vladavina i smrt kralja dmitra zvonimira.docx

5/20/2018 vladavina i smrt kralja dmitra zvonimira.docx

1/18

SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA

FILOZOFSKI FAKULTET U OSIJEKU

STUDIJSKA GRUPA: Hrvatskijezik i knjievnost i Povijest

KOLEGIJ: POVIJEST HRVATA U RANOM SREDNJEM VIJEKU

VLADAVINA I SMRT KRALJA DMITRA ZVONIMIRA

MENTOR: Prof.T.Alebi STUDENT: Lorena Topolovec

Osijek, 10. prosinca 2013.


2/18

Sadraj1.UVOD.................................................................................................................................................. 3

2.HRVATSKA POSLIJE VLADAVINE PETRA KREIMIRA IV...................................................... 4

3.DOLAZAK NA VLAST DMITRA ZVONIMIRA............................................................................. 5

3.1. KRUNIDBA DMITRA ZVONIMIRA........................................................................................ 6

3.1.ODNOS SA PAPOM GRGUROM VII............................................................................................ 7

4.VANJSKA I UNUTARNJA POLITIKA............................................................................................. 9

4.1.Baanska ploa.............................................................................................................................. 11

5.ZVONIMIROVA SMRT................................................................................................................... 12

5.1. HIPOTEZA O PRIRODNOJ SMRTI........................................................................................ 12

5.2. HIPOTEZA O NASILNOJ SMRTI........................................................................................... 12

6.ZAKLJUAK.................................................................................................................................... 15

7.POPIS PRILOGA.............................................................................................................................. 17

8.POPIS LITERATURE....................................................................................................................... 18


3/18

1.UVOD

Ovaj rad ima za cilj objasniti drutvene, ekonomske, politike, diplomatske i povijesne

konotacije u kojima se nala Hrvatska u 11. stoljeu, a sve to e biti odraeno sa stajalita

mnogih povjesniara i njihovih djela, veeg broja knjiga koje su koritene kao literatura za

temelj nastanka ovoga rada, te naposljetku, sa moga osobnog stajalita koje u navesti u

zakljuku i kroz ostatak seminarskog rada.


4/18

2.HRVATSKA POSLIJE VLADAVINE PETRA KREIMIRA IV.

Prema nekim izvorima poslije smrti kralja Petra Kreimira IV., a prije dolaska Dmitra

Zvonimira na vlast, Hrvatskom je vladao dotadanji upan Slavac, no to nikada nije

potvreno.

Pretpostavlja se da je nakon Kreimirove smrti dolo do borbi za prijestolje izmeuStjepana, Kreimirova neaka, slavonskog bana Zvonimira i upana Slavca koji je pripadao

plemanu Svaia. Njemu se priklonio najvei dio hrvatskog naroda jer su smatralineprihvatljivim injenicu da se Petar Kreimir bio usko vezao za papu i bio popustljiv prema

latinskim stanovnicima. Stoga je Slavac postao hrvatski kralj. No to nije odgovaralo papi, a ninjegovim protivnicima u Hrvatskoj pa su u pomo pozvali Normane koji su, predvoeniknezom Amikom, zarobili Slavca i otad se o njemu nita ne zna.1

Danas je vie nego sigurno da taj zarobljeni hrvatski vladar nije bio Slavac. Teorija oSlavcu kao hrvatskom vladaru nakon Petra Kreimira IV., a prije Zvonimira proistjee iznedovoljne upotrebe domaih izvora koji bi nam neto rekli o tom dogaaju. Naime, ozarobljavanju hrvatskog kralja govori presuda papinskog poslanika Gerarda koju je donio

1074. godine u vrijeme kad je normanski vladar Amiko zarobio hrvatskog kralja. Pritom se

ne spominje ime vladara tako da e pitanje Kreimirova nasljednika ostati nerijeeno sve dok

se ne ustanovi koji je hrvatski vladar bio rtva normanskog pohoda u studenom 1074.g.2

U hrvatskim izvorima, pak, nema ni aluzija o tome kojeg su hrvatskog vladara zarobili

Normani, odnosno, nigdje se ne spominje da je to bio Petar Kreimir ili Slavac. Mogue je da

se radilo o nekom drugom lanu kraljevske obitelji iako naziv rexiz izvora jasno govori da se

radilo o hrvatskom kralju.3 Istraivanja su pokazala da Slavac nije ivio 1074./1075. nego

kasnije, i stoga se opravdano misli da je zarobljeni hrvatski vladar bio kralj Petar Kreimir

IV. koji je za svoj otkup ustupio vie dalmatinskih gradova, te Biograd i Nin.4

Dalmatinski gradovi i latinsko sveenstvoeljelisu za kralja Stjepana, Kreimirova

sinovca. Kraljevski roaciiz Maarskehtjeli su okruniti slavonskog bana Dmitra Zvonimira.

