vanja spirin hrvatski mitovi i legende
TRANSCRIPT
-
HRVATSKI MITOVI
I
LEGENDE
PRIE O BOGOVIMA
TEKST
VANJA SPIRIN
IDEJA I ILUSTRACIJE
ROMAN MARKU
-
Izdava: PEGAZ d.d. Ilica 26, Zagreb
Za izdavaa: Ankica Kutle
Glavni urednik
Jadranka Conrad
Redakcija
Jadranka Conrad, Branislav Galevski,
Lidija Ivak, Ankica Kutle, Roman Marku, Nada Rae, Vanja Spirin, Ante Zori
Ideja i ilustracije
Roman Marku
Autor teksta:
Vanja Spirin
Idejno likovno rjeenje, oprema i obrada Markus Studio d.o.o. B.Magovca 16a, Zagreb
Electronic by Petasatus
-
P R E D G O V O R
O
va je knjiga prvi pokuaj da se mitovi, legende i prie najranijih
stanovnika hrvatske zemlje predstave itatelju na jasan,
jednostavan i, nadam se, razumljiv i zanimljiv nain. Ona, naravno, nema
pretenzija biti znanstvenom knjigom, iako se u potpunosti temelji na
motivima "Hrvatske mitologije" doktora Nikole Suia, objavljene davne
1943. godine. Doktor Sui uspio je hrvatsku mitologiju rasplesti iz
zamrenog konteksta staroslavenske mitologije i dati joj samostalno mjesto
uz ostale svjetske mitologije. No, sama injenica da je hrvatska mitologija
objavljena u bibiloteci "Psihologija i psihopatologija ovjeanstva", svrstava
ju van sustava redovne literarne, kulturne i civilizacijske povijesti naeg
naroda. Osim toga, knjiga je fragmentarna, mnogo toga je nedoreeno i
neobjanjeno, a likovi ostaju izolirani i nedefinirani.
Naa je elja ponovno oivjeti hrvatsku mitologiju, upoznati itatelje s njezinim
bogovima, divovima, vilama, ovuljcima, paliima, maliima, zlim maljuzima
i ostalim fantastinim biima, kao i s prvim ljudima - Sunevim ratnicima i
njihovim monim recima...
-
Da bismo u tome uspjeli, morali smo se posluiti ne samo znanstvenim izvorima
ve i matom autora koja je popunila praznine, dodala sjaja, iskriavosti i boje
okrhnutim i polovinim arhetipskim likovima i situacijama.
Nadam se, meutim, da smo uspjeli ouvati i prikazati otvoreni, hrabri,
hedonistiki i, u sutini, protejski duh starih Hrvata koji prosijava kroz mitologiju
u kojoj se ve znaajno mijeaju paganske i kranske teme. To se osobito vidi u
otroj dihotomiji dobra i zla: svijetlog i stvaralakog svijeta nebeskih bogova i
mranog, neumoljivo zlog donjeg svijeta.
Tako, pria o naim dalekim precima nije samo romantina bajka, ve i saga o
krvavim sukobima, osveti i okrutnosti.
Evo, dakle, pustolovina naih dobrih i zlih bogova svijetlih junaka i prelijepih im
djeva, mudrih reca, luaka, ljubavnika i maginih bia koja su nestala s naeg
svijeta kada smo ga poeli razumijevati.
Urednik
-
SEOBA SUNEVA NARODA
U vremena sakrivena tminom prolosti ivio je narod snanih, junanih mueva i prelijepih ena. Bili su oni nepobjedivi ratnici prokuani kako u mnogim bojevima sa stranim zavojevaima, tako i s
protivnicima koji nisu bili od ovoga svijeta. Njihove ene, premda ljupke kao
vile, oiju blistavih poput zmajskih dragulja, znale su katkad i same, u sluaju
velike opasnosti ili borbe s brojnijim neprijateljem, uzeti u ruke britki ma ili
bojno koplje i stati rame uz rame sa svojim vitezovima. U ta davna vremena
esto se ratovalo i ljudski je ivot bio u opasnosti i od ljudi i od tada jo divljih i
neukroenih prirodnih elemenata. Voljeli su ivot ispunjen udobnostima i trudili
se da im takav i bude, ivei svaki dan kao da im je posljednji, ravnajui se po
staroj izreci: Svatko umire, ali rijetko tko stvarno ivi. Uivali su u jelu, piu i
Ijubavi to su vie mogli, jer, bijui ratniki narod, nikad nisu znali hoe li iz
neke od estih bitaka izvui ivu glavu. reci, njihovi sveenici, govorili su im
da e ivei na taj nain navui bijes bogova, ali ta njihova upozorenja rijetko su
imala nekog stvarnog odjeka u duama ratnika, jer, kao to se znalo, i njihovi
su bogovi ivjeli slinim ivotom i nitko u tome nije vidio neko zlo.
Omiljena zabava bio im je lov, a najdrai ulov soan vepar, ukusna srna ili kouta
pripravljena na stari nain, zainjena mirisnim travama i premazana smrekinim
medom.
-
Porijetko bi odlazili u lov na bizone i dabrove koji su
tada jo nastanjivali podruje njihove pradomovine,
jer su i tada to bile rijetke ivotinje koje se posebno
tovalo. U lov su esto ile i ene i bile su poznate po
vjetu rukovanju lukom i strijelom koji im bijahu
omiljeno oruje.
Lukovi naih starih bili su cijenjeno i vrlo
vrijedno oruje, prava umjetnika djela izraena od
drveta koje nikad nije trunulo - otrovnih tisovih
grana. Zbog drevne legende o tisovu otrovu
smatrano je smrtonosnim po samoj svojoj prirodi jer
se u njemu nalazi mona arolija prokletih dua. Od
drugog oruja koristili su jo bojna i lovaka koplja,
buzdovane i maeve nadaleko znane po kvaliteti i
ljepoti izrade. Tajna visoko vrijednog elika, uzeta od
bogova i ovuljaka, podzemnih patuljastih kovaa,
uvana je bolje od blaga kraljevskih riznica.
tovanje elika bilo je uobiajeno a zakon je
kazivao da e onaj tko tajnu oda nekom strancu, biti
pogubljen, proklet za sva vremena i spaljen, a pepeo
mu baen u rijeku tako da mu dua, razasuta na sve
strane, nikad ne uije dom drveta. Narod toliko sklon
udobnostima, posveivao je mnogo truda i vremena i
lijepom odijevanju. Ljeti su ene nosile prozrane
naljine satkane od tkanina dobavljenib iz dalekib
zemalja, a mukarci udobne iroke blae i rino vezene
koulje. Zimi bi obuvali visoke izme i odjevali kone
blae i plateve najee zemljane boje, satkane od
plemenitib sukana ukraenin bogatim vezenim
obrubom. Budui da su bili strastveni lovci, gotovo
svaki zimski odje\Tii predmet imao je neki dodatak
ili ukras od krzna, a ene su znale nositi i neku vrstu
zimske tunike bogato podstavljene krznom kunia ili
vidre.
