3

korpion

Tomislav Kota

VJENANJE S VJETROM

Legenda o Mistu i Dvoru

7

O JEZIKU STANOVNIKA OTOKA:

U ovom romanu Otoani govore akavskim narjejem. akavski se govo-ri u Istri, Hrvatskom primorju, na otocima do Lastova, te djelomino na dalmatinskoj obali (Split, Zadar), otocima zadarskog arhipelaga: Ugljanu, Pamanu, Murteru, te na olti, Brau, Hvaru, Koruli i Visu te na zapadnom dijelu poluotoka Peljeca, u Lici, Gorskom kotaru i umberku.

Za govor mjesta Preko (otok Ugljan), ijim se narjejem autor knjige jed-nim dijelom inspirira, karakteristike su sljedee:

umjesto upitne zamjenice tko govori se ki

na kraju rijei umjesto m upotrebljava se n (sedam sedan)

se izgovara kao

glas jat reflektirao se kao i (vrime)

u nekim se rijeima gube glasovi ( doao doo)

umjesto gdje koristi se di

nema jotacije ( doi dojdi)

obino se gubi h (hou ou)

umjesto samoglasnika a unutar neke rijei, esto se koristi o (dan don, gladan glodan)

akavtinom mjesta Preko u svakodnevnom govoru koriste se ljudi stariji od 50 godina. Mlae generacije vie se koriste mjeavinom tokavskog i akavskog govora.

8

Kako su sve pomorske karte na kojima je ucrtan otok Svetog Jurja nedo-sljedne, zbunjujue i najblae reeno udne (to je shvatio i sam kapetan Natalis, a on ima kud i kamo vie soli na koi od mene), odluio sam itate-ljima dati na uvid tek jednu od njih, onu koja se pojavljuje najee. Iona-ko vjerujem da e u mati svakog tko se upusti u itanje ove prie, to kopno usred oceana izgledati posebno i drugaije. Uostalom, mnogi tvrde da Sveti Juraj postoji samo u priama pijanih mornara. I da izmeu Carstva Dva Gra-da i dalekih obala Lanidije nema nieg osim morske i nebeske modrine. No, ja sam vidio drugaije.

9

13

PRVO POGLAVLJE

Bla se sagne i rukom dotakne mokru hrid. Ovo je stina s koije san prvi put skoi na glovu, pomisli, skrenuvi pogled k uvali. Lagani osmijeh zategne mu bore pokraj oiju, dok je u polumraku Zaljeva Trojice traio odgovor.

Moda je unda bila malo via, a ti malo manji...

Moda. Promrmlja tiho sebi u bradu, a zatim ustane uz pomo tapa i lijevom rukom razmakne kosu s lica. Pod naletom bure zanjie se na trenutak i podigne glavu visoko, u sutonu traei obrise na horizontu; negdje izmeu modrine i morske pjene propinjala su se i nestajala siva jedra galije Svetaca. I dok je sjena veeri gutala zadnje zrake sunca na otoku, on se jo jednom okrene prema zaljevu, pa visoko podigne tap: Ajde sada! No uvala ostane slijepa i nijema.

Aj, za po ure su vode. ekao je, opet ostavi bez odgovora.

Blosule?, izusti jedva ujno uz glasan fijuk bure. Potom visok oblak dima i vatre propara sumrak posred uvale.

Bla konano navue kapuljau na glavu pa se zaogrne tamnocrve-nim platem prepunim rupa od moljaca. Protrlja oi vlane od vjetra i oblie sol na ispucanim usnama. Zakoraivi oprezno na prvu stijenu do sebe, krene polako pazei da ga ne zanese, a noga ne propadne u jarak to vreba poput zamke na putu do ala. Sav zgren od hlad-noe, stigavi u zavjetrinu pokupi usput nekoliko granica, pa sporim, ali sigurnim korakom nastavi pognute glave prema jedinom izvoru topline.