S treestrane naaose hrvatski narod koji je za kralja htio upanaSlavca izplemikeobitelji

Svaia.Hrvatski je puk ipak okrunio Slavca za kralja, no nisu ga priznavali dalmatinski

gradovi i sveenstvo,niti maarskiplemiiiz Slavonije. akje protiv njega bio i rimski papa

1Vjekoslav Klaid, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str. 137.

2

Naa Klaid, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb1971., str. 382.3Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber, Zagreb 1995., str. 400.

4V. Klaid, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str. 137.


5/18

Grgur VII. Uskoro je papapredloiodovoenjedanskog kraljeviaMagna na hrvatsko

prijestolje. Graanskije rat bjesnio i na kopnu i na moru, a u sukob su se umijealii Normani

iz Italije te Mleani.Hrvatski se puk zatim zajednikiopredijelio da se okruni slavonski ban

za svog kralja.

3.DOLAZAK NA VLAST DMITRA ZVONIMIRA

Hrvatska je, 1075.godine ostala bez vladara. Papa Grgur VII., stoga nastoji da novi

hrvatski kralj bude ovjek koji e mu biti odan i jo vie uzvisiti njegovu papinsku vlast.

elio je da svi europski vladari budu zadruga kojoj e vrhovni poglavar biti papa, Boji

namjesnik na zemlji. Budui da je Grgur VII., htio da mu svi europski vladari budu posluni i

podupiru ga, to je oekivao i od budueg hrvatskog kralja. Zato je svom poslaniku u

Hrvatskoj i Dalmaciji, biskupu Gerardu, naredio da radi u korist takvog ovjeka koji e

obeati da e poslunost papi. U to vrijeme ban Dmitar Zvonimir pristao je na papine uvjete,

pa se zato papinski poslanik svi silama trudio da i Hrvati i Latini izaberu Zvonimira za novog

hrvatskog kralja. I tako je sredinom 1075. god. Dmitar Zvonimir gotovo jednoduno izabran

za kralja Hrvatske i Dalmacije.5O njegovu porijeklu ne zna se gotovo nita, pa se nagaalo

da je kao potomak Svetoslava Suronje koji je vladao slavonskim vojvodstvom, odnosno bio

slavonski ban. Meutim, u Hrvatskoj je ivjela rodbina njegove majke, tj. njegov ujak Streza,

pa nije iskljuena mogunost da je bio pripadnik jednog od uglednih rodova, odnosno

plemena.6

Ne zna se je li bio u rodu s Petrom Kreimirom IV., ali je morao biti plemenita roda,

vjerojatno ak i kraljevskog, kad je uspio za enu dobiti ugarsku princezu Jelenu Lijepu. Nije

iskljueno ni da mu je pri dobivanju prijestolja pomogao njezin brat, ugarski kralj Ladislav

Arpadovi.7 Ako i jest bilo tako Ladislav je imao koristi od toga jer se i sam nakon

Zvonimirove smrti uspeo na hrvatsko prijestolje.

5

V. Klaid, Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981., str. 138.6Neven Budak, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklaa, Zagreb 1994.

7I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber, Zagreb 1995., str. 401.


6/18

Prilog 1. Prilog 2.

