VJEKOSLAV VOJO RADOIČIĆ

RANI I PREDŠKOLSKI ODGOJ

I OBRAZOVANJE/4. SEMESTAR

Rijeka, travanj, 2013.

SADRŽAJ

1. UVOD.............................................................................................................1

2. UMJETNOST – JEDINI POSAO................................................................2

3. ŽIVOT U BEČU – SLIKARSTVO I POČETAK SCENOGRAFIJE.......3

4. ŽIVOT U LONDONU...................................................................................4

5. STIL................................................................................................................4

5.1. ILUSTRACIJE.......................................................................................5

5.1.1. Prijatelji................................................................................................5

5.1.2. Zakrpica................................................................................................6

5.1.3. Šuma......................................................................................................6

5.1.4. Putovanje mačka Nera.........................................................................7

5.1.5. Poruka...................................................................................................7

5.1.6. Neobično putovanje..............................................................................8

6. UREĐENJE INTERIJERA...........................................................................9

7. ZAKLJUČAK................................................................................................1

0

8. LITERATURA..............................................................................................11

1. UVOD

Vjekoslav Vojo Radoičić svestrana je kulturna ličnost: slikar, grafičar,

ilustrator, scenograf i kipar. Rođen je u Požegi 1930. godine. Redoviti je član

Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke i Zagreba, te VBKO (Verein Bildenden

Kunstler Osterreichs, Wien-Schonbrun). Živi i radi u Rijeci, Beču i Begovom

Razdolju. Prijatelj je i suradnik s velikim austrijskim arhitektom i slikarom Fr.

Hundertwasserom. Bavi se i malom plastikom, ilustracijama za djecu, primijenjenom

grafikom i tekstilnim dizajnom, a glavna tema većine njegovih djela je more. Imao je

više od 180 samostalnih izložbi u zemlji i svijetu i to nam rječito govori o kakvome

je umjetniku riječ. Razigranost boja i osebujan likovni izraz daju njegovu djelu pečat

trenutačne prepoznatljivosti i autorskog „rukopisa“ koji je nemoguće kopirati. Radi

za televiziju i kazalište te je izradio preko 40 scenografija u zemlji i inozemstvu.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za umjetnost, zbog originalnosti,

nekonvencionalnosti, radosti igre i umjetničkih dosega svojih djela, između ostalih:

1979. Ostende, Otkupna nagrada za fundus Gradskog muzeja, 1988. godišnja

nagrada Grada Rijeke, 1998. odlikovanje Redom Danice Hrvatske s likom Marka

Marulića za doprinos kulturi. Za ilustraciju dječje knjige dobio je 1984. godine

nagradu „Grigor Vitez“ i 1989. godine nagradu „Ivana Brlić-Mažuranić“. Godine

2002. nominiran je za prestižnu svjetsku nagradu Hans Christian Andersen (mali

Nobel) za dječju ilustraciju.

1

2. UMJETNOST – JEDINI POSAO

Od malih nogu, Radoičić je počeo crtati i likovno se izražavati. Želio je završiti

pomorsku školu i fakultet, ploviti i pomalo crtati kada dođe u luku ili na odmor. Ipak,

shvatio je da to tako ne ide. Osim toga, standard je bio loš. Ostao je na kopnu,

zaposlio se i nakon nekoliko godina postao direktor, vodio je odjel s oko 160 ljudi.

Puno je radio i putovao, ali je cijelo to vrijeme i slikao, pa i izlagao, ali ne u onim

zemljama i gradovima gdje je službeno putovao da mu nitko ne bi imao što

predbaciti. Posao i ta funkcija s vremenom su ga jako iscrpili te je odlučio otići i

baviti se isključivo slikanjem. Na radničkom sastanku rekao je da daje otkaz.

