uzgoj lješnjaka

118
1. ZNAČAJ, PORIJEKLO I RASPROSTRANJENOST PRIVREDNI ZNAČAJ LJEŠNJAKA Privredni značaj lješnjaka je višestruk. Prije svega lješnjak je biološki visoko vrijedna namirnica. Cijeni se po zastupljenosti u značajnom postotku u sastojcima vrlo značajnim za ljudski organizam. Ubraja se među najznačajnije energetske namirnice. U jezgri lješnjaka ima najviše ulja od 52 do 77%. Po Gavriloviću od 55 - 65% , 64,33% Peker (Turska). Lješnjakovo ulje ima kiselinski broj od 0,83 do 0,89, jodni broj od 89,3 do 94,4 i saponifikacijski broj od 179 - 180. Visoka tehnološka vrijednost lješnjakova ulja je razlog zašto je ono jako cijenjeno u parafinskoj i farmaceutskoj industriji. Jezgra lješnjaka je bogata i bjelančevinama, od 16,02 do 21,37%. Prema podacima Lebedeva (bivši SSSR) njihove sorte imaju 12 - 18% bjelančevina. Gavrilović navodi za neke sorte uzgajane u bivšoj

Upload: redrobinzg

Post on 01-Jan-2016

260 views

Category:

Documents


23 download

DESCRIPTION

o uzgoju lješnjaka

TRANSCRIPT

Ljenjak

1. ZNAAJ, PORIJEKLO I RASPROSTRANJENOST

PRIVREDNI ZNAAJ LJENJAKA

Privredni znaaj ljenjaka je viestruk. Prije svega ljenjak je bioloki visoko vrijedna namirnica. Cijeni se po zastupljenosti u znaajnom postotku u sastojcima vrlo znaajnim za ljudski organizam. Ubraja se meu najznaajnije energetske namirnice. U jezgri ljenjaka ima najvie ulja od 52 do 77%. Po Gavriloviu od 55 - 65% , 64,33% Peker (Turska). Ljenjakovo ulje ima kiselinski broj od 0,83 do 0,89, jodni broj od 89,3 do 94,4 i saponifikacijski broj od 179 - 180.

Visoka tehnoloka vrijednost ljenjakova ulja je razlog zato je ono jako cijenjeno u parafinskoj i farmaceutskoj industriji.

Jezgra ljenjaka je bogata i bjelanevinama, od 16,02 do 21,37%. Prema podacima Lebedeva (bivi SSSR) njihove sorte imaju 12 - 18% bjelanevina. Gavrilovi navodi za neke sorte uzgajane u bivoj Jugoslaviji od 18 - 22%. Ocjenjuje se veliki udio nezasienih aminokiselina - devet, najzastupljenija je arginin - 2,59%.

Zastupljenost eera u plodu ljenjaka varira od 2,4 do 6,00%.

Mineralne materije su zastupljene oko 2,66%. U mg% najvie je soli kalija - 372; magnezija - 116; kalcija - 200; fosfora - 405.

Jezgra ljenjaka sadri vitamine, od kojih: C - 40 mg%, B1 od 0,4 - 0,9 mg%, E do 61 mg%.

Jezgra ljenjaka se koristi za jelo i kao sirovina za razne industrije. Jako je cijenjena u industriji okolade i raznih krema.

U industriji sapuna, strojnog ulja, farmaceutskoj i u parfumerijama koristi se jezgra ljenjaka, ak i neki produkti koji pri preradi otpadaju. Proizvodi se i specijalna boja koja se upotrebljava u slikarstvu. Od drveta se proizvode razne vrste ugljena za razliite namijene. Cvijet ljenjaka je prva pelinja paa tamo gdje temperatura omoguuje pelinj let. Ljenjak ima jako iliast korijen, pa se uspijeno koristi za povezivanje erozivnog zemljita, odnosno kao antierozivna bioloka mjera.

Privredni znaaj ljenjaka je i u tome to njegov uzgoj nije kompliciran, ne napadaju ga mnoge bolesti i nametnici, zadovoljava se i skromnijim uvjetima, ali pri takvim uvjetima daje manje ekonomske rezultate. Njegovu proizvodnju mogue je maksimalno mehanizirati, to je velika prednost u odnosu na druge voke.

Privredni znaaj ljenjaka sigurno je veliki i kao artikla u meunarodnoj trgovini. Za plasman plodova ljenjaka nema nikakvih ogranienja, jer je proizvodnja deficitarna. Ovome treba dodati neznatne gubitke u masi plodova zbog kaliranja. Plodovi su transportabilni i prikladni za manipuliranje.

Ljenjak u narodnom folklornom naslijeu ima svoje znaajno mjesto. Njemu su pripisivali neku udotvornu mo. Njegove plodove koristili su sveenici starih naroda da bi postali vidoviti. Plodove su spaljivali uz odreenu ceremoniju i to bi im prualo nadu u vidovitost. Pri ceremoniji vjenanja plodovi su koriteni kao sinonim plodnosti za mladence. Travari su u meleme stavljali jezgre ljenjaka, jer im je pripisivana magina mo. Narod je u sve to vjerovao, ali nije shvatio otkuda ta mo plodovima ljenjaka. Sigurno je mo ljenjaka prije svega dolazila zbog toga to je izuzetne hranljive vrijednosti, to se vidi po sadraju vanijih sastojaka u njemu.

RASPROSTRANJENOST I PROIZVODNJA

Ljenjak je uglavnom rasprostranjen u umjerenokontinentalnoj zoni i sredozemnoj klimi. Najvie je ljenjaka na prostoru od Male Azije, june Europe i Sjeverne Amerike, odnosno na dijelu Crnog i Sredozemnog mora, kao i Tihog oceana. Ljenjak se nalazi i u istonoj i zapadnoj Europi, ali je njegovo uzgajanje ogranieno.

Najveu proizvodnju ostvaruje Turska - 71% svijetske proizvodnje, Italija - 13%, panjolska - 3% i u Oregonu i Washingtonu 5%.

U bivoj Jugoslaviji se osamdesetih godina prolog stoljea javlja interes za uzgajanjem ljenjaka. Podignuto je nekoliko veih plantaa vegetativno proizvedenih sadnica (G. Milanovac, Ljubinje, Pore, Umag, Pe i dr.).

Proizvodnja ljenjaka u svijetu

Proizvodnja ljenjaka u svijetu, prosijeno, 1974/76. godine iznosila je 421.777 tona, a 1981/82. godine 481.429 tona, odnosno za 59.652 t vie. Kako se ova proizvodnja kretala u vremenskom razdoblju od 1990. do 2003. godine vidi se u tablici.

U Europi je sa proizvodnjom od 99.830 t (1974/76.) na prvom mjestu bila Italija. Ona je na prvom mjestu sa proizvodnjom od 115.000 t i 1982. godine. Poslije Italije na drugom mjestu je Grka, zatim panjolska, Francuska itd.

POETNE

ZALIHEUROD

2003SEZONSKI

UVOZIUKUPNA OPSKRBASEZONSKI

IZVOZIDOMAA

POTRONJAZAVRNE ZALIHE

TURSKA

ITALIJA

PANJOLSKA

SAD

OSTALI

35,000

35,000

2,000

6,700

5,000

480,000

85,000

22,000

32,000

55,000-

75,000

13,000

12,000

10,000515,000

195,000

37,000

50,700

70,000435,000

60,000

15,000

26,000

37,00080,000

130,000

20,000

21,000

30,0000

5,000

2,000

3,700

3,000

UKUPNO83,700674,000110,000867,700573,000281,00013,700

Drave koje su vaniji proizvoai ljenjaka:

Turska. Proizvodnja ljenjaka u Turskoj znaajno prelazi druge zemlje. Ona proizvodi oko 71% svijetske proizvodnje. Procjenjuje se da je pod lijeskom 135.000 ha. Plantae ljenjaka su locirane na podnoju Pontijskih planina do 700 m nadmorske visine. Godinja proizvodnja iznosi 90.000 do 240.000 t plodova.

Najvie su rasprostranjene domae sorte: iri-kara, palas, sivri, tambul i sijanci pitomih sorti.

Italija. Plantae ljenjaka se nalaze na podruju Pijemonta, Avelina i na Siciliji. Procjenjuje se da je pod ljenjakom oko 22.000 ha sa jednogodinjom proizvodnjom od 37.000 do 130.000 t plodova. Najvie se uzgajaju sorte: tonda gentile, tonda romana, rond blansh di avelano, rond di ifone. Ova proizvodnja se intenzivira uzgajanjem stablaica na podlozi C. colurna.

panjolska. Komercijalna proizvodnja ljenjaka se odvija na povrini od oko 23.000 ha na podruju Katalonije i Aragona. Godinje se proizvede oko 29.000 t. Osnovne sorte su: negreta, ironel, grifol alforma i dr.

SAD. Proizvodnja ljenjaka u SAD je kasnijeg datuma. Procjenjuje se da ima oko 10.000 ha visoko intenzivnih nasada na podruju Oregona i Washingtona. Godinje se proizvede 6.000 do 16.000t. Glavna sorta je barcelona, zatim davijana. Uzgaja se kao stablaica.

Bivi SSSR. Proizvodnja ljenjaka u bivem SSSR-u je na oko 20.000 ha. Najvie se uzgaja u Azerbejdanu i junim djelovima Ukrajine. Glavna sorta (90%) je ata-baba. Znaajne povrine su i u Gruziji i krasnodorskom podruju.

Grka. U Grkoj se proizvodi oko 8.330t.

EMBED Microsoft Graph Chart

Francuska. U ovoj zemlji se ljenjak uzgaja na Korzici (140 ha), manje u drugim podrujima, tako da se proizvodi oko 1.800 t plodova.

Francuska uvozi ljenjak iz panjolske i Turske. Ona je za vrijeme 1950 - 1970. godine stalno poveavala uvoz (od 5.460 na 14.420 tona).

Raste stalni interes za uzgajanje lijeske, naroito u jugoistonom dijelu Francuske. Njeno je uzgajanje oteano zbog nedovoljnog poznavanja ciklusa cvjetanja, odnosno biologije cvjetanja.

U poslijednjih nekoliko godina preraevine od ljenjaka su poveane: u Njemakoj za 52%, u Belgiji 72%, u Francuskoj i Nizozemskoj - 104% itd.

Potronja po stanovniku iznosi u Francuskoj - 150 g, u Italiji - 250 g, Belgiji, Nizozemskoj, Njemakoj - 600 g.

Hrvatska. Proizvodnja ljenjaka je kod nas u stalnom opadanju. Tek su mjere Vlade RH sa politikom poticaja potakle poljoprivrednike na poveanje nasada. Meutim i unato tome radi se o neznatnim koliinama, jer nema organiziranog otkupa. Stari kooperantski sustavi ne uzimaju nove kooperante ve idu na kupovinu zemljita i poveanje vlastitih nasada.

Prema podacima iz 2003. godine u Hrvatskoj ima:

268.201 - stablo ljenjaka,

230.673 - rodnih stabala,

99.081 - ukupan broj stabala na plantaama,

80.855 - ukupan broj rodnih stabala na plantaama,

149,58 ha - ukupna povrina pod lijeskom na plantaama,

119,59 ha - ukupna rodna povrina na plantaama.

2. BOTANIKA PRIPADNOST I VRSTE

BOTANIKA PRIPADNOST LJENJAKA

Ljenjak je najee grmasta voka, rijetko stablaica. Lie je u dva reda, dvostruko nazubljeno. Muki cvijetovi su u vidu resa. enski cvijetovi u vidu pupoljaka, u doba cvatnje imaju samo crvene igove. Plod se nalazi u zelenom omotau. Rod Corylus dolazi od grkog kerys - kaciga; u vezi sa omotaem (kupolom) koja pokriva plod. Pripada familiji Betulacae, potfamiliji Coryloidees.

Rod Corylus ima vie vrsta. Najvie je samobesplodnih. Zbog toga su sijanci-hibridi vrlo heterogeni i variraju u mnogim osobinama. Sve vrste ljenjaka imaju 22 kromosoma, osim C. avellana. Ova vrsta ima 18 ili 22 kromosoma. U praksi nekih zemalja, npr. u Turskoj, podignuto je mnogo nasada ljenjaka sijancima. Zbog toga je i proizvodnja manje tipizirana za razliku od SAD, gdje su podizani gotovo iskljuivo odreenim sortama, i to kao stablaice, jer je laka mehanizirana berba.

U slijedeoj tablici prikazan je pregled vrsta ljenjaka sa mjestom gdje su nastale:Tablica 4. Latinsko ime, udomaeni naziv ljenjaka i regija porijekla

(H. B.Lagerstdt)

VANIJE VRSTE

Obian ljenjak - C. avellan L., Stablo je obino visoko (oko 4 - 6 m) sa velikim brojem grana i granica. Plodovi se razlikuju po obliku od plosnato-okruglastih do jajolikih sa ravnim ili picastim vrhom. Kupola (omota) je iz dva dijela, sa jedne ili obje strane rasijeena. U odnosu na plod moe biti ispod vrha ploda, u ravnini vrha ploda i iznad vrha ploda.

Obian ljenjak se nalazi sve do 63 sjeverne geografske irine i na jugu do 37 i 33" g.. To znai da je rairen u cijeloj Europi i Maloj Aziji. U naoj zemlji je rairen od morskog nivoa do planinskih masiva sa etinarima. Nejednakim ekonomskim uvjetima prilagodile su se odgovarajue forme obinog ljenjaka. Razlikuju se podgrupe, ali je znaajan onaj to kasno cvjeta i koji je izrazito otporan prema mrazu. Ima ih sa ranim cvjetanjem i okruglim plodovima i sa kasnim cvjetanjem i izduenim plodovima.