3.1. KRUNIDBA DMITRA ZVONIMIRA

Papa Grgur VII. odluio je odlikovati svog odabranika, te je stoga poslao svog poslanika

Gebizona, poto on osobno nije mogao doi, u Hrvatsku da okruni novoga kralja u njegovo

ime. Zbilo se to 8. listopada 1076.g. u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu. Krunidbi su

prisustvovali svi najvaniji duhovni pastiri onog vremena; splitski prvostolnik Lovro,

zadarski biskup Stjepan, rapski biskup Grgur, biogradski biskup Teodozije itd., a doli su ibanovi i drugi velikai. Nakon sveane mise opat Gebizon pred narodom je proglasio

Zvonimira novim hrvatskim kraljem te mu predao znakove kraljevske vlasti. 8Ti znakovi bili

su ma, ezlo i kruna, ali takoer je novo okrunjenom kralju predao i znak njegovog vazalnog

odnosa prema papi papinsku zastavu.9 Tada mu je stavio krunu na glavu, a kralj je

prisegnuo na vjenu vjernost i privrenost rimskom stolici:


9I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber, Zagreb 1995., str. 403.


7/18

Ja, Dmitar, koji se zovem i Zvonimir, s pomou Bojom kralj Hrvatske i Dalmacije,

obvezujem se, obriem i obeavam tebi,opate Gebizone, koji si mi podijelio kraljevsku krunu

u ime papino da u nepromijenjen vriti sve to mi tvoja svetost bude naloila. (...) Uz to

odreujem po savjetu svih svojih velemoa da se svake godine na Uskrs plati sv. Petru iz

kraljevske blagajne danak od dvije sto bizantskih dukata, te elim i nalaem da ovo ine i

moji nasljednici. Osim toga poklanjam, preputam i potvrujem apostolskoj stolici samostan

sv. Grgura, koji se zove Vrana, i sve blago to ga ima... (...) bit u od ovoga asa vazda

vjeran sv. Petru i mojemu gospodaru Grguru i zakonitim mu nasljednicima... (...) Kraljevstvo

pak koje mi se predaje po tvojoj ruci, opate Gebizone, uzdrat u vjerno, te ga neu nikako

odvratiti od apostolske stolice.10

Zvonimir je koristio dvostruku titulu kralja Hrvatske i Dalmacije te kralja Hrvata. Prvi je

naslov odravao tradiciju dalmatinske zasebnosti, a drugi je navjetavao vre povezivanje

drave u jednu cjelinu.11

Prilog 3

3.1.ODNOS SA PAPOM GRGUROM VII.

Zvonimirov poloaj od poetka vladanja bio je nesumnjivo veoma teak. Ako su i tone

pretpostavke da je on porijeklom Svetoslavi i da je do toga vremena boravio na dvoru

Arpadovia, Hrvati na Jadranu nisu se ba obazirali na doljaka iz Slavonije. Budui da ni


11N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklaa, Zagreb 1994., str.112.


8/18

oslanjanje na ugarske roake Zvonimiru u udaljenoj Hrvatskoj nije moglo biti dovoljan

oslonac, on se morao osloniti na neku drugu, jau politiku stranu. Bio je to, kao i u sluaju

Branimira, papa.12 To je bio Grgur VII., podrijetlom Talijan s njemakim imenom

Hildebrand. Iako nikada nije vodio vojske, posjedovao je osobine roenog voe i dravnika,

pa je i stoga bio jedan od najveih i najutjecajnijih papa svih vremena. injenica jest da je

ivot posvetio uzvienim idealima. Sukob s njemakim carem Henrikom IV. jedna je od

velikih epizoda europske srednjovjekovne povijesti u kojoj su se prelamala bitna pitanja

odnosa crkve i drave. Da bi pobijedio Henrika, Grgur je nastavio politiku svojih

prethodnika, a to je znailo povezivanje sa svjetovnim vladarima Europe. Imao je podrku

Poljske, Duklje, Aragona, Kastilje, Engleske, Danske, Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije...13

Zvonimir je papi obeao godinji tribut od 200 zlatnika i poklonio mu samostansv.Grgura u Vrani. U darovnici se posebno nabraja to je jo predano uz samostan: srebrni

crkveni namjetaj i relikvije koje su se u crkvi uvale, srebrni koveg s moima sv. Grgura

itd. Prema tome, ako je itko izvukao korist iz ovog saveza bio je to Zvonimir. Naime, za mali

godinji tribut i posjede vranskog samostana on je postao kraljem Hrvatske i Dalmacije na

prijestolju koje je vrsto podupirala papinska stolica.14

O tome govori dokument pod nazivom Zvonimirova zavjernica i od neprocjenjive je

vrijednosti za razdoblje narodnih vladara. Sastoji se od dvije, ili ak tri cjeline. Jedna je

cjelina vazalski ugovor koji kralj Zvonimir sklapa s papom, a sadri i tekst zakletve vjernosti,

dok je druga cjelina darovnica samostana sv. Grgura u Vrani rimskoj crkvi. Danas se prijepis

ove darovnice nalazi u Vatikanskoj biblioteci jer se odnosi na prihode rimske crkve.15