Radoičićeva supruga Zlata prepoznala je njegov talent i podržala ga u namjeri da

ostavi siguran posao i živi isključivo od slikarstva. Njena uloga u današnjem Voji

možda je i presudna. Ona je poticala njegov rad i uživala u tome. Često je napravio

neku sliku, a prvo bi ju njegova supruga vidjela. Gledala je i ponekad je znala reći:

“Nemoj tu dati, ta neka ostane nama.” Tako puno slika Radoičić čuva i u vlastitom

domu. Uskoro mu je u Beču našla galeristu s kojim je idućih godina uspješno

surađivao. Radoičićeve slike bile su u njegovoj galeriji, koja je nekada bila

kovačnica, u centru Beča, u povijesnoj jezgri i njihov aranžman odlično je

funkcionirao. Imao je i švicarskog galeristu koji je radio na drugačiji način i imali su

ugovor za određene zemlje. Organizirao mu je brojne izložbe i samo bi mu javio da

ga čeka avionska karta za otvorenje izložbe.

2

3. ŽIVOT U BEČU – SLIKARSTVO I POČETAK

SCENOGRAFIJE

Vjekoslav Vojo Radoičić duže je vrijeme živio u Beču. Njegova supruga tamo je bila

predstavnik pomorske tvrtke, a on je prvenstveno radio kao slikar. Igrom slučaja

stekao je ljubiteljicu svojih djela i postao scenograf. Gospođa Elfriede Ott, koja osim

što je vrsna glumica, profesor je na konzervatoriju, režira, piše, vrlo je cijenjena i

priznata. Jednom je dobio njenu pozivnicu za proslavu 200. Godišnjice austrijskih

željeznica u sklopu koje je napravila izložbu koja je bila posvećena starim

željezničkim stanicama. Njega su uvijek interesirale takve stvari i otišli su jednu

nedjelju prijepodne na otvorenje izložbe na južni bečki kolodvor. Sakupilo se puno

ljudi i medija. Nakon otvorenja, novinari su je pitali kakvi su joj planovi za dalje i što

trenutno priprema. Ona je rekla kako je upravo s Raymond teatrom zaključila ugovor

i da će režirati jedan mjuzikl kojem se jako veseli, jer će to biti predstava „za djecu

od 6 do 66 godina“. Novinare je zanimalo tko je odabran za glavne uloge, kostime i

scenografiju. Na što je rekla da se najviše veseli što će raditi s jednim novim

scenografom s kojim nikada ranije nije radila iako je njen stan pun njegovih slika.

Radoičić je znao da ona ima krcate zidove slika jer iz takve sredine potječe, pa prvi

tren nije znao o kome se radi, a onda je ona rekla: “To je kolega Radoičić.”

Tada su oni pitali tko je to? A ona je rekla: “Eto, gospodin je tu, sjedi tamo iza.”

Dotad se nije bavio kazalištem, iako je radio neke manje stvari – u Gradišću

scenografije za jednočinke. To je bila njegova prva prava scenografija. Odmah je

idući dan od nje dobio tekst, a predstava je bila o vili s jako dugačkim nosom,

zapravo parafraza s Pinokiom i lažima. Idućih petnaest dana, uz pomoć tehničkog

osoblja, upoznavao je teatar i sve njegove kutke kako bi točno saznao što sve može

na sceni napraviti. Sve je bilo najmodernije, gotovo savršeno.

3

4. ŽIVOT U LONDONU

Neko vrijeme, Vjekoslav Vojo Radoičić i njegova obitelj živjeli su u

Londonu. On je bio zaljubljen u London, a njegova supruga Zlata nije bila previše

oduševljena. No, bila je jedina žena koja je ikada stupila u komitet za brodarstvo.