-
Obitavali su u udaljenim krajevima,
prostranim ravnicama podno visokog gorja
prefcrivenog gustim bjelogorinim umama. Borili
- e protiv napada stranib naroda, a kad nije bilo
i, uzgajali su stoku, obraivali zemlju i ivjeli
mimo i u srazmjernoj udobnosti, prireujui gozbe
pos\reene kako sjeanju na slavne dogadaje iz
aavnib vremena, tako i monim bogovima i
prirodnim mijenama uzrokovanim njibovim
utjecajem. Vesele i vedre udi, Sunev je narod esto
.Kovao, a medovina i rujno vino tekli bi
potocima, dok bi zvuci gozbe, pjesme i plesa
odjekivali prostranim umama i lugovima dugo u
no.
Kao rtve bogovima, reci su prinosili stoku i
usjeve, a u sluaju teke nepogode ili rata, i ljude,
najee razbojnike ili ratne zarobljenike.
Mnogi su bogovi bili predmet njihova tovanja,
a najvei i najmoniji od njih bio je Svarog, zvan jo
Svarun ili Stari Vid, prapoelo i tvorac neba i zemlje,
olienje asti i pravde. Njegova suprotnost i
neprijatelj bio je Crnobog, sila mraka, patnje i
nedae, utjelovljeno zlo, mono toliko da je u
davnim vremenima svijet uvijek bio u opasnosti od
remeenja ravnotee u prirodi i pada u eru mraka i
patnje. Svarog je, premda dobroudne i blage
prirode, znao Crnom stati na kraj, jer kad bi
gospodar tame krenuo sa svojim rabotama, on bi,
od kako je svijeta i vijeka, snagom svog boanskog
bijesa suzbijao njegovo djelovanje.
Kao tovatelji sunca i suneva boanstva,
najmlaeg Svarogova sina Svantevida, zvani su
tienici staroga boga Sunevim ratnicima,
-
imenom koje je kod drugih ratnikih naroda
izazivalo strah i potovanje, jer malo je bilo
ratnika koji bi se s njima mogli mjeriti u smionosti i
vjetini ratovanja.
Sunce koje je stvorio Svarog, a ije je
boanstvo bio najmlai i najmiliji njegov sin, imalo
je zelena dvojnika, djelo Crnoboga koji ga je stvorio
tek da napakosti Starom Vidu, ponesen jalovom
nadom da e ratnici tovati i njegovo sunce i da e
na taj nain porasti njegov utjecaj na zemlji.
Ratnici, koji su bili u stalnom dodiru sa
svijetlim boanstvima, a naroito njibovi reci,
zazirali su od zelenog sunca jer su znali da se iza
tog udnog, zastraujueg nebeskog tijela krije sam
Gospodar tamne strane. Posebice ih je jezom
ispunjavala pojava vezana uz prvo pojavljivanje
zelenog sunca: naime, na nekim maginim
mjestima, danas znanim tek najupuenijim
poznavaocima, kada bi ljudska sjena, nastala
svjetlom zelenog sunca, pala na tlo, stvorila bi u
utrobi zemlje ive sjene, avetinjska bia velikih
maginih moi.
Ta stvorenja, sazdana od ive sjene, znala su ui u
san ovjeka i bezmjerno ga muiti, a ponekad ga,
ako je ovjek bio star ili bolestan, otjerati u ludilo i
samo su se najmoniji reci znali boriti protiv
naroda sjena i povremeno ak koju od njih za sva
vremena protjerati sa zemlje. I danas se zna nai
neka od njih, ali ipak vrlo rijetko.
-
Pria se da meu njima postoji i jedna dobra sjena, ali o tome e kasnije biti
govora. Zbog pojave tih mranih i neugodnih stvorenja, kao i zbog njegove
udne i ncprirodne svjetlosti, ljudi su zeleno sunce, taj poklon gospodara tame,
mrzili i prezirali.
Vrijeme je prolazilo, a zeleno sunce nije steklo niti jednog potovatelja
meu ljudskim biima. Crnobog, bijesan zbog neuspjela pokuaja utjecaja na
ljude, odlui sruiti sunce, tako da bude uzrokom njihove propasti kad ve nije
postalo predmetom oboavanja.
Tu je odluku svojim nadzemaljskim ulima osjetila Svarogova slubenica,
vatrena ptica Alemperka, stanovnica kronje Drveta svijeta poznata po moi
itanja misli, te obavijestila staro boanstvo o podlom naumu vladara tamne
strane. Svarog je, zabrinut za sudbinu svojih tienika, hitro poslao vile
sanjarice da obavijeste njegove usnule miljenike o nadolazeoj opasnosti.
Poruio im je preko tih divnih djevojaka, prozranih kao jutarnja magla da,
to je prije mogue uzmu ono najpotrebnije i izbjegnu pogibelji. U snove
Sunevih ratnika poslae vile slike razaranja i propasti koja se sprema izlaskom
novog dana.
reci su, probudivi se, uzbunili tada jo ne vrlo brojan narod sunevih
ratnika i oni se pripremie za odlazak, osjeajui opasnost koja se poput tamnih
krila nadvila nad njima. Ratnici i druice im bez pogovora su uas zbrinuli djecu,
spremili nune stvari, odvezali stoku i, spremni za put, upitali rece kamo im
je krenuti.
Na to pitanje ak niti mudri sveenici nisu imali odgovora te zazvae velikog
Svaroga da ga upitaju za odredite svoga puta.
S neba se zau grmljavina i nebo zasja neprirodnim svjetlom, a narod u
strahopotovanju pade na koljena. S crnih oblaka, okruen bljeskom munja sie
Stari Vid i prozbori:
-
- Djeco moja, dini vitezovi i zanosne gospe, vile
suenice rekle su mi vau sudbu, a zna se, to
suenica veli, to ni ljudsko ni boansko bie ne
moe promijeniti.
Okrene se stari bog prema tienicima, a pogled
mu bljesne poput stotine sunaca. Ratnici i njinove
djeve zaklonie rukama oi, jer samo su reci i
vladari mogli bez opasnosti due gledati izravno u
boga. Svarog nastavi:
- Nakon dugog i napornog puta i svakojakih
dogaaja punih misterija i junakih ina, naii ete
na zemlju neviene ljepote; iza sedam gora i sedam
ravnica osma je ravnica, sona i plodna,
ispresijecana irokim i dubokim rijekama bogatim
ribom. Tu podignite naselja, zaorite brazde svojih
njiva, othranite stoku i posijte usjeve i, koji od vas
voli, neka tamo i ostane.
-
Iza ravnice nalazi se visoko gorje, prekriveno sjenitim
gustim umama, ponegdje pravim praumama,
podno ijih gordih i ponositih stabala vrvi ivot prepun
divljai i ljekovitog bilja, osvjeen bistrim potocima
punim ukusne ribe i rakova. Koji od vas voli, neka
ostane i nastani taj gorski kraj ugodan oku i dui.
Ako pak koji od vas krene jo dalje i sie s vilovitih gora,
naii e na obalu mora kakve nema pod kronjom drveta
svijeta. More je tamo plavo i bistro, bogato ribom a obala
je prepuna prelijepih otoka i uvala ugoanih za stanovanje
i pogodnih za uzgoj mirisnih i plemenitih vina. Tako,
koji od vas doe do mora, neka se tamo nastani i
postane ribar i moreplovac.
