vjeronauk

Sven Knechtl Stranica 1

Poteškoće suvremenoga čovjeka s bogom – izazov nevjere

Pascalova vaga Pascal daje samo dvije opcije:

vjerovati ili ne vjerovati.

Iz ovoga slijede mogućnosti: Vjeruješ u Boga.

Ako Bog postoji, ideš u raj poslije smrti; što znači da imaš beskrajnu dobit.

Ako Bog ne postoji, gubiš; tvoj gubitak je konačan i samim tim zanemariv.

NE vjeruješ u Boga. Ako Bog postoji, ideš u pakao; gubitak je beskrajan. Ako Bog ne postoji,

tvoja dobit je konačna i samim tim zanemariva. ako Bog ne postoji,

čovjek ništa ne gubi vjerujući u njega; ako pak Bog postoji,

čovjek ne vjerovanjem gubi sve.

Sekularizacija – sekularizam• Sekularizacija

• postupak priznavanja društva u njegovoj svjetovnoj stvarnosti i relativnoj autonomiji

• Može dovesti do zrela čovjekova odnosa prema stvorenju, ali se može pretvoriti u ateistički sekularizam

• Sekularizam• označava zatvaranje tog društva u njegovu ideološku samodostatnost koja

odbacuje i negira Boga• Bog je suvišan i samo smeta, na kraju niječe Boga• Stavlja čovjeka na mjesto Boga• Čovjek sebe proglašava mjerilom svega, najvišim prosuditeljem dobra i zla• Religijske vrijednosti su opasne i štetne

Suvremeni oblici ateizma Znanstveni ateizam

Bezgranično povjerenje u napredak znanosti Humanistički ateizam

Čovjek je čovjeku Bog; Bog je jednostavno suvišan Ateizam reakcije

proizvod neke vrste kolektivnog sjećanja koje je zapamtilo lom između Crkve i moderne civilizacije

uzrok je u egzistencijalnoj zapuštenosti i osami u kojoj je Crkva ostavila ljude Praktični ateizam (najopasniji)

Dolazi iz duhovne praznine koja postaje alternativa vjeri Kult svega, ali i neposredni zaborav kada je potrebno proći kroz neku patnju i

križ


Ateistička interpretacija religije Čovjek danas živi pravi kompleks Boga

pod prisilom je da mora ostvariti sve ono što se po pravilu očekuje od Boga Osloboditi čovjeka od religije, od vjere u Boga,

i tako omogućiti da čovjek postane bog.(Feuerbach, Marx, Nietzsche, Freud)

Religija je proizvod čovjekovih potreba i želja. Religiozne ideje tumače se kao iluzije, želje …

Relativiziranje vrednota Odbacuju se postojanje apsolutnog dobra

kao mjerila prosuđivanja • dobra i zla• pravde i nepravde• istine i laži

• mjerila koje je neovisno o ljudskoj volji i koje je iznad volje bilo koje ljudske institucije

• Onda sve postaje relativno i nastupa zakon jačega Ako ne vidimo Boga

kao samu svjetlost i izvor svjetlosti kao apsolutnu

istinu, dobrotu, ljepotu

teško ćemo vidjeti čovjeka kao njegov odsjev. Čovjek teško može shvatiti istinu o sebi i drugome čovjeku bez odnosa prema Bogu.

