bi nas motivirali da se vraćamo i uvijek iznova kupujemo od iste tvrtke. Naravno, mjesto kupnje nije važno jer sva maloprodajna mjesta imaju pristup jedinstvenoj „inteligentnoj“ bazi podataka. No, taj primjer tek nagovještava mogućnosti RFID tehnologije. Inventure? Ne postoje! U svakom trenutku zna se gdje se pojedini proizvod nalazi, odakle je i kada došao i što se s njime kani učiniti u bodućnosti. Posebni programi prate fluktuacije stanja skladišta i pronalaze obrasce ponašanjq kupaca na osnovi kojih se određuju marketinške akcije i planira nabava. Postaje još bolje! Automobili obilježeni RFID čipom ne čekaju na naplatnim kućicama. Naprosto prolaze pored čitača i odašilju podatke o vozilu, koji se, opet, u „Inteligentnoj“ bazi povezuju s vasnikom te se tereti njegov račun precizno ovisno o prijeđenim udaljenostima. Pokušajte ukrasti tako obilježeno vozilo! Negativna strana tehnologije: ako u jednom trenutku prođete pored jednog čitača na auto-cesti i u previše kratkom vremenu nakon toga pored drugog čitača, znači da ste vozili prebrzo i – zajedno s cestarinom – šalje vam se kazna. (Toliko o radarskim zasjedama...) Zamislita samo kolike se uštedu u vremenu, novcu, ljudkim resursima itd, itd mogu tako ostvariti! Naravno da RFID tehnologija ima i drugih, manje omiljenih područja primjene. Na primjer, važne ali i opasne pa i nepodobne osobe mogu se markirati u tijelo usađenim RFID čipom (Eto vam, osveta jadnih pasa!) neke nove generacije koji će nositi sve podatke o njima te određivati njihov položaj i kretanje.

Zamislimo samo kao će izgledati razvijeni svijet NAKON uvođenje RFID identifikacije. Naše će se navika iz temelja izmijeniti - a navike determiniraju obrasce ponašanja. Obrasci ponašanja usmjeravaju evoluciju ljudske vrste i tako opet iznova! Spomenuo sam „razvijeni svijet“ koji ipak ne predstavlja većinu stanovništva na planetu SADA. No, Kina, kao i cijala Azija uostalom, na putu su ne samo da se „pridruže“ klubu nego već uvelike mijenjaju i „pravila igre“ svjetske ekonomije te su plodno tlo za razvoj i implementaciju novih tehnologija i obrazaca ponašanja, koji će se, pak, razvijati na drugačiji način jer je interakcija tehnologije i društva različita zbog drugačijeg početnog stanja ali i „rubnih“ uvjeta procesa tehnološkog rasta. Afrika? U tijeku je inicijativa da se djeci afričkih zemalja omogući korištenje jeftinih prijenosnih računala (cca 100 $ komad) koja ne moraju koristiti niti stabilan izvor napajanja jer se baterije mogu puniti malim prijenosnim generatorom „na vitlo“. Operativni sustav tih računala ne bi bili skupi MS Windows već besplani Linux i sadržavala bi sve potrebne programe za pisanje, obradu teksta i slike, prezentacije, tablični kalkulator kao i baze podataka. Na internet bi se spajala satelitskim stanicama i lokalnom bežičnom vezom. Zamislite afričko selo s „tanjurom“ i bežićnim internetom u svakoj kolibi u okolici, dok rođaci dječice koja se informatički školuju negdje iz kulisa vrte vitla generatora za proizvodnju struje jer je solarna energija u toj fazi razvoja tehnologije JOŠ preskupa. Ali..! Spomenuo sam bežično povezivanje. U Americi su dvije česte komercijalne poštapalice vezane uz IT: „Information Liquidity“ (Dostupnost, obrada i razmjena informacija na svakoj točki poslovnih procesa gdje je to praktično bitno) te „Enterprise Unwired“ (Informatički ustroj tvrtke, koja je oslobodila i decentralizirala svoju IT infastikturu koristeći bežične veze, prijenosna i ručna računala i pametne mobitele te odgovarajuće programe i baze podataka). Istraživanja nezavisnih analitičara poslovnih procesa pokazuju da je 2004. godine u Americi jedan od 4 tzv. „white collar“ radnika proveo većinu radnog vremena izvan ureda ili prostora svoga radnog stola. Taj je trend u procesu intenzivne eskalacije. Predviđa se da će u informatički naprednim tvrtkama Sjeverne Amerike i Sjeverozapadne Europe, do 2010. 75% djelatnika raditi poslove nevezano za ured ili lokaciju tvrtke koristeći suvremene mobine tehnologije. To znači da će sa svojim timovima komunicirati „iz daljine“ te podatke razmjenjivati u trenu ma gdje god se nalazili. Zamislimo koje će to uštede omogućiti smanjivanjem troškova javnog prijevoza te ublažavanjem opterećenja javnog prometa u vrijeme prometnih „čepova“. Uostalom, što sada radite zarobljeni u koloni na putu na ili s posla? Koliko je zaista bitno da sjedite za svojim stolom u uredu svakoga jutra? Vjerojatno je to toliko manje bitno, koliki je vaš ostvareni stupanj informatičke mobilnosti. Statistike pokazuju da trgaovački putnik koji radi prezentaciju liječniku u trajanju od 5 – 10 minuta, 20- 30 minuta u prisjeku čeka, a prije toga 30 – 45 minuta putije na sastanak. Aktualna priča iz života: Gene Quaglia radi kao „Director of Business Development“ za Intel na odručju New Yorka i – vjerovali ili ne – upoće nema ured. Njegov tim broji 8 (osam!) članova i jutarnji sastanak obavljaju uz prijenosna računala i kavu u Starbucks Kafiću na Manhattanu. Quaglia osobno prima stotinjak poruka elektroničke pošte dnevno i pored filtera koji je „čiste“ od reklama. Područje New Yorka je toliko dobro pokriveno Wi-Fi mrežom da na internet može doslovno svuda, kao što danas bilo gdje u Zagrebu i većim gradovima dovoljno dobar “signal“ za uporabu mobilnih telefona. Intel, kao Američki i svjetski inormatički div, 1998. je godine započeo tranformaciju organizacije poslovanja s okruženje u kojem 80% djelatnika ima radno mjesto kao osnovnu poziciju obavljanja posla, s ciljem da 80% djelatnika koristi prijenosna računala, dlanovnike i „pametne“ mobitele te da se nalaze tamo gdje je to za posao bitno, ciljano štedeći na vremenu i troškovima uredske infrastrukture te vezanih uredskih aktivnosi. U samom sjedištu tvrtke je investicija od jedva milijun $ u razvoj Wlan infrastrukture donijela donatni prihod od 4,6 milijuna dolara radi povećane produktivnosti i smanjenja troškova. Kamo dakle idemo? Nedavno bismo rekli – „ured bez papira“ ... danas se čini da će nestati i pojam „ureda“ kao oficijelnog mjesta obavljanja radnih aktivnosti.

