Po{t

arin

apl

a}en

au

po{t

i3

14

00

\ak

ovo

VJESNIKVJESNIK\akova~ko-osje~ke nadbiskupi je i Sr i jemske biskupi je

Godi{te CXXXV II ISSN 1847-0521

s a d r ` a j :

200 .9

~ a s o p i s z a p a s t o r a l n u o r i j e n t a c i j u

TEMAVJESNIKA

9-10 Vladimir Dugali , urednik: 777Marin Sraki , nadbiskup: »OBOLJEH I POHODISTE ME; U TAMNICI BIJAH I DO OSTE K MENI« 778

Karlo Višaticki: S ONU STRANU BRAVE – BIBLIJSKA IZVJEŠ A O ZATVORENICIMA 779Mato Mi an: DUŠOBRIŽNIŠTVO U ZATVORIMA I BOLNICAMA 783

Ante Mateljan: PASTORAL BOLESNIKA: NUŽNOST POUKE I ODGOJA 787Josip Sabol: INTENZIVNI ODJEL KLINIKE - SUSRET SA »SMR U«? 797

Žarko Relota: PASTORAL S OSOBAMA KOJE SU LIŠENE SLOBODE: STANJE I PERSPEKTIVE 800Tomislav Cvitanuši : KAD SE ZALUPE I POSLJEDNJA VRATA…. 805

Branko Lipša: APOSTOLSKO – PASTORALNI RAD U OSJE KOM ZATVORU 812Sandi Prpi : DUŠOBRIŽNIŠTVO U POŽEŠKOJ KAZNIONICI 813

Sandra Jeli : INSTITUCIONALNI TRETMAN DJECE I MLADEŽI S POREME AJIMA U PONAŠANJU 815s. Franjica Faletar: ISKUSTVO PASTORALNOG RADA JEDNE REDOVNICE U DOMU ZA ODGOJ DJECE I MLADEŽI – OSIJEK 819

Renata Coha: PREVENCIJA NASILJA U ADOLESCENTSKIM VEZAMA 820Dean Ajdukovi ULOGA MUŠKARACA U ZAUSTAVLJANJU NASILJA NAD ŽENAMA 825

Veronika Reljac: ULOGA I MJESTO CRKVENIH OBITELJSKIH SAVJETOVALIŠTA U PASTORALU BRAKA I OBITELJI 829Suzana Matoševi : BRA NO I OBITELJSKO SAVJETOVALIŠTE U SLAVONSKOM BRODU 834

Sanja Tur inovi : AKTIVNOSTI I REZULTATI SAVJETOVALIŠTA ZA ŽRTVE OBITELJSKOG NASILJA U SLAVONSKOM BRODU 843

Žarko Relota: OLTAR DOMOVINE (Duhovna misao) 847Šimo Šok evi : SKLAD ŽIVLJENJA I DJELOVANJA (Svjedoci vjere) 848

Stjepan Baloban: POMOGNIMO BOLESNOM OVJEKU (Moral u hrvatskom društvu) 849Ivan Šari : DRUŠTVO I URE ENJE GOSPODARSTVA (Socijalni nauk Crkve) 850Zvonko Pažin: BLAGDAN SVETIH IRILA I METODA (Liturgijska zborovanja) 852

Snježana Majdandži -Gladi : POSLJEDNJE POMAZANJE I SPROVOD (Negdašnji obrednici) 856Dejan aplar (odgovara): KATEHEZE ZA MINISTRANTSKU SKUPINU (29) (Katehetska građa) 860

Josip Filipovi (priredio): EUHARISTIJSKO KLANJANJE (I.) (Liturgijska građa) 865Marko Tomi : PRAKTI NI RAD S BIBLIJOM 867Josip Kuhti : RIJE : Homiletska građa B 868

Dragan Damjanovi : TRI OSJE KE GROBLJANSKE KAPELE (2) 873Anto Pavlovi : IZ GALERIJE NAŠIH PREDŠASNIKA: V. KORAJAC, N. BOGDANI , J. ANDRI 877

Slavko Vranjkovi : MUKA PO MATEJU 887

ćć

Ćć

Ć

ćČ

ćć Ć

ć:

ć Čč ć

č ćČ

ćĆ

ć ćČ

ćć Čć Č

ć Čć Ć Ć

ć

OSJETLJIVOST ZA ČOVJEKA\

\

Du{obri‘ni{tvo u zatvorima, bolnicama i odgojnim ustanovama

782 Doprinos HBK prevladavanju aktualne krize799 Novi blaženici Katoli ke Crkve804 Duhovne vježbe za sve enike814 In memoriam: fra Egidije Biber824 Prva hrvatska knjiga iz pastoralne psihologije846 Brak se sve više omalovažava855 Objavljen program Sve eni kog kongresa godine 2010.872 Caritas Vukovarskog dekanata traži pomo876 Slavlje etrdesete obljetnice sve eništva u Vo inu886 Knjiga o sv. Marku Križev aninu

889 Zabrinutost zbog zakona o vodama (Izjava)891 »Ne ostanimo na pragu vjere…« (Poruka)893 Obilježavanje Sve eni ke godine (Okružnica)895 Godina župne kateheze (Okružnica)897 Posljednji Kristov nalog – prva zada a Crkve (Poruka)899 Navjestiteljska dimenzija sve eništva (TPS)901 Konferencija za medije u akovu901 Trojica mladih palotinaca položila zavjete902 Susret mladih MBK Sv. irila i Metoda u Mužlji903 III. nacionalni susret o besku nicima u Osijeku904 Stru ni skup za vjerou itelje i njihove mentore904 Sjednica Povjerenstva za pastoral braka i obitelji905 54. sjednica Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom905 Sjednica Povjerenstva za pastoral ministranata906 Izabrana pitanja ruske filozofije907 Velika Gospa u akova ko-osje koj nadbiskupiji909 Nove službe - dekreti910 Blagdan Gospe Snježne na Tekijama912 Blagdan Male Gospe

čć

ć čć

č ć ćč

ć č

ćć

Ćć

č č

č č

\

\

914 Misa zadušnica za 12 branitelja ubijenih u Mirkovcima915 Zlatna misa fra Milivoja Maruši a916924 Osmero krštenih u crkvi Duha Svetoga925 XXIX. franjeva ki hod926 Po etak školske i vjeronau ne godine u Srijemskoj biskupiji927 Slavonskobrodski prvaši i u Isusovoj školi928 Važnost službe osje koga studentskog kapelana929 Okupljanje svih sudionika projekta rasvjete katedrale930 Nadbiskup Sraki primio zagreba kog gradona elnika931 Domagoj Duvnjak kod biskupa931 Kroz glazbu otkrio poziv932 Blagoslovljeno gradilište nove župne crkve u Vukovaru933 Novi Pastoralni centar u Vinkovcima934 Radovi oko crkve u Tompojevcima935 Obnova crkve Sv. Josipa u Dalju935 Nova župa Slavonskobrodskoga dekanata936 Vukovarski Ranjeni Isus936 Duhovna obnova za sve enike Srijemske biskupije937 Novi lanovi Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova938 Bijela košuljica Ivanke Bubalo

Zajednica Molitva i Rije proslavila blagdan939942948 Vijesti iz Nadbiskupije

Na omotu:- Novi bogoslovi- Urušio se strop dragotinske crkve- Phil Bosmans,

ć

čč č

ćč

ć č č

ćč

č

Obljetnice, blagdani, blagoslovi

Smotre folklora i pu kog pjevanjaKoncerti, knjige

Sun ane zrake ljubavi

938č

č , nade, i prijateljstva

VJESNIK ÐAKOVA�KO-OSJE�KE NADBISKUPIJE I SRIJEMSKE BISKUPIJE

�asopis za pastoralnu orijentaciju

Izdava�:Nadbiskupski ordinarijat �akovo

Glavni i odgovorni urednik:mons. dr. Vladimir Dugali�

Telefon: (031) 802-119Fax: (031) 813-742

E-mail: vladimir.dugalic1@os.t-com.hr

Nadbiskupijski tiskovni ured:Martina Kuveždanin, tajnica

Anica Banovi�, tajnicaTelefon: (031) 802-228; faks (031) 802-228

E-mail: bisk.tiskured@os.t-com.hr

Uredni�ko vije�e:Ivan �uri�, Ivo Džini�, Josip Filipovi�,

Grgo Grbeši�, Antun Jarm, Stjepan Karali�,Mato Leši�, Luka Marijanovi�, Anto Pavlovi�,

Ivica Pažin, Zvonko Pažin, Tadija Pranji�,Bože Radoš, Fabijan Svalina, Stanislav Šota,

Marko Tomi�, Željko Tovilo

Administrator:Stjepan Maroslavac

Telefon (031) 802-309; faks 811-974

Lektor:Anzelma Salopek, prof.

Stalni suradnici:Stjepan Baloban (Zagreb)

s. Valentina Mandari� (Zagreb)Ružica Razum (Zagreb)Josip Sabol (Njema�ka)

Bono Zvonimir Šagi (Varaždin)Žarko Relota (Zagreb)

Josip Šimunovi� (Zagreb)Ivan Štengl (Zagreb)

Mato Zovki� (Sarajevo)

Uredništvo i upravaVjesnik �akova�ko-osje�ke nadbiskupije

Strossmayerov trg 631400 �akovo

Telefoni: (031) 802-119; 802-228Faks: (031) 802-228

E-mail: vjesnik.djakovo@os.t-com.hr

Poštarina pla�ena u gotovom.

Godišnja pretplataHrvatska: 400 kn

Inozemni pretplatnici: 600 kn (80 €)Vjerou�itelji laici (uz potvrdu): 200 knStudenti teologije (uz potvrdu): 120 kn

Za pretplatu u kunama (tuzemstvo),naslov i broj ra�una: Nadbiskupski

ordinarijat �akovo (za Vjesnik)2485003-1100203891

poziv na broj 75106, te dodati vlastiti pretplatni�ki broj; ili obi�nom poštanskom uplatnicom na izdava�a.

Devizna pretplata (iz inozemstva):�ekom ili na devizni ra�un:

Nadbiskupski ordinarijat �akovo Croatia banka ddZagreb SWIFT: CROA HR 2X700100-3376931 (za Vjesnik)

Vjesnik je oslobo�en pla�anja poreza na dodanu vrijednost prema Zakonu o PDV (�l. 11, t. 7 i 8).

Kompjutorska priprema: »Glas Slavonije« d.d. OsijekTisak: Gradska tiskara Osijek d.d.

9-10(2357)2009.

