vjesnik br 109 web - dominikanci.hr

XLIX (2013.) 109 • ISSN 1331-7660

V J E S N I KHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

Mar

ijan

Bi{

kup,

OP,

Aug

ustin

Ka`

oti}

u r

ije~i

i sli

ci,

Dom

inik

ansk

a na

klad

a Is

tina

, Zag

reb,

201

3.M

arko

Bob

a{, O

P, V

eli~

ina

skro

mno

ga,

Dom

inik

ansk

a na

klad

a Is

tina

, Zag

reb,

201

3.

Ljud

evit

Jos

ip J

e|ud

, OP,

Gos

pina

kru

nica

– R

azm

atra

nja,

D

omin

ikan

ska

nakl

ada

Isti

na, Z

agre

b, 2

013.

SADR@AJ

UVODNIK ..................................................................................................................................................... 3

IZ CRKVEHvala, Benedikte XVI. ................................................................................................................................... 5Susret pape Franje i U~itelja Reda ................................................................................................................. 5Ulomci iz intervjua s papom Franjom za isusova~ki ~asopis „La Civiltà Cattolica“ ................................. 6Iz kateheza pape Franje na op}im audijencijama srijedom .......................................................................... 9

IZ REDASv. Alessandro Longo – novi dominikanski svetac ..................................................................................... 10Dva nova {panjolska dominikanska blaènika ............................................................................................ 11Postupak za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske ........................................................................................... 12Zapo~eo postupak za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske ............................................................................ 13Postupak kanonizacije Blaène Ozane Kotorke, Djevice, Dominikanske tre}oredice (kopija dopisa) ..... 15Blagoslov slika hrvatskih blaènika u Rukavcu .......................................................................................... 17Brat Stipe Juri~ novi dekan Teolo{kog fakulteta u Rimu ........................................................................... 17

IZ PROVINCIJALATA .............................................................................................................................. 18

PROVINCIJALOVA KRONIKA ............................................................................................................. 20Studijski dan Hrvatske dominikanske provincije ....................................................................................... 26

S PROVINCIJSKIH VIJE]A .................................................................................................................... 30

IZ @IVOTA BRA]E I ZAJEDNICAXIII. Pepelnica umjetnika ............................................................................................................................ 35Znanstveni simpozij „Aktualnost srednjovjekovne filozofije – Tomo Vere{ kao inspiracija“ ................ 35Pokrenuta studentska web-stranica ............................................................................................................. 3829. redovni~ki dani ........................................................................................................................................ 40Proslavili sto godina sve}eni{tva .................................................................................................................. 42Lai~ko bratstvo sv. Dominika i prva generacija novaka .............................................................................. 44Predsjednik HBK pohodio provincijala i samostan u Zagrebu ................................................................. 45Kardinal Vinko Pulji} na proslavi Snje`ne Gospe u Bolu na Bra~u ........................................................... 46Vje~ni zavjeti s. Lilian Obialo u Petrov~u ................................................................................................... 48Iz samostana sv. Katarine u Splitu ............................................................................................................... 50Iz Galerije „Vinko Draganja OP“ ................................................................................................................ 52Ma|arski veleposlanik posjetio dominikanski samostan u Dubrovniku .................................................. 53Iz formacije ................................................................................................................................................... 54\akonsko re|enje brata Dominika Kristijana Gerbica u Klop~u ............................................................. 54Odràn XVI. me|unarodni Studijski tjedan za Dominikansku obitelj u formaciji ................................. 55Privremeni zavjeti novaka i po~etak novicijata ........................................................................................... 58Propovjedni~ki kamp u Krakowu ................................................................................................................ 62Zavr{nica Vjeronau~ne olimpijade u Dubrovniku ...................................................................................... 64Tre}i susret ministranata Hrvatske dominikanske provincije .................................................................... 69Susret redovni~kih sjemeni{taraca ............................................................................................................... 70Hodo~a{}e iz Hamburga u Rim................................................................................................................... 72

NOVA IZDANJAPredstavljanje monografije „Veli~ina skromnoga“ ..................................................................................... 74Dugometra`ni film o stvarala{tvu Marka Boba{a – „Sedam dana stvaranja“ ............................................ 76Augustin Kaòti} u rije~i i slici .................................................................................................................... 77Gospina krunica – Razmatranja ................................................................................................................... 78Trajno traganje za Bogom ............................................................................................................................ 79Bra}a propovijedaju ...................................................................................................................................... 82

IN MEMORIAMSpomen na `rtve bombardiranja dominikanskog samostana u Drugom svjetskom ratu ........................ 86Vl~. Mate Vukoja (1938.-2013.) ................................................................................................................... 87Brat Janko @agar, OP (1921.-2013.) ............................................................................................................ 88Sprovodi preminule rodbine ........................................................................................................................ 89Stoti ro|endan dominikanca Inozenza Varge ............................................................................................. 90U 101. godini umro dominikanac o. Innozenz Varga ................................................................................ 92Tablica obljetnica bra}e ................................................................................................................................ 93

DODATAKHomilija dubrova~kog biskupa mons. Mate Uzini}a prigodom proslave blagdana bl. Augustina Kaòti}a 3. kolovoza u Zagrebu ........................................................................... 94Drugi vatikanski koncil – nadahnu}e za Dominikanski red u Europi danas ............................................ 97

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

IZDAJE: DOMINIKANSKI PROVINCIJALAT, KONTAKOVA 1, 10000 ZAGREB

UREDNI{TVO: FR. ANTO GAVRI}, PROVINCIJAL (GL. UR.) I ANA BULJAT, TAJNICA PROVINCIJALA

GRAFI~KA PRIPREMA I TISAK: DENONA D.O.O., ZAGREB

DATUM: STUDENI 2013.

VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

XLIX (2013.) 109

ZAGREBSTUDENI 2013.

3

BITNI ELEMENT NA[EGA @IVOTAU

VO

DN

IK

„Vacans studio, intendebat Deo – Predaju}i se stu-diju, teìo je k Bogu!“ Tim vrlo znakovitim izri ~ajem papa Ivan XXII., u buli kanonizacije „Redem ptionem misit“ 18. srpnja 1323., stavlja Tomu Akvinskoga – koga se ve} nazivalo „zajedni~kim nau~i teljem“ (doctor comm-unis) – kao model svetosti ~ita vom kr{}anstvu. Znamo li da se do tada inte lektualna dimenzija svetosti nije nimalo uzimala u obzir, moèmo ispravno shvatiti ~inje-nicu da papa Ivan XXII. isti~e kao motive Tomine ka-nonizacije njegovo predanje i posve}enost studiju te molitvu kojom se bri`no pripremao za predavanja.1

U dominikanskom poimanju studija isti~u se tri na~ela. Ponajprije, studij je ono {to smo mi sami. Studij je bitni dio duhovnosti Reda i dominikanskog identi-teta. Dominikanski studij je prije svega pokazatelj te-meljnih smjernica, elemenata „koji me|u sobno tijesno povezani, skladno pode{eni, tvore u svojoj sintezi vla-stiti ìvot Reda, ìvot u punom smislu apostolski, u kojem propovijedanje i nauk moraju proizlaziti iz obi-lja kontemplacije“ (Temeljna konstitucija, br. 4). Stoga je razumljivo da stari kroni~ar naziva dominikanski samostan „Domus contemplationis“. Temeljno je pra-vilo bra}e propovjednika, svjedo~i bl. Jordan Saski, „ìvjeti sveto, u~iti i pou~avati.“ Studij je vaàn put apostolskoga ̀ ivota i rada. Treba nam donijeti dio sre}e u srcu i sre}u u zajednici. Studij je dio na{ega poslanja, on je „bitni element ~itavoga na{eg ̀ ivota“ (KKN 83). Na to posebno podsje}aju i op}e skup{tine Reda odr-àne u ovome tre}em tisu}lje}u. Tako nedavno zavr{ena Op}a skup{tina Reda u Trogiru isti~e: „Studij nije u nas (dominikanaca) jednostavna etapa formacije, nego na~in bivstvovanja: on natapa i oplo|uje cijeli na{ ̀ ivot“ (Acta CG, Trogir 2013., br. 44).

1 Usp. Jean-Pierre Torrell, Initiation à saint Thomas d’Aquin. Sa personne et son oeuvre, Fribourg: Editions Universitaires – Paris: Ed. du Cerf, 2. izd., 2002, str. 471.

Zatim, ne smijemo zaboraviti svoju bogatu tradi-ciju. Na{e nam Konstitucije stavljaju sv. Tomu Akvin-skog kao „odli~nog u~itelja i uzor“, poja{nja vaju}i razlog: „Njegovu nauku Crkva posebno pre poru~uje, a Red je prihva}a kao ba{tinu koja ima plodan utjecaj na intelektualni ̀ ivot bra}e i daje mu vlastito obilje`je“ (KKN 82). Za Tomu je studij i intelektualni rad bitna dimenzija ljudskoga djelovanja i dio su puta koji vodi cjelovitoj sre}i gledanja Boga. On studij prikazuje kao formu redovni~koga ìvota te povezuje studij s „najvi{im oblikom“ re dov ni~koga ̀ ivota, pou~avanjem i propovijedanjem.2 Za Tomu razlog studiranja je Krist. Svjetlost i snagu za svoj rad crpio je u kontempliranju Krista, u dugom pogledu uprtom u raspelo te u redo-vitom i àrkom slavljenju euharistije.

No, ne samo sv. Toma Akvinski. Nezaobilazni dio te bogate tradicije su za{titnik prirodoslovaca sv. Albert Veliki, crkvena nau~iteljica i suza{titnica Europe sv. Ka-tarina Sijenska, rajnski mistici U~itelj Eckhart, Ivan

2 Usp. Suma teologije II-II, pit. 188, ~l. 5-6. Vidi tako|er Liam Walsh, St. Thomas and Study, u: Robert Christian, (ur.), La formazione integrale domenicana al servizio della Chiesa e della socità. Atti del Congresso internazionale Pontificia Università S. Tommaso, Roma, 23-24 novembre 1994, Bologna: Edizioni Studio Domenicano, 1996, str. 223-252.


4

Tauler i Henrik Suzon, veliki propovjednik sv. Vinko Fererski, za{titnik umjetnika Beato Angelico, otac me|u narodnoga prava Francisco de Vitoria, zauzeti bo-rac za ljudska prava Bartolomej de Las Casas, i brojni drugi ~lanovi velike Dominikanske obitelji. Me|u njima su i brojni hrvatski dominikanci koji su, u ovoj osam-stoljetnoj povijesti Reda, dali neprijeporan doprinos kulturi hrvatskoga naroda. Dominikanci novijega vre-mena nastavili su taj povijesni kontinuitet bogate do-minikanske ba{tine. Trebamo biti svjesni toga i to pre-nositi ne samo u po~etnoj, institucionalnoj formaciji, nego svoj bra}i i ~lanovima Dominikanske obitelji.

Kona~no, studij ja~a na{e jedinstvo. Postoji pove-znica izme|u bratskoga, zajedni~kog i intelektualnog ìvota. Uzajamnost je nu`na. Stoga je va`no da studij ima svoje istaknuto mjesto u ìvotu na{ih zajednica. U~itelj Reda brat Bruno Cadoré u svojemu Izvje{}u o stanju Reda za Op}u skup{tinu u Trogiru 2013. po-ja{njava: „Studij treba redovito biti sastavni dio ’kultu-re’ svake zajednice, daju}i tako svoj dio u samom stva-ranju bratskog zajedni{tva koje nas sjedinjuje“ (Relatio de Statu Ordinis, br. 35). êsto se ta dimenzija studija premalo uo~ava u izgradnji na{ih zajednica te bi samo-stanski lektori i promicatelj permanentnog obrazovanja trebali posvje{}ivati bra}i kulturu studija.

Na razini Reda, nakon Op}e skup{tine u Rimu 2010. godine, sve se vi{e inzistira na tzv. „procesu iz Salamanke“, me|usobno aktivnom susretu i pro ̀ i-manju sveu~ili{ne rasprave i ìvljene stvarnosti, uzi-maju}i za primjer nau~avanje {to ga je Francisco de Vitoria iznosio na Sveu~ili{tu u Salamanci i iskustva koje mu je s terena punoga novih izazova u novo-otkrivenom svijetu prenosio Bartolomej de Las Casas. I nama je potrebna ve}a povezanost izme|u centara istraìvanja i pastoralnog anga`mana, vi{e dijaloga i susreta izme|u nau~avanja i propovijedanja bra}e koja predaju i bra}e u pastoralu. Tako studij moè ja~ati jedinstvo svih nas u Provinciji, a ne pojedina~no izo-liranu bra}u. Brojni su i danas izazovi na razli~itim podru~jima: politi~ka stvarnost, svijet rada, odgoj, zdravlje…, i pozivaju brata propovjednika da svojim teolo{kim i filozofskim pro mi{ljanjem bude zauzeti dionik nove evangelizacije, promi~u}i interdisciplinar-na istraìvanja polaze}i od stvarnosti koju susre}e na pastoralnom polju rada.

Zada}a je Reda ìvjeti i prenositi tradiciju Crkve, u otvorenosti novim iznalascima, novim pitanjima i otvo-renosti dijalogu (usp. KKN 81). Upravo nas studij osposobljava za dijalog. Zato je on dio na{ega poslanja.

„Moramo formirati nove nara{taje mislilaca“, rekao je U~itelj Reda na seminaru za novo izabrane provincijale, odrànom u Rimu u oùjku ove godine. Moramo pri-premati kompetentnu bra}u koja }e biti resursi za Crk-vu. Zajedni~ki ìvot po maè da ne budemo izgubljeni u mno{tvu individualnih karijera. Red ne stvara samo sve}enike, ne stvara niti samo u~itelje. Moramo biti spremni osposobiti nekolicinu bra}e i pojedine zajed-nice da budu pomo} Crkvi u teolo{kom istraìvanju. Papa Franjo i U~itelj Reda razgovarali su nedavno o karizmi Reda u slu`bi Crkve i nove evangelizacije.

Ohrabruju neka ovogodi{nja doga|anja i na po-dru~ju studija u na{oj Provinciji koja ovdje posebno isti~em. Slijedom odluke pro{logodi{nje provincijske skup{tine pokrenut je Studijski dan Provincije, osno-van je Institut sv. Tome Akvinskog, Me|u narodni stu-dijski tjedan za bra}u u formaciji dobiva novi profil, odobren je dora|eni Posebni plan odgoja i studija, pri-premljen je godi{nji plan za na{u bra}u u formaciji, novake i studente. Neka sve to osnaì u nama ljubav prema studiju, da se posve}ujemo studiju kako bismo „mogli biti korisni du{ama na{ih bli`njih“ (Prvobitno pravilo iz 1220.) te da teìmo k Bogu, istinskom izvo-ru svjetla i mudrosti.

Treba na}i pravi smjer i jasno postaviti prioritete koji }e nametnuti slijed djelovanja. Grade}i moral na krepo-stima, sv. Toma upozorava da treba pripaziti na isprav-nost nakane koja usmjerava te`nju za znanjem. Tako u Sumi teologije tuma~i krepost „studiositas“3, koja se protivi znatièlji (curiositas), i preuzima ulogu moderi-ranja èlje za spoznajom. U tom kontekstu Toma na-vodi Isusove rije~i: „Gdje ti je blago, tamo }e ti biti i srce“ (Mt 6, 21). Dok èlimo i traìmo model i na~in na koji u~iti i studirati, pozvani smo ponajprije i uvijek pitati se o onome {to ima vrijednosti u na{im o~ima. Potreban je nesebi~an, kontemplativni pogled. „Kon-templacija nas ~ini sposobnima da gledamo nesebi~no.“4 Nesebi~an pogleda otvara nas drugima i za druge te dopu{ta da nas drugi nadahnjuje i oboga}uje. Kao bra}a dominikanci, ponosni na slobodu i stvarala~ku vjernost, imamo li radosti gledati nesebi~no?

brat Anto Gavri}, OPProvincijal

Fotografija: Glas Koncila/B. ôvi}

3 Usp. Suma teologije II-II, pit. 166, ~l. 1.4 Timothy Radcliffe, Obe}anje ̀ ivota, Vjesnik Hrvatske domi-nikanske provincije XXXV (1998.) 82, str. 18.

5

„HVALA, BENEDIKTE XVI.“

Fr. Bruno Cadoré, OP, u ime cijele Dominikanske obitelji

Sveti O~e,

Molim Vas da primite neizmjernu zahvalnost Reda propovjednika na tako velikoj dare`ljivosti i tako lijepoj jednostavnosti s kojom ste obavljali svo-ju slu`bu, „ponizni radnik vinograda Gospodnjeg“. Bra}a, klauzurne sestre, apostolske sestre, domini-kanski laici i svi ~lanovi Dominikanske obitelji pridruùju mi se kako bih Vam potvrdio na{e zajedni{tvo u molitvi i zahvalnosti.

U vi{e navrata, tijekom svoje slu`be i nau~avanja, podsjetili ste na nekoliko velikih likova svetosti koje je Bog u svojoj milosti dao Redu propovjednika. To nam je bio snaàn poziv da ponovno i neprestano crpimo na izvoru karizme svetog Dominika.

Kada ste mi iskazali ~ast i primili me, inzistirali ste da Red treba {iriti svoju bogatu tradiciju „studi-

IZ CRK

VE

ja i klanjanja“ te sudjeluje u „novoj evangelizaciji“ na koju ste pozivali Crkvu u kontinuitetu s Drugim vatikanskim koncilom. To nam podsje}anje, vjeruj-te, pokazuje obzor u kojem }emo pripremati i sla-viti 2016. godine osamstotu obljetnicu potvrde Reda propovjednika.

Molim Vas da nas pratite molitvom da nas Gos-podin obdari milo{}u kako bismo uvijek traìli na koji na~in sluìti Crkvi i njezinu jedinstvu, bivaju}i „potpuno posve}eni navije{tanju Bo`je rije~i“, pre-ma rije~ima pape Honorija III.

brat Bruno Cadoré, OPU~itelj Reda propovjednika

Izvor: www.op.org

SUSRET PAPE FRANJE I UÎTELJA REDA

U~itelj Reda propovjednika brat Bruno Cadoré susreo se 9. rujna 2013. s papom Franjom na privat-noj audijenciji u Apostolskoj pala~i. To je bio prvi susret izme|u U~itelja Reda i Pape otkada je rimski Prvosve}enik izabran 13. oùjka ove godine.

Sveti Otac do~ekao je srda~no brata Brunu, uz sav uobi~ajen protokol papinske audijencije. Ra-nije, u ljeto ove godine, U~itelj Reda obavijestio je Papu o odràvanju Op}e skup{tine Reda u Tro-giru, a papa Franjo je odgovorio, posredstvom


6

Dràv nog taj ni{tva, izraàvaju}i svoje èlje za uspjeh skup{tine. Ovaj je susret bio prilika da brat Bruno zahvali Papi na dobrim èljama i njegovu apostolskom blagoslovu za Op}u skup{tinu i cije-lu Dominikansku obitelj. U~itelj Reda razgovarao je sa Svetim Ocem o odlukama Op}e skup{tine u Trogiru te mu uru~io primjerak Akata Skup{tine u Trogiru.

Brat Bruno je tako|er izrazio èlje svoga Reda da stavi svoju karizmu u slu`bu Crkve, posebice u djelu evangelizacije. Podijelio je sa Svetim Ocem svoje nade glede formacije bra}e i njihove raspo-loìvosti za poslanje Crkve. Papa i U~itelj Reda razgovarali su o mjestu i ulozi redovnika u mjesnim crkvama te o njihovoj slobodi da iz ve} preuzetih

obveza budu sposobni iza}i ususret novim potreba-ma. Sveti Otac i brat Bruno Cadoré razgovarali su jo{ o predanosti Dominikanskog reda studiju teo-logije i povezanosti centara studija s apostolskim i pastoralnim poslanjem samog Reda.

Brat Bruno izvijestio je Papu i o pripremama za proslavu Jubileja Reda 2016. godine, a papa Franjo potvrdio je da }e rado sudjelovati u nekim sve~a-nostima tijekom godine Jubileja.

Sveti Otac i U~itelj Reda rastali su se u radosnom i{~ekivanju njihova sljede}eg susreta na îstu srije-du 2014. godine u samostanu Svete Sabine.

brat Vivian Boland, OP

Izvor: www.op.org/en

ULOMCI IZ INTERVJUA S PAPOM FRANJOM ZA ISUSOVA^KI ÂSOPIS „LA CIVILTÀ CATTOLICA“

Za{to je postao isusovcem?

Sveti O~e, {to Vas je potaklo da izaberete u}i u Dru`bu Isusovu? [to Vas je dirnulo u isusova~kom Redu?

„Ja sam ̀ elio ne{to vi{e. Ali nisam znao {to. U{ao sam u sjemeni{te. Dominikanci su mi se svi|ali i imao sam prijatelje dominikance. Ali onda sam oda-brao Dru`bu, koju sam dobro upoznao jer je sje-meni{te bilo povjereno isusovcima. Kod Dru`be su me pogodile tri stvari: misijski rad, zajednica i dis-ciplina. To je ~udno, jer sam nediscipliniran ro|en. Ali njihova disciplina, na~in organiziranja vremena, duboko su me pogodili. A onda uistinu temeljna stvar za mene je zajednica. Uvijek sam traìo zajed-nicu. Nisam se vidio kao samog sve}enika: potreb-na mi je zajednica. I to se razumije iz ~injenice {to sam ovdje u Sv. Marti: kad sam bio izabran, `drije-

bom je odlu~eno da stanujem u sobi 207. Ova gdje smo sada bila je soba za goste. Izabrao sam ìvjeti ovdje, u sobi 201, jer kad sam u{ao u posjed papin-skog stana, u sebi sam jasno osjetio „ne“. Papinski stan u Apostolskoj pala~i nije rasko{an. Star je,

7


iskustvo je to „hijerarhijske svete majke Crkve“, kako ju je nazivao sv. Ignacije, Crkve kao Bo`jeg naroda, pastira i naroda zajedno. Crkva je ukupnost Bo`jeg naroda.

Ja vidim svetost u Bo`jem narodu, njegovu sva-kodnevnu svetost. Postoji ’prosje~na klasa svetosti’ ~iji dionici svi moèmo biti, ona o kojoj govori Malègue.“

Papa se poziva na Josepha Malèguea, njemu dra-gog francuskog pisca, koji je ro|en 1876. i umro 1940. Posebno na njegovu nedovr{enu trilogiju „Pierres noires. Les Classes moyennes du Salut“. Neki fran-cuski kriti~ari nazivaju ga „katoli~ki Proust“.

„Ja vidim svetost – nastavlja Papa – u narodu strp ljivog Boga: èna koja podiè djecu, mu{karac koji radi da bi ku}i donio kruh, bolesnici, stari sve}enici koji su toliko izranjeni ali koji imaju osmjeh jer su sluìli Gospodinu, redovnice koje mnogo rade i koje ̀ ive jednu skrovitu svetost. To je za mene op}a svetost. Svetost ~esto povezujem sa strpljivo{}u: ne samo sa strpljivo{}u kao hypomoné, natovariti se doga|anjima i ìvotnim okolnostima, nego i kao ustrajnost i}i naprijed, dan po dan. To je svetost Vojuju}e Crkve o kojoj govori sv. Ignacije. To je svetost mojih roditelja: mog tate, moje mame, moje bake Rose koja mi je mnogo koristila. U ~asoslovu imam oporuku svoje bake Rose, i ~esto je ~itam: za mene je to poput molitve. Ona je svetica koja je mnogo trpjela, pa i moralno, i uvijek je s hrabro{}u i{la naprijed.

Ta Crkva s kojom trebamo „osje}ati“ je dom svi-ju, ne malena kapela koja moè primiti samo grupi-cu probranih osoba. Ne smijemo krilo sveop}e Crk-ve svoditi na za{titni~ko gnijezdo na{oj osrednjosti. A Crkva je Majka – nastavlja – Crkva je plodna, mora to biti. Vidi, kad opazim negativna pona{anja slu`benika Crkve ili posve}enih osoba, prva stvar koja mi dolazi na pamet je ova: „evo starog neènje“, ili „evo jedne usidjelice“. Nisu ni o~evi, ni majke. Nisu u stanju dati ìvot. Naprotiv, kad ~itam ìvot salezijanskih misionara koji su po{li u Patagoniju, ~itam povijest ìvota, plodnosti.

Jo{ jedan primjer ovih dana: vidio sam da je mno-go novina prenijelo da sam telefonirao jednom de~ku koji mi je napisao pismo. Telefonirao sam mu

ure|en s dobrim ukusom i velik, ali ne rasko{an. Ali na kraju je poput lijevka okrenutog naopako. Velik je i prostran, ali ulaz je stvarno uzak. Ulazi se na kapaljku, a ja bez ljudi ne mogu ̀ ivjeti. Potrebno mi je ìvjeti moj ìvot zajedno s drugima.“

„Osje}ati s Crkvom“

Ostajem na temi Crkve i poku{avam shvatiti {to to~no za papu Franju zna~i „osje}ati s Crkvom“, o ~emu pi{e sveti Ignacije u svojim Duhovnim vje`-bama. Papa odgovara bez oklijevanja polaze}i od jed-ne slike.

„Slika Crkve koja mi se svi|a je slika svetog na-roda vjernog Bogu. Definicija je to koju ~esto kori-stim, i upravo je ona u Lumen gentium u broju 12. Pripadnost nekom narodu ima sna`nu teolo{ku vri-jednost: Bog u povijesti spasenja spa{ava narod. Nema punog identiteta bez pripadnosti nekom na-rodu. Nitko se sam ne spa{ava, kao izolirani poje-dinac, ali Bog nas privla~i uzimaju}i u obzir sloèni splet interpersonalnih odnosa u ljudskoj zajednici. Bog ulazi u tu narodnu dinamiku.

Narod je subjekt. A Crkva je Bo`ji narod na putu kroz povijest, s radostima i bolima. Osje}ati prema tome ’cum Ecclesia’ za mene zna~i biti u tom naro-du. A skup vjernika je nepogre{iv u vjerovanju, i tu svoju ’infallibilitas in credendo’ uz pomo} nad-naravnog smisla vjere ~itavog naroda koji putuje. Evo, to ja danas podrazumijevam pod ’osje}ati s Crkvom’, o ~emu govori sv. Ignacije. Kad dijalog izme|u ljudi i biskupa i Pape ide tim putem te je iskren, onda ga potpomaè Duh Sveti. Nije to pre-ma tome osje}anje vezano uz teologe.

To je kao s Marijom: ako se èli znati tko je ona, pita se teologe; ako se èli znati kako ju se ljubi, to treba pitati narod. Sa svoje strane, Marija je ljubila Isusa srcem naroda, kao {to ~itamo u Magnificat. Ne treba prema tome niti misliti da je poimanje izra-za ’osje}ati s Crkvom’ vezano jedino uz osje}anje s njezinim hijerarhijskim dijelom.“

I Papa, nakon trenutka pauze, poja{njava na odlu~an na~in, da se izbjegnu pogre{na tuma~enja: „I, razumljivo, potrebno je biti jako pa`ljiv ne mi-sliti da je ta infallibilitas svih vjernika o kojoj govo-rim u svjetlu Koncila jedan oblik populizma. Ne:


8

zato {to je to pismo tako lijepo, tako jednostavno. Za mene je to ~in plodnosti. Postao sam svjestan da je to mladi} koji raste, koji je prepoznao oca, i tako mu govori ne{to o svom ìvotu. Otac ne moè re}i ’fu}ka mi se zbog toga’. Ta plodnost mi je itekako koristila.“

Prvi Papa redovnik nakon 182 godine…

Papa Franjo je prvi Prvosve}enik koji dolazi iz redovni~ke Dru`be nakon kamaldonijanca Grgura XVI., koji je izabran 1831., prije 182 godine. Stoga pitam: „Koje je danas posebno mjesto redovnika i re-dovnica u Crkvi?“

„Redovnici su proroci. To su oni koji su odabra-li nasljedovati Isusa imitiraju}i njegov ìvot kroz poslu{nost Ocu, siroma{tvo, ̀ ivot zajednice i ~isto -}u. U tom smislu zavjeti ne mogu zavr{iti tako da postanu karikature, u protivnom, na primjer, ìvot zajednice postaje pakao, a ~isto}a na~in da se ̀ ivi kao usidjelice ili stari momci. Zavjet ~isto}e mora biti zavjet plodnosti. U Crkvi su redovnici pozvani na poseban na~in biti proroci koji svjedo~e kako je Isus ìvio na ovoj zemlji, i koji navije{taju kakvo }e Kra-ljevstvo Bo`je biti u svojoj savr{enosti. Redovnik se nikad ne smije odre}i proro{tva. To ne zna~i suprot-stavljati se hijerarhijskom dijelu Crkve, iako se pro-ro~ka slu`ba i hijerarhijska struktura ne podudaraju. Govorim o uvijek pozitivnom prijedlogu, koji me|utim ne smije biti boja`ljiv. Pomislimo na ono {to su u~inili mnogi veliki sveti monasi, redovnici i redovnice, sve do sv. Antuna pustinjaka. Biti proro-ci ponekad moè zna~iti stvarati ruido, ne znam kako se kaè… Proro{tvo stvara buku, viku, netko kaè „zbrku“. Ali u stvarnosti njegova karizma je biti kva-sac: proro{tvo navije{ta duh Evan|elja.“

„Kakva treba biti uloga ène u Crkvi? Kako je danas u~initi vidljivijom?“

„Potrebno je pro{iriti prostore jasnijoj ènskoj prisutnosti u Crkvi. Bojim se rje{enja „ènskog ma~izma“, jer u stvarnosti ̀ ena ima druga~iju struk-turu od mu{karca. I zapravo razgovori koje slu{am o ulozi ̀ ene ~esto su nadahnuti upravo ideologijom ma~izma. @ene postavljaju duboka pitanja s kojima se treba suo~iti. Crkva ne moè biti to {to jest bez

ène i njezine uloge. @ena je za Crkvu neophodna. Marija, jedna ̀ ena, je va`nija od Biskupa. Kaèm to jer ne treba mije{ati funkcije s dostojanstvom. Tre-ba prema tome bolje produbiti ulogu ène u Crkvi. Treba raditi vi{e da se izradi duboka teologija ène. Samo u~iniv{i taj prijelaz mo}i }e se bolje promi{ljati o slu`bi ène unutar Crkve. @enski genij je nuàn na mjestima gdje se donose va`ne odluke. Izazov danas je upravo taj: promi{ljati o posebnom mjestu ène tako|er i tamo gdje se vr{i autoritet u razli~itim podru~jima Crkve.“

Kako ~ovjek razumije samog sebe

Bez sumnje, u toku svoga snalaènja, ~ovjek moè i zastraniti. Sa svoje strane, Crkva je pozna-vala i genijalna razdoblja, primjerice tomizam. To~no je tako|er da prolazi i kroz razdoblje dekadentne misli. I to nas, kao primjer, podsje}a: sasvim je neprili~no mije{ati onu genijalnu nazo~nost tomiz-ma s njegovom dekadentnom preradom. Na moju àlost, u toku moga studija filozofije, na snazi su bili upravo priru~nici jednoga dekadentnog tomiz-ma. Tako dakle, razmi{ljaju}i o stanju ~ovjeka, Crkvi dolikuje da razabire smjeranje upravo u svjetlu ge-nijalnih uvida, i nikako ne dozvoliti dekadentnu ponudu.5

Kad izraàvanje misli nije valjano? Kad misao iz pogleda gubi ljudsko ili kad se naprosto boji ljud-skog ili dopu{ta biti prevarena o samoj sebi… Misao

5 Mate Luka~ OP upozorio me je na ovaj ulomak o tomizmu. Zahvaljujem mu {to je ovaj ulomak jo{ bolje preto~io na hrvat-ski. - A.G.

9


Crkve treba povratiti genijalnost i sve vi{e razu-mijevati kako ~ovjek danas razumije sebe kako bi razvijala i produbljivala vlastiti nauk.“

Moliti

Postavljam Papi posljednje pitanje o njegovom najdraèm na~inu molitve.

„Svako jutro molim ~asoslov. Volim moliti s psal-mima. Onda, nakon toga, slavim misu. Molim kru-nicu. Ono {to doista volim je ve~ernje Klanjanje, i onda kad sam rastresen i mislim na drugo ili ~ak zaspim mole}i. Na ve~er sam dakle, izme|u sedam i osam, pred Presvetim na satu klanjanja. Ali molim i mislima kad ~ekam kod zubara ili u drugim trenu-cima dana.

I molitva je za mene uvijek molitva „memoriosa“, puna uspomena, sje}anja, tako|er uspomena moje povijesti ili onoga {to je Gospodin u~inio u svojoj

Crkvi ili u nekoj posebnoj ùpi. Za mene je uspo-mena u kojoj sv. Ignacije govori u Prvom Tjednu Vje`bi u milosrdnom susretu s Kristom Raspetim. I pitam se: „[to sam u~inio za Krista? [to ~inim za Krista? [to trebam ~initi za Krista?“. Uspomena je to o kojoj Ignacije govori i u Contemplatio ad amo-rem, kad traì da se prisjetimo i primljenih dobro-~instava. Ali prije svega ja znam i da se Gospodin sje}a mene. Ja mogu njega zaboraviti, ali znam da On nikad, nikad mene ne zaboravlja. Uspomena predstavlja radikalni temelj srca jednog isusovca: uspomena je to milosti, uspomena u kojoj se govo-ri u Ponovljenom zakonu, uspomena na djela Bo`ja koja su u temelju saveza izme|u Boga i njegovog naroda. Uspomena je to koja od mene ~ini sina i koja od mene ~ini i oca.“

Preuzeto s portala: www.laudato.hr

Fotografije preuzete s: www.slobodnadalmacija.hr i www. media.oregonlive.com

IZ KATEHEZA PAPE FRANJE NA OP]IM AUDIJENCIJAMA SRIJEDOM

16. listopada 2013. – „Crkva je apostolska“

Crkva ima svoje korijene u nauku apostolâ, tih istinskih Kristovih svjedokâ, ali gleda u budu}nost, duboko je svjesna da je poslana – poslana od Isusa –, da je misionarska, pronose}i Isusovo ime molitvom, navije{tanjem i svjedo~enjem. Crkva koja se zatvara u samu sebe i u pro{lost, Crkva koja gleda samo sitna pravila pona{anja, vladanja, je Crkva koja iz-daje vlastiti identitet; zatvorena Crkva izdaje vlasti-ti identitet! Otkrijmo, dakle, iznova svu ljepotu i odgovornost pripadnosti apostolskoj Crkvi! I ne zaboravite: Crkva je apostolska jer molimo – to je prvi na{ zadatak – i zato {to navije{tamo evan|elje svojim ìvotom i svojim rije~ima.

12. lipnja 2013. – „Crkva je Bo`ji narod“

Draga bra}o i sestre, biti Crkva, biti Bo`ji narod, prema velikom naumu O~eve ljubavi, zna~i biti Bo`ji kvasac u ovom na{em svijetu, to zna~i navije-{tati i nositi Bo`je spasenje u ovaj na{ svijet, koji je ~esto izgubljen i treba odgovore koji ohrabruju, koji daju nadu, koji daju novu snagu na putu. Neka Crk-va bude mjesto Bo`jeg milosr|a i nade, gdje }e svat-ko mo}i osjetiti da je prihva}en, ljubljen, da mu je opro{teno i da je potaknut ìvjeti prema dobrom ìvotu evan|elja. A da bi pomogla ljudima da se osje }aju prihva}enima, ljubljenima, ohrabrenima i da iskuse milosr|e, Crkva mora biti otvorenih vra-ta, da svi mogu u}i. A mi moramo iza}i iz tih vrata i navije{tati evan|elje.

10

IZ REDA SV. ALESSANDRO LONGO – NOVI DOMINIKANSKI SVETAC

Potom je godine 1451. postavljen za upravitelja studija na dominikanskom op}em u~ili{tu u Napu-lju. Nekoliko godina kasnije, 1458. godine, osnovao je samostan u Otrantu te mu je U~itelj Reda 1474. godine udijelio ovlasti podjeljivati dominikanski habit i primati na svoje ruke zavjete svih novaka, subra}e i sestara u gradu.

Godinu dana kasnije, trajno je asigniran samosta-nu u Otrantu kako bi organizirao i konsolidirao novi samostan. Otvorena uma, uspio je spojiti gr~ku kul-turu svoje domovine s latinskim jezikom i znanjem koje je usvojio u Bologni i Napulju. Vrlo vjerojatno je on napisao komentare Aristofanovih drama.

Dominikanski red je oduvijek {tovao osam sto-tina mu~enika iz Otranta. Tako su 1574. godine neka od tijela tih mu~enika prenesena u Napulj i poloèna ispod oltara Gospe od Krunice u dominikanskoj crkvi svete Katarine u Formiellu.

Op}a skup{tina Reda, odràna u Rimu 1629. go-dine, dodijelila je titulu priora otrantskog bratu so-ciusu provincijala Puglije. Na kraju tog istog stolje}a, 1694. godine, Kongregacija za obrede u Rimu odo-brila je pravo moliti i slaviti ~asoslov i misu blaènih otrantskih mu~enika u svim samostanima Domini-kanskog reda.

Generalni postulator Reda bra}e propovjednika.30. travnja 2013.

Izvor: www.op.org

s engleskoga preveobrat Mirko Irenej Vlk, OP

Papa Franjo kanonizirao je 12. svibnja 2013. go-dine tzv. osamsto mu~enika iz Otranta (Lecce, u Italiji). @ele}i osvojiti Napuljsko kraljevstvo, Turci su 28. srpnja 1480. godine pristali na obalama tali-janske pokrajine Puglije i opsjeli grad Otranto. Na-kon 14 dana opsade, tijekom kojih su turski topovi bez prestanka bombardirali gradske zidine, Turci su kona~no provalili u grad i pobili sve branitelje grada.

Me|u prvim `rtvama turskog masakra zbog bli-zine gradskim zidinama bio je i dominikanski samo-stan posve}en Gospi od Kandelore. Turci su u ka-tedrali ubili nadbiskupa grada, sve}enike i brojne vjernike koji su odbili odre}i se svoje vjere. Masakr se nastavio i sljede}eg dana na Minervinu brdu. Nit-ko ne zna to~an broj onih koji su mu~eni i pogu-bljeni zbog svoje vjere.

No, predaja nam prenosi kako je tih dana osam stotina mu~enika umrlo za svoju vjeru. Vrlo je te{ko utvrditi njihova pojedina~na imena budu}i da je nji-hovo mu~eni{tvo oduvijek promatrano kao zajed-ni~ki ~in u obrani vjere. Pojedina~no, ti su mu~enici poznati samo Bogu. Na jedinom popisu mu~enika koji nam je dostupan prvo mjesto me|u mu~enicima zauzima ime: Alessandro Longo – dominikanac.

Mo`da je uz njega ubijeno jo{ dominikanske bra}e, ali im se naàlost ne znaju imena. Nema ni detaljnog opisa na~ina Alessandrove smrti. Vjeruje se kako je Alessandro Longo ro|en u Otrantu oko 1425. go-dine. U{ao je u dominikanski samostan u susjednom gradu Lecce ili mo`da Nardò, a za sve}enika je zare-|en 30. svibnja 1450. godine u Bologni.

11


DVA NOVA [PANJOLSKA DOMINIKANSKA BLA@ENIKA

José María González Solís ro|en je 15. sije~nja 1877., a za sve}enika je zare|en 10. oùjka 1900. u Salamanci. Prvog srpnja 1936. do{ao je u samostan sestara dominikanki u Quejani, gdje je duhovnik bio fr. Raimundo Castaño, kako bi mu pomogao tije-kom bolesti i propovijedao duhovne vje`be sestra-ma. @ivjeli su zajedno u zajednici do 25. kolovoza, do datuma njihova uhi}enja i zato~enja u Bilbau. Zatim su odvedeni na brod, koji je sluìo kao zatvor, usidren u uvali Bilbao. Tu su mu~eni, poniàvani i izrugivani. U no}i s 2. na 3. listopada izvedeni su na palubu i strijeljani. Pokopani su na op}inskom grob-lju Santruce, a 18. studenog 1938. preneseni su u sveti{te Vista Alegre Derio.

Jedan kolega iz zatvora otkrio je u bratu Rajmun-du Castañu ~istu du{u koja ne samo da ne bi u~inila zlo nikome, nego koja ne moè niti zamisliti da bi postojao netko tko ̀ eli na{tetiti drugome. Dok mu nisu zabranili, molio je tri dijela ruàrija s ostalim zatvorenicima. Zatim je to radio potiho s onima koji su mu bili u blizini. Znali su ga kao tihu i dobru osobu. Kolege su se divile njegovim posebnim da-rovima. Jedan od zatvorenika koji se godinama nije ispovijedao, u~inio je to kod njega, a poslije njegove smrti vidjeli su ga kako pla~e kao dijete.

Jedan drugi koji je u zatvoru bio blizak bratu Rajmundu, napisao je u jednim novinama (20 godi-na nakon doga|aja) ove tvrdnje pune emocija: „Tebi, o~e Castaño, moja du{a duguje svoj intimni kontakt s Bogom. Tebi dugujem svoju usmjerenost otajstvi-ma religije. Tebi dugujem svoje ponovno otkri}e u vjeri, tebi dugujem kr{}anski smiraj boànskih pla-nova. Uzdignuta duha, nemjerljivom ponizno{}u, zavidnom ozbiljno{}u, ìvi primjer skromnosti i

U nedjelju 13. listopada 2013. u gradu Tarragoni, na isto~noj obali [panjolske, progla{eno je blaènim 522 mu~enika, ubijenih zbog vjere tijekom {panjol-skoga gra|anskog rata tridesetih godina proteklog stolje}a. Sve~ano euharistijsko slavlje predvodio je pro~elnik Kongregacije za progla{enje svetih kardi-nal Angelo Amato.

Me|u novim blaènim mu~enicima su i dvojica dominikanskih sve}enika Raimundo Joaquín Castaño González i José María González Solís. Tijekom progona u [panjolskoj, u razdoblju od 1936. do 1939., pretrpjeli su mu~enje, progon, poniènja, pa ~ak i smrt zbog svoje vjere. Branili su svoju vjeru i otvoreno je svjedo~ili pred svojim pro-goniteljima. Pretvorili su svoje mjesto zatvora u mjesto apostolata. Me|usobno su se tje{ili sve dok nisu primili vijenac mu~eni{tva.

Raimundo Joaquín Castaño González, ro|en 20. kolovoza 1865., godine 1930. bio je u samostanu sv. Dominika u Oviedu i imenovan je duhovnikom kla-uzurnih sestara dominikanki u Quejani (Alava), gdje je susreo fr. Joséa María Gonzáleza Solísa. Tu je ̀ ivio do svog uhi}enja.