Dok su živjeli tamo, putovao je po Engleskoj, sve mu je bilo lijepo, blisko. Jednom

prilikom putovao je u Lichfield – malo mjesto na koje je jedva našao na karti, a ima

popis od petnaest galerija. Nakon odlaska iz Londona, Radoičić je još desetak godina

održavao kontakt s galerijama. U Londonu je također prodavao svoje slike u galeriji

Crane Kalman, kojoj je poslao pismo i fotografije vlastitih slika, te dobio odgovor

vlasnika da ga posjeti jer su mu radovi bili zanimljivi.

5. STIL

Kako u umjetničkim djelima, tako i u ilustracijama, prepoznatljivi motivi

broda, mora, valova, obala i primorskih kućica jedinstveni su prikaz umjetnikovog

viđenja svijeta. Razigrani stil umjetničkog oblikovanja i pisanja odiše vedrinom

duha, što su prepoznali i mnogi domaći i svjetski kritičari.

Ilustracije slikovnica odišu dječjom jednostavnošću i razigranošću kroz sve

likovne elemente. Odabir boja karakterističan je dječjem. Boje su jarke, intenzivne,

vedre i tople, te se prelijevaju od tamnijih ka svjetlijim tonovima vidljivim potezima

kista. Za prikaz neba, horizonta i udaljenih prostora, Radoičić koristi razvodnjene

akrilne i vodene boje, dok gustim namazom boje prikazuje motive koji su bliži, čime

istovremeno stvara i dojam reljefnosti. Odabir boja može biti u skladu sa

raspoloženjima protagonista slikovnice (Putovanje mačka Nera).

Perspektiva je najčešće obrnuta, pogotovo u prikazu nebodera i primorskih

kuća, gdje se dimenzije i plohe balkona i pročelja povećavaju i iskrivljuju u daljinu.

Može se pojaviti i vertikalna perpektiva, kada se trodimenzionalni prostor (primjerice

prikaz ulice Korzo u slikovnici „Noštromo Jakša“) prikazuje nizanjem predmeta u

visinu, jedan iznad drugoga, umjesto u dubinu. Obrnuta i vertikalna perspektiva

4

tipične su za dječji likovni rad u kojem je uočljivo takvo prikazivanje

trodimnenzionalnosti prostora.

U prikazu motiva Radoičić eksperimentira s različitim tehnikama, a najčešće

povezuje kolaž i akrilne boje.

Usprkos prepoznatljivoj dječjoj jednostavnosti, Radoičić se veoma

usredotočuje na detalje u prikazu prozora na kućama, listova, valova, itd. Tako dijete

koje lista slikovnicu dugo može promatrati i uočavati detalje svake stranice.

5.1. Ilustracije

Vojo Radoičić ilustrirao je mnogo slikovnica i knjiga, većinom, riječkih

autora, a neke je i sam napisao. Njegove živopisne ilustracije naglašavaju razigranost

teksta u svakoj slikovnici koju je ilustrirao, a u slikovnicama je najčešće riječ o

primorskim motivima s područja Kvarnera.

5.1. 1. Prijatelji

Slikovnicu „Prijatelji“ napisao je i ilustrirao sam Vojo Radoičić, a tekst je

pretočio u stihove Hrvoje Zalar. Jedna je od novijih Radoičićevih slikovnica, tiskana

2003. godine, a uvrštena je i u Kritičku i metodičku bilježnicu „Slikovnica i dijete“

Dijane Zalar, Smiljanje Kovač-Purgovečki i Zdenke Zalar.

U ovoj slikovnici Radoičić je oslikao jedan događaj na Jadranskomu moru i o

njemu napisao kratku priču. Nakon toga je Hrvoje Zalar pretočio taj događaj u

stihove uz svoj doživljaj mora i života na moru i tako je nastala slikovnica. Ona

čitatelju dočarava živi svijet morskih dubina i njegovih stanovnika, a zatim kreće u

unutrašnjost kamene kućice sa zatvorenim prozorom. Na sljedećoj stranici taj se isti

prozor otvara prema plavetnilu mora kojim plove moćni brodovi. U kućici žive muž i

žena, Špiro i Luce. Prema imenima likova i ponekoj riječi čakavskog dijalekta

doznajemo da je riječ o Jadranskom moru. Spašavanje broda iz oluje ritmiziraju

kratki i jednostavni stihovi, kroz njih dijete upoznaje najvažnije podatke o životu

likova, njihovu okruženju, životinjama prema kojima imaju prisan odnos.