U srijedu, 30. rujna 2009. godine, na početku nove sjemenišne i akademske godine, u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu okupila su se jedanaestorica novih bogoslova. Iz Đakovačko osječke nadbiskupije stigli su Ivan Benaković (Županja 1), Ivan Begović (Vinkovci 2), Vedran Bilić (Slavonski Brod 10), Krešimir Čutura (Slavonski Brod 4), Ilija Dogan (Ivankovo), Dino Mišković (Slavonski Brod 9) i Matej Perković (Osijek 7). Iz Požeške biskupije stigao je bogoslov Marko Čubelić (Suhopolje), a iz Subotičke Vladimir Ahmetović (Lok), Marijan Škabla (Selenča) i Siniša Tumbas Loketić (Subotica).

Misno slavlje u sjemenišnoj kapeli predvodio je nadbiskup đakovačko-osječki, mons. Marin Srakić, u koncelebraciji s rektorom Bogoslovnog sjemeništa, mons. Josipom Bernatovićem, duhovnikom Božom Radošem, prefektom Ivanom An-drićem, ekonomom Petrom Ćorlukom i tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata, Robertom Jugovićem. Prigodnim riječima novim se bogoslovima obratio rektor Bernatović, rekavši kako je tradicija da se na početku nove sjemenišne godine međusobno upoznaju, kako bi im se olakšali prvi trenuci u Sjemeništu, oni koji će im zauvijek ostati u pamćenju. Ovdje nastavljate ondje gdje je dosadašnji put završio, a to je odluka – želim biti svećenik!, rekao je rektor, zahvalivši nadbiskupu Marinu za dosadašnju pomoć i podršku, očekujući da i nadalje - riječju, podrškom i upozorenjima - ostane uz mladost koja je budućnost ne samo Đakovačko-osječke nadbiskupije, već i Požeške i Subotičke biskupije.

Prigodnim riječima dobrodošlice mladim se bogoslovima obratio i nadbiskup Srakić. Rekavši kako je pred njima izgradnja na ljudskom, intelektualnom, du-hovnom i pastoralnom području, nadbiskup je poručio kako je u svemu tome naj-važnije jedno – ostati čovjek. Najavljujući početak nove sjemenišne i akademske godine, nadbiskup je uputio bogoslove na njihove poglavare, savjetujući ih neka u njih imaju povjerenja. Iznesite im svoje probleme kroz koje prolazite i radosti koje doživljavate, rekao je jedanaestorici novih bogoslova nadbiskup Marin.

Anica Banović

PRIRUČNI LITURGIJSKI KALENDAR 2009./2010.Vodič za svakodnevno bogoslužje riječi i bogoslužje časova

� Kalendar donosi naznake za svagdašnja čitanja i tjedne časoslova. Pomaže čitačima da se priprave za liturgijski nastup, bolesnicima da budu povezani s liturgijom Crkve, obiteljima koje u okviru večernje molitve uzimaju liturgijsko čitanje dana. Cijena: 7 kn.

Narudžbe:Nadbiskupski ordinarijat (Tiskanice), 31400 Đakovo, Strossmayerov trg 6. Telefon: (031) 802-224.

. rujna 2009. godine, na početku nove sjemenišne i akademske

Novi bogoslovi

7779-10/2009.

Urednikova (pre)porukaOsjetljivost za �ovjekaVladimir Dugali�, urednik

Godine 1997., potpisivanjem i rati� kacijom ugovora izme�u Svete Stolice i Republike Hrvatske, stvorene su institucionalne i pravne osnove za nesmetano djelova-nje Crkve u hrvatskom društvu. Osobito je Ugovorom izme�u Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanji-ma de� niran odnos izme�u Crkve i Države, njihova neo-visnost i samostalnost, ali i naglašena me�usobna surad-nja u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj �ovjeka te u promicanju op�ega dobra. Naime, ovim ugovorima istaknuta je �injenica da se ve�ina gra�ana Republike Hrvatske izjašnjava pripadnicima Katoli�ke Crkve, jer u demokratskom društvu državne vlasti moraju imati na umu vjersku pripadnost gra�ana, posebno kada se radi o ve�ini. U tom smislu, a u svrhu što boljeg služenja i osjetljivosti za potrebe �ovjeka, nakon potpisivanja ugo-vora uslijedilo je i donošenje provedbenih dokumenta, me�u kojima, u ovom broju Vjesnika isti�emo Spora-zum o dušobrižništvu u kaznionicama, zatvorima i odgojnim ustanovama (12. rujna 2002.) te Ugovor o dušobrižništvu u bolnicama i ostalim zdravstvenim ustanovama te ustanovama socijalne skrbi (31. listopada 2005.). Me�utim, gledaju�i iz današnje perspektive, desetak godina nakon potpisivanja ugovora i provedbenih spo-razuma o dušobrižništvu, osobito na podru�jima koja su nam u vremenu komunizma bila nedostupna, stje-�e se dojam kao da se ne snalazimo u demokratskom društvu i ne koristimo prava koja su nam dana. Iako je na mnogim podru�jima mnogo u�injeno: imenovani su kapelani, dušobrižnici, a u novije vrijeme aktivnije se uklju�uju i diplomirani teolozi laici, osobito u rad bra�nih i obiteljskih savjetovališta, ipak se ne možemo oteti dojmu da je još uvijek prisutan odre�eni stupanj improvizacije i nesnalaženja. Naime, osim redovite sa-kramentalne prakse i duhovnog razgovora ne postoje pastoralni programi rada, prikladni liturgijski obrasci i sadržaji navještaja za posebne uvjete, poput onih u kaznionicama, zatvorima, odgojnim ustanovama, bol-nicama, ustanovama socijalne skrbi… Dušobrižnici i kapelani �esto su prepušteni samima sebi, uz još pokoju drugu pastoralnu obvezu, naj�eš�e župni�ku ili samo-stansku. A bez dodatne stru�ne osposobljenosti, osobito psihološke izobrazbe i adekvatnoga iskustva, teško da �emo mo�i odgovoriti na izazove koja nam postavljaju ova podru�ja pastoralnog rada.

Dušobrižništvo u bolnicamaDanašnje bolnice sve više sli�e gradovima u kojima žive tisu�e ljudi koji se do ju�er nisu poznavali, ali koje je bolest i nevolja zbližila. �esto se u takvim situacijama ra�aju poznanstva i prijateljstva, ali, na žalost, nerijetko i samo�a, otu�enost i zaokupljenost vlastitim problemi-ma. U tom smislu, kako isti�e p. Szentmartoni u knjizi Osjetljivost za �ovjeka. Pastoralna psihologija, pastoral bo-lesnika je više nego samo bolesni�ko pomazanje, budu-�i da je jedna od osnovnih zada�a pastorala bolesnika »pomo�i patniku da pro�isti svoju sliku o Bogu, još to�-nije, da na�e Boga u svojoj patnji. Bolest i patnja se ne

shva�aju samo kao put k Bogu, nego treba istaknuti da se Bog ve� nalazi u patnji osobe. U tom kontekstu tako-�er vjernici laici mogu biti od velike utjehe bolesnicima kad ih posje�uju u ime krš�anske zajednice« (str. 229.).Osim toga, pastoral bolesnika uklju�uje i duhovnu skrb za cijelu obitelj. Pastoralna psihologija naglašava kako svaka bolest, poglavito ako je dugotrajna, nužno sa so-bom povla�i potrebu prilago�avanja obitelji, koja ne�e biti ona otprije. Ali i kod samog bolesnika javlja se niz psiholoških procesa, u �ijem je središtu obitelj: osoba pati što drugi zbog nje toliko trpe, a �esto je i zabrinuta za budu�nost koja �e biti druga�ija od one kakvom su je zamišljali. Stoga, dušobrižništvo u bolnicama, kao i op-�enito pastoral bolesnika, zahtijeva ozbiljnu pripremu, osobito poznavanje psihologije bolesnika i osnovnih pravila komunikacije u takvim situacijama: znati biti pažljiv, strpljiv, obziran, u razgovoru ne stvarati kod bolesnika osje�aj da je on sada suvišan, poticati nadu i ohrabrenje….

Dušobrižništvo u zatvorima Kaznionice i zatvori, kao i odgojne ustanove, speci� �na su podru�ja pastoralnog rada, budu�i da se u tim usta-novama, više nego drugdje, �ovjek suo�ava sa svojom prošloš�u, lišen slobode te izdržavanjem kazne za po�i-njena nedjela. I upravo tada možda je najspremniji pri-hvatiti Isusove rije�i da je došao spasiti grešnika. Krist koji oprašta grijehe objava je bezuvjetne Božje ljubavi te je temeljno pitanje što �ovjek treba u�initi da bi mogao postati dionik te ljubavi. Odgovor je, kako kaže p. Szen-tmartoni, jednostavan: mora se priznati grešnikom, dakle mora priznati da treba oproštenje i Božju ljubav. Tragedija današnjeg �ovjeka, a �esto se s tim susre�emo i u zatvorima, sastoji se upravo u tome što se �ovjek odbija priznati grešnikom i prihvatiti vlastitu krivnju, pokušava se, naprotiv, prikazati žrtvom okolnosti i be-zimenim produktom društvenih uvjeta. U duhu pastoralne psihologije, naš rad u tim ustano-vama potrebno je stoga usmjeriti da �ovjeka pomirimo s prošloš�u. U tom smislu i svaka ispovijed je na odre-�eni na�in restrukturiranje vlastite prošlosti, po kojoj ispisujemo vlastitu životnu pri�u i postajemo sve zre-liji. Na putu prema osobnoj zrelosti mora se nau�iti na-novo vrednovati vlastitu prošlost, ne ju proklinjati, niti oplakivati ono što se dogodilo, ve� na temelju prošlih iskustava, u svjetlu bezuvjetne Božje ljubavi, priznati se grešnicima i potrebnima spasenja i oproštenja: pre-poznati stvarnost da oproštenje grijeha nije plod mojih zasluga ve� besplatni Božji dar.I za kraj. Jedan prijatelj kazao mi je više puta: Zdrav bolesnom ne vjeruje, niti ga može razumjeti dok i sam to ne iskusi. Upravo u ovim situacijama, kada �ovjek doživljava ograni�enja svoje slobode, iskustvo grijeha i krivnje ili, pak, iskustvo bolesti i nemo�i tijela, �ovjek je najbliže Bogu. Možda su upravo ove situacije prigoda da �ovjeka privedemo Bogu, kada mu je najpotrebniji, ali i najbliži, te tako pokažemo svoju osjetljivost za �o-vjeka i autenti�nost krš�anskog navještaja Krista raspe-toga i uskrsloga.�

778 9-10/2009.