Suvremena religioznost i njena pitanja

Deklarativna vjera proturječnosti na razini proklamiranih i stvarno življenih vrijednosti uzrok – nedosljednost u življenju vjere alternativa deklarativnoj vjeri – življena vjera

hraniti molitvom prakticirati životom slaviti u liturgijskom zajedništvu produbljivati promišljanjem

Religioznost u ozračju subjektivizma subjektivizam

u duhovnom smislu, postavljanje subjekta mjerilom stvarnosti i istine vjere

religioznost se pretvara u privatnu stvar◦ nepovjerenje u Crkvu kao instituciju◦ selektivno prihvaćanje vjere i mijenjanje vjere prema potrebi◦ vjera kao proizvod u supermarketu

Kriterij istinitosti se gubi pred kriterijem trenutačnog raspoloženja i potrebe za površnim doživljajem


Sklonost vjerovanja svakoj pobožnoj ideji kao apsolutnoj istini

Pluralizam – relativizam Pozitivan pluralizam

◦ bez obzira na različitost uvjerenja i svjetonazora štite se opće norme Grubi relativizam

◦ umjesto općih etičkih mjerila pojedinac postaje mjerilom dobra, a dobro je ono što njemu odgovara

◦ u društvu vlada etički kaos◦ zakonske norme štite vladavinu jakih na račun slabih

Predodžbe o Bogu Bog u funkciji čovjekovih potreba Moralistička slika o Bogu Patrijarhalna slika o Bogu Predodžba o bezazlenom Bogu Bog u funkciji čovjekovih potreba

Bog po našoj mjeri i za našu korist pozivanje Boga kad smo u nevolji i opasnosti

Moralistička slika o Bogu kažnjava zlo i nagrađuje dobro čovjek smatra da mora zavrijediti Božju ljubav ispravno

Bog ljubi bezuvjetno, otvaranje toj ljubavi ispunja nas Bogom i čini sličnima njemu, zato i

naše ponašanje postaje slično njegovu Patrijarhalna slika o Bogu

◦ Bog kao glava obitelji odlučuje o svemu◦ ispravno

Bog se objavio kao onaj koji daje i traži slobodu Bog ima obilježja

i oca i majke prijatelja i partnera

Predodžba o bezazlenom Bogu◦ Bog ništa ne traži od nas◦ Bog potvrđuje svako naše ponašanje◦ ispravno

čovjek je sklon grijehu i potrebna mu je Božja milost koja ga čisti, krijepi i preobražava

◦ Svi nužno stvaramo vlastite slike o Bogu koje treba◦ pročišćavati u susretu s Bogom evanđelja kojeg nam je objavio Isus Krist i

kojega nam posreduje njegova Crkva

Kršćansko duhovno iskustvo


Osobno iskustvo objektivne istine,osobno iskustvo Boga, čovjekove povezanosti s Bogomusklađeno s onim kako se on objavljuje u Isusu Kristu, Svetom pismu, i predaji Crkve.

Nije dovoljno spoznati Boga, treba s njime živjeti Iskustvo Isusa Krista po Duhu Svetome kao uvjet i temelj kršćanske vjerečini da

vjeranije samo prihvaćanje određenih sadržaj vjere nego da je nadasve događanje života.

iskustvo Božje milosti

Traganje za iskustvom svetoga i nova religioznost

Sljedba ili sekta sequi – slijediti osobu ili ideju secare – odcijepiti, odvojiti od cjeline

neki se integriraju, drugi se izoliraju neki su agresivni, drugi su pasivni

Uzroci širenja sljedba glad za Bogom

ljudsko srce ne može se smiriti osim u Bogu nuđenje religije po čovjekovom ukusu

najčešće krive slike o Bogu potreba za pripadanjem i zajednicom potreba za točnim odgovorima traganje za transcendencijom i osobnim neposrednim vjerskim iskustvom traženje duhovnog vođe čežnja za pozitivnom vizijom budućnosti

Obilježja postmoderne religioznosti oblici traganja za onostranošću obilježeni su ezoterizmom i okultizmom sinkretizam

◦ sinkretizam je nenaravno spajanje nepovezivih religioznih i filozofskih nauka, bez nastojanja dubljeg ujednačavanja i logičkog povezivanja

◦ prihvaćanje reinkarnacije; istovjetnost svih religija; postojanje skrivenih, tajnih stvari;