Ljenjak: 1 - granica sa mukim i enskim cvijetovima,

2 - granica s liem,

3 - plodovi sa omotaem i bez omotaa

Postoji vie varijacija C. avellana. Neke varijacije se susreu po parkovima, i to:

- C. avellana var. pendula Dip., sa objeenim

granama,

- C. avellana var. aurea Kirchu, grane i lie su

ute boje,

- C. avellana var. atropurpurea,Winkl., lie je

crvenosmee boje.

Pontijski ljenjak - C. pontica C. Koch. Stablo je srednje visoko (do 5 m). List ima okruglasto-srcolik oblik sa ljezdama i 6 - 8 plodova u grupi .

Plodovi su krupni, najee okruglasti. Omota je cijeli ili rasjeen, u potpunosti obuhvaa plod i prelazi vrh ploda. U vrnom dijelu je proiren. U fazi zrelosti plodovi otpadaju zajedno sa omotaem. Plodovi su kvalitetni - po izgledu i ukusu.

Pontijski ljenjak je rasprostranjen oko Crnog mora u Maloj Aziji i Zakavkazju - dio biveg SSSR.

Ovaj ljenjak je sudjelovao u stvaranju keriturskih sorti, meu kojima je imperatorska trebizonda. Sorte ovog ljenjaka poznate su kao celske sorte.

Krupni ljenjak - C. maxima Mili.

Lamberta ljenjak. Po razvijenosti je srednje bujnosti (3 - 5 m visine) sa krunom raznih oblika. Plodovi su ovalno izdueni, grupirani po 3 - 12. Omota je cijeli i u potpunosti pokriva plod (dva puta je dui od ploda).

Rasprostranjen je u Maloj Aziji i junim dijelovima Balkanskog poluotoka. Postoje forme koje se kultiviraju. Rodonaelnik je privredno znaajnih sorti, kao to je bademoliki ljenjak i dr. Lambertov ljenjak je nazvan po engleskom selekcionaru Lambertu.

Div ljenjak - C. colurna L. Za razliku od ostalih, ovaj ljenjak je vrlo bujan, dostie visinu 12 - 25 m. Lie je srcoliko, grane maljave. Plodovi su sitni, otro zaokrueni, imaju debelu i tvrdu ljusku. Omota ploda je vrlo karakteristian, reckav, plod pokriva oko 2/3. Plodovi imaju karakteristinu osnovu kojom je vezan omota i zauzima oko 1/3 do 1/2 ploda.

Rasprostranjen je gotovo svugdje: Mala Azija, Balkanski poluotok, Kavkaz, Afganistan i druga podruja.

Div ljenjak - grana sa plodovima u vegetaciji (lijevo);

- plodovi sa omotaem (desno)

Div ljenjak (medvjea lijeska)

Po razvijenosti njegovo stablo ini izuzetak. Ovaj ljenjak ima tu osobinu da ne daje izdanke i koristi se kao podloga za uzgajane sorte. Ima drvo visoke tehnike vrijednosti.

Ostale vrste. Corylus cornuta L. Slina je C. maximi. Raste u divljem stanju u Sjevernoj Americi.

Corylus americana Wait. Ove su vrste znaajne u hibridizaciji za dobijanje potomstva otpornog na niske temperature u SAD i Kanadi.

Mnogobrojne su sorte nastale hibridizacijom izmeu vrsta C. avellcna X C. maxima i C. avellana X C.americana.

Corylus americana

3. MORFOLOGIJA LJENJAKA

Korijen. Kod ljenjaka se po nainu postanka, razlikuju dva korijena: vegetativni i generativni. Generativni korijen znaajan je za proizvodnju podloga od div. ljenjaka (C. colurna), budui da ne daje izdanke. U praksi se jo prakticira proizvodnja sadnica ljenjaka (pojedinih sorti) na neki od vegetativnih naina razmnoavanja. Sve su one na vegetativnom korijenu.Masa korijena vegetativno razmnoenog ljenjaka je na povrini koja ne prelazi povrinu projekcije, odnosno oko 6 - 7% mase korijena moe se nekad nai izvan projekcije krune. Korijen je vrlo razgranat i u tome je velika sposobnost ljenjaka da maksimalno koristi vodu iz zemljita, odnosno da podnosi suu. Osnovna masa korijena je na dubini od 40 cm i oko 1 m horizontalno od debla.

est oblik krune ljenjaka - grm

U biolokom smislu ljenjak koji ima sposobnost vegetativnog razmnoavanja ima osobinu i da na stalnom mjestu formira masu izdanaka. Ovo svojstvo u suvremenoj proizvodnji ljenjaka poskupljuje proizvodnju, pa se naputa proizvodnja sadnica vegetativnim putem. Sadnice se proizvode kalemljenjem na div ljenjak koji ne daje izdanke.

Kruna. U spontanom stanju ljenjak formira grm sa malim izuzetkom kod nekih vrsta - C. cohirna. U grmu su grane nejednake starosti, pa i njihova boja kore se razlikuje. Kod mlaih grana (dvije godine) kora je siva, pokrivena dlaicama. Kod starijih grana je kora glatka i zatvorenije boje.

Lie je iroko, obrnuto jajoliko, na vrhu picasto, po periferiji nepravilno nazubljeno. Na povrini je glatko, a s nalija maljavo.

U kruni se nalaze granice koje nose muke i enske cvijetove. Cvijetovi su izdvojeni.

Tablica 5. Prosjean broj pupoljaka na rodnoj grani u zavisnosti od

poloaja

SortaPoloaj grane Prosjean broj pupoljaka

mjeovit.vegetat.

1. panjolski dugivrni0,283,10

srednji0,211,15

bazalni0,500,46

2. Bolvijerovvrni0,053,50

srednji0,160,94

bazalni0,000,63

Muki cvijetovi su poredani u vidu vretena i moe ih biti do 260. Ovako poredani muki cvijetovi nazivaju se rese. Resa je prosjeno dugaka oko 5 cm, na njoj je priblino 150 cvijetova. Rese se poinju formirati krajem lipnja do polovine srpnja.

U kontinentalnom dijelu u zimski period ulaze potpuno formirane, tako da je faza cvjetanja mogua od polovine prosinca i traje vie tjedana, a najmanje etiri.

enski cvijetovi su grupirani u cvastima sa dva do 10 - 12 - 16 i vie cvijetova.

Tablica 6. Prosjena veliina rese za vrijeme mirovanja i

cvjetanja - resanja

SijeanjVeljaa

Sorta mirovanje cvjetanje mirovanje cvjetanje

- resanje - resanje

1. Barcelona4,95,72562

2. Kosford4,86,02665

3. Davijana4,45,32251

4. Lambert filbert4,85,82362

5. Halski div4,34,82265

6. Rimski

4,25,42446

Tablica 7. Broj cvijetova iz cvasti

SortaMinimalnoMaksimalnoProsjeno

1. Bolvijerov4138 10

2. panjolski

dugi5208 10

enski cvijet ima dva plodnika u osnovi povezana, koji se zavravaju tukovima crvene boje karakteristinog izgleda kao brada". Oni su sjedei" na jednogodinjim granicama.

Mogua je homogamija i dihogamija. Istovremeno nemaju fizioloku funkciju muki i enski cvijetovi, pa se u praksi dogaa protoginija i protandrija.

Iako faza cvjetanja nastaje vrlo rano, do oplodnje dolazi tek u vrijeme kad temperatura poraste - prosjeno oko 9. To je vrlo esto i do 6 mjeseci poslije cvjetanja. U fazi cvjetanja enski cvijet nema plodnika. Plodnik se formira poslije nanoenja peludi na ig tuka.

U kojoj mjeri utjee naneseni pelud na ig tuka da bi se formirao plodnik nije utvreno. Svakako se moe govoriti o njegovom stimulativnom djelovanju.

Tablica 8. Duina ljetnih izdanaka iz mjeovitih i vegetativnih

pupoljaka (cm)

KARAKTERISTIKE CVIJETA LJENJAKA

Ljenjak je monoian. Ista grana nosi oba tipa cvijeta. Muki su grupirani u visee rese, cilindrine od oko 4 cm i do 20 cm u trenutku cvjetanja. enski su u cvasti pri vrhu - glomerule. U vrijeme cvjetanja se javljaju igovi crvene boje.

U pazuhu lisnih ostataka se nalaze rese ili enski cvijetovi.

Muki cvijetovi se nalaze poredani na jednom vretenu u obliku rese na granama iz prethodne godine. Rese su grupirane 2 - 3, katkad 8 - 10 (C.pontica) izvjesne sorte imaju malo resa (pijemont) i sorte vrste C. maxima imaju malo resa.

Prema Pisaniju odrasli ljenjak - drvo proizvodi oko 1 kg resa (svaka ima 230 cvijetova). Naeno je 183 cvijeta u resi (130 - 260 prema duini rese).

Cvjetanje mukih cvijetova i opraivanje odvijajuju se u jeku zime bez lia. Muki cvijetovi se otvaraju prije enskih oko 15 dana ili istovremeno. Cvijetii se razmiu zbog oslobaanja peludi preko jedne linije suprotne vezi antere.

Odraslo drvo oslobaa oko 30 grama peludi. Zrna peludi su 20 - 30 m u promjeru. Jedna antera ima oko 5 milijuna peludnih zrna, a u cm3 ima 15 - 70 milijuna peludi, u zavisnosti od promjera. Velika je sposobnost prilagodljivosti za proizvodnju peludi. Pelud se prenosi nekoliko stotina km. Neki autori misle da je to manje. Opraivae treba postavljati na 25 m zbog potpunije peludizacije.

Prema Woodworthu (M. Woodworth, 1929), to je potvrdio i M. Salesses (M. Salesses, 1971), mejoza se odvija krajem kolovoza. Mnogi se imbenici od kojih to zavisi ne znaju. Nije bilo detaljnih prouavanja vezanih za ovu problematiku.

Faze razvoja enskog cvijeta: razvoj u 2001, 2002. i 2003. godini (lijevo), razvoj muke cvasti-rese (desno)

Vanjski imbenici i njihov utjecaj nisu poznati ili su poznati samo djelomino.

Proizvodnja peludi zavisi od brojnih imbenika: sorte, starosti, bujnosti, zemljita, klimatskih uvjeta prethodne godine. Poslije sadnje javlja se mlada vegetativna masa. Reproduktivni organi se formiraju kasnije. Nedovoljna bujnost favorizira formiranje mukih organa.

Otvaranje antera se vri pri lijepom i tihom vremenu, bez vjetra. Oslobaanje peludi nije neposredno. Hladne ga zime usporavaju. Na niskim temperaturama ne izostaje. Izostaje na -8 do -12. Rese su osjetljive kad su suhe i onda se smrzavaju cvijetovi, a antere se ne otvaraju.

Ako hladnoa ne nastupi u fazi cvjetanja, tada se javlja oslobaanje peludi. Oslobaanje peludi traje 3 - 4 tjedna. Pelud je lak i oslobaa se u velikim koliinama. Postotak klijavosti peludi je razliit kod pojedinih sorti, tako je npr. kod barcelone 10%, kosforda 70%, davijane 75% i fideralda 76%.

enski cvijetovi su u cvastima i pripadaju pupoljcima koji se zovu glomerule. Glomerule su locirane na razliitim mjestima, u donjim dijelovima ili u gornje dvije treine grane. Izolirane su ili grupirane i u osnovi petljike rese. Ima izgled vegetativnog pupoljka. Cvast je obavijena ljuspastiri listovima i dva embrionalna listia. Ispod cvasti je prisustvo svih internodija grane. Cvast je kratak klas sa 5 - 6 brahteja obavijenih listiima, to u stvari predstavlja zaetak ploda.

Faze otvaranja mukih cvijetova (lijevo) i enski cvijetovi -

pupoljci na granici (desno)

enski cvijet ima tuak od dvije karpele (dvopolni ig), ali se u osnovi dodiruju u nivou plodnika. Plodnik nije formiran u trenutku peludizacije. Ima jedan plodnik - dvostruk, jedan anatropni sjemeni zametak.

igovi imaju povrinu koja pokriva 4/5 tuka i predstavlja bradaviaste izrasline za prihvaanje peludi.

BROJ CVIJETOVA U GLOMERULI

U literaturi se esto javlja srednji broj plodova u glomeruli do 8 u sorti bolvijerov, rodni kutard i panjolski dugi.

Resa je klas koji se sastoji od malih izrataja cvijeta sa pranicima u pazuhu 2 pralista i jedne braheje koja se vee za osovinu cvasti.

Prema ispitivanju cvjetanja mukih i enskih cvijetova esto se uoava dihogamija. Raskorak izmeu cvjetanja mukih i enskih cvijetova moe se protegnuti na nekoliko tjedana (rodni kutard i pijemont). Mogua je i homogamija - istovremeno muki i enski cvijetovi ili s malom razlikom (bolvijerov i lijepi bilbien).

Tablica 9. Broj tukova u glomeruli

SortaNajmanjeNajvieProsijek

Rodni kutard5147 - 8

Bolvijerov4138 - 10

panjolski dugi5208 - 10

Ranije cvjetanje mukih cvijetova i njihovo sazrijevanje tada se govori o protandriji i obrnuto o protoginiji.

Fenoloka ispitivanja mogu biti razliita, pa ak i kontradiktorna. Kulturne forme lijeske naginju protandriji, druge homogamiji ili protoginiji, neke su dominantno protoginine.

Neslaganja mogu biti zbog razliitih observacija u razliitim uvjetima. Amerike sorte su protoginine, a europske protandrine. Takve tendencije se mogu modificirati ekolokim uvjetima, osobito temperaturom. Blaga temperatura prije cvatnje pojaava protandriju, niska favorizira homogamiju, pa i protoginiju. To je mogue i zbog vremena cvjetatnja.

