uzgoj pasa

185
 Autori: Velija Katica, Vedad Šakić, Azmir Omerović , Mensur Vegara i Almira Softić UZGOJ PASA Sarajevo, 2008.

Upload: bojana-petkovic

Post on 16-Oct-2015

767 views

Category:

Documents


37 download

DESCRIPTION

uzgoj pasa

TRANSCRIPT

  • Autori:

    Velija Katica, Vedad aki, Azmir Omerovi, Mensur Vegara i Almira Softi

    UZGOJ PASA

    Sarajevo, 2008.

  • Naslov knjige: UZGOJ PASA Autori: Velija Katica, Vedad aki, Azmir Omerovi, Mensur Vegara i Almira Softi Recenzenti: prof.dr. Tomislav Balenovi, Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu prof.dr. Mila Savi, Veterinarski fakultet Univerziteta u Beogradu Izdava: Promocult Sarajevo Za izdavaa: Samira Katica Arnautovi Lektor: Alma oli DTP: mr. Samir Bekto tampa: tamparija Svjetlost Fojnica Za tampariju: ehzija Buljina, direktor Tira: 500 primjeraka Odlukom Senata Univerziteta u Sarajevu broj 01-I-864/08 od 19.03.2008. ova knjiga je proglaena univerzitetskim izdanjem.

    Copyright - Fotokopiranje i umnoavanje ove knjige po dijelovima ili u cjelini je zabranjeno. Sva prava pridrana.

    CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 636.7(075) UZGOJ pasa / Velija Katica ... [et al.]. -

    Sarajevo : Promocult, 2008. - 173 str. :

    ilustr. ;

    24 cm Bibliografija: str. 152-155 ISBN 978-9958-789-02-1 1. Katica, Velija COBISS.BH-ID 16629510

  • ZAHVALE

    Autori i izdava zahvaljuju se

    Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, The University of Life Sciences (UMB s, Norway),

    kao i recenzentima i ostalima na pruenoj pomoi prilikom izdavanja ove knjige.

    The University of Life Sciences (UMB)

    s, Norway

    This book a part of the activities 2007/2008 within:

    The Norwegian SEE Progaramme in Agriculture Institutional collaboration between academic institutions in Agriculture, Forestry and Veterinary Medicine in Norway and Bosnia & Herzegovina, Croatia and Serbia 20062009, financied by Norwegian Ministry of Foreign Affairs. Project 7. Reorientation of Academic Education in Agriculture in SE Europe

    - Curriculum Development in Animal Breeding and Animal Husbandry

    Partner institutions, West Balkan / South Eastern Europe (WB/SEE):

    Bosnia & Herzegovina: Faculty of Agriculture, University of Banja Luka, Faculty of Agriculture, University of Mostar, Faculty of Agriculture, University of Sarajevo, Faculty of Veterinary Medicine, University of Sarajevo

    Croatia: Faculty of Agriculture, J. J. S. University of Osijek

    Serbia: Faculty of Agriculture, University of Novi Sad Partner institutions, Norway: The Norwegian University of Life Sciences (UMB), s Department of International Environment and Development Studies, NORAGRIC, Associate Prof. Dr. Mensur Vegara

  • SADRAJ 1. UVOD .................................................................................................... 1 2. UREENJE KINOLOKE ORGANIZACIJE ....................................................... 3

    2.1. Standard.......................................................................................... 4 2.2. Rodovnik ......................................................................................... 4 2.3. Podjela pasa..................................................................................... 4 2.4. Podjela pasa po FCI standardima ......................................................... 5

    3. PORIJEKLO I DOMESTIKACIJA PASA ........................................................... 9 3.1. Vuk (Canis lupus).............................................................................16 3.2. akal (Canis aureus).........................................................................18

    4. OSNOVNE MORFOLOKE KARAKTERISTIKE .................................................21 4.1. Anatomska graa psa........................................................................21 4.2. Mozak ............................................................................................21 4.3. Kostur ............................................................................................21 4.4. Vid.................................................................................................22 4.5. Miris i okus......................................................................................23 4.6. Sluh...............................................................................................24 4.7. Koa i dlaka ....................................................................................25

    5. OSNOVI GENETIKE .................................................................................27 5.1. Odgovornosti i obaveze odgajivaa......................................................29 5.2. Praktini znaaj identifikacije gena u genomu pasa ................................30 5.3. Naini nasljeivanja osobina i zdravstvenih poremaaja ..........................31

    5.3.1. Aleli, genski lokusi, homozigotnost i heterozigotnost ........................31 5.3.2. Dominantno nasljeivanje ...........................................................32 5.3.3. Recesivno nasljeivanje ..............................................................32

    5.4. Kodominantno nasljeivanje, epistaza i aditivni uinak gena ....................32 5.5. Viestruko dejstvo gena ....................................................................32 5.6. Letalni i subletalni geni......................................................................33 5.7. Osnovi naina nasljeivanja u praksi....................................................33 5.8. X- vezano nasljeivanje.....................................................................34 5.9. Osnovni pojmovi populacione genetike i selekcije...................................35

    5.9.1. Populacija .................................................................................35 5.9.2. Genetski ekvilibrijum ..................................................................36 5.9.3. Srodstvo...................................................................................36 5.9.4. Inbriding ..................................................................................36

    5.10. ta su kvantitativne osobine i kako se ispoljavaju?...............................36 5.11. Mjerenje varijabilnosti kvantitativnih osobina.......................................36 5.12. Heritabilitet ...................................................................................36 5.13. Repitebilitet ...................................................................................37 5.14. Genetske korelacije.........................................................................37 5.15. Selekcija .......................................................................................37 5.16. Genopatije.....................................................................................37 5.17. Poligenski i multifaktorijalni poremeaji ..............................................38 5.18. Nasljedni poremeaji u vezi sa odreenim eksterijernim karakteristikama 38

    5.18.1. Gluhoa pasa...........................................................................38 5.18.2. Hromozomopatije .....................................................................39 5.18.3. Poremeaji nasljeivanja spola ...................................................39 5.18.4. Hermafroditizam ......................................................................39

    6. OSNOVI REPRODUKCIJE ..........................................................................41 6.1. Spolno sazrijevanje kuje....................................................................41 6.2. Spolno dozrijevanje mujaka..............................................................42 6.3. Tjeranje, parenje, bremenitost ...........................................................42

  • 6.4. Okot ..............................................................................................43 6.5. Kastracija i sterilizacija......................................................................44

    7. OSNOVE ISHRANE ..................................................................................47 7.1. Potrebe u energiji i hranjivim materijama .............................................47

    7.1.1. Energija....................................................................................47 7.1.2. Proteini ....................................................................................48 7.1.3. Masti........................................................................................48 7.1.4. Ugljeni hidrati............................................................................48 7.1.5. Minerali ....................................................................................49 7.1.6. Vitamini....................................................................................50 7.1.7. Voda........................................................................................50

    7.2. Hraniva za pse.................................................................................51 7.3. Gotova - komercijalna hrana ..............................................................53 7.4. Reim ishrane pasa...........................................................................53 7.5. Ishrana pasa po dobno reproduktivnim kategorijama..............................55

    7.5.1. Odrasli psi u odravanju..............................................................55 7.5.2. Ishrana skotnih kuja...................................................................56 7.5.3. Ishrana kuja u laktaciji................................................................57 7.5.4. Ishrana tenadi..........................................................................57 7.5.5. Ishrana tenad na sisi.................................................................58 7.5.6. Ishrana tenadi nakon odbia.......................................................59 7.5.7. Ishrana radnih pasa....................................................................60 7.5.8. Ishrana starih pasa ....................................................................60 7.5.9. Ishrana bolesnih pasa .................................................................61 7.5.10. Specijalni terapeutski obroci.......................................................62

    7.6. Najee zablude u ishrani pasa..........................................................62 8. NAJEA OBOLJENJA PASA ....................................................................65

    8.1. Podjela bolesti .................................................................................65 8.2. Organske bolesti ..............................................................................66

    8.2.1. Strana tijela u ustima i jednjaku ...................................................66 8.2.2. Upala tankog crijeva...................................................................66 8.2.3. Upala debelog crijeva - Collitis......................................................67 8.2.4. Upala sluznice eluca - Gastritis....................................................67 8.2.5. Virusno zapaljenje crijeva - Parvo viroza ........................................68 8.2.6. Zaepljenja crijeva obturatio intestine.........................................68 8.2.7. Trovanja...................................................................................69 8.2.8. Neupalni procesi na koi - ekcemi .................................................69 8.2.9. Upale koe - dermatitisi ..............................................................69 8.2.10. Upala vanjskog kanala uha Otitis externa...................................69 8.2.11. Upala paraanalnih vreica - sinusitis paraanalis .............................70

    8.3. Zarazne bolesti ................................................................................70 8.3.1. Bjesnilo - Lyssa, Hydrophobia, Rabies............................................70 8.3.2. teneak - Febris catarrhalis contagiosa canis et nervosa..................71 8.3.3. Zarazni hepatitis - hepatitis contagiosa canis ..................................72 8.3.4. Leptospiroza pasa - tifus pasa ......................................................73

    8.4. Ostale zarazne bolesti .......................................................................73 8.4.1. Visceralna lajmanioza Visceral leishmaniasis ...............................73

    8.5. Parazitarne bolesti............................................................................73 8.5.1. Trakaviavost pasa.....................................................................74 8.5.2. Toksokaroza pasa.......................................................................75 8.5.3. Ankilostomijaza i uncinarioza pasa ................................................76 8.5.4. Trihuroza pasa...........................................................................76 8.5.5. Kokcidioza pasa .........................................................................77

    8.6. Ektoparazitoze .................................................................................77

  • 8.6.1. Iksodidoza pasa.........................................................................77 8.6.2. uga pasa.................................................................................77 8.6.3. Demodikoza pasa.......................................................................78

    9. KLASIFIKACIJA PASA ..............................................................................79 9.1. Pasmine koje se najee uzgajaju u Bosni i Hercegovini.........................79 9.2. PATULJASTI PSI ...............................................................................79

    9.2.1. PEKINEZER ...............................................................................79 9.2.2. PUDL Pudlica ..........................................................................81

    9.3. SREDNJI PSI ...................................................................................82 9.3.1. SIBIRSKI HASKI (Siberian Husky).................................................82 9.3.2. DALMATINAC (Dalmatiner, Dalmatien)...........................................86 9.3.3. TROBOJNI GONI.......................................................................90 9.3.4. POSAVSKI GONI ......................................................................91

    9.4. VELIKI PSI ......................................................................................92 9.4.1. NJEMAKI OVAR (Deutscher Schferhund) ...................................92 9.4.2. DUGODLAKI NJEMAKI OVAR.....................................................97 9.4.3. LABRADOR RETRIVER (Labrador retriever) .....................................99 9.4.4. ZLATNI RETRIVER (Golden retriever)...........................................101 9.4.5. ARPLANINAC .........................................................................103 9.4.6. NJEMAKI BOKSER (Deutscher Boxer).........................................106 9.4.7. DOBREMAN PIN (Dobermann) ..................................................109 9.4.8. VELIKI NAUCER (Schnauze) VELIKI GUBIAR ...........................112

    9.5. DINOVSKI PSI..............................................................................113 9.5.1. ROTVAJLER (Rottweiler) ............................................................113 9.5.2. BERNANDINAC (Bernhardiner)....................................................116 9.5.3. MASTIF ..................................................................................121