življenje religije bez zajedništva i izvan skupina svedeno na sakralni individualizam, povremene susrete i trenutačne prilike

nestajanje obrednosti prestanak zapadne sakralne tradicije u korist istočnjačkih religija

New age sinkretistički globalni pokret jednako se prihvaća:

◦ objava Boga preko Biblije, ◦ Alaha iz Kur’ana, ◦ inkarnacije boga Višne

Isus nije Bog nego tek jedno od brojnih očitovanja univerzalnoga i kozmičkog Krista


nema logične cjeline u nauku nego kaotičan nauk koji zbunjuje istinskog tražitelja Boga

bog je predstavljen kao neosobna kozmička sila, ali i sveobuhvatna Energija koja se nalazi u čovjekovim dubinama

Bog i priroda su jedno, sve je bog u središtu je čovjek, a ne Bog kao mjerilo istine i dobra

Pitanje Boga pred iskustvom patnje i zla u svijetu

Vrste zla metafizičko zlo

sastoji se u nesavršenosti stvorenoga fizičko zlo

svodi se na bol koja prati neke fizičke poremećaje potiče na moralno zlo (npr. mržnja prema onima koji ne pate)

moralno zlo poistovjećuje se s grijehom sastoji se u pogrješnom odnosu naše volje prema moralnom dobru nastaje kada slijedimo neispravnu savjest ili ako djelujemo protiv svoje sigurne

savjesti posljedice su raznovrsna fizička zla

fizička patnja i bol mogu dovesti do Boga često se događa da one u čovjeku patniku guše svaku vjeru i ljubav prema

Bogu

Podrijetlo zla Epikur

Ili Bog hoće odstraniti zlo, ali ne može – onda je on nemoćan i nije Bog.

Ili on to može, ali neće – onda je zao duh ili zloduh.

Ili on to niti hoće niti može – onda to izlazi na ono već rečeno.

Ili on hoće to i može to – no odakle onda zlo?

zloupotreba čovjekove slobode sklonost čovjeka prema grijehu ima temelj u iskonskom grijehu Bog stvarajući čovjeka sa slobodnom voljom stvara i mogućnost da se dogodi zlo, no

Bog ne želi zlo od zla dolazi patnja

Bog i samo zlo može okrenuti na dobro Bog poštujući slobodu svoga stvorenja,

dopušta zlo i tajnovito zna iz njega izvući dobro: budući da je savršeno dobar, svemogući Bog ne bi nikada pustioda u njegovim djelima postoji ikakvo zlo kad ne bi bio dovoljno moćan i dobar da iz samoga zla izvuče dobro.


Posljedice zla – poziv na obraćenje udaljavanje od Boga i prianjanje uza zlo čovjeka vodi u nemir; grizodušje i nevolje sa

sobom i s drugima te posljedice grijeha posvješćuju čovjeku da je sišao s puta dobra i žele ga potaknuti na

obraćenje patnja produhovljuje čovjeka jer ga potiče na susret s Bogom

Božji odgovor na pitanje zla i patnje za kršćane je patnja i smrt pridruživanje otajstvu Kristove muke, smrti i uskrsnuća Job – pravednik koji trpi prihvaća patnju iz Božje ruke, jer zna da Bog poznaje dublje

razloge zbog kojih će i ta patnja poslužiti na dobro

Božji odgovor na pitanje zla, patnje i smrti pridružiti se otajstvu Kristove

muke, smrti i uskrsnuća ZAUZETA I BEZUVJETNA LJUBAV

Dokazi o Božjoj opsojnosti

Vj era se ne protivi razumu, nego ga pretpostavlja i drži da je Boga moguće i razumski spoznati.