5

Jednostavnost stihova prati vedrinu i jednostavnost ilustracija, koje su bogate

koloritom – karakteristično za Voju Radoičića. To je tehnika kombiniranja akrila,

kolaža i tempere. U ovoj slikovnici Špiro, Luce, životinje kopna i mora i priroda

žive u jedinstvu, svatko pridonosi zajedništvu na svoj način. Na samom kraju

slikovnice dominira narančasta boja sutona i prizor vedrog rastanka posade proda od

svojih spasitelja, a stihovi opisuju ljubav prema hrvatskoj obali i Jadranu. Bilo olujno

ili mirno, naše je priobalje uvijek divno, voljeno i lijepo. Izraz lišen patetike, iskren i

potvrđen spremnošću da se pomogne, u najboljem smislu izražava domoljublje u

ovako jednostavnoj formi (Zalar i sur., 2009).

5.1.2. Šuma

„Šuma“ je slikovnica prvi puta tiskana 2002. godine. Napisao ju je Željko

Majnarić, a ilustrirao Vojo Radoičić. Slikovnica tematizira ekološke odnose prirode i

čovjeka. Riječ je o svevremenoj basni u kojoj se životinje s ljudskim

karakteristikama pokušavaju suočiti s ljudskom nezajažljivošću. Zanimljivo u ovoj

slikovnici je da životinje na kraju ne dobivaju u ovom neravnopravnom srazu svojom

poslovičnom mudrošću, već se tu uključuje i čovjek koji uviđa da je cestom podijelio

njihova staništa i da mora uvažiti prirodu u kojoj živi i koju koristi.

5.1.3. Zakrpica

Slikovnica „Zakrpica“ zadnja je koju je ilustrirao Radoičić, a nastajala je

najduže, gotovo 15 godina. Autorica teksta je Ivanka Glogović Klarić. Slikovnica

prati „životni ciklus“ zakrpice koja se s vremenom i dotrajalošću, od prelijepe haljine

postupno smanjivala do krpice koja prekriva poderani dio na Popetićevim hlačama.

Promjene i nova iskustva svakog životnog vijeka ne zaobilaze ni malu crvenu

zakrpu, pa se kroz svakodnevne dogodovštine izmjenjuju prekrajanja, smanjivanja,

prljanja i pranja, napuštenost te osjećaj ugode pri dodiru s drugim bićem (Cuculić,

2012).

6

5.1.4. Putovanje mačka Nera

Mačak Nero kreacija je samog Vjekoslava Voje Radoičića. On je i autor i

ilustrator ove slikovnice, čija se radnja smješta na obali malog grada. Mačak čezne za

dalekim svijetom. Radoznao i znatiželjan, Nero se brodom koji je isplovaljavao iz

luke zaputi u Ameriku. Primjećujemo to po šaljivim prikazima newyorških taksija i

motivima Zelene karte. Izgubljen Nero pokušava se vratiti u svoj rodni kraj

traženjem ljudi koji mu mogu pomoći. Obratio se policajcima, kao što bi i trebalo

postupiti dijete koje se izgubilo. No na kraju zaključi da se mora samostalno izbaviti

iz nevolje, skoči kroz prozor, dočeka se na na noge i zamoli vozača taksija da ga

odvede na luku te se potajno ukrca na brod koji ga je odveo kući.

U ilustracijama se ponavljaju motivi mora, putovanja i broda, no na potpuno

originalan način. Smještajući mačka sa različitom bojom očiju i šaljivim prikazima

skakanja mačka kroz prozor i ova se slikovnica potpuno približila djetetu. I tekst i

ilustracije krasi jednostavnost, šaljivost i vedrina.