Zvonimir je pomou pape pod jednim ezlom okupio hrvatske zemlje i dalmatinske

gradove, a papa ga je, kao svoga saveznika,uvijek titio. Kad se istarski knez Vecelin digao

protiv Zvonimira, odmah je papa stao u njegovu obranu i zaprijetio Vecelinu da ne ustaje

protiv onoga kojega je apostolska vlast postavila kraljem u Dalmaciji.16

12N. Klaid, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 384., 385.

13I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 401., 402.

14N. Klaid, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 387., 388.

15

Matiijevid Sokol, Mirjana Kralj Zvonimir u iplomatikim izvorima, Zbornik radova Zvonimir kralj hrvatski,Nakladni zavod MH, Zagreb 1997. str. 46.16

N. Klaid, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, str. 388.


9/18

4.VANJSKA I UNUTARNJA POLITIKA

Kralj Dmitar Zvonimir nije se oslanjao na tradiciju obitelji Trpimirovia, a to je vidljivo

iz njegovog lakog odricanja od obiteljskog mauzoleja, sruene dinastije. Krune svojih

prethodnika poklonio je papi, s ostalim inventarom vranskog samostana. Time je jasno dao

do znanja da mu je cilj stvoriti novu dinastiju oslanjajui se pritom na Crkvu i njenog

glavnom predstavnika u kraljevstvu, splitskog nadbiskupa Lovru. Sam in krunidbe obavljen

je na mjestu na kojem se hrvatski vladari dotad nisu krunili. Umjesto Biograda, Zvonimirov

izbor bio je Solin. I time je vjerojatno elio naglasiti ne samo dinastiki prekid nego i vrstu

povezanost sa Crkvom.17

Opem smirivanju prilika vjerojatno je pridonijelo i smirivanje crkvenih sporova. Naime,papa je poslao svog izaslanika Gerarda da okona spor izmeu pristaa reforme i

protureformskog pokreta. Crkvenoslavenska liturgija i sveenici glagoljai su rehabilitirani, a

ninska biskupija, ukinuta u 10.st. ponovo je uspostavljena. Splitski nadbiskup Lovro sveano

je posvetio Formina kao novoizabranog ninskog biskupa. Inae, Lovro je bio neposredni

Zvonimirov pomaga i njih su dvojica, po opim naelima politike Grgura VII., stvarali u

drugoj polovici 11.st. temelje novih religioznih i drutvenih odnosa u Hrvatskoj.18

Kralj Zvonimir inae je vladao pravedno i dobro. Ima nekoliko dogaaja u kojima se

oitovala njegova pravednost. Primjerice, nakon to je svom ujaku Strezi darovao neke

zemlje oko planine Mosora, saznao je da one zapravo pripadaju samostanu sv. Petra kod

Solina, no Streza ih nije htio vratiti samostancima. Na to se opat samostana poao aliti

Zvonimiru i dokazavi da je zemlja vlasnitvo samostana Zvonimir je povukao svoju

darovnicu i zaprijetio svima koji bi se usudili dirati u tu zemlju. Budui da je bio dobar i

pravedan, nije ni udo to ga je narod volio.19

Takoer se smatra da je Zvonimir bio veoma miroljubiv vladar. Vie puta se u njegovim

spisima spominje da je bio sretan to mu je kraljevstvo ureeno, a svugdje vladaju mir i

sloga. Stoga je esto znao obilaziti cijelo kraljevstvo od rijeke Drave i otoka Krka, pa sve na

jug do neretljanske zemlje dijelei pritom milosti, podiui samostane, crkve i druge

zadrubine. Tako je jednom na otoku Krku posjetio samostan svete Lucije gdje su ivjeli

17

N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklaa, Zagreb 1994., str. 113. 18Isto, str. 404.

19V. Klaid, Povijest Hrvata, knjiga prva, str. 142., 143.