    9.6. PSI ZA POSEBNE NAMJENE ..............................................................122 9.6.1. Slubeni psi ............................................................................122 9.6.2. Psi u vojsci i policiji ..................................................................123 9.6.3. Psi za otkrivanje mina...............................................................123 9.6.3. Psi za nadzor...........................................................................124 9.6.4. Psi za otkrivanje narkotika.........................................................124

    9.7. Spasilaki psi.................................................................................125 9.7.1. Psi za upotrebu prilikom katastrofa .............................................125 9.7.2. Psi za spaavanje u lavinama .....................................................126 9.7.3. Psi za spaavanje iz mora, jezera i rijeka .....................................127

    9.8. Psi za pomo invalidnim i hendikepiranim osobama ..............................128 9.9. Psi za pomo slijepim osobama.........................................................129

    10. AUTOHTONE PASMINE PASA U BOSNI I HERCEGOVINI..............................131 10.1. BOSANSKI OTRODLAKI GONI - BARAK.......................................131

    10.1.1. Bosanski otrodlaki goni - barak - Standard B ............................136 10.2. BOSANSKOHERCEGOVAKO-HRVATSKI PASTIRSKI PAS - TORNJAK....138

    11. ZOOHIGIJENSKI UVJETI UZGOJA...........................................................147 11.1. Smjetaj pasa..............................................................................147 11.2. Kontrola i odravanje higijene psa ...................................................148

    11.2.1. Usta.....................................................................................149 11.2.2. Nos......................................................................................149 11.2.3. Ui.......................................................................................150 11.2.4. Oi.......................................................................................150 11.2.5. Genitalni organi i anus.............................................................151 11.2.6. Nokti....................................................................................151

    11.3. Osnovne mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije .......................152 11.3.1. Dezinfekcija...........................................................................152 11.3.2. Dezinsekcija ..........................................................................152

  • 11.3.3. Deratizacija ...........................................................................153 12. LITERATURA ......................................................................................155 PRILOG 1................................................................................................159 PRILOG 2................................................................................................166 PRILOG 3................................................................................................168 SPISAK FOTOGRAFIJA...............................................................................175

  • PREDGOVOR

    S obzirom na ono to se u proteklom ratu desilo Bosni i Hercegovini, kada je pored ljudske populacije stradao i znaajan broj pasa, kao i na sadanju situaciju u kinologiji, koja je neodriva i ne prua nita ohrabrujue da bi se stanje popravilo, elimo ukazati na probleme sa kojima se susreemo i animirati nadlene u dravi da preduzmu sve neophodne mjere sa ciljem poboljanja sadanjeg izuzetno loeg stanja u ovoj oblasti. Zahvaljujui pojedincima, pravim i istinskim ljubiteljima pasa i poznavaocima kinologije, danas, ipak, bez obzira na sve prezentirane probleme, imamo kinoloku organizaciju na nivou drave Unija kinolokih saveza, koja okuplja zaljubljenike pasa, te svojim linim angamanom i doprinosom uz sve potekoe organizira izlobe pasa svih pasmina i povremena takmienja lovnih pasa. Generalna ocjena je da su dosadanje aktivnosti nedovoljne, bez znaajnog uzgojnog napretka, to kao posljedicu ima individualna rjeenja u uzgoju, nabavci, dranju, obuci i takmienju pasa. Edukacija uzgajivaa iz osnova kinologije je izuzetno slaba i nedovoljna. Danas u Bosni i Hercegovini ima malo prostora za ovu oblast u printanim i elektronskim medijima, a i ako ga ima to su lanci bez znaajnog edukativnog karaktera.

    U ovom udbeniku su u znaajnom obimu obraena poglavlja iz oblasti uzgoja, ishrane, reprodukcije, zatite zdravlja uz prikaz osnovnih bolesti pasa, zoohigijeskih i zootehnikih uvjeta dranja, etolokih principa odgoja te razliite vrste podjela pasa na osnovu pasminskih i upotrebnih karakteristika i standarda.

    Udbenik je namjenjen studentima biomedicinskih i biotehnikih fakulteta kao struna literatura u sklopu nastavnog plana i programa dodiplomskog i postdiplomskog studija, uenicima srednjih kola, zatim svim strunjacima iz oblasti kinologije za praktinu primjenu te uzgajivaima i ljubiteljima pasa.

  • Uzgoj pasa

    1

    1. UVOD

    Pas kao prva domestificirana i vrlo aklimativna ivotinja do

    danas je doivio veliki broj transformacija kako morfolokih, tako i u nainu pruanja usluga ovjeku. U poetku je bio pomonik ovjeku u lovu, a poslije su mu zadaci postajali brojniji i raznovrsniji. ivotne prilike u kojima egzistira ovjek uvjetuju razliite usluge koje mu pas prua. Tako on sakuplja, vraa i brani stoku od predatora, vue saonice, pomae u lovu, uva imovinu, prua usluge hendikepiranim licima, otkriva mine i drogu, itd.

    Bosna i Hercegovina je uvijek bila oaza i utoite dobrim i kvalitetnim psima razliitih pasmina kojima su njeni dobroudni narodi vjekovima bezprijekorno vjerovali drei ih kao kune ljubimce, koristei ih za lov ili za takmienja u radu i ljepoti. U naoj zemlji se do danas nije u potpunosti proveo sistematski popis pasa pa je ukupna brojnost njihove populacije nepoznat. Ali sa sigurnou se moe ustvrditi da je broj visokokvalitetnih rasnih pasa izrazito mali.

    U veini zemalja svijeta, uzgoju a naroito popularizaciji pasa se pristupa sistematino, pa se u tom smislu izrauju i posebne strune i pupularne publikacije ili emisije u elektronskim medijima. Bez obzira na injenicu da je prikupljen znatan broj kvalitetnih podataka iz literature, jedan od najvanijih ciljeva pisanja ovog udbenika osim edukacije studenata, uenika i strunjaka iz ove oblasti je i popularizacija kinologije i posveivanje panje nerazdvojivoj povezanosti kulture ivljenja sa njegovanjem tradicije uzgoja pasa.

  • Uzgoj pasa

    3

    2. UREENJE KINOLOKE ORGANIZACIJE

    Uzgoj istokrvnih pasa poeo je jo u starom vijeku u Babilonu, Egiptu, staroj Kini, antikoj Grkoj i u Rimskom Carstvu. I u to vrijeme uzgajale su se razliite pasmine te je po prvi put provedena klasifikacija vrijednosti istih. Postojali su psi za lov, gladijatorske borbe, ratniki, uvari i psi za drutvo. U Srednjem vijeku na dvorovima vlastele uzgajali su se kvalitetni psi. Teilo se uzgoju prepoznatljivog lovakog psa te veina dananjih pasmina gonia podsjea na pse iz tog perioda. U to vrijeme moderni su bili i mali psi mezimci, te je tako nastao veliki broj malih pasa za razonodu. U XIX stoljeu u bogatijim zemljama poinju se organizirati izlobe stoke uz koje su se redovno odravale izlobe pasa. Veinom su to bili ovarski psi koji su pomagali stoarima u uvanju stoke. Vlasnici i uzgajivai pasa udruuju se u klubove te se tako planski i sistemski poinje baviti uzgojem i selekcijom. Krajem XIX stoljea u svijetu je postojalo oko 1.500 kinolokih klubova i drutava, a najvie u Velikoj Britaniji, gotovo pola svih udruenja vlasnika pasa.

    Udruenja su se povezala u meunarodno udruenje koje je pretea dananje svjetske kinoloke organizacije Federation Cynologique International (FCI) ije je sjedie u Belgiji. Ona okuplja sve vodee kinoloke organizacije u svijetu, sa osnovnim zadatkom koordinacije strunog rada za uzgoj i selekciju istokrvnih pasa. Nakon osnivanja FCI, sve lanice su usvojile pravilnik i potpisale obavezu potivanja propisa koje slue unapreenju kinologije a koji reguliu prava i obaveze svih lanica i lanova te organizacije. Kinoloku organizaciju Bosne i Hercegovine u FCI predstavlja Unija kinolokih saveza Bosne i Hercegovine koju ine regionalni kinoloki savezi i drutva i to:

    1. Bosanski kinoloki savez (BKS); 2. Kinoloki savez Herceg-Bosne (KSHB) i 3. Kinoloki savez Republike Srpske (KSRS).

    Kinoloke aktivnosti u Bosni i Hercegovini regulisane su kroz Pravilnik FCI i nae propise i to:

    Opi pravilnik, Pravilnik o izlobama pasa, Meunarodni pravilnik o gajenju pasa i Pravilnik za sudije.

    U stvaranju dananjih pasmina pasa veliku ulogu imala je mogunost komunikacije kinolokih strunjaka iz cijelog svijeta. Organizira se krianje pojedinih pasmina sa ciljem da se u postojee unesu neka nova svojstva. Kad se postupak oplemenjivanja zavri,

  • Ureenje kinoloke organizacije

    4

    stvara se standard postojee pasmine, ime je krianje dovreno. Tada poinje uzgoj istokrvnih pasmina sa strogom selekcijom. 2.1. Standard

    Standard odreene pasmine je detaljan opis izgleda psa te pasmine sa svim drugim podacima koji su potrebni za daljnje tano reproduciranje njegovog izgleda, sa teitem na: vanjskom izgledu, naravi, karakteru, upotrebnoj vrijednosti i nasljednim nedostacima. Standard, dakle, opisuje konstitucijski posve zdravog i idealnog psa odreene pasmine.

    Kako bi se pratio uspjeh cilja selekcije pojedinih pasmina koje moraju biti to vie nalik idealnom tipu, biljee se podaci o psima koji se koriste u rasplodu te se tako stvaraju pismeni dokumenti rodovnici.

    Svaki novoroeni pas dobiva rodovnicu u kojoj su navedeni njegovi preci, ne samo njihova imena, nego i rezultati na izlobama i utakmicama kako bi se prenos odreenih kvaliteta mogao pratiti na potomcima. 2.2. Rodovnik

    Predstavlja pisani dokument koji potvruje da pas (nosilac rodovnika) zaista potjee od roditelja (i daljnjih predaka) sa kvalitetima navedenim u njemu. On moe biti garancija da e pas, kao njihov potomak, u znaajnoj mjeri nositi kvalitetne osobine roditelja. Pomou njega odabiremo rasplodni par odgovarajuih kvaliteta sa ciljem da se u potomstvu to vie smanje nedostaci roditelja, a istaknu njihove vrline.

    Kinoloke organizacije, klubovi i drutva su dobrovoljne drutvene organizacije uzgajivaa, vlasnika i prijatelja pasa. Ove sarauju sa naunim, strunim i sportskim organizacijama iz oblasti kinologije. Strunim radom u kinolokim organizacijama bave se kinoloke sudije. Oni ocjenjuju pse na kinolokim priredbama gdje klasificiraju nove generacije pasa s obzirom na standardom predvieni oblik i radne kvalitete. Rezultati ocjenjivanja koriste se za stvaranje rasplodnih parova, pri emu se nastoji smanjiti jaina i uestalost nasljeenih nedostataka, a jaati i isticati nasljeene vrline. 2.3. Podjela pasa

    Kinoloka aktivnost u FCI regulirana je pravilnicima. Na osnovu tih pravilnika sve pasmine pasa podijeljene su u 10 grupa.