FAZA CVJETANJA SORTI LJENJAKA

Podatke o cvjetanju sakupio je M. Leglise iz Stanice za voarstvo u Bordeaux. Dijagram prikazuje da su ispitivane sorte bile protandrine, protoginine i da ima i onih kod kojih je zapaena homogamija. Dihogamija je jako izraena kod sorti: pijemont kosford i panjolski dugi, i kratak je period cvjetanja mukih i enskih cvijetova, dok je kod sorte dovton izraena protoginija.

Druge sorte (rodni kutard, bolvijerov i gilbert) imaju dug period cvjetanja mukih i enskih cvijetova. Zbog relativne istovremenosti cvjetanja mukih i enskih cvijetova moe se govoriti o homogamiji.

a) Postoje sorte s ranim i sa kasnim cvjetanjem. Rano cvjetaju pijemont i kutard, ostale su kasne. Leglise navodi sorte ranog cvjetanja: trebizonde, negret, fructo albo, fructo rubro, noisetier, a feulles purpres (crvenog lia), belle de guibilino itd. Sorte koje kasnije cvjetaju su: bergeri, royale, eugenie i dr.

b) Kod iste sorte iz godine u godinu postoji razlika u poetku i trajanju cvjetanja mukih i enskih cvijetova, vanosti dihogamije, perioda receptivnosti tuka. Due traje period receptivnosti peludi nego to traje period rasijavanja peludi.

ULOGA TEMPERATURE

Temperatura djeluje na procese koji prethode fazi cvjetanja i poetak cvjetanja mukih cvijetova. Niska temperatura usporava poetak cvjetanja mukih cvijetova za razliku od faze cvjetanja enskih cvijetova. Da procvjetaju enski cvijetovi potrebna je niska temperatura za jedan period prije faze cvjetanja. To su sume temperature koje utijeu na datum poetka cvjetanja. Datum cvjetanja je uvjetovan temperaturom, ali ona nije definirana. Baldini i Pisani navode da nie temperature od 9 ubrzavaju otvaranje enskih cvijetova, a vie od 9 favoriziraju otvaranje mukih cvijetova. enske cvasti zahtjevaju nie temperature nego rese - muki cvijetovi. Bergamini i Ramina (1968) su ispitivali koliko sati je potrebno s temperaturom od 7 za pojedine sorte i nali da za sorte: gentile i avelino treba u zimskom periodu - 350 za muke i 600 sati za enske cvijetove.

FORMIRANJE REPRODUKTIVNIH ORGANA

Formiranje reproduktivnih organa kod ljenjaka je vezano i za vegetativni porast. Sorte nastale od C. avellana - rimski, halski i dr. formiraju granice od 1 - 5 i 6 - 15 cm koje su nosioci reproduktivnih organa. Sorte postale od C. maxima, iji su predstavnici sorte bademoliki, rani trebizonda, formiraju dugake granice na kojima su reproduktivni organi od 6 - 15 i 16 - 25 cm, sa velikim brojem cvijetova po jedinici duine. Korelacija izmeu duine granica i formiranja cvijetova prouavana je u SAD i Francuskoj, ali je naglaavan utjecaj ekolokih imbenika i primjenjene tehnologije.

U SAD - Painter i Hatman (1958) navode da sorta barcelona ima granice 16,25 - 23,75 cm na kojima se formira 89,7% plodova. Nije utvren postotak praznih plodova u zavisnosti od duine granica.

U junoj Francuskoj su prouavane sorte: bolvijerov, panjolski dugi i rodni kutard u pogledu zastupljenosti broja plodova na granici do 10 cm i od 15 do 40 cm. Bilo je najvie plodova na granicama od 15 - 40 cm. Autori koji su ovo prouavali preporuuju primjenu suvremene mjere u proizvodnji kojima se podstie porast granica.

ODNOS OPLODNJE KOD LJENJAKA

Najvei broj sorti ljenjaka je samosterilan, to su pokazala prouavanja u Francuskoj i SAD. U bivoj Jugoslaviji Modic, Manuev i dr. su doli do istih zakljuaka. Djelomino je samooplodan mali broj sorti lijeske. Prema Nedevu i suradnicima samooplodne su sorte: bademoliki, kosford, rani trebizonda i dr., i to od 10% do 37%. Ovaj postotak ne osigurava dobru berbu, potrebno je da se pri uobiajenom broju enskih cvijetova oplodi od oko 60 - 85%. U uvjetima Francuske se navodi da je dugi panjolski samooplodan svega 6 - 10%, to je nedovoljno za dobru berbu.

Tablica 10. Period mirovanja

SortaVrijeme skidanja granica za izazivanje kretanjaVrijeme cvjetanjaVrijeme od skidanja granica do cvjetanja

enskihmukihenskihmukih

Bolvijerov23. XI 1972.9. XII29. XII166

Kosford23. XI 1972.27. XII9. XII3416

Davijana23. XI 1972.27. XII4. XII3411

Lambert filbert23. XI 1972.27. XII12. XII3419

Rimski23. XI 1972.24. XII29. XII16

Ne postoji sorta univerzalni opraiva, kao to ne postoje ni standardne svijetske sorte, ne u velikom broju. Sortiment ljenjaka se karakterizira vie obiljejem svake zemlje gdje je njegova proizvodnja znaajna. Istraivanja ove problematike su jo skromna.

Meu sortama koje se uzgajaju u Bugarskoj navode se kao dobre kombinacije sorti: kosford, rani trebizonda, hempelov, rimski; zatim - rimski, bademoliki, kosford; i kombinacija rani trebizonda, hempelov, bademoliki, bijeli lambert, kosford, ata-baba, i dr.

Lebedev i dr. (1953) navode da je i obian ljenjak dobar opraiva za kulturne sorte ljenjaka.

U panjolskoj za sortu tonda gentile preporuuju opraiva: kosford, atolda, bern i lokalne forme.

U SAD za barcelonu se preporuuje davijana i dr.

PERIOD PORASTA PLODOVA LJENJAKA

Period porasta plodova traje 4 - 5 mjeseci. U poetku se poveava kupola i ljuska, a zatim jezgra. Plodovi sazrijevaju kod nas od poetka do polovine kolovoza, a u zavisnosti od klimatskih uvjeta, i do polovice rujna.

Proces dozrijevanja ljenjaka

Izgled ploda ljenjaka u ljusci i u presjeku

Tablica 11. Postotno uee broja plodova po cvastima

SortaPlodova u cvastima

12345

1. Bolvijerov503611

2. Kosford205121

3. Lambert filbert25312613

4. Halski div59308

5. Rimski22372211

Tablica 12. Morfometrija ploda

Sorta

BolvijerovKosfordLambert filHalski divRimski

Plod (mm) du.20,222,921,923,518,8

ir.18,122,017,617,021,0

deblj.17,918,412,517,018,3

Jezgra du.11,914,6 8,811,717,2

ir.16,516,817,318,713,4

deblj.12,013,4 9,411,314,4

Ljuska: jezgra 56,5:43,555,6:44,442,9:57,1 52,0:4853,3:46,7

Plod (grama) 2,33,6 1,42,53,0

Ljuska (grama) 1,3 2,0 0,61,31,6

Jezgra (grama) 1,0 1,6 0,81,21,4

Broj plodova/kg486298851405351

Redoslijed 4 1 532

Diferenciranje cvjetnih elemenata u uvjetima Italije poinje krajem svibnja da bi se muki cvijetovi - zaetak formiranja rese - okularno vidjelo izmeu polovine lipnja do polovine srpnja, to zavisi od godine i lokaliteta.

Obnova ljenjaka kratkom rezidbom

Ljenjak stupa u period rodnosti - kalemljen i na vlastitom korijenu tijekom druge, tree godine, a generativno razmnoen kasnije, u 6 - 7 godini. U punu rodnost dolazi poslije 9 - 10. godine. Pri optimalnoj primjeni agrotehnike i pomotehnike period eksploatacije traje oko 15 godina, poslije ega je neophodna regeneracija - obnova kratkom rezidbom. Njegov vijek je dug, preko 100 godina.

4. EKOLOGIJA LJENJAKA

ODNOS PREMA KLIMATSKIM IMBENICMA

Toplina

Ljenjak ima u odnosu na druge jezgraste vrste voaka neke specifinosti. On formira na prologodinjim granicama cvijetove koji su podvojeni - muki zasebno i enski zasebno. Faza cvjetanja se odvija vrlo rano u prosincu, ali oplodnja nastaje mnogo kasnije, oko 2 - 6 mjeseci poslije peludizacije. Izgradnja cvjetnih elemenata nije kao kod drugih voaka. Plodnik nije formiran kad se odvija peludizacija, nego znatno kasnije, sa porastom temperature se intenzivira porast plodnika. Bioloka je karakteristika dihogamija iako je mogua i homogamija.

Poetak cvjetanja znaajno varira od sorte i variranja temperature u zimskom periodu kad se cvjetanje odvija.

Zbog svoje bioloke prirode ljenjak je vie izloen djelovanju negativnih niskih temperatura nego druge vrste voaka. On je u razliitom fiziolokom stanju, manje je pri tome otporan na mraz gotovo itav zimski period. Ekonomski su najopasnija oteenja od mraza reproduktivnih organa. Tako, na primjer, postoje sorte sa izraenom fiziolokom funkcijom gametofita mukog reproduktivnog organa ranije - protandrija i enskog - protoginija, odnosno istovremeno homogamija.

Protoginine sorte ranije poinju fazu cvjetanja - rimski, bijeli lombardijski, bademoliki ljenjak i dr. U kontinentalnom dijelu faza cvjetanja izuzetno moe biti rano, u studenom.

Sorte ljenjaka nastale od C. maxima s cvjetanjem enskih cvijetova poinju polovinom sijenja i poetkom veljae. Obino u sijenju i veljai oslobaa se pelud iz antera mukih cvijetova. Jedna resa ima oko 5.000.000 peludnih zrna veliine 25 - 40 mm, odnosno jedno stablo daje priblino 30 g pranika.

Tablica 13. Pregled nekih fizikih i kemijskih osobina plodova

ljenjaka neposredno poslije berbe

S o r ta

MogulPijemontKosfordRimski dugiHalski ivProsjeno

Duina ploda sa omotaem (cm)3,362,312,392,494,443,00

Masa ploda:

- sa omotaem (grama)2,764,163,594,346,484,27

- bez omotaa (grama)1,753,232,793,284,673,15

- postotak63,4177,6577,7275,5872,0773,29

Jezgra:

- grama0,911,811,732,032,271,76

- % u masi ploda bez

omotaa55,0556,1062,1561,8548,5656,74

Suhih materija:

- u omotau (%)24,5527,1131,8533,3229,7729,32

- u ljusci (%)76,7678,1976,5679,2779,2778,01

- u jezgri (%)42,1064,9065,7550,0177,7260,09

enski cvijet zadrava sposobnost da primi pelud vie dana. Ova sposobnost iga zavisi od sorte, pogodnosti uvjeta uzgajanja odnosno vremena u fazi cvjetanja. Maksimalna sposobnost zadravanja peludnih zrna traje obino 15 dana.

Muki cvijetovi se otvaraju relativno dugo, od 10 - 90 dana. Oslobaanje peludi takoer je uvjetovano temperaturom i traje 1 - 2 tjedna. Pored fertilnog zastupljen je i sterilni pelud. U zavisnosti od sorte postotak sterilnog peluda kree se izmeu 1 - 50%. Mali je postotak sterilnog peluda kod sorte bolvijerov ljenjak, dok je kod sorte rani kutard 40 - 50%. Prema zastupljenosti sterilnog peluda razlikuju se dvije grupe sorti i to: prva grupa do 30% i druga grupa preko 30%. Prema Barbeau (Barbeau, 1973) sorte koje rano cvjetaju imaju malo resa i manji postotak sterilnog peluda.

Pelud ljenjaka se lako raznosi vjetrom ukoliko je vrijeme suho, bez padalina. Klijavost peludi je dobra, ali zavisi od temperature. U literaturi se nalaze podaci da je optimalna temperatura za klijanje peluda 15 i 20 (Trotter), 25 (Barbeau). Temperatura od 0 - 2 zadrava klijanje peludi, dok su samo neke sorte imale klijavost peludi na 3 - 5.

Nepovoljno utjeu na klijavost peludi niska temperatura i visoka relativna vlanost zraka. Nanesena na ig tuka, peludna zrna u fazi cvjetanja ostaju nekoliko mjeseci (ponekad 4 - 5), pa tek klijaju kad temperatura (prosjena dnevna) dostigne 9 - 14.

U godini sa produenom zimom moe se usporiti cvjetanje mukih cvijetova tako da se pri viim temperaturama ubrzava njihovo cvjetanje.

Prema Bergamineu i Raminau (1968) za pravilno cvjetanje mukih cvijetova potrebne su niske temperature do 7 u zimskom periodu, za uvjete Italije, 350 - 600 sati u zavisnosti od naslijedne osnove sorte, a za enske cvijetove 600 - 800 sati. Jo nema za vanije sorte preciznih podataka u ovom pogledu.

Rano cvjetanje enskih cvijetova je podlono oteenjima od negativnih niskih temperatura. Niska negativna temperatura od -7 u fazi cvjetanja je izazvala oteenja do 50%. Prema Kovalu (1968) temperatura od -12 nije znaajnije imala tetnog utjecaja. Nejednako oteenje od mraza na sortama zavisi od datuma kad se javlja i od osobina sorte. Prema Nedevu i suradnicima (1976) po stablu je ostvaren dobar prinos kod sorti: rimski (15,3 kg), bademoliki ljenjak (15,4 kg), iako je temperatura bila -14,4 u drugoj polovini sijenja. Druge godine niska temperatura iznosila je -19,6; 9. sijenja, pa je imala vei utjecaj na prinos. Prinos kod istih sorti po stablu bio je znatno manji: 9,6 kg i 11,0 kg/stablo.