10/18

benediktinci koji su bili pristae slavenskog jezika u bogosluju. Da Zvonimir nije progonio

glagoljake sveenike vidi se iz toga to je spomenutom samostanu darovao ledinu, zemlju.20

Zvonimirovom zavjernicom papi kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije steklo je bitno

drugaiji meunarodni poloaj. Ono je meunarodno priznato uavi u svjetsku hijerarhiju

kranskih drava koju je formuirao i odravao papa jo od krunidbe Karla Velikog za cara

800.g., a i kasnijim podjeljivanjem carskih i kraljevskih znakova mnogim zapadnoeuropskim

vladarima.21Sa stanovita europskih vidika Hrvatska je bila mala mediteranska zemlja, koja

se nalazila na osjetljivom i atraktivnom geografskom podruju. Zato nije udno to su

tadanje vee europske drave gledale na Hrvatsku kao na premet svojih teritorijalnih

tenji.22

Kralj Zvonimir dovrio je proces koji je zapoeo ve Petar Kreimir; odbacio je sve

odnose sa Carigradom, odnosno Bizantskim carstvom. Tim svojim inom odijelio je itavu

kasniju povijest Hrvata od njihovih susjeda na istoku. Sigurno da ova Zvonimirova odluka

nije bila po volji bizantskom dvoru, a ni mletakom dudu Dominiku Silviju jer se nadao da

e Bizant jednog dana prepustiti Dalmaciju Mleanima. Bizantski car Mihajlo VII. upravo se

spremao vratiti Dalmaciju u svoj posjed , no u toj namjeri omela su ga osmanska kretanja iz

Azije prema Carigradu pa je morao brinuti o vlastitom carstvu. Kralj Zvonimir bio je dobro

obavijeten o namjerama tadanjih europskih vladara, pa se stoga, da bi pomogao Hrvatskoj

sprijateljio s normanskim vladarom Robertom Guiscardom, koji je elio okonati bizantsku

vlast na istonom Sredozemlju. Zbog toga je navijestio rat bizantskom caru Aleksiju I. Za

vrijeme trajanja normansko bizantskog rata hrvatsko brodovlje pomagalo je normansku

vojsku u svim njezinim ratnim akcijama. To su htjeli iskoristiti Mleani, pa su odmah

priskoili u pomo Bizantu, nadajui se da e, u sluaju bizantske pobjede dobiti za nagradu

od bitantskog cara upravu nad Dalmacijom.23Najee bitke vodile su se 1081. I 1084. god.

kod Krfa, strateki vanog zbog kontrole ulaska u Jadran. Venecija je doivjela teak poraz, a

zbog togaje smijenjen dud Dominik Silvije. No, Mleani su iz itavog rata izvukli najvie

koristi. Bizantski car im je u zamjenu za vojnu pomo osigurao trgovake povlastice kakve

nisu imali ni oni sami, pa su Mleani time vrsto utemeljili svoju buduu ekonomsku mo.

Rat je zavren 1085.g. kad je umro Robert Guiscard. Bizantski car Aleksije je novom

20Isto, str. 141.

21I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 403.

22

Markovid, Mirko, Hrvatska u Zvonimirovo oba u okviru povijesno geografskih konstelacija Europe,Zbornik radova Zvonimir kralj hrvatski, str. 139.23

Isto, 140., 141.


11/18

mletakom dudu Vitalu Falieru kao dodatnu nagradu dao upravu nad temom Dalmacijom i

titulu dux Dalmatiae, no ona je bila samo formalna jer nita ne potvruje mletaku vlast u

onodobnoj Dalmaciji.24

Hrvatska je tako doekala kraj Zvonimirove vladavine potpuno cjelovita i neokrnjena.

No, znakovi rasula ve su se zamjeivali. Jedan od njih bio je i sukob oko izbora novog pape,

nakon Grgurove smrti 1085.u progonstvu. Pored kandidata Viktora III. i Urbana II. Izabran je

protupapa Klement III. ime je Zvonimir izgubio svoj najvaniji vanjskopolitiki oslonac. Na

nesreu, njegov sin Radovan umro je prije kralja, tako da Zvonimir nije imao nasljednika

kojemu bi prepustio krunu.25

4.1.Baanska ploa

Dakako, gore spomenuta darovnica ledine odnosi se na toliko puta spominjanu, slavnu