Njegova se slu`ba, ~esto posve}ena sve}enicima, temeljila na molitvi, studiju, regularnom ìvotu i pokori. Bio je odan du{obri`nik, a mnogi su ga kon-zultirali traè}i duhovnu potporu. Bio je vrlo ljuba-zan prema ljudima, optimist, srda~an, gaje}i duboku pobo`nost prema euharistiji, Srcu Isusovu i krunici Blaène Djevice Marije. Objavio je ̀ ivotopis svetog Dominika. Tako|er je preveo i objavio u Madridu sabrana djela francuskog dominikanca Henrija Do-miniquea Lacordairea. Bio je neumoran radnik koji je vi{e molio nego govorio.


12

odricanja, bio si onaj koji je u podrumu broj 3 uno-sio svetost me|u zatvorenike, koji su s nama dijeli-li gorke sate broda ’Cabo Quilates’. Mnogi su od tebe, obra}aju}i se, primili sveti sakrament pomire-nja. Ti si nam bio oslonac i zaklon, kao i kruh u dugim danima prisilne gladi, ti koji si bez jadikova-nja i prigovora uvijek bio uzdignuta ~ela, pogledom upravljenim prema Uzvi{enom podnosio najve}e uvrede, najve}a sramo}enja i najvulgarnija pona{anja kojima su te milicionari ’nagra|ivali’.“

Nakon smrti smatrani su mu~enicima vjere. Glas se o njima {irio, {to je potvr|eno tijekom priprema-nja dokumentacije. Neke su informacije o snazi njihova svjedo~enja poslali ljudi koji su bili s njima u zatvoru. To je potaknulo biskupa iz Bilbaoa da je 1960. zapo~eo biskupijski postupak u vidu eventu-alne beatifikacije ili izjave o mu~eni{tvu. Ispitivanje je zavr{eno 1961. Dana 10. listopada 1997. Kongre-

gacija za kauze svetaca priznala je pravnu valjanost procesa. Objavljen je Positio o kojem se, kao i obi~no, raspravljalo na vi{e razina. Sveti Otac Bene-dikt XVI. je 10. svibnja 2012., primiv{i u audijen ciju pro~elnika Kongregacije za progla{enje svetih kar-dinala Angela Amato, odobrio Kongregaciji da pro-glasi dekret o njihovu mu~eni{tvu.

Po~ev{i od 13. listopada 2013. fr. Raimundo Jo-aquín Castaño González i fr. José María González Solís pove}avaju ve} opseàn „Katalog svetih i bla-ènih mu~enika“ koji oboga}uje Red propovjednika i, sa svojim porukama ~istog evan|elja, pozivaju na vjerno nasljedovanje stopa svetog Dominika koji je gajio veliku pobo`nost prema svetim mu~enicima, a i sam je èlio za sebe milost mu~eni{tva.

Priredio:brat Anto Gavri}, OP

Postupak za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske

Zagreb, 17. travnja 2013.Br. 68/13

Bra}i u Provinciji

Predmet: Po~etak postupka za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske

Draga bra}o,

Prigodom susreta s kotorskim biskupom mons. Ilijom Janji}em 24. sije~nja 2013. godine u uredu Provincijalata u Zagrebu razgovarali smo o mogu}-nosti da se, jo{ ove godine, pokrene postupak za kanonizaciju na{e sestre dominikanke bl. Ozane Kotorske.

Nedavno je slu`beno potvr|eno da }e otvaranje procesa za kanonizaciju biti na njezin blagdan, u subotu 27. travnja, na sve~anom euharistijskom slav-lju u 11:00 sati u kotorskoj katedrali, kojim }e pred-sjedati biskup kotorski mons. Ilija Janji}. Za tu pri-godu njeno neraspadnuto tijelo bit }e preneseno iz

crkve Sv. Marije u katedralu u kojoj ju je propovijed o Isusovoj muci i smrti na Veliki petak 1508. godine toliko dirnula da je odlu~ila posvetiti svoj ìvot u potpunosti Bogu u zajednici sestara dominikanki.

Suakteri kauze bit }e Hrvatska dominikanska provincija i Kongregacija sestara dominikanki svetih An|ela ûvara. Sva tri sudionika u kauzi toga }e dana u Kotoru potpisati dokument o (su)akterstvu u kauzi te konstituirati i izabrati generalnog postu-latora Reda u Rimu brata Vitu Tomása Gómeza, OP za postulatora kauze za kanonizaciju bl. Ozane Ko-torske, koji je ujedno postulator kauze za kanoni-zaciju bl. Augustina Kaòti}a.

13


Ovom prigodom pozivam bra}u da nastave, {tovi{e poja~aju, rad u {irenju kulta bl. Ozane. U dosada{njim Papinim ekumenskim nastojanjima ona moè biti uzor i za{titnica te je stoga i nama svima vrlo aktualna. No, na nama je da bl. Ozanu u~inimo danas aktualnom i privla~nom sveticom, za{titnicom ekumenskog dijaloga koji je danas tako aktualan i potreban.

Pozivam bra}u da u nedjelju 28. travnja na svim misama u samostanskim crkvama i misijama u iselje-ni{tvu progovore o bl. Ozani te vjernike potaknu na pobo`nost prema bl. Ozani Kotorskoj, mole}i njezin zagovor za jedinstvo kr{}ana. Za tu prigodu {aljemo sli~ice s likom bl. Ozane, s kratkim ìvoto-pisom i molitvom Blaènici na pole|ini sli~ice. Pro-

vincijalat ih redovito tiska, manjeg i ve}eg formata, te dijeli po ùpama zajedno sa sli~icama bl. Augu-stina Kaòti}a i sv. Dominika.

Bl. Ozana Kotorska (Katarina Kosi}), ro|ena u selu Relezi 25. studenoga 1493. godine – umrla u Kotoru, 27. travnja 1565., prva je hrvatska blaènica. Papa Pio XI. proglasio ju je blaènom 21. prosinca 1927., mole}i njezin zagovor za jedinstvo kr{}ana. A jo{ godine 1665. uvr{tena je me|u za{titnike gra-da Kotora i Kotorske biskupije.

Bratski pozdrav u svetom ocu Dominiku,

brat Anto Gavri}, OPProvincijal

Hrvatske dominikanske provincije

Zapo~eo postupak za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske

Blagdan bl. Ozane Kotorske (1493.-1565.), dje-vice i dominikanke tre}oredice sve~ano je proslav-ljen 27. travnja u Kotoru. Toga dana bra}a domini-kanci i sestre dominikanke iz Dubrovnika, Gruà i Kor~ule – zajedno s redovnicama i pukom – {tova-teljima prve hrvatske blaènice – hodo~astili su u Kotor. Posebno za tu priliku, preneseno je njezino neraspadnuto tijelo iz crkve Sv. Marije u katedralu, gdje je na Veliki petak 1508. slu{ala propovijed o Muci Isusovoj koja ju je toliko dirnula da je svoj ìvot odlu~ila u potpunosti posvetiti Bogu kao do-minikanska tre}oredica.

Oko 10:30 sati stigli su u Kotor gdje ih je srda~no primio kotorski biskup mons. Ilija Janji}, koji je predvodio misno slavlje u 11 sati, u koncelebraciji s dvadesetak sve}enika iz Kotorske i Dubrova~ke bi-skupije (s generalnim vikarom mons. Petrom Pali-}em) te bra}e dominikanaca. Propovijedao je pro-vincijal Anto Gavri}, a asistirali su dominikanski novaci. Na misi je nazo~ila i gradona~elnica Kotora Marija Maja ]atovi}.

U svojoj propovijedi o „Bijeloj golubici na lje-stvama“ provincijal je govorio o bl. Ozani i njezinu

ìvotu, ìvotu sna`ne ène koja je svojom uvjerlji-vom svjedo~kom rije~ju znala dirnuti i najtvr|a srca. Njezina sobica uz crkvu sv. Pavla, s pogledom na katedralu, bila je mjesto gdje se spu{talo samo nebo dok je Ozana, „An|eo grada Kotora“, u molitvi pred


14

Raspelom molila za potrebe grada Kotora i njegovih stanovnika, svih ljudi koji su k njoj dolazili i traìli pomo}.

Raspeti Krist na kriù bio je knjiga ̀ ivota, otvo-rena knjiga iz koje je Blaènica crpila i posebno zna-nje, istaknuo je provincijal. Ozana svjedo~i vrijed-nost duhovnosti krià o kojoj je papa Ivan Pavao II. ~esto govorio, pozivaju}i suvremeni svijet da po-novno otkrije njezino zna~enje i otvori svoje srce nadi. Provincijal je istaknuo Ozaninu ukorijenjenost u duhovnost Reda propovjednika u kojoj je Blaènica, u primjeru starije bra}e i sestara (posebice sv. Tome Akvinskoga i sv. Katarine Sijenske) prepoznavala posebnu pobo`nost prema Raspetom Kristu.

Muka Kristova je svjedo~anstvo neizmjerne Bo`je ljubavi prema ~ovjeku i poticaj ~ovjeku da odgovori na tu ljubav. Krist na kriù daje uzor svih kreposti i poziva da slijedimo njegove stope. Provincijal je po-zvao sve na molitvu, po zagovoru bl. Ozane Kotor-ske, za mir me|u ljudima i narodima, na molitvu za jedinstvo kr{}ana i kr{}anskih Crkava jer je Ozana uzor molitve za jedinstvo i za{titnica ekumenizma. U Kotoru je {tuju kako katoli~ki tako i pravoslavni

vjernici. Propovjednik je pozvao i na molitvu za sve ène koje se nesebi~no angaìraju, posvuda po svije-tu, za {irenje Radosne vijesti. Naime, znakovit je po~etak kanonizacije bl. Ozane jer je to po~etak ka-nonizacije prve ène u hrvatskome narodu.

Nakon euharistijskog slavlja pro~itan je dekret kotorskog biskupa o po~etku postupka za kanoni-zaciju blaène Ozane, a dekret su potpisali kotorski biskup mons. Ilija Janji} te suakteri kauze provin-cijal Hrvatske dominikanske provincije Anto Gavri} i ~asna majka sestara dominikanki Kongregacije sve-tih An|ela ûvara s. Dolores Mati}.

Zatim je uslijedilo ~a{}enje njezinih relikvija, na pokrajnjem oltaru gdje je za tu prigodu doneseno tijelo Blaènice, a vjernici i hodo~asnici su s pobo`-no{}u prilazili i cjelivali relikviju mole}i zagovor bl. Ozane za sebe i za sve one za koje su do{li mo-liti zagovor „Bijele golubice“.

Nakon zajedni~kog ru~ka i kratke {etnje po Ko-toru, u 15 sati hodo~asnici su krenuli autobusom za Dubrovnik, prepuni dojmova i sa ̀ eljom da ponov-no svrate k „Bijeloj golubici“ u Kotor.

www.dominikanci.hr

15



16

17


BLAGOSLOV SLIKA HRVATSKIH BLA@ENIKA U RUKAVCU

BRAT STIPE JURI^ NOVI DEKAN TEOLO[KOG FAKULTETA U RIMU

@upnu crkvu Sv. Luke u Rukavcu 20. listopada ukrasit }e portreti {estero hrvatskih blaènika. Slike }e na misi u 10 sati blagosloviti gospi}ko-senjski biskup Mile Bogovi}.

@upnik dr. \uro Pu{kari}, potaknut progla{enjem blaènim Miroslava Bule{i}a, uz njegov lik dao je naslikati portrete i drugih hrvatskih blaènika: Ma-

rije od Propetog Isusa Petkovi}, Drinskih mu~enica, Gracija iz Muna, Ozane Kotorske i Ivana Merza. Slike }e u ùpnu crkvu biti postavljene u sklopu proslave blagdana za{titnika ùpe sv. Luke koji se slavi 18. listopada.

(IKA)

U~itelj Reda propovjednika brat Bruno Cadoré imenovao je 9. svibnja hrvatskog dominikanca bra-ta Stipu Juri~a dekanom Teolo{kog fakulteta Papin-skoga sveu~ili{ta svetog Tome Akvinskoga (Ange-licum) u Rimu.

Brat Stipe Juri~ ro|en je 7. oùjka 1951. u Tomi-slavgradu. Po zavr{etku srednje {kole na Domini-kanskoj klasi~noj gimnaziji u Bolu, stupa u Red propovjednika u Dubrovniku. Studij filozofije zavr{io je u Chieriju (Torino), studij teologije u Bo-logni. Postdiplomski studij nastavio je na Papinskom biblijskom institutu u Rimu i zatim na glasovitoj dominikanskoj biblijskoj i arheolo{koj {koli u Jeru-zalemu (École Biblique).

Doktorirao je iz biblijske teologije na Papinskom sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskog (Angelicum) u Rimu. Od 1986. godine profesor je biblijskih zna-nosti na Papinskom Sveu~ili{tu sv. Tome Akvinskog u Rimu. Od 2007. do najnovijeg imenovanja ravna-telj je Instituta „Mater Ecclesiae“.

Objavljuje u domovini i inozemstvu. Autor je vi{e studija i knjiga iz biblijskih znanosti. Specijal-

nost mu je Knjiga Otkrivenja (Apoka-lipsa), koju na oso-bit na~in pro u~ava i istraùje, o ~emu svje do~e broj ne stu-dije i knjige: „[to je Bog rekao o patnji. Problem patnje u Starom zavjetu“, Zagreb, 1997; „Apokalipsa. Knjiga koja svr{ava Bo`ji razgovor s ljudima“ (2004.) i „1280 dana u skloni{tu“; „Ku{nja i spas Crkve u knjizi Otkrivenja“ (2005.); „Biblija. Misterij Boga i ~ovjekova spasenja izraèn ljudskim jezikom“, Zagreb, 2009; „Biser biblijske mudrosti;. Mudrost lijepog govora u knjizi Sirahovoj“, Zagreb, 2009; „@enska ljepota – najja~a ljudska èlja“, Zagreb, 2012; „Bo`ja rije~ upori{te i ̀ ivotna snaga“, Mostar, 2012. Budu}i da mu je specijalnost biblijska knjiga Ivanovo Otkrivenje (Apokalipsa), za novi hrvatski prijevod Biblije preveo je tu knjigu s izvornoga gr~kog jezika.

êstitamo!

18

Od. 7. do 12. velja~e 2013. brat Sre}ko Koralija imao novicijatsku {kolu bra}i novacima u samosta-nu sv. Nikole u Kor~uli. Na predavanjima su sudje-lovale i sestre dominikanke.

14. velja~e, na zasjedanju provincijskog vije}a u samostanu bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enici osnovan Institut sv. Tome Akvinskoga.

Od 18. velja~e do 9. oùjka brat Drago Kolim-batovi} proveo u Naftalanu – specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Ivani} Gradu.

Od 4. do 8. oùjka brat Slavko Sli{kovi} odrào predavanja iz crkvene povijesti bra}i novacima u Dubrovniku.

5. oùjka provincijal je za vrijeme euharistijskog slavlja u samostanskoj crkvi Kraljice svete krunice u Zagrebu postavio u slu`bu akolite bra}u Ivana Gavranovi}a i Kre{imira Kapetanovi}a, u slu`bu ~ita~a i akolite bra}u Josipa Cotu i Marka Dokozu te u slu`bu ~ita~a bra}u Mladena Folnovi}a, Ivana Dominika Ili~i}a, Ivana Mariju Tomi}a, Marka Pav-linovi}a, Ivana Prskala i Domagoja Augustina Polan{~aka.

28. oùjka brat Drago Kolimbatovi} imenovan starje{inom samostana sv. Nikole u Kor~uli.

8. travnja dominikanski studenti pokrenuli svo-ju web stranicu „Tragom istine“.

27. travnja u Kotoru slu`beno pokrenut postu-pak za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske. Akter ka-uze je Kotorska biskupija, a suakteri Hrvatska do-minikanska provincija i Kongregacija sestara domi-nikanki svetih An|ela ûvara.

IZ PROV

INC

IJALTA

29. travnja brat Stanko Pandì}, novak u samo-stanu u Dubrovniku, samovoljno je napustio Red.

14. svibnja brat Joè Rupnik imao operaciju srca u Mariboru te su mu ugra|ena dva stenta.

26. svibnja brat Kre{imir Kapetanovi}, student III. godine na Filozofskom fakultetu Dru`be Isu-sove u Zagrebu, samovoljno je napustio Red.

8. lipnja brat Mladen Folnovi} uspje{no zavr{io dvogodi{nji te~aj „Voditelja crkvenog pjevanja“ na Institutu za crkvenu glazbu „Albe Vidakovi}“ KBF-a u Zagrebu.

18. lipnja bra}a Slavko Sli{kovi} i Marijan Bi{kup potvr|eni su za samostanske vije}nike u samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu.

18. lipnja provincijal je dao dopu{tenje da se sa-mostansko vije}e ne razlikuje od skup{tine u samo-stanu bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enici.

25. lipnja brat Ante Prizmi}, novak u samostanu u Dubrovniku, samovoljno je napustio Red.

27. lipnja brat Mate Ivan~evi}, novak u samosta-nu u Dubrovniku, samovoljno je napustio Red.

22. srpnja sastalo se u samostanu u Splitu Povje-renstvo za pripu{tanje kandidata u novicijat (Niko-la Leopold Noso, Petar Gali} i Nikola Dugandì}) te su pripu{teni u novicijat: Ivan Zrno, Matej Bikli}, Gabrijel Ba}ak, Matej Blaèvi}, Domagoj Duvnjak.

3. kolovoza, dekretom br. 1008 Reg. Bolle, mons. Domenico Cornacchia, biskup Lucere-Troia, ime-novao je Povijesno povjerenstvo za kauzu kanoni-zacije bl. Augustina Kaòti}a te povijesnim eksper-

19


tima imenovao: Paul-Bernard Hodel OP, profesor crkvene povijesti na Sveu~ili{tu u Fribourgu ([vi-carska), Franjo [anjek OP, profesor crkvene povi-jesti na KBF-u Sveu~ili{ta u Zagrebu, Slavko Kova~i}, profesor crkvene povijesti na KBF-u Sveu~ili{ta u Splitu, Donato D’Amico, profesor crkvene povije-sti i ravnatelj Biskupijskog arhiva u Luceri.

8. kolovoza, na zavr{etku Op}e skup{tine Reda, u samostanu u Splitu, brat Dominik Kristijan Gerbic poloìo sve~ane zavjet, a brat Ivan Gavranovi} ob-novio zavjete na godinu dana u ruke U~itelja Reda brata Brune Cadoréa.

20. kolovoza brat Krunoslav Batini}, asigniran u samostan Sv. Krià u Gruù, napustio je Red.

1. rujna, u samostanu sv. Dominika u Trogiru, bra}a Dario Pavlinovi} i Mihovil Mario @uljevi} Mikas poloìli jednostavne zavjete, habit obukli i zapo~eli novicijat Ivan Zrno, Matej Reginald Bikli}, Gabrijel Matej Ba}ak, Matej Franjo Blaèvi}, Do-magoj Marija Duvnjak.

Provincijalovom odlukom, od 1. do 21. rujna bra}a novaci, sa svojim u~iteljem bratom Nikolom Leopoldom Nosom, boravila u samostanu sv. Ni-kole u Kor~uli.

15. rujna, prigodom proslave za{titnika na{e ̀ upe Uzvi{enja Sv. Krià u Klop~u, vojni ordinarij u BiH

mons. dr. Tomo Vuk{i} podijelio red |akonata bra-tu Dominiku Kristijanu Gerbicu.

25. rujna, nakon zavr{etka novicijata i polaganja jednostavnih zavjeta, bra}a Dario Pavlinovi} i Mi-hovil Mario @uljevi} Mikas asignirani u samostan Kraljice svete krunice u Zagrebu.

26. rujna brat Dominik Kristijan Gerbic iz samo-stana Kraljice svete krunice u Zagrebu asigniran u sa-mostan bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enica.

27. rujna brat Sre}ko Koralija poloìo prva dva ispita pred Papinskom biblijskom komisijom u Rimu u vidu postizanja bakalaureata iz Svetog pisma.

1. listopada, u samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu odràn sastanak Vije}a za odgoj i regen-sa studija.

1. listopada brat Sre}ko Koralija otputovao na Sveu~ili{te u Oxford, gdje }e nastaviti doktorski studij.

10. listopada brat Matijas Farka{ imenovan du{obri`nikom u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu.

30. listopada brat Igor Dominik Vukan~i}, stu-dent I. godine KBF-a u Zagrebu, otpu{ten iz Reda.

4. studenog, brat Matej Franjo Blaèvi}, novak, napustio Red.

20

U ljetnom semestru akademske godine 2012./13. provincijal je na Filozofskom fakultetu Dru`be Isu-sove Hrvatski studiji – Sveu~ili{ta u Zagrebu u zva-nju docenta predavao: glavni kolegij „Povijest filo-zofije srednjeg vijeka“ (5 sati tjedno), izborni kole-gij „Uvod u filozofiju Tome Akvinskog“ (2 sata tjedno) i seminar „Naravna spoznaja Boga“.

U zimskom semestru akademske godine 2013./14. predaje: glavni kolegij „Povijest anti~ke filozofije“ (5 sati tjedno), seminar: Aristotel, Niko-mahova etika (2 sata tjedno – kao demonstrator sudjeluje brat Domagoj Augustin Polan{~ak, OP) te je nositelj izbornog kolegija „Izabrani tekstovi iz anti~ke filozofije“ (2 sata tjedno) koji izvodi s. Iva-na Pavla Novina, OP.

Uz to, nedjeljom, kad je u Zagrebu, predvodi misu u 10 sati u crkvi Kraljice svete krunice.

* * *

14. velja~e: zasjedanje provincijskog vije}a u sa-mostanu bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{-~enici.

4. oùjka provincijal primio u posjet predsjed -nika HBK, zadarskog nadbiskupa mons. @elimira Pulji}a koji je ostao i na ve~eri sa samostanskom zajednicom.

7. oùjka susret s ravnateljem Hrvatske inoze-mne pastve fra Josipom Bebi}em OFM.

10.-16. oùjka: Rim, Generalna kurija, „work-shop“ za novoizabrane provincijale: Gregory Carroll (Irska), Gerard Timoner III (Filipini), Carlos Ca-ceres (Centralna Amerika), John Kusumalayam (Indija), Sikosiphi Mgoza (Ju`na Afrika) i Fernan-

PROV

INC

IJALO

VA

KRO

NIK

A

do Delgado (Bolivija) te provincijale koji su po dru-gi put izabrani: Johannes Bunnenberg (Teutonia, Njema~ka), John Farrell (Engleska), Anto Gavri} (Hrvatska), Kevin Saunders (Australija), Reginald Slavskovsky (Slova~ka) i Roger Houngbedji (Za-padna Afrika). Provincijali su radili sa sociusima U~itelja Reda, s generalnim promotorima te drugim du`nosnicima u Kuriji. Jedan dan izlaganja je imao i sam U~itelj Reda. Vi{e o tome: www.op.org/en/content/new-provincials-workshop-march-2013. Tijekom toga tjedna razgovarao sam zasebno sa so-ciusom za na{e podru~je (Wojcieh Delik, 12. 3.), U~iteljem Reda (13. 3.), s du`nosnicima Generalne postulature Reda o kauzi bl. Augustina Kaòti}a (Francesco Ricci, 13. 3.), bolivijanskim viceprovin-cijalom Fernandom Delgadom o asignaciji brata Karla ]avara. Posjetio sam Angelicum i brata Stipu Juri~a te smo zatim zajedno posjetili kardinala Ge-orgesa Cottiera OP u Vatikanu i usput toga prije-podneva 16. 3. izbliza „mahnuli“ novoizabranom papi Franji.

17. oùjka, Zagreb: bazilika Srca Isusova, koriz-mena duhovna obnova za redovnice i redovnike grada Zagreba, koju je vodila s. dr. Nela Ga{par FDC, profesorica na Teologiji u Rijeci.

18. do 23. oùjka obavio kanonski pohod samo-stanu Kraljice svete krunice u Zagrebu.

23. oùjka u samostanskoj crkvi Kraljice sv. kru-nice u Zagrebu krstio Marka Mateja Mastnaka; nave~er zavr{etak vizitacije u samostanu u Zagrebu-Koloniji.

25. oùjka sudjelovao na Studijskom danu Pro-vincije u Zagrebu, a nave~er predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao za Dan Provinije.

21


29. oùjka predvodio obred Velikog petka i pro-povijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

31. oùjka, Uskrs, predvodio euharistijsko slav-lje i propovijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Za-grebu.

2. do 6. travnja, Mainz, sudjelovao na godi{njem susretu dominikanskih europskih provincijala (IEOP).

6. travnja nave~er do 15. travnja ispomo} u Hr-vatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu (mise, propo-vijedanje, ispovijedanje u Hamburgu i filijalama, vjeronauk); 10. travnja s bratom Mirkom, sestrama dominikankama Janjom i Jasnom posjetili brata Anastazija Petri}a u HKM Hannover.

18. travnja sudjelovao na predstavljanju domi-nikanskih izdanja u organizaciji HKD „Napredak“ Vara`dinu, u dvorani Biskupskog ordinarijata, za-jedno s Hrvojem i Vjekoslavom Lasi}em.

21. travnja predvodio euharistijsko slavlje i pro-povijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

23. travnja posjetio rektora Hrvatskoga katoli~kog sveu~ili{ta prof. dr. @eljka Tanji}a i razgovarao o suradnji.

27. travnja, Kotor: propovijedao na euharistij-skom slavlju koje je u katedrali predvodio kotorski biskup mons. Ilija Janji} prigodom slu`benog po-~etka postupka kanonizacije bl. Ozane Kotorske.

27.-29. travnja, Dubrovnik – Gru`: kanonski po-hod Samostanu u Gruù; 28. 4. predvodio euhari-stijsko slavlje i propovijedao u samostanskoj crkvi sv. Dominika u Dubrovniku; razgovarao s bra}om i svim novacima u samostanu novicijata; 29. 4. prije podne posjetio dubrova~kog biskupa mons. Matu Uzini}a.

2. svibnja u samostanskoj crkvi Kraljice sv. kru-nice u Zagrebu krstio Mariju, drugo dijete u obitelji ôkoli}.

4. svibnja sudjelovao na hodo~a{}u kruni~ara u Mariju Bistricu te predvodio misu i propovijedao. Hodo~a{}e kruni~ara organizira brat Ljudevit Je|ud, provincijski promicatelj krunice.

8. svibnja predvodio euharistijsko slavlje i pro-povijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu te blagoslovio spomen-plo~u bra}i koja su poginula pri bombardiranju samostana u Zagrebu 22. velja~e 1944. godine.


22

16. svibnja, Dubrovnik: prije podne susreo bra}u samostana sv. Dominika; nave~er zavr{etak vizita-cije u samostanu u Gruù.

17. svibnja, Dubrovnik: zasjedanje provincijskog vije}a.

18. svibnja, posjetio brata Peru Juri~a u Klop~u na proputovanju za Novu Bilu gdje sam na Duhove 19. svibnja predvodio misu i propovijedao za patron ùpe. Zatim sam posjetio bra}u franjevce u Vitezu.

24. svibnja, Zagreb, Filozofski fakultet DI: kao organizator sudjelovao na simpoziju „Aktualnost srednjovjekovne filozofije – Tomo Vere{ kao inspi-racija“ i odrào predavanje „Za{to prou~avati sred-njovjekovnu filozofiju“.

27. svibnja, s u~iteljem studenata Antom Boba{em sudjelovao na dodjeli diploma o zavr{etku |akon-sko-pastoralne godine {to ih je kandidatima uru~io zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}.

29. svibnja popodne slu`beno posjetio zagre-ba~kog nadbiskupa kardinala Josipa Bozani}a.

31. svibnja sudjelovao na euharistijskom slavlju koje je u katedrali, prigodom proslave za{titnice gra-da Zagreba, Majke Bo`je od Kamenitih vrata, pred-vodio nadbiskup Kölna kardinal Joachim Meisner.

1. lipnja, Zagreb: sudjelovao u radu Vije}a HKVRPP-a.

2. lipnja, Petrov~e (Slovenija) sudjelovao s dru-gom bra}om na nogometnom turniru za Dan ùpe te posjetio sestre i bra}u u Petrov~u i @alcu.

3. lipnja, Zagreb: sudjelovao na proslavi Dana Hrvatskoga katoli~kog sveu~ili{ta.

5. lipnja, Zagreb: zgrada HBK, sudjelovao na su-sretu hrvatskih biskupa i provincijala.

7. lipnja, Srce Isusovo, predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao za patron ùpe u ùpi Pe}ine, sveti{tu Srca Isusova u srednjoj Bosni.

8. lipnja u Rugvici kod Zagreba sudjelovao na osniva~koj ve~eri zavi~ajnog kluba iz moga rodnog kraja.

9. lipnja predvodio euharistijsko slavlje i propo-vijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

10. do 13. lipnja 2013. obavio kanonski pohod samostanu bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu; zaklju~ak vizitacije 19. lipnja.

14. do nedjelje 17. lipnja obavio kanonski pohod samostanu sv. Katarine Aleksandrijske u Splitu i samostanu sv. Dominika u Trogiru; 15. 6. u Trogi-ru susreo gradona~elnika Trogira gosp. Antu Stip-~i}a i razgovarao o organizaciji Op}e skup{tine Reda u Trogiru i proslavi bl. Augustina Kaòti}a; u nedjelju 16. 6. nave~er predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao u samostanskoj crkvi u Spli-tu; 17. 6.: posjetio splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Marina Bari{i}a (razgovor o Op}oj skup{tini Reda u Trogiru i zavr{etku proslave u Splitu); po-sjetio fra Jo{ka Kodòmana, provincijala Franje-va~ke provincije Presvetog Otkupitelja; popodne iznio bra}i zaklju~ke vizitacije; u samostanu primio pro~elnika Konzervatorskog odjela u Splitu dr. sc. Radoslava Buàn~i}a i suradnicu dr. sc. Vanju Kova~.

23. lipnja predvodio euharistijsko slavlje i pro-povijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

23. do 29. lipnja, samostan u Bolu: sudjelovao u duhovnim vje`bama koje je vodio fra Ivan Dugan-dì}, OFM; 24. 6. u Bolu susreo hvarskog biskupa mons. Slobodana [tambuka; 27. 6. blagoslovio re-storan u dijelu samostana koji je iznajmljen hotelu „Sveti Kri`“ s ̂ iova; 28. 6. u samostanu primio iza-slanstvo op}inskih vlasti iz Bola i razgovarali o ob-novi samostana i povratu „Bijele ku}e“.

30. lipnja predvodio euharistijsko slavlje i pro-povijedao u Klop~u (Zenica) prigodom proslave 60. obljetnice sve}eni{tva brata Drage Kolimbatovi}a i 40. obljetnice sve}eni{tva brata Pere Juri~a (vi{e u izvje{}u s proslave u ovome broju Vjesnika).

19. srpnja, Trogir: razgovor s gradona~elnikom gosp. Antom Stip~i}em i suradnicima (Op}a skup-{tina i sve~ana proslava bl. Augustina Kaòti}a u Trogiru).

21. srpnja, nedjelja, uo~i po~etka Op}e skup{tine Reda, predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao u samostanskoj crkvi sv. Krià na îovu. Misu je izravno prenosio 1. program Hrvatskog radija, Grad ski radio Trogir, Hrvatski katoli~ki radio i Ra-dio Marija.

22. srpnja, sudjelovao na misi zaziva Duha Sve-toga na po~etku Op}e skup{tine Reda, {to ju je predvodio U~itelj Reda, a zatim na sve~anoj sjed nici pozdravio sve sudionike Op}e skup{tine.

23


22. srpnja popodne primio predsjednika HBK, zadarskog nadbiskupa mons. @elimira Pulji}a koji je pozdravio sudionike Op}e skup{tine u Trogiru. Skup{tinu je toga dana posjetio i predsjednik Hr-vatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara i poglavarica o. Vinko Mami}, OCD.

28. srpnja sa sudionicima Op}e skup{tine posje-tili Nacionalni park „Krka“, franjeva~ki samostan na Visovcu (do~ekao nas je provincijal fra Jo{ko Kodòman, OFM) te katedralu u [ibeniku u kojoj nas je primio {ibenski biskup mons. Ante Ivas.

3. kolovoza sudjelovao u emisiji „Sutra je dan Gospodnji“ u programu Hrvatskoga katoli~kog radija i tuma~io liturgijska ~itanja 18. nedjelje KG, uz prigodni razgovor o Op}oj skup{tini Reda i pro-slavi bl. Augustina Kaòti}a u Trogiru (emisija snim-ljena 4. srpnja); snimio tako|er prigodnu propovijed za emisiju „Rije~ Gospodnja“ – istoga dana u pro-gramu Radio Marije.

3. kolovoza, Trogir (samostan sv. Dominika) su-djelovao na sve~anoj proslavi bl. Augustina Kaòti}a; euharistijsko slavlje pred samostanskom crkvom predvodio je i propovijedao zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}, u koncelebraciji sa splitsko-makarskim nadbiskupom Marinom Bari{i}em, {iben-

skim biskupom Antom Ivasom, U~iteljem Reda Bru-nom Cadoréom i svim sudinocima Op}e skup{tine.

5. kolovoza, Bol na Bra~u, sudjelovao na prosla-vi 15. obljetnice imenovanja vrhbosanskoga nad-biskupa kardinala Vinka Pulji}a po~asnim gra |a-ninom Bola. Euharistijsko slavje predvodio je kar-dinal Pulji}.

8. kolovoza, Sv. Dominik, sudjelovao na zavr{etku Op}e skup{tine Reda: sve~ano euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi u Splitu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Bari{i}, uz koncelebra-ciju hvarskog biskupa mons. Slobodana [tambuka. Tom prigodom je brat Dominik Kristijan Gerbic poloìo sve~ane zavjete u ruke U~itelja Reda, a brat Ivan Gavranovi} obnovio jednostavne zavjete na godinu dana.

10. kolovoza, Trogir, katedrala: predvodio euha-ristijsko slavlje i propovijedao za sv. Lovru, za{titnika katedralne ùpe; sudjelovao u polsatnoj emisiji TV Jadran, Split.

11. kolovoza predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao u samostanskoj crkvi u Trogiru.

13. kolovoza predvodio euharistijsko slavje i pro-povijedao posljednjeg dana trodnevlja za Veliku Gospu u marijanskom sveti{tu Kondìlo-Komu{ina


24

stanu primio gradona~elnika Trogira gosp. Antu Stip~i}a i dogradona~elnike (Radovan Slade [ilovi} i Filip An|eli}) te im zahvalio na pomo}i u orga-nizaciji Op}e skup{tine Reda i proslavi bl. Augu-stina Kaòti}a u Trogiru.

4. rujna sudjelovao na sprovodu Zvonku Bu{i}u na zagreba~kom Mirogoju.

5. rujna, Zagreb: zasjedanje provincijskog vije}a u samostanu bl. Augustina Kaòti}a.

7. rujna, Zagreb: sudjelovao u radu Vije}a HKVR-PP-a.

12. rujna telefonski razgovarao s U~iteljem Reda slijedom odluka provincijskog vije}a.

13.-14. rujna, samostan u Splitu: kao organizator sudjelovao na Redovni~kim danima.

15. rujna, Klop~e (Zenica): sudjelovao u euhari-stijskom slavlju tijekom kojeg je vojni ordinarij u BiH mons. Tomo Vuk{i} podijelio red |akonata bratu Dominiku Kristijanu Gerbicu.

16. rujna, Ko{ka (kod Na{ica), vodio sprovod i misu zadu{nicu za svoju pokojnu tetku.

(BiH); 14. kolovoza euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Vinko Pulji}, a 15. kolovoza pomo}ni vrhbosanski biskup mons. Pero Sudar.

18. kolovoza predvodio dvije mise i propovijedao u crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu.

23.-26. kolovoza boravio u samostanu u Bolu; u nedjelju 25. kolovoza predvodio euharistijsko slav-lje i propovijedao u samostanskoj crkvi u Bolu; misu je prenosio 1. program Hrvatskog radija.

26. kolovoza nave~er – 31. kolovoza u Dubrov-niku (Dan~e) vodio duhovne vje`be sestrama fra-njevkama od Bezgre{nog za~e}a; posjetio bra}u u Gruù (29. 8.) i u Dubrovniku (30. 8.).

31. kolovoza – 3. rujna, samostan u Trogiru: 1. rujna predvodio euharistijsko slavlje u samo-stanskoj crkvi u Trogiru za vrijeme kojeg su peto-rica postulanata obukla habit, a dvojica novaka poloìla jednostavne zavjete; 2. rujna posjetio pro~elnika Konzervatorskog odjela u Trogiru dr. sc. Miroslava Kati}a radi nastavka radova na ob-novi samostana u Trogiru i na îovu te 3. rujna zajedno obi{li ta dva samostana; 3. rujna u samo-

25


20.-21. rujna, franjeva~ki samostan u Zagrebu-Dubravi: kao organizator sudjelovao na Redovni~kim danima.

22. rujna, Vi{kovo (Rijeka): predvodio euhari-stijsko slavlje i propovijedao za patron ̀ upe Sv. Ma-teja te sudjelovao na Smotri folklora na poziv KUD „Izvor“; posjetio i bra}u u samostanu u Rijeci.

29. rujna, Zagreb (kapucini): predvodio euhari-stijsko slavlje i propovijedao za patron ̀ upe Sv. Mi-haela.

1. listopada sudjelovao u Zagrebu na Akademiji proslave zlatnog jubileja Glasa Koncila.

4. listopada, sv. Franjo, predvodio euharistijsko slavlje i propovijedao kod sestara franjevki od Bezgre{ne u Zagrebu (Pantov~ak).

6. listopada, Zagreb: sudjelovao na sve~anom euharistijskom slavlju koje je, prigodom proslave za{titnice ̀ upe Kraljice sv. krunice, predvodio umi-rovljeni pore~ko-pulski biskup Ivan Milovan.

7. listopada sudjelovao na sve~anoj proslavi Dana prve Osnovne katoli~ke {kole u gradu Zagrebu, koju

su na Pe{~enici otvorili karmeli}ani; euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi bl. Augustina Ka`oti}a predvodio je zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}. Zatim je kardinal Josip Bozani} blagoslovio osnovnu katoli~ku {kolu.

12. listopada, Marija Bistrica: sudjelovao na hodo~a{}u Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolu~ke biskupije. Euharistijsko slavlje predvodio je kardinal Vinko Pulji}, uz koncelebraciju apostolskog nun cija u RH nadbiskupa Alessandra d’Errica, banjolu~ kog biskupa Franje Komarice i pomo}noga biskupa Mar-ka Semrena.

16.-17. listopada, Zagreb: sudjelovao u radu Ple-narne skup{tine HKVRPP-a: na zavr{etku skup{tine 17. listopada propovijedao na misi koju je predvodio apostolski nuncij u RH mons. Alessandro d’Errico.

22. listopada, slu`beno posjetio apostolskog nuncija mons. Alessandra d’Errica.

1.-4. studenog, Dubrovnik: pohod novicijatu te bra}i u Gradu i Gru`u.

3. studenog predvodio misu i propovijedao u sa-mostanskoj crkvi sv. Dominika.


26

STUDIJSKI DAN HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

Iako je zbog Velikoga tjedna svetkovina Blago-vijesti liturgijski preba~ena nakon Uskrsa, Hrvatska dominikanska provincija Navje{tenja Blaène Dje-vice Marije svoj je dan proslavila posebnim doga-|ajem, Studijskim danom Provincije. Pod vodstvom regensa studija, brata Sre}ka Koralije, OP, u samo-stanu Kraljice sv. krunice u Zagrebu, u ponedjeljak 25. oùjka organizirana su predavanja uglednih pre-dava~a s ciljem trajnog usavr{avanja bra}e.

Studijski dan bio je tematski povezan s Godinom vjere. Na otvorenju, bra}i se najprije obratio regens studija govore}i o mogu}nostima pronalaska Istine i o problematici propovijedanja Boga u konkretnoj

svakodnevici, {to je izazov za svakog kr{}anina da-nas, ne samo za dominikance.

Potom je provincijal Hrvatske dominikanske provincije brat Anto Gavri} pozdravio bra}u pod-sjetiv{i kako je Red propovjednika od samih po-~etaka, od vremena bl. Jordana Saskog, Domini kova prvog nasljednika na ~elu Reda, isticao va`nost i kvalitetu studija u svakodnevnom samostanskom ìvotu, u formaciji bra}e i stvaranju specifi~nog in-telektualnog identiteta Reda. Prakti~ni ideal Reda uvijek je bio ostvarivati jedinstvo bra}e u pastoral-nom djelovanju i one bra}e koji su se opredijelili za intelektualni rad. Studij treba ujedinjavati i ostvari-

27


vati zajedni{tvo me|u bra}om kako bi kao cjelina bili resurs za Crkvu, odnosno, uvijek na korist svo-jim bli`njima, iz toga se razloga ovaj Studijski dan i odràva. Nakon uvodnih rije~i regensa i provincija-la, brat Ivan Marija Tomi}, student druge godine na Katoli~kom bogoslovnom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu, predstavio je strukturu Apostolskog pisma „Porta fidei“ kojim je Benedikt XVI. – papa u miru – proglasio Godinu vjere.

U prvom predavanju naslovljenom „Vjera i dog-ma“, prof. dr. sc. Ivica Ragu` (KBF \akovo – Sve-u~ili{te u Osijeku) analizirao je la`nu suprotstavlje-nost pojmova vjere i dogme i ustanovio kako je ova navodna kontradikcija tek rezultat suvremenog men-taliteta. Dana{nje dru{tvo nije spremno na prihva-}anje drugotnosti u drugome, sve se ultimativno svodi na samo „biti svoj“, vlastitu perspektivu, dru-{tvo je isklju~ivo pozitivno, u smislu konstantnog samo potvr|ivanja bez suo~avanja s drugom perspek-tivom, koja bi bila strana, nespoznatljiva, negativna.

Tako se dogme, koje su izraz otajstva vjere, te ih se ne moè u potpunosti spoznati snagom razuma, shva}ene kao ne{to negativno, represivno i ogra-ni~avaju}e, rekao je predava~. @eli li se vjera isprav-no shvatiti, treba prihvatiti i usvojiti biblijsko po-imanje vjere kao prije svega poslu{nost. Ovaj govor o vjeri kao poslu{nosti ne zna~i servilnost, nego otvorenost za novo, pou~ljivost i spremanost za u~enje i za novo, istaknuo je prof. Ragu` i kazao kako ovo poimanje vjere ne podrazumijeva „isku-stvo“, u shva}anju dana{njeg dru{tva pozitivnosti, u smislu povodljivosti i oslanjanja na ve} proìv-ljeno, kao ono {to je pojedinac sam proìvio ili net-ko drugi, u smislu prolaènja kroz ve} utabane sta-ze i time zatvaranja za novo i nepoznato.