Prema Thaguevu (1969) u SSSR-u temperatura padne na minus 25 do minus 30, pa neke sorte nisu donijele rod - furfulak, bademoliki i dr. Lokalne sorte su izdrljivije na mraz.

Kulturne, uzgajane sorte ljenjaka vode porjeklo od vrsta sa razliitim biolokim osobinama. Zbog toga se teko moe rei da ljenjak zahtjeva ove klimatske uvjete. Treba ocjenjivati zahtjeve sorti lambert i onih koje su od ove sorte izdvojene. C. maxima je nastao u uvjetima mediteranske klime, zbog toga je i osjetljivost prema smrzavanju izraenija. umski ljenjak (C. avellana i C. americana) rodnaelnik je sorti koje su otpornije na oteenja izazvana temperaturama. Postoje grupe sorti koje se javljaju kao hibridi izmeu vrsta ljenjaka sa fizioloki nejednakom otpornou na mraz, pa to ini potekou u odreivanju osjetljivosti tih sorti na niske negativne temperature.

Prema Tihonovu (1952) ljenjak se moe intenzivno uzgajati u podrujima gdje u zimskom periodu (bioloko mirovanje) temperatura padne i do -30. Meutim, ovaj kriterij se ne moe primjeniti za sve sorte, jer su neke sorte bile pri toj temperaturi oteene (lambertov bijeli). Druga stabla nekih zapadnoevropskih sorti su izdrala tu temperaturu. Nije mogue precizirati prosjean prag temperature.

U jednom ogledu Kartekini (Cartechini) i Tombesi (1968) su ispitivali na -28 pupoljke sorte tonda romana. Oteenje je bilo 4,45% na -10, zatim 39,05% na -16 i 100% na -22. Osjetljiviji su enski pupoljci nego muki. Pri temperaturi od -10 smrzlo ih se 50%, a kod -16 izmrzavanje je bilo 100%. U zavisnosti od vitalnosti ljenjaka je i njegova osjetljivost na mraz. Tako ve pri temperaturi od -2 do -4 enski cvijetovi mogu biti oteeni u znatnom postotku, a muki pri -9.

Ljenjak sigurno donosi rod u podruju gdje je srednja godinja minimalna temperatura oko -4 i apsolutni godinji minimum -10,9 do -11,8. Meutim, ovo je kriterij za najosjetljivije sorte.

Tablica 14. Pregled sorti ljenjaka po osjetljivosti mukih cvijetova

na niske temperature

Prema Romisondou (1978) muki cvijetovi, dok su zatvoreni, izdre do -16, odnosno -18, a kad su otvoreni svega -8 do -10 i u trenutku oslobaanja peludi samo -5 do -7, a enski cvijetovi prije cvjetanja izdre -13 do -16, a u trenutku cvjetanja -7 do -8. Mrazevi sa temperaturom -4 do -6 mogu otetiti mlade ljetne izdanke i do 50%.

Za muke cvijetove je potrebno 350 - 600 sati sa temperaturom ispod 7. enski cvijetovi su zahtjevniji. Ipak za veinu sorti je potrebno 600 - 800 sati, odnosno 1000 -1300 sati za vegetativne pupoljke.

Padaline

Ljenjak zahtjeva tijekom godine kako dovoljno vode u zemljitu, tako i relativne vlage u zraku. Vrlo je znaajno da su padaline pravilno rasporeene po mjesecima. Nedostatak vode se manifestira viestruko nepovoljno: plodovi otpadaju, jezgra se ne formira dovoljno, kvaliteta plodova se smanjuje - krupnoa nije karakteristina, a i jezgre su loije kvalitete.

Potrebno je 700 - 800 mm padalina odnosno oko 70 mm mjeseno. U fazi intenzivnog porasta plodova i ljetnih izdanaka najpotrebnija je voda - to su mjeseci: svibanj i lipanj.

Sve sorte nisu jednako otporne na nedostatak vode. Osjetljivije su sorte na lakom, pjeskovitom zemljitu, kao i na plitkim zemljitima.

Smatra se da je za ljenjak povoljna lokacija sa hidrotermikim koeficijentom od oko 1,25.

Ostali klimatski imbenici

Ljenjak je heliofit - to znai da su za njega pogodniji osvjetljeni poloaji. Osvjetljenost se regulira i brojem stabala po hektaru. Potvrdu da ljenjak zahtjeva dosta svjetlosti nalazimo u njegovom uzgajanju oko Sredozemnog mora.

U fazi cvjetanja vjetrovi su vrlo tetni. Tihi vjetrovi u toku godine manje mu smetaju.Tua-grad takoer moe tetno djelovati.

Ljenjak kao drvo moe uspijevati svuda, ali su njegovi zahtjevi u pogledu klime strogo precizirani kad se uzgaja zbog proizvodnje plodova. To se vidi, prije svega, po tome to su zemlje najvei proizvoai plodova sa klimatskim uvjetima u kojima nema mnogo niskih negativnih temperatura. Sa povoljnim klimatskim uvjetima za uzgajanje ljenjaka istiu se: Turska, panjolska, Italija, Kalifornija. Zemljita na kojima se ljenjak uzgaja dosta su neplodna. To znai da su klimatski imbenici vrlo znaajni i od njih zavisi njegovo uspjeno uzgajanje.

U poslijednje vijreme podiu se plantae ljenjaka koje se navodnjavaju, to se ranije nije prakticiralo. Ovo je sluaj u podrujima gdje nema dovoljno padalina i gdje je zemljite oskudno vodom. Neophodno je da se omogue 2 - 3 zalijevanja tijekom vegetacije, a to daje visok prinos, posebno kod nekih sorti ljenjaka koje se uzgajaju u Ukrajini, Kaliforniji i dijelovima Bugarske. Samo jedno zalijevanje u Bugarskoj dalo je prinos 10 - 15 kg/stablo.

Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvjetljenost. Pogreno je uvrijeeno shvaanje da ljenjak podnosi i uspijeva u sjenci. Reproduktivni organi su po periferiji krune to potvruje zahtjeve ljenjaka za osvjetljenjem kako bi se oni formirali.

ODNOS LJENJAKA PREMA ZEMLJITU

Dobri prinosi mogu se oekivati na zemljitima srednje plodnosti, lakim, pjeskovito-glinastim, humusno -karbonatnim i umjereno vlanim. Na siromanim, kamenitim i suhim zemljitima ne postiu se dobri rezultati, nema vegetativnog prirasta ni formiranja reproduktivnih organa.

Prema reakciji zemljita (pH vrijednosti) ljenjak je tolerantan, jer dobro uspjeva na zemljitu pri vrijednosti pH od 5 - 8.

Ljenjak ne podnosi movarna zemljita. Kod nas se pokuavalo sa uzgajanjem ljenjaka na takvim zemljitima koji nisu uspjeli. Nije bilo uspjeha zbog toga to nije zemljite odgovaralo po fizikim osobinama.

U divljem stanju ljenjak se nalazi na vapnenasto -

silikatnom zemljitu.

Zemljite za ljenjak mora biti takvo da omoguuje ravnomjerno razvijanje korijenove mree kako lateralno, tako isto i po dubini. A to e omoguiti zemljita sa dovoljno hranljivih materija, vode i zraka u toku cijele godine.

Treba nastojati da se prilikom izbora zemljita za komercijalno uzgajanje ljenjaka izaberu ona koja trae najmanje ulaganja za dovoenje u odgovarajue uvjete.

Prema H. Eganu (1958) zemljite za ljenjak treba sadravati:

15 - 20% gline20 - 30% sitnog

pijeska

15 - 20% koloida30 - 50% krupnog

pijeska.

Rebov predlae 5 - 20% gline i 50% pijeska - istie se i znaaj humusa ak 10% kao i 25% vapna, ali se ne pravi razlika po sortama.

U Italiji sastav zemljita izgleda:

krupan pijesak 35,3 - 51,2%

humus 2,5 - 3,9%

- sitan pijesak 22,7 - 29,5% - pH 6,92 - 7,4

- koloidi 14,1 - 23,4%- duik (N) 0,12

0,22%

- glina 7,4 - 10,5%- fosfor (P2O5) 38

223 mg/kg

- vapno - 1,3% - kalij(K2O) 286 - 798

mg/kg.

5. POMOLOKI PREGLED - SORTIMENT LJENJAKA

KLASE LJENJAKA

Svrstavanje ljenjaka po klasama nametnula je praksa. Za ovu podjelu kao osnova posluila je vrsta ljenjaka, rodonaelnik, od koje su sorte stvorene. Razlikujemo est klasa.

Prva klasa: obian ljenjak, rodonaelnik je C. avellana. Najvanije osobine sorti ove klase su omota u ravnine ploda ili malo iznad njega, rasjeen do osnove, u osnovi vezan; plodovi sitni, okrugli ili sa razliitim oblikom. Ljuska tvrda. Ovoj klasi pripadaju neke ruske selekcije.

Druga klasa: celski ljenjak je proizvod od divlje vrste C. pontica. Ima omota malo iznad ravnine ploda, cijeli ili rasjeen do osnove, iznad ploda se malo suava pri vrhu je rairen, po rubu rasjeen. Ljuska srednje debela, esto s rebrima. Jezgre se dobro vade. Vanije sorte furfulak, kerasund, rimski, celski, davijana, garibaldi, i dr.

Trea klasa: lombardijski ljenjak koji je nastao od C. maxima. Omota je dui od ploda, cijeli i povijen na vrhu, ima izgled trube. Plod cilindrian, jajolik. Ljuska tanka. Jezgra kvalitetna. U ovu klasu se ubrajaju sorte: lambert (bijeli i crveni), bademoliki i eugenija.

etvrta klasa: hibridi postali ukrtanjem divljih formi sa kulturnim sortama u raznim kombinacijama. Sorte ove klase mogu imati svojstva roditelja. Vanije sorte su: normtemopon, notigen, kao i brojne selekcije u Rusiji i dr.

Peta klasa: ameriki ljenjak je postao od C. americana i C. cornuta. Ima vrlo dugaak omota, znatno dui od ploda. Plodovi su sitni do srednje krupni, okrugli, iroko ovalni, tvrde ljuske. Ovoj klasi pripadaju vanije selekcije SAD.

esta klasa: div ljenjak (medvjea lijeska) je rodonaelnik svih sorti ove klase. Omota krupan, mesnat, izreckan. Plod sitan, okruglast, iroko ovalan, neravan sa velikom osnovom, tvrda ljuska. Nema mnogo sorti, navode se neke nove selekcije.

Poznavajui sorte koje pripadaju spomenutim grupama moe se unaprijed predvidjeti kakva e vanija bioloka svojstva potomstvo imati. Naravno ovdje je rije o stvaranju novih sorti.

Lambert-sorte su nastale od divljih vrsti u podruja sredozemne i crnomorske klime. Zbog toga su osjetljivije na mraz, ali su sa tankom ljuskom i ukusnom jezgrom koji zauzimaju prvo mjesto.

GRUPE SORTI LJENJAKA

Postoji vie naina da se grupiranja sorti ljenjaka. U primjeni je klasifikacija koja ljenjak grupira na pitome, plemenite, kulturne sorte i umske forme.

Pitome sorte su postale veinom od vrsti: C. avellana, C. maxima i C. pontica. Nain postanka, tj. rodonaelnik sorta, kao kriterij za grupiranje sorti ljenjaka nije prikladan. Iz praktinih razloga je usvojena klasifikacija koja za razvrstavanje sorti uzima morfoloke karakteristike. Prema ovom kriteriju razlikuju se etiri grupe, i to:

Lambert-sorte,

Celske sorte,

Lambert-hibridi,

Celski hibridi.

Lambert-sorte. Ova grupa sorti ime je dobila po omotau - njegovom izgledu i grai. Omota kod ovih sorti je razrezan, dui je od ploda, po izgledu podsjea na bradu". Ovoj grupi pripadaju privredno znaajne sorte sa ranijim vremenom sazrijevanja plodova.

Celske sorte. Znaajna karakteristika kod ovih sorti je takoer graa omotaa. On je rasijeen na dva dijela i pri osnovi srastao. Kod zrelih plodova omota se povija i plodovi lako ispadaju. Omota u osnovi nema cilindrino zadebljanje koje je karakteristino za lambert sorte.

U ovoj su grupi sorte s plodovima koji variraju od okruglastog do izduenog, u pogledu veliine takoer su mogua velika variranja.

Lambert-hibridi. Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni hibridi sorti iz ranije dvije grupe (lambert i celske). Plodovi su slini lambert-sortama, a po omotau celskim sortama. Plodovi lako ispadaju iz omotaa. Jezgra kod ovih sorti je dobre kvalitete pogodna za konzumiranje i za industriju prerade.

Celski hibridi. Sorte ove grupe su nastale kao lambert hibridi sa bioloko-fiziolokim karakteristikama celskih sorti. Kod ovih sorti je omota iz dva mjesta koja su u osnovi srasla. Mnoge sorte ove grupe se ubrajaju u privredno znaajne sorte.

umske forme. Razne forme umskog ljenjaka, koji se ne kultiviraju, svrstane su u ovu grupu. Ovdje nije rije o sortama, jer se o njima ne radi, ve o raznim formama i sl. Zbog ogromnog broja varijanti, susreemo i vrlo veliko arenilo plodova po krupnoi, obliku, izgledu omotaa i drugim svojstvima. Ove su forme prema svojim osobinama bliske celskim sortama.

SORTE LJENJAKA

Sorte ljenjaka su prikazane po abecedi, pri emu su drugi kriteriji zanemareni.