Baansku plou pronaenu u Jurandvoru kraj Bake na otoku Krku. Baanska ploa jedan

je od najstarijih glagoljskih kamenih spomenika. Na njoj je opat Driha, opat benediktinskog

samostana svete Lucije u Jurandvoru zabiljeio podatke o Zvonimirovu darovanju, a zatim je

opat Dobrovit dodao tekst o gradnji crkve. Zapisi su vjerojatno nastali oko 1100.g. Ploa nam

svjedoi o razvitku hrvatskog jezika i glagoljskog pisma, ali govori i o politikim odnosima u

Zvonimirovo doba. Ona je dokaz da je kralj Zvonimir doista vladao Dalmacijom i

kvarnerskim podrujem.26Ploa je pisanja glagoljicom, i to prijelaznim tipom iz uglate u

oblu, a jezik je starohrvatski s elementima crkvenoslavenskog. Osim glagoljinih, na ploi se

nalazi i nekoliko irilinih slova. Sadraj ploe nije jedinstven i moe se podijeliti u tri dijela;

u prvom dijelu opat Driha utvruje da je kralj Zvonimir darovao samostanu svete Lucije

neku ledinu, zemlju i nabrajaju se svjedoci koji su bili prisutni te se proklinju svi oni koji bi

to darivanje porekli. Drugi dio govori kako je u vrijeme bana Kosmata opat Dobrovit sa svoje

devetero brae dao izgraditi crkvu, a u treem se dijelu spominje da je u to doba postojala

zajednica sv. Lucije i sv. Mikule u Otocu. Osim toga, izuzetno je vano to se na Baanskoj

ploi prvi puta spominje ime jednoga hrvatskog vladara na hrvatskom jeziku.27

24N. Budak,Prva stoljea Hrvatske, str.115.

25

Isto, str. 115.26Naa Klaid, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, kolska knjiga, Zagreb 1972., str. 86.

27Vjekoslav tefanid (ur.), Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knjiga 1, Zagreb 1969., str. 69., 70.


12/18

Prilog 4

5.ZVONIMIROVA SMRT

Zbog nedostatka prvorazrednih izvora pitanje kako je umro kralj Zvonimir, u znanosti jo

nije konano rijeeno. O prirodnoj smrti govore stariji izvori. Ispoetka kralja Stjepana II. od

8. rujna 1089. i splitski arhiakon Toma. Mlai izvori su legendarnog karaktera: Ljetopis

popa Dukljanina, Ugarsko poljska kronika, Historia Salonitanorum pontificum. Na osnovi

njih je stvoreno miljenje da se radi o legendi kasnijeg postanka. Kad bi se moglo dokazati da

je Zvonimirov epitaf, sauvan u djelu Historia Salonitanorum pontificum, po svojoj formi iz

11.st.time bi bila dokazana i teorija o nasilnoj smrti. No, to jo uvijek ni dan danas nije

mogue utvrditi.28

5.1. HIPOTEZA O PRIRODNOJ SMRTI

Za Zvonimirove suvremenike kraj njegove vladavine doao je i proao mirno i bezveih

potresa. Nije se dogodilo nita katastrofino. Zvonimir je umro izmeu 1087. i 1089. jer je 8.

listopada 1087. jo potvrivao povlastice samostanu sv. Marije u Zadru, a ve 8.rujna

1089.njegov nasljednik Stjepan II. govori o njemu kao o nedavno preminulom.29Evo kako

splitski arhiakon Toma govori o njegovoj smrti: U to je vrijeme umro kralj Svinimir i nije

ostavio ni jednog batinika od svoga potomstva. Tako je dakle izumro itav rod kraljevske

krvi i nije bilo vie nikoga tko bi mogao po pravu naslijediti kraljevstvo Hrvata.30

5.2. HIPOTEZA O NASILNOJ SMRTI

Hipoteza o ubojstvu zasniva se na prii iz Ljetopisa popa Dukljanina u kojoj se tvrdi da je

Zvonimira ubio razljueni narod na Kosovu polju pored Knina u vrijeme saborovanja, kada je

potaknut pismom rimskoga cara i pape pozvao hrvatski narod u kriarski rat za osloboenje

28

N. Klaid, Izvori za hrvatsku povijest do 1526.godine, str.70.29I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 430.

30N.Klaid, Izvori za hrvatsku povijest do 1526.godine, str. 71.


