uzgoj i selekcija matica sive pČele prelom final

UZGOJ I SELEKCIJA MATICA SIVE PČELE (APIS MELLIFERA CARNICA)

Ovaj projekat financiraEuropska unija

Uzgoj i selekcija matica sive pčele (Apis mellifera carnica)


Anex I Studiji okolišnih i bioloških uvjeta za razvoj optimalnih

uzgojnih područja matice sive pčele



Urednik: Mr. sc. Zlatko Jusufhodžić, dr. vet. med., Bihać, BiH

Autori

Prof. dr. sc. Midhat Jašić, Tuzla, BiH Prof. dr. sc. Drago Šubarić, Osijek, Hrvatska

Dr. sc. Asmir Budimlić, Bihać, BiH Doc. dr. sc. Janja Filipi, Zadar, Hrvatska

Mr. sc. Ermina Nogić, dr. vet. med., Bihać, BiH Zlatko Elveđi, pčelar, Zadar, Hrvatska Ivan Milićević, pčelar, Posušje, BiH

Elvir Šehić, pčelar, Bihać, BiH

Izdavač Udruženje za nutricionizam i dijetetiku ''Hranom do zdravlja'' Tuzla

Za izdavača Mr. sc. Damir Alihodžić

Tehnička priprema i dizajn Mr. sc. Damir Alihodžić, Tuzla, BiH

Štampa Foto Ćiro Gradačac,

Tiraž 100 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 638.145.5 UZGOJ i selekcija matica sive pčele (Apis mellifera carnica) / autori Janja Filipi ... [et al.]. - Tuzla : Udruženje za nutricionizam i dijetetiku "Hranom do zdravlja", 2016. - 44 str. : ilustr. ; 25 cm Bibliografija: str. 39-41 i bilješke uz tekst. ISBN 978-9926-8127-2-0 1. Zlatko JusufhodžićCOBISS.BH-ID 23529478


Monografija „Uzgoj i selekcija matica sive pčele (Apis mellifera carnica)“ radjena je u okviru u okviru projekta BEE Promoted-Promocija pčelarstva. Projekat je finansiran u sklopu EU IPA prekograničnog programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina 2007-2013. Nosilac projekta u Bosni i Hercegovini je JU ''Veterinarski zavod'' Bihać, a partneri JU „Razvojna agencija Unsko-sanskog kantona“ Bihać, Udruženje pčelara "IVA" Posušje, dok su partneri u Hrvatskoj Prehrambeno-biotehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, nosilac projekta u Hrvatskoj, Centar za prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju Zadar, Zadarska županija, Razvojna agencija Zadarske županije i Udruga pčelara “Dalmatinka" iz Zadra. Podaci o partnerima navedeni su na narednoj tabeli. Vodeći partneri: PBF - Centar za prehrambenu tehnologiju i biotehnologiju Petra Kasandrića 6 23000 Zadar Tel.: + 385 23 331 077 Fax: + 385 23 331 089 E-mail:[email protected] http://www.pbf.unizg.hr Funkcionalni vodeći partner iz RH

Veterinarski zavod Bihać Omera Novljanina 6 77000 Bihać Tel: + 387 37 229 080 Fax: + 387 37 223 421 E-mail:[email protected] http://www.veterinarski-zavod.ba Nositelj pertner za BiH stranu

Partneri:

Zadarska županija Božidara Petranovića 8 23000 Zadar Tel: + 385 23 350 350 Fax: +385 23 350-319 http://www.zadarska-zupanija.hr [email protected]

Razvojna agencija Unsko-sanskog kantona Alije Đerzeleza 6 77000 Bihać Tel: +387 37 224 048 Fax: +387 37 221 784 E-mail: [email protected] http://www.rausk.ba

ZADRA NOVA Agencija za razvoj Zadarske županije Grgura Budislavića 99 23000 Zadar Tel: + 385 23 492 880 Fax: + 385 23 492 881 e-mail:[email protected] http://www.zadra.hr

Udruga pčelara Dalmatinka Grgura Budislavića 99 23 000 Zadar Mob: +385 98 461 760 Email: [email protected] http://udruga-dalmatinka.hr

Udruga pčelara „IVA“ Posušje Broćanac 81A 88243 Posušje Tel:0038763362014 Fax: 0038739681041 Email: [email protected]


S A D R Ž A J 1. UVOD _______________________________________________________ 4 2. OPĆI DIO ____________________________________________________ 6 2.1. Struktura i svojstva pčelinje zajednice _____________________________ 7 2.2. Godišnji ciklusi pčela radilica ___________________________________ 11 2.2.1. Zimske pčele ______________________________________________ 11 2.2.2. Period pojave legla __________________________________________ 11 2.2.3. Aktivnosti pčela obzirom na dob _______________________________ 12 2.2.4. Period glavne pčelinje paše ___________________________________ 13 2.3. Rasne karakteristike sive pčele __________________________________ 13 2.4. Uzgoj matica ________________________________________________ 15 2.4.1. Izbor uzgajivača matica ______________________________________ 15 2.4.2. Matica ____________________________________________________17 2.4.3. Matičnjaci _________________________________________________ 18 2.4.4. Metode uzgoja matica _______________________________________ 18 3. OSNOVA ZA UZGOJ KVALITETNIH MATICA _________________ 20 3.1. Potrebna oprema _____________________________________________ 21 3.2. Potrebno znanje i iskustvo _____________________________________ 22 4. POSTUPAK _________________________________________________ 24 4.1. Izbor matice rodonačelnice _____________________________________ 25 4.2. Izbor trutova ________________________________________________ 25 4.3. Dobivanje ličinki za presađivanje ________________________________ 25 4.4. Presađivanje ličinki ___________________________________________ 26 4.5. Izbor oplodnjaka _____________________________________________ 27 4.6. Dodavanje zrelih matičnjaka u oplodnjake _________________________ 27 4.7. Čuvanje zrelih matičnjaka i neoplođenih matica _____________________ 27 4.8. Oplodnja mladih matica _______________________________________ 27 4.9. Obilježavanje matica __________________________________________ 28 4.10. Zatvaranje matice u transportni kavez ____________________________ 28 4.11. Dodavanje i zamjena matica ___________________________________ 28 4.12. Dokumentacija _____________________________________________ 29 5. PRAĆENJE OSOBINA MATICE I PČELINJIH DRUŠTAVA _______ 30 5.1. Pravni okvir u FBiH za praćenje genetskog potencijala _______________ 31 5.2. Praćenje genetskih potencijala matice nakon izlijeganja ______________ 32 5.3. Praćenje genetskih potencijala matice nakon oplodnje ________________ 33


