velid beganovic - izbor iz poezije

161

GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII | RIJE

Velid Beganovi, Izbor iz poezije


Navike

A da se traimo?A da se malo pocijelom svijetu traimo?Da prekratimo ovo ekanjeto i tebi i meni donosisamo rutinska jutra,hladnu, neispijenu kafu nastolu, oteena stopalaod sjedenja u predsoblju,u tramvaju, na klupiu parku, na visokojstolici u kafeu.Umjesto da ekamo napogrenim mjestima, umjestoda se prosto nadamo jednodrugom kao more vjetru,ili jutro suncu traimose malo po bijelom svijetu.Moda me susretne uCabo Verde; moda zanoimna kartonskoj podlozipodno sidnejske opere,pa me sretne, i izdvojiiz mase jednako neokupanihi mrgavih lica nekimjednostavnim pogledom, iliti ja progovorimna jednom od ovihjunoslavenskih jezikapa se zaudi i zastane.Samo, hajde da se traimo,da ne ekamo uzalud

RIJE

GRAANIKI GLASNIKasopis za kulturnu historiju

Broj 36, godina XVIIInovembar, 2013.

Monos 2013

RIJE

162 Velid Beganovi, Izbor iz poezije

RIJE | GRAANIKI GLASNIK 36/XVIII

svako jutro ko e komeprvi da mahne s prozoras dvjesto metara daljine.

Put za ljetoLejli Delali

Gledam iznad pauine,letimino, i mislim o rijeimakojima brod miluje puinu,i o otoku na koji bih danasmogla spustiti sidro.A u koji val da se bacimtek?Nisam li juer jednakoglumila kapetanicu? Ili modakrojaicu pod ijim prstimaprosta platna postajuhaljine za argentinski tango?Ako se ponavljam, mogla bihdanas biti majstoricom,pa sklepati kolibu od kartonai lanjske lui sakupljeneu umi.Naslonjena na prozor, miriemboanski i pijem crni aj;rukom dodirujem obraz ipokuavam pogledom obiinesagledive ravnice to seprostiru od netraga dobeskraja.Jutro je. Ili je moda predveerje?Zar je bitno? Doba danaje za razmiljanje i matanja;nazovimo ga tako.Premijetam glavu, naslonjenu, sjednog dlana na drugidok mi narukvica zveckai zvuk prti kao okus borovnice.Izronila sam.

aj se opet ohladio i postaobljutav. Stavljam novi ajnikda uzavri, i naslanjamlaktove na prozorski podest.Nebo je plaljivo i pomalosjetno; ploa na gramofonuprekida i uporno ponavljajedan te isti stih,neto grko, to apsolutno nerazumijem. Niti elim.Nije li savreno ne znatita netko pjeva i prostopiti zvuk? Samo zvuk,bez semantike, bez granica -platinasti jezik dua i zvijezda.Pleem za sve bive ljubavi,od jednog kraja sobe dodrugog, i ljubim uogledalu sebe krasnu idivnu, koja sam ih svenadrasla. I ne treba minitko, osim crnog aja,lepeze kojom maem,i grkog stiha koji seponavlja...

Porca vaccaAzri auevi

Sjea seone lakoe razgovora,kada ti u tri ujutro,u poderanim boksericamapokucam na vrata, soba 203,i samo mahnem oljom ikesom Franck kafe,podiui obrve i nabacujuineurotini osmijeh:Ma moemo mi to!Ma, proli smo i gore.Ja mislim da emo mi

163



najebat!Al uz osmijeh, u pozadinikuhalo kae da je vodaprokuhala. Eh, ta emosad? Neto mi se jede.Joj, vidi nas. Ukrastu neiji puding, tame briga.I pui cigaretu, poredznakaDohnyozni Tilos!Za nas maarska pravilane vrijede.Prede, poput make.Ja samo trepem i gledamu onaj klimavi stol.A friideri zuje li zuje.Koliko ve ne spavamo?Mora da je tridesetak sati.Duo. Duo. Mi emo serazbolit.De jedi.Kuamo kafu. Gorka. Ukradimalo mlijeka. I onimoje kradu; neki dan minestala salama. To jevjetina. Pronai te.Pronai sebe. Ili sijednostavno olakatitraenje pored tebe.Da, sjea se, mokrih leai koulje, od plesa?Samo tamo, i samo stobom, vrijeme je tekloza nas. Dan je bio no,ako smo to eljeli.Mota novu cigaretu, faliti filter. Trai odDana, sada ponovnoima cigarete. Donesemti koju kutiju vozom.I ti nama patete.Mmm, jede mi se suhomeso. I sarma!I tako. A ivot na

Tesco salamii Aldi pizzi od 200 Ft.Ali srea. Osmijeh.Neprospavane noi.Preoptereeni dani.Predugo spava. Premalospavam. ivot izmeulanaka, chaptera, ipauza za kafu.Prodigy i LadyGaga. Ma moemo mi to!Samo da zavrim!U etiri i etrdeset ujutro,na Deak Ferenc ter-uQue serra, serra,whatever will be, will be...Budimpeta. Budimpetas tobom.FALI MI TO.