Filozofija govori o nužnosti postojanja Boga zadnji temelj svega postojećeg jednome koje prethodi mnoštvu pojavnosti prapočelo svega postojećeg od kojega sve proizlazi i kojemu se nanovo sve vraća

Dokazati znači opravdati istinitost nekog suda na taj način,da se pozivamo na neke istinite i

sigurne sudove, iz kojih jasnom nužnošću izvodimo istinit i siguran zaključak. Filozofski dokazi nisu ništa drugo nego sustavno razrađen jednostavni postupak po

kome su svi, pa i najpriprostiji ljudi, u stanju spoznati opstojnost Božju. Ne moramo biti veliki mudraci da bismo znali da svaka stvar ima i mora imati razlog

svoga postojanja, da ništa ne može nastati i nije nastalo samo od sebe, da red dolazi od umnog bića, da nema zakona bez zakonodavca. To shvaćamo već iz najosnovnijeg opsega spoznaja.

Prema tome svatko tko argumente bez predrasuda razmotri, može s potpunom sigurnošću zaključiti da Bog postoji. Netko, doduše, može i odbaciti zaključak koji iz ovih argumenata sigurno slijedi, ali to znači odbacivanje svjedočanstva razuma.


Quinque viae sv. Tome Akvinskog aposteriorni dokazi

◦ kozmološki nepokretni pokretač (kretanje) neuzrokovani uzrok (uzročnost) moguće i nužno (kontingencija)

◦ stupnjevi savršenosti◦ svrhovitost (teleologija), (sveopći, univerzalni red)

teleološki - uređenost svemira – uređivač, ureditelj moralni argument

◦ kome je čovjek odgovoran? najvišem zakonodavcu

◦ Immanuel Kant kategorički imperativ: dobro treba činiti, a zlo izbjegavati

psihološki argumentiskustvena stvarnost čovjekova psihičkog života

◦ čežnja za: istinom, dobrotom, ljepotom, ljubavlju

Bliži i daleki Bog Bog mi je bliži nego ja sam sebi, viši od moje najviše točke, niži od moje najniže

točke bića.sv. Augustin

Bog je u svemu i sve nadvisuje imanentan i transcendentan Karol Wojtyla

◦ vidljiv, objekt neposredna iskustva, u prostoru i vremenu – to ne može biti Bog◦ misao, nutarnji čovjek

praktičniBog kao nužna

stvarnost za dobrobit čovjeka

teorijskislaganje premisa i

zaključaka

razumski dokazi o Božjoj

opstojnosti

apriornipoalze od neke ideje

aposteriorniukazuju iz iskustva

moralničovjek je

odgovoran najvišem

zakonodavcu

teleološki- svrhovitost

kozmološki- kretanje- uzročnost- moguće i nužno

aletologičkipostojanje nužnih i

vječnih istina

ontološkipojam Boga kao najvišeg

bića


Bog vjere – Otajstvo Bog djeluje prvi i traži od čovjeka odgovor

◦ Božja objava – čovjekova vjera vjera je Božji dar, ali je čovjek pozvan ući u dijalog s Bogom po svojoj

slobodnoj volji vjera nije samo stvar čisto teoretskog znanja, nego čitavoga ljudskog iskustva,

odnosno života iz vjere Boga tražiti, priznati, častiti i iz njega živjeti

◦ klanjati se Bogu u duhu i istini (Iv 4,23)◦ ne Boga ljudskih slika o njemu, nego pravoga Boga

Bog u svjedočanstvu vjere Staroga zavjeta

Jedan i jedini Bog se otkriva postupno kroz povijest ◦ ulazi u dijalog s čovječanstvom◦ sklapa savez s čovječanstvom

Noa, Abraham, MojsijeSredišnji događaj u SZ

izbavljenje iz egipatskog ropstva Savez na Sinaju

◦ prava i dužnosti◦ nejednake strane◦ jedino Židovi primjenjuju savez na religiozan život◦ blagoslov za one koji se drže saveza◦ prokletstvo za one koji se iznevjere

Rast povijesne objave i spoznaje Boga u SZ plemenski Bog (Abraham)

