MATURANTI IV-5U hodnicima Prve gimnazije već se osjeća uzbuđenje. Maturanti uživaju u preostalim danima škole, opraštaju se i pripremaju za maturu. Na njihovim licima se vidi uzbuđenje. Saznali smo i da željno iščekuju novi početak i promjenu. U ovom prilogu imat ćete priliku pročitati intervju sa učenicima jednog odjeljenja ovogodišnjih maturanata i njihovom razrednicom Feridom Ćorović.

Kenan Terović, Ema Gaši i Ajla Gluhić

Razgovarali smo sa Adisom Tihak, učenicom IV-5 odjeljenja.

1. Koji su tvoji planovi za budućnost? „S obzirom da uskoro završavam Prvu gimnaziju, i ko god upiše Prvu gimnaziju, zna da mora nastaviti školovanje na fakultetu, moj plan je da upišem psihologiju ili da upišem kulturalne studije. To je novi odsijek na Filozofskom fakultetu koji se bavi razvijanjem kulture unutar Bosne i Hercegovine. Nakon završenog fakulteta možete dobiti posao menadžera. Već nekoliko godina radim u raznim organizacijama, tako da smatram da će mi to pomoći pri početku karijere.“2. Da li imaš neku poruku za druge učenike Prve gimnazije?

„Prva gimnazija je, ne što je ja pohađam ovu školu, najteža škola. Treći razred mi je bio najlakši, zato što u 3. razredu učenici biraju smjerove koji njima odgovaraju i tu nema više onih predmeta koji su vam stvarali problem. Ako upišete društveni smjer, kao što sam ja upisala, imate historiju, geografiju i sve te socijalne predmete. Ako vam ide fizika, matematika, hemija onda upišite prirodni ili matematičko-informatički smjer. Prva gimnazija zahtijeva stalan rad i učenje. Pogotovo savjetujem drugim razredima, s obzirom da biraju nove smjerove, da se potrude da rade što više, da steknu radne navike i da se naviknu učiti dok još nije kasno, jer će im to na fakultetu dobro doći i neće imati mnogo problema. Naravno, trebaju izdvojiti vremena za socijalni život, druženje sa prijateljima, te momcima i djevojkama.“

Adi Bajramović nam je rekao sljedeće:1. Po čemu ćeš se sjećati vremena provedenog

u Prvoj gimnaziji?

„Da krenemo od prvog razreda pa nadalje. Sjećat ću se prvog razreda jer mi je bilo fino i zabavno. Taj period mi je ostao u sjećanju zbog toga što sam upoznao nove prijatelje, neki su, naravno, sa mnom pohađali istu osnovnu školu, ali sam upoznao i nove prijatelje. Drugog razreda ću se sjećati po profesorici Jasminki Stjepović kod koje sam pao iz matematike. To neću nikad zaboraviti jer mi je to jedno novo iskustvo i potrudio sam se da se do četvrtog razreda to više ne ponovi. Treći razred mi je baš brzo prošao, nisam siguran zbog čega. Možda zbog zanimljivog gradiva. U četvrtom razredu ću se sjećati meni baš dragih osoba sa kojima sam proveo četiri godine u ovoj školi.“2. Kojeg ćeš se profesora posebno sjećati?

„Prvobitno profesora Nasera. On je predavao biologiju. Bio je dobar profesor, pošten, iskren i uvijek smo mu se mogli obratiti kad bismo imali neki problem. Zatim profesorica Tatjana koja predaje engleski. Ona je, poput profesora Nasera, prvo prijatelj pa tek onda profesor. Sjećat ću se i profesora Muhameda Džinića koji predaje geografiju. On je stvarno strog i pruža dobro znanje, ali i traži puno. Najdraži profesor mi je profesor Izudin, koji je predavao tjelesni i zdravstveni odgoj.“

Ugodno smo razgovarale i sa Ajlom Gluhić i Emom Gaši.