Svarog mahne rukom i u iskriavu se sjaju pred
ratnicima ukazae slike opisanih krajeva.
-
- Na dugom putu koji je pred vama ekat e vas svakojake nedae, ali borba s
njima jest posao ratnika. Djeco moja, slijedite sjajnu zvijezdu i krenite!
To rekavi stari bog postavi na nebeski noni plat mirohrane dive malu vilu
koja je blistala poput zvijezde. Potom uz grmljavinu s nebesa ode ka Navu i
Svitogoru, stanu bogova.
Tako je narod dinih mueva i prelijepih im druica krenuo slijedei zvijezdu,
uz budnu panju nebeskih bia i vila bojovnica, stanovnica potoka i usamljenih
vrletnih gudura prepunih jeke, prijateljica junaka.
Kad je Crnobog u svitanje drugog dana podigao na nebo svoje zeleno sunce,
Suneva naroda vie nije bilo u starome kraju. U silnome bijesu sruio je sunce
na zemlju. Nevien pomor uniti sve ivotinje i bilje, no ne nakodi ljudima
koji su ve dobrano poodmakli. Na mjestu gdje je palo ostala je tek spaljena
pusto i zeleno sunce, koje je i dalje svijetlilo trujui zemlju svojim opakim
zemnim plamenom.
I tako je zeleno sunce godinama sjalo u pustoi, sve dok ga nisu pojeli
Troglava ala, koja je tako dobila mo vatre, i velika trooka zmijolika neman,
zvana Jal, koja je time dobila otrov. Jedan dio zelenog sunca upio se u tlo i
dodirnuo dobre ovuljke-kovae, koji su se od dodira zle tvari pretvorili u
gadne i nakazne maljuge, izrazito opake udi. Oni su kasnije ljudima inili
neviene pakosti, ali to jc ve druga pria.
Pogledajmo sada kako je sve to poelo!
-
S T V A R A NJ E S V I J E T A
U poetku nije bilo niega, tek beskrajna mrana praznina nad morem, koje je poivalo na zgusnutoj sili tmine. More je bilo silno duboko i usud je odredio da samo boansko bie moe dosegnuti do
njegova dna posuta maginim zlatnim prahom stvaranja i iznijeti ga nad
povrinu.
Ponad voda postojala je tek jedna stvar utkana u sveopu tminu, stapajui se s
bezdanom Pramraka. Bilo je to veliko jaje, a u jajetu poivae Svarog, boanski
tvorac, koji je okruen silom tame eonima snivao san o postanku svijeta. Pod
utjecajem ivotnih sila u trenu boanskog roenja pojavi se na ljusci jajeta
pukotina i iz nje sinu osloboeno svjetlo koje je dotad blagotvorno okruivalo
usnulo boanstvo. Svjetlost udari o tminu
-
pokrenuvi u njoj silu stvaranja, zvanu boanskim ibogom,
boanstvom bez stvarna oblika, silu koja e voljom Svarogovom
stvoriti tvar od koje e biti sazdan svijet. Osloboena u trenu
Svarogova roenja, sila je pokrenula i ivot u Pratmini i iz nje
stvorila boga zla, oca patnje i zle kobi. Od Svarogove sjene rodio
se Crnobog, sila nastala iz poetne Tmine, bog koji bijae
potpuna suprotnost Starome Vidu.
Kako su u poetku oba boga bila tek bezobline sile,
stvorili su dvojnike, boanska bia sazdana od tvari, od kojih je
Volos, znan kao skotski bog, bio Svarogov dvojnik, golem i
moan.
-
Volos bijae bog ljudskog oblija, guste brade i prekrit
lakom dlakom od snanih nogu pa do uznosite glave koju
su krasili veliki rogovi. Premda zastraujua oblija i katkad
divljanog ponaanja, Volos bijae dobre udi, znan kao
zatitnik rogatih ivotinja, uma i svekolike prirode.
Crnobog stvori rta, crnu krilatu spodobu
prekrivenu ekinjavom dlakom, kravljeg repa i otrozube
vuje gubice. Rastom bijae golem a na ljudskim mu
rukama, sjajile kande crne i otre kao u grabeljive
zvijeri. rt je utjelovljavao zlo,
tminu, nedau i gubitak. Njegova je mo bila i boanska, a
mogao je poprimiti svakolika oblija, najee ono
ogromna ognjenog zmaja, katkad troglavog, prekritog
krljuti sjajnom poput dragulja. Zbog opake rtove moi
nad podzemnim dobrima dragulji, blago gospodara tame,
znaju donositi zlu kob i nesreu.
Sklon preruavanju i svakojakim pakostima katkad,
ako mu je to zbog ega bilo potrebno, znao bi rt
poprimiti oblik lijepa mladia i unijeti nemir i tugu u
njeno srce kakve naivne, mlade djevojke.
im se u Pratmini utjelovio rt, Svarog mu naredi
da zaroni do dna mora i donese zlatni prah
-
Da bi biljni i ivotinjski ivot na zemlji mogao rasti, ploditi se i u obilju
ivjeti, Svarog na dnevno nebo stavi sunce, izvor ivota, a na plat nonog
neba postavi mjesec, tajanstvenog suneva brata, pokretaa sila plime i
plodnosti. Svaki njegov pogled na svijet stvorio bi po jednu zvijezdu koja bi
nastanila nebo, prvobitno proeto jalovom prazninom.
Od odraza Svarogova lika, osvijetljena svjetlou zvijezda i nebeskih tijela, u
prvobitnom moru nastae Vodan, mono boanstvo voda i vodenih stvorenja.
Bijae on snane grae i dugih kosa, oboruan maginim trozubom kojim je
mogao upravljati morskim silama i mijenama. Malo koji od njegovih
neprijatelja bi preivio udarac tim monim orujem. Vodan je, nastavi na slian
nain kao Crnobog, zauvijek zadrao neku mranu i ozbiljnu crtu.
Iz nebeskih visina, privuena zemljinom tvari, pala je donja ljuska Prajajeta
i razbila se u tisue komada. Od svakog komada pod pogledom iboga nastao je
po jedan div ili divka. Od najsitnijih komadia Prajajeta nastala su malena
magina stvorenja, ovuljci, malii, palii i patuljci.
od kojeg e stvoriti svijet. rt, natjeran silom
Staroga Vida, a jalan i prepreden ve od iskona,
elio je oponaati mo i boanske vjetine
Svarogove, tako da je, kad je zaronio do dna
mora, u gubici sauvao neto maginog praha
stvaranja. Uzevi od boga tmine prah, prospe
ga Svarog po povrini vode. Kako je davao
imena stvarima, tako su one od praha i
nastajale. Prvo su nastala brda i doline te se
stadoe iriti u daljinu, potaknute silom
stvaranja i moi boanskog iboga. Na svoje
udenje, rt u trenu stvaranja osjeti kako mu u
gubici poinje rasti prah i hitro ga ispljunu, a od
toga praha nastae bezvodne pustare, tmurne
gudure, movare i svakojaka gadna mjesta.