  • Uzgoj pasa

    5

    Kinologija kao jedinstvena organizacija vodi rauna o svim rasnim psima bez obzira na namjenu. 2.4. Podjela pasa po FCI standardima

    Federation Cynologique International svrstava pse u deset grupa podijeljenih na sekcije i tipove i to prema slijedeim standardima: I. Pastirski psi i psi tjerai stoke (osim vicarskih pastirskih pasa); Sekcija: ovarski psi, tjerai stoke. II. Pinevi, nauceri, molosi i vicarski pastirski psi; Sekcija: Pineri i nauceri, molosi, vicarski pastirski psi. III. Terijeri; Sekcija: Veliki i srednji terijeri, mali terijeri, terijeri tipa bul i patuljasti terijeri. IV. Jazaviari; V. picevi i primitivni tipovi pasa; Sekcija: Nordijski psi za vuu, dijski lovaki psi, nordijski pastirski psi, evropski picevi, azijski picevi, osnovni (pra) tip, primitivni tip - lovaki psi i primitivni tip - psi sa arom na leima. VI. Gonii i tragai po krvi i srodne pasmine; Sekcija: Gonii, tragai po krvi i srodne rase. VII. Ptiari; Sekcija: Kontinentalni tip, britanski i irski ptiari. VIII. Retriveri, cunjavci i psi za vodu; Sekcija: Retriveri, cunjavci i psi za vodu. IX. Psi za pratnju i razonodu; Sekcija: Bioni i pripadajue rase, pudle, grifoni, golokoi psi, tibetanski psi, ivuava, engleski panijeli za pratnju, japanski panijel i pekinezer, kontinentalni patuljasti panijeli, kromforlender i mali dugodlaki psi. X. Hrtovi; Sekcija: Hrtovi duge ili kovrave dlake, hrtovi otre dlake i hrtovi kratke dlake.

  • Ureenje kinoloke organizacije

    6

    Osim ove upotrebne klasifikacije, FCI prihvata i morfoloku sistematizaciju iji tvorac je Pierre Megnin. Prema ovoj klasifikaciji psi su podijeljeni na:

    Lupoidne (glava kao kod tornjaka, njemakog ovara, itd.); Brakoidne (glava lovnih pasa barak, posavski goni); Molosoidne (glava velikih pasa mastif, rotvajler i dr.) i Greoidne (hrtovi, barzoi-ruski hrt).

    Psi se mogu sistematizirati u nekoliko tipova u zavisnosti od

    morfolokih karakteristika kao to su: duina tijela, visina do grebena, duina ili dubina grudnog koa, duina nogu ili obima grudi, tako da imamo slijedee tipove:

    Dolikomorfni - naglaen uzduni (logintudinalni) dijametar; Mesomorfni - harmonina duina, visina i irina tijela

    (malinoa-belgijski ovar); Brahimorfni - izraen popreni dijametar kao kod engleskog

    buldoga i Anakolimorfni - nesrazmjerno kratkih nogu (jazaviari).

    Prema visini do grebena psi se djele na: 1. Velike pse: do 65 cm; 2. Srednje velike pse: od 40 - 65 cm; 3. Male pse: od 20 - 40 cm i 4. Patuljaste pse: do 20 cm.

    Prema sistematizaciji u stoarstvu, a prema urbanoj

    vrijednosti i cilju uzgoja, pse dijelimo na: I Lovaki psi: a) visokonogi gonii i b) kratkonogi gonii

    Jamari Krvoslijednici unjkavci - cunjavci Ptiari

    II Nelovaki psi

    Slubeni psi Ovarski i pastirski psi Psi uvari i psi za dom Hrtovi Patuljasti psi

    Osim nabrojanih podjela postoji, takoer, i abecedna

    sistematizacija i to po imenu rase ili po zemlji porijekla rase.

  • Uzgoj pasa

    7

    POJMOVI: FCI, BKS, KSHB, KSRS, standard, rodovnik, kinologija, kinoloki sudija. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA: 1. ta je kinologija? 2. ta je to FCI? 3. ta je BKS? 4. Koja je definicija standarda? 5. Koja je definicija rodovnika? 6. Koje su organizacijske forme kinoloke asocijacije u BiH?

  • Uzgoj pasa

    9

    3. PORIJEKLO I DOMESTIKACIJA PASA

    Pas je prva pripitomljena divlja ivotinja i pratilac ovjeka jo od kamenog doba. Najstariji pronaeni kosturi psa stari su 12.000 godina. Pas koji je sa ovjekom ivio u simbiozi, danas je uz maku najraireniji kuni ljubimac. Danas gotovo 40% domainstava u SAD, Australiji, Francuskoj, Belgiji i Irskoj posjeduje psa, u Japanu, Njemakoj, Austriji, vedskoj i Norvekoj postotak se kree izmeu 12 - 15%. Procjenjuje se da na podruju SAD i zapadne Evrope danas ivi oko 90 miliona pasa. Pria o najstarijem etverononom prijatelju ovjeka poinje zapravo pojavom carnivora sisara koji pripadaju razredu zvijeri od prije 50 miliona godina.

    Iz tog dalekog razdoblja potiu i najstariji fosili ivotinja iz porodice zvijeri miacida kratkonogih mesodera dugakog tijela nalik vuku ili lasici sa svojstvenim zubalom koje nalazimo i kod dananjih mesodera. Gornja eljust sastojala se od est razmjerno malih sjekutia, dvije snane kljove i est kutnjaka, a donja eljust od est sjekutia, dvije kljove, osam prednjih zuba i est kutnjaka.

    Na osnovu podataka iz dostupne literature, smatra se da je najobjektivnija sljedea zooloka klasifikacija pasa:

    Red mesodera (Carnivore); Podred Arctoidea; Familija Canidae; Rod Canis i Vrsta Canis familiaris (domai

    pas).

    Canidi pripadaju veoj grupi ivotinja pod nazivom Carnivori (mesoderi) i obuhvataju veliki broj razliitih ivotinja koji eksterijerno podsjeaju na pse. Neke od njih su: vuk (Canis lupus), lisica (Vulpes vulpes), akal (Canis mesomelas), kojot (Canis latrans), dingo (Canis familiaris) te divlji psi.

    Slika 1. Evolucioni razvoj pasa

  • Porijeklo i domestikacija pasa

    10

    Slika 2. Vuk (Canis lupus) Slika 3. Lisica (Vulpes vulpes)

    Slika 4. akal (Canis mesomelas) Slika 5. Kojot (Canis latrans)

    Slika 6. Dingo (Canis familiaris) Slika 7. Divlji pas (Cuon alpinus)

    Paleontolozi zakljuuju na osnovu arheolokih iskopina da je

    predak psa mala ivotinja Miacis. ivjela je na drvetu prije 40 miliona godina.

  • Uzgoj pasa

    11

    Slika 8. Skelet miacisa Slika 9. Miacis

    To je neposredno nakon pojave prvih sisara, ali mnogo prije

    pojave ovjekolikih majmuna. Miacis je bio veliine lasice, kratkih nogu, dugog repa i tijela, srednje dugog vrata i iljatih uspravnih uiju. Pored canidima, on je predak svih vrsta medvjeda i svih maaka uope.

    Nakon pet miliona godina razvija se Hesporocyon, mada najblii dananjim psima, njegova lobanja jo uvijek lii na lasicu. Imao je snaan i dug rep, asimetrino razvijene ekstremitete i izduenu lumbalnu regiju. Te primitivne odlike e se vremenom izgubiti.

    Sljedei evolucijski korak bio je Tomarctus za koga nema informacija u kojem se pravcu razvio pa se pretpostavlja da je on, ustvari, samo jo jedna stepenica u filogenezi predaka dananjih pasa.

    Uz Tomarctusa gotovo

    paralelno se razvija Leptocyon koji se smatra da je blii pretku canida nego Tomarctus. Leptocyon se razvio prije 18 miliona godina, a od tada domai pas dijeli sve zajednike pretke sa svim ostalim predstavnicima iz porodice pasa. Slika 10. Tomarctus

  • Porijeklo i domestikacija pasa

    12

    Slika 11. Leptocyon Slika 12. Cynodictis

    Sljedea stepenica u razvojnom putu psa bio je Cynodictis.

    ivio je u periodu od kasnog eocena do ranog oligocena u Evropi (Francuska i Njemaka), od kasnog eocena u Mongoliji, i u periodu oligocena u Sjevernoj Americi, (prije 20 - 40 miliona godina). Imao je kande koje su mogle djelimino da se uvuku to ukazuje na to da je ivio na drvetu. Penjao se na drvo u lovu ili traio zaklon. Imao je duinu trupa od oko 60 cm. Cynodictis je vie vremena provodio na zemlji nego Miacis i bio je bolji trka. Od njega su potekle dvije razliite razvojne linije, prva je Cynodesmus koji najvie podsjea na dananju hijenu, ali sa nekim odlikama make, tako da, vjerovatno, afriki psi, ruski lovaki psi i afrika hijena potjeu od njega.

    Prije 10 miliona godina u Sjevernoj Americi javlja se Canis leophagus kao najstariji predstavnik roda Canis, on najvie slii dananjim psima. C. leophagus je preao Beringov moreuz i od tada se moe pratiti njegova evolucija u Starom svijetu. Canis cipio je prvi

    predstavnik te evolucijske stepenice, a otkriven je u Aragonskim Pirinejima prije 8 miliona godina i od njega potjeu kojoti koje nalazimo u Sjevernoj Americi, a akale u Evropi. Vuk vodi porijeklo od meuvrste Canis etruscus, veoma este u Evropi koja se pojavila prije dva miliona godina.

    Hladni klimatski uvjeti u Kvarteneru svjedoe o umnoavanju varijeteta vukova. Danas imamo oko 39 razliitih vrsta canida.

    Slika 13. Canis etruscus

  • Uzgoj pasa

    13

    Svi domai psi pripadaju porodici Canis familiaris koja se pojavila prije oko 16.000 godina. Odlikuju se velikom raznolikou, upravo se iz ove vrste razvio domai pas (Canis familiaris) koji zajedno s vukom, kojotom, agljem i lisicom pripada porodici Canidae. Kao porodica Canidae se pojavljuju sredinom tercijera prije 25 do 30 miliona godina i ive po svim kontinentima osim na Antarktiku, u pustinjama, hladnom sjeveru i dubokim umama.

    Budui da porijeklo psa see u tako daleku prahistoriju, rekonstrukcija njegovog razvoja u domaeg psa mogua je tek kao pretpostavka. Prema Charlesu Darwinu, ocu teorije evolucije, u koju, u principu, kao takvu, ne vjerujemo, pas se razvio iz nekoliko vrsta pripadnika porodice Canidae, vjerovatno od vuka, kojota i razliitih tipova akala. Austrijanac Konrad Lorenz, dobitnik Nobelove nagrade i jedan od poznatijih savremenih zoologa, modificirao je ovu teoriju i smatra da su se neke vrste pasa razvile od vuka, ali veina ih je nastala od zlatnog akala.

    Kasnije je, meutim, korigirao ovu teoriju ustvrdivi da su psi potomci azijatske vrste vuka. Danas, meu naunicima prevladava miljenje da je pas nastao pripitomljivanjem vuka, premda ne postoje ni morfoloke ni behavioristike osnove koje bi ukazivale na to da je vuk predak psa.

    Jedan od najjaih argumenata u korist teorije o vuku i psu polazi od toga da je domai pas upravo kao i vuk ivotinja s izraenim drutvenim osobinama za razliku od aglja i kojota.

    Sigurno je da ovjeka tog doba, koji je nakon lova sjedio uz vatru, nisu posebno uznemirivali pogledi svjetlucavih oiju vukova koji su se s dolaskom noi poeli unjati oko njegovog ognjita. titila ih je vatra upravo kao to i danas od vukova titi mnoga afrika i australska plemena, jedan dio ulovljene hrane i njima je dobacivao. Mnogi strunjaci tvrde da su se prvi vukovi na ovaj nain sprijateljili s ovjekom, a s vremenom preuzeli i ulogu uvara njegovih nastambi. Kasnije su mu poeli pomagati u lovu, vui ili uvanju stada. Nema sumnje opstajali su samo najpitomiji, a drugi su ubrzo odlazili. Stoga, ni danas ne moemo rei je li vuk ukrotio samoga sebe ili ga je ukrotio ovjek i konano pripitomio one koji su se odmetnuli od vuijeg opora, gdje je vladala bespotedna borba za prevlast.