Vjekoslav Vojo Radoičić povezuje tehniku kolaža i akrilnih boja, pomoću

kojih stvara jednostavne i nepravilne oblike. Obrnutom perspektivnom prikaza

Nerovog putovanja brodom, nizanjem i nagomilavanjem zgrada, jednostavnim i

stiliziranim prikazom ljudi te vedrim i intenzivnim bojama autor postiže dječju

razigranost i jednostavnost.

5.1.5. Poruka

Slikovnica koju je Radoičić također i napisao i ilustrirao nosi naziv „Poruka“.

Odabir tematike osamljenog i pustog otoka („škoja“) na koji pristiže mlada obitelj

koja nanovo oživi skromno stanovništvo naglašava važnost poruke djela samim

svojim nazivom. Problematiku pustih otoka kvarnerskog područja autor je približio

djeci kroz optimističan stav promjene koju donosi marljivost i složnost zajednice.

Jednostavnost riječnika, stila i radnje približava slikovnicu mlađoj čitateljskoj

publici, a poruka slikovnice jednako tako dirne i odraslu publiku.

7

Prikazani likovi stanovništva bezimenog otoka, iako stilizirani i jednostavni,

sasvim su prepoznatljivi, poznati i bliski djetetu. Rečenice su jednostavne i kratke, a

opet prožete emocijama i jasnim značenjem.

Kolažem nepravilno izrezani oblici dijelova tijela likova, nepravilni nizovi

naherenih primorskih kućica te jedinstven prikaz motiva broda karakteristike su i ove

slikovnice. Autorov prikaz mora za vrijeme bure dojmljiv je dinamičnošću koja je

postignuta tek stiliziranim točkicama koje predstavljaju podivljale valove. Ni u ovoj

slikovnici ne nedostaje vedrih i intenzivnih boja.

5.1.6. Neobično putovanje

Slikovnicu „Neobično putovanje“ napisala je Sonja Ivić. Tematika je usko

vezana uz pustolovine jednih novina čije stranice (sportska, kulturna, poslovna itd.)

odnese vjetar koji ih upoznaje sa životinjama galebom, mamom pticom te mravima.

Svaka stranica u novinama ima određenu ulogu: stranica za razonodu uveseljava

svojim duhovitim odsjetkama, a poslovna stranica je ozbiljna i nerazumna. Kulturna

stranica pokazala se najnekulturnijom: stalno je grintala, zanovijetala i prigovarala.

Završetak radnje obilježava dječak koji ju je i započeo pisanjem oglasa za

prikupljanje starog papira za recikliranje. Dječak je pronašao novine i dobio pohvalu

za najviše prikupljenog starog papira.

Prepoznatljivo oblikovani likovi, obrnuta perspektiva karakteristična dječjem

oblikovanju prostora te vedrina i šarenilo boja ne izostaju ni u ovoj slikovnici. Motiv

novina nošenih vjetrom ilustrator je prikazao jednostavnim lijepljenjem izrezanih

pravokutnika novinskih papira tamnije i svjetlije boje. Jednostavnost motiva novina u

suprotnosti je s detaljnim prikazom lišća na stablu, šarenih prozorčića i brojnih

mrava koji su opkolili novine. Motivi bliski djetetu (baka koja čita novine uz kavu na

balkonu, školarac u posjetu baki, skupljanje starog papira) bojama i oblicima

prikazani su na nesvakidašnji i neobičan način.