-
Bijahu oni uvari arobnih tajni, obdareni duhovnim moima. Patuljci su imali
svoje kraljeve, a od njih najslavniji bijae sitni vladar Lakatbrade Pedaljmua,
maleno bie velike moi i ugleda, kako u podzemlju, tako i na zemlji. Osim
divova i patuljaka, nastadoe i svakojaka druga stvorenja, to dobre, to loe
naravi, a najprije od svih vile, koje, kao to je znano, ne moemo nazvati niti
dobrim niti loim stvorenjima jer one nemaju ljudske poglede na dobro ili zlo.
Bijabu to prvi stanovnici svijeta.
Od gornje ljuske Svarogova jajeta nastalo je Drvo svijeta, kronjati jasen,
koji je rastui odvojio nebo od zemlje i stvorio sadanji red u svijetu. U
njegovoj se kronji nalazi sveti Nav u kojem stoluje Svarog, a najmanji mu
korjenii podrastaju mrano carstvo Crnoboga. Podno kronje stabla iz tvrde
kamene ile izvire vrelo ive vode zvano Vrutak ivota iz kojeg istjee Potok
radosti i slijeva se u Jezero Istine po kojem plove labudovi, galebovi i ostale
vodene ptice. Na jezeru se nalaze tri otoka, Otok uspomena, Otok sree i Otok
spokoja.
Otok uspomena umovit je i proet mekim
neznanim tajanstvom. Na njemu ne
postoje obale, jer gusta uma poinje od
samog dodira kopna s vodom. U umama
Otoka uspomena, kroz magle koje se
provijaju izmeu vlanog raslinja, struji
udna sila koja tjera namjernika da,
okruen silinom sone ivue prirode,
osjeti mir, sjedne uz kakav umski potok i
porazmisli o svom bivem i sadanjem
ivotu. Govori se da ume Otoka
uspomena ini drvee u kojem su
prebivale mnoge generacije dua i na taj
nain je i drevno drvee zasluilo svoj mir
u Navu. Otok sree udnovato je mjesto i
svatko tko se vratio s njega drukije bi ga
-
opisivao, tako da nije znan njegov pravi izgled. Mudri
reci govorili su da samo bog ili ovjek visoke mudrosti
moe sagledati pravi izgled Otoka sree, jer svi ostali
na njemu vide sreu onako kako su je, dok bijahu
ivi, zamiljali
Otok spokoja mjesto je prekrasnih vrtova i
sjenovitih lugova koje posjeuju mudraci i svakojaka
navska bia, sita zemaljskih i nebeskih radosti, u elji
da nau smirenje. Katkad je otok sluio i bogovima
za odmor od bunih i napornih gozbi u dvorima boga
vina i svetkovanja, Rujimira.
Sve su to mjesta koja posjeuju bogovi, vile i
junaci, ali i Ognjeni zmaj koji se povremeno dovue
iz carstva Crnoboga, sve u elji da ivi ugodno kao
junaci i dobre vile, ali svaki njegov dolazak zavri
kobno po njega i mrani stanovnik podzemlja bude
sramno otjeran.
U prostranoj kronji stabla svijeta ivi
Svarogova Div-ptica, ogroman orao, vjeran pomonik i
glasnik staroga boga. Do tog drveta su Rojenice, tri
vile suenice, glasnice sudbine Ijudi i bogova, koje
pjevaju o prolim, sadanjim i buduim vremenima,
vilinska stvorenja obdarena moima odreivanja
sudbine. Sudbinu koju odrede vile pri raanju bilo
kojeg bia ne moe promijeniti nitko, ak ni one same.
Svitogor je grad bogova, boica i njihovih
junaka. Jedini smrtnici koji nastavaju Svitogor keri
su i sinovi Suneva naroda koji su uinili velika djela
ili poginuli junakom smru. Njima je na dnu Nava
dodijeljen Dom junaka, a dvore ih vile junakinje ili
bojovnice. Vladar Svitogora Stari je Vid ili Svarog,
otac svih ostalih bogova i maginih stvorenja,
stanovnika Nava i svitogorskih dvora. Svitogorske
dvore od dolina, mora i planina zemaljskog svijeta
-
dijeli pust bezdan, sazdan od bijelog dana i mrkle
noi.
Vrhovno mjesto u Svitogoru pripada ocu
bogova, Starome Vidu. To je Vidova Svitogorska gora,
Koja se uzdie do najviih nebesa u Navu. Tamo je i
njegov dvor koji se uzdie do sedmog neba, a u
sedmom nebu nalazi se dom Staroga Vida.
Iz Svitogora u svijet vode dvoja vrata. Jedna su
jutarnja vrata na istoku Svitogora, to se otvaraju
bijelom danu pri svitanju, a ime im je Svitava. Na
jutarnja vrata, uvana od psoglavca Ogara, umiljatog
utog hrta danjeg neba, izlaze boanski Svantevid i
ena mu Zora, nosioci danjeg svjetla. Druga su
veernja vrata, na zapadu, koja sutonom otvaraju
prostor mraku noi a njihov uvar je Zagar, opak i
mrk kao no. Oba pobonika boanskog Svaroga su
psoglavci, djeca nebeske kuke Zarame, boanski
divovi i uvari Svitogorskih dveri u Navu.
Na sedmom nebu, u kronji Drveta svijeta
nalazi se gnijezdo Svarogove pomonice, ptice
Alemperke. Od sjaja njena perja koje svijetli vlastitom
bljetavom svjetlou, kronja Drveta svijeta
osvijetljena je i danju i nou, a sjene nastale letom
nebeske ptice priaju prie o zbivanjima nastalim u
umovima okolnih bia.
Taj udesan stvor ima svojstvo da uje misli iz
svoje okolice i, kako ne zna uvati tajnu, odmah na
sve strane razglasi sve to smatra posebno zanimljivim
ili zbog neega bitnim. Tako esto odaje i mnoge
boanske misli, pa bi joj Svarog, za svaki sluaj, kad
god bi se nala u njegovoj pratnji, prstenovao kljun
kako ne bi gdje togod neprimjereno ispriala.
Svarogova se kula poput sure litice izdie iznad
oblaka. Svaki joj je kat jedno nebo, svako nebo po
-
jedna vrata za koja postoji po jedan klju. Zato je Stari Vid katkad znan i kao
uvar sedam kljueva.
Na sedmom nebu nalazi se Svarogov bijeli dvor Vidin i u njemu kameno
prijestolje s kojeg on ponire u cijeli svijet, a najmiliji mu je boravak na istonoj
kuli sedmoga neba, gdje svaki dan s prozora gleda rasko Svitogorskin dvora i
divi se ljepoti svog boanskog djela.
Podno Vidove gore nalazi se izvor ive vode to se slijeva u jezero oko kojeg
se steru gajevi i prostrani ljetnikovci ostalih bogova. Na liticama strmih, glatkih
klisura uzdiu se dvorovi boanskin stanovnika. Mnogi nebeski zamci uronjeni
su u guste ume, tako da im se vidi tek dio monih zklova, dok je ostatak
skriven deblima i kronjama stoljetnik stabala kakvih nema na ovome svijetu.