Zavr{avaju}i izlaganje, predava~ je rekao kako dogme ne ograni~avaju vjeru, one nisu definicija vje-re u smislu kona~ne verzije svr{ene stvari, one su prije svega smjernice, koordinacijski sustav vjerova-nja. Iako dogme poku{avaju izre}i puninu vjere, istovremeno ukazuju i na otvorenost vjere, na gra-ni~na podru~ja vjere. Dogme predstavljaju i sastavni dio razvoja same vjere i Crkve {to se dobro vidi na primjeru specifi~ne teolo{ke terminologije koje do-gme koriste za opisivanje sadràja vjere – maknu li se ti izrazi i pojmovi, to vi{e ne}e biti ta ista vjera.

Regens studija, brat Sre}ko Koralija OP, odrào je drugo predavanje na temu „Bog je mrtav – F. Nietz sche“ u kojem se odvaìo pojasniti zna~enje ovog poznatog citata u suvremenom kontekstu. Prvo zna~enje koje je razloìo rezultat je isklju~ivo Nietz scheova razmi{ljanja: smrt Boga je ~ovjekova pobjeda nad njegovim sumnjama glede onostranosti, znanje uklanja nesigurnost, ovdje se radi o ru{enju starih duhovnih koncepata i percepcije Boga kao deùrnog broja~a i ispravlja~a ljudskih gre{aka, tako uklanjanjem sumnje nestaje i mogu}nost vjerovanja, te Bog vi{e nije potreban i sada ìvot moè uistinu po~eti.

Drugo zna~enje oslanja se na Sveto pismo i Psalam 53 koji zapo~inje ovako: „Bezumnik re~e u srcu: ’Nema Boga’“. Ovdje se radi o prakti~nom ateizmu. Psalmist ne vidi Bo`ju prisutnost u svome ìvotu, ali istovremeno afirmira Bo`je postojanje nabrajaju}i nedjela drugih, dok Nietzsche govori u mnoìni, u ime Europljana svoga vremena, kada progla{ava smrt Boga, kazao je brat Sre}ko. Nadalje je rekao kako je Nietzsche bio opsjednut èljom razbiti sve misaone i duhovne tradicije europske civilizacije. Nietzsche nije jedini koji je u svoje vri-jeme zanijekao Boga, ali jest prvi izrazio puno zna~enje toga stava.

On progla{ava smrt kr{}anskog Boga i time uru{avanje kr{}anskog morala ~ime ~ovjek, prema njegovoj zamisli, ostaje slobodan stvarati novi red i novu moralnost koje opisuje kroz simboliku imena i profila gr~kih bogova Dionizija i Apolona (indivi-dualizam, „biti gre{ni avanturist“, biti bez krivnje). Njemu nisu bitni ovi bogovi nego njihova poruka. Iz toga proizlazi suvremena ateisti~ka duhovnost kojoj nisu bitni Krist, Buda ili Mojsije nego njihova poruka, osoba Boga samo smeta u istraìvanju mi-sterija. Va`no je shvatiti kako ateizam, kao i religija, ima svoju geanologiju, svoj uzrok i postanak koji se pronalazi u kritici religije.

Za pojavu ateizma su na odre|eni na~in odgo-vorni sami vjernici zanemaruju}i vjerski odgoj i praksu, te ~ak kroz pogre{no tuma~enje i propovi-jedanje vjere. Iz ovog razloga, odgovor vjernika na Nietzscheovu izjavu o smrti Boga treba biti: „Bog je mrtav, ali je uskrsnuo za mene!“ Predava~ je ovom re~enicom ciljao na potrebu dubokog osobnog


28

anga`mana u vjeri koji zahtijeva aktivno ispovije-danje i propovijedanje vjere.

Tre}e predavanje odrào je opet prof. dr. sc. Ivica Ragu` pod naslovom „Kako kazivati istinu“. Profesor Ragu` odlu ~io je ovu temu obraditi kroz primjer staro gr~ke filozofske {kole cinika koji su preuzeli ideale gr~ke filozofije (ne prije tvornost, neovisnost, pravednost i autarkija – vladanje sobom) te ih radi-kalizirali na jedinstven na~in. U anti~koj Gr~koj, filo-zofija se nije shva}ala kao teorija nego kao praksa i u tome se smislu moè re}i kako su starogr~ki filozofi bili intelektualni prete~e mona{tva i redovni{tva. Ci-nici su svoje filozofske ideale svje do~ili svojim ìvo-tom, kroz konkretne ~ine i djela, posebno preziru}i ono {to bi se slikovito moglo nazvati „filozofiranje“, u negativnom smislu toga izraza.

Cini~ko svjedo~enje istine je borbeno i usvaja stvarnost patnje, otpora i smrt, no ne u mazo hi-sti~kom smislu nego u odnosu na hrabrost – prihva-}anjem posljedica svojih djela. Cini~ka istina je mi-sionarska, bez aristokratske samodostatnosti i za-tvorenosti. Ovaj ci ni~ki pogled na „druk~iji ìvot i ìvotni stil u slu`bi istine“ srodan je kr{}anskom idealu ̀ ivota, redovni~kom idealu, poj mu obra}enja, na kraju, svetosti. Hrabar, odlu~an na~in ̀ ivota koji prihva}a ratni~ki ideal borbe za istinu bez jadikova-nja. Moè se re}i kako je i Isus Krist bio u neku ruku cinik par excellence kada je svojim pona{anjem i rije~ima provocirao ustaljene ìdovske religijske strukture. Sli~no se moè re}i i za starozavjetne pro-roke. Tako se cini~ko kazivanje istine svojim ìvotom moè opisati i kao „proro~ki znak“.

Nakon ru~ka i kra}e stanke, prvo poslijepodnevno predava-nje odrào je brat Anto Boba{, OP, pod naslovom „Iza zov isti-ne u pastoralnom kon tekstu“. U svome je predavanju brat Boba{ postavio pitanja: „Kako nasljedovati Krista? I koliko radikalno?“ Suo~en s biblijskim tekstovima na ovu temu svatko se treba zapitati koliko je dale-ko spreman i}i u svom naslje-dovanju. Svaki kr{}anin mora prona}i svoj put i izgraditi svoj

odnos prema Bogu, a tako|er i ìvjeti svoju vjeru u dru{tvu uvijek spreman na razgovor o Bogu i vjeri. Ovim Studijskim danom ne slavi se samo identitet naslije|en od sv. Dominika i bra}e koja su pret hodila dana{njim dominikancima nego se nastoji i biti u slu`bi dominikanske karizme i poslanja prema ko-jem nitko nije posjednik Istine nego njeni istraìtelji i glasnici, naglasio je brat Boba{.

Posljednja dva predavanja ovogodi{njega Studij-skog dana odrào je prof. dr. Kre{imir Miki}, pre-dava~ na U~iteljskom fakultetu u Zagrebu i stru~-njak za medije. Profesor Miki} odrào je predavanja pod naslovom „Mediji kao prijenosnici humanih poruka, ideja, vrijednosti, vjere...“ i „Medijska pis-menost i edukacija, pozitivna i negativna motri{ta“. Oba su predavanja odràna iz perspektive medijske pedagogije.

Prof. Miki} se definira kao medijski pedagog, posebno s obzirom na svoje djelovanje u Svjetskom institutu za medije i djecu. Upozorava na va`nost ovog vida svoga profesionalnog djelovanja budu}i da u Hrvatskoj postoji mnogo drugih koji se nazi-vaju „medijskim pedagozima“ iako nemaju potreb-ne kvalifikacije iz nijednog od ta dva podru~ja. Hr-vatska ima jako malu razinu medijske edukacije i osposobljenosti u medijskom stvarala{tvu.

Pedagozi imaju negativan stav prema medijskoj kulturi, iako uop}e nisu kvalificirani prosu|ivati o vrijednosti nekog medijskog izraàja. Zbog toga postoji odre|ena atmosfera negativnog raspolo-

29


ènja prema medijima koja zanemaruje mnoge pozi-tivne medijske utjecaje, naglasio je predava~. Za-klju~no je kazao kako samoprozvani stru~njaci u pravilu zaboravljaju kako se mediji neprestano raz-vijaju i evoluiraju, i to mnogo ve}om brzinom nego u prija{ njim vremenima. Ovaj trend zajedno sa za-brinjavaju}om ~injenicom da odgajatelji ne prate razvoj medija sa~injavaju problematiku ovdje opi-sane situacije. Djeca danas ìve u bitno druk~ijem svijetu medija nego njihovi roditelji i asocijacije te kriteriji koji roditelji posjeduju nisu vi{e u velikoj mjeri primjenjivi na situaciju njihove djece kad su u pitanju mediji.

Po zavr{etku predavanja, sudionici Studijskoga dana podijelili su se u tri skupine kako bi raspravili o svemu {to su ~uli i moèbitno ostvarili sintezu mnogih perspektiva svih tema obra|enih na ovo-godi{njem Studijskom danu Hrvatske dominikanske provincije. Saznanja iz rada u skupinama iznesena su i u detalj raspravljena na Okruglom stolu kojim je okrunjen sav napor Studijskog dana. Potom je provincijal Anto Gavri} u samostanskoj crkvi Kra-ljice sv. krunice predvodio euharistijsko slavlje i time je proslavljen Dan Provincije.

brat Mirko Irenej Vlk, OP

30

IZVJE[]E S TRE]EGA ZASJEDANJA PROVINCIJSKOG VIJE]A

Samostan bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu/Pe{~enica, 14. velja~e 2013.

S PROV

INC

IJSKIH

V

IJE]A

Vjeronau~nu olimpijadu o sv. Dominiku i Redu pro-povjednika, sa zavr{nicom u Dubrovniku od 4. do 6. travnja, dogovoreni program u Godini vjere, do-minikansko hodo~a{}e kruni~ara u Mariju Bistricu (4. svibnja 2013.) te susret ministranata iz na{ih ̀ upa (Bol, 17.-19. svibnja 2013.).

Vije}e je jednoglasno prihvatilo molbu samosta-na Sv. Krià u Gruù za obnovu krova na samostan-skoj crkvi, u skladu s odlukom Provincijske skup-{tine (usp. Akti, Bol 2012., br. 101; Statut Provin cije br. 43. 1).

Provincijal je izvijestio vije}nike o stanju kauze bl. Augustina Kaòti}a. Postupak te~e svojim tije-kom. Treba jo{ vi{e raditi na {irenju kulta. Kotorska biskupija planira pokrenuti postupak za kanoniza-ciju bl. Ozane te traì podr{ku i suradnju. Provin-cija je spremna biti suakter i u toj kauzi. Glede po~etka postupka za fr. Dominika Bara~a, slijedom odluke s prvoga susreta pro{le godine, do po~etka lipnja treba dostaviti detaljan ìvotopis i ostale do-kumente uz ostale ̀ ivotopise iz kauze „Dubrova~kih mu~enika“, kako bi se u lipnju mogao prirediti dru-gi susret na razini Dubrova~ke biskupije.

Vije}e je raspravljalo i o prijedlogu osnivanja prve osnovne katoli~ke {kole u Zagrebu, na Pe{~enici. Ideja je dobra, ali bra}a smatraju da za sada nismo u mogu}nosti prihvatiti takav projekt.

Vije}nici su obavije{teni o tijeku priprema za Op}u skup{tinu Reda u Trogiru/îovu. Uskoro }e biti gotova mre`na stranica Op}e skup{tine. Mole se zajednice (Split, Bol, Dubrovnik) da budu otvo-rene za prijem bra}e kapitularaca koji budu do{li ranije ili budu htjeli produìti boravak po zavr{etku Skup{tine.

Nazo~na bra}a: Anto Gavri} (provincijal), Ni-kola Mio~, Alojz ]ubeli}, Zvonko Dànki}, Matijas Farka{, Tomislav Kraljevi}, Mato Bo{njak (socius), Ivan Arzen{ek (vikar SDV), Sre}ko Koralija (regens studija).

Odsutni: Luka Prcela.

Nakon usvajanja Dnevnog reda i izvje{}a s pret-hodnoga zasjedanja, regens studija brat Sre}ko Ko-ralija prikazao je studijsko-formacijski ìvot Pro-vincije te tijek priprema za Studijski dan Provincije (25. oùjka) i Me|unarodni studijski tjedan (od 25. kolovoza do 1. rujna).

Brat Anto Boba{, u~itelj bra}e studenata, sudje-lovao je u prvom dijelu Vije}a te s vije}nicima podi-jelio svoje prve reakcije i dojmove nakon {est mje-seci slu`be. Provincijal je zahvalio u~itelju studena-ta na spremnosti prihva}anja slu`be u~itelja stude-nata, uz slu`bu ̀ upnika. U tome mu pomaè i pod-u~itelj i ùpni vikar brat Matijas. U~itelj bra}e stu-denata treba podnijeti izvje{}e o studentima samo-stanskoj skup{tini. Vije}e za odgoj treba se sastati i raspraviti o aktualnoj situaciji u odgoju u samosta-nima formacije.

Regens studija brat Sre}ko upoznao je vije}nike s nastankom Statuta Instituta sv. Tome Akvinskoga, u skladu s odredbama Provincijske skup{tine (usp. Akti, Bol 2012., br. 35). Institut je jednoglasno osno-van. Treba osigurati prikladan prostor za Institut sv. Tome Akvinskog. Predloèno je da se poveè s jed-nim katoli~kim centrom kako bi se predavanja pri-znala studentima kao izborni predmeti.

Uslijedio je osvrt na susret ùpnika, priora i sa-mostanskih starje{ina (Zagreb, 14. XI. 2012.),

31


Razno:

– U~itelj Reda sa svojim vije}em dao je u prosin-cu negativan odgovor na molbu brata Krune Batini}a glede dispense o skra}ivanju roka za sve~ane zavjete.

– Tjedan solidarnosti s Hrvatima u BiH: dio pri-kupljenih sredstava ide za ùpu u Klop~u, a od pro{le godine jedan dio ide za izgradnju Gospi-noga sveti{ta Kondìlo-Komu{ina kod Tesli}a.

– Don Anto Bakovi} je ponudio otkup arhiva o hrvatskim sve}enicima mu~enicima za vrijeme ratova. Otkupljeni su materijali o hrvatskim dominikancima.

Sljede}e provincijsko vije}e bit }e 17. svibnja 2013. u samostanu sv. Dominika u Dubrovniku.

Zasjedanje Vije}a zaklju~eno je molitvom.

brat Matijas Farka{zapisni~ar

IZVJE[]E S ÊTVRTOGA ZASJEDANJA PROVINCIJSKOG VIJE]A

Samostan sv. Dominika u Dubrovniku, 17. svibnja 2013.

Nazo~na bra}a: Anto Gavri} (provincijal), Ni-kola Mio~, Alojz ]ubeli}, Zvonko Dànki}, Matijas Farka{, Ivan Arzen{ek (vikar SDV).

Odsutni: Mato Bo{njak (socius), Sre}ko Korali-ja (regens sudija), Tomislav Kraljevi} i Luka Prcela.

Nakon usvajanja Dnevnog reda i izvje{}a s pret-hodnoga zasjedanja te promjene dnevnog reda, u~itelj novaka brat Nikola Leopold Noso podijelio je svoja iskustva nakon devet mjeseci slu`be te pri-kazao program i rad novicijatske {kole. Provincijal je zahvalio u~itelju bra}e novaka na spremnosti pri-hva}anja slu`be odgojitelja.

Vije}nici su se osvrnuli na doga|anja u vremenu od pro{loga zasjedanja Provincijskog vije}a: Studij-ski dan provincije (25. oùjka), zavr{nica Vjeronau~ne olimpijade (Dubrovnik, 4.-6. travnja); Dominikan-sko hodo~a{}e kruni~ara u Mariju Bistricu (4. svib-nja). Zajednice bi trebale ovo hodo~a{}e staviti me|u prioritete u pastoralnoj godini. Predloèno je sufi-nanciranje hodo~a{}a.

Pismo U~itelja Reda, kojim je odobren Ratio formationis particularis (RFP) i Ratio studiorum

particularis (RSP), bilo je tema rasprave o forma ciji. Do ljeta ove godine Povjerenstvo za intelektualni ìvot i Vije}e za formaciju trebaju napraviti plan za na{e studente. Razgovaralo se i o profilu Me|u-narodnog studijskog tjedna u Dubrovniku.

Vije}e je jednoglasno odobrilo Statut Instituta sv. Tome Akvinskog. Predloèno je da prostor za djelovanje Instituta bude u samostanu Kraljice sve-te krunice. Razgovaralo se o suradnji i projektima Instituta: Simpozij na Filozofskom fakultetu Dru`be Isusove u Zagrebu prigodom 10. obljetnice smrti Tome Vere{a: „Aktualnost srednjovjekovne filozo-fije – Tomo Vere{ kao inspiracija“, 24. svibnja 2013. tim se projektom Institut predstavio javnosti.

Predloèno je da u sklopu Dominikanske nakla-de Istina bude jedan niz: Izdanja Instituta Tome Akvinskog. Ve} je uz pomo} donacije pripremljena prva knjiga: Jan-Heiner Tück, „Dar prisutnosti. Teologija i pjesni{tvo euharistije u Tome Akvinsko-ga“, preveo dr. fra Ivan Ivanda.

Vije}nici su raspravljali i o pokretanju ~asopisa Duhovni ìvot (usp. Akti, Bol 2008., br. 22). Studij-


32

ski tjedan i Studijski dan Provincije dobar su temelj za ~asopis. Mo`da bude u digitalnoj verziji. Znan-stveno vije}e Instituta analizirat }e mogu}nosti po-kretanja ~asopisa.

Vije}nici su odgovorili na Upitnik U~itelja Reda u vidu Op}e skup{tine Reda 2013. Upitnik je pre-veden na francuski i poslan u Generalnu Kuriju Reda u Rimu.

Budu}i da je ve} odavno istekao ugovor za ùpu Svetog Krià u Dubrovniku/Gru`, dubrova~ki bi-skup mons Mate Uzini} predloìo je novi Ugovor. Zajednica u Gruù pismeno se o~itovala o prijedlo-gu Ugovora. U ovoj to~ki rada Vije}a sudjelovao je i dubrova~ki biskup mons. Mate Uzini}, odgovara-ju}i na pitanja bra}e vije}nika. Bra}a su zatim jed-noglasno prihvatila potpisivanje predloènog Ugo-vora.

Vije}nici su obavije{teni o tijeku priprema za Op}u skup{tinu Reda u Trogiru. Brat Mihael Tolj, generalni tajnik Skup{tine, ide u Rim na zasjedanje Generalnog vije}a kao zavr{nu pripravu za Op}u skup{tinu. Rje{avaju se pitanja uz dobivanje ulaznih viza u RH. Izra|uju se i prigodne {tole za sve}enike. Dovr{ava se web stranica na ~etiri jezika. Odre|eni su i na{i studenti koji }e pomagati tijekom rada Skup{tine. Provincijski ekonom preuzeo je logisti-ku, opremanje tajni{tva s potrebnim tehni~kim po-magalima.

Provincijal je uputio dopis svim zajednicama i pozvao na uklju~ivanje u rad na {irenju kulta bl. Augustina i bl. Ozane. U dopisu je naredio da se uvede zaziv za progla{enje svetima na Jutarnjoj, Ve~ernjoj te na dnevnim i nedjeljnim misama. Pred-loìo je da sve zajednice nabave kip ili sliku blaè-nika. Odbor Zagreba~ke nadbiskupije za promicanje {tovanja bl. Augustina Kaòti}a otkupio je najno viju knjigu o Kaòti}u. Bilo bi dobro da to u~ine i na{e zajednice. U pripremi je novi ìvotopis bl. Ozane

Kotorske. „Glas Koncila“ tiskao je slikovnicu za djecu o na{oj Blaènici. Nakon {to je pokrenuta kauza, trebaju sve tri strane u kauzi prikupiti po 12 svjedoka.

Provincijal je izvijestio vije}nike o zapo~etim kanonskim pohodima: Dubrovnik (i bra}a u forma-ciji), Gru`, zagreba~ki samostan Kraljice svete kru-nice i studentat. Uslijedit }e vizitacije samostanu u Splitu, na Pe{~enici i u Bolu. Posebno je istaknuo te{ko}u za Hamburg i samostan u Kor~uli. Brat Ma-tijas Farka{ ide iz ùpe u Zagrebu za kapelana u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu. Brat Do-minik Kristijan Gerbic bit }e, nakon sve~anih zavje-ta, zare|en za |akona ovoga ljeta.

12. Razno:

U samostanu u Bolu zapo~eo je susret ministra-nata iz na{ih ̀ upa (17.-19. svibnja). Brat Petar Gali} je organizator susreta za ministrante iz Bola, Splita i Gruà. Dogodine bi netko drugi trebao preuzeti organizaciju tih susreta.

Brat Ivan Arzen{ek uputio je molbu da preko ljeta studenti provedu neko vrijeme u zajednici u Petrov~u.

Brat Nikola Mio~, dubrova~ki prior, izvijestio je o pripremanju ugovora s braniteljskom udrugom „EKO @upa“ za koncesiju samostana u @upi Dubro-va~koj na 25 godina. Oni bi obnovili samostan i otvorili zavi~ajni muzej, a na jednom dijelu zemlji{ta napravili bi Eko park. O prijedlogu Ugovora o~ito-vat }e se najprije Provincijsko ekonomsko vije}e, a zatim Provincijsko vije}e.

Sljede}e zasjedanje Provincijskog vije}a bit }e 5. rujna u samostanu bl. Augustina Kaòti}a u Za-grebu-Pe{~enici.

Zasjedanje vije}a zavr{eno je molitvom.

brat Matijas Farka{zapisni~ar

33


IZVJE[]E S PETOGA ZASJEDANJA PROVINCIJSKOG VIJE]A

Samostan bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enici, 5. rujna 2013.

vito u obnovu samostana. Obnova samostana u{la je u trogodi{nji projekt Ministarstva kulture. Dobra je suradnja s konzervatorima u Trogiru. No, treba promi{ljati o perspektivi toga samostana koji je na atraktivnoj lokaciji.

Uspje{no je zavr{ena Op}a skup{tina Reda u Trogiru. Reakcije U~itelja Reda i ostalih sudionika su vrlo pozitivne. Provincijal je zahvalan svoj bra}i koja su bila aktivno uklju~ena u pripremu i organi-zaciju skup{tine. Planira se prirediti posebni broj Vjesnika Provincije u kojem }e se prikazati sva doga|anja s toga povijesnog doga|aja za na{u Pro-vinciju. Na ~iovskom i trogirskom samostanu bit }e postavljene spomen-plo~e na taj doga|aj. Skup{tina je medijski bila dobro popra}ena.

Brat Sre}ko podnio je izvje{}e o Me|unarodnom studijskom tjednu koji je ove godine odràn na îovu. Sudjelovalo je 30-tak sudionika, uz dobru medijsku popra}enost. Sljede}e godine Studijski tjedan }e se odràti od 24. do 31. kolovoza, na temu „Rije~ kao medij“. Taj projekt je vaàn za bra}u u formaciji.

Regens studija je izvijestio o godi{njem planu (kalendaru) za intelektualni i formacijski ìvot no-vaka, studenata i bra}e u formaciji, koji priprema Vije}e za formaciju i intelektualni ìvot. Taj }e pro-gram dobiti sve ku}e formacije.

Do sljede}eg zasjedanja regens treba pripremiti sastav Znanstvenog vije}a Instituta sv. Tome Akvin-skog kako bi se moglo izabrati ravnatelja Instituta.

Provincijal je prikazao ìvot Provincije u svjetlu kanonskih pohoda. Dugo se razgovaralo o rje{avanju sada{njega stanja i budu}nosti samostana u Kor~uli.

Nazo~na bra}a: Anto Gavri} (provincijal), Ni-kola Mio~, Zvonko Dànki}, Matijas Farka{, Ivan Arzen{ek (vikar SDV), Luka Prcela, Tomislav Kra-ljevi}, Sre}ko Koralija (regens studija).

Odsutni: Mato Bo{njak (socius), Alojz ]ube-li}.

Nakon uvodne molitve i usvajanja Dnevnog reda, jednoglasno je usvojeno i izvje{}e s prethodnoga zasjedanja provincijskog vije}a.

Provincijski ekonom brat Kristijan Rai~ prikazao je ekonomski izvje{taj za 2012. godinu. Ulagano je dosta u obnove samostana Kraljice svete krunice u Zagrebu i Svete Marije Milosne u Bolu. Do Inter-medije treba osmisliti profil i perspektive samostana u Bolu. Uslijedit }e uskoro i ekonomske vizitacije. Ekonomsko izvije{}e jednoglasno je usvojeno.

Vije}nici su razmotrili prijedlog Ugovora o iznaj-mljivanju Samostana u @upi Dubrova~koj, na teme-lju ponude koju je dala Braniteljska zadruga Eko – @upa i na temelju prijedloga, savjeta i ponu|enih rje{enja koje je dalo Provincijsko ekonomsko vije}e. Ugovor ide na daljnju doradu.

Vije}nici su se osvrnuli i na problem napu{tenih samostana i samostanskih crkava (Lopud, îovo, [ibenik). Na Lopudu je ostala samostanska crkva u kojoj se ljeti odràvaju koncerti. Dubrova~ki samo-stan preuzet }e koordinaciju u tome dijelu, a pred-loèno je da se nastave pregovori o ustupanju crkve Dubrova~koj biskupiji ili traì neko drugo rje{enje. Samostanska crkva u [ibeniku povjerena je [iben-skoj biskupiji, ali je zanemarena. Samostan na ̂ iovu dobio je na va`nosti zbog Op}e skup{tine Reda i Studijskog tjedna. Ministarstvo kulture ulaè redo-


34

Ponu|eno je nekoliko rje{enja koja }e se primjenji-vati, po svojoj ostvarivosti, do Intermedije, na kojoj }e se traìti trajnije rje{enje.

Samostanima postulature i novicijata u Splitu i Dubrovniku treba posvetiti vi{e pozornosti, a bra}a u tim samostanima trebaju si posvijestiti va`nost ku}e formacije. Vrijeme postulature je nezaobilazno jer kandidati prije ulaska u novicijat moraju provesti odre|eno vrijeme u zajednici. Mogu}e je da vrijeme postulature bude u nekom drugom samostanu.

U skladu s odlukom U~itelja Reda u Pismu odo-brenja Akata Provincijske skup{tine (usp. Akti, Bol 2012., str. 5), Vije}e je imenovalo povjerenstvo za planiranje apostolata u vidu Intermedije 2014., kojeg su ~lanovi: Zvonko Dànki} (predsjednik), Tomislav Kraljevi}, Mato Bo{njak, Kristijan Rai~ i Luka Prcela.

Odlu~eno je da }e se Intermedija odràti od 26. do 28. lipnja 2014. godine u samostanu u Bolu.

U sklopu Tjedna solidarnosti i zajedni{tva s Crk-vom i ljudima u BiH na{a se Provincija na poseban na~in solidarizira sa ùpom Uzvi{enja sv. Krià u Klop~u. Uz to, podràva i projekt izgradnje Gospi-na sveti{ta na Kondìlu, kod Tesli}a, poznatog, sta-rog marijanskog sveti{ta Vrhbosanske nadbiskupije, koje je u proteklome ratu potpuno opusto{eno. To

je projekt nade, kako ga je nazvao kardinal Vinko Pulji}. Vije}e je jednoglasno prihvatilo prijedlog da se sljede}e godine prikupljena sredstva usmjere u svrhu donacije oltara za sveti{te na zavjetnom brdu Kondìlo.

Razno:

Postoji ponovna zainteresiranost Hvarsko-bra~-ko-vi{ke biskupije da se samostan u Starom Gradu pretvori u dom za starije sve}enike. Predloèno je da se reaktiviraju ti dogovori.

Sve zajednice mogu u Provincijalatu naru~iti za svoje potrebe {tole koje su prigodno ra|ene za Op}u skup{tinu Reda u Trogiru.

Na molbu dubrova~koga samostana vije}e je dalo pozitivno mi{ljenje glede eventualne prodaje jednog prostora u vlasni{tvu samostana. Vije}e tako|er traì od priora dubrova~kog samostana da, nakon napisa u tisku, provjeri nije li DIU prekr{io Ugovor o iznajmljivanju samostanskih prostora te poduzme potrebne mjere.

Sljede}e zasjedanje Provincijskog vije}a bit }e 5. prosinca u samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu.

brat Matijas Farka{, OPzapisni~ar

Intermedija – od 26. do 28. lipnja 2014. godine u samostanu u Bolu.

35

XIII. PEPELNICA UMJETNIKA

Logos se utjelovio, a svako umjetni~ko djelo jest tako|er neko tijelo, ukoliko ima formu i sadràj. Umjetni~ko djelo se svojom realizacijom komuni-cira drugima, ba{ kao {to se i Logos nama komuni-cirao. Teologija i umjetnost imaju jo{ ne{to zajed-ni~ko: obje gledaju onkraj rubova da bi dohvatile neuhvatljivo.

Ako ne gledaju onkraj granica stvarnoga i istini-toga, tada su sterilne. Obje poku{avaju uspostaviti uvijek {to savr{eniju komunikaciju s Bogom – s Transcendentnim.

Moderator dijalo{koga susreta bio je brat Frano Prcela.

IZ @IVO

TA BRA

]E I

ZAJED

NIC

A

Tradicionalni, trinaesti, dijalo{ki susret umjetni-ka i teologa – Pepelnica umjetnika – odràn je 13. velja~e u Zagreba~kom kazali{tu mladih. Tema ovo-godi{njeg promi{ljanja bila je: „(K)raj umjetnosti“: Umjetnost izme|u slobode i odgovornosti. Sudio-nici susreta bili su dramski pisac Mate Mati{i}, pje-snik i teolog Anton [ulji} i novinar Branimir Pofuk. U raspravi je izme|u ostaloga bila istaknuta va`nost dijaloga jer u dijalogu uvijek u~imo ne{to novo.

Kada stupimo u dijalog, ne znamo kamo }emo sti}i, a u svakom slu~aju izlazimo druk~iji. Razumi-jevanje drugoga je vrlo va`no i kroz mi{ljenja drugih trebamo provjeravati svoje stavove, a ne kroz vla-stite argumente. Anton [ulji} je na poseban na~in istaknuo zajedni~ku to~ku teologije i umjetnosti, a to je Utjelovljenje.

ZNANSTVENI SIMPOZIJ „AKTUALNOST SREDNJOVJEKOVNE FILOZOFIJE – TOMO VERE[ KAO INSPIRACIJA“

Znanstveni simpozij na temu „Aktualnost sred-njovjekovne filozofije – Tomo Vere{ kao inspiracija“ odràn je 24. svibnja u sve~anoj dvorani Antuna Ba-uera Filozofskog fakulteta Dru`be Isusove u Zagrebu.

Simpozij su zajedni~kom suradnjom organizira-li Filozofski fakultet Dru`be Isusove i Institut sv. Tome Akvinskog. Na simpoziju je sudjelovalo tri-

naest izlaga~a, koji su svojim predavanjima odgovo-rili na pitanje za{to se danas treba baviti srednjovje-kovnom filozofijom i promicati djela velikana sred-njovjekovne filozofske misli.

Dominikanac, filozof, istaknuti prevoditelj i pro-fesor teologije Tomo Vere{ svojim se neumornim traènjem istine istaknuo na mnogim po dru~jima,


36

a posebno u prou~avanju misli sv. Tome Akvinskog, znanstvenim dijalogom kr{}anstva i marksizma te zauzeto{}u oko prevo|enja va`nih srednjovjekovnih filozofskih i teolo{kih autora na hrvatski jezik.

Inspirirani njegovim svijetlim primjerom, sudi-onici simpozija zaklju~ili su da je i danas mogu}e ostvariti suglasje vjere i razuma dijalogom prirodnih znanosti i duhovnosti. Dana{nji znanstvenici od srednjovjekovnih autora mogu nau~iti kako preci-znim istraìvanjem u~iti od drugoga i tako otkriva-njem razli~itih mi{ljenja i primjenom „vje~ne nauke“ na razne probleme koji se neprestano name}u na{em vremenu u me|usobnom dijalogu tragati za uzro-cima svekolike stvarnosti.

Unato~ nastojanjima Tome Vere{a i intelektual-ne zajednice angaìrane oko promoviranja srednjo-vjekovne misli, na na{im prostorima joj se i dalje pridaje nedovoljno pozornosti, kako u ud`benicima tako i na sveu~ili{nim katedrama. Danas je potrebno novo srednjovjekovlje kako bismo {to uspje{nije

otkrivali i istraìvali svijet i time ga usavr{avali, jedan je od zaklju~aka simpozija.

Znanstveni simpozij na FFDI-u dogodio se u trenutku kad je u Zagrebu s djelovanjem zapo~eo novoosnovani Institut sv. Tome Akvinskog za pro-u~a vanje srednjovjekovne filozofsko-teolo{ke ba{tine.

Institut je interdisciplinaran, a svrha mu je pro-u~avati i promicati dominikanske autore s podru~ja filozofije, teologije, umjetnosti i mistike, a posebno filozofiju i teologiju sv. Tome Akvinskog u dijalogu sa suvremenom kulturom te prou~avati i promicati doprinos dominikanaca znanosti, kulturi i umjet-nosti u Hrvata.

Institut je osnovan u velja~i ove godine sa sje-di{tem u dominikanskom samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu, a simpozij o srednjovjekovnoj filozofiji prvo je predstavljanje Instituta u javnosti.

Ana Dageli}

37


Filozofski fakultet Dru`be Isusove i

Institut sv. Tome Akvinskog

organiziraju simpozij

„Aktualnost srednjovjekovne filozofije – Tomo Vere{ kao inspiracija“

Petak, 24. svibnja 2013.Jordanovac 110, Zagreb

PROGRAM:

08:45: Ivan [estak, dekan Filozofskoga fakulteta Dru`be Isusove u ZagrebuPozdrav gostima i sudionicima simpozija

Predsjedaju: Anto Gavri}, Ivan Koprek

09:00: Barbara ]uk[to je to srednjovjekovna filozofija?

09:15: Nikola Stankovi}Uvjeti suglasja vjere i razuma

09:30: @eljko Pavi}Tomina obrana izvorno shva}ene teologije i filozofije u razumljenju Tome Vere{a

09:45 Akademik Vladimir PremecToma Akvinski – Marx – Tomo Vere{: Transtemporalni tijek ideja

10:15: Anto Gavri}Za{to prou~avati srednjovjekovnu filozofiju?

10:30: Ivan [estakSrednjovjekovna misao u hrvatskoj katoli~koj periodici

10:45 – 11:10: Odmor

Predsjedaju: Nikola Stankovi}, Hrvoje Lasi}

11:15: Ivan Zeli}Neke posebnosti srednjovjekovne logike

11:30: Ivica RaguÀktualnost sakramentalne teologije Huga od sv. Viktora

11:45: Mile Babi}Nadilaènje kozmoontolo{kog necesitarizma u Ivana Dunsa [kota

12:00: Tomislav Kova~Uloga filozofije i teologije u kr{}ansko-muslimanskom dijalogu u srednjem vijeku i danas

12:15: Josip TalangaUtjecaj skolastike na Descartesov esse obiectivum

12:30: Dalibor Reni}Verbum mentis: Toma Akvinski i Lonergan

12:45: Ivan Kordi}Johannes B. Lotz izme|u Martina Heideggera i Tome Akvinskog

13:00: Kardinal Georges CottierZauzetost U~iteljstva za svetog Tomu u Fides et ratio

Rasprava

***Predstavljanje knjiga

***

Ivan Duns [kotSloboda uzvi{enija od nu`nostipreveo i priredio Mile Babi}Naklada Breza, Zagreb

O knjizi govore:Barbara ]ukMile Babi}Boò Dujmovi}

* * *

Toma AkvinskiIzabrano djeloizabrao i preveo Tomo Vere{2. znatno pro{ireno izdanje priredio Anto Gavri}Nakladni zavod Globus, Zagreb

O knjizi govore:Kardinal Georges Cottier(prigodna poruka)Anto Gavri}Tomislav Pu{ek


38

POKRENUTA STUDENTSKA WEB-STRANICA

Po~etkom akademske godine 2012./13., na pr-vom sastanku studenata Hrvatske dominikanske provincije, odlu~eno je zapo~eti s projektom pokre-tanja studentske web-stranice. Za urednika nove stranice odabran je brat Mirko Irenej Vlk. Koncep-tualizacija i dizajn same web-stranice trajali su slije-de}ih {est mjeseci. Nova stranica nazvana je „Tra-gom istine“ za {to postoji nekoliko razloga: a) na-zivom stranice èljelo se referencirati na domini-kansko geslo ’Veritas’; b) tako|er, èljelo se poka-zati kako je nova web-stranica na istoj liniji kao i studentski ~asopis „Izazov istine“.

„Tragom istine“ je kona~no dobila svoje mjesto pod virtualnim suncem internetskih prostranstava 8. travnja 2013. godine. Urednik je u svojoj uvodnoj rije~i definirao novu stranicu kao medij kojim }e bra}a studenti Hrvatske dominikanske provincije mo}i ponuditi svoja razmi{ljanja i radove na korist i uìvanje posjetiteljima „Tragom istine“. Tako ve} vi{e od pola godine studenti redovito pi{u o raznim temama iz svojeg redovni~kog i studentskog ìvo-ta poku{avaju}i odgovoriti na pitanja i izazove vje-re s kojima se susre}u na svojem ìvotnom hodu prema Bogu.

Jedan od ciljeva studentske web-stranice tako|er je i postati vrelo informacija o redovni{tvu op}eni-to, te o dominikanskom na~inu ìvota za sve koji

razmi{ljaju o ulasku u Red propovjednika. Tako|er se u skoroj budu}nosti planira dalje {iriti i produ-bljivati sadràj koji „Tragom istine“ nudi. Tako je ovog ljeta na stranici otvorena posebna sekcija za Me|unarodni Studijski tjedan za bra}u dominikan-ce u formaciji koji ve} godinama organizira na{a Provincija. Isto tako, unutar slijede}ih nekoliko mje-seci planira se, ako bude mogu}e do prve godi{njice web-stranice, objaviti stare brojeve ~asopisa „Izazov istine“ ~ime }e se dodatno u~vrstiti veza izme|u ova dva medija intelektualnog i propovjedni~kog djelo-vanja dominikanske bra}e studenata.

„Tragom istine“, web-stranica dominikanske bra}e studenata, ima potencijal postati nenadomje-stivim sredstvom propovijedanja i {irenja domini-kanske karizme. Uredni{tvo stranice i sami studen-ti jo{ uvijek otkrivaju sve mogu}nosti koje im ovaj medij nudi. Stranica }e rasti i mijenjati se zajedno s bra}om studentima. No, u ovom trenutku jo{ se nalazi u povojima i svaka pomo} je dobrodo{la. Bra}a u Provinciji i svi ~lanovi Dominikanske obitelji mogu pomo}i da „Tragom istine“ dosegne {to ve}i broj ljudi time {to su u svakom trenutku dobro do{li od studenata zatraìti i dobiti promotivni plakat strani-ce koji se moè istaknuti na oglasnim plo~ama u crkvama, samostanima i na drugim mjestima.


39



40

29. REDOVNI^KI DANI

koji je kao predsjednik organizatora, Hrvatske kon-ferencije vi{ih redovni~kih poglavara i poglavarica, otvorio Dane. Sve su okupljene zatim pozdravili predsjednik Vije}a HBK za sjemeni{ta i duhovna zvanja splitsko-makarski nadbiskup Marin Bari{i} te predsjednik Vije}e HBK za ustanove posve}enoga ìvota dubrova~ki biskup Mate Uzini}. Mons. Bari{i} je i predvodio misno slavlje u crkvi sv. Dominika.

Prvoga je dana, pred brojnom okupljenom pu-blikom, govorilo dvoje predava~a. Dr. Valerija Kova~, franjevka od Bezgrje{ne, predstavila je doprinos Drugoga vatikanskog koncila obnovi redovni~kog ìvota, a dominikanac fr. Sre}ko Koralija progovorio je o ~itanju Svetoga pisma kao stalnom pronalasku sebe s primjerom sv. Efrema Sirskog.

Dr. Kova~ je u izlaganju predstavila koncilsku sliku Crkve kao temelj razumijevanja redovni{tva, zatim aspekete koncilske vizije redovni~koga ìvo-ta, narav i kriterije obnove te dinamiku obnove

U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnika i redovnica Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara i poglavarica (HKVRPP) odràni su XXIX. redovni~ki dani s temom „Misti~no iskustvo vjere u posve}enom ìvotu“. Prvi dio Dana odràni su u dominikanskom samostanu sv. Katarine u Splitu, a drugi dio u franjeva~kom samostanu u zagreba~koj Dubravi. U ovom broju Vjesnika dono-simo izvje{}e s Redovni~kih dana odrànih u Splitu.

U dominikanskom samostanu u Splitu u petak 13. i subotu 14. rujna odràni su dvodnevni 29. redovni~ki dani posve}eni misti~nom iskustvu vjere u posve}enom ìvotu.

Redovni~ki su dani zapo~eli pozdravima pred-stavnika Hrvatske konferencije vi{ih redovni~kih poglavara i poglavarica, dominikanskog provincijala dr. Ante Gavri}a i s. Vianeje Kusture koji su predsje-dali programom prvoga dana te dr. Vinka Mami}a

41


redovni{tva u kojem se i kriti~ki osvrnula na pro-blematiku redovni~koga ìvota. Naglasila je da se umjesto obnove, od koje se o~ekivao procvat redov-ni{tva, u nekim segmentima dogodila stagnacija. Smanjio se broj redovnika i redovnica, ugasile su se djelatnosti, zatvorile se ustanove, nestale pojedine zajednice, a to zna~i da je redovni{tvo u{lo u dubo-ku krizu. Smanjio se i poloàj i ugled redovnika u dru{tvu, a cijene se tek pojedinci redovnici i redov-nice koji sa svojim sposobnostima doprinose Crkvi i dru{tvu. Dr. Kova~ je propitkivala problematiku zatvaranja redovni{tva u vlastite institucije i zajed-nicu, rad na promociji i afirmaciji vlastite zajednice ne gledaju}i je dovoljno kao dio ìvota Crkve. Zak-lju ~ila je da je kriza redovni{tva povezana s krizom Crkve, posebno naglasiv{i va`nost unutarnjega redovni~kog ̀ ivota, odnosno potrebu temeljite du-hovne obnove koja je najteà jer se radi o promjeni duha, mentaliteta, na~ina ìvota i egzistencije.