    Sigurno je da od trenutka kad je ovjek uhvatio prvo mladune vuka, odhranio ga i njegove potomke vie nije putao, nesvjesno zapoeo prirodnu selekciju. Domestikacija ili pripitomljavanje vuka poelo je, dakle, tako to je ovjek izolirao nekoliko jedinki ove ivotinjske vrste drei ih u uvjetima koji su se uveliko razlikovali od njihove prirodne ivotne okoline. Upravo zahvaljujui malom broju ivotinja koje je ovjek mogao odgojiti i

  • Porijeklo i domestikacija pasa

    14

    njihovi su potomci lake razvijali nova genetska obiljeja. to je odabir bio stroiji, to su i razlike u odnosu na prve uzgojene ivotinje bile vee. Vie se nije radilo, kao kod svih domaih ivotinja, o prirodnoj selekciji, ve je sad ovjek odluio o tome koje e osobine ivotinja nasljeivati.

    Pripitomljavanje psa vjerojatno je poelo na raznim dijelovima svijeta, jer se ve od samog poetka uzgoja dananjeg psa mogu uoiti razliite rase. Pri ovoj selekciji koja se temeljila na iskustvu i provodila tokom hiljada godina odluujuu su ulogu vjerovatno imali geografski i klimatolokiski uvjeti, ali i specifine okolnosti okoline u kojoj se ivotinja pripitomljivala. Tako su se s vremenom razvili razni tipovi pasa: od velikih snanih planinskih rasa do vitkih prerijskih pasa i niskih rasa. Strunjaci se ne mogu sloiti jo ni sad o predjelu Zemlje gdje je bio pripitomljen prvi pas. Je li to bilo mladune sivog vuka sjevera koji je ivio blizu ljudskih naselja ili indijskog vuka kojeg je ovjek lovio radi mesa ili pustinjski vuk s Bliskog istoka, a moda i vuk koji je ivio na Tibetu i u predjelima sjeverne Indije. Pretpostavlja se da je mali zapadni azijatski vuk (Canis lupus arabs) bio praotac veine evropskih i junoazijskih pasmina ukljuujui i dinga; mali kineski pas bio je vjerovatno predak prvih kineskih pasa, a sjevernoameriki vuk praotac eskimskog psa. Sigurno je da je dolazilo i do mijeanja koja su dovela do stvaranja novih pasmina.

    Slika 14. Canis lupus arabs Slika 15. Stari asirski pas

    Svaka se od ovih pasmina dalje razvijala i tako su nastajale

    meusobno razliite pasmine - razliitog krzna, grae, slunih i vidnih sposobnosti, karaktera i temperamenta. Veina rasa koje danas poznajemo konsolidirala se krajem 19. i poetkom 20. stoljea. Osnovni tipovi rasa kao to su psi uvari, lovni psi, straari i kuni psi bili su poznati jo u starom Egiptu.

  • Uzgoj pasa

    15

    Prvi crtei psa, koji podsjea na dananjeg, potjeu od prije 3.000 godina. Bio je to veliki teak lovaki pas tipa buldoga iz Azije iji su crtei pronaeni na zidovima Asiraca i Babilonaca.

    Pretpostavlja se da je bio treniran za borbu i lov. Postojali su i hrtovi i kratkonogi psi iz Egipta.

    Slika 16. Egipatski bog Anubis, Slika 17. Upozorenje - prikazan kao pas pas uvar na ulazu u rimske kue

    U Evropi iz eljeznog doba naeni su ostaci pasa razliitih

    veliina. U Kini je poznat pekinezer iz vremena 700 godina prije nove ere. Premda o postojanju pasa uvara stada i vodia nema valjanih dokaza, ipak je sigurno da su se psi u ovu svrhu uzgajali u Evropi i u drugim dijelovima svijeta prije nekoliko hiljada godina. U svakom sluaju, Rimljani su tano razlikovali kune pse, ovare, sportske pse, pse koji se koriste u ratu, pse za borbe u arenama i lovake pse.

    Neki od pasa koje su naslikali umjetnici starog Egipta ini se da imaju ulogu pratitelja ovjeka poput dananjeg psa ali konana potvrda o psu kao kunom ljubimcu datira nekoliko stotina godina prije nove ere u Grkoj, gdje se pojavljuje pas tipa maltezera. Premda su glavne skupine pasa razvijene ve vrlo rano, sve do utemeljenja nauke o nasljeivanju nije bilo nikakva znanja o evoluciji ili mehanizmu nasljeivanja razliitih obiljeja. Tek su pojavom takmiarskih izlobi pasa utvreni standardi za pojedine pasmine prema veliini, obliku i boji. Zanimljivo je da je u Velikoj Britaniji, koja je od Rimskog doba sredite uzgoja pasa, prva slubena takmiarska izloba odrana u Newcastleu 1859. godine, i to samo za pointere i setere.

    Bez obzira na znanje, standarde ili izlobe injenica je da je pas, otkako se pridruio ovjeku kao lovac, postao vaan faktor u

  • Porijeklo i domestikacija pasa

    16

    razvoju ljudske vrste. U srednjem vijeku mnogi bi farmeri stradali bez pomoi psa, a pojavom prvih gradova i utjecajne drutvene elite, pas je postao nezamjenjiv u lovnom sportu. Zapravo, nema ni jednog razdoblja savremene civilizacije u kojoj pas nije igrao vanu ulogu. Do poetka 19. stoljea psi su uzgajani za obavljanje odreenih dunosti i sigurno je da do tog doba nisu bili uzgajani kao kuni ljubimci. Industrijskim razvojem i padom popularnosti lovnog sporta pas se napokon poeo vrednovati i kao kuni ljubimac.

    Zajednika karakteristika za sve pripadnike ove porodice je ta da imaju odlino razvijen njuh, sluh i vid, snane eljusti, jake onjake te snano i skladno graeno tijelo. Sve su, uglavnom, snane ivotinje. 3.1. Vuk (Canis lupus)

    U narodu je poznat pod imenom kurjak, enka vuica, a mladune vue.

    Na balkanskom poluotoku ivi u umovitim predjelima brdsko-planinskih podruja. Naraste u visinu do 90 cm, duine do 150 (bez repa) a dostie tjelesnu masu i do 50 kg. Ima gustu dlaku koja je zimi siva, a ljeti bakarnosiva. Na prednjem dijelu prednjih ekstremiteta ima obaveznu crnu prugu. Rep mu je dug do 45 cm, valjkasto oblikovan, a zavrava u kupastom obliku. Na snanom vratu ima izrazito due dlake (ovratnik). Tijelo mu je skladno graeno, a glava vrlo snana. Hrani se samo mesom drugih ivotinja. Lovi sve od gmizavaca do najkrupnijih sisara koje moe savladati. Tokom zime se ukljuuje u opore. Tada zajedno i organizovano love. Poslije proljetnog parenja opori se razbijaju i do jeseni mujaci ive pojedinano dok je enka sa svojim podmlatkom. Najei period oplodnje su januar i februar. Duina gravidnosti kod enki je 63 dana i okoti 4 - 8, a nekada i vie, slijepih mladunaca koji progledaju nakon 3 nedjelje. U poetku ih doji, a zatim poinje donositi meso razne divljai, sve dok je ne ponu pratiti i sa njom zajedno uestvovati u lovu. Mladi su sa enkom do njenog narednog parenja, a onda postaju samostalni. Polno su zreli u dobi od 2 godine. U prirodi gotovo da i nema neprijatelja u ivotinjskom svijetu. Zbog svoje izrazite tetnosti i znatne brojnosti u naoj zemlji je nezatien pa ak i ucijenjen. Lovi se ekanjem i hajkom. Lovci kao trofej uzimaju kosti lobanje ili krzno sa glavom.

    Kako razlikovati tene vuka od teneta lisice pitanje je na koje mnogi lovci nisu u stanju odgovoriti. A vrlo je aktuelno jer nije mali broj onih koji za pronaenu tenad trae propisanu nagradu dokazujui da je rije o vuijoj tenadi.

  • Uzgoj pasa

    17

    Slika 18. Vuk Slika 19. Tragovi apa vuka

    Da bismo izbjegli svaku zabunu potrebno je obraditi panju na sljedee:

    boja sasvim mlade tenadi jedne i druge vrste je jednaka po cijelom tijelu, osim na vrhu repa. tenad lisice ima izvjestan broj bijelih dlaka;

    lisiii su znatno ivlji od vuia iste veliine; duina repa, od korijena do vrha, kod mladunaca lisice vea

    je za oko 50% u odnosu na duinu glave mjereno od vrha njuke do izbone zatiljne kosti. Kod mladunaca vuka ove duine su gotovo jednake;

    ako tenetu koje postavimo na lea provuemo rep izmeu nogu u pravcu pupka i rep dosegne dalje od pupka, sigurno je da se radi o tenetu lisice. Ako rep dosegne samo do pupka ili ak ni dotle, onda je to tene vuka.

    Razlika za determinaciju ima jo, ali e i navedeni primjeri biti dovoljni da ne doe do zabune o kojoj se vrsti ivotinje radi.

    Vuk spada u porodicu pasa, a poznat je kao tetoina i krvolok. Vrlo snaan, mudar i lukav, veoma je pokretan u traenju plijena te u toku jednog dana odnosno noi moe prei preko 80 km, ostavljajui cijeli niz tragova po kojima se zakljuuje njegovo prisustvo i brojnost.

    Prvi znakovi u lovitu i okolini o prisustvu vuka ili vukova je uznemirenost svih vrsta divljai i domae stoke - naroito srni, goveda i konja. Jo drastiniji tragovi su vukojedine - ostaci priinjenih teta na srneoj divljai i domaoj stoci, posebno ovcama. Tragovi koje vidljivo ostavlja vuk, pored navedenog, su tragovi apa i izmeta. Tragovi apa za nestrunjaka su isti kao i tragovi velikog psa, ali za strunjaka oni imaju bitne razlike. U cjelini gledano,

  • Porijeklo i domestikacija pasa

    18

    tragovi apa vuka teku u jednoj liniji u pravcu kretanja, dakle, tano noga za nogom, dok su tragovi apa psa u cik-cak poretku. Pojedinana karakteristika i razlika tragova vuka i velikog psa je u tome da su vuiji tragovi na istoj podlozi jae izraeni nego u psa. Kod vuka se uvijek jasno raspoznaju: taban i etiri jastuia od prstiju, pri emu je cijeli otisak ui i dui, dok je u psa iri, jedva malo dui od irine, a otisak petog prsta se ne vidi jer je taj prst zakrljao. Kod vuka poinju otisci prednjih jastuia tek na zavretku srednjih, dok su kod psa prednji jastuii kao utisnuti u stopalo i poinju ve od jedne treine srednjih jastuia. Ovu karakteristiku je nuno ustanoviti ako se po tragovima apa eli utvrditi da li se radi o tragovima vuka ili krupnog psa. to se tie izmeta, vuiji uvijek ima u sebi vidljive dlake (od divljai ili ovaca) i dijelove od kostiju, to kod psa nije sluaj. Nuno je jo naglasiti da opor vukova u hodu ostavlja samo jedan trag jer oni idu za predvodnikom po istim tragovima, to moe dovesti do zablude da se radi samo o jednom vuku.

