VOĐENJE, MOTIVIRANJE I NAGRAĐIVANJE

Vođenje- proces neprisilnog utjecaja

na ljude sa svrhom da radeći zajedno pridonose ciljevima organizacije

- proces, a ne hijerarhijski položaj u strukturi menadžmenta

◊ integracija efikasnog menadžmenta i efektivnog vodstva

▪ Model poboljšanja vodstvenog potencijala menadžmenta /shema/

POZITIVNA SILA (STAV)

POZITIVNA SILA (STAV)

MOĆ UTJECANJA NA DRUGE ODLUČNO DONOŠENJE ODLUKA

EFIKASNA KOMUNIKACIJA

TEORIJA UZAJAMNOGNAGRAĐIVANJA

VIZIONARSKA MISIJA

OSNAŽENI SLJEDBENICI

TRI GLAVNA IZVORA MOĆI:

1.) moć uloge

2.) moć ličnosti

3.) moć znanja – glavni izvor moći.

- Ljudi nastoje slijediti one koji im osiguravaju sredstva za ostvarenje njihovih vlastitih želja i potreba.

TEORIJE O PONAŠANJU I STILOVIMA VODSTVA:

1.) STILOVI UTEMELJENI NA UPORABI AUTORITETA:

- autokratski vođa

- demokratski/participativni vođa

- vođa “odriješenih ruku”

2.) LIKERTOVA ČETIRI SUSTAVA VOĐENJA

- ekstremno-autoritativni

- benevolentno-autoritativni

- konzultativni

- participativna skupina

3.) MENADŽERSKA MREŽA

BRIGA ZA LJUDE / BRIGA ZA PROIZVODNJU

- osiromašeni menadžment

- menadžment “lokalnog kluba”

- autokratski menadžment zadatka

- timski menadžment

4.) KONTINUUM VODSTVA stil vođenja određuju:

- sile koje proizlaze iz menadžerove

osobnosti

- sile koje dolaze od podređenih

- sile koje određuju situaciju

KONTINGENCIJSKI PRISTUPI USPJEŠNOSTI VODSTVA

- situacijski, odnosno kontingencijski pristupi uspješnosti vodstva najuspješnije su razvijeni u radovima Freda Fiedlera i Roberta Housea

1.) FIEDLEROV SITUACIJSKI PRISTUP VODSTVU

- tri kritične situacijske dimenzije za određivanje najuspješnijeg stila vodstva:

1. pozicija moći

2. struktura zadatka

3. odnosi vođe i članova skupine.

2.) HOUSEOVA TEORIJA PUT DO CILJA

- osnovna je funkcija vođe podređenima postaviti i pojasniti ciljeve te im pomoći u pronalaženju najboljeg puta za dosezanje ciljeva i uklanjanje prepreka na tom putu.

Prikladan stil vođenja ovisi o situaciji:

- Podržavajuće vodstvo- Participativno vodstvo- Instrumentalno vodstvo- Vodstvo orijentirano na postignuće.

- Ova teorija smatra da prikladan stil vođenja ovisi o situaciji.- Uspješni vođe integriraju individualne i skupne ciljeve u sustav ostvarivanja ciljeva poduzeća.

MOTIVIRANJE I NAGRAĐIVANJE

- Motiviranje – proces pokretanja ljudi u pravcu ostvarivanja zacrtanih ciljeva.

- Menadžment sustavnim razvijanjem vještina motiviranja, kao što su pohvale, promaknuća i sl. potiče djelotvorno ciljno ponašanje ljudi.

- Motivacija – rezultat poriva, potreba i težnja koje određuju ponašanje.

Teorije motivacije

- Prvenstveno se zasnivaju na konceptu ljudskih potreba.

- Javljaju se u dva oblika:- 1. teorije zadovoljenja- 2. teorije procesa

1.)TEORIJA HIJERARHIJE POTREBA ( A.H. Maslow)

FIZIOLOŠKE POTREBE

SIGURNOSNE POTREBE

DRUŠTVENE POTREBE

POTREBE ZA UGLEDOM

POTREBE ZA SAMOAKTUALIZACIJOM

2.) TEORIJA MOTIVACIJE POSTIGNUĆEM ( David C. McClelland)

1. ljudi s velikom potrebom za moći

2. ljudi s velikom potrebom za povezivanjem

3. ljudi s velikom potrebom za postignućem

3.) DVOČIMBENIČKA TEORIJA MOTIVACIJE (F.Herzberg)1. Čimbenici konteksta posla: politika poduzeća, uvjeti

rada, međuljudski odnosi, plaće, status, sigurnost posla...

2. Čimbenici sadržaja posla: izazovan posao, postignuće, priznanje, napredovanje i razvoj na poslu

4.) McGregorova teorija x i teorija y

Teorija x – tradicionalne pretpostavke o ljudskoj prirodi:

tipičan radnik :

- manjak inicijative

- brine isključivo o sebi

- nije zainteresiran za dobrobit

poduzeća

- izbjegava ulaganje ikakvog truda…

Teorija y

Radnike karakterizira:- kreativnost- maksimalno zalaganje- samousmjeravanje - samokontrola sukladna sa

ciljevima

- aktivno traženje odgovornosti i nagrada…

5.) TEORIJA OČEKIVANJA ( Victor H. Vroom)- Ljudi će biti motivirani na akcije za ostvarenje cilja

ako vjeruju u vrijednost cilja i ako mogu uočiti da ono što čine pomaže njegovu ostvarenju.

- Stupanj povezanosti truda i nagrade.

6.) TEORIJA PRAVEDNOSTI ( J. Stacy Adams)- Pojedinci uspoređuju vlastite nagrade s onima drugih

zaposlenika za koje drže da ulažu slične inpute.- DISTRBUTIVNA PRAVDA

Rezultati pojedinca

Inputi koje pojedinac ulaže

Rezultati drugih osoba

Inputi koje druge osobe ulažu=

7.) TEORIJA PARTICIPACIJE

Participacija u upravljanju poslovanjem poduzeća motivira zaposlene na djelotvornije korištenje svojih potencijala > participacija u rezultatima poslovanja poduzeća.

Stupanj razvoja poduzetništva, poduzeća, gospodarstva i društva u cjelini zahtijeva preispitivanje i dosljednu raspodjelu dohodaka:

vlasnicima financijskog kapitala – poduzetničke kamate poduzetnicima – poduzetnički profiti radnicima – plaće.

Profiti su sredstvo za ostvarivanje razvojnih ciljeva poduzetničke aktivnosti menadžmenta i radnika.

Stvaratelji dodane vrijednosti u poduzeću su radnici i menadžment profit je pokazatelj uspješnosti njihovog rada odluke o raspodjeli profita treba prepustiti menadžmentu i radnicima znanja.

Vlasnicima financijskog kapitala – dioničarima poduzeća

Zaposlenima

omogućiti posjedovanje preferencijalnih dionica

omogućiti stjecanje običnih dionica

Modeli motivacije i nagrađivanja koji se nude kao rješenja za vođenje ljudi u pravcu ostvarivanja ciljeva suvremenog poduzeća ne mogu suštinski riješiti problem efikasnog upravljanja ljudskim potencijalima - intelektualnim kapitalom poduzeća.

Problem je dublji – menadžment je postao društvena funkcija - on više ne ostvaruje ciljeve poduzeća koje mu postavljaju poduzetni vlasnici > poduzetnički menadžment.