Veza odgoja i obrazovanja

Odgoj i obrazovanje su dva nerazdvojiva pojma. Pokušamo li osamostaliti i jedno od njih, shvaćamo da jedan pojam ne može opstati bez drugog. Oni su usko povezani svojim značenjem i biti. Pitanja koja ovdje postavljamo su: kako da odgajamo ljude, a da pri tome nemamo nikakvo obrazovanje? Zar je to uopće moguće? Kako da se obrazujemo ako nismo dovoljno odgojeni da shvatimo što je obrazovanje? To su temeljna pitanja veze koja postoji između odgoja i obrazovanja. U filozofiji tom temom najviše su se bavili Platon i Aristotel. Oni su pokušali objasniti tu vezu izražavajući svoje poglede i mišljenja o tim pojmovima. Unatoć tomu, ja ću pokušati izraziti svoje mišljenje uz pomoć njihovih i nadati ću se da sam bar negdje u pravu svojih pogleda i načela. U današnje vrijeme mnogo se priča o odgoju. Djeca imaju više prava nego nekada, a roditeljski autoritet postaje iz godine u godinu sve manji povećanjem tih prava. Smatram da djeca trebaju imati prava, ali ne toliko da bi se razbio roditeljski autoritet. Tužna istina je ta da djeca sve manje poštuju svoje roditelje i sve manje ih doživljavaju u smislu odgoja. Aristotel je smatrao da je zadatak države odgojiti građane za život u vrlini. To možemo primjeniti u primjeru roditelja i djeteta. Zadatak je roditelja da odgoji svoje dijete i formira ga u osobu. Vrlina pri tome označava mogućnost da razlikujemo dobro i zlo, odnosno da prihvatimo društvene norme koje se smatraju dobrima, a odbijemo one koje se smatraju lošima. Problem nastaje upravo u tome da djeca ne poštuju roditelje dovoljno da bi prihvatili njihovu podjelu dobra i zla. Tu dolazi u pitanje obrazovanje, bez kojeg odgoj očito nije uspješan. Po Aristotelu, obrazovanje nam omogučuje znanje da upoznamo što je zlo, a što dobro. On je smatrao da kada stjeknemo to znanje možemo odgojiti ljude moralno i ispravno da bi živjeli u vrlini i time dosegli sreću, jer sreća je život u vrlini. Što se tiče njegova pogleda na obrazovanje, moram još nadodati i to da ono pomaže pri odgoju ljudi time što znamo kako postupati s određenom

osobom. Svi ljudi su različiti i individualci sami za sebe. Ono što uspjeva doprijeti do određene osobe, ne mora nužno doprijeti do svih ljudi. Tu ne govorim o manipulaciji, jer manipulacija znači najčešće nagnati nekoga na negativne postupke, odnosno postupke koji bi nama išli u korist. Ovako postupanje omogučuje veću povezanost s ljudima i međusobnu toleranciju koja je ovom svijetu prijeko potrebna. Platon je također smatrao da odgoj treba biti zadaća države, ali on je pri tomu mislio na idealnu državu. Kada realno gledamo, takva idealna država ne postoji. Država o kojoj Platon govori je čista utopija, nešto što nije moguće ostvariti. Pri tome ne kritiziram njegovo mišljenje, jer smatram da bi bilo blaženstvo živjeti u takvoj državi, ali istina ide u drugom smjeru. Dok ljudi ne budu zadovoljni onime što imaju, svaka država će biti daleko od idealne, a njezin odgoj nemoguć. Kada bi država pokušala odgojiti svoje građane po nekom svojem sustavu, opet ne bi svi ljudi bili jednaki. Ne bi svi stali u taj kalup koji država nameće jer, opet ponavljam, svi smo mi jedinstvene osobe. Time bi dobili izopćenike iz društva ako se oni odluče biti drugačiji, a to onda nije liberalna država. Kod Platonovog mišljenja, sviđa mi se što i ja smatra da se svim ljudima moraju pružiti iste mogućnosti u obrazovanju i odgoju, te ih onda raspodijeliti u pogodne slojeve. Time bi dobili pravilnu raspodjelu rada po mogućnostima svake osobe i tu ne bi bilo zavaravanja da je netko nesposoban il nedovoljno obrazovan. Time bi bio smanjen postotak kriminala i povećana stopa zadovoljnosti ljudi. Problem je u tome što to opet nije moguće jer živimo u modernom vremenu koje prezire sve što na neki način vodi prema nekom redu i svjetskom miru. U ovom vremenu obrazovanih ljudi je malo, a odgojenih još manje. Svjetski poredak ne daje mogućnosti da se to promjeni i tu je najveći problem. Prava ljudi su velika u jednom pogledu, ali isto tako mala jer ne mogu svi doći do određenih položaja i izdignuti se iz postojećih. Tužna je činjenica da smo svi mi već nekako označeni u društvu po obrazovanju i odgoju i to će nas pratiti kroz cijeli život.

Kao što sam rekla, odgoj i obrazovanje su tijesno povezani. Aristotel govori o vrlini koja povezuje ta dva pojma, a Platon o idealnoj državi koja provodi ta dva pojam zajedno. Možemo govoriti o tome što je dobar odgoj i koje je potrebno obrazovanje da bi se taj dobar odgoj proveo u djelo, ali moramo biti svjesni da nemamo svi iste mogućnosti da to učinimo. Podijeljeni smo u grupe i slojeve što je najveća glupost koja može postojati, jer ta podjela nije zasnovana na pružanju istih mogućnosti svim ljudima već na pravu koje svi stječemo po rođenju. Iako u današnje vrijeme svi tvrde da su svi ljudi jednaki, to nije istina. Uvijek se drugačije gleda na čovjeka koji potječe iz materijalno ječe obitelji a drugačije na onog iz materijalno slabije, iako možda oba čovjeka imaju istu razinu obrazovanja i odgoja ali ne i iste mogućnosti.

Martina Matić

IV.b