Dokle će lud, zbunjenog, natezati ?

Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija / bivši inžinjer Aluminija /

Istina je bolna, pa i ako je nerealno, kao slučaj Aluminija u Mostaru, sigurno je postalo dosadno i morbidno, kako za koga ?

Evo, u medijima, ovih dana lansiraju se dvije privredne informacije, sa prostora Hercegovine.

Dok je jedna, sasvim opravdana i realna, fabrika „ Swisslion „ u Nevesinju, više neće raditi. Kako to veli, njen osnivač i predsjednik poslovnog sistema „ Swisslion „ Rodoljub Drašković, radi brojnih razloga, ali i najveći je nerentabilnost. Kako i dalje govori; „ Idemo tamo, gdje nam država obezbjeđuje svu infrastrukturu za instaliranje procesne opreme i gdje nam je tržište na raspolaganju . Sve dalje investicije u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, sahranjene su ili pohranjene „.

Ne postoji ekonomski interes ?

Druga nam informacija, stiže, upravo, iz firme Aluminija u Mostaru, čija je orguljaška svirka, sa ihalijama i kasidama, na relaciji stranačkih odnosa, HDZ-a i SDA, kao viđenih i doživljenih „ jamadžija „ državne imovine, bez osjećaja sluha i protiv zakona ekonomije, zanemarila i svaki ekonomski interes države ?

Naime, nekadašnje velike državne firme, Aluminij i Elektroprivreda BiH,“ de facto“, postale su i privatno njihovo vlasništvo, a sve nedaće i gubitke, lošeg ekonomskog poslovanja, građani su sa svojim podmetnutim leđima, da ispravljaju, krivu Drinu, kako bi to naši stari govorili.“

De jure „ već je sve i ozvaničeno, po zakonima Herceg Bosne ?

U vezi Obavijesti o dopuni Dnevnoga reda Skupštine dioničkoga Aluminija, zakazane za 11. Januar/ siječnja.2019 godine, treba Vlada raspravljati, kako to poručuju iz Aluminija; „ Donošenje Odluke kojom se poziva Vladu Federacije Bosne i Hercegovine, kao obvezanu stranu po Sporazumu o rješavanju otvorenih pitanja između Vlade FBiH i Aluminija d.d. Mostar, od 8.11.2006. godine, a osobito njegovom Aneksu broj 8, od 17.6.2013. godine, da osigura subvencioniranje opskrbe električnom energijom Aluminija d.d. Mostar“ / citat završen / ?.

Postavljaju se, zaista, mnoga razumna pitanja, prema Vladi Federacije, kada je u pitanju status i stanje, u ovome, najvećem gubitašu u državi, Bosni i Hercegovini ?

Dokle će se „ lipicaner „ Fadil Novalić i njegov ministar energetike, „ hemeroidčik „ Nermin Džindić, permanentno, ponašati, kao gluhonijemi i neznalice, svojih poslovnih mogućnosti i ovlaštenja.

Voditi u kontinuitetu, već godinama, bilo kakve dalje razgovore, sa menadžmentom firme Aluminij, iz Mostara, bez čistih odnosa i računa, postalo je ogavno, dosadno i graniči sa najvećim kriminalom u državi.

Kakva li ih to, ekonomska računica, spaja u njihovim međusobnim nastojanjima, da se oživi i „ mrtvac „ u propaloj sveukupnoj društveno- ekonomskoj analizi i poziciji, ove firme ?

Najveći gubitaš u državi, preko 400 miliona KM, dugova, za normalnu i „ polupismenu „ Vladu i njene ministre, firma je morala, već poodavno otići u stečajni postupak.

Njih, nikada i nije intresirala statusna pozicija firme, koja je uzurpirana , kao državna imovina u 100 % vlasništvu ?

Njih, nikada nije zanimala i neviđena diskriminacija radnika, nehrvata, na nacionalnoj osnovi ?