Fr. Koralija je svoje predavanje podijelio u tri cjeline. U prvom dijelu govorio je o nekim karakte-ristikama sirske teolo{ke misli, kao i o ìvotu sv. Efrema Sirskog iz 4. stolje}a. Zatim je razlagao o ~itanju Svetoga pisma kao vje`bi pronalaènja sa-moga sebe kroz molitvu. U tom smislu govorio je o molitvi u nekoliko misli koje su inspirirane na himnima o raju: o molitvi kao iskustvu, odnosno ku{nji potrage za svrhom, o molitvi/~itanju kao pro-nalasku Rije~i unutar vlastitog iskustva, o prona-|enom iskustvu kao potrebi te o „Gdje si Adame? @eli{ li i dalje dana blaènstva?“ U tre}em dijelu fr. Koralija je govorio o sakramentalnosti stvorenoga – o Bo`joj objavi poziva na zajedni{tvo. Naglasio je da je polaze}i od tuma~enja pona{anja praroditelja Adama i Eve do poziva u~enika i govora o blaènstvu, svako od razmi{ljanja potkrijepljeno nekim Efre-movim spisom. „Posebnost Efremove misli je u tome da se ~itanje kao molitva i djelovanje shva}a sakramentalno, a samim time je i ljudski ìvot ne-prestano traganje i pronalaènje kroz uspone i pa-dove“, zaklju~io je fr. Koralija.

Drugoga je dana o temi „Vjera i slu{anje rije~i – izazov mona{ke duhovnosti redovni{tvu danas“ govorila dr. Ozana Kraja~i} iz Dru`be K}eri Bo`je ljubavi, a temu „Proces misti~ne probrazbe vjerni-ka–molitelja u Krista: ’@ivim, ali ne vi{e ja, nego ̀ ivi u meni Krist’“ okupljenima je pribliìo karmeli}anin dr. Vinko Mami}.

Dr. Kraja~i} je predstavila monahe kao svjedoke ìvljene vjere i svjedoke radikalnog nasljedovanja Krista, kao ljude koji nisu bili teoreti~ari duhovno-sti, nego su bili istinski traìtelji Boga. Naglasila je da je danas aktualna kultura povr{nosti u kojoj zbog ìvotne buke i ̀ urbe ~ovjek vi{e ne zna mirovati, ne zna biti sam sa sobom i u~initi svojom Bo`ju rije~ koju prima. „Danas se puno govori, zato rije~ gubi na ozbiljnosti i teìni“ – rekla je dr. Kraja~i} poru~iv{i da je va`no odvojiti dragocjeno od bezvrjednog i da redovni{tvu Bo`ja rije~ mora biti na prvom mjestu. U izlaganju se koncentrirala na poticaje iz mona{ke duhovnosti, govorila je o tome kako su, nakon {to su kr{}ani dobili slobodu, postali osrednji u vjeri te da su se monasi dogodili kao pokret osporavanja. „@eljeli su biti dobri kr{}ani, ̀ eljeli su se boriti pro-tiv osrednjosti {to bi i danas trebao biti izazov cjelo-kupnom redovni{tvu“, naglasila dr. Kraja~i}.

Dr. Mami} je govorio o pote{ko}ama preno{enja misti~nog iskustva vjere zbog naravi samoga iskustva koje nije svojstveno slu{atelju. Kao primjer preno{enja toga iskustva izloìo je put sjedinjenja s Bogom pre-ma nauku sv. Terzije Avilske. Ona se u svojim spisima, podsjetio je dr. Mami}, koristila opisom slika i uspo-redbi i tako govorila o svojem misti~nom iskustvu sjedinjenja koje je milost Bo`ja, a da tu milost Bog daje onom tko se za nju pripremi. Misti~no sjedinje-nje, po sv. Tereziji, zna~i sjedinjenje s voljom Bo`jom do te mjere da vjernik moè re}i: @ivim, ali ne ìvim vi{e ja, nego u meni ìvi Krist, rekao je dr. Mami} naglasiv{i da je danas te{ko ìvjeti tako kao {to je ìvjela sv. Terezija jer dana{nji ~ovjek vi{e nije holisti~an, nego je fragmentaran. „Sv. Terezija je uz dva sata meditacije dnevno uvela i dva sata rekreacije te je isklju~ila no}no ustajanje na molitvu jer je znala da se ~ovjek mora smijati da bi bio normalan. To zna~i da je znala da je sve {to nam je Bog dao va`no u na{im ìvotima“ – zaklju~io je dr. Mami}.

Misno je slavlje u crkvi sv. Dominika drugoga i posljednjega dana 29. redovni~kih dana u Splitu pred-vodio fra @arko Relota, a program je zavr{en okruglim stolom na kojem su, uz aktivno sudjelovanje publike, sudjelovali predava~i. Rasprava je bila usmjerena na to kako se pojedina~ni i osobni susreti svakog redov-nika ili redovnice s Kristom trebaju reflektirati na {to skladnije odnose u redovni~kim zajednicama.

Tanja Baran


42

PROSLAVILI STO GODINA SVE]ENI[TVA

franjeva~kog samostana u Gu~oj Gori te glavnog urednika „Katoli~kog tjednika“ vl~. Josipa Vajdnera. Slavlju su se pridruìle i sestre dominikanke iz Kor~ule, gdje ìvi i radi brat Drago Kolimbatovi}, poznati pu~ki propovjednik.

Provincijal je u svojoj propovijedi govorio o tro-strukoj zna~ajci kojom evan|elist Luka prikazuje Isusa Krista u nedjeljnom evan|eoskom ulomku: ~ovjek vrlo odvaàn, koji se protivi nasilju – jer je blaga i ponizna srca – ali svojim u~enicima postavlja tri radikalna zahtjeva za nasljedovanje: odre}i se svoga doma, ostaviti svoju obitelj i ostaviti svoju pro{lost. Time u~enik potvr|uje da svoju sigurnost temelji na Isusu Kristu, da ljubav prema bli`njemu veè uz poglavitu ljubav prema Bogu, a u svojoj

U crkvi Uzvi{enja Sv. Krià u Klop~u (Zenica), u nedjelju 30. lipnja, bra}a Drago Kolimbatovi} i Pero Juri~ sve~ano su proslavili velike obljetnice sve}eni~kog re|enja: 60 i 40 godina sve}eni{tva. U molitvi zahvalnici sjedinili su se s drugom dvojicom dominikanskih zlatomisnika, koji nisu mogli do}i u Klop~e, Ivom Plenkovi}em i Tihomirom Zovkom u Njema~koj. Tako je obiljeèno dvjesto godina sve}eni{tva ~etvorice hrvatskih dominikanaca.

Sredi{nje misno slavlje predvodio je provincijal Anto Gavri}, uz koncelebraciju dvojice jubilaraca bra}e Drage Kolimbatovi}a i Pere Juri~a, bra}e do-minikanaca iz samostana u Zagrebu i Gruù (Du-brovnik), zeni~kih sve}enika, bra}e franjevaca ùpnika u Zenici, Bu~i}ima, Novoj Biloj, gvardijana

43


usredoto~enosti na Krista svoj ̀ ivot nakon susreta Kri-sta vi{e ne uspore|uje nostal-gi~no sa svojim prija{njim ìvotom.

Sve tri dimenzije naslje-dovanja Krista provincijal je popratio slikovitim izri~ajem iz ìvota dvojice dominika-naca slavljenika, koji su du-boko povezani sa ùpom Klop~e: brat Drago Kolim-batovi} je prvi klop ~anski ùp nik (1975.), a sada{nji ùpnik brat Pero Juri~ je vi{e od polovice svojega sve-}eni~kog ìvota proveo u Klop ~u. Provincijal je pod-sjetio i na ratne godine koje su bra}a dominikanci proìvjeli zajedno, u osku dici, sa svojim napa}enim ùp ljanima u Klop~u, poma ̀ u}i svima, i onima koji nisu bili katolici ni kr{}ani, svje do~e}i ljubav prema bli` nje mu. Provincijal je ponajprije zahvalio Bogu na darovanoj bra}i jubilarcima, a zatim je zahvalio bra}i slavlje nicima na svjedo~enju vjernosti svo jemu pozivu, na njihovoj ljubavi prema Bosni i Hercego-vini te na njihovu va`nom doprinosu u ponovnom povratku i odrànju dominikanaca u Bosni.

Na kraju euharistijskog slavlja slavljenicima su se dirljivo obratili dvoje mladih u ime ùpljana i u ime malonogometnoga kluba iz ùpe Klop~e kojeg ùpnik svesrdno pomaè. Uru~ili su im i prigodne darove. @upnik je dobio i dres s brojem 40 i imenom „Vatrica“, kako ga od milja zovu svi u ùpi, a i {ire. Uime gu~egorskog samostana ~estitku je izrekao

gvardijan fra Drago Pranje{. Zatim su se obratili i sami jubilarci. Brat Drago Kolimbatovi} se ukratko prisjetio trenutaka kada je do{ao u Zenicu i po~eo pripremati sve za novu ùpu i novu redovni~ku ku}u. I opet je nazo~nim ùpljanima potvrdio svo-ju ljubav kao onda na samome po~etku. @upljani su mu uzvratili gromoglasnim pljeskom. êstitku su uputile i sestre dominikanke iz Kor~ule.

Nakon euharistijskog slavlja radost susreta i slav-lja nastavila se uz pjesmu i kolo. @upnik slavljenik je sa svojim ̀ upljanima priredio zajedni~ki objed za sve sudionike euharistijskog slavlja. Bilo je radosnih susreta i oìvljavanja davnih uspomena. Slavlje je slikom zabiljeìla TV Kiseljak, a prigodnom repor-taòm i „Katoli~ki tjednik“ iz Sarajeva.

www.dominikanci.hr


44

LAI^KO BRATSTVO SV. DOMINIKA I PRVA GENERACIJA NOVAKA

i ìvot Lai~kog bratstva sv. Dominika. Ulaskom u novicijat, {estero mladih ljudi podi}i }e svoj duhov-ni i kr{}anski ìvot na jednu novu razinu pod pa-skom u~itelja brata Mirka Ireneja Vlka.

Uz molitvene susrete, posjete dominikanskim samostanima Hrvatske dominikanske provincije, hodo~a{}a i duhovne obnove pred velike liturgijske svetkovine, novaci bratstva }e poha|ati i niz preda-vanja tijekom kojih }e u~iti o tradiciji samoga Reda i o na~inu funkcioniranja lai~kih bratstava te pro-

U crkvi Kraljice sv. krunice, 4. lipnja tijekom mis-noga slavlja koje je predvodio brat Anto Gavri}, provincijal, osnovano je novo lai~ko bratstvo sv. Dominika koje nosi ime bl. Ozane Kotorske.

U godinu novicijata primljena je prva generacija bra}e i sestara: Sla|ana ]orluka, Ivana ]orluka, Mi-haela Relji}, Ana Dageli}, Ivana Blaèk-Miksi} i Robert Miksi}. Novaci su, prije po~etka godine ku{nje, pro{li i vi{emjese~ni period kandidature ti-jekom kojega su upoznavali Dominikansku obitelj

45


PREDSJEDNIK HBK POHODIO PROVINCIJALA I SAMOSTAN U ZAGREBU

sjeti sudionike Op}e skup{tine Reda propovjednika koja se po prvi puta u osamstotoj obljetnici Reda odràva u Hrvatskoj.

Dominikanci su povezani s nadbiskupom Pulji- }em od vremena dok je jo{ bio dubrova~ki biskup, jer na podru~ju Dubrova~ke biskupije imaju tri sa-mostana (Dubrovnik, Gru` i Kor~ula) i vode ùpu Sv. Krià u Gruù. êtvorica dominikanskih bogo-slova dolaze iz Zadarske nadbiskupije.

Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup @elimir Pulji} pohodio je 4. oùjka nave~er provincijala Hrvatske dominikan-ske provincije brata Antu Gavri}a i samostan Kra-ljice svete krunice u Zagrebu te s bra}om domini-kancima ostao na ve~eri.

Provincijal je upoznao nadbiskupa s va`nijim ovogodi{njim doga|anjima u Provinciji te budu}im planovima i pastoralnim promi{ljanjima. Tako|er ga je pozvao da kao predsjednik HBK ovoga ljeta po-

u~avati temeljne ~lanke na{e vjere kako bi postigli dublje razumijevanje Bo`je Objave.

Provincijal Anto Gavri} u prigodnoj propovijedi izrazio je nadu kako }e novo bratstvo nastaviti rasti u budu}im godinama kako se i drugi mladi ljudi budu pridruìvali privu~eni primjerom prve genera-cije novaka. Cilj ìvota u Lai~kom bratstvu sv. Do-minika je ìvjeti redovni~ki ideal u svijetu i ostvari-vati dominikansku karizmu propovijedanja u onim podru~jima ìvota i onim segmentima dru{tva gdje zare|ena bra}a redovnici ne mogu doprijeti.

[estero novaka ulaskom u novicijat primilo je {kapular sv. Dominika koji predstavlja njihovo redov ni~ko odijelo, i sluì kao simbol pripadnosti Lai~kom bratstvu sv. Dominika, te simbolizira nji-hovo posve}enje i predanje redovni~kom idealu.

Nakon godine novicijata, oni }e poloìti zavjete i postati punopravni ~lanovi Lai~kog bratstva sv.

Dominika te ìvjeti evan|eoske savjete ~isto}e, siroma{tva i poslu{nosti na na~in prikladan njiho-vom ìvotu u svijetu.

www.dominikanci.hr


46

KARDINAL VINKO PULJI] NA PROSLAVI SNJE@NE GOSPE U BOLU NA BRAÛ

„Mi, Hrvati u BiH, bez va{e podr{ke ne moèmo uspjeti. Bez na{ega opstanka u BiH i va{ je opstanak upitan“

dinalov posjet Bolu sje}anje na povijest kada su se kardinal, profesori i studenti s Visoke bogoslovne {kole u tijeku domovinskoga rata smjestili i ìvjeli u bolskomu dominikanskom samostanu. ̂ esti ta ju}i ùpnoj zajednici svetkovinu i mjesnoj vlasti Dan op}ine, biskup [tambuk zaèlio je Boljanima napre-dak i skladnost u ostvarenju boljitka svih ìtelja.

Pozdravljaju}i okupljene vjernike u ispunjenoj crkvi, kardinal Pulji} istaknuo je da je s rado{}u pri-hvatio poziv predvoditi proslavu Snje`ne Gospe u Bolu u kojemu je njegovu narodu, kako je rekao, „dominikanski samostan pruìo ruku u te{kim da-nima rata“. Pozvao je vjerni~ko mno{tvo na molitvu za hrvatski narod koji upravo na Dan pobjede i do-movinske zahvalnosti zahvaljuje Gospodinu na daru slobode za koju su mnogi ginuli, te da na{ narod ima prave narodne vo|e.

U homiliji, kardinal Pu-lji} se osvrnuo na svetkova-nje Snje`ne Gospe, staviv{i vjernicima za uzor Mariju: „Svetkuju}i Mariju ̀ elimo se posvetiti. Kao ìva Crkva posve}ujemo se po vjeri, a u Godini vjere ̀ elimo ju obno-viti. Marijina veli~ina ne sa-stoji se samo u tome {to je rodila Isusa; ona je jo{ ve}a jer je vjerovala. Zato Drugi vatikanski koncil u~i da je Marija prije u vjeri za~ela, a tek onda po Duhu Svetomu. Bo`ja rije~ koju ~esto slu-{amo nije tako duboko si{la

Blagdan Snje`ne Gospe sve~ano je proslavljen u ponedjeljak 5. kolovoza u ùpi Bol na Bra~u koju vode dominikanci iz samostana Sv. Marije Milosne. Uz sudjelovanje brojnih vjernika sredi{nje euhari-stijsko slavlje u velikoj crkvi u sklopu bolskoga sa-mostana predvodio je nadbiskup metropolit vrh-bosanski kardinal Vinko Pulji} u zajedni{tvu s hvar-sko-bra~ko-vi{kim biskupom Slobodanom [tambu-kom, vojnim biskupom u BiH mons. dr. Tomom Vuk{i}em, provincijalom Hrvatske dominikanske provincije dr. Antom Gavri}em, generalnim vikarom Hvarske biskupije Stankom Jer~i}em i vi{e sve}eni-ka. Na misi je pjevao ̀ upni zbor pod vodstvom ma-estra Vinka Karmeli}a.

Na po~etku liturgijskoga slavlja biskup [tambuk pozdravio je kardinala Pulji}a, zaèljev{i mu dobro-do{licu u biskupiju. Podsjetio je, pritom, da je kar-

47


u nas kao u srce Marijino. Mi smo sve sekularizirali. Izgubili smo sveto, kao da nam ni{ta vi{e nije sveto. [to to zna~i vjerovati i komu mi to vjerujemo? Vje-rovati zna~i prihvatiti Boga, ̀ ivjeti ono Bo`je, u~initi da vjera postane na{e uvjerenje. Vjerovati zna~i ima-ti povjerenje u Boga koji me voli“, istaknuo je, izme|u ostaloga, kardinal Pulji}.

U nastavku homilije kardinal je primijetio da je osim potrebe reforme u politici i gospodarstvu, o kojoj se ~esto govori, potrebna obnova i u Crkvi. „Danas je u sredi{tu interesa zarada i novac. No, nema te valute koja moè procijeniti vrijednost ljudskoga ̀ ivota. Dok ne shvatimo vrijednost ljud-skoga ̀ ivota, ne znamo s Bogom sura|ivati“, rekao je kardinal Pulji}. Na kraju se osvrnuo na obilje-àvanje Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, ustvrdiv{i da hrvatski narod tim danom slavi samo vanjsku slobodu, te dodao: „Potrebno je oslobodi-ti se zlih navika i ste}i naviku ~initi dobro. êsto kukamo na medije i na politiku, ali gdje su ti kato-lici u javnosti. Slobodu treba izgraditi; treba je proèti duhom, izgra|ivati je prema vrijednostima evan|elja. Pozvani smo utkati u povijest na{ega na-roda prave vrijednosti, ostaviti ne{to vrijedno i budu}im pokolje njima“, zaklju~io je kardinal Pulji}. Na kraju sve~ane euharistije kardinal je zaèlio vjer-nicima da istinski ìve vrednote koje ba{tine od svojih predaka.

Nakon misnoga slavlja u velikoj dvorani hotela Elaphusa uprili~ena je sve~ana sjednica Op}inskoga vije}a kojoj je kao po~asni gra|anin tamo{nje op}ine

uz brojne uzvanike nazo~io kardinal Pulji}, zatim, biskupi [tambuk i Vuk{i}, dominikanski provincijal dr. Gavri}, generalni vikar Jer~i} i bolski ùpnik Damir [oki}. Sjednici je nazo~io i ~lan Papinskoga povjerenstva za starokr{}ansku arheologiju i biv{i veleposlanik Hrvatske pri Svetoj Stolici dr. Emilio Marin, zatim ~lan Komisije Iustitia et pax HBK dr. Neven [imac, te predstavnici nekoliko bra~kih op}ina. Uime op}ine i ~lanova Op}inskoga vije}a pozdravnu rije~ uputio je na~elnik Tihomir Marin-kovi}, uime Splitsko-dalmatinske ̀ upanije mr. @eljko Mi{i}, pomo}nik pro~elnika za pomorstvo i turizam, dok je uime Vlade RH ~estitku uz Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan op}ine uputio mini-star uprave Arsen Bauk. Pro~itana je, zatim, odluka Op}inskoga vije}a o progla{enju kardinala Pulji}a po~asnim gra|aninom Bola, donesena na sjednici toga vije}a 5. kolovoza 1998. godine, u kojoj se isti~e va`nost doprinosa Visoke bogoslovne {kole u tijeku njezina ~etverogodi{njega ̀ ivota i djelovanja u Bolu. „Ne mogu zaboraviti kako sam po dolasku iz Rima bio srda~no primljen u Bolu, kako od dominikanaca, tako i od ìtelja Bola. @elim vam zahvaliti na svemu {to ste u~inili za nas. Mi Hrvati u BiH bez va{e podr{ke ne moèmo uspjeti. Bez na{ega opstanka u BiH i va{ je opstanak upitan. Svojim dolaskom ̀ elim biti most izme|u Hrvata u BiH i Hrvata u Hrvatskoj. Va`no je razvijati osje}aj jednih prema drugima, va`no je da sa~u vamo povezanost“, rekao je kardinal Pulji}, ispra}en dugotrajnim pljeskom.

(kta/ika)


48

VJE^NI ZAVJETI S. LILIAN OBIALO U PETROVÛ

Sestre dominikanke do{le su u Petrov~e iz Vrhnike u listopadu 2011., a ku}a je ustanovljena 3. prosinca iste godine. Od tada, u suradnji s bratom Ivanom Arzen{ekom, vikarom Slovenskog dominikanskog vikarijata i starje{inom samostana Gospe Svete, su-djeluju u brojnim pastoralnim aktivnostima u Petrov~u i susjednim ̀ upama – prijam hodo~asnika u marijanskom hodo~asni~kom sveti{tu Gospe Sve-te, kateheza i rad s mladima, karitativna djelatnost te pohod starijim i bolesnim osobama.

Kongregacija sv. Katarine Sijenske ustanovljena je po~etkom 19. stolje}a u Francuskoj. S. Margue-rite Gerine ustanovila je Kongregaciju s namjerom

U subotu 14. rujna 2013., u bazilici Gospe Svete u Petrov~u (Slovenija), sestra Lilian Obialo, domi-nikanka Kongregacije sv. Katarine Sijenske, poloìla je vje~ne zavjete i tako na poseban na~in posvetila svoj ìvot Bogu, Bl. Djevici Mariji, sv. Dominiku, sv. Katarini Sijenskoj te s. Mariji Elviri Bonacorsi, vrhovnoj poglavarici Kongregacije sv. Katarine Si-jenske i njezinim nasljednicama.

S. Lilian Obialo jedna je od pet sestara domini-kanki u Petrov~u. Osim s. Lilian (Nigerija), u Petrov~u ìve i djeluju s. Sonja Mele (Italija), s. Fe-licitas Ogechukwu Nwabueze (Nigerija), s. Gerina Marrone (Italija) i s. Gamila Emmanuel (Pakistan).

49


da sestre dominikanke svjedo~e maj~insko lice mi-losrdnog Oca koji nas u Isusu Kristu prihva}a te osloba|a na{ih grijeha i slabosti. Nasljeduju}i kariz-mu sv. Dominika i sv. Katarine Sijenske, jednostav-nim ìvotom nastoje ostvarivati svoje misijsko po-slanje. Krajem 19. stolje}a Kongregacija se podije-lila na dva ogranka koja su se 2005. ujedinila u jednu zajednicu koja danas djeluje na ~etiri kontinenta te broji oko 460 sestara.

Kod vje~nih zavjeta s. Lilian, euharistijsko bogoslu`je predvodio je celjski biskup mons. Stani-slav Lipov{ek, dok je s. Marie-Georges Pelmar, pred-stavnica vrhovne poglavarice Kongregacije, postav-ljala pitanja na temelju kojih je s. Lilian izrazila ̀ elju da se zauvijek posveti Bogu i Crkvi. Nakon prostra-cije, koja je znak poslu{nosti, povjerenja i predano-sti Bogu, te litanija svih svetih, koje su molitva za pomo} u budu}em redovni~kom ìvotu, s. Lilian je

na oltaru potpisom potvrdila vje~ni zavjet, a zatim iz ruku biskupa primila zaru~ni~ki prsten vje~noga Zaru~nika, znak trajne veze s Gospodinom. Prije zavr{nog blagoslova, sestre dominikanke i bra}a dominikanci napravili su krug ispred oltara te su poljupcem mira pozdravili s. Lilian kao posebnog ~lana jedinstvene Dominikanske obitelji. Bio je to izvanredan trenutak, budu}i da su mu{karci i ène, razli~itih boja koè i iz razli~itih dijelova svijeta, bili ujedinjeni bijelim habitom, ̀ eljom da zajedno slave Gospodina i Marijinim hvalospjevom koji su zdu{no pjevali. Ozra~je zajedni{tva i radosti nastavilo se za vrijeme sve~anog objeda. Zanimljivi razgovori i nova poznanstva bili su oboga}eni slovenskim i afri~kim pjesmama koje su jo{ za vrijeme obrednog slavlja potvrdile raznolikost i ljepotu Bo`je veli~ine.

brat Domagoj Augustin Polan{~ak, OP


50

IZ SAMOSTANA SV. KATARINE U SPLITU

Listaju}i stranice nekoliko zadnjih Vjesnika uo~io sam da posljednje javljanje iz Splita u rubrici „Iz na{ih samostana“ bija{e u mjesecu travnju 2008. godine. Dakle, prije vi{e od pet godina. Istina nije to tako dugi vremenski razmak, ali jest kad se radi o izvje{taju u Vjesniku koji obi~no zauzima strani-cu ili dvije. Da bih ostao u tim granicama i da ~ita-telje ne bih zamarao suvi{nim vijestima, zadràt }u se na onome {to smatram bitnim, a ipak jedna vrsta vijesti za one koji ~itaju Vjesnik i nisu dio na{e za-jednice.

U Vjesniku br. 99 godine 2008. tada{nji prior brat Luka Prcela dao je izvje{taj o dovr{enju radova na starom dijelu na{ega samostana te o planovima ru{enja drugoga dijela staroga samostana i po~etku gradnje novoga na tom istom mjestu. Nakon dugo-trajnih „natezanja“ oko raznih dozvola radovi su zapo~eli i uspje{no dovr{eni. Danas bra}a uìvaju pristojan, iako ne rasko{an, komfor u svojim sobama. Zahvaljujemo Provinciji na polovi~nom sudjelovanju u tro{kovima oko ovoga projekta. No, ne smijemo zaboraviti zahvaliti se i svim samostanima koji su svojim doprinosima omogu}ili dovr{enje popravka i gradnje splitskoga samostana, kao {to je i na{ sa-mostan pomagao drugima, uklju~iv{i i ovogodi{nju pomo} jednom od na{ih samostana u Provinciji.

Obnovom staroga dijela samostana i gradnjom novoga nismo zaboravili ni na ku}u Bo`ju, na na{u samostansku i ̀ upnu crkvu. Ve} pri zavr{avanju no-voga dijela samostana po~eli su radovi i u crkvi. Cijela je nutarnja strana crkve zasjala, osvjeèna i oli~ena novom bojom, novim osvjetljenjem, novim ozvu~enjem, novim postoljem za novi oltar, krstio-nicu i stalak za ~itanje (sve od finog, umjetni~ki klesanog kamena). Posebno smo obradovali na{e ùpljane kada smo ove godine u crkvu uveli central-no grijanje i hla|enje. Sada se vjernici u crkvi ne samo ugodnije osje}aju nego i usrdnije mole. Za-hvaljuju}i nov~anoj pomo}i od Ministarstva kultu-re Republike Hrvatske, ~lanovi Hrvatskog restau-ratorskog zavoda obnovili su crkvene orgulje, ne-koliko oltara i umjetni~kih slika na njima te jo{ uvijek rade na preostalima.

U novom samostanskom prostornom ambijentu otvorile su se mogu}nosti za {iru pastoralnu djelat-nost. Tako su nove prostorije postale centri okup-ljanja svih dobi na{e ùpne i {ire gradske zajednice. U novim vjeronau~nim dvoranama na{a mla|a bra}a okupljaju mlade koji se pripremaju za primanje sa-kramenata ispovijedi, prve pri~esti i krizme, a u ̀ up-nom uredu i osobni razgovori s mladima koji se spre-maju obaviti sakrament ènidbe. [to se ti~e ovog pastoralnog rada s mladima, moram istaknuti njego-vu uspje{nost jer privla~i i one koji ina~e nisu ~la novi na{e ̀ upe. Upravo je to jedan od razloga da broj onih koji poha|aju vjeronauk u na{oj ùpi nadilazi broj-~ano stanje mladih na{e ùpe. Vjerujem da }ete se sloìti sa mnom, ako reknem da ta statistika ne{to govori o nama. Naravno, u pozitivnom smislu.

Osim vjeronau~nog apostolata u na{im novim dvoranama mjesto nalaze razna duhovna, kulturna i dru{tvena zbivanja. Tako se tu sastaju molitvene sku-pine koje redovito predvodi jedan od na{e bra}e. U velikoj dvorani, koja nosi ime na{ega pokojnoga subrata i slikara Vinka Draganje, odràvaju se pred-stavljanja knjiga, izlo`be radova hrvatskih umjet nika – kipara i slikara – predavanja s razli~itim temama gostiju izvan na{e zajednice. O svim tim doga|anjima brine se i organizira ih jedan od na{e bra}e. Ve} ne-koliko godina tu se odràvaju i Redovni~ki dani. I na{a tri crkvena zbora imaju sada pristojne prosto-rije u kojima vje`baju i spremaju se za nedjeljne blag-danske liturgijske sve~anosti. U sklopu svih tih kul-turnih, dru{tvenih, vjerskih zbivanja na{a zajednica dobro zadràva duh zajedni{tva kroz molitvu, litur-giju, posebno slu`bu ispovijedanja koja je spe cifi~na za na{u zajednicu, a {to priznaje i cijeni ne samo splitska nego i {ira javnost. Uz ku}nu anga ̀ iranost ~lanovi na{e zajednice na|u vremena za ispomo} drugim sve}enicima odnosno ùpama. Tako, na pri-mjer, ove godine ~etiri na{a subrata predvodila su misna slavlja u franjeva~kim zajednicama na blagdan sv. Franje. Jedan je od nas vojni kapelan, a drugi pre-daje u {koli vjeronauk i vr{i duhovni apostolat me|u narkomanima. Dvojica bra}e vode brigu o Tre}em redu i drugim udrugama povezanim s Redom. Dio

51


na{e dominikanske zajednice ~ine i sestre domini-kanke koje vode uobi~ajene poslove u zajednici i crkvi. U proteklom vremenskom razmaku jedna od sestara je premje{tena iz na{e zajednice, a umjesto nje do{la je druga sestra. Kad je rije~ o ~lanovima na{e zajednice, moram napomenuti da se nakon po-sljednjeg izvje{taja iz na{e splitske zajednice preselio u vje~nu zajednicu na nebu na{ subrat Marijan Pav-lovi}, kome neka bude pokoj vje~ni. Godine 2010. ~lanom na{e zajednice postao je brat Pavao Lasi} koji se nakon 40 godina misijskog rada u Boliviji vratio u Provinciju. U na{u splitsku zajednicu ubrajamo i dva sjemeni{tarca koji ̀ ive i rade u zajednici, a poha-|aju Nadbiskupsku gimnaziju. Ove godine njima se pridruìo i jedan bogoslov Zadarske nadbiskupije, nakon {to smo usvojili molbu zadarskog nadbiskupa jer u bogosloviji Splitsko-makarske nadbiskupije nije bilo dovoljno mjesta. O njima trojici brigu vodi jedan od ~lanova samostana.

Upravo kroz taj vid na{ega zajedni{tva i razli-~itosti mislim da se u na{oj zajednici ispunja ona poruka U~itelja Reda kad kaè: „[to sam poveza niji s drugima, to sam samostalniji.“ Na{e zajedni{tvo se hrani na{om samostalno{}u, a na{a samostalnost pretvara na{e zajedni{tvo u mozaik koji blista u je-dinstvenosti sa svojim razli~itostima.

U ovom izvje{taju ne mogu propustiti spome-nuti da se u na{oj Provinciji ove godine dogodio povijesni doga|aj. U skoro osamsto godina posto-

janja na{e Provincije prvi put se u njoj odrào Op}i kapitul Reda. To napominjem zato jer se taj Kapitul dogodio u na{em susjedstvu u Trogiru – na îovu. Jedan dio kapitularaca odsjeo je u na{em splitskom samostanu od samog po~etka do svr{etka. [to se ti~e usluge, u samostanu su bili tretirani kao i doma}a subra}a, ako ne i bolje. To su primijetili i oni sami, tako da su nam naknadno to i pismeno potvrdili. U vrijeme odràvanja ovoga Kapitula u na{oj crkvi u Splitu odràno je trodnevlje prije blagdana svetoga Dominika. Prvi dan trodnevlja propovijedao je brat Diethard Zils – njema~ki dominikanac. Propovije-dao je na hrvatskom jeziku. Drugi dan je propovi-jedao na engleskom jeziku engleski dominikanac i biv{i U~itelj Reda brat Timothy Radcliffe, a tre}i dan propovijedao je na {panjolskom argentinski do-minikanac i biv{i U~itelj Reda brat Carlos Azpiroz Costa. Njihove je propovijedi prevodila jedna ùp-ljanka. Na sam blagdan svetoga Dominika u na{oj je crkvi bila sve~ana misa koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup mons. dr. Marin Bari{i} uz asi-stenciju hvarsko-bra~ko-vi{kog biskupa mons. Slo-bodana [tambuka. Propovijedao je U~itelj Reda. Nakon misnoga slavlja uprili~ena je ve~era za kapi-tularce, kao i za sve ~lanove ̀ upnih zborova. Na sve {to se doga|alo u na{em samostanu za vrijeme odr-à vanja ovoga Kapitula sva su bra}a u samostanu ponosna da smo na taj na~in dali svoj obol ovom povijesnom doga|aju za na{u Provinciju. Ne ̀ alimo ni truda ni vremena ni utro{enog materijala. Nikad


52

Uime Provincije posebno zahvaljujem bratu prioru i svoj bra}i u splitskom samostanu na otvorenim vratima samostana i srca u prijemu svih sudionika Op}e skup{tine Reda koji su kra}e ili duè, a neki i sve vrijeme trajanja skup{tine, boravili u samostanu. Osje}ao se bratski prijam i ugo|aj bratskog zajedni{tva bez obzira na razli~itost provincija. I to je pridonijelo uspjehu Op}e skup{tine. A dali smo lijepo svjedo~an-stvo hrvatske dominikanske gostoljubivosti.

brat Anto Gavri}, OPprovincijal

* * *

IZ GALERIJE „VINKO DRAGANJA OP“

Pri dominikanskom samostanu u Splitu ve} ne-koliko godina prepoznatljivo djeluje i galerija „Vin-ko Draganja OP“, koja nosi ime po poznatom split-skom slikaru, dominikancu Vinku Draganji (1856.-1926.). Galeriju vodi brat Ivan Iko Mateljan. Ovdje donosimo nekoliko doga|anja iz ove godine, koje su zabiljeìli tiskani i elektroni~ki mediji.

Od kraja studenog 2012. do sije~nja 2013. bila je postavljena izlo`ba slika najtraènijega splitskog slikara srednje generacije Stipe Ivani{evi}a. Tim po-vodom po~etkom sije~nja ove godine i „Slobodna Dalmacija“ objavila je prigodni intervju.

Zajedni~ka izlo`ba slika i skulptura 16 umjetnika iz Splita i Zagreba otvorena je 21. oùjka 2013. Vla-dimir Blaànovi}, Anamarija Botteri Peruzovi}, Jo-sip Botteri Dini, Karin Grenc, Marko Gugi}, Ivica Jak{i}-Puko, Kuzma Kova~i}, Ivan Liste{, Vladimir Megli}, Ivana Pulji}, Hrvoje Marko Peruzovi}, Dijana Iva Sesarti}, Mile Skra~i}, Stipan Stipan~evi},

Frane [itum i Luka Petra~ predstavili su se po jed-nom umjetni~kom slikom ili skulpturom koje su po umjetni~koj formi religiozne a po temeljnim moti-vima, temama ili sadràju Posljednje ve~ere. Izlo`bu su otvorili akademski slikar fra Ante Branko Peri{a i brat Iko Mateljan.

nam nije palo napamet traìti bilo kakvu od{tetu iako je uvijek bilo i trebalo bi biti da se ljudski i kr{-}anski prepozna i prizna u~injeno dobro!

Kao zaklju~ak ovom izvje{taju evo i na{e èlje: ako netko od vas prolazi kroz Split ili slu~ajno na|e preno}i{te kod nekoga drugoga u blizini Splita, neka ne zaboravi da su vrata splitskog samostana uvijek

otvorena za sve i da }e biti vrlo srda~no primljen, kao ~lan iste nam Provincije, uvijek vjeruju}i da se posje}uje zajednica a ne toliko pojedinac kojega se moè sresti i u jednom kafi}u kojih je pun Split, a samo je jedan dominikanski samostan u Splitu!

brat Nikola Dugandì}, OPprior

53


Sredinom svibnja postavljena je izlo`ba „Boje ljubavi“ splitske likovne udruge „Emanuel Vidovi}“.

Jedinstvena izlo`ba „Starohrvatske i srednjovje-kovne crkvice u Dalmaciji“ svestranog umjetnika Branka Perkovi}a otvorena je 6. lipnja. Slikar Bran-ko Perkovi} godinama se penje do malih oaza duha i na najvi{e planinske vrhove do starohrvatskih i srednjovjekovnih crkvica i uporno slika svoje doìv-ljaje tih svetih mjesta gdje su na{i preci molili i sla-vili Boga. Postav izlo`be ~inila su 42 ulja na platnu, a izlo`bu su predstavili slikar Josip Botteri Dini i brat Ivan Iko Mateljan.

Izlo`ba slika „Mojoj Najdraòj“ autorice Day Antunovi}, voditeljice Radija Dalmacija, otvorena je 2. listopada u prepunoj galeriji „Vinko Draganja“. O izlo`bi su govorili brat Ivan Iko Mateljan, Edit Luci}-Jeli} i autorica.

Marija, an|eli i kri` – tri su motiva, jedan ljep{i od drugoga, koji nas nadahnjuju, rekao je tom pri-godom brat Iko Mateljan, dodav{i: „Na svim sli-kama Marija drì Boga na ruci, a gledaju}i ~etrde-setak izloènih radova ne znamo jesmo li u galeri-ji, kapelici ili crkvi jer imamo duhovnost i ljepotu koje zra~e.“ „Kada zaronimo u one najdublje du-bine i ostanemo ogoljeni, ja nisam sama. Tu je uvi-

jek Ona i daje mi sabranost, mir, radost, veselje, blagoslov. Ova izlo`ba je jedan mali, mali znak za-hvalnosti Njoj za milosti i ~uda koje svakodnevno primam“, kazala je Day Antunovi}, novinarka Ra-dio Dalmacije. U glazbenom dijelu nastupila je klapa „Mirakul“.

Uz izlo`be, u galeriji se ~esto organiziraju i pred-stavljanja knjiga.

Knjigu „Vila Velebita“ dr. Zdenke ôrkalo 28. svibnja predstavili su brat Luka Prcela, fra Hrvatin Juri{i} i publicist Josip Jovi}. Nastupio je i vokalni sastav „Corus cantores“ iz Vranjica.

Slave}i 10 godina umjetni~kog rada Maja Tomas predstavila je 13. lipnja svoju ~etvrtu knjigu s iza-branim pjesmama „Bez rije~i“. O knjizi i autorici govorili su Mladen Vukovi} i Sini{a Vukovi}. Na-stupili su i gitarist Petar ûli} te klapa „Mirakul“.

Splitskoj publici predstavljene su 29. kolovoza zbirke udruge „Hrvatska iseljeni~ka lirika“ (sa sjedi{tem u New Yorku) 11. zbirka pod naslovom „Po utrtim putovima“ i 12. „U potrazi za izgub-ljenim obzorima“. Ivanka Maduni} Kuzmanovi}, ~lanica Udruge iz ameri~ke dràve Winsconsin, predstavila je vlastitu zbirku pjesama „Hrvatska i izvor i u{}e“.

MA\ARSKI VELEPOSLANIK POSJETIO DOMINIKANSKI SAMOSTAN U DUBROVNIKU

Prior dominikanskog samostana sv. Dominika u Dubrovniku, brat Nikola Mio~, primio je 5. oùjka veleposlanika Republike Ma|arske dr. Ivana Gabo-ra. U pratnji veleposlanika Gabora bili su savjetnik za kulturu Janos Dezso, i tajnica veleposlanstva Anasztazia Sebok.

Za vrijeme ru~ka u samostanskoj blagovaonici veleposlanik Gabor je izrazio èlju da se relikvija glave sv. Stjepana, ugarskoga kralja koja je izloèna u muzeju dominikanskog samostana dobije bolje

mjesto, odnosno da dobije posebno mjesto te da bude odvojena od ostalih relikvija.

Veleposlanik je rekao da }e Republika Ma|arska velikodu{no podràti spomenuti projekt. Nije pro-pustio istaknuti veliko zadovoljstvo {to se nalazi u dominikanskom samostanu zbog ~injenice da i u nje-govom rodnom mjestu – Va{varu – postoji domini-kanski samostan iz 1241. godine koji danas pruà smje{taj hodo~asnicima. Nakon ru~ka, veleposlanik je u pratnji priora Nikole Mio~a obi{ao muzej.


54

IZ FORMACIJE

\akonsko re|enje brata Dominika Kristijana Gerbica u Klop~u

kanske ùpe brat Pero Juri~. Svojom molitvom novoga |akona pratili su njegovi roditelji i rodbina, sve}enici i dominikanski bogoslovi, prijatelji pristi-gli iz zagreba~ke ̀ upe Kraljice svete krunice te vjer-nici Klop~a i okolice koji su crkvu ispunili do po-sljednjega mjesta.

Mons. Tomo Vuk{i} u svojoj je propovijedi go-vorio o ìvotu i na~inu sluènja utemeljitelja Do-minikanskoga reda te istaknuo njegovu karizmu propovijedanja, koju je sveti Dominik stavio na srce svojoj bra}i, ohrabriv{i tako brata Dominika Kri-stijana da u svome |akonskom poslanju vjerno sli-jedi primjer svetoga Dominika. Osvrnuv{i se na suvremene dru{tvene prilike, mons. Vuk{i} ista-knuo je sve ve}u potrebu za vjerodostojnim naslje-dovanjem Isusa Krista u ljubavi prema istini, koju je sveti Dominik svim snagama neumorno propo-vijedao.

Slavlje |akonskoga re|enja spojilo se sa slavljem dana ̀ upe u Klop~u, odnosno blagdanom Uzvi{enja Svetog Krià. @upljani su imali priliku prisjetiti se ustanovljenja ̀ upe, koja je nastala 1975. godine od-vajanjem jednog dijela zeni~ke ùpe Crkvice i po-vjeravanjem toga dijela bra}i dominikancima. Tada je ùpa i posve}ena u ~ast Uzvi{enja Svetog Krià. Crkva je zbog domovinskog rata dovr{ena tek 2006. godine.