Predgovor Monografija „Uzgoj i selekcija matica sive pčele (Apis mellifera carnica)“ je nastala kao rezultat aktivnosti koje su se odvijale 2015. i 2016. godine tijekom realizacije projekta BEE Promoted – Promocija pčelarstva. Projekat je finansiran u sklopu EU IPA prekograničnog programa Hrvatska – Bosna i Hercegovina 2007 – 2013. U tom smislu monografija je sastavni dio Studije okolišnih i bioloških uvjeta za razvoj optimalnih uzgojnih područja matice sive pčele. Monografija istovremeno predstavlja dokumentirani postupak (proceduru) o uzgoju i selekciji matica sive pčele. Osnovna namjena monografije je stručna i informativna podrška pčelarima i uzgajivačima matica. Osim toga tekst može poslužiti učenicima i studentima u procesima sticanja znanja iz oblasti pčelarstva. Glavni cilj monografije je podrška za održanje i zaštitu domaće autohtone pasmine pčela i njihovih pčelinjih zajednica sa svim njihovim karakteristikama kao što su velika produktivnost, mala potrošnja hrane, dobro prezimljavanje, relativno blag temperament, odličan (buran) proljetni razvoj, tolerantnost na bolesti te žaštita autohtonosti „sivke“ kroz kontinuiranu selekciju odgojenih matica na što poželjnije gore navedene odlike. Sljedeći cilj je da se selekcijskim uzgojem matica potakne i osnaži daljnji razvoj pčelarstva i poboljša proizvodnja pčelarskih proizvoda koja će rezultirati uvijek većim ekonomskim i financijskim rezultatima i novim profesionalnim radnim mjestima u pčelarstvu.

Autori


4

1. UVOD


5

Apis mellifera carnica je izvorna pasmina pčela na području Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pčelari je često nazivaju pčela sivka. Prirodno je rasprostranjena južno od Alpa u prostoru panonske nizine i Balkanskog poluotoka do obale Jadranskog mora. Pod utjecajem različitih okolišnih i klimatskih uvjeta razvili su se na određenim područjima posebni tipovi ili ekotipovi sive pčele koji se međusobno ne razlikuju po vanjskim tjelesnim znacima već samo po prilagođenom ponašanju u tim specifičnim europskim ekosustavima.Opstanak i održivost ove pasmine pčele je ugrožena, pa je jedan od uvjeta održivosti sistemski uzgoj i distribucija matice sive pčele.Za uzgoj kvalitetne matice potrebno je obezbijediti kvalitetan genetski materijal, maticu sive pčele sa najboljim svojstvima. Suvremeni način pčelarenja zahtijeva zamjenu matice svake druge godine (seleći pčelari svake godine), pa su potrebe za maticama u stalnom porastu. Važan aspekt uzgoja kvalitetnih matica nakon odabiranja odgovarajućih linija majki, je obilna ishrana larvi kvalitetnom hranom u starter društvima. Uzgoj matica sa poželjnim karakteristikama zahtijeva korištenje više pouzdane metoda za mjerenje svojstava. Danas se za praćenje osobina matice, osim klasičnih morfometrijskih metoda, koriste metode bazirane na primjeni digitalne kamere i skenera koji su lako dostupni za većinu pčelara pa se preporučuju i ove tehnike. Ako se matica parila sa trutovima neke druge pasmine, onda koristeći ove metode takve matice mogu se izdvojiti iz uzgoja.Dinamika aktivnosti pri uzgoju se temelji na prirodnom razvojnom ciklusu matica. Ovaj proces praktično pčelar ne može ubrzati, usporiti ili mijenjati. Najvažnije je poznavati vrijeme u svakom koraku i pripremiti košnice, pčele i svu opremu da budu spremni na odgovarajući datum.


6

2. OPĆI DIO


7

2.1. Struktura i svojstva pčelinje zajednice

Tri su osnovna člana zajednice medonosnih pčela: radilice, matica i trut. Posao i odgovornosti u zajednici jasno su podijeljeni. Pčele radilice se mogu podijeliti na „kućne“ pčele i sakupljačice. Tako kućne pčele obavljaju brojne poslove ovisno o dobi: čisti ćelije, hrani ličinke, gradi saće, posvećuje svu potrebnu pažnju matici, prihvaća nektar od radilica-sakupljačica, polaže ga u ćelije, dodaje enzime za nektar, regulira isparavanje vode iz nektara, nabijaju glavama peludne grudice u stanice saća u neposrednoj blizini legla, te ga presvlače slojem meda, obavljaju ventilaciju za održavanje temperature i kontrolu vlažnosti u košnici te poklapaju zreli med voštanim mednim poklopacima. Izbacuju mrtve pčele i ličinke. Nakon faze kućne pčele, prelazi u nove funkcionalne uloge u zajednici kao što su: stražarice, sakupljačice nektara i polena, medne rose, vode i propolisa. Radilice u prosjeku žive 4 do 6 tjedana ovisno o aktivnostima i korištenim lijekovima za suzbijanje pčelinjih bolesti. Pčele komuniciraju pomoću feromona (kemijska komunikacija), dodira, plesa i zvuka. Matica (majka), se pari sa više od 20 trutova i pohranjuje spermu u spermateci. Sa trutovima se sparuje u zraku na poznatim sparivalištima. Očekivanja pčelara od pčelinje zajednice je njena što veća produktivnost i otpornost na bolesti. Stoga je imperativ u uzgoju pčela doći do takvih osobina, a jedan od načina povećanja produktivnosti i otpornosti pčela na bolesti je selekcija i uzgoj matica i trutova na poželjna svojstva, kao što su: prinosi meda, tolerantnost na bolesti, mirnoća na saću, smanjenje agresivnosti i rojevnog nagona. Selekcija matica zahtijeva planski, dugotrajan i mukotrpan rad. Radilice kao ženski članovi zajednice se razvijaju izoplođenih jaja, koje sadrže 32 kromozoma (dva seta po 16 kromozoma). Drugi dio prenosioca nasljednih svojstava su trutovi ili muški članovi pčelinje zajednice koji se razvijaju iz neoplođenog jajeta putem procesa partenogeneze1 i oni imaju samo jedan set od 16 kromozoma koji naslijeđuju od majke (matice). Parenjem matice sa više trutova pojavljuje se veća raznovrsnost nasljednih osobina. Samim time selekcija se treba vršiti na ista svojstva i na majčinske i očinske linije. U prirodi se vrlo rijetko može desiti međusobno parenje jedinki u bližem srodstvu što nije poželjno. Međutim, trutovi iz jednog šireg okruženja dolaze na sparivalište gdje čekaju mlade neoplođene matice koje su na oplodnom letu. Treba obavezno nastojati da se oplodna stanica bazira na što više izoliranom području.