Njih, nikada, nije zanimala i kriminalno podjeljenje dionice radnicima Hrvatima, mizerne Bošnjacima, a Srbima „ duplo golo „, kao i njihovo odstranjivanje iz dioničarskog društva, koje se, eto sastaje i o nečemu odlučuje ?

Njih samo interesuje struja i samo struja, kao krivolovaca, iz državnih resursa ili sa leđa svih građana, koje bi je plaćali „

Sve ovo, u odnosu na „ natezanje Nevesinjskog konopca „ ne samo da nije realno, već je krajnje i tragi komično, za svaku je osudu i procesuiranje kriminalnih radnji, u ovoj njihovoj zajedničkoj ujdurmi .

Za lude i naivne je, naručena ekspertna analiza stanja u Aluminiju, koju je već, prije dvadesetak godina, na samo svojstven način i prilaz, sačinio, njihov najveći kriminalac i lopov, nacionalista i ustaški izrod, Mijo Brajković. Dok se on, šepuri i placa, po Jadranu u svojim vilama i hacijendama po Maksimiru,dotle se uporno, naše neznalice, ulizice i poltroni u domaćoj vlasti, redom sa svim premijerima Vlade Federacije i njihovim ministrima, preznojavaju, kako da i dalje obmanjuju i javnost i neke državne organe.

Upuštaju se u lažna obećanja, smiješna i komična, subvencioniranja snabdjevanjem električne energije, ovoj propaloj firmi i najvećem uzurpatoru državnoga dobra i najvećoj diskriminaciji radnika , nehrvata.

Nije to više, niti približna, nekadašnja državna firma, za sve radnike njene, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

Nasuprot tome, postala je to i najveća „ ustaška jazbina „ na ovim prostorima, koja, zahvaljujući svojim koalicionim i dugogodišnjim partnerima u vlasti, iz redova Bošnjaka, pod zajedničkom njihovom zastavom, HDZ-a i SDA , obmanjuju i pljačkaju i dalje građane ove države, koja je već poodavno opljačkana.

Služe oni, zajednički, samo intresima „ lijepe njihove“ Hrvatske, kao i Herceg Bosne, uz određene i sopstvene interese.

Naši „ hajvani „ sa moždanim i zakržljalim vijugama „, sa Fadilom Novalićem i njegovom svitom, nikako da shvate, da je nužno sasvim dići ruke, sa bilo kakve problematike i rješenja, u firmi Aluminij.

Najveći je spas i za državu, koju vode ovi „ slijepci „ da se apsolutno, definitivno, odreknu i od preostalog kapitala od 44%, poradi, enormno premašenih gubitaka, koji su nenadoknadivi.

Radnici srpske nacionalnosti, koji su godinama radili u firmi i doprinosili njenoj afirmaciji, najureni su jednostavnim postupkom „ borca za čovjeka i državu „ i za njenu multietičnost, bivšeg premijera u Vladi Federacije, druga Nermina Nikšića. Isti je, tako nonšalantno, ponudio Miji Brajkoviću „ radnički kapital „ od 44%,a isti ga je podijelio, prema svojim aršinima, Hrvatima i Bošnjacima, a zajednički su se oslobodili Srba?

Bilo kakav ishod sudskog procesa, koji godinama Srbi vode, na našim sudovima, lično bih sugerisao, da se svaki dobitak, usmjeri za podizanjem spomenika, nesuđenom agresoru na ove prostore i ovu firmu, kao njegov strateški interes, đeneralu Franji Tuđmanu ?

Zato, za sreću i svaki dalji uspjeh, ove koalicione firme Aluminija, neka nastave započetom krivudavom stazom, do svoga ambisa, koji im je na vidiku.

Ukoliko, uskoro i dođe neka mudrija Vlada, pod pretpostavkom, da će znati sačuvati „ suvo zlato „, količine proizvedene električne energije, za domaću privredu ili tržišno i ekonomski upravljati i poslovati sa istom, možemo očekivati i neki državni ekonomski napredak. ?