Stopama sadašnjice»Oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i do�oste k meni« (Mt 25, 36)

� Marin Sraki�, nadbiskup

Mi, stariji, sje�amo se vremena kada je sve�eniku bio onemogu�avan, �ak i zabranjen pristup bolesnicima u bolnici. Morali smo tražiti veze i vrijeme kako bismo kriomice ušli i posjetili bolesnike koji su nas tražili. Bogu hvala, i tada je bilo lije�nika, istinskih krš�anskih svjedoka, koji su nam, ne bez opasnosti po vlastitu službu, to omogu�ili. Dolaskom demokracije, napose potpisom Ugovora izme�u Svete Stolice i Republike Hrvatske, nadasve provedbenih ugovora, došla su nova vremena. Za ona vremena kažemo: »Ne bilo ih«, kao što kažemo: »Ne bilo ni onih ludih glava u kojima se još nije dogodila demokracija!« Sada, kad nam je to omogu�eno, treba prihvatiti pastoral bolesnika.

Bolesnici i bolnica. - Bolesnik je siromah, on ima osje�aj da je lišen velikog dobra zdravlja (Sir 30,14sl.). On je u bolnom stanju ovisnosti, gubi vlastitu samostalnost, prepušten je brizi drugih. Postaje ozbiljno svjestan gra-nica vlastite snage i svojih životnih mogu�nosti. Okre-nut prema svome zlu, sklon je osamljenosti koja ga mu�i. Osje�aj osamljenosti još je teži u bolnici. U bolnici bolesnik trpi neko stanje pod�injenosti, postaje ovisan o stranim ljudima, propisima ku�noga reda. Pred jed-noobraznom i strogom bolni�kom disciplinom bolni-ce bolesnik ima utisak da je pod�injen, shva�a kako se zdravstvena pravila odvijaju u pravilnom monotonom ritmu (bu�enje, va�enje krvi, podjela lijekova, pregle-di, kontrole, vizite itd.), a on smatra da su njegove po-trebe druga�ije, iznimne. On trpi od frustracije svojih osobnih potreba, osje�a da se topi u velikom lancu za-jedni�kog života. Bolesnik ima utisak da je postao broj-ka, jedan slu�aj. Osje�a da ga lije�nici prou�avaju kao »slu�aj« i �ine sve da bi se »slu�aj« riješio, a on da ostaje po strani. Ako to uzmemo u obzir, onda nam je jasno koliko se oni koji rade u bolnici moraju truditi da bole-snici njihovo služenje doista shvate i prihvate. O�ito da se na tako odgovornim mjestima traže velike žrtve i sa-moodricanja, koja se niti mogu naplatiti, niti oni koji ih prihva�aju smiju svoju službu gledati samo kroz pla�u. To vrijedi i za one koji vode bolni�ki pastoral.

Crkvena zajednica u skrbi za bolesnike. - Svjesna potrebe bolesnikâ, crkvena zajednica pruža svoju plemenitu pomo� kroz materijalnu i duhovnu brigu. Štoviše, skrb o bolesnicima bila je sastavnica crkvenoga poslanja okajavanja i otkupljenja. Stoga, posluživati bolesnike, zna�i posluživati samoga Isusa u njegovim udovima koji trpe. »Bio sam bolestan i pohodiste me«, re�i �e na dan kona�nog suda. Prijateljsko i herojsko posve�enje bolesnicima bilo je uvijek nazo�no u krš�anskoj zajed-nici. Kad bi se samo na�as prekinula beskrajna mreža

djela ljubavi što ih obavljaju krš�anske zajednice, napo-se redovni�ke zajednice, prekinulo bi se u Crkvi najo-�itije svjedo�anstvo ljubavi Krista prema ljudima. Gos-podinova milosrdna ljubav na neki na�in se nastavlja u Crkvi kroz skrb o bolesnicima (LG, 56).

U tamnici bijah i do�oste k meni. - »U tamnici bijah i do-�oste k meni…, zaista, kažem vam, što god u�iniste jednomu od ove moje najmanje bra�e, meni u�iniste!« (Mt 25,36.40.). Otkako je Isus izrekao te rije�i, oni koji su, iz najrazli�itijih razloga stavljeni u zatvor po�eli su biti promatrani o�ima milosr�a. Isusove rije�i pretvori-le su zatvor u mjesto otkupljenja i nade. Prema onima koje pritiš�e sud ljudske pravde �esto se nadvija sjena prezira i zaborava... U svjetlu vjere, zatvorenik je greš-nik kojem Bog želi iskazati milosr�e i pozvati ga na put obra�enja i spasenja, bez obzira kako teška bila njegova krivica. Ima osu�enika na dugogodišnju robiju koji ra-dikalno mijenjaju život i kre�u putem obra�enja i sve-tosti, jer zatvor nije nužno mjesto prokletstva ili odurni pakao. On može biti prigoda milosti, od Boga dana, da �ovjek napusti put zla i izbjegne vje�ni zatvor gdje je »pla� i škrgut zubi« (Mt 8,12). I Isus, nevin, Sin Božji, Svetac nad svecima, podnio je sramotu uhi�enja. On nije bio samo uhi�en, nego i priveden na sud, s una-prijed donesenom presudom, na temelju iskaza lažnih svjedoka. Donesen je ljudski sud, nemilosrdan i oštar, kao ma� koji odsijeca glavu. I referendum naroda što ga je zatražio Pilat imao je isti ishod. Isus je osu�en »U ime naroda«, u Isusovu slu�aju »dogodio se narod«!.

Majka zatvorenikâ. - Marijin Sin bio je uhi�en, procesui-ran, osu�en na smrt i pogubljen. Majka je bila prisutna i zna što to zna�i. Podno Križa bila je Majka zatvorenika i svih osu�enika. U isto vrijeme bila je majka i nevinoga Isusa i one dvojice zlo�inaca. Tko se osje�a pravednim, neka prvi baci kamen! (usp. Iv 8,7). Svima nama je po-trebno milosr�e Jaganjca Božjega koji je trpio mjesto nas i iz ljubavi prema nama. Jedan od razapetih pri-znao se zlo�incem, »udarao se u prsa«, zato je dostojan najve�ega milosr�a, a drugi, kamena srca, ustrajao je u svome grijehu, sâm se osudio.

Kad je rije� o zatvorenicima, lišenim slobode, treba imati na umu, i to im dati do znanja, da se sloboda gubi grijehom: »Tko god �ini grijeh, rob je grijeha«, kaže Isus (Iv 8,34). U zatvoru se sloboda može ponovno zadobiti, i to prava sloboda, sloboda djece Boga koji je raskinuo sotonske lance, sloboda djece koja se nanovo ra�aju na novi život, u miru i radosti. »Majka zatvorenikâ« zove na obra�enje srca i pokazuje put nade. Tu ruku valja prihvatiti (usp. L. Fanzaga). Zatvorski je pastoral sasvim nešto novo u našoj Crkvi. U prijašnjim vreme-nima bio je nezamisliv. Zatvorenici i osu�enici bili su otpisani, uz slobodu, oduzeta su im bila i druga prava, me�u njima i pravo na duhovnu skrb. Valja i tim ljudi-ma pružiti nadu kroz posjete, euharistijska slavlja, koja oni rado prihva�aju, uz pjesmu: »Kriste, u tvoje ime sad smo ovdje svi…« ili »Ostani s nama, Gospodine!«. »U tamnici bijah…!«�

8479-10/2009.

Duhovna misaoOltar Domovine Žarko Relota

Gledao sam ovih dana na Hrvatskoj televiziji vrlo zgodnu emisiju o Keopsu i njegovoj pirami-di. Uz mnogobrojne korisne i meni nepoznate informacije, došao sam do zaklju�ka da su lju-di koji su živjeli �etiri tisu�e godina prije nas u mnogo�emu bili civiliziraniji od nas. Me�utim, o tome ne bih ovom zgodom. Ali bih o ne�emu drugom. A to drugo jest podatak da je oko 25 000 ljudi dvadesetak godina gradilo ovu pirami-du. Ta me �injenica frapira i htio bih je uspore-diti s nekim pojavama u našem društvu. Razu-mljivo je da omnis comparatio claudicat (svaka usporedba šepa), pa tako i ova o kojoj ja želim prozboriti, ali nakon vi�enoga ne mogu biti gluh i neosjetljiv na neke stvari.

Republika Hrvatska u svom glavnom gradu ima svoj Oltar Domovine. Zamišljeno je da to bude spomenik svim palima u Domovinskom ratu. Otvorio ga je po-kojni predsjednik dr. Franjo Tu�man na Dan držav-nosti 30. svibnja 1994. godine, sa željom da to bude mjesto na kojem �e svi mo�i iskazati svoje poštovanje prema hrvatskoj domovini. Oltar Domovine radio se vrlo kratko. Na njemu je radilo vrlo malo ljudi. Ne vje-rujem niti da je iziskivao velika materijalna sredstva. Trebao je biti ponos ovoga roda i ove Države. Ali, gle �uda! Nama draži Jasenovci, Brezovice, Kumrovci... Zaboravismo na Oltar Domovine, kao i na junake i ostale svetinje nastale u razdoblju od stvaranja Repu-bike Hrvatske pa do postizanja slobode i integracije velikog dijela teritorija (ne znam što �ekamo s osta-lim) koji pripada u granice naše Države.

Usporedbe radi, za jednoga Talijana, koliko god nji-hov Oltar Domovine (Altare della Patria) bio gra�e-vinsko »ruglo« koje potpuno odudara od starorimske povijesne jezgre i nikako se ne uklapa u cjelokupni kontekst, koliko god bio prkos Vatikanu i Papi, ko-liko god sakrio ljepotu Marijine crkve Aracoeli, ipak je dobro �uvano, vrednovano i posje�ivano mjesto. Pred njim su vojnici u najljepšim odorama, uz njega je vje�ni plamen. U Parizu Arc de Triomphe simbolizira povijest Velike armije te sa spomenikom Neznanom junaku (Le soldat Inconnu) svjedo�i o zahvali Francu-za poginulim u svim ratovima. Tako slavna povijest postaje vje�na. Tako narod iz spomenika iš�itava svo-ju povijest. Tako svaki strani posjetitelj u�i o povijesti naroda preko njegovih spomenika. Tako se vidi koliko je kome stalo do njegovih junaka. Keops, Viktor Ema-

nuel II., i njima sli�ni, postali su na taj na�in »vje�ni« preko ovakvih gra�evina.

Oteti zaboravuMi, koji smo dopustili da se o nama šire kojekakve ustašoidne pri�e i laži, koji smo i sami pridonijeli da se vrijeme oko stvaranja i osloba�anja Domovine gleda kao crna mrlja u povijesti našega naroda, koji nijemo i gotovo nezainteresirano promatramo kako se �itavo to razdoblje Domovinskog rata želi okvalifi-cirati kao negativno, koji smo zbog toga stigmatizira-ni, koje su naveli na razmišljanje da se toga vremena treba stidjeti, da je sve što je tada stvoreno negativ-no, da to treba izbrisati iz naše povijesti, odlu�no se suprotstavimo ovakvim tendencijama i preko posjeta Oltaru Domovine pokažimo da je to najsvjetlije vrije-me naše povijesti, vrijeme kojim se di�imo i koje ne prepuštamo zaboravu. Baš mi potvrdimo da su nam dragi i spomenici nastali u tom vremenu. �ak puno draži negoli i Jasenovci i Brezovice pa i Bleiburzi, uz svo dužno poštovanje prema istima.