8

Slika 1. Shema kromosomske raspodjele kod pčela Matica polaže dvije forme jaja: oplođena (diploidna) iz kojih se razvijaju pčele radilice ili po potrebi buduće kćerke matice i neoplođena (haploidna) iz kojih se razvijaju trutovi. Početak polaganja jaja u našim klimatskim uslovima je obično u drugoj polovici siječnja, a prestanak polaganja jaja je u studenom ili koncem studenog. Jaje je dugačko 1,5 - 1,6 mm, ovalno, plavkastobijele boje i malo zakrivljeno. Za vrijeme postupnog naginjanja jajeta u njemu se vrše razvojne promjene (umnožavaju se ćelije, obrazuje se embrij) i već trećeg dana se u opni jajeta nalazi formirana larva. Kompletna metamorfoza i razvojne faze medonosne pčele, odnosno njen životni ciklus sastoji se od transformacija: jaja u larvu (ličinku), zatim pupu (kukuljicu, lutku) i na kraju u odraslu pčelu. Jaja, larve i lutke nazivaju se jednim imenom leglo. Po leglu može ocijeniti stanje društva i uvjeti pod kojim ono živi.

Slika 2. Slika procesa od polaganja jaja do izlijeganja pčele1

Važan faktor, neophodan u razvoju svih članova pčelinjeg društva je prehrana.

1 Adaptirano sa https://i.ytimg.com/vi/K0GP1zZ7qvs/hqdefault.jpg


9

Ona uslovljava pojavu razlika među larvama radilica i matice i to već nakon trećeg dana embrionalnog razvoja. Nakon tri dana razvoja u jajetu, kada se iz jaja izvali ličinka radilice ih počinju hraniti matičnom mliječi.

Tabela 2.1. Razvojni stadij tri oblika pčela

Razvojni stadij Dužina razvojnog stadija u danima

prosječno matica radilica trut

Stadij jajeta 3 3 3 Stadij larve 5,5 6 6,5 Odrasli stadij (adult) 7,5 12 14,5 Ukupno trajanje 16 21 24 Početak plodnosti 23 - 38

Tijelo ličinke obavija tanka hitinska pokožica. Ličinka se obilato hrani i sprema rezervne hranjive tvari koje će kasnije poslužit za razvitak lutke. Prva dva dana sve ličinke dobivaju matičnu mliječ. Poslije toga radiličkim i trutovskim larvama radilice daju mješavinu meda i polena. Matičinim larvama daju samo mliječ. Larva dobiva toliko da pliva na mliječu, sama je uzima, zbog čega se nalazi u stalnom pokretu. Drugu hranu, radilice daju neposredno u usta. Zato je ovo hranjenje češće. Jedna larva do punog svog razvića primi oko 900 do 1000 posjeta pčela radilica.

Slika 3. Hranjenje ličinki

Ličinke najbrže rastu prva tri dana. Za šest dana ispunjavaju više od pola ćelije. Pošto hitinska pokožica ne raste, larva se povremeno presvlači. Stara kožica vrlo je tanka (0,01 mm) i ona ostaje uz zidove ćelije, pčele je ne izbacuju. Do poklapanja larva se presvlači 4 puta. Ličinke su u početku prozračne. Kasnije, gomilanjem masti postaju sjajno bijele. Nakon pet i pol dana od izlaska iz jajne opne, pčele poklapaju ćeliju (ili matičnjak) poklopcem izrađenim od voska. Poklopac je porozan i kroz njega leglo može disati. Kod radiličkih larvi to se zbiva poslije šest dana, a kod trutovskih poslije šest i pol dana. Poklopac trutovske ličinke je ispupčen od 4 do 5 mm u visinu te liči na kuršum, a poklopac radiličke je zaravnjen. Ćelije radilica su hrizontalne, a ćelije matičnjaci su