Jesam li spomenuo transformaciju kategorije „radnog vremena“. Radit ćemo kreativnije onda kada to odgovara nama ili nečemu čega smo dio, pogotovo ako je to „nešto“ u drugoj vremenskoj zoni na drugom kraju svijeta. Glavna kočnica tom aspektu napretka bit će, kao i uvijek, prirodna inercija koja otežava mijenjanje navika. Suprotno uvriježenom shvaćanju, glavne inicijative za unaprijeđivanje IT infrastrukture u tvrtkama ne dolase od stručnjaka koji „održavaju“ sustav upravo zato što je njihova najviša svrha i misija „održati“ u funciji ono što u tom trenutku postoji. Promjena je teška, netrivijlna, povezana s rizikom ugrožavanja kontinuiteta rada, iziskuje puno vremena, napora, troškova...Zvuči kao da je bolje da se i ne dogodi, zar ne!? Premisa. „Ne mijenjati tim koji dobro igra!“ tipična je manifestacija tzv. REAKTIVNOG ponašanja. Takve osobe na korake pronjena motivira frustracija i nezadovoljtvo radi toga što ne što ne djeluje ili barem ne prema očekivanjima. No, kao što znamo, za velika je djela potrebana vizija, dakle proaktivni obrasac ponašanja ... a on je prije svega svojstven poduzetnicima i managerima. Upravo su zato rukovodeće strukture – pod uvjetom da razumiju tehnologije i potencijale njihovih funkcionalnosti – spremnije na prihvaćanje novih ideja, proizvoda te uvođenje odgovarajućih novih obrazaca ponašanja. U procesno organiziranim tvrtkama, promocija novih načina rada odvijat će se na tri razine:

1. Vizija, jer moramo navijestiti kao stremimo. 2. Informacija, jer moramo objasniti zašto tamo idemo i kako ćemo stići, 3. Imitacija, jer moramo postaviti aktivne obrasce proptotipnog ponašanja koje će ostali

naprosto slijediti kopiranjem i oponašanjem. Tehnologije koje će do toga dovesti tako se brzo razvijaju da ih nema smisla niti spominjati jer će ih ionako za godinu dvije zamijeniti nove s neslućeno boljim mogućnostima. Uostalom, nisu bitne tehnologije nego skupovi funkcionalnosti koje te tehnologije prenose! Ipak, izgleda da će stolno računalo nestati. Zamijenit će ga ekran i „interface“ koji će primati informacije od nečega što će nastati spajanjem prijenosnog računala, dlanovnika i mobilnog telefona, dakle nekakvog „inelgentnog“ komunikatora s ugrađenom mobilnom inteligentnom bazom te svim potrebnim programima. Prvi su izazovi koje će trebati riješiti na tome putu smanjenje potrošnje energije koje ne ide na uštrb procesorske snage, zatim adekvatan razvoj ekrana ili sustava za prikaz podataka općenito. Kasnije, teško da možemo zamisliti koje će bezbrojne nijanse funkcionalnosti stvoriti palete novih tehnologija. Samo je jedan način da to ustanovimo...neposrednim uvidom! Bon Voyage!