1.4 Filozofske discipline:teorijska filozofija

1. Uvod u filozofiju

Filozofske discipline nisu radikalno samostalni dijelovi, nego su naj češće u uskoj me đusobnoj vezi. Problemi različitih filozofskih disciplina često su samo različiti aspekti istih pitanja.

Standardna podjela filozofskih disciplina ima podrijetlo kod Aristotela koji je razlikovao teorij ski, prakti čni i pojeti čki odnos prema svijetu (grč. theoria = gledanje, promatranje; grč. praxis = djelovanje, činidba; grč. poiesis = sačinjanje, tvorba, stvaranje, proizvođenje).

U skladu s time, uobi čajena je podjela filozofije na teorijsku, prakti čku i pojeti čku. Podjela filozofije na posebne grane ili discipline pretpostavlja neki filozofski sustav u kojem se obavlja ta podjela. Obzirom na svojevrsnu krizu sistematske filozofije nakon Hegela (1770-1831), tu podjelu treba shvatiti uvjetno. Napomenimo i kako nema nijednog podru čja ljudskog spoznavanja koje ne bi moglo postati tema filozofskog istraživanja.

Filozofija

Teorijska Praktička Pojetička

- Ontologija- Filozofija prirode- Spoznajna teorija ili gnoseologija- Filozofska antropologija- Filozofska teologija- Filozofija uma

- Etika ili moralna filozofija

- Filozofija politike

- Filozofija prava

- Filozofija povijesti

- Socijalna filozofija

- Estetika- Filozofija tehnike

Metafizika i ontologija

-“knjižničarsko” podrijetlo metafizike (Andronik s Rodosa: metá tá fiziká ) i njen dublji smisao

- metafizika kao Aristotelova “prva filozofija”

-metafizika kod Aristotela obuhvaća ontologiju (tzv. metaphysica generalis = opća metafizika ), zatim teologiju, psihologiju i kozmologiju (sve tri su tzv. metaphysica specialis = posebne metafizike)

-metafizika o od Aristotela nadalje obuhva ća pitanja duše, kozmosa, Boga, bitka, bivanja

Ontologija (op ća metafizika) je filozofija bitka, tj. nauk o bi ću kao bi ću (grč. ón = bi će)

“Postoji znanost koja promatra biće kao biće i ono što mu pripada po sebi. Ta znanost nije ista ni s jednom od pojedinih znanosti, jer nijedna od drugih znanosti ne bavi se bi ćem uop će i bi ćem kao takvim, nego one za sebe odsijecaju neki dio bi ćai promatraju mu svojstva, kao matematičke znanosti.”(Aristotel, Metafizika )

Iza mnoštvenosti stvari ontološka kritika kao svojevrsna redukcija traži pravo bi će u temelju relativnosti pojava (ona razlikuje pravi bitak u odnosu na prividnu pojavnost u kojoj se ovaj javlja)

Temeljni pojmovi ontologije

- biće (lat. ens) = sve što postoji , neovisno o načinu- bit (grč. ousía, to ti en einai; lat. essentia) = ono što tvori postojanu prirodu neke stvari, temelj njene odre đenosti, osebujnost ne čega, ono istinsko i zbiljsko što se ne mijenja i ostaje nepromjenljivo, opće što nadilazi pojedina čno- razlikujemo egzistenciju (to da nešto jest) od esencije (to što nešto jest)- suprotno od bitnog je akcidentalno (nebitno, sporedno, ono što ne pripada biti neke stvari)

Bitak – ono po čemu jest sve što jest , ono po čemu bića jesu, ono što bićima daje njihovu jestost ili bićevitost, bit bića kao bića

Bitak je središnji pojam ontologije.

Bitak zapravo znači “biti” ili “jest”, i treba ga shvatiti kao glagolsku imenicu (supstantivirani infinitiv glagola biti), kao što je to u nekim stranim jezicima (lat. esse, grč. to einai, tal. l’essere, njem. das Sein; engleski Being). Postoji i hrvatski izraz za bitak “bivstvovanje”.