◦ po Abrahamovoj vjeri cijelo njegovo pleme postaje dionikom savezničkog odnosa s Bogom

te se naziva Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev Bog izabranog naroda (Mojsije)

◦ Mojsije dobiva zadaću da izvede Izraelce iz egipatskog ropstva; buđenje nacionalne svijesti

◦ Božji izbor je slobodan taj izbor je u službi univerzalnih planova i zahvata (posredništvo

između Boga i naroda) Bog izvan nacionalnih okvira (Amos)

◦ Bog se brine i za druge narode (npr. Kušani, Filistejci, Aramejci) Božje djelovanje na antropološkom području (Jeremija i Ezekiel)

◦ novi savez upisan u srcima ljudi◦ Bog omogućuje svakom čovjeku ulazak u savez s Bogom

Izaija ističe da Bog ne zaboravlja svoj narod po kojem će sve narode učiniti dionicima svoga Saveza

Temeljne oznake SZ-ne slike o Bogu Božje ime

◦ ime – definicija biti i funkcija bića


◦ nije sredstvo manipuliranja kao kod okolnih naroda◦ iako očituje ime ostaje nedohvatljiv◦ JHWH – ehjeh ašer ehjeh

Ja sam onaj koji je bio, koji jest i koji će biti iznadvremesnki; jednostavno JEST; nema početka ni kraja

PRISUTNI, BLISKI– Božja blizina i zauzetost za svoje

◦ otkrivanjem imena Bog očituje da je OSOBA, vjeran suputnik i saveznik Svet je i nadilazi sva stvorenja

◦ ali se ne drži daleko od svijeta i čovjeka Gospodar je povijesti i prirode nije vezan samo uz Izrael, niti mu je stalo samo do jednoga naroda

◦ iako slobodno izabire Izrael ne obuhvaća ga nijedno mjesto

◦ iako prebiva usred svoga naroda

OSTAJE VJERAN SAVEZU◦ iako se druga strana iznevjeri

ISKAZUJE MILOST◦ onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi

Bog u svjedočanstvu vjere Novoga zavjeta

Isusovo navještanje otkriva Boga Oca kao

◦ čovjekotražitelja i čovjekoljubitelja prispodobama otkriva da Bog ljubi odbačene Govor na gori

◦ upućuje nas u vrijednosni sustav Boga koji cijeni: milostinju, post, molitvu traži: vjernost, opraštanje, ljubav prema neprijateljima

Božje očinstvo Isusovo sinovstvo razlikuje se od našeg sinovstva Isus Boga zove Abba

◦ kao malo dijete kad tepa svome tati◦ to govori o osobitoj povezanosti s Ocem, jedinstvenog i neponovljivog odnosa

s Ocem Bog je otac svih ljudi

◦ onima koji vjeruju u Boga daje pravo da ga tako i nazivaju, ali ne u potpunosti kao Isus

moj Otac i vaš Otac; moj Bog i vaš Bog A NIKADA – naš Otac ili naš Bog

Dakle, svi ljudi su međusobno braća

Objava trojedinoga boga postupno se otkriva nakon Isusova uskrsnuća i uzašašća kada je Crkvi poslan Duh

Sveti Isusovo začeće Isusovo krštenje


Isusov početak javnog djelovanja (“Duh Gospodnji na meni je … on me posla” (Lk 4,18))

Pristupnica u zajedništvo ljubavi između Oca i Sina jest njihov Duh, po kojem čovjek prima božansko sinovstvo i postaje dionikom univerzalnoga bratstva i sestrinstva

Kršćansko iskustvo Božje prisutnosti u skrivenosti

precjenjuje se materijalno, a podcjenjuje duhovno Bog se objavljuje da pozove ljude u ZAJEDNIŠTVO mnogi ne prepoznaju Božju prisutnost u svijetu i osobnom životu

Božja skrivenost i susretljivost Isus, nakon svog zemaljskog života, svoju prisutnost ostvaruje poslanjem Duha

Svetoga Duh Kristov

◦ jedini je posrednik u kojem čovjek uspostavlja osobne odnose s Bogom

Zajedništvo s Bogom Najdublje zajedništvo čovjek ostvaruje na najvišem stupnju svojeg postojanja, a to je

vječnost, u Božjoj dimenziji postojanja.

