Viktor Schauberger – carobnjak voda

Viktor Schauberger – covjek prirode koji je ucio od prirode. Moto mu je bio „kapieren und kopieren“ ili jednostavno receno, kapiraj/shvati priorodu i kopiraj/preslikaj prirodu.

Schauberger nam daje sveobuhvatan i holisticki pristup razumijevanju prirode. Njegove spoznaje su stvorile temelje onoga što se može nazvati 'znanost o prirodi'.

Osmislio je ekološki prihvatljivu tehnologiju i uredaje koji stvaraju implozivnu energiju kako bi oslobodio covjecanstvo robovanju destruktivnim izvorima energije.

Bio je iscjelitelj krajolika koji je razvio poljoprivredne metode za poboljšanje kvalitete tla i usjeva.

Viktor Schauberger (30. 06. 1885. – 25. 09. 1958.) roden je u mjestu Holzschlag u Austriji, u obitelji s dugogodišnjom šumarskom tradicijom. Razvio je dar za tocnost i intuitivno opažanje tako veliko da je mogao uociti prirodne energije i druge pojave u prirodi koje su još uvijek nepriznate od ortodoksne znanosti. Završio je srednju šumarsku školu i usprkos protivljenju svog oca, nije otišao studirati poput svoje brace. Nakon povratka kuci iz Prvog svjetskog rata u kojem je i ranjen, zaposlio se kao lugar u nedirnutoj šumi Gornje Austrije u službi tamošnjeg princa Adofla von Scahumburg-Lippea. Kao istinski zaljubljenik u prirodu, provodio bi u šumi puno vremena, razmišljajuci i promatrajuci prirodu i njena cuda.

"Mislim da bi bilo daleko bolje da je Newton ponajprije razmišljao kako je jabuka uopce došla gore." Viktor Schauberber U ovom razdoblju, dok je radio kao lugar, razvio je vrlo duboke i radikalne teorije u vezi vode, a koje ce kasnije biti i prakticki potvrdene. Sate je provodio gledajuci kako se voda vrtloži u struji, a po povratku kuci trudio se nacrtati ono što je vidio. Svugdje je vidio iste obrasce, a na temelju tih crteža kasnije su nastali brojni od njegovih izuma. Kako to da pastrva može plivati uzvodno, nasuprot struji vode koje bi je trebale odnijeti nizvodno?, pitao se Viktor i posvetio proucavanju cudesnih moci voda. Tako je i zaradio naziv Carobnjak voda, što je zaista i bio. Od vode je ucio kako živjeti u suživotu s prirodom. Boraveci kraj planinskih potoka, promatrao je pastrvu u vodi. Netom prije nego što ce skociti uz vodopad, pastrva se pocinje kružno gibati, a zatim u trenu uspravno pliva u visinu suprotno toku vode i završava u vodi ponad vodopada. Kako je to moguce, pitao se Viktor i osmislio zatim niz patenata utemeljenih na svojim opažanjima prirodnih fenomena, navodno cak i levitacijski stroj.

Jednom prigodom je kod planinskog jezera promatrao kako jastreb hvata lososa. Iako lososi ne plivaju blizu površine, jastreb gotovo ne bi niti smocio noge uhvativši lososa. Nekoliko dana je odlazio na skrovito mjesto u blizini jezera i promatrao. Jastreb je dolazio nad jezero svake veceri u isto doba dana, stao se spiralno uspinjati, i ispustivši svoj krik sjurio bi se prema jezeru, zaustavivši se tik nad površinom i odlazeci s lososom medu svojim kandama. Viktor je zatim promatrao losose. Kad bi se jastreb stao spiralno uspinjati, lososi su poceli oponašati njegov let i spiralno se uzdizati prema površini. Kad bi perajama dotaknuli površinu, jastreb se obrušio nazad prema jezeru i odletio s lososom.

Viktor Schauberger je mogao cijeli život ostati u šumi i sacuvati svoja saznanja samo za sebe, medutim, volio je i prirodu i covjeka i htio podijeliti svoja saznanja sa svijetom kako bi i covjek i priroda živjeli u harmonicnom skladu.

Schauberger je svoje izume izradivao u obliku jajeta. Uocio je da je u prirodi sve jajolikog oblika. Zemljina orbita oko Sunca slijedi oblik jajeta. Kišne kapi i pupoljci cvijeca su takoder jajolikog oblika, baš kao i ptice i ribe. U slikanju se upravo oblik jajeta koristi kao temelj za crtanje ljudske glave. Odlažete li jaja u hladnjak s vrhom jajeta prema dolje, dulje ce sacuvati svježinu. Život je roden iz jajeta. Gdje god se pojavi u prirodi, oblik jajeta predstavlja zametak buduceg života, bilo da se radi o ptici, ribi ili nekom finom izvoru energije.