    3.2. akal (Canis aureus)

    U naem narodu ga jo zovu agalj. Egzistira u preko 50 zemalja Evrope, Azije i Afrike, a u ovisnosti od mjesta egzistiranja zovu ga razliitim imenima poput: azijski akal, obini akal, zlatni akal i slino. Na prostorima bivih jugoslovenskih republika egzistira u priobalnom dijelu Crne Gore, Bosni i Hercegovini, Dalmaciji - naroito na Peljecu i Koruli u Hrvatskoj. Ponekad odluta i dalje u kontinentalne dijelove.

    Interesantno je da je vrlo prilagodljiva ivotinja koja ivi u razliitim klimatskim arealima, od pustinja Afrike, tropskog dijela Indije do planinskih masiva Himalaja.

    Oblikom tijela slian je krupnoj lisici, ali sa znatno kraim repom. U visinu izraste do 50 cm, u duinu do 100 cm, a moe imati tjelesnu masu do 15 kg. Rep mu je dug oko 30 cm, valjkasto je odlakan i kupasto zavrava. Dlaka mu je bakarnosiva, a po trbuhu i

    donjoj strani vrata bjelkasta. ivi u oporima. Jede hranu ivotinjskog porijekla (sitne ivotinje, janjad i perad), ali i razne plodove, posebno groe i voe. Period oplodnje enki su februar i

    Slika 20. akal

  • Uzgoj pasa

    19

    mart. Duina gravidnosti je 62 - 63 dana, a okoti 3 - 8 slijepih tenaca koji progledaju nakon 12 - 15 dana. tenci doje prva dva mjeseca. Polno su zreli nakon godinu dana. Neprijatelji su mu vrlo rijetki. Lovi se iz zasjede i sa psima goniima. Trofej mu je krzno. POJMOVI: historijski razvoj psa, domestikacija, vrste namjene, vuk, akal. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. Koji je razlog za prvi kontakt ovjeka i psa? 2. Kada je pas udomaen? 3. Koje su osnovne morfoloke karakteristike vuka? 4. Koje su osnovne morfoloke karakteristike akala? 5. Koje su osnovne namjene psa i njihov odabir? 6. Koji su dokazi o prvim pojavama pasa u BiH?

  • Uzgoj pasa

    21

    4. OSNOVNE MORFOLOKE KARAKTERISTIKE

    Pas je, vjerovatno, kao rezultat vlastite genetske prilagodljivosti, najpokretljiviji i najekstremniji od svih sisavaca. Ni kod jedne druge vrste ne nalazimo takvu znaajnu raznolikost u veliini, obliku, boji, duini dlake i grai. Unutranji organi psa: srce, plua i miii graeni su za izdrljivost. Pas ima sposobnost uenja tokom cijelog ivota, a njegova su ula izvanredna. Naroito ulo mirisa koje je sloenije grae od ljudskog i koristi mu lovu i sporazumjevanju sa drugim psima. 4.1. Anatomska graa psa

    Pas ima drugaiju morfoloku grau u odnosu na ovjeka.

    Struktura pseeg mozga se potpuno razlikuje od ovjeijeg, a tako i od njegovih ula. Njegovi centri za povratnu percepciju drugaije su graeni i slue drugim zadacima. 4.2. Mozak

    Mozak psa sintetizira, interpretira i djeluje na sve informacije

    koje prima od ula. Teina mozga i kimene modine je u odnosu 5:1, a teina mozga u odnosu na ukupnu tjelesnu masu tijela je 1:235, odnos mozga sa centrom njuha je sedmina ukupnog obima mozga. Jasno je da je nervni sistem psa mnogo manje centraliziran od ljudskoga. Sposobnost pseeg mozga i vjetina uenja psa su neograniene. O inteligenciji se moe samo uvjetno govoriti. Nasuprot tome pas je u pogledu iskoritavanja mirisnih nadraaja specijaliziran i u tom pogledu daleko nadmauje ovjeka. 4.3. Kostur

    Pas, Canis familiaris,

    je kimenjak, sisavac i zvijer, pripadnik porodice pasa (Canidae) koja obuhvata i lisicu, aglja, vuka te australskog dinga. On je po prirodi lovac, spoj snage i otpornosti. Robustan kostur prua nadmoan okvir za tijelo psa. Mozak okruuje vrsta lobanja, du vrata i lea kraljeci imaju nastavke Slika 21. Kostur psa

  • Osnovne morfoloke karakteristike

    22

    na koje se prihvaaju snani miii. S obzirom da psi nemaju kljunu kost, lopatica nije kotanom vezom privrena za ostatak kostura, to omoguava veliku pokretljivost prilikom tranja. Dugaka rebra zatvaraju grudni ko koji predstavlja zatitu za srce, plua, jetru i ostale organe. Ramena i kukovi kljuni su za graciozne i pouzdane pokrete udova. Kotani sistem na okupu dre jaki ligamenti, elastine tetive i snani miii prilagoeni za izdrljivost. 4.4. Vid

    Pas puno bolje od ljudi moe vidjeti i najmanje pokrete u

    daljini. Psee oko osijetljivije je na svijetlost i pokret od ovjeijeg, ali sa razmjerno slabijom moi razluivanja. Orijentacija u okolini pomou vida u pasa je beznaajna. Uporedimo li psa s ovjekom, onda pas vidi kao ovjek samo prvih nekoliko mjeseca ivota. Mlado tene progleda u prosjeku od 12. do 15. dana ivota. Oi mu se sasvim razbistre oko prvog mjeseca kada poinje uoavati svoju okolinu. No, zbog stalnog razvoja kratkovidnosti, ve sa 8 mjeseci, mladi pas nije u stanju prepoznati svog vlasnika na udaljenosti od 100 metara ako vlasnik miruje i ako se iskljue ostale mogunosti prepoznavanja (njuh, sluh). U dobi od 2 godine ta se udaljenost smanjuje na manje od 40 metara, a u dobi od 8 godina uope ne vidi, samo razlikuje sjene. U to je vrijeme ve razvijena i staraka mrena na oima. To to pas u toj dobi pokree oi kao da promatra, a zapravo prati mirisna i zvuna zbivanja, stvar je navike i steena iskustva. Raspoznavanje boja mesoderima nije toliko znaajno kao ivotinjama koje se hrane biljem, voem ili sjemenkama. Dugo se smatralo da psi ne razlikuju boje, ali to je samo djelimina istina. Oni ne mogu razlikovati boje spektra od zelene do ute i od narandaste do crvene, ali se dokazalo da razlikuju one iz suprotnog dijela spektra.

    Slika 22. Uzduni presjek lobanje psa

  • Uzgoj pasa

    23

    4.5. Miris i okus Osnovno ulo prema kojem se pas orijentie u svojoj okolini je

    njuh i veliki dio mozga posveen je interpretaciji mirisa. Njuhom pas registrira postojee mirise u okolini, ali i sve promjene koje se u njoj zbivaju. Sve materije imaju svoj specifian miris. Ljudi ne osjete mnoge mirise, to ne znai da iste ne miriu. Kako u svih sisavaca tako i u pseem mozgu postoji centar za miris. On prima i registruje podraaje nervnim putem, mirisnim nervima iz organa za miris koji se nalaze u nosnoj upljini.

    ulo njuha je u pasa jako razvijeno. Obukom i uzgojem ovjek je poveao sposobnost psa da prepozna mirise. Posebno izvjebane ivotinje koriste se za pronalaenje krijumarene robe kao to je droga, ali i za pronalaenje unesreenog ovjeka i pod 10 metara debelim nanosom snijega. Najbolje razvijen njuh imaju lovaki psi iz skupine krvosljednika.

    Nos ima nekoliko funkcija. On je prvi dio respiratornog puta. Velika sluzna povrina bogata znaajnom koliinom krvi, mijenja temperaturu udahnutog vazduha. Takoer, zaustavlja prainu, bakterije i viruse, pomaui zatitu organizma od tetnih materija. Kihanje je jo jedan mehanizam odbrane. To je refleks stimuliran receptorima nosa.

    Miris je veoma bitan za pse jo od samog roenja. Poto tenad tokom prvih nedjelja ivota ne mogu ni vidjeti niti uti, uz pomo mirisa pronalaze majku i mlijeko.

    Mirisi koje odrasli psi ostavljaju prilikom isputanja urina ili izmeta, ili putem analnih lijezda i vaginalnih sekreta, predstavljaju svojevrstan nain komunikacije meu psima. Uobiajeno je da psi imaju nagon za njukanje dijelova tijela i mjesta gdje drugi psi vre nudu.

    Razvijenost ula mirisa je vaan faktor za apetit psa. Nos i usta psa su spojeni Dejkobsonovim organom. Jo jedna vana funkcija koja ukljuuje i nos i usta je reguliranje tjelesne temperature. Dahtanje je praktino jedini efektan nain za oslobaanje toplotne energije kod pasa, a realizira se isparavanjem vlage sa vlanih povrina usta, jezika i nosa. Zadihani pas brzo udie i izdie vazduh otvorenih usta i isplaenog jezika. Glavna taka isparavanja vlage je nosna sluz, a da bi dahtanje bilo efektno ona mora da bude stalno vlana. Njenu vlanost odravaju dvije velike lateralne nosne lijezde koje proizvode vodeni sekret.

    Svakako najvanija funkcija usta psa jeste pri ishrani. Zubi ubacuju hranu u usnu upljinu, gdje se melje, savae i ovlai pljuvakom tako da dobije pogodan oblik za gutanje.

  • Osnovne morfoloke karakteristike

    24

    Najei zdravstveni problem usne upljine je zubni kamenac, praen upalom desni. Plak je opna na desnima na kojoj se mnoe bakterije. Bakterije, ostaci hrane i pljuvaka se taloe kao opna na caklini zuba i ukoliko se ne uklone, plak nastavlja da raste i prelazi u veoma vrstu mineraliziranu masu koja se zove zubni kamenac.