Kršćanski putovi do susreta s Bogom Riječ Božja – Biblija, molitva, sakramenti, Crkva kao zajednica vjere, bližnji, događaji iz vlastitog života

Kršćanski putovi do susreta s Bogom Riječ Božja – Biblija

◦ Čitajući evanđelje pod vodstvom Duha Svetoga, mi se susrećemo s Kristom i u nama se oblikuje isto mišljenje kao i u Kristu Isusu.

◦ Ulazimo u zajedništvo života s Kristom i prihvaćamo njegov pogled na stvarnost.

Molitva◦ Razgovor s Bogom

slušanje i odgovaranje Bogu prošnjom, zahvalom i hvalom◦ Uzor u molitvi nam je Isus Krist

često je molio osobito prije važnih pothvata unaprijed vjeruje da mu je molitva uslišana

◦ disanje duše◦ Molitva je usklađivanje vlastitih planova s Božjim, a ne obratno◦ Moliti i čekati na Božji govor i prisutnost

Sakramenti


◦ vidljivi djelotvorni znakovi milosti kojima se podjeljuje božanski život i uspostavlja osobno zajedništvo Boga i čovjeka

◦ Isus je prvi sakrament (prasakrament) jer je u svojem čovještvu na vidljiv način, riječima i djelima uprisutnjivao Boga i otajstvo spasenja

◦ Isus je misiju sakramentalnog približavanja ljudi k Bogu predao Crkvi◦ Sakramenti Crkve su dodir Krista koji nas susreće

Crkva, zajednica vjere◦ Crkva je poput sakramenta

znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda (Lumen gentium, 1)

◦ Krist je u zajednici vjere nazočan Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam u ja među njima.

(Mt 18,20)

◦ “Kršćanin budućnosti će biti mistik, to jest onaj koji je nešto doživio, ili ga neće biti.”

Karl Rahner Bližnji

◦ Dolazeći na svijet Bog se poistovjetio sa svakim čovjekom ◦ bližnji

posebno onaj čovjek koji je potreban naše pomoći Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.

(Mt 25, 40)◦ svaki naš odnos prema ljudima jest odnos prema Bogu i tko kaže da voli Boga,

a tu ljubav ne pokazuje prema ljudima lažac je. Jer tko ne ljubi Boga svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.

(usp. 1 Iv 4,20)

Događaji vlastitog života - znakovi◦ “Bog je dao vidljive znakove o sebi onima koji ga traže… “ Blaise Pascal◦ “Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih

ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest – nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim …” Mudr 13,1

◦ Bog svakom čovjeku daje mogućnost da u vlastitom životu prepoznaje otajstveno djelovanje, signalizira svoju prisutnost i poziva nas da ga prepoznamo o čemu govore i prispodobe

Izgubljena drahma (Lk 15,8-10) – čovjek koji u svemu pronalazi Boga Njiva s blagom (Mt 13,44-46) – ostavljanje krivih vrijednosti i traženje

prave radosti u Bogu Pastir i izgubljena ovca (Mt 18,12-14) – Božja očinska briga Sijač i sjeme (Mt 13,3b-9) – Bog u nas polaže sjeme svoje ljubavi i

čeka da uzraste Gospodar vinograda (Mt 20,1-16) – Bog nas iznenađuje svojom

darežljivošću


◦ BOGA NE TREBA TRAŽITI U SENZACIJAMA, NEGO GA VALJA PREPOZNAVATI U

sasvim običnim događajima vlastitog života, bližnjima, njegovoj zajednici vjere, sakramentima, molitvi, njegovu Pismu čovječanstvu – Bibliji.