Apolda. Sorta ije porijeklo nije poznato.

Stablo srednje iroko, proizvodnost osrednja, izraena protandrija. Faza cvjetanja srednja. Opraivai su: kosfort, udo iz bolvijera. Omota ravan pri vrhu ploda.

Plod okruglast ima masu oko 3,2 g sa dimenzijama 27,6 x 19,6 x X 17,5 mm. U ravici je 1,6 plodova. Boja ljuske smea u prugama. Jezgra bez ilica, sudjeluje u masi ploda sa oko 41,5%. Kao stolna sorta je znaajna jer ima krupne plodove.

Ada-baba. Ova sorta je nastala u zapadnom Azerbejdanu i tamo sudjeluje sa oko 90% na svim povrinama pod lijeskom.

Raste bujno (10 - 12 m visoko) sa uspravnim grmom. Formira mnogo resa, tipino je protognina sorta, samosterilna je sorta. Dobro oprauje rimski i rani trebizonda, a nije za sortu bademoliki.

Plodovi su krupni, oko 1,41 - 2,5 grama, i vie ih je u grupi (3 - 6), okruglasto pljosnati. Omota je dva puta dui od ploda i potpuno ga obavija, pri vrhu se suava i zavrava srednje nazubljenim obodom sa prosjeno est izraenih zuba. Ljuska je tanka i lako lomljiva sa otporom do 34,69 kg/cm2.

Jezgra kvalitetna i bogata uljem - 67,5%. Randman jezgre 49 - 52%.

Jedini ozbiljniji nedostatak kod ove sorte je to plodovi teko ispadaju iz omotaa. Prinos se kree 15 - 16 kg/stablo.

Bademoliki ljenjak. Prema postanku ova sorta pripada u one sorte nastale od C. maxima. Grm je srednje bujnosti i daje mnogo izdanaka. U fazi kad poinje oplodnja ima granica od 16 do 25 cm oko 38,3% i u vrnom dijelu donosi najvei prinos. Formira se mnogo resa i u grupi 3 - 4, cvjeta srednje rano. Protoginina je sorta. Formira samooplodnjom 10 - 20% plodova. Dobro oprauje rimski i rani trebizonda, a nije za kosford.

Plodovi mogu biti 6 - 8 zajedno, pojedinano tei oko 1,73 g ili je manji, izdueno-cilindrini ka vrhu picast. Omota je dva puta dui od ploda, cijeli rijetko rasjeen sa jedne strane. U fazi zrelosti plodovi lako ispadaju iz omotaa.

Ljuska je smee boje; tanka i lako lomljiva. Ljuska se lomi pod pritiskom od 18,82 kg do 21 kg na cm2.

Jezgra je razvijena i 54% sudjeluje u masi ploda. Sadri 60,64% masti, 18,5% proteina, 6,24 mg% aminokiselina.

Po stablu rodi do 15 kg, nije alternativne rodnosti, sadi se na manjem razmaku, pa je prinos po jedinici povrine zadovoljavajui. Nije za uzgajanje na vlastitom korijenu jer daje mnogo izdanaka.

Barcelona (Barcelona, Catagnvera). Postala od C. avellana. Najzastupljenija je sorta u SAD - 85% (Oregon). Masovno je rasprostranjena i u Francuskoj pod imenom rodni kutard. Grm je bujan, sa malo izdanaka. Faza cvjetanja je vrlo rana (od polovine prosinca do kraja veljae) sa izraenom homogamijom. Formira mnogo resa. Ima dosta peludi. Plodovi krupni 3,3 g, okruglasti, indeks - 0,91, dimenzije: 21,6x21,2x18,6 mm, po 2 - 3 zajedno. Omota u ravni ploda, rasjeen. Ljuska debela; jezgra se teko odvaja od ljuske. Upotrebljava se u industriji prerade.

U SAD se predlae peludator davijana.

Jezgra ima 68,14% ulja i randman je 42,69%. Otporna je na bolesti i nametnike. Na vlastitom korijenu nema mnogo izdanaka.

Barcelona

Dugi panjolski - Longue d Espagna (Du Chilly, Lambert Filbert, Kentich Kob). Ova sorta vodi porijeklo iz Engleske. Stablo je male bujnosti, uspravno raste, produktivno. Kasno cvjeta, izraena je homogamija. Dobri su opraivai: kosford, bolvijerov, morel i dr. Plodovi sazrijevaju kasno.

Plod je duguljast, oko 2,3 g, dimenzije 25,5x16,5x14,7 mm. U ravici prosjeno ima 2,8 plodova. Omota je dui od ploda, ljuska srednje debela, svijetlije boje, prugasta, maljava.

Jezgra je kvalitetna, randman 47,1%. Osobito se cijeni za stolnu upotrebu.

Dugi panjolski

Eugenija (Empress Eugenie, Imperatrice Eugenie). Ova sorta se uzgaja u Engleskoj i vrlo je cjenjena zato to joj je jezgra dobrog okusa, a vrlo je rodna. Ima razvijen grm.

Plod je sitan do srednje krupan (2,2 g): visina 2,2 - 2,5 cm, irina 1,4 cm. Omota u ravnini sa ljenjakom i rasjeen. Zajedno su 2 - 4 ploda na jednom mjestu. Ljuska tanka, lomi se lako, jezgrom ispunjena. Randman jezgre 57,5% i sadrajem ulja 66,79%. U uvjetima povoljnim za lijesku daje dobre prinose.

Rodni kutard (Fertile de coutard). Francuska sorta koja je rairena i izvan Francuske. Stablo bujno, produktivno rano cvjeta; protandrina je. Oprauje je negret, davijana i dugi panjolski. Omota dui za 1/3 od ploda. Sazrijeva kasno. Ova sorta je dosta slina sa barcelonom. Plod okruglast 3 - 4,2 g, ujednaen. Randman 39 - 44%.

Furfulak (Impsriale de Trebizonde, Karidaty). Potjee od C. pontica i vodea je sorta u Turskoj. To je stara sorta, iri se i u drugim zemljama, posebno u Francuskoj. Opisana je i kao trebizonda. Srednje bujno raste, formira mnogo izdanaka. Faza cvjetanja je rana. Ima iroko lie. Plodovi su oko 3 grama, okrugli, indeks: 1,75, malo spljoteni na vrhu, dimenzije: 18,4x22 5x20,4 mm, i grupirani do 6 u grupe. Omota dug, potpuno pokriva plod. Ljuska tanka, lako lomljiva. Jezgra dobre kvalitete i u meunarodnom prometu vrlo cjenjena. Prikladna za konzumiranje i preradu, sadri 60,4% ulja. Randman 44% do 46%.

Dobri opraivai su: barcelona, palas, negret, tonda gentile del a longa i dr.

Kosford (Cosford, Prolitique e Coque Tondre, Zellernuss). Kosford je iz Engleske. Nije jako bujna sorta, dostie oko 5 - 6 m visine, koliko i promjer. List srednje veliine, ak i sitan, obrnuto jajastog oblika. Plodovi 2 - 4 zajedno. Omota u nivou ploda ili dui, rasjeen.

Plod duguljast - indeks okruglosti - 0,66, srednje veliine - 2,5 g sa dimenzijama: 24,3x17,0x15,5 mm.

Jezgra u masi ploda sudjeluje 49,7 - 53,2%, ima 68,27% ulja. Sazrijeva kasno.

Mortarela.(talijanska sorta. Nije velike bujnosti, ali je dobre rodnosti. Cvjeta srednje rano; ima izraenu homogamiju. Dobri su peludatori: tonda di gifoni, san govani i dr. Faza sazrijevanja rana.

Plod okruglast (indeks - 0,79) sa masom 2,1 g i dimenzijama: 21,4x16,8x14,8 mm. U ravici su prosjeno 4,5 ploda. Omota je dui od ploda, ljuska tanka sa diskretnim prugama.

Jezgra ploda sudjeluje u masi ploda 45,0%. Upotrebljava se u industriji i kao stolna. Otporna je na niske temperature, pa se ova sorta rado uzgaja.

Morel (Morell) je francuska sorta. Stablo male bujnosti. Cvjeta srednje kasno do kasno. Sazrijeva srednje. Peludator je dugi panjolski.

Plod sitan do srednje krupan 1,9 - 2,7. Randman jezgre 42 - 46%.

Negret (Negret) Negret je iz panjolske. Vodi porijeklo od C. avellana. U panjolskoj je vodea sorta lijeske, naroito u Kataloniji.

Grm je osrednje bujnosti, uspravno raste, formira izdanke. Cvjeta rano, protoginina je sorta.

Plod je srednje veliine - oko 3 g, dimenzija 20,5x16,9x14,6 mm, okruglast (indeks 0,77) i zajedno su 3-4 ploda. Omota je malo dui od ploda. Zreli plodovi lako otpadaju. Ljuska tanka, lako lomljiva. Jezgra lako ispada iz ljuske i dobrog je okusa. Randman jezgra 47,7%. Mnogo se cijeni u industriji okolade.

Rojal uvedena u kulturu 1934. godine. Amerika sorta, hibrid barcelona X davijana. Stablo vrlo bujno uspravno, produktivno. Srednje rano cvjeta, protandrina je. Opraivai su apolda, bolvijera i kosford. Plodovi srednje sazrijevaju.

Plod okruglast (indeks 0,82), masa ploda 4,2 g sa dimenzijama 23,6x21,0x19,8 mm. U ravici je 25 plodova zajedno. Omota dui od ploda. Ljuska je srednje debela sa tamnijim prugama.

Jezgra je 43,5%, sa prisustvom ilica, kod prenja se pokoica dobro odvaja.

Zbog krupnoe se cijeni kao stolna sorta.

Rimski. Nastala je od C. avellane. Ima vrlo bujno stablo. Iako je grm, raste uspravno. Formira malo izdanaka. U periodu poetne rodnosti prevladavaju granice sa cvijetovima od 16 - 25 cm (56,4%), dok kod starijih stabala (16 - 20 godina) granice prevladavaju od 1 - 5 cm (67%). Ova sorta ponekad prerodi, pa alternativno raa.

Ne formira mnogo resa, po tome se ubraja u grupu sa slabo do srednje mnogo formiranih resa. Obino su u grupi 2 - 3 zajedno.

Rano poinju cvjetati enski cvijetovi, jo u studenom. Ima izraenu protaginiju. Samosterilna sorta, ali je dobar opraiva za standardne sorte bademoliki i kosford, nije dobra za trebizonde.

Plodovi su teki oko 3,12 g. okruglastog oblika, malo izdueni, dimenzija 20x20x32 mm. Zajedno su do 3 ploda. Ljuska je debela, teko lomljiva, izdri oko 31,07 do 33,78 kg na cm2. Omota je ravan sa vrhom ploda, sastavljen od dva lista koji se pilasto po obodu zavravaju. Sazreli plodovi lako iz nje ispadaju.

Jezgra je dobro razvijena i u masi ploda sudjeluje 42,07%. Sadri 64% masti, 17% bjelanevina, i 5,7 mg% nezasienih masnih kiselina.

Pojedinih godina izraena je rodnost do 38 kg/stablo. Slabo formira izdanke, pa se moe uzgajati i kao stablaica na vlastitom korijenu. Dobrom agrotehnikom i pomotehnikom moe se umanjiti alternativnost raanja ove sorte, to joj je inae znaajniji nedostatak.

Rimski ljenjak

Crveni lambert (Rotblattrige Lambert). To je sorta iz grupe lambertovih. Stablo srednje bujno, sa crvenim liem, dekorativno djeluje. U ravici ima 1 - 7 plodova. Omota je dui od ploda.

Plod je sitan, 1,36 g, dimenzija 23 X 12 X 14 mm. Randman jezgre 48,52%.

Ljuska srednje tvrda, lijepog izgleda sa prugama. Lijep izgled jezgre.

Crveni lambert

Sun Giovani. Italijanska sorta. Stablo raste vrlo bujno, srednje irok grm, produktivan. Rano cvjeta sa izraenom homogamijom. Opraivai su joj: tonda bjanka, tonda di iffoni, mortarela i dr. Rano sazrijeva.

Plod duguljast (indeks 0,76) sa dimenzijama: 22,3x18,4x15,4 mm. Omota dui od ploda, ljuska srednje tanka, svjetlokestenjaste boje, prugasta i pri vrhu maljava.

Jezgra je sa malo ilica, prilikom prenja se odvaja pokoica. Randman 46,2%.

Dobra je sorta, daje malo izdanaka. Osjetljiva na neke bolesti i kasni mraz.

Sivri. Turska sorta. Stablo malo bujno, grm irok, produktivan. Rano cvjeta, protandrina je. Rano sazrijeva.

Plod izduen (indeks 0,80) srednje krupan - 2,5 g, dimenzija 21,3x18,2x15,8 mm. U ravici su 4 ploda. Omota dui od ploda. Ljuska srednje debela, kestenjasta sa dvije uzdune brazde i neznatno prugasta.

Jezgra kod prenja ostaje ista. Randman jezgre 44,6%.

Rairena u Turskoj zbog dobre kvalitete jezgre. Nedostatak je to se plodovi teko oslobaaju iz omotaa.

Pijemontski (Tonda Gentile del a Longhe, T. G. del Piemonte). Italijanska sorta. Postala od C. avellane. Ona je meu zastupljenijim sortama u Italiji. Najvie je ima u provinciji Kuneo (Cuneo). Nedavno je unesena i uzgaja se kod nas na podruju Umaga i u drugim podrujima.

Ima srednje razvijen grm, prijelazni oblik, formira izdanke. Srednje formira rese u grupama 2 - 3. Faza cvjetanja je jako rano, dihogamija izraena - protoginina. Samosterilna je i sa slabom je klijavou peludi zbog ega je lo opraiva. Oprauju je sorte kutard rodni, negret, sorte postale od C. maxime i C. pontica.