    On se moe rairiti i ispod linije desni i prouzrokovati crvenilo i bol, iz kojih se moe razviti gingivitis. To za posljedicu moe imati slabljenje ligamenata koji dre zube, oni postaju labavi, klimavi ili ak ispadaju. Plak i kamenac zuba prouzrokuju neprijatan zadah iz usta to naroito dolazi do izraaja ako pas ima i gingivitis. Sprijeavanje razvoja kamenca ienjem zuba i hranjenjem psa suhom hranom (grublja hrana otklanja plak) je dio ouvanja zdravlja psa. Karijes zuba je, takoer, mogu kod pasa, ali je mnogo rjei nego kod ljudi. Ukoliko se javi, najee se pojavljuje na kutnjacima i teko se uoava. Psi takoe mogu oboliti od tumora usne upljine. On moe biti benigni ili maligni i invazivni (ovaj tip obino ukljuuje i zapaljenje viline kosti). Tumor se moe pojaviti i u nosu, mada veoma rjetko. Strana tijela se mogu zaglaviti u nosu ili ustima. Dijelovi drveta ili kostiju se ponekad mogu potpuno zaglaviti meu zubima gornje vilice. Psi, takoer, mogu oboliti od hronine infekcije nosa i sinusa (sinusitis) koje su bakterijskog ili gljivinog porijekla. Ovakva oboljenje se vrlo teko lijee. Poput vlage koju proizvode nosne lijezde, kanali nazolakrimalnih (nosno-suznih) lijezda koji odvode suze od oiju do nosa imaju otvore na vrhu nosa inei ga vlanim. Ima mnogo sekretnih i sluznih lijezda u sluzi pseeg nosa koje vlae pigmentirani dio nosa. Pas sa visokom temperaturom obino ima suh nos, mada je za neke rase pasa to normalna pojava. 4.6. Sluh

    Sluh je takoer vano ulo kod pasa. Zvuni valovi koji nastaju titranjem nekog tijela ili neke tvari ire se zrakom i dolaze do uha. Psee uho sposobno je registrirati zvukove koji nastaju pri brzini titranja i do 40.000 u sekundi (ovjekovo uho od 16 - 20.000 titraja). Sposobnost orijentacije je, dakle, puno bolja u pasa nego u ovjeka. Psi, takoer, bolje uju zvukove visoke frekvencije od ovjeka i mogu odrediti zvukove ultrazvune frekvencije koje

    Slika 23. Tornjaci uz stado ovaca

  • Uzgoj pasa

    25

    ljudi ne uju. Takva potreba pojavila se jo kod vukova, predaka pasa, koji su, osim velikih biljodera lovili i male ivotinje, poput mieva koji stvaraju tonove visoke frekvencije. Domaim psima takav istanan zvuk moe biti i nedostatak jer neki psi imaju izuzetno osjetljiv sluh i mogu razviti strah na odreeni zvuk, kao to je potmula grmljavina i udaljene oluje. Ljudi su koristili otar sluh psa kako bi olakali obuku i komunikaciju. Psi brzo reaguju na zvuk zvidaljke ili pucketanje jezika. Naprimjer, pastiri zvidaljkom komuniciraju sa svojim ovarskim psima i na veim udaljenostima. 4.7. Koa i dlaka

    Koa i dlaka psa predstavljaju fiziku barijeru koja

    onemoguava tetnim hemijskim materijama i mikroorganizmima da prodru u organizam. Koa je osjetilni organ koji regulie tjelesnu temperaturu psa, odnosno podizanjem i sputanjem dlake smanjuje se, odnosno, poveava gubitak topline. lijezde u koi izluuju u kou i na kou tvari koje ju prehranjuju i daju joj sjaj. Koa se sastoji od dva glavna sloja. Povrina (epidermis) je tanka i ne naroito jaka, ali neprestanim stvaranjem novih elija odrava zatitnu ulogu i integritet koe. Ispod epiderme nalazi se jak i elastian dermis koji koi daje vrstou. Dlaka psa raste periodino.

    Postoji razdoblje aktivnog rasta koje se izmjenjuje sa prijelaznim razdobljem, nakon kojeg slijedi razdoblje mirovanja. Linjanje poinje u periodu kada se sprema nova dlaka. Ciklus rasta kontroliraju mnogobrojni egzogeni i endogeni faktori, kao to su temperatura ambijenta, duina trajanja dnevnog svjetla, hormoni, ishrana, stres i genetska osnova. Ispadanje dlake naojobilnije je u proljee kada pas ne treba vie svoje zimsko, gusto krzno i ponovo u

    jesen kada se ljetno krzno zamjenjuje guim i duim pokrovom. Obzirom na veliki broj pasmina pasa, vrsta dlanog pokrivaa je razliita. Npr., dlani pokrov ovarskih pasa ini grublja primarna dlaka koja se nalazi na povrini i ona moe biti okruena malim sekundarnim dijelovima, zovemo je poddlaka.

    Slika 24. Prikaz presjeka koe i dlake

  • Osnovne morfoloke karakteristike

    26

    POJMOVI: Morfoloka graa, kostur, organi vida, organi sluha, organi mirisa i okusa, koa, dlaka. PITANJA ZA PROVJERU ZNANJA 1. ta je to morfologija? 2. Koji su morfoloki navaniji organi psa? 3. Koji su osnovi funkcionisanja organa za vid? 4. Koji su osnovi funkcionisanja organa za sluh? 5. Koji su osnovi funkcionisanja organa za sluh? 6. Koji su osnovi funkcionisanja organa za miris i okus? 7. Koje su osnove funkcije koe i dlake?

  • Uzgoj pasa

    27

    5. OSNOVI GENETIKE

    Za razliku od drugih ivotinja, psi ne posjeduju poseban ekonomski znaaj, osim to su izvor profita za kompanije koje se bave proizvodnjom hrane i opreme za pse. Ekonomsku korist vide i odgajivai pasa samo u sluaju ako dobiju svaki put leglo tipinih rasnih karakteristika i idealnog zdravstvenog stanja. Sva saznanja iz genetike, do danas prikupljena, uglavnom se primjenjuju u rjeavanju mnogih oboljenja pasa naslijednog karaktera iji su uzrok i razvoj do skoro predstavljali misteriju. Meutim, primjena rezultata genetikih istraivanja jo uvijek nije dostigla nivo koji moe znatno da doprinese poboljanju eksterijernih i funkcionalnih karakteristika svih pasmina pasa. Takvi poduhvati su ostavljeni odgajivaima pasa koji bi primjenom osnovnih znanja iz genetike i svojih iskustava u odgajanju, uz maksimalnu odgovornost, doprinijeli poboljanju kvaliteta i postizanju idealnih pasminskih karakteristika. Osnovno odgajivako pravilo je da se najboljem leglu moe nadati samo ukoliko se meusobno pare najbolji primjerci. Kada odgajivai jednom shvate da je genetika jako vana, brzo e procijeniti njenu korist te sebi olakati da iz generacije u generaciju dobijaju tenad visokog kvaliteta. Takoer, moraju poznavati naine selekcije i parametre za izbor ivotinja za parenje. Kao osnovni pokazatelji trebaju im posluiti zdravstveno stanje, temperament i pasminska konstitucija. Ukoliko se to ne potuje brzo dolazi do pojave koja se zove destrukcija pasmine. Objektivno gledajui nemogue je pronai 100% idealnog psa koji ispunjava sve zahtjeve. Meutim, svaki odgajiva treba nastojati da njegov pas odgovara idealnom pasminskom zahtjevu, kako u pogledu eksterijernih karakteristika, tako i u pogledu zdravstvenog stanja i temperamenta. Znai, odgajivai prvo moraju znati koji fenotipski nedostaci su prihvatljivi, a koji su apsolutno nepoeljni. Fenotipski nedostaci se dijele u dvije grupe. Prvoj grupi pripadaju eksterijerne mahane ili greke, a drugoj grupi teka tjelesna i funkcionalna oteenja, defekti, anomalije ili aflikcije. Mahane predstavljaju eksterijerne konformacijske nedostatke. One nisu prisutne kod pasa koji predstavljaju standard rase. Mahane se klasificiraju u tri kategorije:

    1. kozmetike, 2. strukturne, 3. steene. 1. Kozmetike mahane su nedostaci nasljednog karaktera koji

    ne remete grau tijela pa se zovu i nestrukturne mahane ili greke. Npr., odstupanje u boji dlake, pigmentu oka i sl.

  • Osnovi genetike

    28

    2. Strukturne mahane su tjelesni nedostaci koji ne odgovaraju standardu pasmine te za poslijedicu mogu imati zabranu uestvovanja pasa na izlobama. Npr., neadekvatna veliina trupa, neadekvatan oblik glave ili tip njuke, neodgovarajui oblik oka i sl. One se prenose sa roditelja na potomstvo.

    3. Steene mahane nisu nasljednog karaktera. One su steene nakon roenja i naruavaju eksterijer. Mogu biti konformacijske i nekonformacijske prirode. Npr., oiljci, rane povrede zadobijene u borbama pasa i sl.

    Ukoliko odgajiva nastoji da gaji jedinke sa mahanama

    nasljednog karaktera i ako ih pari sa partnerom bez mahane, mogue je da se ta mahana u prvoj generaciji kod izvjesnog broja potomaka prikrije. Takav odgajiva e u svojoj liniji uvijek imati izvjestan broj jedinki sa navedenim eksterijernim nedostatkom, pri emu e tenad iji eksterijer odgovara standardu pasmine, biti prenosioci ovog nedostatka na naredne generacije potomaka. Ukoliko ivotinja koja se odabere za priplod u cilju poboljanja pasminskih karakteristika ne doprinese ouvanju standarda, ve ga mijenja u negativnom smislu, odgajiva je duan da odabere nove ivotinje za priplod ili da zapone sa formiranjem nove linije. I tu se moe nainiti greka. Tako, ako se iz legla sa mahanom u duini njuke za zaetnika nove linije odabere jedinka za priplod ija njuka zadovoljava standard pasmine, moe doi do kontaminacije linije. To znai da e svi potomci nositi defektan gen za duinu njuke i da e ga prenositi na svoje potomstvo. Gen e, znai, uvijek biti prisutan u stablu te linije.

    Defekti su teka tijelesna ili funkcionalana oteenja, kao i oboljenja naslijednog karaktera. U program odgajanja se ne smiju ukljuivati takvi psi. Takvi defekti su brojni (epilepsija, atrofija, displazija kukova i sl.). Oni ugroavaju ivot psa, a veliki broj ima za poslijedicu i uginue. To znai da psi sa defektima koji nisu od vitalnig znaaja za opstanak organizma, mogu biti odani prijatelji ovjeku i voljeni kuni ljubimci, ali se ne smiju uvoditi u program parenja. Psi sa defektima od vitalnog znaaja, oni koji ugroavaju njihov ivot, obino se podvrgavaju eutanaziji. Zato je apsurdno da odgajiva pari takvu ivotinju sa normalnim partnerom, jer se ista linija moe kontaminirati defektnim genom. Tada, tako kontaminirana linija, nikada vie se ne moe oslobodi defekta.

    Svi defekti pasa se mogu klasificirati u dvije grupe: a) potpuno nepoeljni genetiki defekti b) manje nepoeljni genetiki defekti

  • Uzgoj pasa

    29

    a) Potpuno nepoeljni genetiki defekti podrazumijevaju teka tjelesna i funkcionalna oteenja, a to su:

    Poremeaji koji prouzrokuju bol kod aflicirane ivotinje; Nakazni poremeaji koji mijenjaju eksterijer, osakauju

    ivotinju ili je ine na neki drugi nain nefunkcionalnom; Poremeaji koji zahtijevaju medikamentoznu terapiju da bi

    se pas odrao u ivotu; Poremeaji koji zahtijevaju hirurku intervenciju u cilju

    preivljavanja; Poremeaji na koje se teko moe uticati u cilju

    preivljavanja ivotinje. b) Manje nepoeljni genetiki defekti:

    Poremeaji koji zahtijevaju samo jedan hirurki zahvat koji je krajnje uspijean i dekorativne je prirode;

    Poremeaji koji sprjeavaju da pas bude upotrebljen u svrhe za koje je odgajan.

    5.1. Odgovornosti i obaveze odgajivaa

    Na osnovu prikupljenih saznanja o najeim grekama

    odgajivaa koje nastaju kao poslijedica nepoznavanja osnovnih pravila nasljeivanja mahana i defekata, tim svijetskih strunjaka ija je ua specijalnost genetika pasa, utvrdio je i predloio odgovornosti i obaveze odgajivaa.

    Odgovornosti odgajivaa su: unaprijed postaviti odgajivaki cilj za svoju liniju, tako da

    se zna ta se parenjem u toj liniji eli postii, kao i planirati odgovarajui naini parenja,

    duan je utvrditi kriterije selekcije na kojima e se zasnivati izbor roditeljskih parova,

    treba znati sve o najeim nedostacima i defektima koji se mogu javiti kod njegove pasmine psa ili su ve prisutne u njegovoj liniji i treba poznavati i druge nedostatke psa koji nisu naslijednog karaktera, a prisutni su ili bi se mogli pojaviti kod njegovog psa.