Nakon poticajne propovijedi nastavio se obred |akonskoga re|enja. U litanijama Svih svetih, koje je otpjevao brat Josip Cota, vjernici su zazvali pomo} i zagovor svetaca dok je re|enik u prostraciji na simboli~an na~in jo{ jednom potvrdio svoje predanje Bogu i spremnost na primanje svetoga reda. Pola-

Tijekom sve~anoga misnog slavlja, u nedjelju 15. rujna, u ̀ upi Uzvi{enja Svetog Krià pri dominikan-skome samostanu u Klop~u za |akona je zare|en brat Dominik Kristijan Gerbic.

Sveti red |akonata brat Dominik Kristijan primio je po rukama mons. Tome Vuk{i}a, prvoga vojnog ordinarija u Bosni i Hercegovini, a uz ostale konce-lebrirali su provincijal Hrvatske dominikanske pro-vincije brat Anto Gavri} i ùpnik zeni~ke domini-

55


ganjem biskupovih ruku, primanjem Svetoga pisma i obla~enjem |akonskoga ruha, brat Dominik Kri-stijan zare|en je za |akona te je po prvi puta u toj ulozi sudjelovao u nastavku misnoga slavlja.

Pratimo svojom molitvom novozare|enoga |akona i molimo Gospodina da dovr{i dobro djelo koje je u bratu Dominiku Kristijanu zapo~eo.

Ana Dageli}

* * *

Brat Dominik Kristijan Gerbic, OP ro|en je 18. svibnja 1978. u Zenici (@upa sv. Ilije Proroka). Op}u gimnaziju zavr{io je u Zenici, a tri godine studirao je teologiju na Vrhbosanskoj katoli~koj teologiji, do 2009. godine. Po zavr{etku godine novicijata (2009.-2010.) u samostanu sv. Dominika u Dubrovniku, 22. kolovoza 2010. poloìo je jednostavne zavjete u Redu bra}e propovjednika te asigniran u samostan Kraljice svete krunice u Zagrebu. Na zavr{etku Op}e skup{tine Reda 8. kolovoza 2013. u Splitu, u ruke U~itelja Reda brata Brune Cadoréa poloìo je sve~ane zavjete. U srpnju 2013. godine poloìo je sve ispite i tezarij na Katoli~kom bogoslovnom fa-kultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu.

ODR@AN XVI. ME\UNARODNI STUDIJSKI TJEDAN ZA DOMINIKANSKU OBITELJ U FORMACIJI

U organizaciji Hrvatske dominikanske provincije i ne-davno osnovanog Instituta sv. Tome Akvinskoga, u Trogiru, na otoku îovu, od 25. kolo-voza do 1. rujna odràn je XVI. me|unarodni Studijski tjedan za ~lanove Dominikan-ske obitelji u formaciji.

Tema studijskog tjedna bila je: „Marija – primjer slu-{ateljice“. Budu}i da se 2013., u okviru teme „Neka mi bude po tvojoj rije~i (Lk 1, 38)“, nastavlja priprema za prosla-


56

vu Jubileja 800 godina Reda bra}e propovjednika 2016., to je bila dobra prilika da se zajedni~ki razmi{lja o mjestu Marije u teologiji i u ìvotu Crkve.

Radni dio Studijskog tjedna sastojao se od pre-davanja, ~itanja zadanih tekstova, studentskih pre-zentacija i rasprava, a sve je zaklju~eno zajedni~kim okruglim stolom. Sudjelovalo je dvadesetak stude-nata iz [panjolske, Slova~ke, Irske i Hrvatske, pri ~emu je sredi{nja tema obra|ena u nizu predavanja koja su predvodili brat Luc Devillers OP (Francu-ska), brat Alberto-Fabio Ambrosio OP (Italija), Mary-Gabrielle Mouthon ([vicarska), s. Marija Pehar (Hrvatska), brat Sre}ko Koralija OP (Hrvat-ska) i brat Marijan Bi{kup OP (Hrvatska). Slu`beni jezici tjedna bili su engleski, francuski i hrvatski.

Studijski tjedan otvorio je brat Sre}ko Koralija OP, regens studija Hrvatske dominikanske provin-cije i koordinator Studijskog tjedna, s uvodnim osvr-tom na sredi{nju temu. U izlaganju s. Marije Pehar bilo je rije~i o povijesnom i teolo{kom aspektu ma-riologije: „Povijesno-teolo{ki razvoj mariologije“ i „Mariologija II. Vatikanskog sabora“. Biblijsko-eg-zegetski prikaz izloìo je brat Luc Dellivers: „Ma-rija iz Nazareta: Model u~enika u Lukinom evan|elju (Lk 1,38)“ i „Magnificat!: Himan Bo`je slu`benice u svom kulturalnom kontekstu“. O protestantskom razumijevanju i doìvljavanju Marije te stvarnim i mogu}im temeljima ekumenskog zajedni{tva govo-rila je Marie-Gabrielle Mouthon: „Slava Mariji pre-ma reformatorima-povratak u povijest“ i „Slava Mariji prema reformatorima-ekumenski izazov“.

Me|ureligijsku dimenziju mariologije predstavio je brat Alberto Fabio Ambrosio OP: „Marija u Isla-mu-Kuran i tradicija“ i „Marija u sufizmu“, dok je brat Sre}ko Koralija OP govorio o liku Marije u razdoblju sirske patristike: „Neki aspekti mariolo-gije sirskih otaca“ i „Marija u spisima Efrema Sir-skog“. Predavanja je zaklju~io brat Marijan Bi{kup OP s predstavljanjem mariolo{ke misli i nekih obli-ka marijanske pobo`nosti u hrvatskih dominikana-ca: „Mariologija hrvatskih dominikanaca od 13. do 20. stolje}a“ i „Vinko Marija Gu~eti} (1682.-1771.): pogled na njegovu mariolo{ku misao“.

57


Sudionici Tjedna su i aktivno sudjelovali u radu, a studijski dio Tjedna zaklju~en je okruglim stolom u subotu, 31. kolovoza.

Osim predavanja za sudionike je organiziran obi-lazak povijesnih i kulturnih znamenitosti Trogira, posjetili su crkvu Gospe od Prizidnice na îovu, a sudionike je pozdravio trogirski gradona~elnik Ante Stip~i}.

Na kraju Studijskoga tjedna u trogirskom samo-stanu sv. Dominika i nacionalnom sveti{tu bl. Au-gustina Kaòti}a su, za vrijeme nedjeljne mise, dvo-jica dominikanskih novaka poloìli jednostavne zavjete, a petorica postulanata obukla habit i tako zapo~eli godinu novicijata.

Cjelinu Studijskog tjedna, zajedno s intelektual-nim i kulturnim uzdizanjem, ~inila je i liturgija. Vjernici i znatièljni posjetitelji mogli su svjedo~iti pjevanoj molitvi ~asoslova i svetoj misi slavljenoj na nekoliko jezika. Dominikansko zajedni{tvo bilo je nadasve istaknuto za vrijeme obnove jednostavnih zavjeta dvojice bra}e studenata iz Slova~ke pro vin-cije, koji su produìli jednostavne zavjete, polo ̀ iv{i ih u ruke hrvatskog dominikanca brata Marija na Bi{kupa, kojeg je slova~ki provincijal posredstvom hrvatskog provincijala delegirao za tu prigodu.

brat Domagoj Augustin Polan{~ak, OP


58

PRIVREMENI ZAVJETI NOVAKA I POÊTAK NOVICIJATA

Tijekom XVI. me|unarodnog Studijskog tjedana za bra}u dominikance u formaciji, u crkvi sv. Domi-nika i nacionalnom sveti{tu bl. Augustina Kaòti}a u Trogiru, u nedjelju 1. rujna tijekom sv. mise, dota-da{nji novaci Dario Pavlinovi} i Mihovil Mario @uljevi} Mikas poloìli su jednostavne (privremene) zavjete, a redovni~ki habit obukli su Ivan Zrno, Ma-tej Bikli}, Gabriel Ba}ak, Matej Blaèvi} i Domagoj Duvnjak.

în obla~enja ujedno ozna~ava i po~etak jedno-godi{njeg novicijata. Sve~ano misno slavlje predvo-dio je provincijal Anto Gavri}, uz koncelebraciju u~itelja postulanata brata Petra Gali}a, u~itelja no-vaka brata Nikole L. Nose, u~itelja studenata brata Ante Boba{a, regensa studija brata Sre}ka Koralije, umirovljenog profesora moralne teologije brata Ma-rijana Bi{kupa, franjevca Bosne Srebrene fra Boè Blaèvi}a, starje{ine samostana brata Veselka Begi}a,

don Jenka Buli}a i mons. Jure Vrdoljaka kao izasla-nika nadbiskupa Bari{i}a.

Misnom slavlju nazo~ile su sestre dominikanke, rodbina zavjetovanika i novaka, vjerni puk Trogira, me|u kojima su bili gradona~elnik Ante Stip~i} i dogradona~elnik Radovan Slade [ilovi}. Tijekom misnoga slavlja, najprije su kandidati za novicijat iz provincijalovih ruku dobili habit i obukli ga, a nakon evan|elja, dotada{nji novaci poloìli su jednostavne zavjete. Misno je slavlje glazbeno animirao zbor do-minikanskih studenata iz Zagreba.

U prigodnoj propovijedi, provincijal se obratio slavljenicima, rekav{i kako je ~in prostiranja pred ol-tarom koji predstavlja Krista i prostiranjem pred bra-}om znak poniznosti – poniznosti na koju nas Krist poziva. Rije~ je o poniznosti o kojoj nas Sv. pismo u~i, a Krist svjedo~i koja je njezina snaga i da ta sna-ga poniznosti moè toliko prodrijeti i svi ljudi zavo-le takve osobe. Krist se ra|a i dolazi na svijet u samoj poniznosti i nas poziva da njega takvoga nasljeduje-mo. Krist se toliko ponizio da je bio poslu{an do smrti i umro za nas na kriù, istaknuo je propovjed-nik. Nadalje je rekao kako su slavljenici izabrali upra-vo nasljedovati Krista u Redu bra}e propovjednika po primjeru sv. Dominika – nasljedovati poniznoga Krista. Krist nas u~i da sebe darujemo – a to zavr{ava u potpunom predanju sebe za drugoga.

„Zato bra}o novaci koji zavr{avate novicijat i polaète danas zavjete i vi bra}o koji ulazite u novi-cijat ulazite u Red bra}e propovjednika koji je sv. Do-minik osnovao da bude red u slu`bi crkve, usred Crk-ve i u slu`bi spasenja, svojim zavjetovanjem i ~inom pristupanja u Red i vi èlite nastaviti to sluènje u Crkvi po primjeru sv. Dominika.“ Provincijal je po-

59


tom istaknuo kako je va`no znati tko smo mi. Svatko treba biti svjestan da je samo ~ovjek, sa svim onim {to obiljeàva ~ovjeka, i biti svjestan tako|er da ovo po-slanje koje zavjetovanjem prihva}ate i ulaskom u Red propovjednika prihva}ate, da ga sami ne moèmo svojim snagama ostvariti. Upravo je to ~in poniznosti, jer se pouzdajem u Onoga koji me poziva.

Va`no je u redovni~kom ìvotu imati pouzdanje u Boga i danas mi svoj pogled upiremo u Krista koji ima veliko pouzdanje u svoga Oca. Neka vas taj pogled u Krista poniznoga potpuno preda s pouz-danjem i povjerenjem. Neka vas taj pogled u Krista nadahnjuje, podiè, hrabri, ja~a i vodi na putu koji ste izabrali. Vi ste izabrali slijediti sv. Dominika i po njegovu primjeru slijediti Krista. Neka ~in ponizno-sti s kojom ste pristupili bude uvijek prisutan u va{em ̀ ivotu. @ivotopisci govore da je Dominik bio najradosniji me|u bra}om ljudima. Neka ta Domi-nikova radost, koja proizlazi iz susreta s Kristom i s Bogom, bude vidljiva i u va{em ìvotu.

Neka vam u Redu propovjednika sa svim pravima i obvezama svojim zagovorom pomogne sv. Domi-nik, bl. Augustin Kaòti}, na{a nebeska majka Bl.

Djevica Marija – kraljica Reda propovjednika. Dra-ga bra}o, neka vas prate svojom molitvom danas i nakon ovog slavlja bra}a u Redu propovjednika, sestre u Redu propovjednika, svi ovdje nazo~ni i bra}a sve}enici te bra}a i sestre vjernici u Kristu. Odva`no kro~ite putom kojim ste zakora~ili svjesni onoga tko smo i da nam je potrebna Bo`ja milost koju on daje u izobilju, zaklju~io je provincijal.

Na kraju misnoga slavlja, provincijal je petorici novaka dodijelio brata Nikolu L. Nosu za u~itelja koji }e ih pratiti u njihovoj formaciji. Potom se kao doma}in zahvalio bra}i koja su suslavila i sestrama koje su molitvom pratile jedne i druge novake. Za-hvalio se roditeljima koji su pratili svojom molitvom dosada{nje novake, kao i novake koji su postali obre-dom obla ~enja. Zahvalio je i bratu Petru Gali}u koji je pripremao novake, kao i bratu Nikoli koji je pra-tio dosa da{nju dvojicu novaka, a posebno starje{ini samostana sv. Dominika bratu Veselku Begi}u koji je veliko du{no bio doma}in ovog slavlja, kao i svima koji su pomogli na bilo koji na~in da ovo slavlje bude sve~ano.

Ivan Marjanica/dominikanci.hr


60

Nekoliko rije~i o novacima

Brat Domagoj Duvnjak, OP

Ro|en sam 15. oùj-ka 1991. godine u Za-grebu, od oca Vlatka i majke @eljke, ro|. Vrdo-ljak. @upa iz koje dola-zim posve}ena je Bez-gre{ nom Srcu Marijinu gdje sam i primio prvu pri~est, a krizman sam u katedrali u Gospi}u po rukama biskupa mons.

Mile Bogovi}a. Osnovu {kolu do 6. razreda zavr{io sam u Zagrebu, a 7. razred upisao u osnovnoj {koli Lovinac u Lici, gdje smo se sestra i ja s roditeljima preselili 2003. godine. Od izvan{kolskih aktivnosti poha|ao sam dramsku skupinu, trenirao odbojku i taekwondo. Nakon gimnazije upisao sam Katoli~ki bogoslovni fakultet te sam na tre}oj godini filozof-sko-teolo{kog smjera. Od po~etka studija prisutan sam i aktivan u ùpnoj zajednici mladih „Jordan“, zboru mladih „Jordan“, a ujedno sam bio i jedan od urednika ~asopisa mladih „Jordan“ za koji sam pisao i neke ~lanke. Na blagdan sv. Alberta Velikog, 15. studenog 2012. godine, zapo~eo sam postulaturu u dominikanskom samostanu Kraljice svete krunice. Prvog dana mjeseca rujna 2013. godine obukao sam dominikanski habit u Trogiru i u{ao u novicijat. Iza-brao sam Dominikanski red upravo zbog karizme propovijedanja, u kojem je sredi{tu govor o Bo`jem milosr|u koje na osobit na~in {tujem. Jako sam privrèn Blaènoj Djevici Mariji koja je na poseban na~in uzela u za{titu cijeli Red.

* * *

Brat Ivan Zrno, OP

Ro|en sam 11. velja~e 1995. u Splitu i kr{ten na Veliku subotu iste godine u crkvi Svetoga Krià na îovu. Tri godine nakon moga ro|enja moja se obi-telj, otac Zoran, majka Nevenka, sestra Ivana i brat David, preselili u zapadnobosanski gradi} Glamo~.

Ondje sam zavr{io os-nov no{kolsko obrazo-vanje, a u glamo~koj ù pi Sv. Ilije Proroka primio sam sakramente prve pri~esti i potvrde. U meni se tijekom dje-tinjstva rodio i postupno razvio sve}eni~ki poziv. Upravo zbog toga pozi-va odlu ~io sam nastaviti

{kolovanje u Nadbiskupskoj klasi~noj gimnaziji u Zagrebu. U isto to vrijeme u mojoj je ùpi propo-vijedao provincijal Anto Gavri} koji me preko svojih propovijedi upoznao sa sv. Dominikom i Redom propovjednika te poslanjem Reda. Zavr{iv{i prvu godinu gimnazije odlu~io sam usmjeriti svoj poziv k tom poslanju i redovni{tvu te sam stoga nastavio {kolovanje kao dominikanski sjemeni{ta rac, ̀ ive}i u samostanu Kraljice svete krunice u Zagrebu. Klasi~no obrazovanje, koje je uklju~ivalo studijsko putovanje u kolijevke europske kulture, Italiju i Gr~ku, te ̀ ivot u redovni~koj zajednici, usmjerili su i velikim dijelom odredili moj poziv. Maturirav{i u ljeto 2013., upisao sam Katoli~ki bogoslovni fakultet u Zagrebu, a od 1. rujna dominikanski sam novak.

* * *

Brat Matej Reginald Bikli}, OP

Ro|en sam 7. oùjka 1994. u Zagrebu. Moji roditelji su Ivica i Biser-ka (Crnjakovi}), imam i maloga brata Jakova. Kr{ten sam u ùpi Sv. Marka Krièv~anina na Tre{njevci, a kada sam krenuo u Osnovnu {ko-lu „Ljubljanica“ prvu pri ~est i potvrdu primio

sam u ùpi Sv. Leopolda Bogdana Mandi}a na Vol-tinom. Otada sam ìvio i radio na dvije ùpe. Jo{ kao mali i{ao sam u vrti} bl. Ozane na{ih sestara dominikanki na Krugama. U osnovnoj {koli osjetio sam redovni~ki poziv i odlu~io upisati Nadbiskup-

61


sku klasi~nu gimnaziju, jer mi je èlja bila i}i i u sjemeni{te, me|utim moji su se tome sna`no pro-tivili. Ipak su me pustili u NKG i mogao sam rasti u vjeri i znanju. Trenirao sam tenis te glumio u Zagreba~kom kazali{tu mladih. Tijekom {kolovanja mnogo sam putovao, preko Firence, Padove, San Marina, Monte Cassina, Rima i Vatikana, Asiza, Na-pulja, do Vezuva, a zatim Atene, Delfa, Mikene, Olimpije, Korinta, Patrasa pa sve do Krete. Zavr{io sam gimnaziju i na maturi sam uzeo gr~ki jezik. Dva brata su mi puno pomogla na mome putu, moj du-hovnik brat Matijas, i moj u~itelj i pravi brat Domi-nik Kristijan. Za mene je puno molila s. Alemka koja mi je uvijek davala lijepe i mudre savjete, bez koje ne bih ustrajao. Upisao sam Katoli~ki bogoslovni fakultet u Zagrebu. Kod ku}e nisam mogao objas niti svoj poziv pa sam napravio ne{to ludo za ovaj svijet – ostavio sam ku}u i roditelje, brata i mnoge prija-telje te odlu~io postati sve}enik dominikanac, jer znam da }u im tako biti na ve}u korist! S time su se moji kasnije pomirili i postali ponosni, obukao sam dominikanski siroma{ni habit... i ostalo neka je vo-lja Bo`ja!

* * *

Brat Gabriel Matej Ba}ak, OP

Ro|en sam u Zagre-bu 4. kolovoza 1994. go dine. Majka mi se zove Jasmina (ro|. Veli-~an), a otac Ivica. Osim njih, u obitelji imam i tri godine mla|u sestru Ma-teu koja poha|a @OG („@enska op}a gimna-zija“) sestara milosrd-nica. Osnovnu {kolu

zavr{io sam u zagreba~kom naselju Brestje, gdje i stanujem od ro|enja. Sred njo {kolsko obrazovanje zapo~eo sam u prirodoslovno-mate mati~koj – XV. gimna ziji – u Zagrebu, a dovr{io ga u op}oj gimna-ziji u Sesvetama. U ljeto 2013. upisao sam KBF u Zagrebu.

Moj anga`man u rodnoj ùpi Dobrog Pastira u Brestju zapo~inje jo{ od najranijih dje~a~kih dana.

Od prve pri~esti pa sve do mature aktivan sam kao ministrant. Gotovo svakog utorka od sv. potvrde pa do nedavno dolazio sam na srednjo{kolski vje-ronauk te sudjelovao u mnogobrojnim susretima, izletima, duhovnim obnovama i hodo~a{}ima koje organizira Povjerenstvo za pastoral mladih Zagre-ba~ke nadbiskupije. Dvije sam godine pjevao u zboru mladih „Damask“ u susjednoj ̀ upi Sv. Pavla Apostola u Retkovcu. Na anga`man u crkvi poti-cali su me dodatno i moji roditelji koji tako|er pjevaju u zboru, a otac mi je, osim {to je ùpni ekonomski vije}nik, i izvanredni djelitelj pri~esti. Klicu duhovnog poziva po~eo sam osje}ati jo{ u osnovnoj {koli, ali je tek zadnjih nekoliko godina on po~eo u meni intenzivnije rasti. Otkriv{i glav-ninu svojih talenata te spoznav{i kako me ni{ta vi{e u ìvotu ne ispunjava od toga da na direktan na~in sluìm Bogu i ljudima, odlu~io sam da }u odmah krenuti putem sve}eni{tva. Osim ve} spomenute bliske povezanosti sa ̀ ivotom ̀ upne zajednice, na moj su poziv utjecala i brojna druga svjedo~anstva i propovijedi, pokraj kojih jednostavno nisam mo-gao ostati ravno du{an. Fra Ivan Mati}, don Damir Stoji}, pater Ivan Manduri} i vl~. Ivan Filip~i} (moj ùpnik), samo su neki od sve}enika koji su pospje-{ili da se u mom srcu trajno rasplamsa àr Domi-nikove baklje.

U kona~nici, upoznav{i se pobliè s bra}om do-minikancima i karizmom Reda propovjednika, uvi-dio sam da se u takvom redovni~kom ̀ ivotu najvi{e pronalazim. Sada se uistinu radujem svakom novom danu na{eg novicijata.

* * *

Brat Matej Franjo Blaèvi}, napustio je novicijat u Dubrovniku 4. studenog 2013. godine.


62

PROPOVJEDNI^KI KAMP U KRAKOWU

Ovoga ljeta dvojici bra}e studenata, Ivanu Mariji Tomi}u i mojoj malenkosti, pruèna je zanimljiva prilika: oti}i na Propovjedni~ki kamp u Poljsku koju ve} godinama organizira Poljska dominikanska pro-vincija. Presko~it }emo ~etiri sata ~ekanja na be~kom aerodromu, preskupe sendvi~e i jednu manju avan-turu kada smo se izgubili traè}i pravi terminal za let u Krakow. Dovoljno je re}i kako smo na kraju uspje{no sletjeli, a poljska bra}a dominikanci su bili toliko ljubazni da nas pokupe odmah na aerodromu. Moram ih pohvaliti, jer koliko smo Ivan Marija i ja sposobni, ne samo da bismo se izgubili ve} bi sigur-no zavr{ili na drugom kraju zemlje.

Prvi dan i no} smo proveli u krakovskom samo-stanu. Kad bih htio opisati Krakow, vjerujte mi, ci-jela knjiga ne bi bila dovoljna. Zato }u se sada ogra-ni~iti na samo jednu usporedbu: Krakow je po kul-turi, arhitekturi i povijesti za Poljake isto {to i Du-brovnik za Hrvate. Ova je usporedba posebno zna-

~ajna za nas dominikance, jer je samostan u Krakowu najstarija dominikanska ku}a u Poljskoj, kao {to je i dubrova~ki samostan najstarije hrvatsko domini-kansko sjedi{te. Oba samostana su ~ak izgra|ena otprilike u isto vrijeme. Krakovski samostan svaka-ko vrijedi posjetiti. Rije~ je o samostanu koji je gra|en kao srednjovjekovni dvorac. Vjerojatno naj-impresivnija karakteristika tog samostana je njegov glavni hodnik koji je dug i {irok poput prosje~ne ulice. Ne {alim se! Taj hodnik je petnaestak metara {irok i barem stotinjak metara dug. Cijelo sam vri-jeme imao osje}aj kao da se nalazim u nekom mini-jaturnom gradu napu~enom redovnicima.

Sutradan smo napustili Krakow i otisnuli se pre-ma Korbielowu gdje Poljska dominikanska provin-cija ima svoju ku}u za odmor i kontemplaciju. Kor-bielow i njegova okolica jako podsje}aju na na{ Gorski kotar: brda i {ume dokle pogled seè. Osje-}aj mira i bezvremenosti gotovo je opipljiv. Vjeruj-te mi kada kaèm da mi nije trebalo dugo da se po~nem opu{tati. Jednostavno ima ne{to u planina-ma zbog ~ega se jednostavno dublje di{e i spava bolje. Samostan je ure|en poput lova~ke kolibe s masivnim drvenim gredama, strmim krovom i pro-zorima kroz koje vidi{ kilometrima...

Organizator dnevnog reda i aktivnosti Kampa bio je brat Jacek Buda, prijateljima poznat pod na-dimkom „Mali Buddha“, koji je proveo posljednjih 13 godina u SAD-u kao studentski kapelan. Tako|er je bio prisutan i brat Maciej Okonski, mladi sve-}enik i dominikanac iz Krakowa koji se bavi stu-dentskim pastoralom. Od na{ih poljskih doma}ina pridruìli su nam se i bra}a studenti Gregorsz Kuras,

63


Pjotr Janas i Tomasz Mikolajski, te subrat iz Kine Joachim Li, a iz SAD-a su doputovali bra}a studen-ti Andrew Opshal i Cody Jorgensen, te brat Chris Saliga, vojni kapelan i bolni~ar, misionar i svjetski putnik. Voditelj radnog djela Kampa je bio brat Pe-ter John Cameron OP, iz dominikanske provincije sv. Josipa u SAD-u, a uz to i profesionalni kazali{ni pisac. Zbog svojih kvalifikacija, brat Peter John Ca-meron u svojoj provinciji predaje homiletiku (dis-ciplina propovijedanja) i ure|uje liturgijski mjese~nik „Magnificat“. Tema ovogodi{njeg Propovjedni~kog kampa bila je „Propovijedanje kao drama“.

Tijekom sljede}ih dana susretali smo se u samo-stanskoj knji`nici za svojevrsnim okruglim stolom. Odmah na po~etku jasno je dano do znanja kako ne}e biti nikakvih predavanja u kojima jedan govo-ri, a drugi slu{aju. Kao radni koncept postavljen je slobodan razgovor unutar strukture unaprijed odre|enih tema za svaki sastanak s raznim knjièvnim i drugim umjetni~kim djelima kao pomo}nim sred-stvima. Cilj Propovjedni~kog kampa nije bio pre-tvoriti propovjednike u dramaturge i pisce nego istraìti je li mogu}e iskoristiti principe kazali{ne drame u propovjedni~ke svrhe.

Iako nam je primarni cilj i svrha posjeta Poljskoj bio Propovjedni~ki kamp, ne zna~i da smo samo radili i da nije bilo opu{tanja ili rekreativnih aktiv-nosti. Tako smo cio jedan dan planinarili po planini Plisko na ~ijim obroncima po~iva Korbielow. Dan

Nezavisnosti SAD-a proslavili smo, u duhu ameri~ke kulture, pizzom i Coca-Colom. Posljednji smo rad-ni dan Kampa posjetili susjedni grad @ywiec u ~ijem se centru moè posjetiti dvorac za odmor obitelji Habsburg s velikim perivojem umalo ve}im od ci-jelog gradi}a.

Povratak u Hrvatsku je sli~no, kao i put u Polj-sku tjedan dana ranije, bio istovremeno naporan i dosadan s puno, puno ~ekanja. Nakon dvosatne vo`nje iz Korbielowa u Krakow, jo{ smo u krakov-skoj zrakoplovnoj luci gotovo ~etiri sata ~ekali na let. To bi bilo dosta i previ{e da smo nakon toliko ~ekanja mogli samo sjesti u zrakoplov i doletjeti natrag u Zagreb. No, kao i tjedan dana ranije, to bi bilo previ{e jednostavno. Tako smo odletjeli goto-vo u suprotnom smjeru, u Frankfurt. U Frank furtu nam je bilo su|eno ~ekati jo{ tri puna sata do leta za Zagreb. Sva sre}a da su stolci bili udobni. Pole-tjeli smo iz Frankfurta malo prije 21 sat po preli-jepom sun~anom vremenu, a sletjeli u Zagreb u 22:30 po ki{i, dok su munje plesale oko zrakoplo-va usred olujnog oblaka. No, domovina je domo-vina. Vratili smo se ku}i i to je jedino bilo va`no u tom trenutku.



64

ZAVR[NICA VJERONAU^NE OLIMPIJADE U DUBROVNIKU

odgoj i obrazovanje Vinko Filipovi} te u ime Hrvat-ske dominikanske provincije prior samostana sv. Dominika u Dubrovniku Nikola Mio~.

Sve~anost otvorenja obogatili su pjesmom, ple-som i poezijom u~enici O[ „Cavtat“ izvo|enjem „Konavalske zdravice“, Dje~ji vrti} „Radost“ izved-bom „Balade o Gospinim p~elama“ dominikanca Rajmuna Kuparea, u~enici kulturno-umjetni~kog dru{tva „Sveti Juraj Dubrovnik“ poznatim plesom Lin|o, ̀ enska klapa „Fortuna“ te klapa dubrova~ke klasi~ne gimnazije Ru|era Bo{kovi}a.

Drugoga dana dràvnoga natjecanja, 5. travnja, odràn je pismeni dio natjecanja. Potom su u~enici, tijekom kulturno-edukativnoga dijela programa po-

Dràvno natjecanje iz vjeronauka za u~enike osnovnih i srednjih {kola – Vjeronau~na olimpijada – koje se u {kolskoj godini 2012./2013. odràlo pod nazivom „Sveti Dominik i Red propovjednika“ od-vijalo se od 4. do 6. travnja u prostorima hotela „Lero“ u Dubrovniku. Zavr{ni dio natjecanja sve~ano je otvoren 4. travnja prigodnim zabavno-kulturnim programom na po~etku kojega je sudionike natje-canja i sve nazo~ne pozdravio doma}in mons. dr. Petar Pali}, generalni vikar Dubrova~ke biskupije.

Nakon pozdravnih rije~i generalnog vikara, su-dionicima natjecanja obratili su se i doùpan Frano Skokandi}, predstavnik Nacionalnog katehetskog ureda don Josip Mazareki}, ravnatelj Agencije za

65


sjetili stari grad, Stradun, franjeva~ki sa-mostan, katedralu te druge znamenitosti grada. Nakon razgledavanja grada i ru~ka, nastavljen je ekipni dio natjecanja. Uslije-dio je posjet samostanu svetoga Domi-nika. Po dolasku u samostanski klaustar, sudionike je do~ekao i pozdravio samo-stanski prior Nikola Mio~, a razgledava-nje samostana, muzeja i crkve su vodili dominikanski novaci koji su „olimpijce“ upoznali s kulturnim bogatstvom koje se tu nalazi. Sudionici su mogli vidjeti bo-gatstvo muzeja i samostanske crkve u kojoj je odràno i euharistijsko slavlje koje je predvodio podu~itelj dominikan-skih studenata Matijas Farka{ u zajed-ni{tvu s priorom samostana, u~iteljem dominikanskih novaka Nikolom L. No-som i drugim sve}enicima – sudionicima-mentorima natjecatelja. Slavlje je pje-smom obogatio VIS „Veritas“.

Nave~er je u prostorijama hotela „Lero“ upri li~eno druènje u ve~ernjem kulturno-zabavnom programu, kako bi se sudionici opustili od napornoga dana te zabavili i bolje me|usobno upoznali. Program je vodila s. Vianeja Terezija Kustura koja je svojim {armom, humo-rom i dosjetljivo{}u nasmijala i zabavila sve prisutne. U programu su tako|er sudjelo vali dominikanski studenti svojom predstavom „Tko si ti, Domini~e?“, za koju je tekst napisao dominikanski stu-

dent Mirko Vlk. Studenti su na kreativan i zanimljiv na~in upri-zorili traènje i ostvarenje poziva u Redu propovjednika kroz pri~u o pojedinim osobama iz Reda. Publika je odu{evljeno sudjelovala u predstavi, a imali su prilike uìvo vidjeti ono {to su u~ili cijele godine.

Zadnjega dana natjecanja odràn je zavr{ni dio natjecanja – „Milijunak“ – nakon kojega su se zbrojili rezultati i dobio se kona~ni poredak. Prvo mjesto na razini osnovne {kole osvo jila je ekipa Osnovne {kole Su}idar iz Splitsko-makarske nad-biskupije pod vodstvom don Ivana ̂ oti}a. Drugo mjesto osvo-jila je O[ Dragutina Tadijanovi}a iz Zagreba, a tre}e mjesto O[ Vladimira Nazora iz Daruvara.

Za srednju {kolu prvo mjesto osvojila je Srednja {kola „Hvar“ iz Hvarske biskupije, pod vodstvom mentora Ljubo-mira Ladana, drugo mjesto osvojila je Srednja {kola „Sesvete“ iz Sesveta, a tre}e mjesto NKG „Don Frane Buli}“ iz Splita.

Nagrade pobjednicima uru~ili su predstojnik Katehetskog ureda Dubrova~ke biskupije mr. don Josip Mazareki}, tajnik Agencije za odgoj i obrazovanje Tomislav Tomasi}, u ime Glasa


66

Koncila – Mali koncil s. Zrinka Majstorovi} te u ime Hrvatske dominikanske provincije fr. Nikola Mio~, ~asna majka sestara dominikanki Kongregacije svetih An|ela ̂ uvara s. Dolores Mati} i provincijalova taj-nica Ana Buljat. Nagrade su uru~ene i gostuju}oj ekipi iz [irokoga Brijega. Svim ostalim ekipama Hr-vatska dominikanska provincija priredila je prigodne darove.

Nakon progla{enja pobjednika i uru~enja nagra-da, dominikanski novaci i kandidatice te sestre do-minikanke svojim su igrokazom uprizorili devet na~ina molitve sv. Dominika. Program je pratio bi-skupijski zbor mladih te klapa biskupijske klasi~ne gimnazije iz Dubrovnika. Mentori iz Siska i Zagre-ba izveli su „be}arac“ ~ije su prigodne stihove osmi-slili kao plod natjecanja i zajedni{tva.

Na kraju sve~anosti predstojnik Mazareki}, pri-or Nikola Mio~ i tajnik Dràvnog povjerenstva prof. Tomislav Tomasi} uputili su rije~i zahvale organiza-torima i doma}inima. Potom su dominikanski no-vaci pokazali promotivni video kojim su pozvali na Susret hrvatske katoli~ke mladeì koji }e se pod

geslom „Na slobodu pozvani“ odràti 26. i 27. trav-nja 2014. godine u Dubrovniku.

* * *

Suradnjom Hrvatske biskupske konferencije, Hrvatske dominikanske provincije i Kongregacije sestara dominikanki svetih An|ela ̂ uvara za sudio-nike Vjeronau~ne olimpijade organizirano je na-gradno putovanje „Putovima svetog Dominika“. Tako su u~enici osnovnih i srednjih {kola, koji su osvojili prva tri mjesta na Dràvnom natjecanju iz vjeronauka, zajedno sa svojim mentorima te ~lano-vima Dràvnoga povjerenstva Vjeronau~ne olim-pijade imali priliku jo{ vi{e produbiti znanje o ̀ ivo-tu svetoga Dominika i Redu propovjednika. Od 15. do 20. lipnja, pro{av{i Francuskom i Italijom, po-sjetili su neka od mjesta koja su zna~ajna za domi-nikance i dominikanke.

Prvoga dana putovanja na{i „olimpijci“ krenuli su ispred zagreba~ke katedrale u smjeru Nice. Putem do prvoga odredi{ta i smje{taja posjetili su grad-

67


dràvu na obali Sredozemnoga mora – kneèvinu Monako te su obi{li i Monte-Carlo. Od va`nijih znamenitosti grada koje su vidjeli su Kneèva pala~a i Ocea-nografski institut.

Nakon Monaka uputili su se prema starom marijanskom sveti{tu Notre Dame de Laghet, gdje su ih na smje{taj primile ~asne sestre benediktinke Presve-tog Srca od Montmartrea. Poslije podne posjetili su Éze, malo mjesto na breùljku u blizini Nice poznato po izradi parfema iz najfinijih aroma cvije}a, vo}a i za~inskog bilja. Naporan dan pred po~inak zavr{ili su svetom misom koju je u kapeli sveti{ta predslavio don Mili Plenkovi}, hvarski katedralni ùpnik i predstojnik Katehet-skog ureda Hvarske biskupije.

Drugoga dana putovanja posjetili su Avignon, srednjovjekovni grad povijesti i umjetnosti na obali rijeke Rhone te sje-di{te papa koji su stolovali za vrijeme Avignonskog papinstva. Od znamenito-sti Avignona posjetili su Papinsku pala~u koja je sagra |ena u 14. stolje}u te Most sv. Bénézeta iz 12. stolje}a, obje pod za{titom UNESCO-a. U Avignonu se

skupini pridruìo kao vodi~ skupine brat Tomislav Kraljevi} OP, voditelj HKM u Parizu.

Brat Tomislav nas je podsjetio na povezanost dominika naca i dominikanki s Avignonom i papama koji su tamo stolovali u Srednjem vijeku. Nakon razgledavanja i {etnje Avignonom, sudionici putovanja uputili su se prema sljede}em odredi{tu – Fanjeauxu – gdje su bili smje{teni u samostanu sestara do-minikanki.

Sljede}ega dana „olimpijci“ su posjetili ku}u u Fanjeauxu u kojoj je sveti Dominik jedno vrijeme ìvio i radio kao ùpnik te kapelu u kojoj se nalazi relikvija i kip svetoga Dominika te drvena greda koja prema predaji datira iz njegova vremena i jedan je od ostataka ku}e u kojoj je on ̀ ivio. Zanimljiv je i vitraj koji slikovito prikazuje neke trenutke iz ìvota svetoga Domi-nika i ~uda koji mu se pripisuju. U dvori{tu ku}e nalazi se zde-nac i plakati na kojima je prikazan put svetoga Dominika od osnutka Reda kojim je krenuo propovijedati po cijelome svije-tu. Usporediv{i na~in putovanja svetoga Dominika koji je pu-


68

tovao pje{ice i kilometre koje su sudionici putovanja pre{li autobusom, vi{e i nisu bili tako umorni…

Nakon razgledavanja Fanjeauxa, po{li su posje-titi sestre dominikanke u Prouilhe – prvu zajednicu Dominikanskoga reda. Jedna od sestara koja je do-~e kala sudionike putovanja ukratko je ispri~ala po-vijest samostana i opisala ìvot zajednice danas u kojoj se trenutno nalazi oko 30 sestara.

Nakon Prouilhea sudionici su nastavili putova-nje, a odredi{te je bila jugozapadna Francuska – Sveti{te Na{e Gospe u Lurdu. U Lurdu su posjetili baziliku Bezgre{nog Za~e}a, Kriptu te baziliku Gos-pe od svete krunice iznad ~ijeg ulaza se nalazi reljef na kojemu je prikazano kako Blaèna Djevica Ma-rija pruà krunicu u ruke svetoga Dominika.

Nakon molitve za zagovor Blaènoj Djevici Ma-riji u bazilikama za osobne nakane i nakane svih koji su se preporu~ili u njihove molitve, uputili su se prema ku}i u kojoj je ìvjela sv. Bernardica i muze-ju posve}enoj njoj i njezinoj obitelji.

êtvrti dan sudionici putovanja su nakon ranog bu|enja sudjelovali na jutarnjoj molitvi u samostanu dominikanki u Prouilheu. Imali su priliku vidjeti kako sestre mole u dominikanskom duhu, koriste}i neke od poloàja molitve o kojima su u~enici u~ili prilikom pripremanja za Olimpijadu.

Nakon molitve i doru~ka, sudionici su se opro-stili od sestara u Fanjeauxu te uputili prema sred-njovjekovnom gradu-utvrdi Carcassonneu. Tamo su uz pomo} vodi~a slu{ali o povijesti grada i pogleda-li neke od znamenitosti. Tako su saznali i neke po-jedinosti o doga|ajima u gradu koje su povezane s Dominikanskim redom. Bazilika sv. Nazaire i sv. Celse (11.-14. st.) posebno je zanimljiva, ne samo zbog svoje arhitekture i lijepih vitraja, nego i po tome {to se u njoj nalazi spomen-plo~a na kojoj se nalazi grb Reda i zapis: „Utemeljitelj bra}e propo-vjednika, sveti Dominik, propovijedao je za korizmu u ovoj crkvi godine 1213.“

Nakon Carcassonnea, sudionici putovanja kre-nuli su na svoje posljednje odredi{te – u grad u ko-jem je sveti Dominik umro 1221. i gdje je pokopan – u Bolognu. Ovo putovanje zavr{ili su svetom mi-som u bazilici svetoga Dominika na grobu svetoga Dominika gdje se ~uvaju njegove relikvije. Sudio-nicima je bilo zanimljivo vidjeti bistu svetoga Do-minika od bijeloga kamena na ulazu u kapelu, izra-|enu prema kostima svetoga Dominika.

Vrativ{i se u svoje gradove, na{i „olimpijci“ za-sigurno }e pamtiti ovo putovanje koje je produbilo ne samo njihovo znanje, nego i ste~ena prijateljstva. Nadamo se da }e se i dalje voditi dominikanskim geslom: „Brè, vi{e, ja~e!“ te u svome ̀ ivotu primje-njivati znanje koje su stekli na ovom natjecanju i putovanju. @elimo im mnogo sre}e u daljnjem {ko-lovanju, u nekim novim natjecanjima te da ih sveti Dominik i dalje ~uva na njihovu ìvotnom putu.

Ana Buljat,tajnica provincijala

Fotografije na str. 66. i 67.: Glas Koncila – Mali koncil

Fotografije na str. 64. preuzete s: www.gimnazija-prva-hrvatska-ri.skole.hr

69


TRE]I SUSRET MINISTRANATA HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

strantima krenuli su u 16:30 katamaranom za Bol gdje su sretno uplovili u 17:40. U bolskom samo-stanu do~ekali su ih gostoljubivi doma}ini i smje-stili po raspoloìvim samostanskim sobama. Na-kon ve~ere u 19 sati, svi su sudionici zajedno kre-nuli u {etnju mjestom i po povratku prije odlaska na po~inak u 22:30 u samostanskoj crkvi izmolili krunicu.

Drugi dan susreta bio je najdinami~niji. Poslije sv. mise u 8 sati i doru~ka, sav program odvijao se na obli`njem ko{arka{kom i rukometnom igrali{tu gdje su se sudionici odmjeravali u raznim sportovi-ma i disciplinama. Nakon objeda u 12:30 i dvosatne pauze, natjecanja su se nastavila do 18 sati.