Sakramentalno iskustvo milosrdivoga Boga

Biblijsko iskustvo udaljavanja od Boga i vraćanja k Bogu Stari zavjet

◦ Bog je vjeran i ljubi, a čovjek se udaljava od Boga◦ grijeh = raskid Saveza◦ pokornički obredi (lijeganje u pepeo, molitve, postovi, žrtve)◦ Izl 34,6

milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću◦ Hoš 11, 2.4

Al’ što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili … Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi

Novi zavjet◦ Isus naviješta Božje milosno djelovanje koje potiče i omogućuje promjenu◦ grijeh se ne zaboravlja, ali Bog prihvaća grešnika onakva kakav on jest, sa

svom njegovom prošlošću◦ prispodobe o milosrđu (ovca, drahma, sin)

Bog prvi dolazi čovjeku u susret i raduje se kad mu se on vrati (Lk 15; milosrdni Otac, stariji i mlađi sin)

◦ susret s grešnicima Iv 8,2-11 (žena zatečena u preljubu) Isus nikad ne opravdava niti umanjuje grijeh,

nego oprašta i poziva na promjenu za Isusa nema života koji se ne bi mogao promijeniti na bolje i nema

grijeha koji ne bi mogao biti oprošten

Ustanovljenje sakramenta pomirenja na dan uskrsnuća “Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas … Primite Duha Svetoga.

Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”(Iv 20, 21-23)

Sakramentalna praksa kroz povijest od 2. do 6. st. javna pokora za najteže grijehe

◦ otpad od vjere, ubojstvo, preljub◦ pokornik je javno priznavao grijeh,bio isključen iz zajednice, nije mogao

slaviti euharistiju, nakon izvršenja pokore primao je javno odrješenje i pomirenje sa zajednicom

◦ sakrament se držao drugim krštenjem i mogao se slaviti samo jednom od 7. st. privatna pokora umjesto javne pokore


◦ uključuje priznanje grijeha i tajnosti i mogućnost ponavljanja propis IV. lateranskog koncila (1215.)

◦ svi vjernici moraju se barem jednom godišnje ispovjediti Tridentski koncil (1560.)

◦ teški grijesi moraju se ispovjediti po vrsti, broju i okolnostima

Sakrament pomirenja danas često se sakrament ne doživljava kao slavlje opraštanja na slavlje uvelike utječe ispravno vrednovanje vlastitih čina i svijest o potrebi

pomirenja Pio XII. ispovijedati i lake grijehe (umivanje, navikavanje) najveći grijeh sadašnjice je da ljudi sve više i

više gube smisao za grijeh grijeh je kidanje prijateljstva s Bogom i promašivanje svrhe života svjedočanstva:

◦ Rainero Cantalamessa – stalaktiti i stalagmiti◦ Majka Terezija – tjedna ispovijed, prilika za iskustvo Božje nježne ljubavi

Nazivi i elementi sakramenta pomirenja nazivi su vezani uz elemente bitne za valjanost sakramenta

◦ sakrament obraćenja◦ sakrament ispovijedi◦ sakrament oproštenja◦ sakrament pokore◦ sakrament pomirenja

Obraćenje Isus poziva na obraćenje (Mk 1,15) vraćanje Bogu putovanje na kojem čovjek uz Božju pomoć radi na sebi (obnavlja odnose s njim,

bližnjim i zajednicom) vjerno i ustrajno kad čovjek spozna da se udaljava od Boga, počinje se kajati

Kajanje "bol duše i osuda počinjenog grijeha s odlukom više ne griješiti“ odluka i nastojanje oko promjene života savršeno – contritio

◦ kada proizlazi iz ljubavi prema Bogu, ljubljenom iznad svega nesavršeno – attritio