Bile su to ume misli sazdane od svetin stabala podno kojih su, u sjeni
ogromnih kronji, oplakujui oble kamene gromade prekrivene povijuama,
tekli potoci u kojima su se nazirale predivne ribe duginih boja, dok se umom
razlijegao pjev bezbrojnih ptica. Bogovi su voljeli te ume i divili se njihovoj
divljoj snazi i ljepoti. Tik pored velianstvenih dvora Svarogovih isticahu se
strme zidine Perunovih dvora, a Svitava i Zarovo, dvori Svantevida i Zore,
prosijavahu taj udesni kraj zrakama ive svjetlosti.
Svitava je tvrd grad, uvijek osvijetljen, dom boga sunca Svantevida, nosioca
svjetla, sina Svaroga i Vide, u Suneva naroda znana pod imenom Vid. On
stolovae na svitavskoj kuli u odaji obloenoj zlatom. U njoj je i otro plameno
koplje i njegovo slavno oruje, nepobjedivi ognjeni ma iskovan u podzemnoj
radionici oviljaka pod budnim nadzorom dobrog diva Troglava. Ma je ujutro
ut kao zlato i presijava se okupan jutarnjim svjetlom. Ponaa se kao ivo bie
koje slua svaku zapovijed mladoga boanstva i uvijek se vraa Svantevidu u
ruke, ma kako daleko bio od njega. Njime Svantevid sijee tamu i oslobaa
svjetlo pobjeujui no, vrijeme zlih vila, maginih bia tame i samoga vladara
mraka, Crnoboga.
Na vrletnim liticama uzdiu se nedostini dvori gromonosca Peruna i njegove
divske ene Strijelke. Zidine im dopiru do petog Svarogova kata, a iza njihovih
zidina prostiru se zidine Zarova i ostalin Svitogorskin dvorova.
Nasuprot Zarovu nalazi se Dom junaka, najvea i najsjajnija dvorana
-
u Svitogoru. U sredini je sjajni prijesto Svarogov, s desna i s lijeva su sjedala
Peruna i Svantevida, a uokolo su smjeteni boanska svita i boanski posveena
bia. Njihovi su gosti ponajprije ratni junaci i njihove djeve, zatim vile bojovnice,
a nae se i poneki smrtnik koji je mudrou i znanjem pomogao svome narodu
u napretku i boljem ivotu. Sjajne su dvorane uvijek pune, a stolovi se povijaju
pod teretom najbolje pripremljene hrane i boanske okrijepe, slasnim vinima i
boanskom medovinom. Iz dvorana odjekuje gromoglasni pijev veselih i junakih
grla kao odjek pobjednikih pohoda koji su im donijeli slavu i vjenost. elja je
bila svakog ovjeka Suneva naroda da bar jednom kroz mijene povijesti
postane stanovnikom Doma junaka.
-
BOGOVI, DIVOVI I LJUDI
I
N a suprotnom kraju Drveta svijeta nalazi se mrano carstvo Crnoboga, Trtar, mjesto koje sunce nikad nije dotaklo svojim zlaanim zrakama. U maglenim dubinama Trtara nalazi se Temnava, otok
smrti na kojem se uzdie mrana Lelej gora. Na samom vrnu gore je
Tamnograd, elini dvori u kojima stoluje Crnobog i njegova opaka svita.
Onkraj duboka bezdana, uz samo korito Rijeke zaborava, nalazi se ulaz u
donji svijet. Preko njenih mutnih voda dolazi se u svijet podzemlja i carstvo
Crnoboga.
Mrki dvori sazdani su od elika, a oko njih struji plava ognjena rijeka
unitenja. U elinim dvorima stanuju pomonici Crnog: Mrnja,
-
Zloin i Nesloga, puzave sluge koje se brinu za
njegove dvore. Tu je i stan prelijepe Morane,
donositeljice nonih mora, odmetnute boginje,
vladarice smrti, studeni i zime. Doba Moranine
moi je zima; tada je snana i prijetei se nadvija
nad zemlju i njezine stanovnike. Pod okriljem
noi zna se uuljati u usnule domove i pojesti
djecu ili mladie, a njezin poljubac ini djevojke
mahnitima i neobuzdano pohotnima. esto
mijenja oblik i medu ljudima se prikazuje kao zla,
runa starica, Baba Jaga. U proljee, kad se
povlae snage Leana i slabi njezina mo, mijenja
se i sama Morana. Kako joj opadaju snage, tako
joj i zloa gubi na pogubnosti. Tada ona, u liku
prelijepe djevojke dugih kosa bijelik kao snijeg,
izlazi na zemlju i zavodi nesmotrene mladie
svojim predivnim likom i umilnim govorom. Od
njih trai iskrenu Ijubav i panju, ali kako ju kao
vladaricu tame prati usud tuge i samoe, nikad ne
dobiva ono to eli. Te mladie ne ubija kao
ostale, ve ih, kad vidi da ne moe u njima
probuditi taj, njoj neznani osjeaj, naputa
ostavljajui u njibovim srcima beskrajnu tugu
koja je odraz njezine i koja ih prati cijelog ivota.
Stanovnik Temnave je i mrana sila Bijes, a
iz odnosa Morane i Bijesa rodio se i opaki
Bjesomor, mrana neman promjenjiva oblika,
boanstvo muke smrti i mahnita bijesa. Njegove
su prijateljice zle vile Ljutice, vladarice kletvi,
muenja i bezumlja. Njihovoj opakosti nema kraja
i koga one pohode poeli da se nikad nije rodio.
Na izlazu iz podzemnog svijeta, uz samo
mutno jezero, nalazi se roak trookog Jala, troglavi
zmaj, odvratna neman koja pazi da onaj tko doe
-
u carstvo Crnoboga u pratnji Demonskog jahaa nikad
vie iz njega ne izae. Malo je tko uspio prijei na
tamnu stranu i iz nje izai neozlijeen i ista uma.
Vjerni pomonik Crnog koji esto izlazi iz carstva
tame na zemlju, medu ljude, je i Ognjeni zmaj, jedan
od oblika koje poprima rt, bijesna neman prekrivena
krljuti, koja iz ralja baca plamen. Poznat je po pohotnoj
udnji za boginjom Zorom, koja uvijek uz pomo
neizmjerne sree, nekako uspijeva pobjei njegovu
gadnom zagrljaju. Od svih rtovin oblika
pojavljivanja najzlokobniji je Demonski jana, crna
spodoba koja jae konjsku sjenu praena crnim
lovakim psom. U tom obliku rt odlazi u lov na due
prokletih i zlih ljudi koje u strahu lunjaju svijetom.
Kada umre kakav zao ovjek dua mu luta umama i
lugovima u elji za smirujuim domom kakvoga
drveta, ali drvee ne prihvaa due zlih i neasnih ljudi
i ubojica. Tako due, bez mjesta gdje e se skrasiti, kao
uklete oblijeu ume i gudure skrivajui se od
Demonskog jahaa koji ih lovi i odvodi na tamnu
stranu, carstvo patnje i ledene hladnoe. Stara legenda
govori da je u davna vremena kada su se ljudi tek
pojavili na zemlji, jedna prokleta dua dola do mladog
tisova stabla i zamolila ga za utoite od gospodara
tame i njegova psa. Tisa je u ta vremena drukije
izgledala i teko ju je bilo razlikovati od jele, osim po
slatkim crvenim bobicama. Tisa saslua uspanienu
ukletu duu i osjeti nadolazak Demonskog jahaa. Ipak
se naivno drvo smiluje jadu i strahu nesretne due i
udomi nesretnicu. U tom trenu od utjecaja zle due
potamni tisi lie, a svaki njezin dio postade otrovan.