Plodovi su okruglasti (indeks - 0,94) sa zaotrenim vrhom. Masa ploda - 2,38 grama, dimenzije: 18,6x18,6x16,6 mm, pojedinani ili u grupi 2 - 3. Omota je koliko i plod ili dui od njega, pri vrhu iroko otvoren pa plodovi lako iz nje ispadaju. Ljuska je tanka (1,1 mm), ali tvrda, do 47,08 kg na cm2 vrstine.

Jezgra sadri oko 72,3% ulja i 13,2 bjelanevina. Randman jezgre je do 58%. Za klimatsko podruje

ozbiljnijih nedostataka ova sorta lijeske nema.

Tonda Gentile della Langhe

Okrugli bijeli (Tonda Biancha). Italijanska sorta. Bujnost srednja, grm raste na prijelazu izmeu uspravnog i irokog. Osrednje je produktivna sorta. Faza cvjetanja rana, protandrina. Dobri opraivai: tonda rosa, mortarela, kampanika i dr. Sazrijeva kasno.Plod duguljast (indeks - 0,87), srednje krupan plod - 2,8 g,dimenzija 21,7x20,6x16,9 mm. Omota ispod nivoa ploda, ljuska srednje tanka, kestenjaste boje sa prugama. Randman jezgre 40,8%.Organoleptika ocjena dobra, mala rodnost ogranieno uzgajanje.

Okrugli gifonski (Tonda di Giffoni). Italijanska sorta. Stablo ne raste bujno, produktivno je. Prijelaznog oblika.

Plod okruglast (indeks -1), srednje krupan -2,4 g sa dimenzijama 19,0x20,7x18,2 mm. U ravici su 2,8 ploda zajedno. Omota dui od ravnine ploda. Ljuska srednje tanka, kestenjaste boje sa prugama i dvije brazde uzduno.

Randman jezgre 60%, ljuska se odvaja pri prenju.

Ima dobru rodnost i kvalitetu plodova. Plodovi su traeni u industriji okolade i krema. Osjetljiva prema kasnim mrazevima. Tipina sorta za mediteransko podruje.

Tonda Giffoni

Rimski ukusni (Tonda Gentile Romana, T. G. di Viterbo). Italijanska sorta, srednje bujnosti, prijelaznog habitusa, dobre produktivnosti. Faza cvjetanja srednje kasna, sa promjenljivim karakteristikama - homogamija, protandrija ili protoginija. Opraivai su: Tonda di Giffoni, Mortarela i dr. Sazrijeva poetkom rujna.

Plod okruglast (indeks - 0,95), dimenzija 20,7x20,6x17,9 mm i srednje krupan - 2,7 g. Prosjeno u ravici 2,7 ploda. Omota je dui od ploda, ljuska tanka, svijetlo kestenjaste boje, prugasta.

Randman 45,0%. Kod prenja jezgri odvaja se pokoica.

Zbog kvalitete jezgri traena je u industriji slatkia.

Tonda Gentile Romana

Okrugli crveni (Tonda Rossa). Italijanska sorta, bujna, uspravno raste, srednje produktivna. Srednje cvjeta. Dihogamija: mohogamija - protandrija. Opraivai: Tonda Bijancha, Tonda di Giffoni i Tonda romana. Vrijeme sazrijevanja - kasno.

Plod duguljast (indeks - 0,84), srednje krupan - 2,7 g, dimenzija 21,1x19,8x15,9 mm. U ravici je prosjeno 1,7 ploda. Omota krai od plodova. Ljuska srednje debela, smee boje sa prugama.

Jezgra sudjeluje sa 38,3% u masi ploda. Iako su dobre osobine kvaliteta jezgre i dobra rodnost, nedostatak je mali randman jezgre.

Trebizonda (Imperiale di Trebizonda, Karidaty). Stara turska sorta. Rairena je u Turskoj gdje je dobre rodnosti. Stablo je slabo bujno, a grm irok. Cvjeta srednje rano, protandrina je.

Peludatori su: Tonda romana, Palas i dr. Sazrijeva polovinom sezone za sorte ljenjaka.

Plod okruglast (indeks - 1,15), masa ploda 2,6 g, sa dimenzijama 18,4x22,5 X 20,4 mm. U ravici 2,9 plodova. Omota je dui od ploda, ljuska tanka, lijepe boje.

Jezgra ista, 45,3%. Upotrebljava se za stolnu potronju i u industriji.

Vebsov (Webb's Preisnus). To je lambert hibrid. Srednje bujna. Rano cvjeta. Protandrina je. Srednje rano sazrijeva. Plod srednje krupan oko 2 g, dimenzije: 27x14x16 mm. Ljuska srednje debela. Omota dui od ploda. Randman jezgre - 46%.

Bolvijerov (Wunder von Bolhviller, Geante de Hale). Drvo visoko do 6 m i otporno na zimske temperature. Ima ovalne listove - 10 do 12 cm duine i 7 do 8 cm irine. Plodovi su po 2 - 4 zajedno. Omota ravan sa plodom ili malo dui, s obje strane rasjeena i po obodu nazubljena dublje ili plie. Cvjetanje je kasno - kraj sijenja i traje tri tjedna. enski cvijetovi se javljaju poetkom oujka. Ima puno resa i antere su bogate s peludi. Plod konusno okruglast (indeks - 0,85) u osnovi etvrtast, duina 2 - 2,5 cm i irina 2,23 cm. Masa ploda 3,6 g. Ljuska svijetlosmea sa tamnijim prstenovima. Jezgra ukusna i ispunjava ljusku. Randman jezgre - 36,5%. Sazrijeva poetkom rujna. Prilagoena kontinentalnoj klimi, pa je zato i sa vrlo dobrom rodnou.

Istarski dugi populacija od Corylus maxima. Grm ove sorte je dosta bujan: vie ide u irinu nego u visinu, pa ima loptasti oblik. Ovo je najmasovnija sorta u Hrvatskoj, zastupljena je sa cca 80% u svim plantaama. iroka rasprostranjenost uvjetovana je nekim njenim dobrim osobinama. U usporedbi sa nekim drugim sortama daje redovitiju i obilniju berbu, a manje strada od lijeskotoa jer ima tvrdu ljusku. Ipak, ne ubraja se meu visoko kvalitetne sorte, jer zreli plodovi teko ispadaju iz omotaa, a randman jezgre nije najpovoljniji.

Prema vremenu cvjetanja ove sorte utvrena je mogunost njenog opraivanja drugim sortama: odlino se oprauje sortama apolda i bandnuss, vrlo dobro sortama northampthon, rimski ljenjak i ludolf, a slabo ju mogu opraiti sorte princess royal i comune.

Omota je dui od ploda. Vrh mu je nazubljen, suen i savijen, tako da se plod ne vidi. Omota je sastavljen od 2 lista, koji su s jedne strane spojeni.

Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastog oblika, pravilno zasvoen. Kapica mu je velika, okruglog oblika, pravilno zasvoena. Pupak je izraen samo na pojedinim plodovima.

Prosjene biofizike osobine ploda su: masa ploda 3,437 g, duina 26,240 mm i irina 20,130 mm. U grozdu ima od 1 do 10, a najee 2 ploda (28,030%).

Ljuska ploda je tamno smea, s tamnijim prugama. Vrh ploda je prekriven sivim dlaicama, koje ponekad dopiru do njegove sredine. av je slabo izraen. Debljina joj iznosi 1,430 mm.

Pokoica jezgre je tamnosmea i glatka. Pelikula je tanka i lako se odvaja od glatke jezgre.

Jezgra je krupna, izduena, sa izraenim iljkom. Biofizike osobine su: masa 1,492 g, duina 19,768 mm, irina 13,806 mm, a prosjean randman joj je dobar i iznosi 43,489 %.

Jezgra sorte istarski dugi sadri: sirovih masti 64,38%, bjelanevina 16,62% i invertnog eera 3,34%.

List je velik, neprevilnog okruglog oblika, bez izraenog iljka.

Grm istarskog ljenjaka

7. PODIZANJE PLANTAA LJENJAKA

Za podizanje plantaa ljenjaka poduzimaju se sve organizacijske tehnike mjere kao i kod drugih voaka, jer od pravilnog podizanja zavisi i ekonomski efekt proizvodnje. Kad je rije o ovoj kulturi smatramo da je posebno znaajna studija o ekolokim uvjetima, naroito o klimi. Treba usaglasiti imbenike klime lokaliteta sa biolokom prirodom sorte.

PRIPREMA ZEMLJITA

Masa korijena ljenjaka nalazi se na dubini izmeu 10 i 40 cm. Na rasprostranjenost korijenove mree znaajan utjecaj imaju fizike osobine zemljita. Na plodnom zemljitu ljenjak ima gustu i isprepletanu korijenovu mreu koja zauzima veu povrinu, a osnovna masa korijena nalazi se do 40 - 50 cm dubine (oko 80%). Pojedine ile prelaze i dubinu od 70 cm. Laterarno prostiranje je u odnosu obujma krune, samo manji dio korijena prelazi taj obujam. Odmah uz deblo u prvom metru nalazi se vie ila nego u drugom; sa udaljavanjem od debla smanjuje se broj ila.

Zemljite za plantau lijeske priprema se na cijeloj povrini i na dubini do 60 cm, to zavisi od njegovih fizikih osobina.

Rigolanje cijele povrine moe se izvesti na klasian nain uz primjenu tekih traktora i plugova rigolera. U novije vrijeme se preporuuje priprema zemljita podrivanjem podrivaima. Najbolje su se pokazali podrivai vibratori, odnosno podrivai sa vibrirajuim radnim tijelom. Ovakva priprema zemljita ima neke prednosti, jer se zemljite ne prevre, a rastresa se na cijeloj dubini koja se eli. Na ovaj se nain poveava zapremina zemljita, to doprinosi poboljanju vodnog i zranog reima zemljita, kao i ope poroznosti.

U nekim sluajevima zemljite se mora pripremati kopanjem jamica. Za tu svrhu mogu se koristiti svrdla sa vlastitim pogonom ili prikljuene na traktor.

Na strmom zemljitu moraju se izgraditi terase.

Agromeliorativna gnojidba

Agromeliorativna gnojidba je zahvat koji se izvodi u sklopu svih operacija u neposrednoj pripremi zemljita. Sigurno je da od plodnosti zemljita zavisi i uspjeh u uzgajanju ljenjaka. On je vrlo zahvalan na sva dodatna ulaganja oko poboljanja kvalitete zemljita.

Odreivanje koliine organskih i mineralnih materija koje treba zemljitu dodati vri se prema zemljitu, odnosno prema rezultatu analize zemljita. Organske materije se nadoknauju dodavanjem stajnjaka, komposta, treseta, uzgajanjem biljaka za zelenu gnojidbu i dr.

Unoenje mineralnih gnojiva, odnosno pojedinih hraniva zavisi od toga da li je zemljite u njima siromano ili nije. Prema iskustvu iz SAD (Oregon) agromeliorativnom gnojidbom u zemljite koje sadri do 7,5 mg na 100 g zemljita K2O unosi se 330 do 450 kg K2O, ako zemljite sadri 7,5 do 15 mg na 100 g zrano suhog zemljita 325 do 330 kg K2O. U zemljita sa preko 15 mg nije potrebno unoenje kalija.

Pri agromeliorativnom gnojenju za ljenjak treba se pridravati onih normi koje su date za orah.

IZBOR SORTI LJENJAKA

Za proizvodnju plodova ljenjaka mora se predvidjeti odgovarajui sortiment. Prilikom izbora sorti mora se voditi rauna o nizu imbenika. Potrebno je poznavati bioloku prirodu sorti i njihovo ponaanje prema uvjetima sredine. Veliki znaaj ima i trite, odnosno namjena proizvodnje. S tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima prikladnim za razliite namjene: za stolnu upotrebu, za industriju (kreme) i kombiniranu namjenu.

Napominjemo da je ljenjak pomoloki nedovoljno obraen; zbog toga se pojavljuju sluajevi da ista sorta ima u jednom kraju zemlje jedno ime, a u drugom drugo, to predstavlja potekou o kojoj treba voditi rauna.

Nisu bez utjecaja pri izboru sorti ni druge osobine: period ranog stupanja u rod, obilno i redovno raanje, kvaliteta plodova, oslobaanje iz omotaa, otpornost prema bolestima, nametnicima, sui i sl., homogamija, autofertilnost ili interfertilnost. Faza cvjetanja je znaajno obiljeje (cjenjenije su sorte koje su kasnocvjetne). I plodovi se vie cjene ako su ujednaeniji po obliku i ispunjeni jezgrom.

Za industriju okolade, krema i dr. plodovi trebaju biti sitniji do srednje krupni, okrugli ili ovalnog oblika, tanke ljuske i s visokim randmanom jezgri. Jezgra treba biti pravilna i da se pokoica lako odvaja prilikom prenja.

Plodovi za potronju kao stolno voe trebaju biti to krupniji, atraktivnog izgleda i oblika.

Pri izboru sorti treba imati na pameti da su najznaajnija svojstva: rodnost, bujnost, oblik ploda, randman jezgri, odvajanje omotaa (kupole), veliina ploda i otpornost na negativne temperature.

Ocjena krupnoe plodova prema namjeni je nejednaka, to se vidi iz slijedee tablice.

Tablica 15. Slaganje plodova nejednake krupnoe prema namjeni

Promjer ploda (mm)Za industrijuZa konzumaciju

preko 1815

od 16,5 do 1834

od 15,5 do 16,453

od 13,1 do 15,442

sitniji od 13,021

Odlinu kvalitetu oznaava (5), vrlo dobar (4), dobar (3), dovoljan (2) i ne zadovoljava (1).