◦ posljedica promatranja odvratnosti grijeha ili iz straha od vječne osude i drugih kazni koje grešniku prijete (kajanje iz straha)

Savršeno i nesavršeno kajanje savršeno

◦ oprašta lake grijehe; a postiže oproštenje i teških grijeha ako uključuje čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, čim to bude moguće

nesavršeno◦ može pokrenuti unutarnje mijenjanje koje će se, djelovanjem milosti, dovršiti u

sakramentalnom odrješenju


◦ samim nesavršenim kajanjem, ipak, ne postiže se oproštenje teških grijeha, ali ono stvara raspoloženje da ga primimo u sakramentu pomirenja

Ispovijed grijeha Ispovijed (priznanje) grijeha, i sa čisto ljudskog gledišta, oslobađa nas i olakšava naše

pomirenje s drugima. Tim priznanjem čovjek se:

◦ sučeljava sa grijesima zbog kojih se osjeća krivim;◦ preuzima odgovornost za njih i◦ na taj način se ponovno otvara Bogu i zajedništvu Crkve da sebi omogući novu

budućnost.

Ispovijed smrtnih grijeha pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti

◦ sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali,◦ čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih

od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno

Ispovijed grijeha prije pričesti Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa

makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku.

Ispovijed lakih grijeha Ispovijed svakodnevnih pogrešaka (lakih grijeha), premda nije nužno potrebna, Crkva

je ipak živo preporučuje. Redovita ispovijed lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha. Primajući češće po ovom sakramentu dar Očeva milosrđa, poticani smo da i sami budemo milosrdni poput njega

Oproštenje sakramentalnim oproštenjem Bog nas odrješuje od grijeha i daje nam mogućnost da

iznova usmjerimo svoj život prema njemu “Praštajte i oprostit će vam se.” (Lk 6,37) “Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u

Kristu nama oprosti.” (Ef 4,32)Pomirenje

cilj sakramenta nije samo ostaviti svoje grijehe nego nešto primiti pomirenje postaje djelotvorno za one koji ga

◦ vjerom prihvaćaju◦ i djelima svjedoče

Pomirenje – oproštenje grijeha pomiruje s Bogom, ali i sa Crkvom Neki posebno teški grijesi kažnjavaju se izopćenjem (ekskomunikacijom), najstrožom

crkvenom kaznom, koja zabranjuje primanje sakramenata i vršenje određenih crkvenih čina; stoga, odrješenje od njih, po crkvenom pravu, mogu podijeliti samo papa, mjesni biskup ili od njih ovlašteni svećenici. U slučaju smrtne opasnosti, svaki svećenik, pa i neovlašteni za ispovijedanje, može odriješiti od svakoga grijeha i svakog izopćenja.


Formula odrješenjaBog, milosrdni Otac, pomirio je sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina,i izlio je Duha Svetoga za otpuštenje grijeha. Neka ti po služenju Crkve on udijeli oproštenje i mir. I ja te odrješujem od grijeha tvojih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Zadovoljština – pokora Treba učiniti što je moguće da se šteta nadoknadi

◦ npr. vratiti ukradene stvari, popraviti dobar glas oklevetanom, izliječiti rane). To je zahtjev obične pravednosti .

Na prikladan način treba "zadovoljiti" ili "okajati" svoje grijehe. Ta zadovoljština zove se također "pokora".

Odrješenje briše grijeh, ali ne popravlja sve nerede što ih je grijeh uzrokovao. Grešnik, nakon što je rasterećen od grijeha, još treba ponovno steći puno duhovno zdravlje.

Oblici pokore molitva milodar djela milosrđa usluga bližnjemu svojevoljna odricanja žrtve strpljivo prihvaćanje križa koji moramo nositi Sveto pismo OSOBITO ISTIČE: post, molitvu i milostinju

vjeronauk

Documents

ako bog postoji

sven knechtl

milosrdni otac

bog

boga

smrti

bogom

ali