Tuno je molilo siroto drvo duu da je napusti i
-
vrati joj njezinu nevinost i svjetlost, ali dua ne htjede
izai. Kad je Demonskom janau koji je stao pred
drvetom i ekao da dua izie dosadilo ekanje, baci na
stablo kletvu i ono od tog trena postade otrovno,
tamno zelene boje, i od njegova drva stadoe ljudi
izraivati predmete vezane uz patnju i smrt. Od tada
tise vie ne primaju niti jednu duu u strahu od novog
prokletstva koje im mogu donijeti liudi.
U poetku je ivot na nebu i na zemlji tekao laganim
tokom, bez znaajnih dogaaja i uzbuenja, jer su
bogovi bili zaposleni stvaranjem svojih carstava, a
divovi ivjeli raskalaenim ivotom ispunjenim
pijankama i tunjavom. Taj ivot, koji im je inae u
potpunosti odgovarao ipak im je vremenom dosadio i
poeljeli su nova uzbuenja. Ljubomorni na Svaroga
koji je stvorio svijet, pristali su uz Crnoboga i uz
njegovu monu potporu poeli snovati svakojake
pakosti svijetlim stanovnicima Nava.
Divovi su bia nastala pri stvaranju svijeta od donje
ljuske Prajajeta Staroga Vida. Uz rijetke iznimke,
bijahu oni gadne i naopake naravi, ljubomorni na
mo i udoban ivot bogova tako da su im pakostili kad
god bi im se za to pruila prilika. premda ne ba
pretjerano pametni, posjedovali su moi gotovo ravne
boanskima, jer su poput sitnih bia, njihove
prabrae, i oni bili magina stvorenja. Mo divova
vidljiva je na mnogim mjestima, od planinskih sedla
koja su im sluila kao sjedala, do zelenih panjaka koji
su im bili leajevi. Katkada uz rub panjaka vidimo
nakupinu kamenja, to je takoer djelo divova: znali
bi oni poupati drvee i njime pomesti panjak od
kamenja kako bi sebi
-
uinili udoban leaj. U mnogim krajevima
jo i danas postoje ogromne rupe u zemlji koje
su otisci stopala i ruku divova. Njihova
prebivalita bila su brijegovi, mora, ume,
podzemlje, peine, snijeg i ledenjaci. Prema
tome razlikuju se i brdski, vodeni, ognjeni i
ledeni divovi.
Katkad bi drvee koristili i u borbi protiv
ljudi kao to je poznato u legendi u kojoj se
spominje dobri div Veli Joe.
Divovi bijabu udnovata bia, znana po
neumjerenom i raskalaenom ivotu i
nedostatku svakog obzira prema ljudima koje
najee nisu primjeivali, mada bi ih kadto
znali uzeti i nositi u depovima kao mezimce.
Uobiajeni obrok sastojao im se od medvjeda,
par srna, divljih svinja i bivola, a popiti su
mogli vode u kojoj bi se mnogo ljudi moglo
okupati.
U davno doba, u carstvu sumraka, plamena i
leda vladali su divovi Ognjan, Svitogor i Ledan,
svaki sa svojom svitom, ognjeni div Ognjan na
jugu, a ledeni Ledan na sjeveru. Svitogor i
njegova svita bili su divovi od soja koji nije
mrzio bogove, ve se s njima povezao krvnim
bratstvom.
Svitogorova ki Strijelka bijae divka
nezemaljske ljupkosti na koju je zli Lean
bacio oko, ali Svitogor mu ne htjede dati ruku
svoje keri, poznavajui njegovu opaku ud.
To je toliko razbjesnilo Leana da je
Svitogora,prikravi mu se u mraku, muki u
snu ubio bojnom sjekirom zdrobivi mu glavu.
-
Iz njegova tijela isteklo je more krvi, meso mu se
pretvorilo u zemlju a kosti u suri kamen, tako da je
njegovo tijelo kao planina ostalo striti u visine. Kasnije
je planinu od tijela Svitogora Stari Vid odnio na nebo i
na njoj izgradio svoje dvore nazvavi ih po nesretnom
divu.
Svitu monog i okrutnog Leana inili su
Snjeana i Snjenik, divovi koji nisu bili osobito zle
prirode, ali su, u strahu od opakog silnika, ispunjavali
sve njegove zabtjeve. Bila je tu i udnovato lijepa
Morana, boginja koju je rt oteo i otrovao napitkom
spravljenim od maginog mogranja, te je tako uinio
svojom druicom, zlom nositeljicom nevolje i ljubavne
tuge. Bila je znana po ljepoti s kojom se mogla mjeriti
rijetko koja djevojka, divka pa ak i svijetla boginja, ali i
po nezajaljivoj pohoti kojoj je mogao na kraj stati
samo muevni Tatomir, bog mjeseca. Mogae on svakoj
eni zavrtjeti glavom, pa tako i boanskoj pakosnici.
Ljubomorna zbog rtove neskrivene elje za Zorom,
ljupkom Svantevidovom nevjestom, Morana ga je
napustila i udruila se s okrutnim Leanom, privuena
njegovom veliinom, snagom i moima ravnim
boanskima. Tiranin divova i neprijatelj bogova, Lean
se divio njezinoj ljepoti i laskao joj, nastojei u svakoj
prigodi da joj se to vie umili. Uz pomo Morane,
Snjeane, Snjenika i ostalih pokorenih divova,
postade tako Lean najmonijim divom na svijetu.
Njegova premo ispunila ga je tolikim
samozadovoljstvom i bahatou da je uas okovao cijelo
svoje carstvo debelim pojasom leda kako bi pokazao
svoju mo. Nezasitan u elji za vlau, nastanio se usred
zemlje diva Ognjana, koji je pred njegovom silom morao
ustuknuti, i naredio Mrazu da ohladi i smrzne zemlju i
-
tako zatre sav ivot na njoj. Gdje god se prostirala mo
Leana i Morane sve je bilo pusto, ledeno, mrtvo i kruto.
To doba u kojem su Lean i Morana nametnuli svoju
vlast drugim divovima zovemo doba oledbe. Od tih
vremena smrtonosne pukotine u ledenjacima zovu se
morenama, po zimskoj boginji.
Strijelka bijae divka, ki dobrog Svitogora, koji je
jadno zaglavio kada ga je Lean muki ubio na
spavanju. Bio je to jo jedan od razloga zbog kojih
prelijepa i ivahna Strijelka, vlasnica gromove strijele,
nije eljela imati veze sa zlim i nepristojnim divovima i
teila prema istoi nebeskin prostranstava. U vrijeme
dok jo bijae mlada djevojka ivjela je kao obina
planinka u brdskim visovima. Odlikovala se izuzetnom
stasitou i jedrinom, a kao prava brdska divka nosila je
luk, tobolac i gromove strijele. Jednom, gledajui kako
Lean pakosno sapinje zemlju u ledene okove i pritom
ukrouje njezinu gromovitu snagu, u oajanju zazove
Peruna:
- Perune, pomozi, silnik Lean pomalo unitava
zemlju koju je stvorio Svarog, a i moju ljubav - gromove
snage.