POZNAVANJE SORTI LJENJAKA U POGLEDU OPLODNJE

Odnosi oplodnje su slabo prouavani kod ljenjaka i utoliko je ovaj problem sloeniji. U naim uvjetima malo je podataka koji se odnose na ovu problematiku.

Ljenjak je jednodoma voka, to znai da su mu muki i enski gametofiti razdvojeni. Pored toga kod njega je mogua protoginija, protandrija i homogamija. Ova fizioloka svojstva su uvjetovana nasljedna osnova, a na nju utjee i klima podruja. Kad bi postojala pravilnost u pojavi protoginije i protandrije kod iste sorte po godinama i u odreenim klimatskim uvjetima, ovaj problem ne bi bio toliko teak, lako bi se napravile kompatibilne kombinacije sorti. Sorte ljenjaka su samobesplodne - autosterilne, a postoje i inter - sterilne kombinacije. U poslijednje vrijeme je sve vie podataka koji informiraju o ponaanju pojedinih sorti u pogledu odnosa oplodnje. U SAD su opovrgli da su sorte ljenjaka autofertilne. Kod nas je Madi, 1969, 1971. na ovom problemu dao znaajne rezultate i skrenuo panju da su sorte ljenjaka autosterilne. Poslije njega do istih zakljuaka su doli Manuev (1972) i S. Luki (1981).

Poslije korekcije sorti u pogledu odnosa oplodnje u Americi su poveali prinos sa jedne na 3 - 3,5 tone/ha. To su isto postigli u Italiji i panjolskoj - od 0,7 do 3 t/ha.

Na plantai trebaju biti zastupljene sorte: glavne, dopunske i sorte opraivai. Glavne su sorte najzastupljenije. Treba nastojati kombinirati glavne sorte koje se meusobno oprauju, to nije mogue uvijek, pa se trae dopunske sorte radi peludizacije, ali pri tome ne treba izbjegavati, makar u manjem obujmu, i sorte opraivae.

Teko je preporuiti odnos ovih sorti, ali, prema iskustvu proizvoaa iz panjolske sorte opraivai ne trebaju biti zastupljene vie od 25%. Autofertilne sorte mogu se uzgajati i u istim nasadima, iako su ostvareni vei prinosi u kombinaciji vie sorti. Opraivae postavljati na udaljenosti do 30 m. Iako vjetar prenosi pelud i do 1 kilometra, daleko bolji se rezultati postiu kad su opraivai na manjem razmaku. U panjolskoj se podiu plantae gdje je jedna sorta zastupljena sa najvie 43%. U Francuskoj se predlae za jednu sortu 20 - 30% opraivaa.

Zbog sloenosti cvjetanja, oplodnje kao i nedovoljnog poznavanja odnosa izmeu sorti preporuuje se uzgajanje vie sorti u plantai.

IZBOR SADNICA LJENJAKA

U praksi se koriste kvalitetne sadnice proizvedene kalemljenjem ili jednim od vegetativnih naina. Sadnice obavezno nabavljati od ovlatenog proizvoaa, ija je proizvodnja pod kontrolom.

Sadnice moraju biti odabrane s posebnom panjom. Treba obratiti panju na razvijenost korijena, zdravstveno stanje i identinost sorte. Pogreke pri izboru mogu dovesti do vrlo nepovoljnih posljedica. Ove posljedice su kod ljenjaka tee nego kod drugih voaka, zbog specifinosti cvjetanja i procesa oplodnje.

Sadnice ljenjaka proizvedene vegetativnim putem vrlo esto su s nedovoljno razvijenim korijenom. Takve sadnice u prvoj godini se slabije primaju i sporo razvijaju. Sadnice sa skladnim razvojem nadzemnog dijela i korijena bolje su od onih kod kojih korijen nije razvijen, a nadzemni dio jest. Za komercijalne nasade preporuuju se sadnice proizvedene kalemljenjem na div ljenjaku - C. colurni, jer su uvijek sa razvijenijim korijenom.

RASPORED SORTI LJENJAKA U PLANTAI

Prema istraivanjima mnogih autora sorte ljenjaka su autosterilne, ak se nalaze i grupe sorti koje su inkopatibilne izmeu sebe. Od sorti koje su izabrane planom za odgovarajuu plantau, ve prema odnosima oplodnje, moraju se sorte ukomponirati tako da se vodi rauna o nekim praktinim razlozima. Naime, uvjek treba da je jedne sorte paran broj redova, naroito ako se kombiniraju ili moraju kombinirati sorte iji plodovi sazrijevaju ranije sa sortama iji plodovi sazrijevaju sasvim kasno. O drugim se momentima vodi rauna ve pri izboru sorti u fazi cvjetanja (podudarnost) i sl.

RAZMAK STABALA U PLANTAI

Ve je istaknuto da se sorte ljenjaka razlikuju po bujnosti. Po ovoj osobini se grupiraju u nekoliko grupa: krljave (trebizondski); malo bujne (pijemontski, dugi panjolski); srednje bujne (barcelona, eugenija); bujne (negret, kosford) i vrlo bujne (halski div). Osim nasljedne osnove, na bujnost utjee i bujnost podloge, kao i niz drugih imbenika: plodnost zemljita, padaline, primjena agrotehnikih i pomotehnikih mjera, zatita i dr.

Navedene imbenike treba uzeti u obzir kad se odreuje hranljivi prostor za stabla u plantai. Pored toga i primjena mehanizacije moe utjecati na veliinu razmaka stabala ljenjaka u plantai. Maksimalna mehanizacija u proizvodnji plodova ljenjaka uvjetovana je i oblikom krune. Bolje se mehaniziraju procesi proizvodnje u nasadima sa stablaicama i sa veim razmakom.

Nasad ljenjaka u obliku stablaica

Razmak sadnje pri podizanju plantae ljenjaka treba usaglasiti sa vanijim faktorima od kojih to zavisi. To su zemljite, bujnost sorti, osobine stabla (grm ili stablaica), pa i konfiguracija zemljita.

U donjoj tablici dat je pregled razmaka u zavisnosti od navedenih imbenika koje preporuuje Karlone (1962).

Stablaice se uzgajaju na manjem razmaku (prosjeno 5x6 m), i to najbolje da se sadnja obavi u kvadrat ukoliko je ravna povrina, na nagnutim povrinama razmak je 4x5 m. Razmaci su vei ako se ljenjak uzgaja kao grm, 7x8 m.

Prema Kovaeviu (1955) mogu se koristiti razliiti razmaci za ljenjak.

U Francuskoj ljenjak se uzgaja na razmaku 5x5 m (Barbeau, 1973), a u Italiji na razmaku 4 X 6 m, u redu je manji razmak. U Oregonu je znatno vei ovaj razmak 6 X 6 m; 7,5 X 7,5 m, to zavisi od podloge. U Njemakoj ljenjak se uzgaja, ako je podloga C. colurna, na razmakuu 8x4 m. Bilo je sluajeva da se poslije 24 godine kad je razmak iznosio 4 x4 m, morao vaditi - kriti svaki drugi red. Ljenjak je heliofit i zbog toga trai i vei razmak.

Visina prinosa po 1 ha zavisi i od broja stabala.

U donjoj tablici daje se pregled prinosa u zavisnosti od hranljivog prostora.

Kako se iz tablice vidi, najvei je prinos postignut u gustom sklopu 4,5x4,5 m. Ve u 8. godini je ostvaren prinos od 1,87 tona.

Na bazi iznesenih injenica teko se moe predloiti jedan standardan razmak, budui da on zavisi od mnogih faktora o kojima se mora voditi rauna u svakom konkretnom sluaju. Zbog toga smo miljenja da za stablaice treba dati vei razmak, orijentaciono 6 X 4 m, 6 m izmeu redova, a 4 m u redu, a za grm na vlastitomom korijenu 5,5 x5,5 m. U prvom sluaju je vie stabala za oko 27%.

TEHNIKA SADNJE

Na prvi pogled izgleda da nema razlike u nainu sadnje sadnica ljenjaka i drugih voaka. Meutim, postoje neke specifinosti u odnosu na druge voke. Budui da ljenjak vrlo rano poinje vegetirati, on praktino ima kratak period mirovanja, a to znai da je neusporedivo bolje da se sadnja obavi u jesen, i to rano, nego u proljee.

Nikako ne treba sadnice saditi dublje nego to su bile u brazdi. Preduboko zasaena sadnica gotovo 2 - 3 godine, ne raste, to znai da i kasnije prorodi.

Izgled plantae ljenjaka uzgajanih u obliku stablaica

8. PROGRAM RADOVA DO STUPANJA PLANTAE LJENJAKA U PERIOD RODNOSTI

FORMIRANJE KRUNE

Prema biolokoj prirodi ljenjak formira grm, zbog ega se nekad prednost davala ovom obliku krune. U Europi dominira grmast oblik uzgajanja ljenjaka koji se formira sadnjom 3 - 4 sadnice na jednom sadnom mjestu. Ljenjak formira mnogo izdanaka koji poveavaju grm. Pogreno se pripisuju neka svojstva grmu, a u stvari su samo privremenog karaktera. Po nekim autorima grm je rodniji. No, to je samo u prvim godinama, jer je ljenjak na vlastitom korijenu, pa prije prorodi. Meutim, ovaj oblik uzgajanja je sa manjim brojem stabala po ha, i kad se obraun prinosa izvri po jedinici povrine, tada je prinos manji kod grma nego kod stablaice, naravno ako je ista sorta.

Poslije 10 - 12 godina grm poinje, zbog fiziolokih promjena u formiranju cvijetnih pupoljaka, da se u pogledu rodnosti i vegetativnog porasta drugaije ponaa. Opada rodnost, smanjuje se vitalnost. Zbog toga se namee potreba za intenzivnijom proizvodnjom, a to znai i veim trokovima proizvodnje. Pored toga i primjena mehanizirane berbe je oteana, to poskupljuje proizvodnju plodova.

Meu znaajnijim promjenama u procesu proizvodnje ljenjaka svakako je naputanje grma i prelazak na stablaice kao uzgojni sustav sa razliitim oblicima krune. Najee je oblik krune vaza, ali se ne iskljuuju i ostali oblici.

Mogue je da se od sadnica sa podlogom C. colurne formira grm sa 3 - 4 osnovne grane nastale od isto toliko sadnica koje treba zasaditi na svakom sadnom mjestu. Smatra se da je ovaj nain formiranja oblika relativno skup i da nema opravdanja.

U novopodignutim nasadima ljenjaka sve je vie stabala s deblom od oko 50 - 80 cm i krunom u obliku vaze sa 3 - 4 grane. Na ovaj nain se ljenjak poinje uzgajati u Europi i SAD (Oregon i Washington). Mnogi autori istiu da su na ovaj nain trokovi proizvodnje ljenjaka manji. Prednosti stablaice nad grmom se mogu ovako definirati: stabla bolje koriste svjetlost; vea je produktivnost rada; mogua je maksimalna primjena mehanizacije; manji su trokovi proizvodnje.

Plantaa ljenjaka u obliku stablaica u 5. godini

Formiranje vaze kod ljenjaka

Ova kruna, kao i kod drugih voaka, nema provodnice. Najee ima 3 - 4 osnovne grane. Prilikom formiranja krune na odreenoj visini za deblo ostavi se dio s pupoljcima iz kojih e se razviti osnovne grane.

Kruna u obliku vaze: rezidba na kraju druge godine (lijevo) i izgled u toku vegetacije (desno)

Zbog bolje veze osnovne grane sa deblom treba izmeu osnovnih grana ostavljati 15 - 20 cm, tj. ne preporua se ostavljanje za osnovne grane ljetnih izdanaka jedan iznad drugog, budui da se s vremenom grane toliko priblie da izgleda kao da su iz jednog mjesta. Osnovne grane trebaju biti ravnomjerno rasporeene u prostoru. Na svakoj primarnoj osnovnoj grani formiraju se po 3 - 4 sekundarne grane koje su postavljene tako da je, prva od osnove udaljena oko 30 cm, druga od prve 50 - 100 cm, a trea od druge kao druga od prve. Prva serija sekundarnih grana je izmeu svake osnovne grane, druga serija suprotno prvoj, a trea suprotno drugoj seriji.

U periodu formiranja krune znaajno je da se sve grane ravnomjerno razvijaju. U ovom se periodu rezidba sastoji u blagoj intervenciji - uklanjaju se ljetni izdanci koji smetaju jedan drugom i oni koji se razvijaju u unutranjosti krune. Osim toga mogu se skraivati i oni ljetni izdanci koji su izuzetno bujniji od drugih.

Formiranje drugih oblika krune ljenjaka

Grm. Od drugih oblika krune ve je spomenut grm. Odmah nakon sadnje sadnica se skrauje na 15 - 30 cm. Iz korijena e se razviti izdanci od kojih se ostavlja 3 - 4 za osnovne grane. Broj osnovnih grana u grmu zavisi od bujnosti sorti, ali ih se ostavlja onoliko koliko je potrebno da se ne umanji opi porast. Budui da se izdanci stalno formiraju, njih treba uklanjati redovito, samo se ostavljaju oni izdanci koji su potrebni za formiranje grma. Praktino u toku formiranja rezidba se svodi na prorijeivanje.

Grmasta vaza. Ovaj oblik krune je prijelaz izmeu vaze i grma. Prilikom sadnje se zasade 3 - 4 sadnice. U pravcu meuredova se okrenu dvije i dvije na rastojanju od oko 40 cm. Sadnice su zasaene malo ukoeno, tako da ine iroku vazu ve od prve godine. Ukoliko se ljenjak uzgaja po ovom nainu, bolje je da su sadnice na podlozi C colurna, jer nee formirati izdanke. Ovaj se nain danas malo prakticira.