Blasul je stajao kraj vatre grijui promrzle ruke. Zaogrnut u bijelo medvjee krzno, pod kojim se tek nazirala samostanska mantija, netremice je buljio u plamen, ne obazirui se na sve glasniji ritam koraka sa strane. Za po ure, govori?

E.

14

Dobro zalivo, a?

Je, i jo e. Stigavi do ognja, Bla baci granice na vrh plamene piramide, rukavom obrie nos i zagleda se u arkocrvene iskre koje su pucketajui lebdjele pred njim, nosei miris pepela. Uf, vode je lipo, zoja1.

Zo je poslo nos? Blasul pogleda u nebo zaslijepljen, ekajui da mu se oi priviknu na tamu. Misli da ne viruje drugima? Ono, da je Crni vode...

a jo znon...ni Crni jedini. Svi smo, ma neznon...mi ili neki drugi...svejedno. Ponovno rukavom obrie nos i pogleda brata. Di je Luka? Ti reko ka se vrao?

Ni. Bla kimne u znak odobravanja.

Prve zvijezde zacakle se nad uvalom, a crvena kugla mjeseca izroni iz puine. Huk bure s vrha zaljeva inio se prilino daleko, dok je spokoj uspa-vanog ala remetilo jedino neprestano tapkanje u mjestu dvojice blizanaca. Tu i tamo Blasul bi dahnuo u ruke, dok ih je Bla neprestano drao ispred sebe a iznad vatre, kao da blagoslivlja i zahvaljuje Bogu na ovo malo topline. Moda je prolo i vie od pola sata kad se na vrhu zaljeva pojave svjetla. Evo ih, pomisle obojica u isti mah, pa se nesvjesno odmaknu neko-liko koraka od plamena i utonu u mrak izmeu stijena, odakle su nevidljivi promatrali sidrenje i iskrcaj.

Jedan snaan manevar u lijevo nagne jedrenjak duboko na desni bok i ispravi pramac broda prema uvali. um valova uzdu galije i kripa konopa uas nadglasa apat plamena na alu. Blizanci sjednu na kamen jedan pokraj drugog, a Bla iz kone torbice za pojasom izvue dva smotuljka i ponudi ih bratu. Blasul se ustane pa pokupi napola nagorjelu granu s vrhom erave i zapali oba, uvlaei dim duboko.

Glasne zapovijedi s broda dopirale su sve do obale; jedra su se sputala uigrano, a dva teka sidra zapljusnu more u uvali. Mornari nakon obavljenih priprema spuste amac i stepenice niz bok galije. Za to vrijeme mjesec se ve uspeo dovoljno visoko da prigui sjaj prvih zvijezda. Njegovi obrisi na povrini mora stvorili su srebrnobijeli put po kojem je, k svome cilju na kopnu krenula veslajui manja grupa putnika.

Nakon to su se pribliili pliaku, etvorica podignu i spreme vesla pa iskoe i izvuku amac polovicom duine na alo, dok je stranji dio ostao u pliaku. Jedan od njih isprui ruku i pomogne putnicima koji su jo uvijek sjedili na krmi da preko pramca zakorae na sigurno tlo. Rastom naj-manji meu njima iskrcao se posljednji. Skinuvi kapu, proe rukom kroz prorijeenu kosu i prvi krene prema tridesetak stopa udaljenoj hrpi erave.

1 zoja zavjetrina

15

Za njim krenu ena i mukarac s djetetom u naruju, te naoruana pratnja. Blasul i Bla ustanu, bace smotuljak i stanu jedan do drugog odmah kraj ugasle vatre.

Dobra veer. Blagoslov Svetaca bio nad vama. Moje je ime Natalis. Kape-tan sam broda Svi Sveti. Vjerujem da nas Barba oekuje..., nakratko zasta-ne, shvativi pod svjetlom Mjeseca da ispred sebe ima dva identina lika, te odmah nastavi uz blagi naklon; da, pa eto... ako biste bili ljubazni, mogli bi krenuti.