    Obaveze odgajivaa su: da odgovarajuoj instituciji zaduenoj za iskorijenjavanje

    nasljednih defekata i mahana kod pasa prijavi sve jedinke koje su nosioci ili bi mogle biti nosioci gena za nasljedne bolesti,

  • Osnovi genetike

    30

    da primjeni test parenja na svim jedinkama koje planira za priplod u svojoj liniji, kao i na onima koje planira da proda za priplod drugim potencijalnim odgajivaima treba objasniti svakom kupcu teneta da je mogue prisustvo defeknih gena,

    da kupcu malformisanog teneta skrene panju na zabranu parenja i da obavee kupca na kastraciju takve ivotinje.

    5.2. Praktini znaaj identifikacije gena u genomu pasa

    U svijetu su krajem osamdesetih godina prolog stoljea postignuti znaajni rezultati na polju humane genetike koji su omoguili identifikaciju gena odgovornih za pojedine bolesti ovjeka. Ciljevi ovih istraivanja ukljueni su u jedan od najobimnijih naunih projekata ovog stoljea. To je Human Genom Project (HGP). Sredinom 1990. godine pokrenuta je inicijativa za planskim istraivanjem genoma pasa, kako bi se upoznali svi geni odgovorni za nasljedne bolesti, nepoeljnih fenotipskih karakteristika i geni odgovorni za devijantna ponaanja pasa tj., promjenu temperamenta. Takoe je bilo planirano da se putem internet mree omogui prikupljanje podataka o moguim defektima kod pasa. Tako bi svaki vlasnik, odgajiva pasa mogao dobiti korisne podatke o nasljednim anomalijama kod odreene pasmine za koju je zainteresiran. Ovaj projekt nazvan je Dog Genom Project (DGP). Cilj projekta je da se na svim hromosomima koji se nalaze u kariotipu pasa otkriju svi geni koji su odgovorni, kako je ve napomenuto, za nasljedne bolesti, geni koji kontroliu fenotipske tj., morfoloke karakteristike i geni koji kontroliu ponaanje pasa, deifriraju njihove nukleotidne sekvence i ustanovi poloaj na hromosomima. Na taj nain mogue je sprijeiti sve nepoeljne eksterijerne nasljedne osobine, kao i nasljedne bolesti pasa, za koje je danas poznato da su prisutne kod linijskog naina odgajanja. Takve bolesti su: sljepilo, epilepsija, degeneracija mrenjae i mnoge druge. Identifikacijom gena odgovornih za ove bolesti omoguila bi se njihova sigurna dijagnoza, prije i nego se takve bolesti prvi put manifestiraju kod svojih nosilaca i prije nego to sa roditelja budu prenijete na tenad. Na taj nain bi te jedinke mogle biti iskljuene iz uzgoja. Ukoliko se radi o jednostavnim naslijeivanju bolesti i ukoliko su rodovnici najmanje tri uzastopne generacije pristupani analizi, tada je za identifikaciju gena potreban kratak vremenski period, koji najee iznosi od jedne do dvije godine. U cilju to bre izrade genetske mape pasa neophodno je analizirati to vei broj postojeih rodovnika. To iz razloga to genetiari prouavaju gene odgovorne za pojedine osobine i nain nasljeivanja osobina pratei

  • Uzgoj pasa

    31

    varijabilnost tih osobina. Pojedine eksterijerne osobine pasa pokazuju irok fenotipski diverzitet, to pse ini idealnom vrstom za mapiranje genom. Pri tome se, tokom analize rodovnika, biljee i u bazu podataka unose sve osobine koje se javljaju kod pojedinih pasa, kao i osobine koje su zajednike jednoj familiji. Dva bitna faktora odreuju da li se iz rodovnika moe dobiti dovoljan broj podataka o pojavi odreene osobine ili bolesti u odreenim familijama i da li su ti podaci dovoljni da se podvrgnu statistikoj obradi. To su: nain nasljeivanja posmatrane eksterijerne osobine ili bolesti, kao i broj lanova odreene familije u okviru koje se posmatra odreena osobina. Kod osobina koje slijede jednostavna Mendeljejeva pravila nasljeivanja, dovoljno je prouiti rodovnike tri generacije tj., najmanje 12 jedinki iz iste familije. To znai da je neophodan uvid u rodovnik baba i deda, oeva i majki i da je u odreenom leglu poeljno analizirati to vei broj potomaka na predmetnu osobinu, a najmanje est tenadi. Institucije koje su ukljuene u projekat mapiranja genoma, uzorkuju krv od pomenutih predaka tenadi i same tenadi i potom podvrgavaju uzorkovanu krv molekularno-genetikim ispitivanjima na prisustvo gena odgovornog za predmetnu morfoloku osobinu ili nasljedno oboljenje. 5.3. Naini nasljeivanja osobina i zdravstvenih poremaaja 5.3.1. Aleli, genski lokusi, homozigotnost i heterozigotnost

    Sve osobine jednog organizma su kontrolirane genima. Geni

    se nasljeuju od roditelja. To znai da se i osobine nasljeuju. Kako e se neka osobina ispoljiti zavisi od interakcije gena u genomu teneta. Skup svih morfolokih i fiziolokih karakteristika jednog organizma se zove fenotip. Suprotno fenotipu, genotip predstavlja konstituciju svih gena u genomu jednog organizma. Mjesto na molekulu DNK jednog hromozoma na kome se nalazi genska sekvenca za odreenu osobinu naziva se genski lokus ili hromozomski luk. Alternativne forme jednog istog gena, lokaliziranog na istim hromozomskim lokusima homolognih parenteralnih hromozoma, nazivaju se aleli. Par alela na istom lokusu kontrolie jednu osobinu, a nain ispoljavanja te osobine zavisi od meusobne interakcije tih alela. Zato postoje dva naina nasljeivanja osobina. To su dominantni i recesivni nain nasljeivanja osobina. Pored toga postoji i kodominantno nasljeivanje, kao i X - vezano nasljeivanje.

  • Osnovi genetike

    32

    5.3.2. Dominantno nasljeivanje Moe se uoiti da je svaka osobina u organizmu kontrolirana

    jednim genom koji je u genomu zastupljen u dvije kopije. Ukoliko su kopije istovjetne, organizam je homozigotan za taj gen, a ukoliko se kopije tog gena meusobno razlikuju, organizam je heterozigotan za taj gen. Termin dominantan oznaava dominaciju jednog od alela na istom genskom lokusu za odreenu osobinu, u odnosu nad drugim alelom. To znai da e se osobina koju kontrolie taj gen ispoljiti uvijek na nain kontroliran dominantnim alelom. Da bi se ta osobina ispoljila kod teneta dovoljno je da od jednog roditelja tene naslijedi dominantni alel. Dominantni aleli se oznaavaju sa velikim latininim slovima, dok se alel koji nije dominantan, oznaava malim slovima latinice. 5.3.3. Recesivno nasljeivanje

    Drugi alel koji se ne ispoljava u prisustvu dominantnog naziva

    se recesivni alel. On kontrolira istu osobinu kao i dominantni alel, ali se ona fenotipski ispoljava na drugi nain i to samo u sluaju kada nije prisutan dominantni alel, ve kada su oba alela na istom genskom lokusu za odreenu osobinu istovjetna. 5.4. Kodominantno nasljeivanje, epistaza i aditivni uinak gena

    U sluaju da nijedan od alela ne ispoljava dominantan uinak, govori se o kodominantnom nasljeivanju osobina.

    Pod epistazom se podrazumijeva fenotipska ekspresija gena, pri emu jedan par gena utjee na fenotipsku ekspresiju drugog para gena, obino lokalizovanog na nekom drugom hromozomu. Kada se govori o aditivnom uinku gena, kao vidu fenotipske ekspresije nasljednog materijala, misli se na zajedniko dejstvo vie parova gena koji se meusobno dopunjuju i daju ekstremne fenotipske karakteristike. 5.5. Viestruko dejstvo gena

    Pod plejotropijom ili polifenijom se podrazumijeva pojava

    kada jedan gen istovremeno utjee na ispoljavanje vie pojedinanih fenotipskih osobina. Plejotropni geni pasa se mogu svrstati u nekoliko osnovnih grupa i to:

    1. Geni koji dovode do poremeaja u zubnoj formuli. Na defekte u zubnoj formuli utjee gen N. Dejstvo gena N ogleda se u

  • Uzgoj pasa

    33

    njegovom dejstvu na: nedostatak dlake na tijelu, defekte zubnog sistema ili grau tijela kod barzoja (uzdignuta gornja linija tijela). U sluaju heterozigotnosti, gen svojim djelovanjem razrjeuje pigment. To se javlja kod pasa iz sjeverne Rusije.

    2. Geni koji se javljaju kod hrtova bijele boje dlake i bijelih bul terijera uzrokuju gluhou. Geni koji se javljaju kod norvekog gonia su odgovorni za boju dlake tj. koloritet. U grupu semiletalnih gena ubrajaju se i recesivni geni koji uvjetuju uginue tenadi neposredno po roenju. Takav je primjer semiletalnog gena koji uzrokuje rascijep nepca, ije je prisustvo prvo utvreno kod engleskog buldoga.

    3. Gen koji uzrokuje kratkorepost izaziva i embrionalnu smrt. U sluaju da jedinka nije homozigotna za taj letalni gen, raaju se tenci bez repa ili sa veoma kratkim repom. Zapaeno je da takvi psi mogu imati i oslabljenu vidnost. 5.6. Letalni i subletalni geni

    Odreeni geni prouzrokuju takve promijene koje ili dovode do

    uginua ili znaajno umanjuju otpornost organizma. U sluaju da uzrokuju uginua, rije je o letalnim genima, a ukoliko uslijedi avitalnost organizma i uginue, govori se o subletalnim genima. 5.7. Osnovi naina nasljeivanja u praksi

    Prikazani naini nasljeivanja se mogu korisno primijeniti u programu parenja pasa i kuja i programu iskorjenjivanja genetikih poremeaja kod tenadi, a u cilju ouvanja standarda rasa. Pri donoenju takvih programa, uvijek se polazi od injenice da, ukoliko postoji mutirani gen u genomu roditelja, onda e on biti ispoljen samo ako se nau u genomu tenadi u homozigotnom stanju. Zato bi trebalo koristiti shemu oznaavanja jedinki koje nose mutirane gene za mahane, defekte i zdravstvene poremeaje. Normalne jedinke se oznaavaju simbolom N, heterozigotne jedinke za mutirani gen se oznaavaju kao nosioci i oznaavaju se simbolom C, psi kod kojih je ispoljena mahana, defekt ili zdravstveni poremeaj zovu se aflicirane jedinke i oznaavaju se simbolom A.

    Idealan roditeljski par - (N*N) - oba roditelja su normalne jedinke (N), koje ne posjeduju mutirane gene niti kao nosioci (C), niti kao aflicirane ivotinje (A).

    Opreznost pri parenju - (N*C) - tu uestvuje normalna jedinka (N) i jedinka koja je nosilac mutiranog gena (C). U ovom

  • Osnovi genetike

    34

    sluaju roditelji e dati leglo u kojem se nee nalaziti aflicirana tenad (A), ali se mogu nai tenad mutiranog gena.

    Parenje visokog rizika - (C*C, N*A, C*A, A*A ) - treba razmotriti etiri mogunosti. U ovom sluaju, u leglu su prisutna aflicirana tenad (A), ali su prisutni i psi nosioci mutiranog gena bez manifestnog poremeaja (C).