Nakon stanke od dvije godine, na veliku radost posluìtelja oltara, od 17. do 19. svibnja uprili~en je po tre}i put Susret ministranata Hrvatske domini-kanske provincije u samostanu Sv. Marije Milosne u Bolu na Bra~u.

Sudjelovalo je 38 ministranata iz na{ih samosta-na i ùpa u Dubrovniku, Splitu i Bolu, dok se mini-stranti iz na{ih zagreba~kih i slovenskih samostana i ùpa ovaj put nisu prijavili. U pratnji ministranata bili su njihovi voditelji bra}a Petar Gali}, Mihael Mario Tolj i doma}in susreta Damir [oki}.

Ministranti iz Dubrovnika stigli su u Split 17. svibnja u popodnevnim satima autobusom i posje-tili splitski samostan. Zajedno sa splitskim mini-


70

Ministranti su se malo osvjeìli i pro{etali do centra mjesta. Potro{iv{i tijekom dana puno ener-gije na sportskim terenima, jedva su do~ekali ve~eru i „pomeli“ sve {to je bilo ponu|eno na pladnjevima. Tijekom ve~eri od 21 do 23 sata u samostanskoj blagovaonici organiziran je kviz iz vjeronau~nog i ministrantskog znanja. Za razliku od prve no}i koja je bila dosta bu~na i ìvahna dok ministranti nisu pozaspali, nakon ovako ispunjenog dana u roku od pola sata svi su vrlo brzo utonuli u san.

Tre}eg zavr{nog dana susreta, u duhovsku nedje-lju 19. svibnja, nakon doru~ka, podijeljeni su prije-lazni pehari i priznanja najboljim ekipama i pojedin-cima. Ekipa Splita osvojila je prijelazni pehar za najbolju ekipu u mom~adskim disciplinama, a ekipa Dubrovnika prijelazni pehar za najbolju ekipu u pojedina~nim disciplinama.

Pritom su im pojedina~no podijeljena i odli~ja u obliku dominikanskog krià. Dominikansku zna~ku za najboljeg igra~a dobili su Ante Mari-novi} iz dubrova~ke ekipe za nogomet i Marko Ercegovi} iz splitske ekipe za ko{arku. U kvizu

vjeronau~nog znanja trojica najboljih bili su: 1. An-tonio Buzov, 2. Marko êrina i 3. Josip Vuka{in. Za najbolje vladanje i zalaganje tijekom cijeloga susreta zlatni dominikanski kri` osvojili su Ivo Milovina iz dubrova~ke i Ivan Duplan~i} iz splitske ekipe.

Sv. misu na svetkovinu Duhova u 10:30 u samo-stanskoj crkvi predvodio je i propovijedao brat Mi-hael Mario Tolj, a liturgijsko pjevanje uz pratnju dviju gitara vodili su splitski ministranti. Nakon ru~ka u 12 sati, brat Mihael se zahvalio doma}inima bra}i Damiru [oki}u i Ivi Plenkovi}u na gostolju-bivosti, a bratu Petru Gali}u na osmi{ljavanju i ko-ordinaciji ovog susreta.

U pratnji brata Ive Plenkovi}a i bolskih ministra-nata, splitski i dubrova~ki su ministranti ispra}eni na katamaran za Split. Velikoj ve}ini ministranata to je prvi takav susret, pa se na njihovim licima mogla i{~itati velika radost i zadovoljstvo. Sklopila su se i mnoga prijateljstva, tako da se tijekom putovanja ku}ama vi{e puta ~ulo neizbje`no pitanje: „Padre, ’o}e li biti ovakvog susreta i dogodine?!“

SUSRET REDOVNI^KIH SJEMENI[TARACA

Od 12. do 14. travnja 2013. odràn je susret sjemeni{taraca i odgojitelja redovni~kih zajednica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Doma}ini ovo-godi{njeg susreta bili su dominikanci koji su nas ugostili na otoku ̂ iovu, u mjestu Arbanija, u samo-stanu Sv. Krià. Smjestili smo se u hotelu koji nosi ime po samostanu. Susretu su prisustvovali franje-va~ki sjemeni{tarci iz Visokog, iz Sinja, s Kaptola iz Zagreba, sjemeni{tarci franjevaca konventualaca iz Zagreba, sjemeni{tarci franjevaca tre}oredaca iz Spli-ta, salezijanski sjemeni{tarci iz Zagreba, karme -li}anski sjemeni{tarci iz Zagreba te dominikanski

sjemeni{tarci kao doma}ini iz Splita. Zajedno 56 sjemeni{taraca i odgojitelja.

Prvog dana, u petak nave~er, u crkvi Sv. Krià bilo je predstavljanje sjemeni{ta, odgojitelja te svakog sjemeni{tarca pojedina~no. Predstavljanje nam je pomoglo pri kasnijem susretu. Poslije smo zajedni~ki izmolili Pove~erje.

Drugi dan, u subotu ujutro, smo zajedni~ki iz-molili Jutarnju. U 9 sati u crkvi Sv. Krià, prior sa-mostana na Bolu, dominikanac o. Damir [oki} odrào je predavanje. U svojem predavanju dotakao

71


se temeljnih problema i dile-ma u na{im mladim sjeme-ni{nim ̀ ivotima. Naglasio je kako na{ duhovni rast mora odgovarati na{em fizi~kom rastu. „Ne smijemo ostati na razini prvopri~esnika“, kaè on. Tako|er upozorio nas je na opasnost u ovoj na{oj dobi od samodostatnosti da zbog svega {to imamo ne pomislimo da nam Bog vi{e nije potreban, da moèmo dalje i bez Njega. Njegovo predavanje potaknulo nas je na razmi{ljanje o na{em ì vo tu i duhovnom pozivu. Za te poticajne rije~i, kao zahvalu, dobio je gromoglasan pljesak. Zatim smo se podijelili u grupe kako bismo zajedni~ki raspravljali i napisali saètak na temelju predavanja o. Damira. Nakon toga posje tili smo i grad Trogir gdje nas je u dominikanskom samostanu bl. Augu-stina Kaòti}a do~ekao o. Vesel ko Begi} i upoznao nas s povije{}u grada kao samostana i crkve. Zatim smo oti{li raz gledati trogirsku katedralu. Nakon ru~ka i popodnevnog odmora oti{li smo u sveti{te Gospe od Prizidnice u kojoj se, kako kaù mje{tani, slavilo Bezgre{no Za~e}e 300 godina prije pro-gla{enja same dogme. Tu su nekad redovnici, uz {um mora, oslu{kivali Bo`ji glas. Izmolili smo kru-nicu te imali prigodu za ispovijed. Potom smo ~ista srca proslavili sv. misu koju je predvodio fra Ve-nancije, odgojitelj u franjeva~kom sje meni{tu na Kaptolu. Duhom puni oti{li smo igrati nogomet. Utakmice su bile napete, ali na kraju je pobijedila ekipa franje va~kog sjemeni{ta iz Sinja. Uve~er, u crkvi sv. Krià imali smo klanjanje Presvetom Oltar skom Sakramentu koje je predvodio o. Petar Gali}, odgojitelj u dominikanskom sjeme ni{tu u Splitu. Klanjanje su obogatili zvuci gitare i flaute te prelijepo pjevanje. Nakon susreta s Isusom u

Presvetom Oltarskom Sakramentu oti{li smo ra-dosni na po~inak.

U nedjelju, tre}i i posljednji dan susreta, ujutro smo izmolili Jutarnju. U 9 sati smo imali pjevanu sv. misu koju je predvodio fra Ivan Udovi~i}, odgoji-telj u franjeva~kom sjemeni{tu u Sinju. Poslije sv. mise imali smo zajedni~ki susret na kojem je sva-ka grupa iznijela saètak predavanja o. Damira i svoja razmi{ljanja te su podijeljene prigodne nagra-de. Na temelju tih izlaganja mogli smo zaklju~iti kako su na{a razmi{ljanja i problemi veoma sli~ni te kako nas sve zajedno veè isto, vjera i ljubav prema Isusu. Na kraju smo se svi zajedni~ki fotografirali ispred crkve sv. Krià i zaklju~ili ovaj susret.

Cilj ovog susreta je bio da u zajedni~kom dru-ènju, molitvi i svjedo~enju osobnog iskustva vjere pomognemo drugima u rastu u vjeri i ljubavi prema Isusu. Doma}ini sljede}eg susreta su sjemeni{tarci franjeva~kog sjemeni{ta u Visokom. Do sljede}eg susreta…

Filip ôgelja

www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=4098&Itemid=14


72

HODO^A[]E IZ HAMBURGA U RIM

Na put smo krenuli 30. rujna u ranim jutarnjim satima iz zra~ne luke Hamburg te smo u Rim sle-tjeli oko 10 sati. U Ku}i hrvatskih hodo~asnika „Do-mus Croata“ srda~no su nas do~ekali djelatnici doma te smo se rasporedili po sobama prema unaprijed napravljenom rasporedu.

Prema dogovoru s na{im vodi~em bratom Stipom Juri~em, dominikancem koji vi{e desetlje}a radi kao profesor na dominikanskom sveu~ili{tu sv. Tome (Angelicum), ujedno je i dekan istog sveu~ili{ta, poslijepodne smo se uputili u prvi obilazak grada

Nepisano je pravilo u Hrvatskoj katoli~koj mi-siji Hamburg da se svake druge godine organizira veliko hodo~a{}e u jedno od poznatih sveti{ta u Europi. Do sada su ~lanovi HKM Hamburg hodo-~astili u sva poznatija sveti{ta Europe, u neka od njih i vi{e puta, a jednom i u Svetu Zemlju. Prije vi{e od godinu dana odlu~eno je da }emo ove godine hodo~astiti u Rim. Zanimanje za hodo~a{}e bilo je veliko. Na kraju je u Rim otputovalo 49 hodo~asnika. Me|u njima su bili s. Janja Martinovi} i brat Matijas Farka{ kao voditelji puta i duhovna pratnja.

73


Rima. Zbog obveza na fakultetu brat Stipe nas je vodio samo ~etiri dana. Tih dana obi{li smo sva va`nija hodo~asni~ka mjesta, ali i druge va`ne povi-jesne gra|evine grada Rima. Za vrijeme boravka u Vje~nom gradu svoje molitve i te{ke noge od mno-goga hodanja (jesmo li i{li na hodo~a{}e ili ne?!) prikazivali smo za sve koji ovaj put nisu mogli po}i s nama i na svoje osobne nakane.

Vjerujem da se svakome od nas svidjelo sve {to smo vidjeli i doìvjeli za vrijeme boravka u Rimu. Vjerujem da }e mnogi pamtiti svakodnevno zajed-ni{tvo na svetim misama, krunici te ugodna ve~ernja druènja uz pjesmu nakon napornog hodo~asni~kog dana. Vjerujem da bi svatko od nas izrekao vlastiti dojam ovog hodo~a{}a i da se svatko od nas s razli-~itim osje}ajima osvr}e na ovo hodo~a{}e. No, su-

sret s papom Franjom na op}oj audijenciji u srijedu na svakoga od nas ostavio je vrlo snaàn dojam. Tako|er, ulazak u baziliku sv. Petra, molitva kod groba sv. Petra, molitva kod grobova papa Ivana XXIII. i Ivana Pavla II., za koje smo upravo u Rimu saznali da }e u travnju 2014. biti progla{eni svetima, ali i na grobovima ostalih papa u kripti bazilike sv. Petra, te na grobu sv. Pavla bili su posebnim emoci-jama ispunjeni trenuci.

Kaù da slika, u ovom slu~aju fotografija, govo-ri vi{e od tisu}u rije~i. Stoga, neka vam galerija slika na portalu HKM Hamburg (http://hkmhamburg.bi-hh.de) ispri~a pri~u, do~ara na{e hodo~a{}e. Vje-rujem da }ete uìvati!

brat Matijas Farka{, OP

26. lipnja 2013. – „Crkva je hram“

@elim dakle da se zapitamo: kako ìvimo svoju crkvenost, svoju pripadnost Crkvi? Jesmo li ìvo kamenje ili smo, tako re}i, umorno, malaksalo, rav-no du{no kamenje? Jeste li vidjeli kako je ru`no vi-djeti umornog, malaksalog, ravnodu{nog kr{}anina? Takav kr{}anin nije dobar, kr{}anin mora biti ìva-

MOLITVA PAPE FRANJE DUHU SVETOM

„Ovo je molitva koju moramo svakodnevno moliti:

Daj Du{e Sveti da moje srce bude otvoreno Bo`joj rije~i, da moje srce bude otvoreno dobru, da moje srce svakoga dana bude otvoreno Bo`joj ljepoti.

@elim svima postaviti jedno pitanje: koliko se od vas svakoga dana moli Duhu Svetom?“

Iz Kateheze pape Franje na op}oj audijenciji 15. svibnja 2013.

han, radostan {to je kr{}anin; mora ìvjeti tu ljepo-tu pripadnosti Bo`jem narodu koji je Crkva. Otva-ramo li se djelovanju Duha Svetoga da bismo bili aktivni dio u na{im zajednicama ili se pak zatvaramo u same sebe govore}i: „Previ{e sam zauzet, to nije moj zadatak“?

IZ KATEHEZA PAPE FRANJE NA OP]IM AUDIJENCIJAMA SRIJEDOM

74

NO

VA IZD

AN

JA

PREDSTAVLJANJE MONOGRAFIJE „VELI^INA SKROMNOGA“

i ro|eni brat fr. Marka, govorio je o prikupljanju Markovih umjetni~kih djela, posebno spomenuv{i ratno vrijeme kada je izgorjela njihova obiteljska ku}a, a s njom i neka Markova djela. Brat Anto je nadalje kazao kako je odlu~io skupiti bratova djela koja su ostala i jednom ih objaviti. Fotografije je snimio Marko Vrdoljak i obradio u svojemu studiju „Five Stars“.

Slikarica Jovanovi} Trostmann je rekla kako su Markova likovna ostvarenja zapravo rezultat nje-gova unutarnjeg odnosa s Isusom i Marijom. Na-glasila je da brat Marko po{tuje izvornost izabra-nog pred meta, tijekom umjetni~kog stvaranja ga

U klaustru samostana sv. Dominika u Dubrov-niku, 20. lipnja predstavljena je monografija o stva-rala{tvu brata Marka Boba{a „Veli~ina skromnoga“. Mono grafiju je izdala Dominikanska naklada Istina.

O njoj su govorili Ivana Jovanovi} Trostmann, akademska slikarica, prior samostana brat Nikola Mio~, rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lu~i} te sam umjetnik brat Marko Boba{. Na po~etku je okupljene pozdravio prior Nikola Mio~ i osvrnuo se na umjetni~ki opus brata Marka.

Brat Anto Boba{, u~itelj dominikanskih bogo-slova, ̀ upnik ̀ upe Kraljice svete krunice u Zagrebu

75


„ne {minka“, nego dopu{ta da sam predmet pri~a o stvarnosti.

Mons. Lu~i} kazao je da se danas sve svodi na parolu: „Upotrijebi, pa baci“, a brat Marko svojim se stvarala{tvom protivi toj logici i poru~uje da ni{ta nije besmisleno te od onog {to drugi sma traju besmislenim on stvara umjetni~ka djela. Brat Mar-ko je na kraju zahvalio prvenstveno Bogu i Blaènoj Djevici Mariji, a zatim svima okupljenima i svima koji su na bilo koji na~in pomogli u ostvarenju monografije. U glazbenom dijelu predstavljanja nastupila je molitvena zajednica „Dva srca“ iz Gruà.

Monografija sadrì 208 stranica i donosi mnoga umjetni~ka djela brata Marka, kao i tekstove o nje-govoj umjetnosti iz pera Mirka Jozi}a, Ive [imata Banova i o. Ulricha Engela. Tu je jo{ pogovor brata Ante Boba{a i predgovor urednika monografije bra-ta Frane Prcele. Tekstovi autora prevedeni su na engleski jezik.


76

DUGOMETRA@NI FILM O STVARALA[TVU MARKA BOBA[A – „SEDAM DANA STVARANJA“

kod Dominikanaca tijekom snimanja filma, autor filma odgovara: „@ivot u samostanu meni je, kao i ve}ini ljudi koji nemaju priliku kretati se u takvim prostorima, bio fantasti~no iskustvo, vizualno kao fotografu i snimatelju, ali prije svega i duhovno. Samostan mi je kao stanovniku urbanog Zagreba pru ̀ io mir, ti{inu i duhovnost. Kroz razgovore sa o. Markom puno toga sam saznao, o sebi i odnosu izme|u ~ovjeka i Boga. Ono {to sam doìvio pro-mijenilo je moje vi|enje ìvota.“ (19. 10. 2013._http://dubrovacki.hr/clanak/56432/ugodaj-u-samostanu-promijenio-je-moj-dozivljaj-svijeta).

Nakon pretpremijerne projekcije film je nai{ao na pohvale publike. Film je poslan na turneju po svjetskim festivalima.

brat Anto Gavri}, OP

U Dubrovniku je 13. listopada 2013. u ve~ernjim satima u dvorani kina „Visia“, na pretpremijernoj projekciji zatvorenoj za javnost, prikazan film „The Seven Days of Creation“ (Sedam dana stvaranja) o stvarala{tvu brata Marka Boba{a, o ìvotu u samo-stanu i odnosu ~ovjeka prema Bogu i talentu koji mu je dan. Film prati ìvot dominikanskog redovnika unutar samostana sa fokusom na njegov rad na ko-madu drveta iz kojeg stvara motiv religijske tema tike. Materijal za film je sniman u velja~i 2013. u domini-kanskom samostanu u Dubrovniku. Autor filma je priznati hrvatski fotograf i snimatelj Marko Vrdo-ljak, kojemu je ovo prvi dugometra`ni film. Sam autor svjedo~i na portalu www.markovrdoljak.com: „Ovaj film sam odlu~io napraviti iz zahvale Bogu na talentu za osje}aj svjetlosti koji mi je dan te se ovom objavom odri~em svih eventualnih zarada koje }e ovaj projekt ikada donijeti u korist koju }e odrediti predstavnici dominikanske zajednice u Hrvatskoj.“

Marko Vrdoljak je snimio i fotografije za mono-grafiju o Marku Boba{u „Veli~ina skromnoga. Umjet ni~ko stvarala{tvo Marka Boba{a O.P.“ (Za-greb, Dominikanska naklada Istina, 2013.).

U razgovoru za „Dubrova~ki vjesnik“, na upit novinarke An|elke Kelava kako je izgledao ìvot

77


AUGUSTIN KA@OTI] U RIJEÎ I SLICI

Augustina Kaòti}a, svim {tovateljima i ostalim vjer-nicima pribliìti ìvot i rad prvog i najstarijeg hrvat-skog blaènika, i u~initi ga tako jo{ poznatijim {irim slojevima te ujedno potaknuti sve vjernike da se u svim svojim duhovnim i materijalnim potrebama utje-~u njegovu mo}nu zagovoru. U travnju 2010. godine slu`beno je zapo~eo postupak kanonizacije bl. Au-gustina Kaòti}a u suradnji biskupije Lucera-Troia kao glavnog aktera kauze te Zagreba~ke nadbiskupi-je i Hrvatske dominikanske provincije kao suaktera.


U izdanju Dominikanske naklade Istina u Zagre-bu objavljena je nova knjiga brata Marijana Bi{kupa „Augustin Kaòti} u rije~i i slici“, uz potporu Dije-cezanskog odbora Zagreba~ke nadbiskupije za pro-micanje {tovanja i za kanonizaciju bl. Augustina Kaòti}a.

Knjiga ima 240 stranica, a sastoji se od dva dijela. U prvom dijelu, u kratkim tematskim razmi{ljanjima autor govori o Augustinovu ̀ ivotu i radu, osvjetlja-va Kaòti}ev doprinos hrvatskoj vjerskoj i kulturnoj pro{losti. Tako nailazimo na pojedina~ne naslove tema koje su obra|ene u knjizi: Augustin Kaòti} u Zagrebu, Kaòti}eva obnova zagreba~kog obreda, Kaòti} kao apostol istine, Augustin kao teolog sve-op}e Crkve, {tovatelj Majke Bo`je, rad na duhovnoj obnovi hrvatskoga naroda, Augustin kao promicatelj vjerske tolerancije i pobornik ljudskih prava, orga-nizator prve sinode zagreba~ke biskupije, Kaòti} i Europa, o Kaòti}evoj socijalnoj djelatnosti, Augu-stinov nauk o materijalnim dobrima, o Augustinovoj brizi za duhovni napredak sve}enstva, Kaòti} kao svetac; papa Pavao VI. o Augustinu Kaòti}u; Kaò-ti} u umjetni~kim djelima; o godini Augustina Ka-òti}a (2001.-2002.). Najve}i dio tih priloga autor je redovito objavljivao u „Glasu Koncila“ uo~i pro-slave blagdana bl. Augustina Kaòti}a.

U drugome, ikonografskom dijelu, nalazi se 54 fotopriloga o Augustinovim slikama, kipovima i fre-skama od najranijih vremena (Tomo iz Modene, Tre-viso 1352.) pa do na{ih dana (Maja Vidovi}, Krièvci – Zagreb, 2013.) razasutih po Hrvatskoj, Italiji, Nje-ma~koj, Poljskoj, Francuskoj, Kanadi i Australiji.

Knjiga sadrì i saètke na nekoliko stranih jezika, popis izvora i literature. Nadamo se da }e ova nova knjiga umirovljenoga profesora moralne teologije na KBF-u Marijana Bi{kupa, promicatelja {tovanja bl.


78

GOSPINA KRUNICA – RAZMATRANJA

za zajedni~ku molitvu krunice s narodom u na{im crk vama. Preporu~ujte je dalje svima koji vole i mole krunicu. A ona je dio na{e ba{tine i jedno od ne izostavnih sredstava u ostvarenju na{eg poslanja. U~itelj Reda Damian Byrne ustvrdio je u svome Pismu o krunici 1985. godine: „Dominikanski od-goj ne smije zapustiti bogatu ba{tinu Reda s obzi-rom na povijest i duhovnost krunice.“ Zatim je naveo rije~i pape Pija XI., koji je 7. oùjka 1934. pisao tada{njem U~itelju Reda: „Moè se ispravno re}i da je Marijina Krunica po~elo i temelj na kojem

Knjiga „Gospina krunica – Razmatranja“ brata Ljudevita Je|uda doìvjela je ve} tri izdanja u „Gla-su Koncila“ (2005., 2007. i 2011.). Novo dotjerano i znatno pro{ireno izdanje po~etkom listopada ove godine objavila je Dominikanska naklada Istina.

U uvodnoj rije~i provincijski promicatelj kru nice brat Ljudevit Josip Je|ud pi{e: „Njome su se sluìli u molitvi krunice pojedinci, molitvene grupe, redov-ni~ke i ùpne zajednice koriste}i pojedine naslove prema prilikama i okolnostima. Dok su prsti pre-birali po zrncima krunice, a usta izgovarala rije~i preuzete iz Evan|elja, molitelji su misaono uranjali u otajstva objave i otkupljenja zajedno s Marijom, Isu so vom majkom. Najavljeno otajstvo oboga}i valo je razmatranje vode}i molitelja krunice na Marijin put gdje ’Marija trajno stavlja pred vjernike otajstva svoga Sina sa èljom da ih se razmatra kako bi mo-gli osloboditi svu svoju spasenjsku snagu. Kada moli krunicu, kr{}anska zajednica preuzima Marijina sje}anja i njezin kontemplativni pogled’ (Ivan Pavao II., Krunica Djevice Marije – RVM, 11).“

Na 247 stranica gorljivi {tovatelj Majke Bo`je donosi bogate i raznolike sadràje za poznavanje krunice i molitvu krunice u raznim prigodama: Naziv i na~ini moljenja krunice, Krunica uz otvoreno evan-|elje, Krunica o na{em kr {te nju, Euharistijska kru-nica, U {koli Marije, Euharistijske ène, Krunica na{eg za jed ni{tva, Krunica Bo`jeg poziva, Op}a kru-nica, Moja osobna krunica, Krunica kratkih nadah-nu}a, Krunica u pjesmi, Molitva krunice za duhovna zvanja, Kruni ~arska udruènja, Vijenac ̀ ive krunice, U pjesni~kom ushitu du{e, Lauretanske litanije, Mo-lbenica Kraljici sve te krunice, Dogmatska konstitu-cija o Mariji, Kako moliti krunicu.

Preporu~ujem ovu knjigu svim na{im zajed-nicama jer ona moè biti nadahnu}e i oboga}enje

79


TRAJNO TRAGANJE ZA BOGOM

Govoriti ili pisati o flamanskom teologu Edwar-du Schillebeeckxu (1914.-2009.), pripadniku Domi-nikanskog reda, nije posve lako, jer to je duboki mislilac, istraìtelj i eminentni teolog kojemu nije bilo do teoretiziranja ve} i do prakti~ne primjene povijesti spasenja kod ljudi sada{njosti i budu}nosti. Postao je poznat kao profesor na Sveu~ili{tu u Nijmegenu, kao utemeljitelj sveu~ili{ne Teolo{ke revije, kao ekspert na II. Vatikanskom koncilu, kao suosniva~, s teolozima Rahnerom i Congarom, post-koncilske revije „Concilium“ te kao autor mnogo-brojnih intervjua, preskonferencija, stru~nih ~lana-ka i knjiga o Bogu, sakramentima, soteriologiji, Kristu, ènidbi, celibatu, prisutnosti u euharistiji, o slu`bama u Crkvi, o ~ovje{tvu, o odnosu Crkve i svijeta, o laicima, sve}enicima i redovnicima. Bio je veoma angaìran, cijenjen i popularan ne samo u Nizozemskoj ve} diljem Europe i Amerike. Vati-kanska Kongregacija za nauk vjere tri puta ga je po-zivala u Rim da pojasni svoja razmi{ljanja. Uvijek se je odazivao i poku{avao obrazlagati kako njegova razmi{ljanja mogu koristiti Crkvi i suvremenom svijetu. Nije bio osu|ivan, ali mu je dano na znanje kako su njegove ideje u skladu s vjerom, ali neke nisu posve u skladu s definiranim tradicionalnim

po~iva sam Red sv. Dominika, radi usavr{avanja ìvota svojih ~lanova i postizanja spasenja drugih.“ A papa Ivan Pavao II. u Apostolskom pismu „Kru-nica Djevice Marije“ (2002., br. 17) poti~e ponov-no i nas dominikance: „Povijest krunice pokazuje da su se toj molitvi posebno utjecali dominikanci u te{kim vremenima za Crkvu zbog {irenja krivo-vjerja. Danas smo pred novim izazovima. Za{to ponovno ne uzeti krunicu u ruke s istom vjerom na{ih predaka? Krunica ~uva svu svoju mo} i osta-je nezaobilazno pomo}no sredstvo u pastoralu sva-koga dobrog navjestitelja.“

Op}a skup{tina Reda, odràna u Rimu, poti~e sve dominikanske zajednice „da u svoj plan zajed-ni~ kog ìvota uklju~e brigu za molitvu krunice te da u svoj projekt apostolskog ìvota (KKN 311) uvr ste aktivnosti koje poti~u evangelizaciju kroz ovu pu~ku pobo` nost“ (Rim 2010., br. 77).

Knjiga se moè naru~iti u ured ni{tvu Domini-kanske naklade istina (urednikºdominikanci.hr) po prigodnoj cijeni od 40,oo kuna po primjerku.


u~i teljstvom Crkve. Djela su mu prevedena na broj-ne svjetske jezike. Zagreba~ka Kr{}anska sa da{ njost objelodanila je knjigu „Krist sakrament susreta s Bogom“ (2. izd. 1992.) te u nizu Teolozi dvadese -


80

tog stolje}a djelo autora Franca Giulia Brambilla „Edward Schillebeeckx“.

Tre}a knjiga, koja se pojavila u Kr{}anskoj sada{-njosti pod naslovom „Lice Tvoje traìm“ (2012.), donosi razgovore o Bogu, koje je posebni izvjestitelj ~asopisa „Il Regno“ Francesco Strazzari vodio sa Edwardom Schillebeckxom. Tu se nalaze mnogo-brojna i va`na pitanja i potpitanja, kao i odgovori na teme: Isus iz Nazareta – stalni izazov; smisao ìvota i evan|eoska poruka; èlja za zavr{nim ispu-njenjem te o mistici na{ih kasno-modernih dru{tava. Prema na~elu Dominikanskog reda „Contemplata aliis tradere – prenijeti drugima ono {to se kontem-pliralo“ teolog jezgrovito i jasno o~ituje kako je njegov ìvot bio trajno traganje za Bogom, koji se nama ljudima ~ini dalekim, {utljivim, nerazumljivim premda nam je blizak i onda kada {uti. Schillebeeckx govori o Crkvi koja treba u}i u svijet ne da bi se njemu prilagodila ve} da bi bila „proro~ka i kriti~ka“. Va`no je uo~iti, veli Edward: „Jedno je Bog, a drugo je religija, iako ima posla s Bogom. Bog nije ljudsko

djelo, a reli gija jest.“ Ovaj teolog izri~ito ispovijeda vjeru u ìvoga i osobnog Boga premda mu je o~ito kako je na{a povijest mje{avina radosti i patnje, smisla i besmisla koje na{ um ne uspijeva do kraja objasniti. Svra}a pozornost na Tomu Akvinskoga koji je isticao kako se u svakome ~ovjeku skriva naravna èlja za osobnim susretanjem Boga, èlja da „vidi Boga“. Reli gije i njihove povijesne formu-lacije ne mogu do kraja iscrpsti Bo`ju bit, zato je religiozna vjera neiz bje`no zdruèna s dvojbom i traganjem. Premda se na mistiku kao putu do Boga sumnji~avo gleda, ipak je ona „put prema Nekome tko je potpuno neshvatljiv u pojmovima ili slikama, jer se „punina ne moè ukazati ljudskom duhu“. [to se ljudi vi{e udaljuju od vjere u Boga, to se vi{e izru~uju idolima ili bogovima koji ne pro izvode ìvot, nego muku i smrt. Teolog u odgovorima poja{njava kako se „Boga moè iskusiti u ljudima koji vr{e pravednost, a u srcima imaju ljubav prema bli`njemu“.

brat Ivo Martini}, OP

„Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti“ iz-dala je knjiìcu „Hrvatski udio u izgradnji europ-skog kulturnog prostora“ koja sadrì predavanje brata Franje [anjeka, odr ̀ anog 13. lipnja u Knji`nici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u organi-zaciji Razreda za dru{tvene znanosti.

81


„Dru{tvo Znamenje“ iz Petrov~a izdalo je prijevod knjige brata Timothyja Radcliffea „Vi ste moji prijatelji. Pogovori z Guillaumom Goubertom“ (Vi ste moji prijatelji. Razgovori s Guillaumom Goubertom). S francuskoga na slovenski jezik preveo je brat Ivan Arzen{ek.

Mladi hrvatski dominikanci – dominikanski studenti iz Zagreba – izdali su u svibnju novi broj „Izazova istine„ u kojemu mo`ete pro~itati njihova teolo{ko-filozofska pro mi{ljanja o dominikanskoj duhovnosti, vjeri, obra}enju te nekim pitanjima kojima se Crkva bavi i poku{ava prona}i odgovor pred izazovima dana{njice.


82

BRA]A PROPOVIJEDAJU

Svjesni smo da ovo nije cjeloviti prikaz. Stoga molimo svu bra}u da u Tajni{tvo Provincije po{alju obavijesti o aktivnostima koje donosimo u ovoj rubrici.

Trodnevlja

Matijas Farka{, od 8. do 9. velja~e, Poèga, u ̀ upi Sv. Terezije (katedrala) – u sklopu priprave za Gos-pu Lurdsku.

Anto Boba{ od 8. do 10. oùjka u ̀ upi Presvetog Trojstva, Reka, kraj Koprivnice.

Anto Boba{ od 16. do 18. oùjka, Grubi{no Po-lje: trodnevlje za Svetog Josipa te propovijed na samu svetkovinu.

Petar Gali}, od 15. do 17. oùjka u ùpi Pag (u sklopu proslave 600. obljetnice ~udotvornog krià).

Anto Boba{ i Matijas Farka{, od 17. do 19. svib-nja, u ùpi Sv. Jelene u Zaboku. Sudjelovali su i do-minikanski studenti, a na kraju trodnevlja izveli su igrokaz „Domini~e, tko si?“.

Jozo ̂ irko, od 4. do 7. lipnja – trodnevlje za Srce Isusovo u Travniku te propovijed na samu svetko-vinu.

Petar Gali} od 31. srpnja do 2. kolovoza – za blagdan bl. Augustina Kaòti}a – u samostanu sv. Dominika u Trogiru, nacionalnom sveti{tu bl. Au-gustina Kaòti}a.

Jozo îrko od 31. srpnja do 2. kolovoza – za blagdan bl. Augustina Kaòti}a – u samostanu i ̀ upi bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu-Pe{~enici.

Anto Boba{ od 12. do 14. kolovoza, trodnevlje za Veliku Gospu, Belafuà u Zadru.

Virje, nedjelja Dobrog Pastira, 21. travnja: Anto Boba{, Mato Bo{njak, Josip Cota, Ivan Dominik Ili~i}, Lovro Krèlj, Kre{imir Kapetanovi} i Ante Kazoti. Bra}a studenti izveli su igrokaz o sv. Dominiku.

Duhovne vje`be

Od 17. do 22. velja~e brat Ivica Tomljenovi} vo-dio duhovne vje`be sestrama Na{e Gospe u Zagre-bu (Remete), zamijeniv{i provincijala koji je bio sprije~en zbog bolesti (upala plu}a).

Od 21. do 27. velja~e u samostanu u Bolu na Bra~u brat Matijas Farka{ duhovne vje`be za bra}u u formaciji iz samostana u Zagrebu.

Od 12. do 18. svibnja brat Ivan Iko Mateljan se-strama Malog Isusa u Livnu.

Od 23. do 30. lipnja u Sinju brat Jozo îrko se-strama milosrdnicama.

Od 7. do 13. kolovoza u Livnu brat Ivo Plenko-vi} sestrama Malog Isusa.

Od 24. do 30. kolovoza brat Petar Gali} u samo-stanu u Bolu bra}i novacima prije polaganja jedno-stavnih zavjeta i novim kandidatima za novicijat prije obla~enja.

Od 26. do 31. kolovoza brat Anto Gavri} sestra-ma franjevkama od Bezgre{nog za~e}a u Dubrovni-ku (Dan~e).

Pu~ke misije

Ljudevit Je|ud od 10. do 17. oùjka misije u ̀ upi Vinica, Vara`din.

Jozo îrko i Ivo Plenkovi} u ùpama Stolac i Aladini}i u Hercegovini od 10. do 17. oùjka, po-vodom 150. obljetnice ùpe Sv. Ilije Proroka u Sto-cu. Jedan dan sudjelovale su i sestre dominikanke iz Kor~ule.

83


Jozo îrko, 13. lipnja – sv. Ante, Humac.Petar Gali}, 13. lipnja – sv. Ante, Split-Poljud.Jozo ̂ irko, 1. srpnja – Blato (Kor~ula), u sklopu

devetnice za blagdan bl. Marije Propetog Isusa Pet-kovi}.

Alojz ]ubeli}, 16. srpnja – Gospa Karmelska, kod sestara karmeli}anki u Karmel Brezovici.

Jozo îrko 3. kolovoza, za blagdan bl. Augusti-na Kaòti}a, u ̀ upi bl. Augustina Kaòti}a u Lupo-glavu.

Luka Prcela, 4. listopada – sv. Franjo, u franje-va~kom samostanu sv. Ante na Dridu, u ùpi Sv. Jakova apostola u Trogiru.

Marko Bijeli}, 4. listopada – sv. Franjo, u crkvi sv. Franje na zagreba~kom Kaptolu.

Bra}a iz samostana Kraljice svete krunice (pose-bice prior brat Alojz ]ubeli} i ekonom brat Kristi-jan Rai~) vrlo ~esto slave misu nedjeljom ujutro kod sestara karmeli}anki u Karmel Brezovici. Sestre vrlo rado pozivaju bra}u za euharistijska slavlja, a brat Franjo [anjek povremeno drì sestrama i prigodna predavanja iz povijesti Crkve.

Zamjene

Samostan u Kor~uli: velja~a (Ante Kova~evi}, Nikola Leopold Noso, Sre}ko Koralija, Petar Gali}, Pero ]avar); oùjak (Pero ]avar, Kristijan Rai~), Marijan Bi{kup, Ante Kova~evi}, Ljudevit Je|ud, Zvonko Kneèvi}, Ivan Iko Mateljan, Mato Bo{njak, Marinko Zadro.

HKM Hamburg: Matijas Farka{ i Mato Bo{njak.HKM Hannover: Stipe Juri~ od 18. srpnja do 20.

kolovoza (voditelj Misije Anastazio Petri} sudjelo-vao je kao definitor na{e Provincije na Op}oj skup-{tini Reda u Trogiru).

Klop~e: Pero ]avar (srpanj).

Dràvna vjeronau~na olimpijada:

Na natjecanjima na ̀ upanijskoj/nadbiskupijskoj razini natjecateljima su sv. Dominika i Red propo-vjednika predstavila bra}a studenti:

[ibenik: Marko Dokoza, Josip Cota, Ivan Do-minik Ili~i} i Marko Pavlinovi}.

Rijeka: Matijas Farka{, Ivan Gavranovi} i Lovro Krèlj.

Finale u Dubrovniku: bra}a studenti Josip Cota, Ivan Dominik Ili~i}, Kre{imir Kapetanovi}, Lovro Krèlj, Ante Kazoti i Domagoj Augustin Polan{~ak te bra}a novaci iz Dubrovnika.

Predavanja

Marko Bijeli}, 20. velja~e, Zagreb, u sklopu tri-bine „Korizma na Pe{~enici“: „Neka mi bude po tvojoj rije~i: Marija uzor vjere i nade“.

Marijan Bi{kup, 30. rujna, Trogir-îovo, XVI. me|unarodni Studijski tjedan: „Mariologija hrvat-skih dominikanaca od 13. – 20. stolje}a“ i „Vinko Marija Gu~eti} (1682. – 1771.): pogled na njego-vu mariolo{ku misao“.

Zvonko Dànki} na trodnevnom Mariolo{ko-marijanskom simpoziju u Sinju odrào je 20. rujna 2013. predavanje „Krunica i njezina povezanost s Domovinskim ratom“.

Anto Gavri}, 24. svibnja, Filozofski fakultet DI u Zagrebu: na simpoziju „Aktualnost srednjovje-kovne filozofije – Tomo Vere{ kao inspiracija“ odr-ào predavanje „Za{to prou~avati srednjovjekovnu filozofiju“.

Marijan Jur~evi}, 20. oùjka, u sklopu tribine „Korizma na Pe{~enici“ u organizaciji Dominikan-skog samostana bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu: „Marija i Dominik: marijanski kontekst dominikan-skog ìvota“.

Sre}ko Koralija

- 27. oùjka, Zagreb, u sklopu tribine „Korizma na Pe{~enici“: „Marija u dijalogu Islama i Kr{}an-stva“.

- na Redovni~kim danima u dominikanskom sa-mostanu u Splitu (13. 9.) i u franjeva~kom samosta-nu u Zagrebu-Dubravi (20. 9.) odrào predavanje „îtanje Svetog pisma kao stalni pronalazak sebe – primjer sv. Efrema Sirskog“.

- 28. rujna, Trogir-îovo, XVI. me|unarodni Studijski tjedan: „Neki aspekti mariologije sirskih otaca“ i „Marija u spisima Efrema Sirskog“.


84

Stjepan Krasi}

- 26. velja~e 2013., Rim, na Me|unarodnom kon-gresu o sv. ]irilu i Metodu me|u Slavenima: „Kon-tinuitet }irilometodske ideje i tradicije slavenskih naroda“.

- 18. oùjka, u sklopu Dana kr{}anske kulture u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku: „Stjepan Gra-di} i gradnja dubrova~ke katedralne crkve“ – u po-vodu 400. obljetnice Gradi}eva ro|enja i 300. obljet-nice dovr{etka katedrale.

- 26. srpnja, Donja Lastva (Crna Gora), „Dom kulture Josip Markovi}“: „Vjerska i kulturna ba{tina Svete Bra}e ]irila i Metodija“.

- U sklopu Mostarskog prolje}a 2013. – XV. dana Matice hrvatske, u Amfiteatru Sveu~ili{ta u Mostaru predstavljena je knjiga Stjepana Krasi}a – „Nastanak i razvoj {kolstva – od antike do srednjeg vijeka“.

- 9. srpnja u Kneèvom dvoru u Dubrovniku, na otvorenju sredi{nje izlo`be Dubrova~kih muzeja „Stjepan Gradi} – otac domovine“ povodom 400. obljetnice njegova ro|enja, govorio je o Stjepanu Gradi}u (Dubrovnik, 1613. – Rim, 1683.). Napisao i prilog za Katalog izlo`be.

- U sklopu Dana Frane Petri}a u Cresu od 24. do 28. rujna predstavio je katalog izlo`be „Stjepan Gra-di}: otac domovine“.

Domagoj Polan{~ak, 13. oùjka, odrào preda-vanje „Rajmund Kupareo (1914.-1996.)“ u sklopu koriz menih tribina „Velikani vjere i kulture“ {to ih je Kr{}anski kulturni centar organizirao u dvorani @enske op}e gimnazije sestara milosrdnica u Zagrebu.

Slavko Sli{kovi}

- 26. velja~e u 18:30, u kapeli sv. Barbare u Velikoj Mlaki, odrào predavanje „Inkvizicija – ̂ injenice“.

- 19. travnja na tribini u Hrvatskom domu u Sla-tini, u organizaciji Udruge Napredak, odrào pre-davanje „Kr{}anstvo Bosne i Hercegovine“.

- na godi{njem pastoralnom skupu hrvatskih sve-}enika, |akona, pastoralnih suradnica i suradnika iz zapadne Europe koji se od 23. do 26. rujna odrào u Bergisch Gladbachu kod Kölna na temu „Pitanje (kr{}anskog) identiteta danas“, odrào je dva pre-

davanja: „Kr{}anstvo u temeljima hrvatskog identi-teta – povijesno-kriti~ki prikaz“ (24. 9.) i „Katoli~ki identitet u suvremenoj Hrvatskoj“ (25. 9.).

- 31. listopada, Zagreb, u sklopu tribine „Teolo{ki ~etvrtak“: „Kr{}anstvo i sloboda“ u povodu 1700. obljetnice „Milanskoga edikta“.