Duboko sam uvjeren da se, na žalost, nijedna škol-ska skupina ne�e uputiti na putovanja do Oltara Do-movine. Njima su još uvijek draže i privla�nije druge destinacije. Koga briga za oltar!? Kako stvari idu, �ini mi se da je na mjestu i pitanje, koga briga za Domo-vinu, a pogotovo koga briga za Oltar Domovine, za njegovo zna�enje, povijest i simboliku! Žao mi je što je taj spomenik prepušten ruiniranju i što ni nama koji znamo što je oltar, ovaj Oltar više nije izazovan, i što uz kapelu pored njega ne slavimo svete mise za one koji su nam omogu�ili Domovinu. Jadno je da nas je naša politika odvojila od ne�ega što bi trebalo biti ponos svih nas. Žalosno je da su neki naši politi�ari obezvrje�ivanjem Oltara Domovine obezvrijedili oso-be koje su im omogu�ile da se bave tim �asnim pozi-vom u svojoj Domovini i da su im draža mjesta koja hrvatskom narodu nisu Bog zna kakvo dobro donijela. A kad je tako, onda se više uop�e ne �udim rije�ima »maknite tu zavesu, izvinite zastavu«.

Draga bra�o sve�enici, vjerujem da barem mi znamo što je povijest, što je vrijedno, što je život, što je žr-tva života, što je Domovina, što sloboda... Stoga o�e-kujem da �emo mi, u granicama svojih mogu�nosti, povesti našu djecu i mladež, naše vjernike, naše go-ste, naše prijatelje, naše poznanike upravo na to mje-sto i tu im progovoriti o povijesnom putu nastanka i stvaranja Republike Hrvatske. I ne trebamo u tome pretjerivati. Onoliko skupina koliko godišnje obi�e Ja-senovac, Brezovicu, Srb ili Kumrovec, mi pokušajmo odvesti do Oltara Domovine. Samo radi proporcional-nosti. Barem mi znamo što zna�i audiatur et altera pars. Radi istine, radi povijesti, radi poštenja.�

848 9-10/2009.

Svjedoci vjereSklad življenja i djelovanja

Šimo Šok�evi�

Marie Poussepin (1653.-1744.)(Spomendan: 14. listopada)

Marie Poussepin1 ro�ena je u mjestu Dourdan (bli-zu Pariza) 14. listopada 1653. godine. Otac joj se bavio manufakturom svi-le. Osnovno obrazovanje primila je od majke i mje-snog župnika. Kad je Ma-rie imala dvadeset i dvije godine, umrla joj je majka te je ostatak života mora-la brinuti za svoju bra�u i sestre. Kad joj je 1683. go-dine umro otac, preuzela je obiteljski posao, moderniziraju�i ga najnovijom mehanizacijom koja je uvelike olakšavala rad koji se do tada morao obavljati ru�no. Zanimljivo je da je Marie nau�ila upravljati svim strojevima te je kasnije svoje znanje prenosila i na druge zaposlenike. Na�in na koji se ophodila sa zaposlenicima bio je daleko ispred vremena u kojem je živjela. Uvijek joj je na umu bilo na�elo društvene pravednosti, prije svega, u onom smislu da svakome omogu�i dostojan život od njegova rada, odnosno odgovaraju�eg osobnog dohotka. Godine 1690. priklju�ila se Tre�em redu sv. Dominika te je cjelokupan posao oko manufakture prepustila bratu Charlesu.

Godine 1693. izabrana je na �elo Bratovštine milosr-�a koja je djelovala po primjeru sv. Vinka Paulskog. Zapravo, temelj na kojem se Bratovština gradila bile su rije�i blažene Marie: »Zajednica ne�e sebe potvr-diti ako se zatvori obilju koje prima od Boga. Ona �e upotrijebiti sva sredstva da ih proširi velikodušno i obilno.« Marie se za života, osobito u svom radu, od-likovala karizmom harmoni�nog jedinstva življenja i djelovanja da bi iskusila Božju rije� i iz tog iskustva navijestila Božje suosje�anje prema onima koji su u potrebi. Nošena tim idealima, u sklopu Bratovštine posvetila se obrazovanju mladih te brizi za bolesne i siromašne, sve do svoje smrti. Umrla je 24. sije�nja 1744. godine u Sainvilleu. Blaženom ju je proglasio 20. studenoga 1994. godine papa Ivan Pavao II. Da-nas njezina bratovština broji ukupno 113 sestara, raspore�enih u 20 zajednica diljem Francuske.

François-Isidore Gagelin (1799.-1833.)(Spomendan: 17.listopada)

François-Isidore Gagelin2 ro�en je 10. svibnja 1799. godine u Montperreuxu u Francuskoj. Ve� je kao dijete osje�ao veliku že-lju da evangelizira svijet. Navodno je ve� njegov župnik bilježio neke nje-gove ideje i želje pa je, izme�u ostalog, pribi-lježio i želju da postane sve�enik. Studirao je na Bogosloviji u Besanconu te bio �lan Pariškog misij-skog društva od 1817. godine. Pet godina poslije mi-sionario je u Vijetnamu, gdje je tamošnji car Minh Mang uništavao Crkve pa su se brojni misionari mo-rali skrivati pred njegovim progonima. Nakon dola-ska u Vijetnam Francis je zare�en za sve�enika, i to u dvadeset i tre�oj godini života. Ispunjen radoš�u i entuzijazmom, mladi sve�enik zapo�eo je svoju služ-bu me�u Vijetnamcima voze�i se malenim brodom od jednog mjesta do drugog. Govorio je �esto kako ga poteško�e, oskudica i žrtve �ine iznimno sretnim jer je vjerovao da upravo to Bog od njega traži.

Vijetnamski car Minh Mang u po�etku je bio prijatelj-ski raspoložen prema Crkvi, me�utim, s obzirom da je broj vjernika sve više rastao, car se, kako to obi�-no biva, po�eo pribojavati za svoj položaj te je zbog toga nastojao misionare udaljiti od puka. Nevolje su dosezale vrhunac kada je Minh Mang objavio dekret kojim je krš�anstvo proglasio nezakonitom religij-skom frakcijom te naredio svim vijetnamskim obra-�enicima da se javno odreknu svoje vjere. Sve�enici koji bi se na bilo koji na�in suprotstavili odredbama dekreta bili bi mu�eni. Jedan od njih je bio i Francis. Nakon nekoliko mjeseci mu�enja i torture, Francis je osu�en na smrt vješanjem. Umro je 17. listopada 1833. godine u mjestu Bãi Dâu, u Vijetnamu. Blaže-nim ga je proglasio papa Leon XIII. 27. svibnja 1900. godine, a svetim 19. srpnja 1988. godine papa Ivan Pavao II.�

1 Životopis je nastao na temelju ovih izvora: http://www.dominicansistersofthepresentation.org/main.htm(2009-09-01)http://saints.sqpn.com/day1014.htm(2009-09-01)2 Životopis je nastao na temelju ovih izvora:http://www.spirituality.org/is/159/home.asp(2009-09-01)http://saints.sqpn.com/saint-francois-isidore-gagelin/(2009-09-01)

8659-10/2009.

Liturgijska gra�aEuharistijsko klanjanje u »Godini sveenikâ« (I.)

Josip Filipovi� (priredio)

Pjesma: O Kriste, vje�ni Sve�eni�e (1. kitica) ili druga pjesma »pozivskog« karaktera.

Uvodna molitva

Sine Božji, poslan od Oca ljudima svih vremenai iz svih krajeva svijeta!

U ovom trenutku našega susreta s tobom,živim i prisutnim pred nama,molimo te za našu bra�u i sestrekoji su na tvoj poziv u sve�eništvoi u posve�eni život izrekli svoj ‘’da’’.

Neka se njihov život iz dana u dan obnavlja,da postanu živu�e evan�elje.

Gospodine, milosrdni i sveti,nastavi slati nove radnikeu žetvu svoga Kraljevstva.

Pomozi onima koje pozivaš da te slijedeu ovom našem vremenu:daj da, motre�i tvoje lice,radosno odgovore na divno poslanješto im ga povjeravaš,za dobro svoga naroda i svih ljudi.

Ti, koji si Bog, i živiš i kraljuješs Ocem i Duhom Svetimu vijeke vjekova. Amen.

Šutnja i molitva u tišini.

Navještaj Božje rije�i

Iz Poslanice Hebrejima

Bra�o!Krist ulaze�i u svijet veli:

Žrtva i prinos ne mile ti se,nego si mi tijelo pripravio;paljenice i okajnice ne svi�aju ti se.Tada rekoh: »Evo dolazim!«U svitku knjige piše za mene:»Vršiti, Bože, volju tvoju!«

Pošto gore re�e: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne svi�aju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo.U toj smo volji posve�eni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

Razmatranje

Tko se zaljubi u Boga, tome nije važno ništa drugo, ništa ga ne privla�i, u njemu samo tinja želja približi-ti se Bogu, živjeti s njim i za njega. Bog je blago koje ne može propasti, i ako smo ga ovdje na zemlji ste-kli, osigurali smo svoju sre�u za svu vje�nost. Bogu nas privla�i njegova savršenost. Samo je on savršena istina, dobrota i ljepota, sveznaju�i i svemogu�i. Na zemlji oskudijevamo istinom ili stoga što ju teško ot-krivamo ili što se, poput dobrote, potiskuje.

Otpjev:Žetva je silna, sam si reko,Al’ poslenika malen broj.Stog’ daj nam svetih sve�enika, I ko štit uz njih uvijek stoj!

Bog je Bog našega života, njegov po�etak, ali i smisao i cilj. To je Bog koji je strpljiv s nama i prašta nam. Bog koji nam se objavljuje, otkriva nam sebe, svo-je želje i zapovijedi i svoju ljubav. Zato nas vu�e k sebi kad se na�emo na rubu izgubljenosti. To je Bog koji nas pozna, naše i vesele i žalosne sate, zna i naše male uspjehe, ali i zakazivanja. To je naš dobro�ini-telj kojemu se nikad ne možemo potpuno odužiti. Veselimo se njegovoj mudrosti i milosr�u. Brine se za nas usprkos našem duhovnom siromaštvu. Želi da budemo sasvim njegovi i da ispunimo njegovu volju. Po sebi smo ništavni, a njega kao da privla�i naša bijeda, Bog želi da �itav naš život bude nošen njegovom ljubavlju.

866 9-10/2009.

Otpjev:Žetva je silna, sam si reko,Al’ poslenika malen broj.Stog’ daj nam svetih sve�enika, I ko štit uz njih uvijek stoj!