Izraz “ontološki” odnosi se na ono što pripada bitku i biti kao temelju bi ća, dok se izraz “onti čki” odnosi na zbiljsko bi će u njegovoj fakti čnosti i pojedina čnosti.

Martin Heidegger smatra kako se “ontološka diferencija” bitka i bi ća u povijesti filozofije tradicionalno zanemaruje, te se biće predstavlja kao bitak i tako zaboravlja bitak sam.Bitak kao neodređen, sveobuhvatan i besadržajan zapravo je “ništa”. Strogo uzevši, ne možemo za bitak ni reći da “jest”, jer tada ne bi obuhvaćao ništa, tj. ne bi bio sveobuhvatan i bio bi sveden na biće. Problem kod definiranja bitka je u tome što se samo pomoću toga “jest” može uopće definirati, a kod definicije bitka tek trebamo definirati baš to “jest”!(Hegel: “Čisti bitak i čisto ništa su jedno te isto.”)

Obzirom na kvantitet bitka razlikujemo:

a) Monizam (bitak je jedinstven, tj. sva raznolikost stvari svedena je na jedno načelo ili supstanciju – npr. Tales-voda,Toma Akvinski-Bog, Hegel-ideja)

b) Dualizam (postoje dva međusobno nesvodljiva načela svega - Descartes)

c) Pluralizam (bitak je mnoštven – npr. Empedoklo, Anaksagora, Leibniz)

Prema temeljnom ili kvalitativnom određenju bitka razlikujemo:

1. Materijalizam : bitak je materijalan, tj. materija (tvar) je primarna, a duh, svijest i mišljenje sekundarni (tj. oblici su postojanja materije)2. Idealizam : bitak je ideja ili misao, mišljenje, duh, svijest, volja, bog, a pojavna su bića sekundarna tj. izvedena2.1 Objektivni idealizam : idejni bitak postoji objektivno i neovisno o čovjekovoj svijesti (Platon)2.2 Subjektivni idealizam ili solipsizam (naša svijest je primarna, a zbilja je idejna tvorba subjekta ili “svežanj percepcija” (G. Berkeley)

Spoznajna teorija ili gnoseologija

- grč. gnosis = spoznaja, znanje

- spoznaja kao djelatnost utvrđivanja istine i kao rezultat te djelatnosti (tj. znanje)

- u engleskom govornom području prevladava termin “epistemology”, tj. epistemologija (grč. epistéme = znanost). Kod nas epistemologija označava više filozofiju znanosti , u smislu teorije o znanostima, njihovim metodama i sistematici

“Moja je namjera istražiti podrijetlo, izvjesnost i doseg ljudske spoznaje” (John Locke, Ogled o ljudskom razumu, 1690.)

Iako spoznajno-teorijska problematika datira od početaka filozofije (npr. kod Heraklit a: “Oči su i uši ljudima zli svjedoci, ako imaju barbarske duše”, fr. 107 ), ova problematika dobiva središnji značaj u 17. stoljeću. Osim Lockea važan je – nešto ranije – i Descartes (1596-1650), a gotovo stoljeće kasnije naročito Immanuel Kant (1724-1804).

Kako Lockeova citirana “namjera” sadrži gotovo čitavu spoznajno-teorijsku problematiku (preostaje još problem predmeta spoznaje i problem istine), u sljedećem ćemo koraku prema njoj podijeliti razli čite gnoseološke koncepcije .

Prema podrijetlu spoznaje :

1.Empirizam (grč. empeiría=iskustvo) “Nema ničeg u razumu što prethodno nije bilo u

osjetilima “ (J. Locke); (tabula rasa , eksperimentalna metoda)

1.1 Senzualizam (lat. sensus=osjet)- radikalni empirizam (svi intelektualni procesi

su samo transformirani osjeti).