Franjo [anjek

- 13. velja~e, u okviru izlo`be „Hrvatska glago-ljica – prisje}anje na jedno europsko srednjovjekov-no pismo; od srednjeg vijeka do na{ih dana“, po-stavljene u Pala~i Tau u Reimsu, na me|unarodnom stru~nom simpoziju „Reimski evan|elistar – remek djelo hrvatske glagoljice“ odrào predavanje: „Ge-orges d’Esclavonie (1355/60 – 1416) et l’écriture glagolitique qualifiée d’alphabet croate“.

- 24. travnja, velika dvorana Dràvnog arhiva u Pazinu: „Doprinos Istrana razvoju znanosti na eu-ropskom Zapadu (12.-16. st.)“.

- 13. lipnja, Knji`nici HAZU u Zagrebu: „Hr-vatski udio u izgradnji europskog kulturnog pro-stora“. Predavanje je objavljeno i kao zasebna knji-ìca, HAZU 2013., 33 str.

TV

HTV 1, srijeda 20. velja~e 2013., u popodnevnoj polsatnoj emisiji religijskog programa „Rije~ i ̀ ivot“ s temom: „@ivot ili natjecanje u vjeri“, sudjelovali Anto Boba{, OP i Ana Buljat prigodom dràvne vjeronau~ne olimpijade o sv. Dominiku i Redu pro-povjednika. Repriza je bila sutradan, 21. velja~e ujutro.

HTV 1, nedjelja 2. lipnja 2013., deveta nedjelja kroz godinu: prijenos mise iz samostanske crkve sv. Dominika u Dubrovniku. Misu je predvodio brat Nikola Mio~, prior samostana. Neposredno prije prijenosa mise emitiran je prilog o samostanu i bra}i u samostanu (prilog se moè pogledati na: http://www.youtube.com/watch?v=jrxynaOnDMI).

HTV 1, u nedjeljnoj emisiji „Mir i dobro“, 28. srpnja, 4. kolovoza i 11. kolovoza bio je prilog o po~etku Op}e skup{tine Reda, proslavi bl. Augusti-na Kaòti}a u Trogiru i zavr{etku Op}e skup{tine u

85


samostanu u Splitu. U istoj emisiji 1. rujna bilo je izvje{}e o Me|unarodnom studijskom tjednu odr-ànom na îovu.

Nova TV je u nedjelju 28. srpnja, u sredi{njem ve~ernjem dnevniku, donijela kratki prilog s Op}e skup{tine Reda u Trogiru. Isti je prilog uvr{ten u emisiju „Tjedni pregled“ najva`nijih doga|aja. Emi-siju ure|uje Ivana Petrovi}.

1. studenog u emisiji „pozitivno“ HTV 2 (s re-prizom 3. studenog) prikazan je desetominutni in-tervju s provincijalom Antom Gavri}em.

Radio

Na 3. vazmenu nedjelju 14. travnja 2013. Hrvat-ski radio 1. program prenosio misu u 11:00 sati iz crkve bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu. Misu je predvodio ùpnik brat Marko Bijeli}. Misi je pret-hodila reportaà o ùpi i samostanu.

Od 18. do 28. velja~e 2013.: prijenos mise radnim danom u 7:00 iz samostanske crkve svete Katarine u Splitu. Misu je predvodio prior Nikola Dugandì}, uputiv{i na po~etku kratku misao vjernicima i slu-{ateljima. Isti je radio prenosio misu i u nedjelju 24. velja~e u 11 sati koju je predslavio ùpnik brat Jozo îrko.

21. srpnja, nedjelja, uo~i po~etka Op}e skup{tine Reda, predvodio euharistijsko iz samostanske crkve sv. Krià na îovu izravno je prenosio 1. program Hrvatskog radija, Gradski radio Trogir, Hrvatski

katoli~ki radio i Radio Marija. Misu je predvodio provincijal Anto Gavri}, a liturgijsko slavlje animi-rao je zbor dominikanskih bogoslova.

3. kolovoza, Trogir (samostan sv. Dominika) sve~ana proslava bl. Augustina Kaòti}a. Euharistij-sko slavlje pred samostanskom crkvom predvodio je i propovijedao zagreba~ki nadbiskup kardinal Josip Bozani}, u koncelebraciji sa splitsko-makar-skim nadbiskupom Marinom Bari{i}em, {ibenskim biskupom Antom Ivasom, U~iteljem Reda Brunom Cadoréom i svim sudionicima Op}e skup{tine. Misu su izravno prenosili Gradski radio Trogir i Radio Marija. Komentator prijenosa je bio brat Ivan Marija Tomi}. Prije i poslije euharistijskog slavlja bili su prigodni intervjui o tome velikom doga|aju.

8. kolovoza, Radio Marija prenosila je sve~ano euharistijsko slavlje na zavr{etku Op}e skup{tine Reda u samostanskoj crkvi u Splitu, koje je predvo-dio splitsko-makarski nadbiskup Marin Bari{i}, uz koncelebraciju hvarskog biskupa mons. Slobodana [tambuka. Komentator prijenosa je bio brat Ivan Marija Tomi}.

25. kolovoza, 1. program Hrvatskog radija pre-nosio je euharistijsko slavlje iz samostanske crkve u Bolu na Bra~u.

Brat Ljudevit Je|ud redovito je, do listopada, svakoga posljednjeg ponedjeljka u mjesecu u jedno-satnoj emisiji na Radiju Mariji govorio o domini-kanskoj duhovnosti; od mjeseca studenoga emisija ide prve subote u mjesecu u 11:00 sati.

86

IN M

EMO

RIAM

SPOMEN NA @RTVE BOMBARDIRANJA DOMINIKANSKOG SAMOSTANA U DRUGOM SVJETSKOM RATU

naca tijekom tridesetih godina 20. stolje}a nabrojiv{i razne djelatnosti: aktivnost Dominikanske naklade Istina, {irenje marijanske pobo`nosti kroz pokret kruni~ara, osnivanje raznih bratov{tina i otvaranje klasi~ne gimnazije s pravom javnosti 1941. godine. Mnoge su aktivnosti bra}e propovjednika prekinute 22. velja~e 1944. godine, kada je dominikanski samo-stan tragi~no pogo|en za savezni~kog bombardiranja. U napadu je sru{eno cijelo ju`no krilo samostana. Tijekom zra~nog napada pod ru{evinama smrt je na{lo 8 redovnika, dok je deveta ̀ rtva bio namje{tenik naklade „Istina“. „@rtva sazidana u temelje zagre-ba~kog dominikanskog samostana, koji danas do-ìvljava vanjsku i unutarnju obnovu, obvezuje nas na odgovornost u na{em radu i ona ne smije biti zabo-ravljena“, istaknuo je provincijal u svojoj propovijedi.

Nakon svete mise sve~ana procesija uputila se prema mjestu koje je 1944. pogo-|eno bombardiranjem. Ot-krivena je i blagoslovljena spomen-plo~a `rtvama, ~ija su imena na taj na~in zapisa-na kao trajni podsjetnik na njihovu mu~eni~ku smrt. Po-ginuli su: fr. An|elko Orlan-dini, nekada{nji provincijal i jedan od najzaslu`nijih za iz-gradnju zagre ba~kog domi-nikanskog samostana, fr. Jor-dan Viculin, skladatelj i pisac nekoliko knjiga i molitvenika i revni {iritelj pobo`nosti krunice, fr. Manes Karnin~i}, prior samostana, fr. Serafin

U samostanskoj i ùpnoj crkvi Kraljice svete krunice u Zagrebu slavljena je 8. svibnja sve~ana sveta misa za `rtve poginule za vrijeme bombardi-ranja samostana 1944. godine. 8. svibanj znakovit je datum za Dominikanski red jer se na taj dan slavi spomendan za{tite Blaène Djevice Marije nad cije-lim Redom propovjednika. Tog je dana godine 1927. Antun Bauer posvetio kapelu u novootvorenom samostanu, a tim ~inom je dovr{en i sve~ano otvoren dominikanski samostan na @eljezni~koj koloniji na Borongaju, koji je kroz rad bra}e propovjednika do danas zasluàn za kulturni i vjerski razvoj ̀ upe Kra-ljice svete Krunice.

Sve~anu svetu misu predslavio je provincijal Hr-vatske dominikanske provincije Anto Gavri}. Pro-vincijal je istaknuo intenzivnu aktivnost dominika-

87


VL^. MATE VUKOJA (1938.-2013.)

Godine 1978. inkardinirao se u tu Biskupiju. Go-dine 1979. imenovan je ùpnikom ùpe St. Ludge-rusa u Duisburg-Walsum-Aldenrade. Godine 2002. godine imenovan je ùpnikom u Du{obri`ni~koj jedinici St. Josef, St. Juliana i u St. Ludgerus u Du-isburg-Waldsum-jug. Godine 2005. imenovan je vikarom kooperatorom s titulom ̀ upnika u ̀ upi St. Dionysius u Duisburg-Walsum. Za vrijeme Domo-vinskog rata bio je aktivan u prikupljanju pomo}i.

Umirovljen je 15. sije~nja 2013. i do svoje smrti ìvio je u Duisburgu. Pokopan je u svom rodnom mjestu Ledincu u Bosni i Hercegovini.

Adolf Polegubi}

@upnik u miru – vl~. Mate Vukoja – umro je u petak 5. travnja u 75. godini ̀ ivota u Duisburg-Wal-sumu, u Njema~koj. Ro|en je 5. sije~nja 1938. go-dine u mjestu Ledinac, u Bosni i Hercegovini. Za sve}enika je zare|en 1967. u Zagrebu kao ~lan Hr-vatske dominikanske provincije.

Nakon re|enja najprije je bio ùpni vikar u Za-grebu. Godine 1969. do{ao je u Njema~ku, gdje je djelovao kao voditelj Hrvatske katoli~ke misije Darmstadt, potom i u Hrvatskoj katoli~koj misiji u Hamburgu. Godine 1974. pre{ao je u Biskupiju Münster i djelovao kao ̀ upni vikar u ̀ upi Sv. Josipa u Dattelnu.

Lupi, vjero u~itelj u brojnim zagreba~kim {kolama, koji je govorio i pisao 12 jezika, fr. Robert Karnin~i}, tada apsolvent na Filozofskom fakultetu, fr. Her-man Andromak, {kolovani matemati~ar koji se bavio znanstvenim radom, fr. Branimir Kora}, prvi dominikanac iz Hercegovine, fr. Tomo Rogulj, do-minikanski brat suradnik i Ivan ûljat, ~inovnik u upravi naklade „Istina“, koji je bio otac jednog do-

minikanskog bogoslova. Imena istaknuta na spo-men-plo~i kriju svestranu aktivnost i duhovnost devetorice ~lanova dominikanske obitelji koji su svojim neumornim radom zaduìli Red propovjed-nika i ~ija je mu~eni~ka smrt postala sjeme novog procvata Reda propovjednika u zagre ba~kom sa-mostanu.

Ana Dageli}


88

BRAT JANKO @AGAR, OP (1921.-2013.)

„Nova Hrvatska“ (London), „Hrvatska Revija“ i „Osoba i duh“.

Iako nije slu`beno bio u pastorizaciji Hrvata, ipak je sura|ivao prema potrebama i u Europi i u Americi, osobito propovijedanjem u specijalnim prilikama i potrebama. Me|utim, ìvot i rad brata @agara brzo je i potpuno integriran u ìvot i rad kalifornijskih dominikanaca. Tri godine nakon do-laska, izabran je za priora St. Albert’s Collegea. Va-tikanski koncil i geografski poloàj bogoslovije u blizini kalifornijskog Sveu~ili{ta i desetak, uglavnom protestantskih sjemeni{ta, otvorili su nove mogu}-nosti akademske i ekumenske suradnje.

Godine 1966. St. Albert’s College uspostavlja prve izravne veze s ostalim sjemeni{tima koja su se razvila u akademsku suradnju poznatu kao „Gradu-ate Theological Union“ (GTU). Nakon zavr{etka priorata, brat @agar izabran je najprije za regensa studija Provincije (1969.-1975.), zatim za dekana {kole (1977.-1984.) koja je promijenila ime u „Do-minican School of Philosophy and Theology“ u GTU. Sve to vrijeme brat @agar je ostao vjeran svo-jem akademskom radu kao redoviti profesor moral-ne teologije i socijalne etike.

U tom je svojstvu gostovao na drugim u~ili{tima. Istovremeno je objavljivao ~lanke o moralnim i so-cijalnim pitanjima u ~asopisima: „Thomist“, „An-

Na spomendan sv. Josipa Radnika, 1. svibnja ove godine, u samostanu sv. Alberta Velikog u Oaklan-du u Americi umro je brat Janko @agar u 92. godini ìvota. Brat Janko @agar ro|en je 23. rujna 1921. u Prezidu (Gorski Kotar). Osnovnu {kolu poha|ao je u Prezidu, a zatim je {kolovanje nastavio u Do-minikanskoj klasi~noj gimnaziji u Bolu na Bra~u i Dubrovniku.

Prve zavjete u Redu propovjednika poloìo je 4. kolovoza 1944., a 18. srpnja 1948. zare|en je za sve-}enika. Studij teologije poha|ao je na Dominikan-skoj visokoj teolo{koj {koli u Dubrovniku, u Olo-moucu (ê{ka) te na dominikanskom u~ili{tu u Oxfordu. Specijalizirao je moralnu teologiju i socijal nu filozofiju (filozofija, politika, ekonomija) na Sveu~ili{tu u Oxfordu. Doktorat je postigao na Sveu~ili{tu Sorbonne u Parizu.

Poslije pet godina u Engleskoj i sedam godina u Francuskoj, seli se u Ameriku na poziv Kalifornijske dominikanske provincije i po~inje raditi kao pro-fesor na tamo{njem dominikanskom u~ili{tu u Oaklandu. Akademska sprema s dvaju svjetski po-znatih sveu~ili{ta, Oxforda i Pariza, omogu}ila mu je neposrednu integraciju u novu sredinu, ali ga je i izolirala od uèg i neposrednog djelovanja me|u Hrvatima. Za svoga boravka u Europi, osobito pe-desetih godina u Francuskoj, sura|ivao je u revijama

89


gelicum“, „Season“ (tromjese~nik kojeg je sam bio pokrenuo), a 1984. University Press of America objavila mu je knjigu „Acting on Principles – A tho-mistic perspective in making moral decision“.

Zbog njegova konciznoga stila promi{ljanja knji-ga je izvrstan priru~nik svima koji èle upoznati doprinos sv. Tome Akvinskoga katoli~koj moralnoj tradiciji. Godine 2010. knjiga je doìvjela ponovlje-no izdanje na engleskom, a uskoro }e biti objavljena i u hrvatskome prijevodu.

Godine 1973. odlikovan je papinskom medaljom „Benemerenti“ i 1992. postaje profesor emeritus

moralne i socijalne filozofije i teologije. Na portalu samostana sv. Alberta povodom Jankove smrti pi{e: „U svojim posljednjim godinama umirovljenja u samostanu sv. Alberta fr. Janko je doprinosio na{em zajedni~kom ìvotu na razne na~ine…

Svojim molitvama i misama koje je svakodnevno prikazivao, kao i svojom spremno{}u da sluì kao duhovnik i ispovjednik bra}e, bio je potpora i model dominikanskog ìvota.“

http://sap.opwest.org/news-and-events/recent-news/a-model-of-dominican-life.html

Sprovodi preminule rodbine

Ana Kneèvi}majka brata Zvonka Kneèvi}a.Preminula 20. travnja 2013. u Brezovici (Zagreb).Misu zadu{nicu 23. travnja u Jelahu (BiH) predvo-dio je provincijalov socius brat Mato Bo{njak.

Mato [oki}Otac brata Damira [oki}a.Sprovodne obrede 22. srpnja vodio je provincijalov socius brat Mato Bo{njak.

s. Viktorija Braji~i}, OP(Podstrana, 7. 1. 1918. – Kor~ula, 20. 9. 2013.)Sprovodne obrede u Kor~uli 21. rujna vodio je brat Mihael Mario Tolj, starje{ina samostana Sv. Krià u Gruù.

Dragica Lasi}sestra brata Pave Lasi}a.Preminula u 86. godini ìvota u Uzari}ima (BiH).Sprovod je bio 21. rujna.

Boris Maga{, istaknuti arhitekt, ~lan Hrvatske aka-demije znanosti i umjetnosti, autor projekta samo-stanske crkve bl. Augustina Kaòti}a u Zagrebu pre-minuo je u Rijeci 24. listopada u 83. godini ìvota.

Sprovodne obrede na zagreba~kom Mirogoju 28. listopada vodio je brat Marinko Zadro, a misu zadu{nicu u crkvi bl. Augustina Kaòti}a predvodio je provincijal, uz koncelebraciju nekolicine bra}e.


90

STOTI RO\ENDAN DOMINIKANCA INOZENZA VARGE

Plavo nebo Be~a, zahvalna lica vjernika, blago ljetno sunce, ponosni pogledi gradi{}anskih Hrvata, brojna dominikanska zajednica na ~elu s dva domi-nikanca nadbiskupa i kardinala, Christophom Schönbornom i Dominikom Dukom, u dominikan-skoj crkvi u Be~u 1. srpnja 2013. sve~ano su prosla-vili 100. ro|endan dominikanca Inozenza Varge.

Biografija ovog gradi{}anskog Hrvata ujedno je ljepota i drama minulih sto godina Srednje Europe. Ro|en je u hrvatskom selu ^ajta (Schachendorf)

1. srpnja 1913. u brojnoj obitelji. Po~etak je bio u vrlo skromnim, pa~e oskudnim uvjetima za `ivot u predve~erje I. svjetskog rata.

Prve dvije godine njegova {kolovanja odvijale su se na ma|arskom jeziku. Od 1921. godine pripaja-njem pokrajine Gradi{}e Austriji nastavlja {kolsku izobrazbu na hrvatskom jeziku u rodnom kraju. Odlaskom u dominikansko sjemeni{te u Graz 1928. nastavlja svoju izobrazbu na tre}em, ovaj put nje-ma~kom jeziku.

91


U istoimenom gradu 1935. stupa u Dominikan-ski red i zapo~inje studij filozofije i teologije, kojeg od 1938. godine nastavlja na dominikanskom viso-kom u~ili{tu u Walberbergu (kod Kölna). Ve} idu}e godine mora prekinuti studij zbog vojne obveze. Vrlo uskoro slijedi te{ko ranjavanje i dugi boravci u bolnicama u Magdeburgu i Be~u.

Slijedi nastavak vojne slu`be po frontama Litve, Poljske, Ma|arske, êhoslova~ke, koje zavr{ava ratnim zarobljeni{tvom pod ameri~kim okriljem. U lipnju 1945. nastavlja teolo{ki studij, da bi 2. oùjka 1947. bio zare|en za sve}enika u Be~u.

Slu`be koje je u svom bogatom redovni~kom i sve}eni~kom pozivu obna{ao bile su gotovo isklju-~ivo u okviru redovni~ke zajednice Reda propovjed-nika: od 1948. godine bio je jedno cijelo desetlje}e voditelj dominikanskog sjemeni{ta u Grazu, a nakon toga do 1966. obna{a slu`bu priora dominikanskog samostana u Be~u.

Potom preuzima slu`bu provincijala Ju`no-nje-ma~ke i Austrijske provincije (sa sjedi{tem u Be~u) sve do 1982., zatim je starje{ina samostana u Frie-sachu te opet prior u Be~u (1983.-1986.) i opet provincijal (1986.-1990.). Sudjelovao je na pet Op-}ih zborova Dominikanskog reda, bio ~lan Sinode Be~ke nadbiskupije, rado slu{an duhovnik, rektor glazbene {kole St. Ursula u Be~u: jednom rije~ju – osoba kojoj je ne samo njegova redovni~ka zajed-nica davala povjerenje nego i be~ki nadbiskup te mnogi drugi.

Rado je vodio pu~ke misije (ne samo u ùpama Gradi{}a), duhovne vje`be (kako redovnicima i re-dovnicama tako i laicima) i bio rado traèni propo-vjednik i preko radio valova. Preko pola stolje}a je vodio „Djelo sv. Dominika“ (St. Dominikus Werk – s ciljem promid`be redovni~kog i sve}eni~kog poziva u Dominikanskom redu) i bio duhovnikom lai~kih zajednica u Dominikanskom redu (tzv. III. red). Dobio je mnoga priznanja, a posebno je izgle-da ponosan {to je prije nekoliko godina prog la{en po~asnim gra|aninom gradi{}anske i hrvatske âjte.

I jo{ puno toga bi se moglo nabrojiti {to je do-minikanac o. Inozenz radio, pratio, stvarao, i podu-pirao. Mno{tvo okupljeno u crkvi je svojom broj-no{}u i na taj na~in iskazalo svoju zahvalnost za

blizinu i rije~ potpore o. Inozenza, za njegovu oda-nost rodnom kraju i hrvatskom jeziku, za njegovu iskrenost bez okoli{anja, za njegov humor i dru-{tvenost. Prema vlastitom kazivanju vrlo sna`no je na njega utjecala njegova pobo`na i radi{na majka – njena ~vrsta vjera i stamenost ìvljenja.

U svojoj vrlo osobnoj propovijedi kardinal Schönborn je istaknuo otvorenost i solidarnost o. Varge. Slavljeniku je, svom negda{njem provincijalu, izme|u ostalog zahvalio rije~ima: „Pater Inozenz je spasio moje zvanje i otvorio mi put do sve}eni{tva! Bez njegove odlu~ne pomo}i ne bih stajao ovdje na oltaru!“ Vidno dirnut rije~ima kardinala o. Inozenz je skoro pustio suzu i klimanjem glave popratio rije~i zahvalnosti.

I pra{ki nadbiskup kardinal Dominik Duka je svom dominikanskom subratu zahvalio za svesrdnu i velikodu{nu pomo} za vrijeme iza „èljezne zavje-se“. „Rije~ima se ne moè opisati koliko nam je pa-ter Inozenz pomogao i koliko je nama dominikan-cima u negda{njoj ̂ ehoslova~koj ta pomo} zna~ila“ zaklju~io je kardinal Duka.

Tu svoju zahvalnost su, kako ~e{ki tako i slova~ki dominikanci, na ~elu sa slova~kim provincijalom, potvrdili svojom brojnom prisutno{}u. Slavljeniku je uputio pismo i U~itelj Dominikanskog reda Bru-no Cadoré, u kojem je izme|u ostalog istaknuo posredni~ku ulogu o. Inozenza. Uime provincije slavljeniku je ~estitao i zahvalio provincijal o. Chri-stophe Holzer.

Prije nego {to je prior samostana, o. Viliam Ste-fan Doci, sve nazo~ne pozvao na domjenak u klau-stru dominikanskog samostana, uslijedila je gradi{-}anska i hrvatska ~estitka. Gradona~elnik âjte je najprije na njema~kom, a potom i na hrvatskom, istaknuo povezanost o. Inozenza s rodnim krajem, s hrvatskim jezikom i Hrvatima uop}e.

Dirljivo je bilo slu{ati rije~i kratkog odlomka iz novina povodom mlade mise o. Inozenza, 13. trav-nja 1947., kad je u mladomisnikovo rodno mjesto do{lo preko 3000 ljudi – {est puta vi{e nego {to je ono imalo stanovnika. Osje}aji duboke zahvalno-sti, ponosa s pokri}em i zahvalnost zajedni{tva s o. Inozenzom zaokruèno je marijanskom pjes-mom „^rna madona“ uz zvuk tamburica gradi{-}an skih Hrvata pod ravnanjem ùpnika iz rodne ùpe slavljenika.


92

Slavlje se nastavilo do kasno u no} u klaustru samostana, uz hrvatske gradi{}anske i starogradske pjesme. Stotine su stajale u redu kako bi o. Inozen-zu osobno ~estitali. Sve je popratila austrijska dr-`avna televizija (ORF), uz brojnu nazo~nost domi-nikanske bra}e i sestara, susjednih dominikanskih

provincijala, prijatelja ovog radosnog bijelog fratra stolje}a. Svi su, kako u javnom nastupu tako i u pri-vatnom razgovoru, jednoglasno nagla{avali: „Poma-gao je i pomogao je!“

brat Frano Prcela, OP

U 101. GODINI UMRO DOMINIKANAC O. INNOZENZ VARGA

predvodio je kardinal i be~ki nadbiskup Christoph Schönborn. Kardinal Schönborn, osobni prijatelj i dominikanski subrat pokojnika, izme|u ostalog je istaknuo pouzdanost i radosni temperament pokoj-nog o. Innozenza. Spominju}i se svojih osobnih susreta s pokojnikom, kardinal je vrlo osobno pri-kazao razgovorljivu veselost i dru{tvenost pokojni-ka, a sve}eni~ku i redovni~ku predanost o. Innozen-za prikazao je kao uzor dana{njim redovnicima i sve}enicima.

Uz sudjelovanje biskupa iz Gradi{}a Ägidiusa J. Zsifkovicsa, velikog broja dominikanske subra-}e, dijecezanskih sve}enika, redovnika i redovnica te znatnog broja gradi{}anskih Hrvata, o. Inno-zenz je pokopan u samostanskoj grobnici ispod crkve.

brat Frano Prcela, OP

Svega nekoliko tjedana nakon {to je sve~ano pro-slavio svoj 100. ro|endan u Be~u je 8. rujna 2013. preminuo dominikanac o. Innozenz Varga.

Sv. misu i sprovodne obrede u dupkom ispunje-noj dominikanskoj crkvi u Be~u (17. rujna 2013.)

93


TABLICA OBLJETNICA BRA]E

Godina 2013. 2014.

Obljetnica ro|enja 16. 12. Mario Roko Marinov (75.)18. 12. Vjekoslav Lasi} (75.)

25. 01. Karlo ]avar (75.)31. 01. Jo`e Rupnik (70.)02. 02. Pero ]avar (65.)01. 04. Franjo [anjek (75.)18. 06. Pavao Lasi} (75.)30. 06. Ivan Arzen{ek (60.)07. 07. Ivan Martini} (75.)23. 08. Marijan Bi{kup (75.)25. 08. Josip [imi} (75.)14. 09. Marinko Zadro (70.)22. 11. Marijan Jur~evi} (75.)

Obljetnica prvih zavjeta 01. 11. Drago Kolimbatovi} (65.) 08. 12. Hrvoje Lasi} (50.)

Obljetnica sve~anih zavjeta

27. 11. Stjepan Krasi} (50.) 16. 02. Josip [imi} (50.)06. 11. Veselko Begi} (50.)16. 11. Mario Roko Marinov (50.)27. 11. Marijan Jur~evi} (50.)

Obljetnica sve}eni~kog re|enja

22. 06. Mirko Ljubi} (40.)29. 06. Eugen (Vinko) Bi`aca (65.)29. 06. Ljudevit (Josip) Je|ud (50.)29. 06. Reginald (Ivan) Klape` (50.)27. 07. Vinko [esni} (50.)18. 12. Vjekoslav Lasi} (50.)

94

DO

DA

TAK

HOMILIJA DUBROVA^KOG BISKUPA MONS. MATE UZINI]A PRIGODOM PROSLAVE BLAGDANA BL. AUGUSTINA KA@OTI]A

3. KOLOVOZA U ZAGREBU

redovnika – zbog tog ponosa njemu je posve}en ovaj dominikanski samostan u Zagrebu – s kojim se, nadalje, ponosi njegova zagreba~ka nadbiskupi-ja u kojoj je kao biskup, „razvio ̀ ivahnu pastoralnu djelatnost, posredovao me|u sukobljenim strana-ma, na poseban se na~in zauzimao za moralno-in-telektualnu obnovu svoje biskupije, uredio bogo-slu`je“, a mogli smo pro{le nedjelje pro~itati u Glasu Koncila, i dijelio obilnu milostinju, zapo~eo obnovu katedrale, a o svom tro{ku je sagradio i ubo`nicu „u kojoj su bolesni i siroma{ni putnici na{li uto~i{te i boravak“, ali kojim se, zasigurno ni{ta manje, ponosi i talijanska biskupija Lucera kojoj je postao pastir jer se zbog politi~kih progo-na nije smio vratiti u zagreba~ku biskupiju, a u ko-joj je tako|er radio na „vjersko-moralnoj obnovi“ i u kojoj je umro na glasu svetosti na dana{nji dan 1323., dakle pred to~no 690 godina.

Osvrnuo bih se kratko osobito na ulomak iz pro{lotjednog Glasa Koncila koji, navode}i jednog njegovog ̀ ivotopisca, ovako opisuje njegovo uprav-ljanje crkvenim dobrima, a {to je, ~ini mi se u ozra~ju nekih tuma~enja izjava pape Franje, danas postalo vrlo aktualno i moè nam biti usmjerenje i pomo} pri razumijevanju onoga {to nam papa Franjo èli poru~iti, osobito jer je sv. Augustin Kaòti} napisao i jednu vrlo razboritu teolo{ku raspravu „O mate-rijalnim dobrima Krista i njegovih u~enika“ kojom je opravdao pravo Crkve na posjedovanje materijal-nih dobara: „Ve}i dio biskupijskih prihoda – isti~em ovo prihoda – bio je odre|en … za uzdràvanje si-romaha, jednim malim dijelom, da se pokriju neop-hodno nu`ne potrebe biskupa i njegovih uku}ana – mi bismo danas rekli dostojno uzdràvanje – a drugim dijelom da se nastavi gradnja katedrale … i

Okupilo nas je godi{nje slavlje bl. Augustina Kaòti}a, ~ovjeka, redovnika i biskupa s kojim se ponosi na{ hrvatski narod jer on je na{ prvi bla-ènik, njegov Trogir u kojemu se rodio oko 1260. – u Trogiru slavlje njegovog blagdana danas pred-slavi uzoriti gospodin kardinal Josip Bozani}, nje-gov nasljednik na stolici zagreba~kih biskupa i nad-biskupa, s kojim smo, kao pastirom ove mjesne Crkve, povezani u duhu i molitvi – s kojim se po-nosi njegov Dominikanski red u kojemu je stekao visoku naobrazbu i uìvao glas u~ena i pobo`na

95


da se katedrala opskrbi bogatim crkvenim namje-{tajem i ruhom.“ Drìm da je, u ve}oj ili manjoj mjeri i u odnosu na okolnosti, ovo i na{ put, koji nastojimo slijediti, makar u omjerima i nismo ba{ uvijek na liniji bl. Augustina Kaòti}a. Okolnosti dru{tva nam sugeriraju, a s njima ~injenica da je sve vi{e onih koji oskudijevaju u najnu`nijem, da to poku{amo popraviti iako to, govorim ovo iz isku-stva, nije nimalo lako.

Svi izneseni razlozi za ponos {to ih u nama iza-ziva spomen bl. Augustina Kaòti}a, a tu moèmo staviti i ovo posljednje, opis su jednog svetog i do-brog pastira Crkve koji se nije sustezao sav svoj ìvot i sve svoje sposobnosti staviti na raspolaganje onima kojima ga je po biskupskom posve}enju Bog stavio za ~uvara. Osnovna obilje`ja tog njegovog pastirskog djelovanja saìmaju dvije rije~i koje mogu biti i saètak dvaju svetopisamskih ulomaka koji su nam malo~as navije{teni. Te dvije rije~i su hrabrost i ustrajnost. Hrabro je – u skladu s Bo`jim upozo-renjem Ezekielu – upozoravao odgovorne na te{ko vjersko i dru{tveno stanje onih koji su mu povjere-ni i ustrajno je – poput apostola Pavla – rije~ima i ìvotom, ne iz vlastite pobude nego zbog slu`be koja mu je povjerena, besplatno navje{}ivao evan-|elje sluè}i svima da bi ih {to vi{e stekao za Krista. Takvim svojim djelovanjem, a to su odluke svakog pravog pastira, postao je za svoje vjernike „ìva i prepoznatljiva stvarna slika Krista sve}enika, ’sakra-mentalno posada{njenje Isusa Krista Glave i Pasti-ra’“, koji za sebe, u ulomku Ivanovog evan|elja koji nam je danas navije{ten, jasno kaè: „Ja sam pastir dobri“. Biti po svom pona{anju, djelovanju, izra-àvanju, po svojoj zauzetosti, dosljednosti, us traj-nosti, sluènju i sl. uskla|en s Isusom Kristom, a bl. Augustin Kaòti} je takav bio, to je slika pravog pastira!

„Ja sam pastir dobri“ – kaè Isus, da bi nam na-kon toga ponudio i jasne kriterije razlikovanja iz-me|u onoga biti dobri pastir i onoga biti najamnik. Najamniku „koji nije pastir i nije vlasnik ovaca“ – u slu~aju na{ega Blaènika njega moèmo otkriti u ugarsko-hrvatskom kralju Karlu Robertu Anùvincu – nije stalo do ovaca, nego samo do sebe i svog in-teresa, on ne poznaje ovce i „kad vidi vuka da dola-zi, ostavlja ovce i bjeì, a vuk ih grabi i razgoni“, a „pastir dobri – u kojemu u liku bl. Augustina Kaò-

ti}a i njegovom pastirskom sluènju ovoj biskupiji otkrivamo lik Isusa Krista – ìvot svoj polaè za ovce“. Njemu je, makar i po cijenu ìvota ili pro-gonstva, stalo do dobra ovaca.

Koliko god da nam se slika pastira i ovaca moè u~initi neprikladnom za na{e vrijeme, kriteriji razli-kovanja koje ona iznosi ostaju trajno vrijediti, makar ponekad mogu poprimiti i druga~iji izri~aj kao, na primjer, u mom Dubrovniku u kojemu su stari Du-brov~ani istu misao saèli u re~enicu: „Obliti priva-torum, publica curate“ („Zaboravite osobne stvari, brinite se za javne“). Va`no je promatraju}i tu sliku i razmi{ljaju}i o njezinoj poruci, uo~iti da se ni danas nije ni{ta promijenilo i da su stvari sli~ne kao {to su bile u vremenu Isusa Krista koje je imalo svoje naja-mnike, sjetimo se samo Judinih {kuda, ili u vremenu bl. Augustina Kaòti}a u kojemu su se ti najamnici zaodjenuli u kraljevsko ruho. Dapa~e, mo`da mo} manipuliranja nije bila nikad tako jaka i pro {irena najamnicima kojima nije stalo do ovaca. Nije li biti najamnik u temeljima svjetske ekonomske krize koja je prije svega kriza duhovnih vrijednosti?

Nije li biti najamnik ono {to nas sprje~ava isprav-no djelovati i odlu~ivati kad je u pitanju ljudski ̀ ivot i njegovo dostojanstvo, {to se posljednjih mjeseci o~ituje osobito u lutanjima po bespu}ima oko od-goja na{e djece i mladih, oko za{tite i definiranja obitelji i njezinih prava, oko zauzimanja za pravni poredak na{e zemlje prema na~elima europskih za-kona, oko za{tite prava radnika i ispravnog odnosa prema prirodnim i drugim bogatstvima i {to se ovih dana konkretiziralo u otkaz primalji iz Knina jer se pozvala na prigovor savjesti i nije htjela sudjelovati u namjernom poba~aju.

Dobili smo dugo o~ekivanu slobodu o kojoj su sanjale generacije onih koji su poput bl. Augustina Kaòti}a morali u izgnanstvo, ali sve jedno i dalje dozvoljavamo raznoraznim najamnicima ili ’~oba-nima’ koji gledaju samo sebe i svoje interese – oni nam dolaze s razli~itih strana, ima ih u svijetu me-dija, razli~itih lobija, politike, naàlost ponekad ih moèmo vidjeti i u sve}eni~kom i redovni~kom ruhu – da nama manipuliraju, da nam prodaju ’rog za svije}u’, nude spasenje u onom u ~emu nema spasenja, kaù da je napredno ili ’in’ ono {to pove-}ava njihovu mo}, odnosno da je nazadno, odnosno ’out ’, ono {to je umanjuje, propisuju ~emu trebamo


96

teìti, kako izgledati, {to obla~iti, jesti, piti kako bi se oni tim na{im pona{anjem sve vi{e bogatili itd., a mi im bezrezervno vjerujemo boje}i se da ne}emo uspjeti.

Kako razlikovati najamnike od pravih pastira? Jedini na~in su kriteriji koje nam je ponudio Isus Krist i koje danas prepoznajemo u bl. Augustinu i njegovom pastirskom sluènju ovoj mjesnoj Crkvi. Te kriterije prepoznajemo i u poznatijem blaèniku ove mjesne Crkve, bl. Alojziju kard. Stepincu, koji u sebi i svom mu~eni{tvu saìma sva trpljenja na{eg naroda tijekom dvaju bezbo`ni~kih totalitarnih su-stava pro{log stolje}a. I u njegovom se slu~aju jasno vidi razlika izme|u pastira koji je ìvot poloìo i najamnika koji mu je ìvot oduzeo. Vjerujem da }e ti kriteriji izi}i na vidjelo i u procesu Sluge Bo`jega Franje kard. Kuhari}a. Izdvojio sam ih jer su nasljed-nici bl. Augustina, ali se lik Isusa Krista, dobrog pastira moè prepoznati i u liku drugih svetaca i blaènika, onih poznatih i onih, brojnijih, nepozna-tih, u kojima moèmo otkriti lica svojih po`rtvovnih kr{}anskih o~eva i majki, djedova i baka, biskupa, sve}enika, redovnika i redovnica, koji su svoju vjeru hrabro ìvjeli i ustrajno svjedo~ili.

Prepoznati Isusa kao dobrog pastira i jedinog spasitelja, ~uti i nau~iti njegove kriterije razlikovanja izme|u dobrog pastira i najamnika, a onda i prepo-znati one koji su ìvjeli i ìve u skladu s tim kriteri-jima, samo je jedna strana medalje. @elimo li da nam ovo o ~emu razmi{ljamo bude plodonosno i spaso-nosno, treba uslijediti i na{e osobno uskla|ivanje s Kristom dobrim pastirom, na{e osobno stavljanje u okvire dobrog pastira.

Neka nas u tom nastojanju poti~e primjer i pra-ti nebeski zagovor dobrog pastira ove Crkve za-greba~ke, bl. Augustina Kaòti}a, s kojim se pono-si njegov hrvatski narod, rodni Trogir, njegov Do-minikanski red, njegove zagreba~ka nadbiskupija i lu~erska biskupija, a i svi mi koji smo u njegovom primjeru otkrili na~in kako hrabro svjedo~iti i ustraj-no navje{}ivati Isusa Krista, dobrog pastira, te i sami iz dana u dan, u nama svojstvenim okvirima i posla-nju koje Boga u ovom prostoru i vremenu ima sa svakim od nas, postajati dobri pastiri, na ponos svom gradu, zajednici i biskupiji, narodu i Crkvi.

+ mons. Mate Uzini},biskup dubrova~ki

97


DRUGI VATIKANSKI KONCIL – NADAHNU]E ZA DOMINIKANSKI RED U EUROPI DANAS

Fr. Ulrich Engel, OP6

Predavanje odràno na godi{njem susretu europskih provincijala (IEOP) u Mainzu (Erbacher Hof), 4. travnja 2013. godine.

6 Dr. sc. Ulrich Engel O.P., ro|en 1961. u Düsseldorfu, ~lan Njema~ke dominikanske provincije Teutonije, ravnatelj je In-stituta Marie-Dominique Chenu u Berlinu (www.institut-che-nu.eu), predava~ fundamentalne teologije na Teolo{kom fa-kultetu SDB Benediktbeuern, na Teolo{kom fakultetu OFM-Cap u Münsteru i na Sveu~ili{tu u Potsdamu; glavni urednik revije Wort und Antwort (www.wort-und-antwort). Adresa: Institut M.-Dominique Chenu, Schwedter Strasse 23, D-10119 Berlin; engelºinstitut-chenu.info.7 Usp. Martin Maier, Vatican II: Inspiration and Encourage-ment for the Church in Europe, Concilium 48 (2012), str. 122-128.

Uvod

Vrlo je te{ko govoriti o globalnom poticaju Dru-goga vatikanskog koncila Rimokatoli~koj Crkvi u Europi.7 Stoga je jednako te{ko, ako ne i nemogu}e, govoriti o utjecaju i poticaju koji je Drugi vatikanski imao na Dominikanski red u Europi. Razlog tomu je kompleksna stvarnost Europe, koja nije dovoljno

jasno definirana: povijesno, zemljopisno, politi~ki i kulturalno. Dodatni ~imbenik je tako|er sloèna stvarnost samog Koncila koju se ne moè svesti samo na koncilske tekstove. Uz to, Drugi vatikanski kon-cil zapo~eo je obnoviteljski pokret unutar Kato li~ke Crkve koji je jo{ daleko od dovr{etka. I na kraju, moramo imati na umu kako u Europi ne postoji kon-tinentalna biskupska skup{tina za prilagodbu i pri-mjenu koncilskih zaklju~aka u specifi~no europski kontekst, kao {to je npr. u~inio CELAM u Latinskoj Americi 1968. godine u Medellinu (Kolumbija).

Imaju}i na umu te te{ko}e i ograni~enja, poku{at }u progovoriti o glavnim izazovima za Dominikan-ski red koje je nadahnuo Drugi vatikanski koncil. @elim reformulirati te izazove u obliku temeljnih razlika u Crkvi i dru{tvu s kojima se moramo nosi-ti. Prije vi{e od 25 godina Op}a skup{tina Reda, odràna u Avili, formulirala je na{e poslanje u rubna podru~ja, na margine Crkve i dru{tva.8 Prema me-todi skup{tine u Avili (a ne ponajprije prema sadr-àju), shva}am dominikansko propovijedanje danas kao poslanje u podjele unutar Crkve i dru{tva. Raz-lu~ujem ~etiri glavne razlike:

1. razlika izme|u univerzalne Crkve i mjesnog poslanja,

2. razlika izme|u Bo`jeg spasenja u Isusu Kristu i stvarnosti nepravde,

3. razlika izme|u Crkve kao „naroda Bo`jeg“ i aktualnog klerikalizma,

4. razlika izme|u sekularnog dru{tva i evangeli-zacije.

8 Usp. Acta Capituli Generalis O.P. Avila 1986, br. 22 (iz-vornik na {panjolskom: „La misión de fronteras“).


98

U svakom slu~aju nastavljam na tri razine: 1. podsje}aju}i na neke sredi{nje izjave Drugoga vati-kanskog koncila; 2. citiraju}i manje-vi{e slu`bene tekstove na{ega dominikanskog poslanja; 3. ozna-~uju}i posebni teolo{ki izazov za dominikance u Europi danas.