To je Bog �iju volju želimo i trebamo vršiti. A »u toj smo volji posve�eni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek«. Iako nam je, �isto ljudski, puno puta teško prihvatiti sve ono što Bog od nas traži, ipak na koncu otkrivamo kako je Božja volja za nas najispravnija i najplodonosnija. Iako se toj volji �esto odupiremo i tražimo lakše putove, ipak na koncu spoznajemo kako je Božji put najisplativiji i najsigur-niji. Prepustiti se Bogu u ruke, vršiti njegovu volju, naš je put kojim trebamo i�i ako želimo sti�i u njego-vo Kraljevstvo.

Otpjev:Žetva je silna, sam si reko,Al’ poslenika malen broj.Stog’ daj nam svetih sve�enika, I ko štit uz njih uvijek stoj!

Vršiti volju Božju, njegovu namisao i rije� navije-štati drugima, njemu privoditi duše – to je zada�a mnogih koji su »svoju la�u ostavili žalu« i krenuli za Kristom. To je zada�a naših sve�enika, redovnika i redovnica. Za njih danas molimo, da - uvijek vjerni svome pozivu - budu ustrajni i nepokolebljivi svje-doci Božje volje i ljubavi u svijetu. Molimo danas i za ljude njima povjerene, za župne zajednice u kojima djeluju, da u njima uvijek prepoznaju Krista, dobro-ga Pastira.

Otpjev:Žetva je silna, sam si reko,Al’ poslenika malen broj.Stog’ daj nam svetih sve�enika, I ko štit uz njih uvijek stoj!

Iz litanija Kristu, Velikom sve�eniku i žrtvi

Po svojem vje�nom sve�eništvu, oslobodi nas, Isuse!Po svetom pomazanju, kojim te Otac postavio za sve�enika,Po svojem sve�eni�kom duhu,Po službi kojom si svoga Oca na Zemlji proslavio,Po svojoj krvavoj žrtvi na križu jednom prikazanoj,Po onoj žrtvi na oltaru dnevno obnavljanoj,Po božanskoj mo�i što je po svojim sve�enicima nevidljivo izvršavaš,

Da se dostojiš sav sve�eni�ki stalež u svetoj službi uzdržati i o�uvati, tebe molimo, usliši nas!

Da se dostojiš svome narodu dati pastire po svom srcu,

Da se dostojiš ispuniti ih duhom sve�eništva,Da se dostojiš da usne sve�eni�ke �uvaju znanje,Da se dostojiš poslati vjerne radnike u svoju žetvu,Da se dostojiš umnožiti djelitelje tvojih otajstava,Da se dostojiš udijeliti im ustrajnost u tvojoj volji,Da se dostojiš udijeliti im blagost u služenju,

mudrost u djelovanju, ustrajnost u molitvi,Da se dostojiš po njima posvuda širiti štovanjepresvetog Sakramenta,Da se dostojiš u svoju vje�nu radost sve primiti, koji su ti dobro služili,

Pjesma: O Kriste, vje�ni Sve�eni�e (2. kitica)

Šutnja i molitva u tišini.

Molitva za sve�enikeu �akova�ko-osje�koj nadbiskupiji(mole zajedno svi vjernici)

Gospodine, ti naše župe,u zajedništvu s nadbiskupom našim Marinom,predvodiš službom naših sve�enika.

Pogledaj njihov život i službu.Kad nas okupljaju oko tebe,neka u njima i u nama rastu tvoji milosni darovi.Blagoslovi ih i zbog posebnog predanja,jer su, pozvani od Crkve,tebi na uzdarje pružili svu svoju ljubav.Daruj im mudrost, vedrinu i ustrajnost.Pridiži ih u slabostima.Neka uvijek ostanu »u Krista zagledani«.

Nama oprosti kad ne prepoznamonjihov zanos i dobrohotne korake.Daj da ih podupiremo razumijevanjem,dijalogom i plodnom suodgovornoš�u,za naše spasenje u Kristu Isusu,Gospodinu našemu. Amen.

Pjesma: O tolika Tajna to je, ili Divnoj dakle (Pjesmarica župne zajednice, br. 534. ili 533.)

Blagoslov s Presvetim

Pjesma: Pohvale Imenu Božjem (Pjesmarica župne zajednice, br. 535.)

Pjesma: O Kriste, vje�ni Sve�eni�e (3. kitica) ili druga prigodna pjesma.�

8679-10/2009.

Prakti�ni rad s Biblijom29. nedjelja kroz godinu(Iz 53,10-11)

Veoma kratko prvo �itanje pred nas stavlja isje�ak iz �etvrte pjesme o Sluzi Jahvinu. Do sada smo više puta imali prilike razmišljati o sadržaju te pjesme, koja predstavlja jedan od neshva�enih vrhunaca po-ruke Staroga zavjeta. U njoj je prikazan tajanstveni sluga Božji koji se žrtvuje za druge. Bog prihva�a njegovu žrtvu i daje mu obe�anje posebne budu�-nosti. Ako žrtvuje svoj život – vidjet �e budu�nost. Bog �e mu dati da vidi svoje potomstvo. (Ovdje bi bilo korisno pro�itati iz Rje�nika biblijske teologije neke pojmove koji govore o budu�nosti: nada, obe-�anje, potomstvo ...). Posebnu ulogu Sluga �e preu-zeti trpljenjem za druge. On �e uzeti na sebe krivice mnogih. Trpjet �e za njih da ih izbavi. Bit �e žrtva za njih. Njegova je uloga prikazana kao nešto do tada jedinstveno. On ne�e sudjelovati u �injenju zla i nje-govu širenju na sve generacije. Prihvatit �e da bude zadnja karika u tom lancu prenošenja i širenja zla. Prihvatit �e smjerno ulogu da se na njemu sve to zlo iskali – a on da ne uzvra�a. Upravo je takva uloga bila Isusova. Opisi Isusove muke i smrti imali su za podlogu predodžbe iz pjesama o Sluzi Jahvinu. Za rad u skupinama bilo bi korisno usporediti naše mogu�nosti nasljedovanja postupaka Sluge. Koliko bi u tom slu�aju bilo manje zla u svijetu, posebno u neposrednom našem okruženju?

30. nedjelja kroz godinu(Jr 31,7-9)

Pred nama se nalazi kratki tekst iz Knjige proroka Jeremije, koji i površne poznavatelje židovske povi-jesti neodoljivo podsje�a na poruke Drugog Izaije, upu�ene sužnjima u Babilonu. Ovdje postoji velika povijesna razlika, jer se prorok Jeremija obra�a su-žnjima Izraela, Sjevernog kraljevstva, koje su Asirci 721. godine pr. Kr. odveli u sužanjstvo. Jeremijina je situacija veoma dramati�na. On živi u vrijeme propasti Južnog kraljevstva, Jude. U takvoj, mogli bismo re�i, beznadnoj situaciji prorok upu�uje svoju poruku pripadnicima Sjevernog kraljevstva – koji su ve� duže vrijeme u sužanjstvu. Na njima �e se o�i-tovati Božja milost. On �e vratiti sužnjeve u kraj u kojem su živjeli. U suzama su otišli – vratit �e se s pjesmom. Njihov �e povratak biti poseban doga�aj: vratit �e se svi, ne samo oni najsnažniji i najsposob-niji. U tom velikom broju povratnika bit �e i slijepi, hromi, trudnice i rodilje. Vidimo da prorok povezuje prošlost i budu�nost: na jednoj strani slijepi i hromi, a na drugoj trudnice i rodilje. Bog ne napušta svoga naroda. Rije�i proroka Jeremije bile su sigurno velika potpora svima koji su doživjeli 587. godinu i propast

Jude. Njima je, nešto kasnije, istovjetnu poruku upu-tio Drugi Izaija. To je bilo trajno podsje�anje da Bog ne napušta svoj narod, i da �e ga nakon »pla�ene« kazne opet prigrliti i brinuti se za nj. U biblijskoj bi se skupini ovaj tekst mogao još dodatno usporediti sa sli�nim porukama iz Knjige proroka Izaije.

31. nedjelja kroz godinu(Pnz 6,2-6)

Iz povijesti Starog zavjeta poznato nam je da je Bog sa Židovima, nakon izlaska iz Egipta i putovanja Si-najskom pustinjom, na brdu Sinaju/Horebu sklopio savez i dao im svoje propise kojih se treba držati. Pre-daje govore razli�ito o tom doga�aju: prema jednoj predaji Jahve je sam zapisao svoje rije�i na kamene plo�e, dok je prema drugoj to u�inio Mojsije. Srž ci-jeloga saveza sadržan je u današnjem �itanju: Boj se (poštuj!) Boga vršenjem njegovih zapovijedi i imat �eš dug život, brojno potomstvo i baštinit �eš zemlju obe-�anu precima. Zanimljiva je i re�enica: Jahve je naš Bog, Jahve jedini – koja je u našem prijevodu malo ublažena i formulirana kao izreka o monoteizmu (»Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini!«). U toj je re�enici nagla-šena ta ekskluzivnost Jahvina. Jedini on je Bog Izraela koji ih prati i vodi u budu�nost. »Ljubiti Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom« jedna je od zapovijedi koju je i Isus posebno istakao u svom obra�anju narodu.

32. nedjelja kroz godinu(1 Kr 17,10-16)

Prvo �itanje ove nedjelje nastavlja zanimljiv slijed. Nakon Izaije, Jeremije, Ponovljenog zakona pred nas stavlja jednu zgodu iz života proroka Ilije. On pripada me�u tzv. proroke propovjednike. Njegova je uloga bila veoma važna u prvoj polovici 9. stolje-�a pr. Kr. , uglavnom za vladanja Izraelskog kralja Ahaba. Na brdu Karmelu sa svojim u�enicima pred-stavlja svojevrsnu branu širenju kulta boga Baala. U ono je vrijeme bilo prošireno mišljenje da svaki bog ima svoje podru�je nad kojim vlada. Sarefta, o kojoj govori �itanje, pripadala je podru�ju grada Si-dona, gdje je Baal bio nadležni bog. Scena je veoma zanimljiva. Ilija ulazi na »tu�e« podru�je. Siromašna udovica suo�ava se s najve�om oskudicom. Baal ne može osigurati ono najpotrebnije stanovnicima svo-ga podru�ja. Na prorokovu rije� Jahve, Bog Izraelov, to �ini. Spašava Iliju i siromašnu udovicu od gladi. Daje im za jelo nešto sli�no mani u pustinji: kola�i� od brašna i ulja (usp. Br 11,8). Ovo �itanje ponavlja klju�nu istinu židovske povijesti: Jahve je jedini Bog. On pomaže svima koji se uzdaju u njega.�

Marko Tomi�

* Voditelji i animatori rada u biblijskim skupinama mogu izabrati one metode pristupa biblijskom tekstu koje najbolje odgovaraju mogu�nostima njihove skupine.

868 9-10/2009.