Postao je poznat i van granica Austrije nakon što je kao lugar osmislio sistem drvenih korita kojima su trupci prenošeni iz planina u nizine. I opet se poslužio svojim ucenjem od prirode, „kapieren und kopieren“, te su njegovi kanali slijedili tok rijeke, vijugajuci, a nisu se kretali ravno, najkracim putem. Njegovi kanali su mogli prenositi i trupce bora i bukve koji bi potonuli na suncu, jer je od svog oca naucio da voda ima vecu nosivost nocu, a narocito za vrijeme punog mjeseca. Kad su kanali vec bili gotovi, a njihovo predstavljanje zakazano za iduci dan, trebalo je izvesti probno puštanje trupaca, ali nije sve išlo po planu. U zavojima bi trupci zapeli i ne bi išli dalje.

Viktor je sjeo ocajan kraj rijeke (u kanale je uložio i svoju imovinu i svoje ime), i tako uplašio zmiju koja se suncala na stijeni na koju je sjeo i pobjegla u rijeku. Viktor je ocaran promatrao gibanje zmije površinom rijeke i skocio na noge. Eureka! Dosjetio se i dao u kanale zakucati dašcice koje su slijedile oblik gibanja zmije. Kad se iduceg dana okupila dvorska svita, kanal je pušten u pogon i trupci su se sjurili kroz vodu ne zastajuci sve do odredišta. Tako su njegovi kanali i njihov tvorac postali slavni diljem Europe.

Medutim, Viktor Schauberger je bio jako razocaran kad je uz pomoc njegovih kanala došlo do devastacije šumskih podrucja jer je transport debala iz šuma putem njegovih kanala bio znatno olakšan.

Voda se krece spiralno i najsnažnjije se okrece u svom središtu, stvarajuci spiralni vrtlog koji melje cestice. Proucavajuci vodu, Viktor Schauberger je ustanovio da njena snaga ovisi i o temperaturi. Ustanovio je da voda najgušca na 4 Celzijeva stupnja, malo iznad tocke smrzavanja. Proucavajuci podzemne vode utvrdio je da se zagrijavaju odozdo, a naizmjenicno hlade i zagrijavaju odozgo. Shauberger je tocku vode od 4 Celzijeva stupnja nazvao anomalnom tockom kod koje je sloj vode najgušci pa skuplja svu okolnu vodu. Vršeci ispitivanja planinskih izvora, Schauberger je utvrdio da je voda iz planinskih izvora na temperaturi od tocno ili približno cetiri Celzijeva stupnja. Voda na anomalnoj tocki smatra se zrelom vodom koja ima najveci kapacitet nosivosti i zdrava je. Cak i najmanja odstupanja od ove temperature utjecu na to da voda tece brže ili sporije. Caša obicne destilirane vode uvlacit ce u sebe sastojke iz tijela osobe koja ju je ispila. Poznato je da pijenje destilirane vode može štetiti jer izvlaci minerale iz tijela. Onaj tko je pije, hrani pice. Caša svježe izvorske vode, s druge strane, hrani onoga tko ju pije. Još 1935. godine je osmislio i patentirao uredaj koji vodu genererira u zdravu, izvorsku, pitku vodu.

Pronašao je dva oblika kretanja u prirodi: prema van, šireci tok koji se koristi za slamanje, i spiralni prema unutra koji priroda koristi kako bi nešto izgradila i energizirala.

Schauberger je govorio da se rijeka mora regulirati iznutra, a ne izvana i bio je ožalošcen provedenom regulacijom toka Dunava i Rajne. Uobicajeno je da se obala rijeke ucvršcuje kamenim nasipima, dok je Schauberger predlagao da se kamenje polaže u središte rijeke, što ne samo da se pokazalo ucinkovitijim nego i jeftinijim nacinom regulacije rijeka. Kameni blokovi se u rijeku poslažu u obliku dimnjaka jer na taj nacin privlace vodu s obale prema središtu rijecnog korita. Tako se ne zadire u promjenu obalne strukture, vec se omogucava sigurniji tok rijeke, ali i bolja kakvoca voda, te sigurnija oaza za riblji fond.

Smatrao je da je u prirodi sve povezano i da bez zdravih šuma nema niti zdrave vode. Zdravo šumsko tlo može pohraniti u sebi puno vode koja bi se inace pretvorila u razornu bujicu. Tlo koje je devastirano i raskrceno toplije je od kiše koja pada pa ne može prihvatiti vodu zbog cega dolazi do poplava. Stoga je zastupao razumnu sijecu šuma – žetvu zrelih stabala tako da izdanci mogu preuzeti njihovo mjesto i nastaviti kolektivitet šume jer šumski pokrov cuva tlo od pretjeranog zagrijavanja, dok kod krcenja šuma zemlja zbog rezanja svih stabala ostaje izravno izložena suncu što uzrokuje pregrijavanje tla. Ako obratite malo pozornosti, primjetit cete da uz rijecne obale koje nisu taknute ljudskom rukom sjenovit pokrov nice sam od sebe."Šuma je prebivalište vode i jednako tako prebivalište životnih procesa cija kvaliteta opada ako je narušen njezin organski razvitak." – Viktor Schauberger Na žalost, Schaubergerovo vrijeme nije bilo zrelo za njegova otkrica, te je cesto nailazio na prepreke koje su mu postavljali znanstveni krugovi.