1. Razlika izme|u univerzalne Crkve i mjesnog poslanja

Drugi Vatikanski Koncil

Pomalo je paradoksalno re}i da je Drugi vatikan-ski koncil bio koncil sa sna`nim europskim nagla-skom koji je ozna~io kraj predominantno europskog utjecaja na Crkvu. Drugi vatikanski koncil je bio prete`no crkveni doga|aj kojim su dominirali eu-ropski biskupi i teolozi. Ekumenski i liturgijski po-kreti, kao i biblijski pokret, koji su pripremili put za odlu~an korak naprijed, koji je u~inio Drugi va-tikanski koncil, uglavnom su se nalazili u europskoj Crkvi. No, ako prihvatimo Rahnerovu osnovnu teolo{ku interpretaciju Drugoga vatikanskog kon-cila kao „prvo slu`beno samoostvarenje Crkve kao univerzalne Crkve“9, Koncil je definitivno ozna~io kraj katoli~anstva pod europskim utjecajem i domi-nacijom. Karl Rahner usporedio je taj prijelaz iz zapadne eurocentri~ne Crkve prema policentri~noj univerzalnoj Crkvi (usp. Johann B. Metz10) s povi-jesnim prekidom, odnosno, prijelazom iz judeo-kr{-}anstva u kr{}anstvo iz poganstva koji se dogodio na po~etku crkvene povijesti.11 Rahner je to oprezno opisao kao „po~etak po~etka“12. Dakle, s dalekovid-nom pronicljivo{}u sugerirao je kako }e za dovr{enje procesa stvaranja autenti~no policentri~ne univer-zalne Crkve – sa svim razlikama koje u sebi nosi –

9 Usp. Karl Rahner, Theologische Grundinterpretation des II. Vatikanischen Konzils, u: Idem, Schriften zur Theologie, vol. XIV, Zürich-Einsiedeln-Köln, 1980, str. 287-302., ovdje str. 288: „Das II. Vatikanische Konzil ist ¢…£ der erste amtli-che Selbstvollzug der Kirche als Weltkirche.“10 Usp. Johann Baptist Metz, Im Aufbruch zu einer kulturell polyzentrischen Weltkirche, Zeitschrift für Missionswissenschaft und Religionswissenschaft 76 (1986), str. 140-153.11 Usp. Rahner, Theologische Grundinterpretation des II. Va-tikanischen Konzils, op. cit., str. 297.12 Usp. Idem, Das Konzil – ein neuer Beginn, Freiburg-im-Breisgau, 1966, str. 14: „Anfang eines Anfangs“.

trebati dosta vremena. Ustvari, Rahner je smatrao kako }e vjerojatno trebati cijelo stolje}e! Tako da je na nama da se suo~imo s predstoje}im izazovima tog procesa.

Dominikansko poslanje

Godine 2013. Rimokatoli~ka Crkva izabrala je prvog papu iz Latinske Amerike. To je snaàn znak posteuropske, univerzalne Crkve. Tako|er, izbor pape Franje je i znak globaliziranog svijeta. Op}a skup{tina u Bogoti 2007. godine usredoto~ila je do-minikansku analizu na dvojako obli~je ovoga novog svijeta. U broju 48. i 49. Akti Op}e skup{tine iz Bogote ocrtavaju dva vida globalizacije:

„S mnogih strana, svijet koji danas vidimo izaziva veliku zabrinutost: sukobi, nasilje nad ljudskom naravi, isklju~enja, patnja koju iza-zivaju migracije, nesigurnost koju mnogi osje-}aju, novi vjerski pokreti koji propovijedaju isklju~ivost, izopa~eni u~inci globalizacije (…). Zamje}ujemo tako|er i odre|ene pozi-tivne u~inke globalizacije, kao {to je bogat-stvo me|ukulturalne stvarnosti koju odsada na{i gradovi predstavljaju, pobolj{anja u uvje-tima ìvota kao posljedica znanstveno-teh-nolo{kog napretka, nastojanje da se ostvari ve}a jednakost izme|u mu{karaca i èna, do-brobiti napretka na podru~ju sredstava komu-nikacije. Upravo ovaj svijet pun kontrasta, sa svojim fluktuiraju}im promjenama koje utje~u na sve nas, trebamo voljeti i zadràti nadu u njegovu budu}nost.“13

Uslijed ovoga novog dvojakog obli~ja poli cen-tri~nog univerzalnog svijeta Op}a skup{tina u Bo-goti istaknula je da dominikanci „trebaju preuzeti odgovornost za globalno poslanje Reda. Ubrzane promjene u dana{njem svijetu i intenzivnost s kojom se o~ekuje da nadu treba odràti tvore za nas ’kairos’: u ime zajedni~kog poslanja Reda, pozvani smo da se odvaìmo odgovoriti na pozive koji nas vode izvan granica na{ih zajednica i provincija.“14

13 Acta Capituli Generalis O.P. Bogota 2007, br. 48.14 Ibid., br. 49.

99


Teolo{ki izazov

Istovremeno odgovornost za globalno poslanje obistinjuje se u razvoju mjesne Crkve i mjesne za-jednice. U globaliziranom svijetu i u univerzalnoj Crkvi dominikanci trebaju prevesti i primijeniti ve-lika rje{enja globalnih teolo{kih nacrta na{e tradi cije, kao {to su „Summa“ sv. Tome Akvinskog, teologija ljudskih prava iz Salamance, „nouvelle theologie“ (nova teologija) {to su je stvorili dominikanci Marie-Dominique Chenu, Yves Congar i Henrie-Marie Féret, u suvremene ’male’, lokalne i regionalne teo-logije. Edward Schillebeeckx opisao je tu teolo{ku zada}u na ovaj na~in:

Kako se moè „posve istom Evan|elju, koje je dano samo u odre|enom dru{tvenom i kul-turnom kontekstu (~ak i u Novom zavjetu) i koje se nikada ne moè u potpunosti izvu}i iz neke kulture, dopustiti da govori jezikom neke potpuno druk~ije kulture?“15

Izgraditi lokalne teologije zna~i kontekstualizi-rati op}e teolo{ke sustave. Clemens Sedman – mla-di austrijski filozof i teolog koji predaje na King’s Collegeu u Londonu i na Sveu~ili{tu u Salzburgu – sna`no se zalaè za „male teologije“.16 Iz njegove perspektive, male teologije su teolo{ki nacrti u ko-jima ljudi ne{to zna~e. Takva teolo{ka praksa govo-ri o otajstvu Boga-s-nama kako ga susre}emo „ne u jasnim i definiranim idejama nego u odnosima; ne u op}enitim, apstraktnim konceptima nego u parti-kularnim, konkretnim sakramentima i/ili simbolima; ne opservacijom nego sudjelovanjem.“17 Upravo se u toj to~ki trebamo povezati s takozvanim ’Salaman-ca procesom’, koji se moè opisati kao „interaktiv-ni dijalog izme|u Akademije i stvarnosti“18, a zapo-

15 Edward Schillebeeckx, Predgovor, u: Robert J. Schreiter. Constructing Local Theologies, Maryknoll, NY 122012, str. IX-X, ovdje: str. IX.16 Usp. Clemens Sedmak, Theologie in nachtheologischer Zeit, Mainz, 2003, str. 117-126; Idem, Doing Local Theology. A Guide for Artisans of a New Humanity. Foreword by Robert J. Schreiter, Maryknoll, NY, 2002; Idem, Lokale Theologien und globale Kirche. Eine erkenntnistheoretische Grundlegung in praktischer Absicht, Freiburg-im-Breisgau, 2000.17 Miguel A. De La Torre – Edwin David Aponte, Introducing Latino/a Theologies, Maryknoll, NY 2001, str. 155.18 Intranet of www.op.org: 28. oùjka 2013, http://www.op.org/en/content/10-en-salamanca-process

~eo je u na{em Redu nakon Op}e skup{tine u Rimu 2010. godine.

Takve male teologije smje{taju se vrlo konkretno na odre|enom prostoru, na to~no odre|enom mje-stu. Imaju svoj locus. Na toj se liniji moè razumje-ti stvarnost Europe, kako kaè Melchior Cano O.P. (1506./09.-1560.), kao locus theologicus.19 Prema mome mi{ljenju, dominikanski studijski centri po cijeloj Europi – u Salamaci, Oxfordu, Helsinkiju, Pistoiji, Kievu, Fribourgu, Berlinu i drugdje – tre-baju razviti razli~ite dru{tvene i crkvene kontekste u Europi za takve lokalne teologije. U svojoj knjizi „Konstruiranje lokalnih teologija“ ameri~ki teolog Robert J. Schreiter C.P.P.S. (Catholic Theological Union, Chicago IL) fokusira predmet regionalnih teologija na ulogu u crkvenoj zajednici:

„(…) sama zajednica je primarni autor teolo-gije u lokalnom kontekstu. (…) Uloga zajed-nice u razvoju teologije podsje}a kome je teologija, u prvu ruku, i namijenjena: samoj zajednici, kako bi se produbilo njeno vlastito shva}anje sebe same.“20

Jedna od tih partikularnih zajednica je i Red pro-povjednika. Clemens Sedmak konzistentno inter-pretira pisma Redu koja je napisao Timothy Rad-cliffe O.P. kao va`ne doprinose dominikanskoj re-gionalnoj teologiji.21

2. Razlika izme|u Bo`jeg spasenja u Isusu Kristu i stvarnosti nepravde

Drugi vatikanski koncil

Pastoralna konstitucija Drugoga vatikanskog koncila izri~ito se bavi pitanjem novoga i praved-nijeg me|unarodnog poretka. U {ezdesetim godi-nama XX. stolje}a, na vrhuncu Hladnog rata, po-

19 Usp. Melchior Cano, De locis theologicis, ed. Juan Belda Plans (BAC / Ser. Maior, vol. 85), Madrid, 2006; Ulrich Engel, „Wenn man ’Europa’ sagt, soll das ’Öffnung‘ heißen“. Die Grenzen der Europäischen Union als loci theologici, u: U. En-gel, Europa als Versprechen. Philosophisch-theologische Debatt-enbeiträge (Passagen Philosophie), Wien, 2010, str. 95-103.20 Robert J. Schreiter, Constructing Local Theologies, op. cit., str. 16.21 Usp. Sedmak, Theologie in nachtheologischer Zeit, op. cit., str. 120.


100

Uo~i konklava kardinal Jorge Mario Bergoglio u svome govoru protiv „samodostatnosti“24 Crkve i „odre|ene teolo{ke narcisoidnosti“25 iznosi sli~ne misli: „Crkva je pozvana iza}i iz sebe i i}i na perife-riju, ne samo u zemljopisnom smislu nego tako|er i}i na egzistencijalne periferije“26, zatraìo je Bergo-lio – sada papa Franjo.


U posljednjih nekoliko godina Red je prepoznao tri prioriteta za Pravdu i mir: 1. migracija; 2. mir i sigurnost; 3. ekonomska nejednakost. Danas mili-juni migranata, izbjeglica i prognanika – mu{karaca i èna – napu{taju svoje domovine u o~aju osu|eni na lutala~ki ìvot nadaju}i se da }e prona}i spas. Drugi su pak – ̀ ene i djeca – ̀ rtve trgovine ljudima. Na me|unarodnoj pozornici pitanje sigurnosti po-stalo je opsesijom koja svjesno i nesvjesno utje~e na na{e svakodnevno pona{anje i na na~in na koji se uklju~ujemo u poslanje. I do danas, mnoge zemlje jo{ nisu ispunile obveze koje su preuzele kako bi se ostvarili milenijski razvojni ciljevi zacrtani na Mile-nijskom summitu UN 2000. godine.

Teolo{ki izazov

Prema Edwardu Schillebeeckxu O.P., interpreti-ram ovo stanje kraha i bijede – ~ak i u Europi! – na teolo{ki na~in kao negativna opre~na iskustva.27 Isku-stva patnje, ugnjetavanja, neslobode, a ovdje tako-|er, i siroma{tva temeljna su ljudska iskustva, koja primoravaju ljude na prosvjede protiv stanja u svi-jetu kakvo danas jest. „To odbijanje ljudi op}enito da se pomire s takvom situacijom otvara jednu ra-svjetljavaju}u perspektivu. Otkriva otvorenost prema

24 Navedeno prema Radio Vaticanu: „Bergoglio’s Interven-tion: A diagnosis of the problems in the Church“: http://en.radiovaticana.va/news/2013/03/27/bergoglios_intervention:_a _diagnosis_of_the_problems_in_the_church/en1-677269 ¢28, 03. 2013; neslu`beni prijevod£.25 Ibid.26 Ibid. Vidi tako|er: Govor budu}eg pape uo~i konklava, http://dalje.com/hr-svijet/govor-buduceg-pape-uoci-konklava/461329 (10. listopada 2013.).27 Usp. Edward Schillebeeckx, Menschen. Die Geschichte von Gott, trans. from the Dutch by Hugo Zulauf, Freiburg-im-Breisgau, 1990, str. 27-29.

sebno se isticalo osiguravanje mira. Pitanje socijalne pravde na svjetskoj razini tako|er je bila tema od interesa u to vrijeme. Tako se u „Gaudium et spes“ moè prona}i referenca na to kako je skandalozno {to nekoliko naroda, u kojima su kr{}ani bili u ve}ini, posjeduje obilje resursa i bogatstava, „dok su drugi li{eni potrebnih sredstava za ìvot te se mu~e u gla-di, u bolestima i u posvema{njoj bijedi“ (GS 88, 1). Budu}i da se raskol izme|u bogatih i siroma{nih naroda jo{ vi{e produbio posljednjih desetlje}a, te rije~i nimalo nisu izgubile na svojoj va`nosti.

Na Drugome vatikanskom koncilu Crkva je re-formulirala razumijevanje sebe same u slu`bi svijeta i ~ovje~anstva. To je izraèno u specifi~no teolo{kim terminima u ’Lumen gentium’: „A budu}i da je Crk-va u Kristu na neki na~in sakrament odnosno znak i sredstvo najprisnijega sjedinjenja s Bogom i jedin-stva cijeloga ljudskog roda, ona kani – slijede}i nauk pret hodnih koncila – svojim vjernicima i cijelomu svijetu to~nije obrazloìti svoju narav i svoje sve op}e poslanje“ (LG 1, 1). Primarni interes Crkve vi{e nisu njeni vlastiti interesi i prava nego dobrobit svih lju-di, cijelog ljudskog roda. U tom je smislu papa Ivan XXIII. izjavio tijekom svoga povijesnog govora na otvorenju Drugoga vatikanskog koncila: „Crkva se vi{e ne bi trebala zabrinjavati oko svojih vlastitih problema, nego sluìti ~ovje~anstvu u njegovoj po-trazi za pravdom, slobodom i jedinstvom.“22 Ozna-~io je dru {tvenu i politi~ku sferu ìvota kao odgo-vornost Crk ve. Ta je poruka odjeknula i u rije~ima pape Pavla VI., u njegovu govoru prilikom zatva-ranja Koncila:

„Crkva se proglasila takore}i slu{kinjom ljud-skog roda, ideal sluènja zauzeo je sredi{nje mjesto upravo u trenutku kada je proslava ovog Koncila u~inila u~iteljstvo Crkve i njeno pasto-ralno poslanje sjajnijim i sna`nijim nego ikad.“23

22 Cit. prema: Ludwig Kaufmann – Nikolaus Klein, Johannes XXIII. Prophetie im Vermächtnis, Brig, 21990, str. 24.23 Papa Paul VI., Ansprache in der Öffentlichen Sitzung des Zweiten Vatikanischen Konzils (7. Dezember 1965.), u: Peter Hünermann – Bernd Jochen Hilberath (Hrsg.), Herders Theo-logischer Kommentar zum Zweiten Vatikanischen Konzil, vol. 5: Die Dokumente des Zweiten Vatikanischen Konzils: Theolo-gische Zusammenschau und Perspektiven, Freiburg-im-Breis-gau 2006, str. 570.

101


druk ~ijoj situaciji.“28 Taj prosvjed temelji se na osje-}aju i smislu ogor~enja. Iz toga, proro~ki prosvjed i otpor izrasta protiv svih uzroka kraha i stoga stva-ra temelj za djelovanje u solidarnosti. „Na taj na~in negativna opre~na iskustva djeluju protiv onoga {to ne bi trebalo biti ¢krah£ na temelju nade u ono {to bi trebalo biti ¢spas£.“29

Obli~je tih negativnih opre~nih iskustava srodna su onome {to njema~ki ’politi~ki’ teolog Johann Baptist Metz (Sveu~ili{te u Münsteru) naziva nega-tivnim univerzalizmom, koji je suprotnost univer-zalizmu mo}i, a utemeljen je na op}enitosti patnje kao malum commune. Ono pak {to je Schillebeeckx nazvao osje}ajem ogor~enosti u Metzovoj teologiji se pojavljuje kao ’suosje}anje’.30

U toj perspektivi dominikanska teologija – ne samo u Europi, nego i ovdje – treba traìti negativ-na opre~na iskustva ljudi. Ta iskustva poti~u bra}u i sestre Reda propovjednika na proro~ki prosvjed i solidarnost. Dominikanski teolozi mogu interpre-tirati taj otpor svijetu kao {to jest, kao predtemat-sku, pa ~ak i kao predreligijsku otvorenost prema drugoj, boljoj situaciji – koju kr{}ani tematski na-zivaju spasenje od Boga u Isusu Kristu.31

Teolog oslobo|enja Jon Sobrino DI (Universi-dad Centroamericana, San Salvador) tako|er isti~e ne{to sli~no:

„Suo~eni sa svijetom koji pati, prva reakcija je suosje}anje koje nas poti~e iscijeliti patnju. Kao i svako drugo ljudsko i kr{}ansko djelo-vanje, teologija tako|er sudjeluje u ovoj prvoj reakciji, ali na svoj jedinstven na~in. Zato te-ologija postaje intellectus amoris, percipiranje kroz ljubav, koje preuzima povijesne oblike

28 Ibid., str. 28.29 Philip Kennedy, Edward Schillebeeckx. Die Geschichte von der Menschlichkeit Gottes (Theologische Profile), trans. from English by Karl Pichler, Mainz, 1993, str. 207 (Umeci: U.E.).30 Usp. Johann Baptist Metz, Compassion. Zu einem Welt-programm des Christentums im Zeitalter des Pluralismus der Religionen und Kulturen, u: J. B. Metz – Lothar Kuld – Adolf Weisbrod, Compassion. Weltprogramm des Christentums. Soziale Verantwortung lernen, Freiburg-im-Breisgau, 2000, str. 9-20.31 Usp. Christian Bauer – Stephan van Erp (Hrsg. / Eds.), Heil in Differenz. Dominikanische Beiträge zu einer kontex-tuellen Theologie in Europa – Salvation in Diversity. Domini-can Contributions to a Contextual Theology in Europe (Kul-tur und Religion in Europa vol. 2), Münster, 2004.

kada se suo~ava s ljudima koji pate (ljubav kao pravednost).“32

Dakle, prema Schillebeeckxu, Metzu i Sobrinu suosje}anje je specifi~na dimenzija same praved-nosti. Rije~ je o ’drugome u odnosu pravednosti’ koji olak{ava samu pravednost. Tu bi se trebala doga|ati dominikanska teologija. Samo tu teolo{ka praksa moè postati intellectus amoris, prepozna-vanje istine iz ljubavi koja je pravednost.

3. Razlika izme|u Crkve kao „naroda Bo`jeg“ i aktualnog klerikalizma


Jedan od va`nih poticaja Drugoga vatikanskog koncila bio je isticanje kolegijalnog i sinodalnog na~ela u Crkvi. Kratko prije zavr{etka Koncila, papa Pavao VI. uveo je biskupske sinode. Novo sudjelo-vanje laika u nekim crkvenim slu`bama sukladan je toj tendenciji. Koncil je odbacio model Crkve za-snovan na pojmu piramide s papom, biskupima i sve}enicima na vrhu, te laicima podre|enima i niìma od njih. Umjesto toga, Drugi vatikanski koncil promi~e shva}anje Crkve kao ’naroda Bo`jeg’, prije svega isti~u}i zajedni~ki poziv svih vjernih, laika i klerika. Koncil je tako|er izri~ito izjavio kako bi laici trebali svome pastiru „otkrivati svoje potrebe i èlje s onom slobodom i s onim povjerenjem koji dolikuju Bo`joj djeci i bra}i u Kristu. Prema znanju, mjerodavnosti i izvrsnosti poloàja koji im je vlastit, oni imaju mogu}nost, {tovi{e i du`nost, o~itovati svoje mi{ljenje o onome {to se ti~e dobra Crkve“ (LG 37).


Kako bismo jezgrovito prikazali tu vrlo va`nu opasku Drugoga vatikanskog koncila za dana{nje dominikance, trebamo na neki na~in istraìti na~in komunikacije izme|u razli~itih ~lanova – osoba i

32 Jon Sobrino, Theology in a Suffering World. Theology as intellectus amoris, u: Paul Knitter – Raimon Panikkar (Eds.), Pluralism and Oppression. Theology in World Perspective (The Annual Publication of the College Theology Society, vol. 34), Lanham, 1991, str. 153-177, ovdje: str. 165.


102

skupina – Dominikanske obitelji. U odgovoru na peticiju predsjednika dominikanskoga lai~kog brat-stva Poljske provincije, povjerenstvo „De constitu-tionibus et ordinationibus“ na Op}oj skup{tini u Rimu 2010. godine napomenulo je da se naziv „’Ordo Praedicatorum’ ne bi trebao shva}ati u stro-gom smislu redovni~kih ustanova sve~ano zavjeto-vanih nego u {irem, moralnom i duhovnom smislu. (ACG 1974. Madonna dell’Arco, br. 225)“33 Stoga je isto povjerenstvo izjavilo:

„Duga povijest na{eg Reda pokazuje da po-stoje mnogi na~ini ̀ ivljenja karizme i poslanja propovijedanja koji su me|usobno komple-mentarni te stoga uve}avaju snagu i bogatstvo zajedni~kog poslanja. Ta raznolikost mogla bi biti vrelo blagoslova, ako nau~imo nadopu-njavati jedni druge, ìve}i u vjernosti svome pozivu i daju}i specifi~ni doprinos koji je sva-ka grana Reda pozvana dati.“34

No, u stvari poznate su nam mnoge zbilje domi-nikanskog ìvota koje su jo{ uvijek vrlo klerikalne…

Teolo{ki izazov

Raznolikost Crkve i raznolikost u Dominikan-skoj obitelji poziva na poseban na~in bavljenja teo-logijom. Taj na~in bavljenja teologijom karakterizi-ran je svojom zajedni~kom i diskurzivnom komu-nikacijom. Teologiju koju trebamo razraditi jest ekleziologija ’naroda Bo`jeg’. Trebamo nadi}i „sa-modostatni, samoistovjetni, samoreguliraju}i kar-tezijanski ego moderniteta“35. Na po~etku XXI. stolje}a na{ je zadatak razmotriti mogu}nost parti-cipiraju}eg na~ina kako biti Crkva.

Taj cilj sa sobom nosi teolo{ke posljedice za ~la-nove Dominikanske obitelji kao propovjednike – mu{ke i ènske. Ako na{e propovijedanje èli biti prijenos u smislu razlaganja stvarnosti iz perspekti-ve Evan|elja, onda se ne moè vi{e isklju~ivo izla-gati u liturgijsko-klerikalnom kontekstu. Domini-

33 Tu mi je informaciju dao David Kammler O.P., generalni promicatelj lai~kih bratstava Reda, Rim.34 Ibid.35 Angel F. Méndez Montoya, Preaching about Salvation/Healing in a Postmodern World, u: Christian Bauer – Stephan van Erp (Hrsg. / Eds.), Heil in Differenz – Salvation in Diver-sity, op. cit, str. 44-55., ovdje: str. 52.

kansko propovijedanje odvijat }e se u budu}nosti sve vi{e „u ne-sakralnom i ne-konfesionalnom kon-tekstu“36 – posebno u vidu sve vi{e ’medijatiziranog’ dru{tva, ba{ kao {to se vi{e ne}e pojavljivati ni kao ne{to mu{ko-kleri~ko.

Godine 2001. ~lanovi komisije „Dominikanska karizma propovijedanja“ koju je ustanovio Timothy Radcliffe OP, a koju su sa~injavali Mary Catherine Hilkert OP, Benedikta Hintersberger OP, Hervé Legrand OP, Mary O’Driscoll OP i Paul Philibert OP, napisali su u svom zavr{nom izvje{taju na temu „Liturgijsko propovijedanje u na{em dominikan-skom kontekstu“:

„Obnova propovjedni~kog poslanja Crkve ne moè biti ograni~ena na propovjedaonicu. Cijela crkva je pozvana navije{tati kraljevstvo Bo`je (…). Karizma propovijedanja nije (…) ograni~ena na zare|ene. (…) Karizma propo-vijedanja nalazi se u srcu poslanja Reda pro-povjednika. Svi su ~lanovi Reda pozvani su-djelovati u poslanju Reda prema svojim ra-znolikim sposobnostima, darovima, obrazo-vanju i pozivu. Taj poziv izdiè se iz same svrhe radi koje je Red i osnovan. Tako oni koji su zavjetovani za poslanje Reda primaju neki naslov na osnovu svoje profesije kako bi su-djelovali u tom poslanju.“37

Kao dominikanski teolozi moramo isticati novu rodno-adekvatnu teologiju propovijedanja!

4. Razlika izme|u sekularnog dru{tva i evangelizacije


Tre}e poglavlje konstitucije „Gaudium et spes“ isti~e autonomiju zemaljskih stvari: „Ako pod auto-nomijom zemaljskih stvari podrazumijevamo da stvorene stvari pa i sama dru{tva imaju vlastite za-kone i vrijednosti koje ~ovjek mora pomalo otkri-

36 Felicisimo Martínez Diez, Die dominikanische Predigt in der medialen Welt, loc. cit., str. 74.37 Mary Catherine Hilkert et al., The Dominican Charism of Preaching: An Inquiry (May 2001): 28. oùjka 2013, http://www.msjmembers.org/The%20Dominican%20Charism%20of%20Preaching-%20An%20Inquiry%20(May%202001).pdf

103


vati, primjenjivati i sre|ivati, onda je sasvim oprav-dano zahtijevati takvu autonomiju: to je ne samo zahtjev ljudi na{eg vremena nego to odgovara i vo-lji Stvoritelja“ (GS 36).

Uslijed tog izri~itog priznanja „autonomije ze-maljskih stvari“ Pastoralna konstitucija isti~e teo-lo{ko dostojanstvo ljudskih „doga|aja, potreba i èlja“: „Bo`ji narod, pokretan vjerom kojom vjeru-je da ga vodi Duh Gospodnji koji ispunja svijet, trudi se da u doga|ajima, potrebama i èljama koje dijeli s ostalim ljudima na{eg vremena razabere koji su u tome istinski znakovi Bo`je prisutnosti i Bo`jih nakana“ (GS 11).

Hans-Joachim Sander, profesor dogmatike na Sveu~ili{tu u Salzburgu i jedan od najsposobnijih tuma~a konstitucije „Gaudium et spes“ saìma: Pri-znanje sekularnosti svijeta promi~e proces o~ovje-~enja ~ovjeka.38


Na temelju pastoralne konstitucije Drugoga va-tikanskog koncila moèmo definirati svijet, ~ak i u njegovom sekularnom obliku, kao prostor Bo`je prisutnosti. U tom kontekstu, sakramentalna du`-nost stvaranja duboko kenoti~ke Bo`je prisutnosti (usp. Fil 2) simboli~ki vidljivom dodijeljena je Crk-vi, a tako i redovima. Posebno su duhovni i teolo{ki resursi prosja~kih redova uvijek bili usmjereni pre-ma svijetu. Jo{ vi{e: prema talijanskom filozofu Gianniu Vattimu, predlaèm da se sekularizacija de-finira kao autenti~no inherentan element kr{}anske vjere.39 Na temelju tendencije demistificiranja reli-gije, koja se moè prona}i u ̀ idovstvu i kr{}anstvu, moèmo interpretirati pomak prema svijetu u kojem se uzdiè i prepoznaje na poseban na~in intrinzi~na

38 Usp. Hans-Joachim Sander, Theologischer Kommentar zur Pastoralkonstitution über die Kirche in der Welt von heute „Gaudium et spes„, u: Peter Hünermann – Bernd Jochen Hil-berath (Hrsg.), Herders Theologischer Kommentar zum Zwei-ten Vatikanischen Konzil, vol. 4: Kommentare (AA, DiH, AG, PO, GS), Freiburg-im-Breisgau, 2005, str. 581-886, ovdje: str. 754 sl. Na njemakom: „Humanisierung“ – „Menschwerdung des Menschen“.39 Usp. Gianni Vattimo – Pier Aldo Rovatti (ed.), Il pensiero debole, Milano, 1983; Ulrich Engel, Philosophy in the Light of Incarnation. Gianni Vattimo on kenosis, u: New Blackfriars 89 (2008), str. 468-477.

vrijednost zemaljskih stvari. Iza tog usmjerenja pre-ma svijetu leì teologija utjelovljenja koja je poseb-no vlastita dominikanskoj tradiciji.40 U okviru kon-cepta trajnog utjelovljenja41 Marie-Dominiquea Che-nua OP, Bog ne ulazi u svijet koji mu je potpuno stran. Na temelju takve optimisti~ne duhovnosti utjelovljenja, trebamo reinterpretirati na{ poziv na evangelizaciju u okviru ’slabe’ teologije dara i pri-sutnosti.

U svom govoru pred skup{tinom Biskupske si-node Bruno Cadoré O.P., U~itelj Reda propovjed-nika, definirao je neke temeljne vidove evangeli-zacije: izazov znanja: „suo~eni u dijalogu sa svim traìteljima istine“.42 Istaknuo je i izazov slobode koji se „ostvaruje u susretu s na{im suvremenicima, vjer-nicima i nevjernicima“.43 Nu`no je „prije svega po-kazati Bo`je prijateljstvo prema ~ovjeku umjesto formuliranja pitanja i odgovora onda kada ta pitanja nisu postavljena u odgovaraju}im poj movima“.44

Posljedica takve teologije evangelizacije je li{a-vanje crkvene mo}i i predstavni{tava te mo}i. Ustva-ri, papa Franjo pokazuje kako to u~initi. Iz ovoga bi se trebala razviti ponizna teologija prisutnosti u ~ijem je sredi{tu na{ zajedni~ki ìvot, ìvot s drugi-ma i tako|er s Isusom Kristom, Bogom koji je po-stao ~ovjekom. U tom smislu, redovni~ki ìvot bi se mogao definirati osobito kao „biti u odnosu“ jed-

40 Usp. Ulrich Engel, L’incarnazione continua nel tempo. Un approccio teologico sistematico, in: Alessandro Cortesi – Aldo Tarquini (ed.), Teologia dell’incarnazione oggi. Dio dell’umanità, umanità di Dio (Le frontiere dell’anima vol. 11), Firenze, 2007, str. 63-76 i str. 428.41 Usp. Marie-Dominique Chenu, La Parole de Dieu. II: L’Évangile dans les temps (Cogitatio fidei, vol. 11), Paris, 1964, 89: „Bo`je Utjelovljenje, kojeg je novo kr{}anstvo istodobno znak i otajstvo, nije se dogodilo jednom zauvijek u nekom za-kutku Judeje; ono traje jo{ uvijek, vrijedi zauvijek i vrijedi po-svuda. – Car l’Incarnation de Dieu, dont elle ¢chrétienté nou-velle£ est le signe et le mystère à la fois, ne s’est pas faite une fois pour toutes dans un coin de Judée; elle dure toujours, elle vaut toujours, elle vaut partout.“42 Bruno Cadoré, The Challenges for Evangelization Today, u: International Dominican Information br. 508 (November 2012): 28. oùjka 2013: http://www.op.org/sites/www.op.org/files/pub-lic/documents/fichier/idi-november2012_en.pdf. Vidi hrv. pri-jevod: „Izazovi za dana{nju evangelizaciju“, Vjesnik Hrvatske do-minikanske provincije 49 (2013) 108, str. 5-6; 13. listopada 2013:http://www.dominikanci.hr/images/stories/vjesnik_provinci-je/vjesnik_broj_108.pdf43 Ibid.44 Ibid.


104

nako s Bogom i sa svijetom. Takvo prijateljstvo s Isusom Kristom i ljudima cilja na svjedo~enje nade koja se ìvi u svojoj eshatolo{ki dubokoj strukturi - naime, u svojoj sada{njoj formi!

Teolo{ki izazov

S dominikanskog gledi{ta aspekt jezika treba promatrati naro~ito u ovoj stvari, ali nipo{to nije neutralan u svojoj ambivalentnosti izme|u mo}i i nemo}i prema strukturama dru{tvene mo}i i nemo}i: Kojim jezikom govorimo, ako èlimo kontaktirati ljude u sve vi{e sekulariziranom dru{tvu?

Slavni njema~ki filozof Jürgen Habermas raz-mi{ljao je o napetom odnosu izme|u sekularnog dru{tva i religije nakon teroristi~kih napada 11. ruj-na 2001. godine. Od 2001. godine Habermas se zalaè za „kriti~ko sro|ivanje“45 religijskih sadràja. Dijalektika kriticizma i udaljenosti s jedne strane, te kontaktiranje i sro|ivanja s druge strane, karak-terizira sekularizaciju u na{em postsekularnom dru-{tvu.46 Izme|u dva pola religije i sekularnog dru{tva potreban je proces prevo|enja, u oba smjera.

S tim u svezi posebno me zanima o~ekivanje koje ovaj filozof artikulira s obzirom na vjernike. On od njih – tj. od nas dominikanaca! – traì da „prevedu svoja religijska uvjerenja u jedan sekularni jezik“.47 Tada „moralna osje}anja, koja su dosada posjedova-la dostatno diferencirani izraz samo u religijskom jeziku (…), mogu na}i op}u rezonanciju“.48 Prikla-dan prijevod moè spasiti gotovo zaboravljene ele-mente tradicije.49 Habermas na kraju zaklju~uje:

45 Jürgen Habermas, Glauben und Wissen. Friedenspreis des Deutschen Buchhandels 2001, Frankfurt-am-Main, 2001, str. 24. Hrvatski prijevod Hotimir Burger, u: J. Habermas, Budu}-nost ljudske prirode: na putu prema liberalnoj eugenici?; Vjero-vanje i znanje, Naklada Breza, Zagreb, 2006, str. 140.46 Usp. J. Habermas, Glauben und Wissen, str. 12 (kurziv: U.E.); hrv. prijevod: Vjerovanje i znanje, str. 133.47 Ibid., str. 21; hrv. prijevod: Vjerovanje i znanje, str. 138.48 J. Habermas, Glauben und Wissen, str. 29; hrvatski prije-vod, str. 144.49 Habermasova re~enica koja najvi{e zbunjuje ~itatelja glasi u cijelosti: „Moralische-Empfindungen, die bisher nur in reli-giöser Sprache einen hinreichend differenzierten Ausdruck besitzen, können allgemeine Resonanz finden, sobald sich für ein fast schon Vergessenes, aber implizit Vermisstes eine rettende Formulierung einstellt“, Glauben und Wissen, str. 29. (Moral perceptions, which until now only possessed a suffici-

„Sekularizacija koja ne uni{tava provodi se u modu-su prevo|enja.“50

Kao teolozi u tradiciji dominikanskog propo-vijedanja Rije~i Bo`je51 moramo fokusirati na{e znanstveno-istraìva~ke programe, kao i na{e obra-zovne programe kako bi prikazali „propovijedanje kao prevo|enje“52. Siguran sam da su u kasno-mo-dernom europskom sekularnom dru{tvu ljudi poten-cijalno otvoreni za apsolutno-transcendentno – zato {to je „Bog primarno prepoznatljiv u onome {to je ljudsko“.53

Zaklju~ak

Zavr{avam sa saètkom ~etiriju posebnih teo-lo{kih zada}a, koje su prema Drugom vatikanskom koncilu, namijenjene dominikancima u Europi da-nas:

1. baviti se mjesnim europskim teologijama u kontekstu policentri~ne univerzalne Crkve,

2. baviti se teologijom kao ’intellectus amoris’ u okviru nepravednih stvarnosti,

3. baviti se rodno-adekvatnom teologijom, poseb-no unutar Dominikanske obitelji,

4. baviti se teologijom propovijedanja kao pre-vo|enjem u (post)sekularnom dru{tvu.

Sve te ~etiri teologije temelje se na dominikanskoj teologiji utjelovljenja.

S engleskoga preveobrat Mirko Irenej Vlk, OP

ently differentiated expression in religious language, can find general resonance, as soon as a salvaging wording is introdu-ced for something almost forgotten, but implicitly missed.). Hrv. prijevod: Vjerovanje i znanje, str. 144.50 J. Habermas, Glauben und Wissen, str. 29; hrv. prijevod: Vjerovanje i znanje, str. 144. 51 Usp. Edward Schillebeeckx, Dominican Preaching, Do-minicana 52 (1967), str. 102-109.52 Usp. Ulrich Engel, Preaching as Translation. Listening and Communicating God’s Word in a post-secularized Society. Assessment of the Dominican Position, Boletin Eclesiastico de Filipinas 84 (2008), br. 865 (March-April), str. 245-271.53 Philip Kennedy, Deus Humanissimus. The Knowability of God in the Theology of Edward Schillebeeckx (Ökumenische Beihefte vol. 22), Fribourg (Švicarska), 1993, str. 24, bilje{ka 104.

SADR@AJ

UVODNIK ..................................................................................................................................................... 3

IZ CRKVEHvala, Benedikte XVI. ................................................................................................................................... 5Susret pape Franje i U~itelja Reda ................................................................................................................. 5Ulomci iz intervjua s papom Franjom za isusova~ki ~asopis „La Civiltà Cattolica“ ................................. 6Iz kateheza pape Franje na op}im audijencijama srijedom .......................................................................... 9

IZ REDASv. Alessandro Longo – novi dominikanski svetac ..................................................................................... 10Dva nova {panjolska dominikanska blaènika ............................................................................................ 11Postupak za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske ........................................................................................... 12Zapo~eo postupak za kanonizaciju bl. Ozane Kotorske ............................................................................ 13Postupak kanonizacije Blaène Ozane Kotorke, Djevice, Dominikanske tre}oredice (kopija dopisa) ..... 15Blagoslov slika hrvatskih blaènika u Rukavcu .......................................................................................... 17Brat Stipe Juri~ novi dekan Teolo{kog fakulteta u Rimu ........................................................................... 17

IZ PROVINCIJALATA .............................................................................................................................. 18

PROVINCIJALOVA KRONIKA ............................................................................................................. 20Studijski dan Hrvatske dominikanske provincije ....................................................................................... 26

S PROVINCIJSKIH VIJE]A .................................................................................................................... 30

IZ @IVOTA BRA]E I ZAJEDNICAXIII. Pepelnica umjetnika ............................................................................................................................ 35Znanstveni simpozij „Aktualnost srednjovjekovne filozofije – Tomo Vere{ kao inspiracija“ ................ 35Pokrenuta studentska web-stranica ............................................................................................................. 3829. redovni~ki dani ........................................................................................................................................ 40Proslavili sto godina sve}eni{tva .................................................................................................................. 42Lai~ko bratstvo sv. Dominika i prva generacija novaka .............................................................................. 44Predsjednik HBK pohodio provincijala i samostan u Zagrebu ................................................................. 45Kardinal Vinko Pulji} na proslavi Snje`ne Gospe u Bolu na Bra~u ........................................................... 46Vje~ni zavjeti s. Lilian Obialo u Petrov~u ................................................................................................... 48Iz samostana sv. Katarine u Splitu ............................................................................................................... 50Iz Galerije „Vinko Draganja OP“ ................................................................................................................ 52Ma|arski veleposlanik posjetio dominikanski samostan u Dubrovniku .................................................. 53Iz formacije ................................................................................................................................................... 54\akonsko re|enje brata Dominika Kristijana Gerbica u Klop~u ............................................................. 54Odràn XVI. me|unarodni Studijski tjedan za Dominikansku obitelj u formaciji ................................. 55Privremeni zavjeti novaka i po~etak novicijata ........................................................................................... 58Propovjedni~ki kamp u Krakowu ................................................................................................................ 62Zavr{nica Vjeronau~ne olimpijade u Dubrovniku ...................................................................................... 64Tre}i susret ministranata Hrvatske dominikanske provincije .................................................................... 69Susret redovni~kih sjemeni{taraca ............................................................................................................... 70Hodo~a{}e iz Hamburga u Rim................................................................................................................... 72

NOVA IZDANJAPredstavljanje monografije „Veli~ina skromnoga“ ..................................................................................... 74Dugometra`ni film o stvarala{tvu Marka Boba{a – „Sedam dana stvaranja“ ............................................ 76Augustin Kaòti} u rije~i i slici .................................................................................................................... 77Gospina krunica – Razmatranja ................................................................................................................... 78Trajno traganje za Bogom ............................................................................................................................ 79Bra}a propovijedaju ...................................................................................................................................... 82

IN MEMORIAMSpomen na `rtve bombardiranja dominikanskog samostana u Drugom svjetskom ratu ........................ 86Vl~. Mate Vukoja (1938.-2013.) ................................................................................................................... 87Brat Janko @agar, OP (1921.-2013.) ............................................................................................................ 88Sprovodi preminule rodbine ........................................................................................................................ 89Stoti ro|endan dominikanca Inozenza Varge ............................................................................................. 90U 101. godini umro dominikanac o. Innozenz Varga ................................................................................ 92Tablica obljetnica bra}e ................................................................................................................................ 93

DODATAKHomilija dubrova~kog biskupa mons. Mate Uzini}a prigodom proslave blagdana bl. Augustina Kaòti}a 3. kolovoza u Zagrebu ........................................................................... 94Drugi vatikanski koncil – nadahnu}e za Dominikanski red u Europi danas ............................................ 97


IZDAJE: DOMINIKANSKI PROVINCIJALAT, KONTAKOVA 1, 10000 ZAGREB

UREDNI{TVO: FR. ANTO GAVRI}, PROVINCIJAL (GL. UR.) I ANA BULJAT, TAJNICA PROVINCIJALA

GRAFI~KA PRIPREMA I TISAK: DENONA D.O.O., ZAGREB

DATUM: STUDENI 2013.

XLIX (2013.) 109 • ISSN 1331-7660

V J E S N I KHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJENAVJE[TENJA BLA@ENE DJEVICE MARIJE

Mar

ijan

Bi{

kup,

OP,

Aug

ustin

Ka`

oti}

u r

ije~i

i sli

ci,

Dom

inik

ansk

a na

klad

a Is

tina

, Zag

reb,

201

3.M

arko

Bob

a{, O

P, V

eli~

ina

skro

mno

ga,

Dom

inik

ansk

a na

klad

a Is

tina

, Zag

reb,

201

3.

Ljud

evit

Jos

ip J

e|ud

, OP,

Gos

pina

kru

nica

– R

azm

atra

nja,

D

omin

ikan

ska

nakl

ada

Isti

na, Z

agre

b, 2

013.

vjesnik br 109 web - dominikanci.hr

Documents