Koplja i maeve ostavite u bateli2. Ti i stroa se vraote nazod, prozbori Bla ne pogledavi kapetana u oi, ve samo kimne u pravcu etvorice naoru-anih vojnika. Straari se promekolje i oklop na njima jedva ujno zakripi. Blasul je pak odmjeravao enu i mukarca. Upravitelj, vidi san ga na jednoj od njihovih feti. Curica od kojih etiri pet godina, omotana dekom, drhtala je u njegovu naruju. Lice koje se jedva naziralo kroz slijepljenu tamnu kosu bilo je blijedo poput neba iznad Mista nakon izlaska Drugog.

Ali gospodo, ja protestiram! To prkosi svim naelima... Natalis ne dovri reenicu ve se u nevjerici okrene Upravitelju.

Jel ti jo liin na gospodina? Blasul laktom neprimjetno takne brata.

Kad bi se obrijo i obuko akoli normalnoga, moda bi i prevari nekog. Uosta-lom, mene je oslovi, a ne tebe. A svi znaju da san jo lipi, odvrati Bla pa zakalje i obrie nos dok se Blasul s podsmjehom okrene prema svjetlima na brodu posred uvale, pokuavajui ih prebrojati.

Njih troje idu s nama. Ti i ovi limeni s pjerjen na glovi ne. Bla napo-kon odgovori kapetanu, okrene se i pljune na eravu, pa se uputi prema kamenim stepenicama koje su se uzdizale nekih stotinjak lakata kroz nad-vite borove, sve do prve ravni, odakle je kretao put prema samostanu Svetog Jurja. Blasul ode za bratom kao da ga nije briga hoe li ih itko slijediti. Grupa doljaka ostane zateena. Kapetan rairi ruke od nemoi i izmjeni poglede s Upraviteljem.

U redu je, miran enski glas prekine nelagodu primivi kapetana za ruku, u redu je, javite svima na brodu da se ne brinu, Barba je ovjek koji dri rije. Barem je otac tako govorio. Zatim se stisne uz mua i podigne deku preko glave svoje keri te joj obrie znoj sa ela. Sada moramo misliti na nju. Vex? Idemo?

2 batela manji amac

16

Da,vjerujem da...idemo, idemo. Upravitelj oprezno prebaci dijete s jed-nog ramena na drugo i nastavi: A momcima nakon veere dajte vina iz moje osobne zalihe, odmahne prema strai koja mu zahvalno odzdravi, te potom stavi ruku na kapetanovo rame. Bit emo u redu, prijatelju. Uzme zatim suprugu pod ruku pa se zajedno upute za svojim domainima. Kapetan, jo uvijek nepomiren s idejom da poglavar odlazi u nepoznato bez ikakve zatite, nevoljko se okrene i nastavi s pratnjom do amca. Osvrne se jo jed-nom prije ukrcaja, u nadi da e se Njegova Ekselencija oglasiti s pozivom da ih priekaju, ali poziva nije bilo. I dok su vesla jednolinim, laganim ritmom rezala povrinu mora, Natalis je sjedei na krmi promatrao kako ive sjene na obali polako nestaju u tami guste borove ume.

Doavi do prvog stabla ije su grane prekrile blijedo mjeseevo nebo, Jelena vrsto prihvati mua pod ruku, a drugom blago zadigne svilenomo-dru haljinu, najskuplju koju je novac iz carske metropole mogao priutiti. Ugazivi na prvu stepenicu, u misli joj po tko zna koji put otkad je ostavila porfirne odaje Dva Grada, dou prie pokojnog oca. Kao curica sluala ih je prije spavanja s neskrivenim divljenjem i panjom. Meutim, to su godine odmicale, legende o Svetom Jurju koje su prepriavali mornari i vojnici dobi-vale su sve udnije obrise. Skrivena u luci usred istovara robe, iza kakve bave prepune usoljene ribe ili moda meu amforama ita napeto ih je upijala dok joj netko sa strane ne bi izvio uho i potjerao uplakanu balavicu kui. Na njene uporne dosadne upite otac bi samo odmahnuo rukom i vjeto promijenio temu. Ona meutim nije mogla, a d