U drugom svjetskom ratu bio je prisiljen na suradnju s nacistima, pod nadzorom kojih je razvio svoje koncepcije dinamike vrtloga, a govori se da je pomocu tih nacela izradio radne prototipove levitacijskih diskova, odnosno letecih tanjura.

Porazom Hitlera, ostaci njegova rada pali su djelomice u ruske, a djelomice u americke vojne ruke.

Tek je unuk Viktora Schaubergera, Jörg Schauberger, ponovo dobio na uvid dokumentaciju i prototip levitacijskog uredaja koje su Amerikanci zaplijenili na kraju drugog svjetskog rata. Medutim, ne zna se da li su sacuvani svi dijelovi levitacijskog uredaja, tako da u trenutnom stanju nije moguce njegovo levitiranje. Nakon završetka rata okrenuo se poljoprivredi. Smatrao je da umjetno gnojivo dugorocno šteti zemlji kao i željezni plug koji oštecuje energetski pokrov zemlje. Zbog toga se podzemne vode povlace i ostavljaju za sobom suhu zemlju. Stoga je zagovarao primjenu bakrenog pluga i bakrenih alatki u obradi zemlje. Bakar stoga što sadrži minerale koji zadržavaju vodu. Osim toga, tamo gdje u zemlji ima bakrene rude, vegetacija buja. Za razliku od željeza bakar je stvrdnut prije hladnocom nego toplinom, pa stoga nije magnetican i ne remeti magnetizam tla. Godine 1947. bio je spreman provesti terenske pokuse. Iako nisu u cijelosti provedeni prema njegovim željama, u konacnici se ipak pokazalo da je prinos na zemljištu obradivanom pobakrenim plugom veci, biljke su bile vece i zdravije, a bilo je i mnogo manje štetocina nego na zemljištu obradivanom željeznim plugom. Izvanredan pobakreni plug postao je poznat kao „zlatni plug“.

Medutim, kada je htio krenuti u serijsku proizvodnju, pokazalo se da je vecina ljudi zadovoljna statusom quo. Seljaci su u proizvodnji pomocu „zlatnog pluga“ vidjeli opasnost od pojeftinjenja namirnica i smanjenja zarade, pa je uvodenje pobakrenog pluga u poljoprivredu propalo. Konacan udarac Viktorovim nastojanjima došao je kad je odbio potplatiti jednu službenu osobu koja je tražila naknadu za promoviranje pobakrenog pluga, nakon cega mu je postalo teško uopce doci do bakrene rude za daljnja istraživanja.

Zagovarao je primjenu drvenih cijevi umjesto željeznih u vodoprivredi jer željezo s vremenom korodira i truje vodu koja tim cijevima prolazi. Drvo ima neutralan elektricni naboj i dobar je elektricni izolator. Ako se drži izvan dodira sa svjetlom, ne oštecuje se. Svako zdravo drvo predstavlja dokaz da voda zadržava svoju kakvocu dok tece kroz deblo. Na žalost, Becka vodna uprava nije prihvatila njegov patent.

Schauberger je radio i na konceptu elektricne energije na bazi vode, preko vrtložnog djelovanja. U travnju 1958. godine Viktor Schauberger i njegov sin Walter odlaze u Texas, SAD, na poziv i uvjeravanje da ce im biti omogucen daljnji razvoj i primjena njegove implozivne energetske tehnologije. Medutim, tamo su ga ispitivali i pod prisilom državne tajne zadržali sve njegove spise i tamo razvijene prototipove, a morao je potpisati i pravni dokument, "obecanje" da nece dalje promovirati svoju tehnologiju, te da se odrice svih svojih bivših, sadašnjih i buducih patenata - a sve to kako bi se uopce smio vratiti kuci u Austriju. Pet dana nakon povratka u Austriju (25. rujna 1958.) je umro.

Njegov sin Walter, a zatim i Walterov sin, a Viktorov unuk Jörg, nastavili su približavati njegovo dijelo znanstvenim krugovima. Njihovim neumornim nastojanjima pomireni su neshvaceni genije Viktor Schauberger i znanstveni krugovi.