13/18

Kristova groba i drugih svetih mjesta. Umirui, kralj je prokleo Hrvate da nikada vie nemaju

svog vladara i uvijek budu podloni drugima.31

I tako sramotni i nevirni Hrvati poee govoriti, vapijue kako psi ali vuci: Bolje da on

sam pogine, ner da nas iz didine nae izvede cia Boga i inim mista toliko daleko obujimati,

zemlje i gradove. I ne inako, nere kako psi na vuke lajui kada idu, tako oni na dobroga

kralja Zvonimira, komu ne dae ni progovoriti, nere z bukom i orujem poee sii njega i

tilo njegovo raniti i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina, koji leei u krvi izranjen

velicimi bolizni, prokle tadaj nevirne Hrvate i ostatak njih bogom i svetimi njegovimi, i

sobom, i nedostojnom smrtju njegovom, i da bi vee Hrvati nigdar ne imali gospodina od

svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podloni bili. I tako izranjen leee a Hrvate proklinjue

izdahnu, i pojde duh njegov, po milosti onogaj ki sve moe, s anjeli veseliti se u vike vikov.32

Ta hipoteza ima teko branjivih manjkavosti. Nije mogue smisleno objasniti da je

Zvonimir ve bio mrtav 1089.g. a da je opi poziv na kriarski rat uslijedio tek nakon sabora

u Clermontu 1095..g. ima vie razloga zbog kojih je legenda nastala ba o Zvonimiru i

njegovoj nasilnoj smrti. Zvonimir je uistinu bio posljednji snaan hrvatski vladar, a njegovi

skori nasljednici, Arpadovii, stoluju daleko od Hrvatske. Lako se moglo u svijesti kasnijih

generacija stvorit miljenje da se svakovrsni procvat drave za njegove vladavine mogao

prekinuti samo nasilno ubojstvom. Posebno je do zbrke moglo doi zbog injenice da je

posljednji hrvatski kralj, posljednji kralj narodne krvi, Petar Svai poginuo u sukobu s

osvajaima. Ve nekoliko desetljea nakon Zvonimirove smrti i Petrove pogibije moglo se

pomijeati i spojiti ova dva dogaaja. To i ne bi bila velika zabuna u vrijeme kada je

dokumenata bilo vrlo malo, i kada se veina vijesti prenosila usmeno. Tako da je na podlozi

narodnih vjerovanja o ubojstvu kralja nastala cijela legenda o Zvonimirovoj smrti, sa svim

elementima koji su joj tijekom vremena pridodavani. Osnovna je poruka legende

Zvonimirovo prokletstvo Hrvata o podlonosti vladaru tueg jezika, a nastala je

najvjerojatnije te u 15.st. u trenutku kada su neki od Hrvata, prvenstveno intelektualci, osjetili

vanost narodnog jezika i narodnog identiteta, a to se dogodilo u doba humanizma i

renesanse.33No moda se ova legenda odrala ivom i stoga to su Hrvati imali potrebu

nekako opravdati to su od toga doba stalno bili podloni tuim vladarima i vie nikako nisu

31

I. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, str. 431.32Vlaimir Moin, Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950., str.67., 68.

33I. Goldstein, Hrvatski rani sredni vijek, str.432.


14/18

imali samostalnu dravu. Meutim moda su i sami Maari izmislili legendu kako bi

opravdali dolazak na hrvatsko prijestolje. Jer su svakako imali koristi Zvonimirovom smru.

Prema

Historia salonitana maior ", na Zvonimirovom grobu nalaze se sljedei stihovi:

1. TKO E MOI SUZDRATI NAROD, DA NE UZDIE,

2. KADA BUDE GLEDAO OVAJ GROB, DOISTA VRIJEDAN OPLAKIVANJA?

3. JER U OVOJ TAMI POIVA SVIJETLA ZVIJEZDA

4. UZVIENA PODRIJETLA. KAKO LI SE UDNO TRNE!

5. JER NJEZINA SE DIVLJAKA SMRT MOE S PROKLINJANJEM TUMAITI

6. CRNIM ZLOINIMA OPAKOGA NARODA

7. BIJESNI POPUSTIE DO KRAJNOSSTI SRCU

8. I NAJTEIM UMORSTVOM POGUBIE KRALJA

9. KREPKE SNAGE, RUKOM MONOGA

10. POBONOGA ZVONIMIRA, BESKRAJNO POTENOGA,

11. KOJI JE BIO NJIHOV TIT PROTIV DUMANIMA,

12. NAVIKAO DA SATIRE NEPRIJATELJSKA VRATA,

13. OPLAKUJTE, PRVACI, VE JEDNOM GLAVARA ASTI,

14. STARCI I MLADII HRVATSKE ZEMLJE,

15. JER TO BIJAE PRVA SVEANOST KRALJEVSTVA

16. I UJEDNO AST I SLAVA, SADA JE PROPALO

Kralj Zvonimir prvo je pokopan u katedralnoj crkvi sv. Marije u Kninu, a poslije je