Lean je, svjestan da poslije Svitogorove smrti nikad
nee moi osvojiti Strijelku, koristio svaku priliku da joj
napakosti lijeei na taj nain svoju ranjenu tatinu.
Perun je sluajno bio u blizini i uo vapaj prelijepe
divke. Uini se da ne primjeuje kako Strijelka svoju
ljubav poistovjeuje s gromom, a zna se tko je gospodar
groma, i mirno joj odvrati:
Ne brini Strijelko, to se oni vie trude to su
jadniji. Potcjenjuju snage koje ima i vrijednosti koje
nosi.
Ali stalno su mi za petama, nikad od njih mira,
- plane Strijelka.
-
- Neka, neka. Kad ja postanem gospodar nebeskih visina, - odvrati
Perun, - nee se trebati nikoga bojati, ali, da je meni jo i tvoje munjevne
ruke, Strijelko, nadvladali bismo ne samo Leana i njegove Mrazovie,
ve i samog Crnoboga.
To ree Perun i ode uz grmljavinu svojih ognjenih kola.
Strijelka, premda za ljudske pojmove zastraujua i ogromna, bila je vrlo
osjetljiva, kao svaka mlada djevojka. Ostavi sama, nesigurna u znaenje
Perunovih rijei, prvo se razljuti vjerujui da se Perun poigrava s njom, a zatim
brizne u pla. Inae, nije ona esto tako plakala, ali neto ju je udno
smekavalo kada je Perun bio u blizini i svaki njegov pokret naao bi odjeka u
njenom biu. Pod njegovim pogledom zasjale bi joj oi kao dragulji, a u srce
uao ugodan nemir. Ako bi neka vila oblakinja malo dulje gledala u Peruna,
Strijelka bi bitnula svoju gromovitu strijelu u oblak i temeljito prodrmala
drznicu. Tako je prolazio dan za danom, a enja mlade divke nikako nije
dopirala do srca Perunova. Dugo je to trajalo sve dok jednog dana Strijelka, u
trenu dok se kupala u zlatnom rumenilu sunca, onako jedra i rumena, nije u
oaju zazvala Staroga Vida:
- Svaroe, moni i potovani Praboe, uslii
mi elju i zagrij srce svoga sina, monoga
Peruna, zagrij mu srce i uputi njegove misli i
elje prema meni!
Svarog u te rijei i sa zanimanjem pogeda
prelijepu divku koja odisae jedrinom mladosti.
Boanska Vida od tog pogleda osjeti ugriz
ljubomore u svojem dobrom srcu i priblii se
Svarogu kako bi mu odvratila panju od divke
koja je svojom nagom ljepotom mogla taknuti
srce svakog mukarca, a ni stari bog, kako se
inilo, nije bio otporan na njene drai. Uznemiri
se kad vidje da Svarog ne skida pogleda s mlade
ljepotice.
Zazove stari bog vilu sanjaricu i naloi joj neka prie Perunu kad bude spavao i spomene mu
-
rijei mlade divke, ali da pazi da ga ne probudi. Perun, iza sna, odlui da bi
mogao prii prelijepoj gromovnici. ak je i moni gospodar groma imao svojih
nedostataka. Naime, on je uza svu ratniku hrabrost i neustraivost bio vrlo
srameljiv i nespretan u razgovoru sa enskim biima, a to je skrivao ponositim
i oholim dranjem.
Strijelka je u meuvremenu sanjala kako joj prilazi moni Perun i uzima je u
naruje. Mislila je da je to san, ali neto je polagano stade buditi. Prene se i
vidje kako je Perun odistinski grli na oblaku u kojem su se kovitlale dugine
boje, Svarogov poklon. Ba kad je Stari Vid ntio rei koju oinsku rije, zau se
brujanje i iz oblaka izide mlai Perunov brat, Svantevid i progovori:
- Evo, donio sam ukras, da okitimo nevjesticu.
U rukama je nosio dugu koju mu uze Vida, kojoj je laknulo u dui, i okiti
Strijelku dok se Svarog samo zadovoljno smijeio. Pojavi se i boanski Tatomir
i s udivljenjem pogleda predivnu divku, to odmah naljuti Peruna, jer je
poznavao ud svoga brata koji je slomio srce mnogoj njenoj mladici.
Za Tatomira, zatitnika lisica i vukova, prialo se da, kao ni Morana, nije
mogao nai mir u svome srcu. Vile suenice podarile su mu udnu sudbinu;
lijep i snaan, bio je vrstan ratnik, lukav posrednik i zanimljiv govornik.
Njegova ljepota i tajanstvena mjeseava snaga budila je elju u mladim
djevojkama, ali Tatomir se nije mogao skrasiti ni s jednom. Ako bi mjeseev
bog ostao dvije noi s jednom djevojkom, cijelog bi je ivota pratila mala lisica
koja ju je titila od opakih ljudi, vila i svakojakih zala.
Tren kad su Perun i Strijelka pruili ruke jedno drugom bio je poetak kraja
Leanove vladavine. Njegova tiranija dodijala je pomalo i ostalim divovima i
jedva su ekali as kad e njegovoj stezi doi kraj. To zadovoljstvo pruio im je
Perun, krenuvi u odlunu borbu protiv gospodara leda i smrti. Prvi se pobunio
div Snjenik koji je govorio:
- Ja snijegom prekrivam zemlju i titim usjeve i bia od hladnoe, a
Ledan i Morana sve okivaju u led i smrt. Drugi se okomljuju na mene i
govore da sam ja za to kriv, to me smeta i takvo stanje je za mene
poniavajue i nepodnoljivo. Tako to dalje vie nee ii, vrijeme je da se
dignemo protiv tiranina i svrgnemo ga s njegova ledenog trona.
-
Kasnije kako je vrijeme prolazilo, Lean je
postajao sve nesnoljiviji i drskiji i sticao sve vie
neprijatelja, tako da su se Snjeniku pridruili i drugi
divovi.
Prvi poraz, meutim, doivi Lean od bogova:
gromovima ga napade Perun u pratnji Strijelke. Od
siline njihova napada raspolutili su se ledeni dvori i
oslobodili ivotne sile koje su dugo stenjale sputane
ledenim okovima. Tom poetnom udarcu pridruili su
se i ostali Svaroii. Svantevid je sunanim sjajem topio
led, Stribor raspuhivao snjene bedeme, a Tatomir
djelovao tamo gdje sila ne moe, ali moe domiljatost
i lukavstvo. Pobunio je ostale divove, koji su, premda
su mrzili bogove, ipak stali na njihovu stranu i pomogli
ruenju Leanove vlasti. Bjeei od sile bogova i divova,
Lean se povukao daleko na sjever, a tek poneki ostaci
njegove vladavine jo se vide po visokim gorama. Od
velebnih ledenih dvora ne ostade nita, jer su se otopili
i prouzrokovali potop o kojem se kasnije dugo prialo.