RIJE�: Homiletska gra�a B29. nedjelja kroz godinuSlužiti - osloboditi sebe za druge

»Crkva koja ne služi, služi ni�emu.« Ovim rije�ima francuskoga biskupa Jacquesa Gaillota mogli bismo produbiti naše Evan�elje u današnjoj Misijskoj ne-djelji. »Crkva koja ne služi, služi ni�emu.« Dobra je ovo rije� u vremenu u kojem sve više prevlada uta-kmica i »juriš« na tržištu rada - i to �esto bez obzira na slabije. U vremenu u kojem još uvijek ima vjernika koji bi rado osigurali mjesto na nebu. Ovo je dobra rije� i za naše župne zajednice u vijeku dušobrižniš-tva u kojem se i »služenje« prezahtjevnih suradnica i suradnika lako može preobraziti u akcionizam. I ne samo to. Gdje župnik u svojoj župi tu i tamo može samo još prohujati, nastaje vakuum mo�i, a potom ubrzo i borba za prevlast izme�u stalnih službenika i onih u po�asnoj službi. Tko je prvi? �ije zamolbe, ideje i akcije imaju prednost? Kako je lako pri tome previdjeti sredinu, kojoj je za disanje potreban zrak. Sredinu, koja se naziva Isus Krist, i s kojom se susre-�emo u drugim ljudima. Ljudima koji trebaju naše vrijeme, našu ljubav, našu pozornost. Služiti, zna�i sebe osloboditi za druge.

Poslani smo u odgovornosti

Misijska nedjelja - to zna�i: Mi smo poslani. Mi ima-mo neko poslanje. U današnjem Evan�elju Isus ga oblikuje ovako: »Znate da...mo�nici zloupotreblja-vaju svoju mo� nad ljudima. Ali tako neka ne bude me�u vama, ve� tko bi želio biti najve�i me�u vama, neka bude vaš poslužnik, a tko bi želio biti prvi me�u vama, neka bude rob svima.« Isusov život, smrt i uskrsnu�e, uvodi ljudsku patnju u središte našeg vjerovanja. Isus je rekao: »Pit �ete kalež koji �u ja piti; primit �ete kalež koji �u ja primiti.« Kroz našu ljudsku patnju njegova vjera ide k nama. Kroz svu našu ljudsku patnju naša vjera mora i�i k njemu. Ove nedjelje ne možemo slaviti euharistiju ako ljud-sku patnju ne u�inimo našim poslanjem. Od Antoine de Saint-Exuperya potje�e re�enica: Biti �ovjekom, zna�i osje�ati odgovornost: sramiti se pri pogledu na nevolju, i kada u njoj o�ito nema sukrivnje, pri-nositi njen kamen svijesti i sudjelovati na izgradnji svijeta.«

Sluga (služavka) svima i prvi (prva) istovremeno

»Crkva koja ne služi, služi ni�emu.« Misija glasi: Naš zadatak je služenje. Služiti, zna�i osloboditi sebe za druge. Sebe osloboditi za druge, zna�i prihvatiti ka-lež koji nam pruža Isus. Patnju drugih ljudi u�initi našom stvari. Služiti, osloboditi sebe za druge, ta-ko�er zna�i da pritom uspijeva ne biti �ovjekom ili djevojkom za sve, a ni zamjena za šefa. Svaki �ovjek u služenju smije istovremeno biti prvi ili prva, tj. va-žan. U to spada i osloba�anje sebe od pritiska, akcio-nizma i borbe za mo�i, kako bi opažanje drugih bilo

mogu�e. Druge ljude mogu opaziti tek kada mogu pošteno i slobodno opažati sebe. Možda na jednom ili drugom mjestu možemo otkazati jedan ili drugi termin. Možda koji sat možemo odvojiti za susjedu koja u zadnje vrijeme izgleda tužna. Možda i sebi možemo priuštiti stanku za odmor, kako bi opet bili opušteniji i sretniji. Možda i za našu djecu možemo odvojiti vrijeme planirano za još jednu akciju. Mož-da je najavljena upravo generalna preraspodjela pri-oriteta - u našim župama, našim skupinama i krugo-vima, u našem osobnom životu. I vama i sebi želim uspjeh u osloba�anju za druge i nas same. Tek tada se može obistiniti oboje: biti sluga svima, i istovre-meno prvi ili prva.

30. nedjelja kroz godinuPokloniti pogled ljudima s ruba

»�uda se doga�aju«, tvrdi pop pjeva�ica Nena u jednoj pjesmi istoimenog naslova, ponukana vlasti-tim iskustvom, trenutkom kad joj je pri porodu dje-teta zatajilo srce. Spašena je umije�em lije�nika. Ipak nam je tako �esto teško vjerovati u �uda. Odmah tra-žimo prirodna i znanstvena objašnjenja - i time je sve re�eno. Ipak, pravo �udo je �esto iznad samog me-dicinskog umije�a. A najbolji primjer tome je naše današnje evan�elje.

Jedna drevna predaja s mnogim povijesnim odjecima

Ona, za�udo, sadrži mnoge povijesne uspomene. Tako se ne prisje�amo samo imena iscijeljenih. I mjesta doga�aja su to�no opisana. Autor Marko-va evan�elja ovo je poglavlje, zajedno s povije-š�u Muke Kristove, ugradio u svoje evan�elje kao izvorno svjedo�anstvo. Tu je Isus na putu u Jeruza-lem. On sluti da �e s autoritetima svoga naroda u�i u smrtonosno razra�unavanje. Kao i mnogi drugi hodo�asnici iz Galileje koji su se uputili u Jeruza-lem na proslavu blagdana Pashe, i Isus se sa svojim u�enicima zaustavlja u Jerihonu prije nego krenu kroz negostoljubivu judejsku pustinju. U to vri-jeme se od hodo�asnika �eš�e tražila milostinja. I Bartimej je pronašao dobro mjesto gdje bi mogao prositi milodare. Sjeo je uz cestu prema Jeruzale-mu kuda svi trebaju pro�i i �ekao. On nije mogao i�i za drugim vjernicima i hodo�asnicima. Jedino mu je preostalo od ljudi isprositi ono najpotrebnije za preživljavanje. Bartimej je �ovjek ugrožene eg-zistencije, izop�en iz društva i u vjerskom smislu, jer je za licemjere toga vremena slijepac bio grešnik kojega je kaznio Bog.

8699-10/2009.

Nije �udo da su se mnogi okomili na Bartimeja koji je, opazivši da kraj njega treba pro�i u�itelj iz Nazareta o kojem je ve� puno toga �uo, odmah stao vapiti za pomo�. Usprkos brutalnom ušutkavanju, jerihonski slijepac nije se dao smesti. On je još glasnije privla-�io pozornost na sebe. Taj vje�ni izop�enik ugrožene egzistencije više ne želi da mu se to doga�a. Isus se zaustavlja. Ipak, ne prilazi mu kao što prilazi onima koje iscjeljuje u drugim prispodobama, nego se služi ljudima koji ga okružuju da oni pozovu prosjaka. I gle �uda: isti oni koji su ga maloprije željeli ušutkati sada Bartimeja ohrabruju da do�e k Isusu. Nije li se tu ve� dogodilo �udo? Kome je još pošlo za rukom da tako brzo ljudima promijeni stav i mišljenje?

Bartimejevo ozdravljenje - povratak ljudskom na�inu života

Bartimeja nije trebalo dugo moliti. On, sko�ivši, odbaci svoj teški ogrta� koji ga je grijao i smjesta se uputi k Isusu. �udi se Isusovu pitanju: »Što želiš da ti u�inim?« Zna li Isus uop�e najskrovitiju želju slijepca? Bartimej �e ipak morati sam izraziti svoju želju da ponovo vidi ili, jasnije, vjerovati da �e mu Isus vratiti vid. I opet ga iznena�uje jer Isus ne kaže »Izlije�en si«, nego nare�uje: »Idi!« što zna�i: Vrati se me�u ljude! Tebi više nije mjesto na cesti i odsa-da ideš zajedno s drugim ljudima i oni s tobom. Ti se vra�aš na svoje. I Bartimej zaista, kao što piše u Evan�elju, zajedno s Isusom ide, okružen u�enicima i brojnim hodo�asnicima, put Jeruzalema, povodom blagdana Pashe. Dok slušamo pri�u, zaklju�ujemo da ovdje na istaknutom mjestu ne stoji Isus nego Bartimej. Ovdje se pripovijeda o njegovu �ekanju. Tome odgovara ono što se zapravo dogodilo: jedan �ovjek koji kod ljudi nema nikakvih izgleda, ne do-biva natrag samo svoj o�inji vid, ve� puno više: sâm ponovno kre�e stazama života, vra�aju�i se ljudima. To je mogu�e jer se Isus osvrnuo na njega i privolio ljude oko sebe da mu poklone pozornost i pomo�.

O tom za�u�uju�e iscrpnom izvješ�u svatko može misliti što ho�e. Nije li ve� samo �udo to što ovdje jedan �ovjek me�u svojim sunarodnjacima dobiva novu perspektivu? Isus ovdje iznova pokazuje da mu je stalo do cjelovitog izlje�enja �ovjeka. U to, sa-svim sigurno spada zdravlje tijela i duha, ali i život u dostojanstvu i uspješnom odnosu s drugim ljudima, život na sliku Božju, kakvog i sam zastupa. Na ža-lost, opet �emo zaklju�iti da je to sve drugo samo ne nešto što se podrazumijeva. Upravo stoga i izgleda kao �udo.

Misijska nedjelja u svijetu: Osvrnuti se na ljude u potrebi

Ove Misijske nedjelje usmjeravamo pozornost na sve ljude na Zemlji s kojima smo povezani u našoj krš�anskoj vjeri, a posebno na one koji u zemljama tzv. Tre�ega svijeta trpe višestruke nevolje. Tko se

na njih osvr�e? Tko obra�a pozornost na njihove po-trebe? �esto puta izgleda da se s njima postupa kao tre�erazrednim ljudima koji su odvu�eni na rub i �ije se potrebe marginaliziraju. A Isus Krist, kako �emo �uti u današnjem evan�elju, poziva da gledamo upravo na njih, da ih vratimo u društvo i njima se stavimo na raspolaganje. Pri Bartimejevu izlje�enju služio se ljudima oko sebe da bi ga uspio ozdraviti. Sada, i ovdje, on želi i našu pomo� da bi se u naše vrijeme mogla doga�ati �uda.