Locke ipak upozorava: “Razum mora biti našnajviši sudac i vodi č u svemu.” Također, Locke razlikuje izvanjsko i unutrašnje iskustvo , tj. iskustvo o radnjama našeg uma

2.Racionalizam (lat. ratio=um, intellectus=razum)(elejci, Heraklit, Descartes , Spinoza)

3. Kriticizam- prevladavanje jednostranosti i dogmatizma kod empirizma i racionalizma, njihova kriti čka sinteza-“Zorovi su bez pojmova slijepi, pojmovi bez zorova prazni” (Immanuel Kant). Spoznaja je po Kantu sinteza sadržaja koji spoznaji pruža njen objekt, i oblika spoznaje koji spoznaji daje subjekt spoznaje.

4. Intuicionizam (lat. intuor = gledam u)

-neposredno gledanje ili uvid , bez složenog dokaznog postupka i dedukcije. Kod Descartesa: “... svatko može duhom neposredno intuitivno zreti da sam postoji, da misli, da se trokut graniči sa samo tri linije, lopta jedinstvenom površinom i sl.). Kod Lockea ona je opažanje slaganja ili neslaganja dviju ideja bez posredovanja treće (npr. Bijelo nije crno, 3 > 2 i sl.). -Henry Bergson (1859-1941) tumači intuiciju kao instinkt koji prodire dublje u bit života, što inteligencija ne može.

5. Iracionalizam5.1 Voluntarizam(Aurelije Augustin: “Ja jesam, ja spoznajem, ja hoću. Jesam ukoliko znam i hoću; znam da jesam i da hoću, hoću biti i znati.”; Schopenhauer : “Volja predstavlja gospodara, a intelekt slugu.”; Nietzsche: “Gdje god sam našao ono što živi, našao sam i volju za moći; i još u volji sluge našao sam volju da bude gospodar.”)

5.2 Misticizam (grč. mistikós=skriven, tajan)- Istina shvaćena kao neposredni odnos s natprirodnim doseže se posebnom vrstom intuicije, ekstazom (grč. Ekstasis= biti izvan sebe). Kod Plotin a (3. stoljeće) to je odvajanje duše od svega osjetilnog i tjelesnog. U stanju ekstaze mistik se osjeća sjedinjen s apsolutnim ili božanskim

Podjela prema izvjesnosti i dosegu spoznaje :

1.Dogmatizam (grč. dógma=mišljenje)-Pozivanje na neispitano i nekriti čki preuzeto u čenje-Gledište koje smatra da je moguća sigurna spoznaja istine, odnosno da svijet i stvari spoznajemo kakvi su po sebi2.Skepticizam (grč. sképsis=sumnja)-nema sigurnog kriterija u određivanju istine, pa je prema tome nemogu ća objektivna spoznaja . Um se ne može odlučiti između teze i antiteze, pa je najbolje da se svatko suzdrži od bilo kakvog izricanja sudova. Od apsolutnog skepticizma treba razlikovati metodi čki skepticizam (npr. Descartes) 3. Kriticizam (pomirenje 1 i 2 kao odbacivanje njihove jednostranosti)

Podjela prema premetu spoznaje :

1.Realizam (postoji vanjski svijet neovisno o čovjekovoj svijesti)1.1 naivni realizam (naše predodžbe su pasivni odraz realnih predmeta, stvari su upravo takve kakve opažamo ili bez bitne razlike)1.2 kriti čki realizam (postoje sličnosti, ali i bitne razlike između stvarnosti i naše slike o njoj)

2.Subjektivni idealizam ili solipsizam- stvarnost je “svežanj percepcija” ili idejna

tvorba subjekta

Pojam istine: vidi teorije u:

Boris Kalin, Povijest filozofije(tema: “Spoznajna teorija ili gnoseologija”,podnaslov:“Što je istina”)