    Prva mogunost visokog rizika predstavlja parenje dva nosioca mutiranog gena (C* C)

    U leglu takvog para nai e se 50% tanadi koji su nosioci mutiranog gena, ali su fenotipski normalni, 25% aflicirane tenadi (A), kod kojih je mahana, defekt i zdravstveni poremeaj ispoljen, ali i 25% normalne tenadi.

    Druga mogunost visokog rizika predstavlja parenje jedne normalne i jedne aflicirane ivotinje ( N*A). U leglu se uvijek nalazi 100 % tenadi koji predstavljaju genetike nosioce mutiranog gena. Ne mogu se ukljuiti u dalji program parenja.

    Trea mogunost visokog rizika predstavlja parenje jednog nosioca mutiranog gena koji je fenotipski normalan (C) i jedne aflicirane ivotinje (A). U leglu e 50 % tenadi biti fenotipski normalno, ali e biti nosioci mutagenog gena (C), a drugih 50 % e biti aflicirano (A). Ne mogu se ukljuiti u dalji program parenja.

    etvrta mogunost visokog rizika predstavlja parenje afliciranog roditeljskog para (A*A). Svi potmoci e biti aflicirani (A). Sve navedeno se odnosi na recesivni nain nasljeivanja mahana, defekata ili zdravstvenih poremeaja. Dominantni nain nasljeivanja poremeaja je mnogo lake procijeniti, kao i sve ostale fenotipske karakteristike, poto je dovoljno da ista osobina postoji samo kod jednog od roditelja pa da se ista ispolji kod potomaka. 5.8. X- vezano nasljeivanje

    Ovim putem se sa roditelja na potomstvo prenose geni locirani na X - gonozomu. Takvi geni se zovu X - vezani geni. enska tenad i kuje su uvijek homozigotna za gene locirane na X - gonozomu, poto enske jedinke u genomu svojih elija uvijek sadre po dva X - gonozoma (2n, XX). Muka tenad i psi su heterozigotni za gene locirane na X - gonozomu. Naime, muke jedinke nasljeuju samo jedan X - hromozom od svoje majke, dok od oca nasljeuju drugi tip gonozoma tj. Y - gonozom. Poto kod kuja i tenadi u ranim fazama embrionalnog razvoja dolazi do sluajne i nasumine inaktivacije jednog X - hromozoma, onda enske jedinke na jednom od svojih hromozoma nose funkcionalan gen, dok na drugom X - hromozomu, takoer, postoji gen koji je inaktivan. Posebno se moraju razmotriti sluajevi X - vezanog nasljeivanja nedostataka, defekata i

  • Uzgoj pasa

    35

    zdravstvenih poremeaja, ba zato to sluajna inaktivacija X - hromozoma odreuje kako e se mutirani gen ispoljiti kod mukih, a kako kod jedinki enskog spola. Kod jedinki enskog spola, za X - vezane heterozigotne poremeaje, jedna polovina elija posjeduje X hromozom sa normalnim alelom, a druga polovina elija posjeduje X -hromozom sa mutiranim alelom. Ukoliko genski produkt normalno funkcionie van elija tj., u krvi ili nekoj drugoj tjelesnoj tenosti, onda je sluaj identian sluaju kod heterozigotnih jedinki za autozomne poremeaje. Naime, genski produkt je u tjelesnoj tenosti prisutan u koliini koja iznosi jednu polovinu njegove normalne koncentracije pa je dovoljan da obavi svoje fizioloke funkcije i da se bolest ne manifestira. Meutim, ako je produkt mutiranog gena unutar elije, sve elije koje posjeduju mutirani gen na aktivnom X - hromozomu e ispoljavati taj mutirani alel i ivotinje e manifestirati izvjesne klinike znakove poremeaja. U suprotnom sluaju, kod drugih enskih ivotinja, u veem broju su prisutne elije koje mutirani alel sadre na inaktivisanom X-hromozomu, tako da se kod njih bolest nee kliniki manifestirati. Kod treeg sluaja, mogue je naii i na takve enske ivotinje kod kojih je mutirani alel prisutan na aktivnom X-hromozomu kod veoma malog broja elija, tako da se bolest ni tada nee manifestirati.

    Kako odrediti ta je nasljednog karaktera i kako se odreena osobina sa roditelja prenosi na potomstvo? Najea pitanja koja postavljaju odgajivai pasa, kada se u njihovim leglima uestalo javljaju mahane, defekti ili zdravstveni poremeaji, je da li su oni nasljednog karaktera. Ne treba iznenaditii injenica da se za pojedine nedostatke, defekte ili zdravstvene poremeaje jo uvijek ne zna nain nasljeivanja zato to nisu dovoljno proueni sa etiolokog aspekta. Da bi se dobio odgovor na pitanje, na koji nain se prenose mahane, defekti ili zdravstveni poremeaji tj., kako se prenose sa roditelja na potomstvo, neophodno je poznavati osnovna pravila Mendeljejevih zakona nasljeivanja, pravila populacione genetike, multifaktorijalne modele i osnove statistikih metoda. 5.9. Osnovni pojmovi populacione genetike i selekcije 5.9.1. Populacija

    Bioloka populacija je skup ivih bia koja posjeduju odreenu nasljednu osnovu i mogu se razmnoavati. Mo reprodukcije daje populaciji sposobnost da traje tokom vremena, ali mora biti prilagoena i uvjetima ivotne sredine da bi opstala.

  • Osnovi genetike

    36

    5.9.2. Genetski ekvilibrijum

    Ukoliko je populacija beskonano velika i u njoj vlada panmiksija tj., sve jedinke imaju jednaku ansu da daju potomke, frekvencija gena ili genotipova za odreenu boju e biti stalna tj. vladat e genetska ravnotea, odnosno ekvilibrijum. 5.9.3. Srodstvo

    Dvije jedinke su u srodstvu ako imaju zajednikog pretka tj., gene zajednikog porijekla.

    5.9.4. Inbriding

    Inbriding je parenje jedinki koje se nalaze u odreenom stepenu srodstva. Smatra se da jedinke koje se nalaze u VII i daljem stepenu srodstva nije inbriding. Prema tome, u kojem su stepenu srodstva jedinke koje se pare, moe se govoriti o parenju u najbliem srodstvu (otac - ki, majka - sin, brat - sestra) ili parenju u srodstvu (II do VI stepena srodstva). 5.10. ta su kvantitativne osobine i kako se ispoljavaju?

    Kvantitativne osobine su osobine koje se mogu mjeriti i na ije ispoljavanje utjee vei broj gena sa razliitim efektima. U kvantitativne osobine spadaju: tjelesna masa, format grla, poloaj nogu i karlice, sposobnost kuja da proizvode dovoljno mlijeka, intenzitet rasta i sl. i njihovo ispoljavanje zavisi kako od genotipa tako i od uvjeta u kojima se genotip razvija. 5.11. Mjerenje varijabilnosti kvantitativnih osobina

    Kako su fenotipovi kvantitativnih osobina mjerljivi, mogu se izraziti jedinicama mjere (kg, m, cm). Najednostavniji nain za prikazivanje variranja je interval varijacija, ali nam on ne ukazuje na broj ivotinja sa odreenim vrijednostima fenotipova. Zahvaljujui prosjeku i standardnoj devijaciji mi moemo dobiti jasnu sliku o prosjeku i variranju svake kvantitativne osobine. 5.12. Heritabilitet

    Heritabilitet je koeficient nasljednosti pojedinih osobina i predstavlja odnos aditivne genetske varijanse i ukupne varijanse.

  • Uzgoj pasa

    37

    Heritabilitet je vjerovatnoa kojom se ispoljavanje neke osobine vezuje za genotip. 5.13. Repitebilitet

    To je, zapravo, gornja granica heritabiliteta i u sebi sadri i trajne spoljne uticaje. Ustanovljava se viestrukim mjerenjem jedne iste osobine jedne jedinke i on je zapravo indikator heritabiliteta. 5.14. Genetske korelacije

    Pokazuju povezanost izmeu aditivnih efekata gena koji uvjetuju ispoljavanje razliitih osobina i zasnivaju se na plejotropiji i ukopanosti gena. Genetske korelacije su znaajne zbog mogunosti indirektne (posredne) selekcije, kada unaprijeenjem jedne osobine moemo unaprijediti i druge. Intenzitet i smjer korelacije utjeu na intezitet promjena koje nastaju selekcijom. 5.15. Selekcija

    Veoma je bitno naglasiti da se selekcijom ne stvaraju novi geni nego se poveava uestalost poeljnih gena. Selekcija se odnosi uglavnom na kvalitativne osobine i njen uspjeh je u obrnutoj korelaciji sa brojem gena koji determiniu pojedine osobine. Preduvjet za sprovoenje bilo kakve selekcije su pouzdani i precizni podaci o ispoljenosti osobina koje elimo da unaprijedimo. Prema ocjeni priplodne vrijednosti i stupnju nasljednosti pojedinih osobina, selekcija moe biti: individualna, po familijama, unutar familije, kombinovana, po brai i sestrama, po porijeklu, po potomstvu, indirektna, selekcija na vie osobina, tandem selekcija, nezavisni nivoi selekcije i selekcijski indeksi. 5.16. Genopatije

    To su zdravstveni poremeaji nasljednog karaktera prouzrokovani mutacijama gena. Najei i za veinu rasa zajedniki nasljedni poremeaji, koji pripadaju tipu genotipa su: nasljedni poremeaji vida i razvoja one jabuice:

    progresivna atrofija retine anomalija oka kod kolija (Collie Eye Anomaly-CEA); katarakta (juvenilna katarakta) ektropija i entropija nasljedni poremeaji kotano - zglobnog sistema displazija glave butne kosti;

    osteohondroza laktnog zgloba;

  • Osnovi genetike

    38

    luksacija patele, nasljedni poremeaji sluha, srane anomalije, subaortna stenoza, poremeaji sranih zalistaka, poremeaji koagulacije krvi, nasljedni poremeaji digestivnog trakta, epilepsija, alergije nasljednog karaktera, nasljedni poremeaji tjelesne temperature.

    Svi nabrojani poremeaji su uglavnom prouzrokovani genskim

    mutacijama, a o pojedinim poremeajima je ve bilo govora. 5.17. Poligenski i multifaktorijalni poremeaji

    Za mnoge zdravstvene poremeaje se kae da su familijarnog karaktera, to znai da se javljaju kod srodnika jedne familije i da su kod pripadnika te familije mnogo ei u odnosu na jedinke iste rase koje pripadaju ak i istoj populaciji. Ukoliko je bolest familijarnog karaktera, onda na njen nastanak mogu da imaju utjecaja ili faktori okoline ili preteno genetiki faktori ili podjednako i jedni i drugi. Multifaktorijalni poremeaji su nasljednog karaktera tj., u ijem nastanku genetska komponenta ima bitnu, ali ne i jedinu ulogu. 5.18. Nasljedni poremeaji u vezi sa odreenim eksterijernim karakteristikama 5.18.1. Gluhoa pasa

    Gluhoa pasa moe biti vezana za modane poremeaje

    (centralna gluhoa) ili poremeaje koji se javljaju u perifernom auditornom sistemu (periferna gluhoa). Centralna gluhoa je dosta rijetka, tako da e vie biti govora o perifernoj gluhoi pasa nasljednog karaktera.

    Uobiajene su tri periferne gluhoe pasa, to su: nasljedna i steena gluhoa; uroena gluhoa i gluhoa koja se manifestira u kasnijem

    dobu ivota; senzoneuralna i konduktivna gluhoa.

    Najei oblici gluhoe kod pasa su: nasljedna kongenitalna senzoneuralna gluhoa; steena kasna forma senzoneuralne gluhoe (uslijed buke,

    infekcije, starosti i sl.); steena