1. Da li imate neku anegdota koju biste mogli podijelili s nama?

„Imamo. U drugom razredu smo imali čas kod profesora Smrike. On je ušao u učionicu i započeo čas. S obzirom da je učionica bila mračna, morao je upaliti svjetlo. Učenici su bili nemirni, a redar nije obrisao već poprilično ispisanu tablu. Profesor se naljutio te je ugasio svjetlo. Prišao je tabli i počeo pisati novu lekciju. Naravno, ništa se nije vidjelo, kako zbog mraka, tako zbog toga što je profesor pisao preko jedne lekcije. Nakon toga je upalio svjetlo. Poručio nam je da nam je to bila nova lekcija, izbrisao tablu, te rekao da izvadimo dvolisnice. Radili smo petominutni test iz te nove lekcije i, naravno, svi smo dobili jedinice.“

2. Da li imaš neku poruku za druge učenike Prve gimnazije?„Ko dođe u ovu školu, shvatit će da je ovo jedno veoma lijepo mjesto i lijepo iskustvo. Profesori su drugačiji od drugih profesora. Naravno, i atmosfera i standardi škole se razlikuju od drugih. Smatram da je ovo elitna škola, da je ne može svako pohađati i da ne može svako u njoj raditi. Svim učenicima poručujem da cijene trenutke provedene u ovoj školi, te da mnogo uče, jer će ih ova škola zaista pripremiti za budućnost.“

3. Koji su tvoji planovi za budućnost?„Ja sam izabrala društveni smjer. Pri završetku Prve gimnazije planiram upisati arhitekturu. Što znači da, iako ne znate šta ćete ili ako znate šta ćete dalje studirati, to ne mora značiti da

morate ići na određeni smjer koji vas priprema za taj posao. Ako vas zanima matematika, ne morate ići na matematičko-informatički smjer. Smatram da mi sa društvenog smjera imamo najveće znanje. Mi na društvenom smjeru ne učimo samo o historiji i geografiji. Mi učimo kako komunicirati i kako se ponašati. Bitno je naglasiti da se učenici Prve gimnazije uvijek izdvajaju na fakultetu bez obzira na to što možda nisu postizali najbolje rezultate tokom školovanja. Smatram da se možemo dobro snaći i da to igra veliku ulogu na fakultetu i u životu općenito.“ „Ja sam osoba koja ne voli da planira. Ne planiram ništa, ali mi je Gimnazija pružila mnogo mogućnosti i ponudila mi je velik broj zanimanja. Učenici koji su završili ovu školu imaju osnovno znanje za svako zanimanje i imaju mogućnost da upišu šta žele.“Sada ćete imati priliku vidjeti stvari iz drugačije

perspektive. Iz perspektive profesorice Feride Ćorović.1. Po čemu ćete pamtiti ovu generaciju?

„Kako se prisjećam prethodnih generacija, moram priznati da je ova generacija najmirnija. Bio je to jedan sklop, jedna odjeljenjska zajednica u kojoj nije bilo nesuglasica. Preko svih problema su prelazili zajedno i bez konflikta. Svi su se međusobno slagali na poseban način. Pomagali su jedni drugima, pogotovo učenicima koji putuju. Bili su jako vrijedni. To možete vidjeti iz njihovog uspjeha koji je jako dobar. Mogu reći da sam jako ponosna na njih. Nije ih bilo teško voditi ove dvije godine. Veliki je uspjeh što na kraju trećeg razreda nije bilo učenika koji su morali ići na popravni ispit.“

2. Imate li nešto da poručite maturantima? „Poručujem im da dobro razmisle šta će upisati i koji će poziv odabrati. Ne želim da provedu četiri ili više godina učeći i trudeći se, a da nakon toga sjede. Da budu spremni za rad, da budu vrijedni kao što su bili ovdje. Ako nastave ovim radom kojim su navikli, možda čak da se još više potrude, moći će postići izvanredne rezultate. Naravno, da se nastave družiti i da cijene i pomažu jedni drugima.Želim da postanu dobri ljudi i da uspiju u životu. Želim im svu sreću.“

Profesorica Ferida Ćorović

Svi članovi Novinarske sekcije našim maturantima žele mnogo sreće u životu i dobre rezultate u daljem radu.

Pripremile: Adna Bašić i Hena Zukić