velika svjetska gospodarska kriza

2
VELIKA SVJETSKA GOSPODARSKA KRIZA (1929 – 1933) Godine nakon 1. svjetskog rata u SAD su bile doba blagostanja, prosperiteta i zabave. U isto vrijeme, Europa je bila u teškom stanju nakon rata. Tijekom rata SAD su omogućavale FRA i VB neograničenu kupovinu oružja i ratnog materijala putem kredita ( kojeg li iznenađenja!) što je osiguralo silan razvoj američke industrije . Blagostanje i kreditiranje europskih država nastavilo se i nakon rata. SAD je europskim zemljama posudila, naravno s kamatama oko 10 milijardi dolara do 1920. 1924. ukupni europski dug iznosio je 900 milijardi dolara, a nadalje raste do 1929. Ali, kredite su uzimali i sami Amerikanci vjerujući da će blagostanje trajati zauvjek. Prosječni je američki radnik na kredit mogao kupiti mnoge proizvode koji su se donedavno smatrali luksuzom, ali su vrlo brzo postali prezaduženi. Osobito je bilo popularno ulaganje u dionice koje je donosilo laku zaradu, a budući da su mnogi američki građani kupovali dionice, njihova je cijena stalno rasla. Trgovanje dionicama bio je čisti hazard. No, cijela priča dovela je zapravo do ekstremnog bogaćenja 1% najbogatijih, dok je ostalih 99% neko vrijeme dobilo privid blagostanja od mrvica koje su im posuđene. To najbolje dokazuje podatak da je Henry Ford u to vrijeme zarađivao 345 milijuna dolara godišnje dok je prosječni Amerikanac zarađivao 2500 dolara godišnje i kupovao luksuz na kredit uz neizbježne kamate. Svaka osoba unutar ovih 1% imala je godišnji rast prihoda od 75%, dok je dobit korporacija porasla za 62%, a dividende za 65%. Godišnji prihod prosječnog Amerikanca u isto vrijeme je porastao za 9%. Krajem 20-tih godina osjetili su se prvi znaci stagnacije jer je industrijska proizvodnja već bila veća od potreba tržišta (hiperprodukcija) te se roba gomilala u skladištima...Zašto se više nije kupovalo? Pa jednostavno zato jer su ljudi došli do tolikog stupna zaduženosti da im je većina plaće odlazila na plaćanje kredita i nije im ostalo puno

Upload: saraa667

Post on 13-Nov-2015

24 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

VELIKA SVJETSKA GOSPODARSKA KRIZA (1929 1933)

Godine nakon 1. svjetskog rata u SAD su bile doba blagostanja, prosperiteta i zabave. U isto vrijeme, Europa je bila u tekom stanju nakon rata. Tijekom rata SAD su omoguavale FRA i VB neogranienu kupovinu oruja i ratnog materijala putem kredita ( kojeg li iznenaenja!) to je osiguralo silan razvoj amerike industrije . Blagostanje i kreditiranje europskih drava nastavilo se i nakon rata. SAD je europskim zemljama posudila, naravno s kamatama oko 10 milijardi dolara do 1920. 1924. ukupni europski dug iznosio je 900 milijardi dolara, a nadalje raste do 1929. Ali, kredite su uzimali i sami Amerikanci vjerujui da e blagostanje trajati zauvjek. Prosjeni je ameriki radnik na kredit mogao kupiti mnoge proizvode koji su se donedavno smatrali luksuzom, ali su vrlo brzo postali prezadueni. Osobito je bilo popularno ulaganje u dionice koje je donosilo laku zaradu, a budui da su mnogi ameriki graani kupovali dionice, njihova je cijena stalno rasla. Trgovanje dionicama bio je isti hazard.No, cijela pria dovela je zapravo do ekstremnog bogaenja 1% najbogatijih, dok je ostalih 99% neko vrijeme dobilo privid blagostanja od mrvica koje su im posuene. To najbolje dokazuje podatak da je Henry Ford u to vrijeme zaraivao 345 milijuna dolara godinje dok je prosjeni Amerikanac zaraivao 2500 dolara godinje i kupovao luksuz na kredit uz neizbjene kamate. Svaka osoba unutar ovih 1% imala je godinji rast prihoda od 75%, dok je dobit korporacija porasla za 62%, a dividende za 65%.Godinji prihod prosjenog Amerikanca u isto vrijeme je porastao za 9%.

Krajem 20-tih godina osjetili su se prvi znaci stagnacije jer je industrijska proizvodnja ve bila vea od potreba trita (hiperprodukcija) te se roba gomilala u skladitima...Zato se vie nije kupovalo? Pa jednostavno zato jer su ljudi doli do tolikog stupna zaduenosti da im je veina plae odlazila na plaanje kredita i nije im ostalo puno za troenje. Postepeno je dolo do pada proizvodnje i otputanja vika radnika, no cijene dionica su i dalje rasle (umjetno). Taj nesrazmjer doveo je u jednom trenutku do naglog pada cijena dionica na njujorkoj burzi. U crni etvrtak 25. listopada 1929. dolo je do sloma burze na Wall Streetu.