Svi svetiTajna svetaca (Ev)

Da, blaženi su oni - žene, muževi i djeca - �iji je ži-vot uspio, koji stanuju na nebu i gledaju Boga, �ija je �ežnja ispunjena, koji su kod Boga našli smilo-vanje, utjehu i mir, koji mogu biti posve blizu, koje mi zovemo svetima – i kojih se na današnji blagdan posebno sje�amo. Blaženi, sretni su oni! A tko po-stiže cilj? Današnje evan�elje pomaže da se približi-mo tajni svetaca. Na jednom brdu uz Genezaretsko jezero, pred mnoštvom ljudi koji sjede pred njim i slijede ga, pred svojim u�enicima i u�enicama, Isus Krist sve�ano uzvikuje i kli�e. Naziva blaženima i sretnima one koji su na poseban na�in Božji ljublje-nici i njegovi prijatelji.

Blaženi koji...

Blaženi siromašni i žalosni. Oni, dakle, koji moraju živjeti u otežanim okolnostima, kojima nedostaje �e-sto i svakidašnji kruh i koji tako osjetno doživljava-ju svoju krhkost stvorenja; kojima je posebno teško jer su izgubili nekog dragog �ovjeka ili domovinu koja ih je štitila. Tko poznaje suze udovica, siro�adi i prognanika? Mislim na Mariju, Majku Isusa Kri-sta, kojoj su mrtvog sina s križa položili u krilo, kao što prikazuju mnogi prikazi u kamenu i na platnu. Blaženi krotki i milosrdni, koji imaju �isto srce. Oni, dakle, koji se u opho�enju s ljudima odri�u nasilja, tla�enja i fanatizma, koji bližnjega gledaju o�ima lju-bavi, otkrivaju dobro u njemu, a ono što im je strano, njegove granice i slabosti, preobražavaju smilova-njem; oni koji bra�u ljude susre�u bez ikakvih pri-misli i bez krivih namjera, gotovo naivno. Mislim na arškog župnika, koji je na posve jednostavan i pri-prost na�in naviještao evan�elje te ljude, osobito u ispovijedi, osloba�ao njihovih tereta.

Blaženi koji gladuju i že�aju za pravdom i koji su mirotvorci. Oni, dakle, koji dopuštaju da ih takne nevolja i ljudska bijeda, koji trpe od toga što neprav-da me�u narodima i društvenim skupinama tako raste i koji se trude povezivati, uskla�ivati i pomi-rivati. Mislim na veliku crkvenu u�iteljicu Terezi-ju Avilsku, koja je trpjela od zapostavljanja žena u našem zajedništvu Crkve i koja je stoga toliko puno

870 9-10/2009.

u�inila na pomirenju spolova. I, kona�no, blaženi koji su radi imena Isusova progonjeni. Oni, dakle, �iji je put nasljedovanja Isusa krivo shva�en i kri-vo protuma�en, koji svojom rije�ju i svojim djelom izazivaju mo�i sile, zavisti, klevetanja i zla, mnogi me�u njima mu�enici, koji su, kao Isus Krist, i sami dali svoj život. Mislim na biskupa Oscara Romera, koji je na oltaru dao svoju krv i život za svoj narod. O takvim ljudima svjedo�imo da su sveti i njih Isus naziva blaženima.

Blagdan Svih svetih i Isusova blaženstva usmjeruju naš pogled ne samo na prošlost, nego i na sadašnjost i budu�nost. Žele nas oja�ati da i sami idemo trago-vima Propovijedi na gori. I tako Gospodin i nas, koji ovdje pred njim sjedimo, naziva blaženima. Blaženi oni me�u nama koji iz dana u dan u obitelji, u školi, na radu, vrše svoju službu bez kukanja, zadovoljni i postojani. Blaženi oni me�u nama koji posje�uju bo-lesne, koji pomažu susjedu, koji se trude oko sklada i pomirenja. Blaženi oni me�u nama koji ustaju za dostojanstvo �ovjeka, njegovo pravo na rad i domo-vinu, pa stoga bivaju napadani, izrugivani i isklju�e-ni iz društva. Svi oni neka se danas raduju da smiju biti blizu Isusu Kristu, njegovu poslanju i njegovoj kobi, njemu, uzoru svih svetih.

Mnogi me�u nama poznaju sigurno pri�esnu pje-smu iz Schubertove mise, u kojoj se nalazi redak: »Blaženo kuca srce u mojim grudima!« Kada je jedna žena pitala zašto ta pjesma više ne stoji u službenoj pjesmarici, objasnili su joj da je to stoga što previše naglašava osje�aje, da je staromodna, na što ona od-govori: »Može biti, ali u meni kuca unato� tome.« Danas, na blagdan Svih svetih, i uz ovo evan�elje koje nas proglašava blaženima, smije nam zaigrati i zakucati srce. Isus Krist raduje se zbog nas, nas koji ovdje sjedimo pred njim, slušamo ga i slijedimo i tako ne dopuštamo da se prekine rijeka svetaca koja je za život ovoga svijeta tako važna. Amen.

32. nedjelja kroz godinuMalo je više od puno

Isus hvali siromašnu udovicu: ona je dala nekoliko nov�i�a više u hramsku blagajnu nego bogati koji su dali puno. Isus sigurno ne želi kazati da i mi mora-mo dati sve što imamo. Stalo mu je do unutarnjeg stava žene. U tome se ona razlikuje od drugih. Mo-žemo uo�iti kako evan�elja s osobitom ljubavlju go-vore o siromašnima, posebno o udovicama. One su tada bile u posebno teškom položaju. Ve� u Starom zavjetu njima pripada posebna Jahvina briga. Proro-ci su trajno opominjali da ih se ne tla�i i ne iskorišta-va, jer Bog �e biti njihov osvetnik. U Novom zavjetu se ve� na prvim stranicama govori o siromašnima, o malim ljudima. Siromašna djevojka iz Nazareta postaje Spasiteljeva majka. Njegovo ro�enje se do-ga�a u staji »jer u svratištu nije bilo mjesta.« Vijest

da se rodio Mesija prvo dopire do pastira, koji su bili me�u najprezrenijim ljudima onoga društva. I kada je Isus zapo�eo propovijedati, posebnu je naklonost pokazivao, i pružao pomo�, siromašnima i jadnima.

Isus nas opominje da nam srce ne zarobe materijalne stvari

Udovica, o kojoj govori prvo �itanje današnje ne-djelje (1 Kralj 17,10-16), i udovica iz evan�elja pred-stavljaju nam se kao uzor. To se ne kaže izri�ito, ali proizlazi iz prikaza. Vrijednosti koje treba naslje-dovati nisu sjajna odje�a, nisu oni koji svuda ima-ju prednost pred drugima – Isus upozorava da ih se �uvamo – bogataši i »zvijezde« nisu ti koji nam mogu pokazati kako treba shva�ati život i kako ga urediti, nego oni koji se ne uzdaju u svoj posjed, u svoj novac i u svoj ugled, ve� se posve prepuštaju Bogu, spremni i posljednje što imaju dati drugima, ako je to bratu �ovjeku potrebno. Oni stoje Bogu bli-zu, njima Isus obe�ava utjehu i budu�nost. Ni novac, ni posjed, ni ugled ni položaj, pa ni naša postignu�a i uspjesi, ne zna�e pred Bogom ništa ako naše srce nije usmjereno na Boga, ako se posvema ne pouz-dajemo u njega, ako naše mišljenje i djelovanje ne odre�uje pitanje što je Božja volja. Isus ne kaže da se u materijalnom pogledu ne trebamo brinuti za sebe i svoje. On nema ništa protiv radosti nad onim što imamo, ako to upotrebljavamo ispravno, kao »dar Božji«, odnosno, u Božjem smislu, uvijek gledaju�i na bra�u ljude oko sebe. Veliki sveci ljubavi prema bližnjemu pokazuju nam do kakvih posljedica može voditi takav pogled na nevolju bra�e ljudi.

Isus nas poziva da upoznamo dostojanstvo svakog �ovjeka

Ono što Isus kaže o siromašnoj udovici, iz onoga kako se obra�a bolesnima, hromima, onima na rubu društva, spoznajemo da nikoga ne smijemo podcje-njivati jer je siromašan, bespomo�an, bezna�ajan, jer je naoko nekoristan i drugima pada na teret. Svaki �ovjek ima nedodirljivo dostojanstvo, ne stoga što ga je sam svojim zaslugama postigao, nego jer mu ga je Bog darovao, jer ga Bog ljubi i jer ga je pozvao u životno zajedništvo sa sobom. Bog nas je pozvao imenom. On je svakome dao njegovo lice i njegov zadatak. Pred njim nitko nije puki broj u beskrajnoj masi ljudi. On je »Netko«, �ovjek beskrajne vrijed-nosti. Njegova mjerila vrijede, a ne ljudska. Pred tim mjerilima možemo se samo diviti i radosni zahvalji-vati Bogu. U okružnici kaže naš papa: »Koju vrijed-nost mora �ovjek imati u Stvoriteljevim o�ima, ako je zaslužio imati takva Otkupitelja?« To dostojanstvo koje je Bog darovao ljudima, kada se priznaje, naj-sigurnije i najtrajnije �uva od mnogih ne�ovje�nosti na koje se žalimo. Da se dokazati da se tamo gdje se gasi vjera u Boga i u Sina Božjega koji je postao �ovjekom, ni �ovjek ne shva�a ozbiljno u svome do-stojanstvu i u svojim pravima.

8719-10/2009.

Ono što Isus govori o ljudima, i kako se posebno pri-klanja »malenima i bezna�ajnima«, ohrabruje nas na bezgrani�no pouzdanje u Boga. Jer on sâm, u Isusu Kristu, postao je �ovjekom. Mi smo mu beskrajno važni. Ne�e nas pustiti da propadnemo. Tada ima smisla i ono što ne možemo razumjeti: kao, na pri-mjer, neka tjelesna ili duševna bol. Ima situacija u kojima stojimo pred zidom, u kojima sebi izgledamo kao prikovani na križ. U takvim naoko bezizlaznim situacijama postoji na kraju samo jedan put nadila-ženja toga stanja: pouzdanje u onoga koji nas voli i koji je u Isusu Kristu jasno dokazao svoju ljubav. Nije rije� o tome da Boga u svemu razumijemo; rije� je o tome da se u svemu pouzdajemo u njega. Možda �e nam takva razmišljanja pomo�i da lakše razumi-jemo i s uvjerenjem pjevamo pjesmu: »Ono što Bog �ini, dobro je...On je moj Bog, koji me znade uzdržati i u nevolji; zato neka ona samo vlada.« (Gl 294,1).

33. nedjelja kroz godinuNa kraju novo prolje�e

Nalazimo se u sredini mjeseca studenoga. Ve�ina liš�a ve� je opala s drve�a.Jesenski vjetrovi ih divlje i nadmo�no vitlaju.Priroda se uvukla u sebe.Priprema se za svoj veliki zimski san.�ini se da je sve umrlo, �ini se da je sve na kraju.U mjesecu studenom podsje�amo se na prolaznost, ne samo u prolaznost prirode.I vlastita prolaznost dolazi nam pred o�i.Kako �e izgledati taj kraj?Ho�e li to biti užasan kraj, užas koji budi strah?