10

vertikalne. Pčele oblikuju ćeliju za maticu znatno veću od radiličke. Kada matica u nju položi jaje pčele ćeliju pune samo matičnom mliječi i dovršavaju gradnju matičnjaka da bi na kraju izgradnje oblik matičnjaka bio kao oblik žira ili kikirikija, kojeg pčele zaklapaju 12. dana. Nakon zatvaranja ćelije kod radiličke i trutovske ličinke nastaju dalje promjene. Uspostavlja se veza između srednjeg i zadnjeg dijela crijevnog kanala, koji su dotle bili odvojeni tankom opnom. Zatim ostaci hrane prolaze u debelo crijevo, odakle se izbacuju na dno ćelije. Larva počinje da razvija tanku hitinsku čahuru, koja je odvaja od izbačenog izmeta i zidova ćelije. Dio čahure prema poklopcu ćelije izrađuje se iz odvojenih končića i tako se ne prekida veza sa zrakom. Matičina larva ispreda končiće i izrađuje čahuru (kokon) samo u području glave. Kukuljice se ispružaju glavom okrenuta prema poklopcu, umiruje se. Za vrijeme ovog mirovanja u njenom organizmu rastu i razvijaju se svi organi i žlijezde.. Preobražava se u stupanj koji mnogo liči na odraslu pčelu i po svom obliku i po unutarnjoj strukturi. To je lutka ili pupa. Lutka matice leži u matičnjaku s glavom okrenutom prema vrhu. Događa se, istina rijetko, da bude i obrnuto. U tom slučaju matica pri izlasku pokušava da progrize osnovu matičnjaka, ali joj to teško uspijeva i ona obično nastrada. Izlaženje odrasle matice iz matičnjaka potpomažu pčele radilice na taj način što tanje zidove matičnjaka pri vrhu. Kad sazri, matica svojim vilicama obreže vrh matičnjaka na kome se pojavi otvor kroz koji izlazi. Pčelinje zajednice u uzgoju matica su: majčinske zajednice služe za dobivanje ličinki, trutovske zajednice, starteri -zajednice koje započinju matičnjake, finišeri -zajednice koje dovršavaju matičnjake i zajednice za formiranje oplodnjaka. Trut Trut se obično leže na vanjskim rubovima okvira. Veći je od radilice, razvija se u ćeliji promjera 6,9 mm, a manji je od matice. Služi za oplodnju matica, a većina ih uglavnom održava mikroklimu u košnici i utječe na volju za radom kod radilica. Trutovi imaju snažna krila i velike oči, a to im je potrebno da za vrijeme leta mogu opaziti i dostići maticu. Nemaju žaoke pa prema tome ne mogu bosti niti se braniti. Postaju spolno zreli između 8 i 14 dana života. Za vrijeme toplih sunčanih dana izlijeću iz košnica na sparivališta. Poslije sparivanja s maticom trut ugiba. Svojim feromonima podstiču pčelinju zajednicu na ukupnu aktivnost što se ogleda u gradnji saća, većem unosu nektara i većim zalihama polena i meda. Pčelinja zajednica, koja tokom godine nema trutova, ima male ili gotovo nikakve zalihe meda i polena. Najvažnija uloga truta je sparivanje sa mladom maticom. U svakoj normalnoj pčelinjoj zajednici mora biti minimalno od 1000 - 1300 trutova. Broj turtova u zajednici proporcionalan je veličini zajednice. To je daleko veći broj trutova od broja potrebnog za oplodnju matice, ali i velika sigurnost za druge matice da će do toga i doći.


11

2.2. Godišnji ciklusi pčela radilica 2.2.1. Zimske pčele Krajem ljeta, pčele izbacuju trutove iz košnice, tj. brane im ulazak u košnicu i oni u prirodi umiru od gladi. Dolaskom hladnijih dana pčele sakupljačice slabije izlaze iz košnice. Matica sve manje nosi jaja, leglo se smanjuje i počinje priprema zajednice za zimovanje. Društvo koje je u toku ljeta imalo 40000 do 50000 radilica gotovo se prepolovi i u zimu ih ulazi 15000 do 20000. U košnicu pčele unose propolis i njime zatvaraju sve pukotine i otvore. Dani postaju sve hladniji te pčele ne napuštaju košnicu ako je temperatura ispod 12⁰ C u hladu. Društvo treba ući u zimu sa što većim brojem mladih „zimskih“ dobro ugojenih pčela koje se razviju u jesen. Normalna temperatura legla je 34 – 35º C, niže od 32º C ili više od 37º C su za leglo pogubne. Minimalna temperatura prsnog koša da bi pčela bila spremna za let je cca 270 C. Kod nižih temperatura pčele sve jače stišću klupko. Porastom temperature okoliša raste i temperatura unutar klupka, tako da se tim porastom temperature klupko polako otpušta. Ljeti djeluju kao rashladni sistem, zimi svojim tijelima zagrijavaju leglo zimskog klupka. „Zimske pčele“ koje ulaze u hladnijim danima u klupko žive i do devet mjeseci, dok „ljetne pčele“ dožive samo do šest (radnih) tjedana. To je normalno, jer kada bi pčelinja matica polagala jajašca i tijekom zimskih mjeseci leglo ne bi preživjelo na temperaturama ispod 30º C, a unutar košnice tada nema dovoljan broj pčela da bi mu održale potrebnu temperaturu. Zbog toga matica postaje aktivna krajem siječnja ili početkom veljače, ovisno o podneblju i godini. Intenzitet polaganja jajašaca raste recipročno kako rastu temperature i broj pčela radilica koje mogu održavati potrebnu temperaturu otprilike 34 - 35º C da se izlegu mlade i zdrave pčele. Za vrijeme zimovanja pčela, od posebnog je značaja hrana u košnici. Svakom pčelinjem društvu potrebno je u jesen ostaviti minimalno 15 kg meda, jer količina i kvaliteta meda utječu na zimovanje pčela. Za vrijeme niskih temperatura pčele se translatorno značajnije ne pomjeraju u košnici. U klupku se vrši interna rotacija tako da sve pčele ravnomnjerno podnose teret hladnoće i da sve pčele imaju jednak pristup zalihama hrane. Hrana u košnici je raspoređena ravnomjerno iznad klupka jer se pčele pomjeraju prema hrani i prema osunčanom dijelu košnice. 2.2.2. Period pojave legla Pri kraju zime pčele bolje hrane maticu s mliječi te ona otpočne nositi jaja u ćelije saća, a u pčelinjem društvu dolazi do velikih promjena. Temperatura koja je do tada bila 15 - 20º C u klupku odmah raste na 34 - 35º C. Javlja se temperaturni skok, što se odražava na promjene u pčelinjem društvu. Pčele hrane leglo i održavaju potrebnu temperaturu za njegovo razviće. Da bi to ostvarile pčele troše više hrane. Počinju trošiti rezerve masno bjelančevinastog tijela, a