Kruna ljenjaka u obliku grma

Mogu se formirati i ostali oblici krune. ak se moe formirati i palmeta sa kosim granama, kao i drugi razni oblici, ali su iskustva sa njima skromna.

DRUGI RADOVI U PLANTAI LJENJAKA DO STUPANJA U ROD

U komercijalnoj plantai ljenjaka obavljaju se uglavnom svi radovi koji se inae izvode i u drugim vonim plantaama. Nije potrebno da se smanjuje intenzivnost proizvodnje ljenjaka. Ukoliko do toga doe, neminovno se to odraava na financijskom rezultatu. Naa iskustva sa uzgajanjem ljenjaka su skromna, pa se koriste iskustva steena u drugim zemljama i pod drugim uvjetima. Primjenjujui tua iskustva u proizvodnji ljenjaka, treba ih u naim uvjetima provjeravati dok se ne doe do saznanja koja odgovaraju odreenim ekolokim sredinama.

Od vanijih radova u uzgojnom periodu skrenue se panja na najvanije :

Odravanje zemljita

Odravanjem zemljita treba se postii unitavanje korova i odravanje najboljeg reima za vodu i zrak. Na taj bi se nain postizalo i odravanje dobrih drugih osobina zemljita, a naroito njegove plodnosti. Zemljite u plantai moe se odravati na jedan od poznatih naina. Svakako treba nain odravanja zemljita biti u skladu i sa drugim imbenicima (podneblje, plodnost zemljita, konfiguracija i sl.).

U borbi protiv korova sve se vie koriste prikladni herbicidi. Naroito se preporuuju herbicidi za plantae podignute na vlastitom korijenu, gdje se javlja veliki broj izdanaka. Primjenom herbicida unitava se i znatan broj izdanaka koji suvino iscrpljuju matino stablo.

U plantai gdje se obavlja mehanizirana berba ne preporuuje se dranje zemljita u stanju ledine, jer bi to oteavalo skupljanje plodova. To znai da se zemljite u intenzivnoj proizvodnji odrava u vidu jalovog ugara.

U sluaju da je plantaa na siromanom zemljitu i da ravnotea organskih materija treba izravnati uzgajanjem biljaka za zelenu gnojidbu tada se meuredni prostor koristi za uzgajanje stonog graka, grahorice, rai, inkarnatske djeteline ili koje druge biljke koja daje dovoljno zelene mase. U jesen se najee siju graak, maljava grahorica ili panonska grahorica u kombinaciji sa rai. U proljee se masa zaore. U redu se zemljite prska herbicidima radi unitavanja korova i izdanaka. Od herbicida su dobri za unitavanje izdanaka: Paraquat, 2 - 4 dihlorfenoksisiretna kiselina i dr., gramokson u koliini od 4 kg/ha povrine koju treba tretirati.

U jesen se primjenjuje duboka obrada uz prethodno razbacivanje odgovarajue koliine organskih i mineralnih gnojiva.

Obrada zemljita u jesen doprinosi poboljanju vodnog reima zemljita, ubrzavanjem mnogih procesa u zemljitu, unitavanju korova, nametnika, podsticanja rada korisnih mikroorganizama. Napominje se da je korijen plitak i da ga obradom ne treba povrijeivati.

Rezidba mladih stabala ljenjaka

Rezidba mladih stabala ljenjaka svodi se na reguliranje pravilnog razvoja osnovnih grana. Pored toga njome se utjee da se grane pravilno razgranjavaju, da se suvini ljetni izdanci uklone do osnove. U biti u prvim godinama rezidba stabala ljenjaka je neznatna, sa starou stabla se njen intenzitet poveava. O ovoj rezidbi bilo je vie govora kod formiranja oblika krune.

Gnojidba

Mineralna ishrana mladih stabala ljenjaka. Mineralna ishrana mladih stabala treba biti u skladu sa njihovom Navodnjavanje ljenjaka

Navodnjavanje predstavlja znaajnu mjeru u poboljanju opeg porasta i razvijenosti, a samim tim i poveanja prinosa. Navodnjavanje se danas malo primjenjuje, jer se ne shvaa pravi doprinos koji ono ima u uzgajanju ljenjaka. Posebno je vano da se vodom intervenira dok su stabla mala, odmah nakon sadnje, da sadnice u poetku ne zakrljaju. im se osjeti nedostatak vlage u zemljitu, treba primjeniti navodnjavanje. Najrentabilnije je da se voke zaljevaju prve godine poslije sadnje. U SAD se pored vokica postave kante kod kojih je dno perforirano. Iz cisterne se voda toi u kante, a poslije istjecanja vode one se prenose ispod slijedeeg stabla.

Zatita ljenjaka

Zatita u periodu uzgajanja svodi se uglavnom na suzbijanje nekoliko bolesti i nametnika. Najee se izvede po jedno zimsko i 2 - 3 tretiranja u toku ljeta protiv lisnih ui. Za zimsko prskanje moe se koristi Gebutoks u tekuem stanju u koncentraciji od 0,75% do 1,0% (750 - 1000 g/lit. vode). U toku vegetacije za suzbijanje ui, crvenog pauka i dr. koristi se Fosdrin 10% u koncentraciji 0,1 do 0,15%, ili Dimekron 20 u koncentraciji 0,1 do 0,15%.

9. PROGRAM AGROTEHNIKIH I POMOTEHNIKIH MJERA U REDOVNOJ PROIZVODNJI

Program mjera u redovnoj proizvodnji treba

doprinijeti postizanju maksimalnih prinosa dobre

kvalitete, i to svake godine. To se postie preko niza

zahvata od kojih su najvaniji: rezidba, odravanje

zemljita, mineralna ishrana - gnojidba, navodnjavanje,

i zatita od bolesti i nametnika.

REZIDBA LJENJAKA

Rezidba ljenjaka kao regulator rodnosti tek u posljednje vrijeme dobija svoj puni znaaj. Iako je ljenjak voka koja se odavno uzgaja, ipak se rezidba kod ove voke tek nedavno poela primjenjivati. Prolazila je kroz faze od one kad se mislilo da ljenjak ne treba obrezivati, pa dalje, do povremenog prorijeivanja grma, zatim prikraivanja debljih grana, ali samo jednog dijela, i do njene sadanje primjene o kojoj dajemo vie informacija.

Rezidbom se regulira ravnotea izmeu vegetativne i generativne aktivnosti. Poslije desetak godina od sadnje na stalnom mjestu ljenjak postupno poinje smanjivati vitalnost, to vrlo esto dovodi do neredovite rodnosti. Bilo je ve rijei o tome da se reproduktivni organi nalaze na jednogodinjim granicama i da je njihov broj u korelaciji sa duinom, to znai da ta okolnost namee poduzimanje mjera kojim e se osigurati dovoljan broj i duina ljetnih izdanaka. U tu svrhu se preporuuje, pored drugih mjera, i znalaki izvedena rezidba. Prema mnogim autorima najbolji se prinos postie u sluajevima kad su granice due od 15 cm. Tako su Painter i Hartman (1958) utvrdili da su stabla s granicama dugim od 17 do 24 cm dala 5 puta vei prinos od stabala sa granicama dugim od 8 do 16 cm, a ova su imala 6 puta vie plodova od stabala kod kojih su granice bile ispod 7 cm. Smatra se da je dobra ravnotea ako je kod stabala starih 7 - 8 godina duina granica od 15 do 20 cm, odnosno kod stabala starih 15 - 20 godina - 15 cm, i kod starijih od 20 godina 10 cm.

Duina granica ljetnog izdanka se uzima kao kriterij u ocjenjivanju vitalnosti stabala u pojedinim periodima. Ne treba gubiti iz vida da je ljenjak heliofit i da osvjetljenje ima veliki utjecaj na prinos.

Najvie se cvijetnih pupoljaka formira pri vrhu i po periferiji krune, a to su najbolje osvjetljeni dijelovi. Stoga treba pravilno proreivati krunu, a naroito njen unutranji dio. U Oregonu se prakticira svake 5. godine intenzivna rezidba, odstranjuje se i do 50% krune. Pravilno izvedena rezidba, a to znai dovoljno intenzivna svake godine, doprinosi kontinuiranom porastu ljetnih izdanaka oko 15 -20 cm, bolja je oplodnja, vei je prinos i bolja kvaliteta plodova.

Smatramo neophodnim da se rezidba obavlja svake godine, a ako ne moe svake godine, onda svake druge ili tree. Najbolje je da se obrezivanje vri odmah poslije otpadanja lia, ali voditi rauna da se granice ne skrauju. Iz praktinih razloga se preporuuje rezidbu izvoditi u fazi cvjetanja enskih cvijetova kada se vidi ta je rodno a to nije, pa se nee desiti da se rezidbom smanji prinos.

Rezidba u cilju podmlaivanja izvodi se od 10. do 12. godine. Ovu rezidbu treba sprovoditi postepeno u toku 3 - 4 godine, naroito ako je rije o grmovima koji su formirani od vie sadnica. Tehnika podmlaivanja se sastoji u skraivanju grana na 50 cm od povrine.

Napominje se da nema standardnog pravila za obrezivanje ljenjaka.

ODRAVANJE ZEMLJITA

Odravanje zemljita treba prilagoditi svakom konkretnom sluaju. Svi se naini mogu koristiti, ali se vodi rauna o mehaniziranoj berbi. Najbolje je u tom sluaju jalovi ugar. Prije nego se sa berbom pone izvri se ravnanje povrine i valjanje radi lakeg sakupljanja plodova. Primjenjuju se herbicidi za suzbijanje korova u redovima. Od herbicida se najvie koriste: Simazin, Gramoxom i Paraquat, a prema uputstvu koje daje proizvoa.

MINERALNA ISHRANA (GNOJIDBA)

Ljenjak dobro reagira na unesena gnojva. Treba normu usaglasiti sa potrebama. Za ovu svrhu se koriste neke iskustvene norme do onih na bazi sadraja odreenog hraniva u zemljitu i pojedinim dijelovima - listu, plodu i slino.

Prema Barbou (1973) norma za ishranu duikom odreuje se prema koncentraciji iona u listu, i to:

- manje od 1,8% dodaje se po stablu 1,3 do 1,8 kg

- od 1,8% do 2,2% dodaje se po stablu 0,9 do 1,3 kg

- od 2,2% do 2,5% dodaje se po stablu 0,6 do 0,9 kg

-vie od 2,5% nije potrebna gnojidba.

Za kalij se, na istom principu, preporuuju norme K2O

po stablu:

-manje od 0,5% treba dodati 3,6 do 4,5 kg

-0,5% do 0,8% treba dodati 2,7 do 3,5 kg

-0,8% do 1,0% treba dodati 1,8 do 2,7 kg

-vie od 1,0% ne treba dodavati.

U SAD se preporuuje unoenje svake tree godine po 500 - 800 kg/ha kalijovog gnojiva, a u Francuskoj godinje 350 - 400 kg/ha. Ukoliko je u zemljitu 150 mg/kg, zemlji nije potrebno dodavanje kalijovog gnojiva.

Ljenjak dobro reagira na gnojidbu stajnjakom, osokom, fekalijama. U Engleskoj ljenjak gnoje raznim otpacima organskog porjekla (od vune i dr.). Organska gnojiva u kombinaciji sa mineralnim daju dobre rezultate. Ne treba gubiti iz vida da se djelovanje gnojiva moe umanjiti nedostatkom vlage u zemljitu, to se esto dogaa s obzirom da se u takvim krajevima ova voka uzgaja.

Prema Jonsonu (1936) gnojidba ljenjaka osnovnim hranivima treba po prilici da je kao i kod jabuastih voaka.

Orijentacione norme gnojiva za ljenjak su: N - 80 kg/ha, P2O5 - 40 kg/ha i K2O - 160 kg/ha.

Chandler (1941) navodi mogunost da korijen ljenjaka fiksira slobodan duik iz atmosfere poput leguminoza.

NAVODNJAVANJE

U ostvarivanju stabilnih prinosa voda je znaajan imbenik. U Kaliforniji je navodnjavanje redovna mjera od svibnja do kraja kolovoza. Prosjeno se ravnomjerno raspodijeli na ove mjesece 950 do 1000 mm. Zbog lakeg prikupljanja plodova izbjegava se navodnjavanje iz brazde.

U Italiji se vri navodnjavanje u kritinim mjesecima ili, ako je suan period, svakih 30 dana. Zbog nedostatka vode plodovi mogu otpasti u velikom postotku - do 62%.

U Francuskoj izvedu 3 - 4 zalijevanja od travnja do kolovoza, sa po 70 mm, odnosno sa ukupno oko 210 -280 mm.

Mi jo nemamo iskustva sa navodnjavanjem ljenjaka, ali smatramo da treba intervenirati u periodu porasta vegetativne mase i plodova, kao i u periodu poslije lignifikacije ljuske kad se jezgra formira, jer su to kritini periodi za vodom.

ZATITA LJENJAKA OD BOLESTI I TETOINA

Ljenjak ne napada veliki broj bolesti i nametnika, pa su za zatitu dovoljna samo 3 - 4 tretiranja.

Bolesti ljenjaka

Trule ploda ljenjaka (Sclerotinia coryle Schell.). Oboljeli se plodovi lako raspoznaju, oboljevaju sasvim mladi i plodovi pred berbu. Plodovi potamne, prekida im se porast i sasuuju se. Teko ispadaju iz omotaa. Promjena boje moe doi na bilo kojem dijelu ploda.

Za suzbijanje se koriste fungicidi: bakarni kre, Kaptan, Orto-cide, Ronilan, Benlejt i Fungohrom. Tretiranje se vri prema up