prenesen u Solin. U crkvi Sv. Marka evaneliste u Zagrebu nalazi se freska Joze Kljakovia s

motivom prisege kralja Zvonimira.


15/18

6.ZAKLJUAK

Zvonimirovom smru, moemo rei da zavrava jedno od najboljih razdoblja hrvatske

povijesti. Ne treba nas uditi to je tako rado ostao u sjeanju hrvatskog naroda, ali ni to to jelegenda o njegovoj smrti preivjela tolika stoljea. Zvonimirovo doba je zlatno doba

Kraljevine Hrvatske. Vladao je dravom u miru i blagostanju, Hrvatskoj nije prijetila gotovo

nikakva opasnost od stranih osvajanja, a hrvatski narod je bio sretan i zadovoljan.

Bilo je puno lake vjerovatilegendi o prokletstvu Hrvata, ali teko priznati sami sebi da

smo mi sami krivi to smo pod tuom vlau. Vjerujui u legendu bilo je teko priznati

samima sebi. Zato je ta legenda ostala ivjeti upravo u najteim vremenima hrvatske

povijesti. Ljudi su je najee spominjali kada im je bilo najtee, pravdajui sami sebi zato

Hrvatska tako dugo nije imala svoju samostalnost i bila slobodna drava.


16/18

Prilog 5


17/18

7.POPIS PRILOGA

Prilog 1. Slika kralja Zvonimirahttps://reader003.{domain}/reader003/html5/0226/5a93cd68170a9/5

Prilog 2. Zamiljeni prikaz krunidbe kralja Zvonimira,Povijest 2, udbenik za drugirazred gimnazije, Meridijani, Zagreb 2003., str.66.

Prilog 3. Reljef iz Solina s krunidbom kralja Zvonimira

Prilog 4. Baanska ploahttps://reader003.{domain}/reader003/html5/0226/5a93cd68170a9/5a93cd

Prilog 5. Kip Dmitra Zvonimira u Kninu
http://www.croatianhistory.net/gif/krek24.jpghttp://www.croatianhistory.net/gif/krek24.jpghttp://www.croatianhistory.net/gif/krek24.jpghttp://www.croatianhistory.net/gif/bassc2.jpghttp://www.croatianhistory.net/gif/bassc2.jpghttp://www.croatianhistory.net/gif/bassc2.jpghttp://www.croatianhistory.net/gif/bassc2.jpghttp://www.croatianhistory.net/gif/krek24.jpg


18/18

8.POPIS LITERATURE

Klai, Vjekoslav,Povijest Hrvata, knjiga prva, Nakladni zavod MH, Zagreb 1981.

Klai, Nada,Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb1971.

Goldstein, Ivo,Hrvatski rani srednji vijek, Novi liber, Zagreb 1995.

Budak, Neven,Prva stoljea Hrvatske, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 1994.

Klai, Nada, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, kolska knjiga, Zagreb

1972.

Markovi, Mirko, Hrvatska u Zvonimirovo doba u okviru povijesno geografskihkonstelacija Europe, Zbornik radova Zvonimir, kralj hrvatski, Nakladni zavod MH,

Zagreb 1997.

Matiijevi Sokol, Mirjana Kralj Zvonimir u diplomatikim izvorima, Zbornik

radova Zvonimir kralj hrvatski, Nakladni zavod MH, Zagreb 1997.

Moin, Vladimir,Ljetopis popa Dukljanina, Zagreb 1950.

tefani, Vladimir, Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knjiga I., Matica hrvatska

Zora, Zagreb 1969.

Serijal Hrvatski kraljevi, 2011., epizode 5 i 6

vladavina i smrt kralja dmitra zvonimira.docx

Documents