12

kasnije i cvjetni prah radi dobivanja matične mliječi kojom hrane mlado leglo. Radi toga je u proljeće za razvoj pčelinjeg društva potrebno da u košnici ima dovoljno meda i cvjetnog praha. Pojavom legla u košnici, stare pčele postepeno ugibaju, a razvijaju se mlade pčele. Ovo je ujedno najkritičniji period u razvoju društva. Kod naglih i drastičnih promjena temperatura u proljeće, česti su slučajevi da pčele uzgoje leglo i uginu u fazi grijanja legla prije nego što se pojave mlade generacije pčela. Starije pčele u proljeće manje su otporne na mnoge bolesti te i usljed toga brže propadaju. Zato su vrlo česti slučajevi da pčelinja društva propadaju u fazi smjenjivanja generacija. U ovoj fazi pojavljuju se u društvu prvi novi trutovi. U pčelinjem društvu uginule su sve pčele koje su tijekom zime bile u košnici i zamijenjene su mladim pčelama. Ova faza razvoja pčelinjeg društva se javlja u aprilu, tada pčelinje društvo otpočinje život sa prvim generacijama radilica. Od njihove brojnosti, uz klimatske prilike, ovise prinosi. U rano proljeće primjenjuju se mnoge metode radi podsticanja pčelinjeg društva na brži razvoj. 2.2.3. Aktivnosti pčela obzirom na dob Mlada pčela starosne dobi od 1. do 3. dana čisti ćelije, dok pčele dobi od 4. – 12. dana vrše njegu, hranjenje i brigu za ličinke. Mali dio hraniteljica (do 12 radilica) starosne dobi od 7. – 12. dan brine se za maticu. Nakon 12 dana zakržljava mliječna žlijezda, a pčele preuzimaju poslove graditeljica. U dobi graditeljica radilice prvi puta izlaze na orjentacijske letove.

Slika 4. Raspored radnih aktivnosti u košnici u odnosu na starost pčela.


13

Poslovi graditeljica su: prihvaćanje nektara od sakupljačica, polaganje u ćelije, dodavanje žlijezdanih enzima za nektar, ventiliranje nektara ili ubrzavanje isparavanje vode iz nektara, konzerviranje i skladištenje peludi (pčele dobi od 12. – 18. dana). Iznošenje mrtvih pečla i stradalih ličinki, ventilacija za održavanje temperature/ kontrola vlažnosti obavljaju pčele dobi od 12. – 18. dana, a izgradnja saća, proizvodnja voska i poklopaca za meda i leglo u dobi od 10. – 18. dana. Stražarenje obavljaju pčele dobi od 18. – 21. dana te na kraju obavljaju sakupljanje polena i nektara, medne rose, propolisa i vode. 2.2.4. Period glavne pčelinje paše Glavna pčelinja paša je vrijeme kada u prirodi cvjetaju medonosne biljke sa kojih pčele sakupe znatno više nektara nego što je to potrebno pčelinjem društvu za normalan život. Pčele će nektar u prirodi skupljati sve dok izvor traje i dok ima mjesta za skladištenje u košnici. Broj radilica i trutova dostiže maksimum. Proširuje se zapremina košnice dodavanjem okvira sa izgrađenim saćem ili satnim osnovama. U ovom periodu pčelama se daju satne osnove da ih izgrade. Ovisno od brojnosti zajednice kao i od pašnih prilika u sezoni, za vrijeme glavne paše pčele mogu unijeti i do 10 kg na dan. Potrebno je kontrolirati košnice jer ako je skučen prostor u košnici to nepovoljno utjče na pčele te se javlja nagon za rojenjem. U savremenom pčelarstvu nastoji se da pčelinje društvo u vrijeme glavne paše ima najviše sakupljačica što zahtjeva dobro poznavanje klimatskih i pašnih prilika kraja u kojem se gaje pčele. Na prirodno izgrađenom saću razlikuju se slijedeće vrste ćelija:

• radiličke (5,33 mm promjera - za izvođenje pčela, smještanje i čuvanje meda i perge,

• trutovske (6,9 mm promjera – radi odgajanja trutova i skladištenje meda (pčele izbjegavaju da u takvim ćelijama čuvaju pergu),

• matičnjaci - ćelije za izvođenje matica. 2.3. Rasne karakteristike sive pčele Siva pčela (Apis mellifera carnica) je dobro obrasla kratkim dlačicama sive boje po čitavom tijelu, te je po boji dlačica i boji kutikule dobila ime sivka. Biološke karakteristike sive pčele su: brz proljetni razvoj, dobro zimovanje s malim brojem pčela, kako se smanjuje količina paše, tako se mijenja količina legla i broj pčela u košnici, ima jak nagon za rojenje, mirna je na saću, nije sklona grabežu, slabo lijepi propolis, ima razvijen osjećaj orijentacije, daje dobar prinos pčelinjih proizvoda. Sive pčele su izrazito mirne pčele i uspješno prezimljavaju u malim zajednicama i troše malo hrane u zimskom razdoblju. Uzgoj legla kreće sa prvim unosom peludi, pa se može kazati da se zajednica razvija ubrzano. Ljeti se leglo smanjuje ukoliko se smanjuje unos peludi. U jesen se veličina zajednice naglo smanjuje.


14

Siva pčela dobro prezimljuje i u nepovoljnim ili lošim klimatskim uvjetima. Od svih pasmina pčela nazočnih u Europi ove pčele najmanje propoliziraju svoju nastambu. Ima izraženu sklonost rojenju te se selekcijom ova odlika danas nastoji smanjiti jer nije poželjna sa stajališta ekonomike pčelarenja. Siva pčela se razvila u dijelu Europe gdje su klimatske prilike uvjetovane jakim kontinentalnim strujanjima koja rezultiraju dugim i oštrim zimama te vrućim ljetima. U takvim okolnostima nastale su i glavne odlike ove pasmine, vitalnost i brzina te energična reakcija na svaku ozbiljniju promjenu u prirodi ili u vremenskim promnjenama. Apis mellifera carnica spada u grupu sitnijih pčela koje imaju dugo rilce (6,4 do 6,8 mm). Tijelo im je obraslo kratkim gustim dlačicama sive boje. Boja hitina im je tamna, a na drugom i trećem tergitu često imaju smeđe mrlje, a katkad je i cijeli prsten žućkasto smeđ. Kubitalni indeks radilica kreće se od 2,4 do 3,0 a tipičan je 2,7 (Ruttner,1988). Za determinaciju karakteristika pčele koriste različiti parametri. Od morfometrijskih parametara najčešće se koriste:

kubitalni indeks, diskoidalni pomak, dumb-bell indeks, boja kolutića, širina tomentuma na četvrtom kolutiću, dužina dlačica na petom kolutiću, dužina rilca i veličina goljenice zadnje noge.