Morana pak, prijetvorna i nevjerna kakva ve jest,
napusti Leana, rekavi mu kako ne voli gubitnike i
vrati se u carstvo mranih vladara rta i Crnoboga.
Snjeana i Snjenik vratili su se u svoj grad
Snjean i vie nisu sluili okrutnom divu. Ostaci
Leanove svite svake godine uzaludno pokuavaju
ovladati zemljom, ali im to uspijeva samo djelomino,
jer su sile nebeskih bogova jae.
Za uspomenu na veliku pobjedu Svarog pokloni
Strijelki dvoprena kola na kojima je poput munje
ponosno jurila oblacima, kao to se i dostoji pobjednici
Leana, eni Perunovoj.
Ipak, od sviju dobrih divova, najvie se isticala
Koleda, divka nezemaljske ljepote. Spazivi je kako
prolazi umom, odjevena u halje satkane od magle koje
-
su joj isprele vile, Svarog se zaljubio na prvi pogled.
Tvorac svijeta i svih dobrih stvari potrudio se da joj
stalno bude u blizini i zabavljao ju je veselim priama,
ugaajui joj predivnim poklonima i panjom kakvu
nije posveivao nikom drugom. Kako je vrijeme
prolazilo, tako se srce prelijepe divke poelo priklanjati
Svarogu. Kad su se njihova srca posve zbliila, upita
Svarog Koledu bi li mu htjela postati enom i
Boanskom druicom. Polaskana boanskom panjom,
Koleda je sa zadovoljstvom pristala i Svarog je odvede
u Nav i uini je svojom enom i boginjom. Otad su je
svi zvali Boanskom Vidom.
Plodovi njihove ljubavi bijahu tri sina: Perun, moni
bog groma i oluje, Svantevid ili Vid, svijetli bog sunca i
Tatomir, tajanstveni i nemirni bog mjeseca koji se jo
kao dijete u pelenama iskrao iz kolijevke i ukrao
Morani arobni biser. Morana ga je od bijesa rastrgala
na etiri dijela, ali su ga njegovi boanski roditelji
ponovo sastavili i oivjeli. Od tog doba se Tatomir
pojavljuje u etiri razliita oblika koja bi poprimao dok
bi hodao zemljom. etvrti sin Svarogov nastao je kada
je bog sa zadovoljstvom uzdabnuo gledajui na zemlju,
plod svoga stvaranja. Od njegova dana nastao je
Stribog, nama znaniji kao Stribor, bog vjetra.
Boanska porodica nazvana je, po starom bogu,
Svaroiima.
im bi Svarog stvorio togod lijepo i dobro, zli bi
Crnobog odmah odgovorio neim runim i zlim. Kad bi
svijetli bog stvorio kakvu lijepu ivotinju, Crni bi
stvorio neku gadnu i opasnu neman; kad bi Svarog
stvorio voku, snano drvo ili cvijet, Crni bi stvorio
trnje, smrdljive abokreine ili kakvu privlanu, ali
otrovnu biljku. Tako su nastale lijepe i rune stvari na
zemlji.
-
Kad je Svarog zavrio stvaranje svijeta, sie on s nebeskih visina na zemlju u
pratnji ene mu, Boene Vide kako bi pogledao svoje djelo. Tu i tamo
promijenio bi oblik kojeg brda, biljke ili ivotinje, ili pak unitio kakvu neman,
proizvod rta ili Crnoboga. Ipak, bio je zadovoljan, sve je tu bilo lijepo stvoreno.
Svarog je zadovoljno uzdahnuo, u miru snatrei ispod drveta. Divio se stari bog
lijepoj prirodi koja je pred njim onako beskrajno divlje bujala u sonim umama i
gajevima i u kojoj je sve je bilo spremno i dato ivotu. Vida, umorna od duga puta s
neba, kratko zadrijema ppd oblinjim stablom. Usnuvi udan san, vidjela je bia
boanskog izgleda kako ive radosnim i punim ivotom. Trgne se iza sna i ree
Starome Vidu:
- Svijet je prekrasan, ali na njemu ive samo ivotinje, divovi i magina
stvorenja. Moda bi imao vie svrhe da postoje i bia koja bi imala boanski
izgled, i negdje u dubini i boanski znaaj?
Svarog, pomalo zateen svojim propustom, u nelagodi pogleda prema boici i
prozbori gromkim glasom:
Pa to sam ja, dok si ti snivala, ba i mislio. Promatram prirodu kako cvate, buja
i raste i mislim da joj tieba dodati jo neku svrhu. Eto, stvorit emo stvorenja
koja e upravljati svijetom, to e biti moj dar tebi, kao i uspomena na na prvi
zajedniki boravak na zemlji.
Eto, vidi! Iz ovih dvaju stabala to ovdje bez svrhe i cilja rastu, nek postanu
ljudi i neka nam budu na sliku i priliku!
I tako, od stasita duba, kojem je Svarog udahnuo ljudski duh, nasta prvi mukarac,
a od mone lipe nastade prva ena, pod boanskim utjecajem Vide. Od mirisa
lipinog cvijeta potjee i enska sklonost ka mirisima, a od kronjatog hrasta potjee
muko tovanje snage i vrstoe.
Od kore stabala bogovi dadoe ljudima prvo runo: mukarcu od kore duba, eni
od lipova lika. Otada se lipa i dub smatraju plemenitim stablima koje su tovali
nai stari i pod njihovim kronjama odravali svoje sabore i vrili magine obrede,
vezane uz rat ili tovanje boanstava.
Kako su stabla tvar iz koje je nastao ivot, tako se ljudska dua nakon smrti
vraa u stablo u kojem ostaje sve do prigode novog roenja, a katkad i cijelu
vjenost. Velika je nevolja posjei drvo u kojem se nalazi ljudska dua, jer, ako
dua nema u blizini neko drugo ljubazno drvo koje
-
e joj postati novim domainom, beznadno umire zajedno sa stablom. Zato su
Sunevi ratnici uvali gajeve s duhovima predaka, a pristup su im imali samo
reci, proroice i junaci. U gajevima duhova moglo se naii na svakojaka
vilinska bia, patuljke ili malie koje je neodoljivo privlaila magina ivotna
sila gajeva. To je katkad uzrokovalo arke izmeu reca i vila koje su neprestano
oblijetale oko gajeva. To, meutim, nisu bili kobni sukobi jer su reci nevoljko
napadali vile, zazirui od njihove kadto naopake udi, dok su vile potovale
magijske moi reca koji su, premda ljudi, znali arolije koje su ih branile od
maginih bia. Kako vile, kao i sva nezemaljska stvorenja, ne vole kada se
netko udno ponaa ili oblai, zazirale su od svetih ljudi koji su uvijek nekako
odudarali od ostalih, a katkad su, na sveopi uas vila i patuljaka, znali odjeu
obui naopake, to bijae pouzdan tit protiv djelovanja neljudskih bia i sila.
Ljudi su, premda su posljednji od svih bia doli na svijet, vrlo brzo nali svoje
mjesto na Drvetu ivota, tujui bogove i uzimajui od prirode dobra koja im je
namijenio boanski Svarog.