PlainaLejli Osmi

Stvarno sam izgubila brojeveili barem nulu,te mi se rijei u glavi nesabiru niti mnoepo tablicama.Naprotiv, kao blago roziljetni oblaci, rasprhnutovise negdje izmeusvjetla i tmine, nameama sunevog srpa u zalasku.Probudi me. Ili sam budna?Prodajem slova! Ne elimni rijei kada sam ve brojevezaturila. Znaenje svega ionako jeupitno i krhko.Blagoslovite me prazninama!Velikim i neozvuenim;jo bolje vakuumskim.



Samo da nita krozovu glavu ne prolazi.Rado bih se vjerilaza neku istu, bijelupostelju na Jadranui spavala kao zidineokovane valovima,barem pet ivota.

Vilenjaka pjesma

Tako koraam cestama ine progovaram, samo sevjeto u januar skrivamod ljudi; oni me maajua da to ni ne zamjete.Sunce magli nad planinomu daljini; vjetar se nadgovaras jastrebovima; ovce brsteostatke vlati na brdima.

Sve se pretvorilo u smeu.ivot se istopio u kauod gliba i uvehline.Kome sada da se okrenem?Nitko ni ne misli o klijanju;nitko ne ezne za njenimpoljupcima pupoljaka nigranama to ih pruajuhrastovi i breze.

U peima pucketaju ruke stabala;one vrite samo meni ujno.Djetlii tuku u ritmu,i odlijeu praznih kljunova.U meni, pak, titra plamiaknade i pjesme, ekajui dase rasplamsa prema licuobeanog proljea, Jariluza zelenim potpeticama.

ProstoriSelmi Puzi

Jesi li znala da kue u Limi imaju takve teraseda ti se na njima pogled prostozakopai ini se da vie i ne eli otii (tamo, kamo si ve kanilastii). Doe tako sluajno u taj grad i najednom poelida ostane; sjedi na trgovima ili pije neto toploi gleda Casa Goyeneche,mislei o nekim ivotima koji su se desili meu njenimzidovima; onako, usput.

Taj dan se ne plai niega,i svijet ti je jedan cvijetumorno lijep u svojoj tromosti;na ulici po kojoj su nekadaplesali gipki indijanciivi ivot posve daleki zaigran, dok ja te ekamda doe i da pijemo ajsasvim obianu naoj neuglednoj ulici -s tobom dovoljno lijepomkao da je Cercado de Lima.

++

Na kuama pored puta udolinivise saksije cvijea istjegovi,Nepromjenjivikao klanci i brijegoviNa kojima i vrijemelomi zub.

Vjetar ne hita nad krovovimaNit se godinja doba

165



smjenjuju,Jer tu ni misli ne vjerujuDa postoji neto kao promjena

I ni kraja ni poetka nemaNego se ekom lome prsti isakuplja ljetina,Ta, poetak davno opui vjetrometina,a kraj otpisae kao bogomdat.

Ovdje je teret biti stranOvdje je teren vazdaznanGlas moj je ovdje nebitanTu glasa se samo svjetina.

Na kom licu u kom licu

I onda,te su se usne pretvorileu cvijet

-blag, rairen, krhaku svojoj krepkosti.

Suvie rano; bio sam mu priaou doba njegova pupanja,mnogo prije no to se doista otvorio.

Potom sam ekao i ekaosam potom, potom i potomi ekao, potom.Ali se nisam sagnuo da gaprinesem svojim usnama i nosu;kada se jednom rascvjetao,nisam udahnuo njegov miris.

Ostao sam zauen i zanavijekobuzet tom nepoznanicom.

Nakon svegaon se zatvorio iusne su splasleu osmijeh.

MOVARA I, akvarel, 55X46cm



Vidjeti osmijeh na licu gdjenekada bijee cvijet, znailoje zbogom jednoj neutaljenojei zalijevanoj pogrenimtrenucima.

Uliks na ulici

ta radi svijet dokna mene eka,pitam se?Jer poneki danbih da mu se naklonimi skinem eir utivo,ali drugim mi se prostone da, kada zagrizemu mrzovolju kao u svjeukrofnu. Da li sevrpolji i eka, bez da znahou li doi ili neu doi?Moda mu je, Svijetu,dosadno bez mene, a modana mene ni ne misli, pakse samo opet u mene zapletekada me vidi, i tada mune smeta moja razbaruena kosato viri ispod oboda nitinosnice promrzle na vjetrui ruke svezane ispod struka.

(Jer ja kad ekam, ja lijepoznam da stojim; ba takokako ste zamislili, s jednomnogom oslonjen na ivinjakili neki zid, rukamau zatvorenom krugu i zabaenimeirom, otvorenog ela.)Te tako kad se katkad pojavimzapitavi se ta radi svijet dok me eka,prene me iz tog misaonog lutanjabestreptajni pogled tog svijetakoji se zaljubio ispoetka...

Naini

Rijei su me napustile ovih dana itam tue i srem hladnu slutnju,kao balegar kotrljam vano loptu izmeta:moj bog je Sizif, zabavljen vlastitim sranjem.

Moda u sutra opet vidjeti ljepim izrazimasvijet u mojoj zamiljenoj krunici,ali nee to nipoto biti neki novi svijet,tek varijacija na zadatu temu ivljenja:Sizife na, koji jesi na planinam,sveti se kotrljanje Tvoje . . .

velid beganovic - izbor iz poezije

Documents