Kubitalni indeks Kubitalni indeks je odnos stranica a i b treće kubitalne stanice na prednjem krilu pčele radilice, a mjeri se na najmanje 50 krila pčela. Kubitalni indeks govori o čistoći rase, odnosno uticaju drugih rasa pčela u uzgoju. Kubitalni indeks za kranjsku rasu pčela iznosi 2,7 i kreće se u granicama 2,4 - 3,0. Dopušteno je da 15 % izmjerenih vrijednosti bude ispod 2,33. Diskoidalni pomak Diskoidalni pomak je udaljenost crte, koja okomito pada na srednju liniju koja povezuje dvije krajnje tačke radijalne ćelije i donje tačke diskoidalne ćelije. Diskoidalni pomak je pozitivan kod kranjske rase pčela. Dumb-bell indeks Dumb-bell indeks je odnos dužine stranica treće kubitalne ćelije i iznosi 0,94 (0,8 – 1,2 ). Boja kolutića Boja kolutića na zatku je najbolje vidljiv znak rasne pripadnosti pčela. Leđni poluprstenovi kod kranjske rase pčela mogu biti sasvim tamni, mogu imati sa


15

strane tačkice, pjegice, ili je cijeli prsten smeđe-crvenkasto-žut. Kod kranjske rase pčela ocijenjuje se drugi i treći prsten. Kranjska rasa pčela ima pjege i prstenove crvenkasto-smeđe. Ruttner (1988) smatra da je kod kranjske rase pčela dopušteno do 5 % pčela sa žutim prstenovima. Širina tomentuma na četvrtom kolutiću Širina tomentuma je jedan od pomoćnih morfoloških oznaka pčela. Kranjska pasmina pčela ima srednje širok tomentum. Dužina dlačica na petom kolutiću Dužina dlačica na petom kolutiću je osobina po kojoj se ova pasmina pčela razlikuje od tamne evropske pčele. Kod kranjske rase pčela dužina dlačica je 0,25 – 0,35 mm. Oko 2/3 ove rase pčela je sa kratkim dlačicama. Dužina rilca Dužina rilca utječe na prinos meda. Kranjska rasa pčela ima rilce dužine 6,4 - 6,8 mm. Veličina goljenice zadnje noge Veličina goljenice posredno utiče na prinos meda. Utvrđeno je da površina goljenice u prosjeku kod kranjske pasmine pčela iznosi 2,647 mm2, a volumen kuglice polena 1,54 - 2,89 mm3, što jasno pokazuje da pčele s većom goljenicom mogu donijeti više polena. 2.4. Uzgoj matica Uzgojnim programom želi se utvrditi i istaknuti dobre ekonomske i privredne osobine kranjske pčele i pri tome uvažavajući njenu raznolikost i specifične ekotipove: povećanje produktivnosti, mirnoću pčela, smanjenje agresivnosti, tolerantnost na bolesti, smanjenje rojidbenog nagona i brzinu proljetnog razvoja. 2.4.1. Izbor uzgajivača matica Kako bi se izbjegao uzgoj u srodstvu minimalni broj proizvodnih pčelinjih društava po svakom uzgajivaču je 100. Sva pčelinja društva moraju biti zdrava i bez prisustva bolesti, posebno nozemoze. Unutar svakog pčelinjaka se prate sva proizvodna pčelinja društva između kojih se svake godine biraju matice rodonačelnice za daljnji uzgoj matica. Svake se godine na matičnom pčelinjaku zamjenjuju najlošije matice s maticama iz vlastite proizvodnje. Svake godine se na temelju procjene uzgojnih vrijednosti biraju matice majke za uzgoj iduće generacije matica. Društva s najboljim biološkim i privrednim osobinama koriste se kao trutovska na oplodnim stanicama. Svaki uzgajivač formira vlastiti matični pčelinjak na kojem provodi uzgojne metode i uzgaja matice.


16

Vrlo je važno da pčelar uzgajivač treba odabrati maticu-majku od najboljih košnice u svom pčelinjaku.To je košnica u kojoj je kvalitetno leglo, čije pčele su nježne, jednostavne za rukovanje, otporne na bolesti, daju veću proizvodnju meda, te imaju nisku tendenciju rojenja. Selekcija autohtonih ekotipova kranjske pasmine pčela prilagođena je klimatskim, reljefnim, pašnim i tehnološkim uvjetima. Radi očuvanja autohtonosti rase i raznolikosti provodit će se uzgoj u čistoj krvi uz odabir roditelja sljedeće generacije temeljem više odlika: brzine proljetnog razvoja, proizvodnje meda, rojivosti, mirnoće na saću, agresivnosti i tolerantnosti na bolesti. Odabir roditelja sljedeće generacije vršit će se selekcijskim putem majka – kćer. S obzirom na specifičnost oplodnje matica pčela, sparivanje matica i trutova provodit će se na dva načina:

• na oplodnim stanicama u polukontroliranim uvjetima i • na izoliranim oplodnim stanicama.

Na oplodnoj stanici u polukontroliranim uvjetima osim trutova željenih osobina, javlja se i uticaj lokalne populacije pčela. Izolirane oplodne stanice su prostori u prirodi potpuno izolirani od drugih populacija pčela u krugu od 10 kilometara. U uzgoju matica će se paziti da ne dođe do uzgoja u srodstvu, odnosno test uzgoja u srodstvu ne smije pokazati više od 12,5 % praznih stanica na saću sa leglom. 2.4.2. Ispitivanje osobina matica Ispitivanje osobina pčelinjih matica vršit će se na pčelinjacima uzgajivača matica i na testnim stanicama, odnosno vršit će se kontrola performansi i progeni testovi. Ispitivanje osobina matica na pčelinjaku uzgajivača matica odvija se kontinuirano na pčelinjaku uzgajivača. Prate se osobine matica/društava matične populacije u vlasništvu uzgajivača matica i to: proizvodnost, mirnoća na saću, agresivnost, tolerantnost na bolesti, rojivost i uzgoj u srodstvu. Ispitivanje osobina vrši se na isti način kao što je to opisano kod testiranja matica u testnim stanicama. Svaka matica mora biti označena jedinstvenim životnim brojem koji se vodi u matičnoj knjizi umatičenih pčelinjih matica. Uzgajivači za svako svoje društvo/maticu vode Matične listove. U Matične listove upisuju se podaci o praćenim osobinama društava, prilikom svakog pregleda, odnosno najmanje tri puta godišnje. 2.4.2.1. Testiranja matica na testnim stanicama – performans test Odvija se u nezavisnim testnim stanicama u regiji u kojoj je matica uzgojena. U testiranju će se osigurati anonimnost i objektivnost u provedbi testiranja. Testna stanica mora imati najmanje 20 pčelinjih društava, smještenih u isti tip košnice. Svaki uzgajivač matica dostavlja u test 12 matica kćerki na početku proizvodne sezone. Matice moraju biti obilježene opalitnim pločicama i dostavljene u propisanim transportnim kavezima. Testiranje matica započinje pripremnim periodom, koje traje od prijema matice u testnu stanicu do njezina uzimljavanja u