U današnje doba sve se više ispituju zamisli Viktora Schaubergera, a mnoge su uspješno zaživjele i u praksi, poput: bakrenih alatki, procistaca voda, regulacija potoka i rijeka iznutra i brojni drugi. Pekari koji koriste procistac voda ustanovili su da se tijesto lakše obraduje i dulje ostaje otporno na plijesan. Razni pretvaraci voda temeljeni na Schaubergerovim zamislima koristili su se još 30-tih godina prošlog stoljeca u ljekovite svrhe, olakšavajuci napetost u ramenima i ledima. Posthumna je to nagrada ovom neshvacenom covjeku prirode. Više o Viktoru Schaubergeru i njegovim djelima možete procitati u knjizi „Viktor Schauberger – Život u ucenju od prirode“, autorice Jane Cobbald, ili saznati na stranici www.pks.or.at, gdje možete vidjeti i alatke od bakra koje se mogu naruciti na stranici: www.kupferspuren.at

Mehanicko maltretiranje vode i rešenja problema

Kao što je vrlo lepo prikazano u dokumentarnom filmu o vodi, a koji možete pogledati u postu Magija vode prilikom transportovanja vode cevovodima, a pogotovo kroz njen prolaz u cevima sa lakat krivinama, voda se "traumira" (što je dokazano eksperimentima Konstantina Korotkova i naravno svetski cuvenim radovima Masaru Emotoa) i menja svoje osnovne informacije. Do nas kao krajnjih potrošaca stiže sa uništenom energetskom i informacionom strukturom.

Zbog ovoga jedno vreme bili su popularni aparati za reversnu osmozu vode koji su je dakako lepo filtrirali, ali su usput uništavali i ono malo energetskih informacija u njoj. I naravno, u toku filtriranja odbacivali poprilican deo same kolicine vode. Osobe koje su koristile vodu iz aparata za reversnu osmozu mogu vrlo lako da potvrde da koliko god tecnosti da su ovako unosili u sopstveno telo nisu imali osecaj da su dovoljno hidrirani. I bili su u pravu.

Sa druge strane, pojavili su se i novi izumi za restruktuiranje vode, a najpopularniji medu njima su magneti ili magnetni podmetaci. Ali pre no što uložite svoj novac u preskup neodijumski podmetac setite se da istovetnu stvar možete postici najobicnijim magnetom za frižider. Ako ga postavite ispod, iznad ili sa strane posude u kojoj je voda postici cete, zamislite, isti efekat.

Najbolji efekat cete, ne verovali ili da, postici tako što cete se pomoliti iznad vode koju nameravate da popijete ili koristite za kuvanje. Ovde cak i nisu bitne reci molitve, vec namera koja postoji iza nje. Da ne ispadne da izmišljam ili manipulišem verskim osecanjima, potražite podatke o gore narecenom radu dr. Masaro Emotoa i uverite se u efekte sami. Jer, voda ima magnetsku komponentu, kao i naše misli.

Ako ste zainteresovani da istražujete detaljinije upucujem vas na ime Viktor Šauberger. U pitanju je izuzetan naucnik, koji je još u periodu dva svetska rata izumeo novi pogon letelica, onoga što se i danas smatra vanzemaljskom tehnologijom. Vecinu njegovih radova i dokumentacije uništili su saveznici, ali jedan deo je ipak sacuvan.

Šauberger se od mladosti bavio problematikom mehanike i energetike fluida i pored novih konstrukcijskih rešenja po pitanju transporta (bio je inženjer) vrlo pažljivo je pratio procese u vodi i tradicionalne postupke vezane za nju.

Neki od njegovih saveta su sledeci:

-Voda ne treba da se izlaže suncevoj svetlosti jer tako gubi unutrašnju snagu ili magnetizam. Trebalo bi je ostaviti otklopljenu preko noci, pogotovo pri mesecini da se "seti" svoje prvobitne prirode i ponovo iskreira pravilne informacije. Ovaj postupak se zove "mesecenje" i takode se koristi kao oblik cišcenja i punjenja snagom i za razne druge minerale.

-Prilikom korišcenja vode da bi se "popravilo" zemljište na kome treba da se sade biljke ili prilikom korišcenja u svrhe lecenja, vodi se zadaju ispravne informacije tako što se u posudi prvo drvenim štapicem voda vrti u smeru kazaljke na satu i peva joj se od nižih tonova ka višim, a zatim se meša u smeru suprotnom od kazaljke na satu i peva se od viših tonova ka nižim.

Ovako "namagijana" voda se prska po zemljištu kao dubrivo. I efekti su zaista vidljivi po pitanju zdravlja i prinosa biljaka.

Što se tice lecenja, moj savet je da pokušate. Ako makar ništa drugo, zabavicete se vrteci drvenu kašicicu ili štapic u šolji i pevajuci svom caju. Ako ne caju, vama ce biti zabavno. A i to je terapeutski.