Za Isusa je »kraj vremena« – vje�no prolje�e!

Najpoznatije stablo u Izraelu, koje u jesen odbacuje svoje liš�e, jest smokva. Ne zahtijeva puno, može ra-sti i na najneugodnijim mjestima, posve druk�ije od jablana ili hrastova. Isus uzima upravo smokvu kao sliku za kraj svijeta i kao njegov predznak. Ipak, Isus taj kraj ne uspore�uje s opadanjem liš�a, dakle jeseni ili �ak sa zimom, kako bismo mi zapravo o�ekivali. Ne, za Isusa je kraj vremena jedno novo ljeto koje tek po�inje i koje �e vje�no trajati. »A od smokve se nau�ite prispodobi!«, kaže on. »Kada joj grana ve� omekša i liš�e potjera, znate: ljeto je blizu.« (Mk 13,28). Kraj, ponovni dolazak Sina �ovje�jega, to je kao kada u prolje�e drve�e ponovo potjera, kao kada iz pupoljaka poraste liš�e i cvjetovi i svježe zelenilo ispuni zemlju. Svrstava li se i krš�anstvo me�u pro-roke nesre�e i sekte koje predskazuju kraj svijeta i propast u strahu i užasu, grozu na kraju svijeta, još više podjarivanu završetkom tisu�lje�a? Moramo li se i mi krš�ani bojati toga da bi nam jednoga dana

nebo moglo pasti na glavu? I, kada se sve to treba dogoditi?

Evan�elje kaže: »Ovaj naraštaj ne�e pro�i, dok se sve ne ispuni« (Mk 13,30). Generacija Isusovih slušatelja je, me�utim, ve� davno prošla, i još neki naraštaji iz nje tako�er, a i mi zacijelo ne�emo još doživjeti kraj svijeta. Jesu li tu, kao što je to �est slu�aj, prirodna znanost i Biblija u nepremostivoj suprotnosti jedno prema drugome? Astro� zika nam, dapa�e, kaže da Zemlja i, što je još važnije, naša � ksna zvijezda - Sun-ce, koje nam daje toplinu i svjetlo, još mnogo stotina tisu�a godina, dapa�e milijune godina, može tako postojati i da prijeti propast tek onda kada se potroši Sun�eva energija. Ovaj svijet ima, dakle, još mnogo vremena do svojega kraja.

U smrti doživljavamo posve osobni kraj...

No, ho�e li �ovje�anstvo doživjeti kraj? Ho�e li mo�i izdržati sve do kraja? Ili �e se ve� prije samo odstra-niti, samo si razoriti osnovu za život, Božje stvara-nje? Ho�e li se samo možda ubiti u ratovima, koji zbog modernih tehni�kih mogu�nosti postaju sve okrutniji i razorniji? Ho�e li �ovje�anstvo doživjeti kraj svijeta, ne znamo. Mi sami, »ovaj naraštaj«, si-gurno ga ne�emo doživjeti. Mi �emo zasigurno prije toga doga�aja umrijeti vlastitom smr�u, doživjeti svatko svoj posve osobni kraj. Naša vlastita smrt – to je za nas, za svakoga od nas, kraj svijeta, to je za nas osobni ponovni Kristov dolazak. Kakva �e tada biti ta smrt? Što �e nam predstojati? Ho�e li to biti užas, užasni kraj? Ne, zacijelo ne. Evan�elje nam kaže: Ponovni Kristov dolazak, kraj svijeta u smrti svako-ga od nas, »u onim danima, nakon velike nevolje«, kako u Evan�elju piše (Mk 13,24a), jest kraj straha, kojega sasvim sigurno ima i u našem svijetu. Misli se na kraj ratova, kraj sile, tla�enja, izrabljivanja i siro-maštva; kraj osamljenosti, sva�a, depresije i bolesti; kraj i smrti, kraj svakoga kraja i svake kona�nosti; bit �e doista doga�aja koji pokre�u svijet. Kraj �e biti novi po�etak, kao neko novo prolje�e, glasnik jedno-ga ljeta kojemu nema kraja.

Krist KraljKralj na prijestolju križa

U našim ku�ama, na javnim mjestima, u crkvama, vidi se slika Isusa na križu: �ovjek boli koji umire ili je ve� umro. Njegovo tijelo je obliveno krvlju, rane na rukama i nogama i na prsima – tragovi njegova okrutnoga smaknu�a. Na glavi Raspeti nosi krunu: spletenu od trnja i pritisnutu na glavu. Iznad njega, kao poruka, �ita se: »Isus iz Nazareta, kralj židov-ski« – skra�eno - INRI. Tako je odredio rimski upra-vitelj Poncije Pilat (usp. Iv 19,19-22). Isus na križu, na križu srama; od Boga proklet, kako se tada vjero-valo. Jer tako piše u Starom zavjetu: »Jer je obješeni

872 9-10/2009.

prokletstvo Božje« (Pnz 21,23). Raspe�e je za Židova i u Isusovo vrijeme bila najgora smrtna kazna. U toj kazni, naime, prema židovskom mišljenju, dolazila je do izražaja i odba�enost od Boga. Isus na križu: poruženi i osramo�eni kralj? Je li to vo�a naše vjere, kralj našega života?

Isusovo priznanje pred Pilatom da je kralj...

U sceni su�enja pred Pilatom Isus govori o tajni svo-jega života i svojega poslanja: »Ja sam kralj. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Moje se kraljevstvo sastoji u tome da posvjedo�im istinu.« S Pilatom pi-tamo: »Što je istina?« Što Isus misli time? Isus je htio re�i: on je opunomo�en i poslan od Boga da svijetu prenese svjedo�anstvo Božje; on ima zadatak obja-viti Boga. A ta objava glasi: Bog je Ljubav. Iz ljubavi prema ljudima Isus je došao na svijet, iz ljubavi pre-ma ljudima prihvatio je trpljenje i križ. Tako je svijet pomirio s Bogom: na sebe je uzeo naše grijehe i svo-jim ih trpljenjem i smr�u skinuo s nas ljudi.

U pjesmi »Ti, kralju, na prijestolju križa« pjevamo tu istinu Božju o svijetu i našem životu (Gotteslob, 553) – pjevati/govoriti/zajedno – Isus, kralj na križu, jest kralj Ljubavi Božje prema �ovjeku. On nije odba�en i proklet; Sâm Bog je potvrdio njegov put; po njego-vu uskrsnu�u iz smrti, po njegovu uzvišenju k sebi, u kraljevstvo nebesko, postavivši ga sebi s desna. Kao Kralj Ljubavi Božje, taj Raspeti jest Uskrsnuli, jest kralj svih ljudi i svih vremena. U romani�kim

crkvama prikazuje se stoga jedna druk�ija slika Isu-sa na križu. Ima preobražene i proslavljene rane, a na glavi nosi, kao kralj, zlatnu krunu. Isusova ljubav od trnove krune trpljenja i smrti u�inila je kraljev-sku krunu slave i vje�noga života. Toga raspetoga i proslavljenoga Isusa priznajemo mi danas na blag-dan Krista Kralja, hvalimo ga i slavimo, štujemo ga i zahvaljujemo mu. Sada razumijemo tako�er kako naš životni put postaje kraljevskim putom. Iz svega trpljenja i boli koju moramo pro�i, na kraju �e proi-za�i radost. Iz umiranja i smrti nastaje život, iz svake beznadnosti nastaje pouzdanje.

Od našega krštenja pripadamo Isusu, kralju. Mi smo izabrani rod, imamo kraljevsko dostojanstvo. Sudioništvo u Kristovu kraljevstvu zna�i za nas: i mi trebamo kao Isus i�i putem ljubavi, putem po-mo�i za �ovjeka u nevolji, ali i putem opraštanja i pomirenja. Gledaju�i trpljenje, bolest i umiranje, shva�amo, kako kaže veliki teolog i biskup Johann Michael Sailer: »Ako Sin Božji trpi, da bi vladao, kako ja mogu zahtijevati da me Bog vodi nekim drugim putem od onoga puta križa?« Tako je ve� apostol Pavao pisao svojoj zajednici u Rimu: 17 ako pak djeca Božja, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. (Rim 8,17). Isusova kruna je i naša kruna: od trnove kru-ne nastaje kraljevska kruna.�

Josip Kuhti�

Caritas Vukovarskog dekanata traži pomo�Caritas Vukovarskog dekanata skrbi za obitelji s puno djece i one najsiromašnije, kojih je sva-kom svakim danom sve više, a najve�i ih je broj u samom gradu. Nekima je rat uništio sve, a dru-gi se pak ne znaju nositi s vremenom u kojemu žive. Caritas trenutno skrbi za više od 800 obite-lji u samom gradu i okolici. Posljednju pošiljku u hrani, obu�i i odje�i, namještaju, higijenskim potrepštinama, invalidskim pomagalima te u novcu, dobili su po�etkom ove godine. Pomo� u namještaju dobile su 24 obitelji, kruh i mlijeko pla�a se za 16 obitelji slabijeg materijalnog stanja ili s puno djece. Za njih svakog mjeseca izdvajaju oko 13 tisu�a kuna. Invalidska pomagala - ho-dalice, bolni�ke ležajeve, kolica, štake - dobilo je 150 osoba. Za sedam obitelji pla�ena su dva ili tri metra drva za ogrjev, a takvu vrst pomo�i za-tražilo je 20 obitelji. Najve�a je potražnja za pre-hrambenim proizvodima, higijenskim potrepšti-nama, invalidskim pomagalima i pelenama za djecu i starije. Sve se više traži nov�ana pomo�

za pla�anje ku�nih ra�una i lijekova iako Caritas nerado daje novac, s obzirom na sve u�estalije zloupotrebe.

U gradu djeluju i mnogobrojne humanitarne udruge, ina�e bi situacija bila još i gora. Ovim putem obra�aju se svim dobro�initeljima da im pomognu. S obzirom da je zima na pragu, po-tražnja �e biti sve ve�a i ve�a. Ratni izvjestitelj Hrvatskog radija Vukovar, mu�ki ubijeni Siniša Glavaševi�, zapisao je u svojim »Pri�ama iz Vu-kovara« i ovu re�enicu: »Niti jedan grad u Hrvat-skoj nije dao više za nezavisnost Hrvatske, niti jedan grad nije s manjom vojnom silom obranio ve�u koricu hrvatskog kruha, a opet to kao da nije dosta!« Svoje donacije možete slati na adre-su: Caritas Vukovarskog dekanata, Kralja Petra Krešimira IV., 32 010 Vukovar, a donacije u nov-cu na žirora�un župe Sv. Josipa radnika 2500009-1102034879, otvoren u Hypo Alpe-Adria-Bank. d.d. Vukovar, s naznakom« Za dekanatski Cari-tas«. Vjenceslav Janji