17

tekućoj pčelarskoj godini. Matica koja se testira stavlja se u zajednicu osnovanu iz vještačkog roja (težina pčela 1,5 kg), tj. da su izjednačena sva pčelinja društva u početku testa. Rojevi se stavljaju u košnice samo na satne osnove i prihranjuju istom hranom. Testiranje traje cijelu proizvodnu sezonu koja započinje uzimljavanjem u tekućoj godini i završava uzimljavanjem u narednoj godini. Testne stanice provode ispitivanje genetskih svojstava testiranih matica: proizvodnju meda, uzgoj u srodstvu, agresivnost, tolerantnost na bolest, mirnoću na saću, brzinu proljetnog razvoja i rojivost. Svi podaci testiranja i praćenja propisanih svojstava upisuju se u Uzgojni karton kao što su: povećanje produktivnosti, brzina proljećnog razvoja, agresivnost, mirnoću pčela, rojidbeni nagon, tolerantnost na bolesti, uzgoj u srodstvu. Stepen uzgoja u srodstvu ispituje se rombom za “pin-test”, te se utvrđuje postotak praznih stanica legla. 2.4.2.2. Morfometrijska ispitivanja Testne stanice 60 dana nakon formiranja nukleusa obavezne su dostaviti od svake testirane matice - društva 200 pčela radilica radi morfometrijskih analiza. Morfometrijske analize kao matematičko-statističke metode, koriste se u svrhu utvrđivanja rasne pripadnosti pčela odnosno govore o čistoći rase. Na dostavljenim pčelama izvršit će se sljedeće morfometrijske analize: kubitalni indeks, diskoidalni pomak, dumb – bell indeks.

Ako se morfometrijskom analizama utvrdi da parametri odstupaju od rasnih karakteristika kranjske rase pčela za više od 12,5 %, takve matice će se isključiti iz daljnjeg uzgoja. 2.4.2.3. Ocjena uzgojnih vrijednosti Odabir matica – majki za uzgoj sljedeće generacije vrši se na temelju ispitivanja osobina matica na pčelinjaku uzgajivača matica i testnim stanicama odnosno na temelju uzgojne vrijednosti. Ocjene i zapažanja prilikom testiranja se upisuju u karton svake pojedine testirane matice. 2.4.2. Matica Matica predstavlja glavni biološki stub pčelinjeg društva. Biološki zadatak joj je da osigura opstanak društva. Normalno pčelinje društvo može imati samo jednu maticu (može se specijalnim manipulacijama uspostaviti da je više matica u društvu). Glavna uloga matice su: nošenje velikog broja jaja, do 2000 dnevno doprinoseći tako razmnožavanju i umnožavanju pčelinje zajednice, lučenje feromona kojim potiče radnu aktivnost i skladan život i razvoj pčelinje zajednice i organizacija zajednice kao biološke cjeline sposobne za produkciju i


18

razmnožavanje. Feromoni koje širi matica su u velikoj mjeri odgovorni za koherentnost zajednice. Matica uglavnom boravi u košnici, a iz košnice izlazi samo pri parenju i ako dođe do rojenja. Maticu oplođavaju trutovi. Tjelo joj je duže i veće od radilice te je svjetlije boje od pčela radilica. Trbušni dio tijela je svjetlije bronzane boje, a leđa su bez dlačica. Glava matice ima okruglast oblik dok je kod radilica trouglasta. Na zadnjim nogama nema korpice za odlaganje peludi i oblik žaoke je drugačiji nego kod radilice. Matica ne ubada pčelara žaokom. Žaoka joj prvenstveno služi za polaganje jaja na dno stanice i za usmrćivanje matice suparnice. Krila su kraća prema dužini tijela. U složenim očima matice ima manji broj faceta (čulna heksagonalna tijela) zbog čega slabije uočavaju okolne predmete i imaju slabiju moć orijentacije u prostoru. Prirodni razvojni ciklusu matice je uvijek isti. Ovaj proces praktično pčelar ne može ubrzati, usporti ili mijenjati., ali određenim tehnikama može staviti pod kontrolu. Dinamika procesa uzgoja matice je ista i kad se odvija pod kontroliranim ili prirodnim uvjetima. Najvažnije kontrolirati vrijeme i biološke aktivnosti u svakom koraku procesa. Tabela 2.2. Vrijeme aktivnosti u procesu uzgoja matice Vrijeme Aktivnost Dan 1. matica polaže jaja Dan 3. jaja se otvaraju Dan 4. transplatacija larve; premiještanje transplantata u starter košnicu Dan 5. premiještanje transplantata u finišer košnicu Dan 8.-9. zapečaćena ćelija Dan 12.-14. premiještannje matice Dan 16. odrasle matice izlaze iz ćelije Dan 21. djevica matica pravi bračne letove Dan 30. oplođena matica polaže jaja Dan 32. evaluacija nove matice ( prema obrazcu za leglo) 2.4.3. Matičnjaci Matičnjaci predstavljaju dio legla u kojima se legu matice i stoje vertikalno u košnici. Vještački matičnjaci se mogu praviti na različite načine od voska ili plastičnih umetaka koji su 8 - 9 mm u promjeru na rubovima. Pričvršćavaju se i lijepe na letvice umakanjem u vrući vosak.

2.4.4. Metode uzgoja matica

Postoje dva načina uzgoja matica: metode bez presađivanja larvi (Milerova, Kvinbijeva, Alejeva metoda itd.) i metode sa presađivanjem larvi (Dulitlova metoda).