8

6. UREĐENJE INTERIJERA

Između ostaloga, Radoičić je radio i na uređenju interijera, to jest na postavi

restorana Bracera. Kontaktirao ga je Zoran Maržić i čim ga je pitao za suradnju bio je

odmah spreman. Prostor je trebalo potpuno urediti. On je ponudio svoj koncept,

napravio skicu interijera, odredio boje, strop, namještaj, detalje i tražio da se

isključivo radi po tome. Svi su se toga držali i sve je išlo kako treba. Kada je interijer

bio gotov, došli su njegovi autorski radovi, njih pedesetak, a uređenje je ukupno

trajalo dva i pol mjeseca.

9

7. ZAKLJUČAK

Vjekoslav Vojo Radoičić jedan je od najznačajnijih hrvatskih kulturnih

ličnosti. Njegov stan njegov je dom, atelje, galerija i dvorac. Dvorac – jer tu caruju

njegove brojne slike kojih se nikada ne bi odrekao i koje su on i supruga Zlata

odlučili zadržati za sebe, bez obzira u kakvoj su financijskoj situaciji tog trenutka

bili. Nažalost, prije dvije godine poplavljen je cijeli atelje te uništio većinu

najvrijednijih slika poznatog umjetnika. Voju Radoičića na ulici prepoznaju bake,

prabake, mame, tate, pa čak i djeca, koja se s njim identificiraju jer nitko ne radi tako

„djetinjasto“ kao on. On je došao u takvu fazu da se iz starosti vratio u djetinjstvo, pa

si može dozvoliti igrati se. Sve značajke njegove umjetnosti nastale su kroz rad i

vrijeme. Uz slikanje, pojedini ljudi su ga angažirali, a on se autobusom, brodom,

kalendarima, plakatima, svime onime što je radio i samim načinom rada, definirao.

Široka prepoznatljivost njegovih radova iskoristila je Turistička zajednica u

Rijeci. Suveniri, poznati turistički autobus, održavanje izložbi u galerijama, sklupture

brodova u centru grada te oslikani kiosci omogućuju svakom posjetiocu doživljaj

radosti i vedrine, koji se širi i izvan Rijeke i granica Hrvatske. „Vojo je izvor tolike

radosti, tolike dječje zaigranosti i kreativnosti da tu energiju jednostavno moramo

imati u središtu našeg grada.  A Rijeka i Vojo vole se, kako volimo reći  - javno i  već

dugo vrijeme gotovo su nerazdvojivi. I zato je ovaj Vojin brod za mene simbol

Rijeke“ (Vojko Obersnel, preuzeto s internet stranice: http:// www.rijeka.hr/

PredstavljenaSkulpturaVoje).

10

8. LITERATURA

Pavešić, D. (2010). Pretraživanje informacija na internetu, preuzeto

23.4.2013. s: http://www.teklic.hr/lifestyle/intervju/vojo-radoicic/

Cuculić, K. (2012). http://www.novilist.hr/Kultura/Knjizevnost/Zakrpica-

Ivanke-Glogovic-Klaric-i-Voje-Radoicica-Dogodovstine-djecaka-Popetica

Zalar, D. i sur (2009). Slikovnica i dijete : kritička i metodička bilježnica 2.

Zagreb : Golden marketing.

Radoičić, V. (2001). Poruka. Zagreb: Kašmir promet

Radoičić, V. (2002). Putovanje mačka Nera. Zagreb: Profil

Ivić, S. (2004). Neobično putovanje. Rijeka: Adamić

Hercigonja, K. (2001). Noštromo Jakša. Zagreb: Naklada Haid.

Jakubin, M. (1990). osnove likovnog jezika i likovne tehnike. Zagreb: Institut

za pedagoška istraživanja filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Vrkić, I. (2011). Pretraživanje informacija na internetu, preuzeto 23.4.2013,

s: http://www.hrt.hr/index.php?id=vijesti-clanak&tx_ttnews%5Btt_news

%5D=132964&cHash=6ab681923a

LJ.M.P.(2012). ). Pretraživanje informacija na internetu, preuzeto 23.4.2013,

s: http://www.rijeka.hr/PredstavljenaSkulpturaVoje

11