19

2.4.4.1. Metode uzgoja matica bez presađivanja larvi

Metoda uzgoja po Milleru Prema ovoj metodi pčelinjoj zajednici se ostave dva okvira sa leglom, a između njih se doda okvir s trakama satnih osnova. To su trake širine 3 cm, a dugačke 10 - 12 cm. Trake se postave u okvir na međusobnoj udaljenosti od 3 cm, a isto toliko su udaljeni i od bočnih okvira saća. Pčele odmah počnu izgrađivati ove satne osnove i vrlo brzo u ta izgrađena saća poliježu jaja. Ovakav okvir postavlja se u drugu izuzetno jaku zajednicu kojoj je predhodno uklonjena maticu (nakon 5 do 6 sati od obezmatičenja). U ovakvoj zajednici pčele počnu izvlačiti matičnjake. Za desetak dana izgradi se i zatvori više matičnjaka, koje 11. dan izrežemo i dodamo gdje smo planirali (Laktić, 2008.). Alejeva metoda Alejeva metoda zahtjeva dva vrlo kvalitetna društva. Prazan okvir, tj. ispravno izgrađeno saće se dodaje prvom odabranom društvu, a zatim okviri sa leglom i cvjetnim prahom. Poslije šest dana, prvobitno prazan ram se vadi, uklone se pčele sa njega, a zatim se nosi u toplu prostoriju, gdje se oštrim zagrijanim nožem odsijecaju trake saća. U trakama se nalaze jednodnevne radiličke larve. Čačkalicom se svake dvije susjedne larve odstranjuju, tako da ostaje treća i tako sukcesivno sve do kraja. Tako pripremljene trake pomoću rastopljenog voska se prišvrste za tri pokretne letvice u okviru. Ovakav okvir se dodaje drugom odabranom društvu, koje se predhodno obezmatiči. Odgajivačkom društvu se obezbjedi mir i prihrana sa šećernim sirupom. Jedanaesti dan se vrati okvir, pčele se lagano uklone. Formirani matičnjaci se odsijecaju zagrijanim nožem i stavljaju u kaveze. 2.4.4.2. Metode sa presađivanjem larvi Dulitlova (Doolittle) metoda Dulitlova metoda sastoji se u presađivanju larvi iz radiličkih ćelija veoma jakih i kvalitetnih pčelinjih društava u specijalno pripremljene osnove matičnjaka. Ovakvi matčnjaci se zatim dodaju jakim i kvalitetnim pčelinjim obezmatičenim društvima na odgajivanje matica, punjenje mliječju i dogradnju matičnjaka. Metoda uključuje prenošenje ili presađeivanje mladih larvi starih do 24 sata u umjetnu ćeliju za matice. Dob larve je vremenski ograničena. Metoda omogućava uzgoj većeg broj matica.


20

3. OSNOVA ZA UZGOJ KVALITETNIH MATICA


21

3.1. Potrebna oprema Većina sustava uzgoja matica koristi standardnu pčelarsku opremu, ali i neku specijaliziranu opremu tijekom procesa. Većina specijalizirane opreme je jeftina i može biti napravljena od strane pčelara . Matičnjaci Ličinke su smještene u umjetne matičnjake postavljene na letvicama koji se nalaze u okvirima. Matičnjaci trebaju imati 8 - 9 mm u promjeru, na rubu. Mogu biti voštani ili plastični i pričvršćuju se na letvice. Matičnjaci bi unaprijed trebali biti očišćeni od prašine i spremljeni u zatvorenoj kutiji. Većina proizvođača matica položi svoje matičnjake u vosak izravno na letvicu s vrućim voskom. Uzgajivači matica umoče bazu od matičnjaka u šalicu rastopljenog voska (pčelinji vosak topi se na 62,30 C do 65,20 C) i čvrsto gurnu bazu matičnjaka na letvicu kad se vosak hladi. Alternativno, plastični matičnjaci mogu se kupiti od pčelarskih dobavljača. Najpopularniji su Nicot u Europi (http://nicot.fr/). Prethodno korišteni plastični matičnjaci mogu se ponovno koristiti nakon čišćenja iz baze matičnjaka i pranja u toploj vodi s malo deterdženta (tekući sapun, cca 2 ml na 1000 ml vode). Matičnjake treba ostaviti da se osuše temeljito prije nego što ih pričvrstimo na letvicu. Takvo čišćenje nije moglo spriječiti izbijanje virusne bolesti crnih matičnjaka (BQCV), tako da je uvijek bolje koristiti nove. Plastične matičnjake stavljamo u jake zajednice otprilike jedan dan prije presađivanja kako bi omogućili da pčele očiste, poliraju i zagriju matičnjake. Plastični matičnjaci se pričvršćuju s rastaljenim čistim voskom, kao što opisuje Ruttner (1983.) ili Woodward (2007.). Preporučuje se uroniti osnove u vosak koji se nalazi na rubovima što će povećati prihvaćanje presađenih ličinki. Matičnjak ima posebni nastavak pa je priprema letvica jednostavna. Ti nastavci na osnovi imaju uzdignutu površinu da lako sjednu u utor na traci. Letvicu tada možemo umetnuti u okvir. Mogu se koristiti okviri (drveni, plastični ili metalni) standardnih dimenzija koji će držati 2 - 4 letvice. Obično 10-20 matičnjaka su stavljeni na svaku letvicu s 20 - 60 matičnjaka po okviru. Mogu se koristiti učinkovito razni alati za presađivanje. Proizvedene su mnoge različite verzije metalnih igli za presađivanje. Neke imaju povećalo ugrađeno na igli koje može pomoći ako netko ima slabiji vid. Obično su oba kraja igle dizajnirana za presađivanje, svaki kraj nudi drugačiju konfiguraciju. Umjetnički kist je prikladno sredstvo za presađivanje. Natopljene dlačice moraju se držati zajedno kako bi se jednostavno gurnuli pod ličinke. "Kineski" alat ili kineska igla za presađivanje je zgodan i jeftin alat koji izgleda kao kemijska olovka. Sastoji se od opruge bambusovog klipa koji klizi po tankom jeziku od fleksibilne plastike. Fleksibilni jezik se lako stavi pod ličinke, a zatim pritisnite na klip te će deponirati larvu i matičnu mliječ koju je pokupila u stanici za presađivanje. Klizanje drške u srednjem dijelu daje izvrsnu kontrolu. Moderna verzija ovog

uzgoj i selekcija matica sive pČele prelom final

Documents