PRIMJEDBE NA NACRT ZAKONA O VANJSKIM POSLOVIMA

Dragan Matijević2. prosinac 2011. 12:53

Poštovani kolega Mirković,na brzinu sam preletio Vaš prijedlog Zakona o vanjskih poslovima. Evo moje dvije primjedbe-prijedloga:Iako to možda nije potrebno isticati u Zzakonu (vjerojatno bi bilo dovoljno to specificirati u pravilniku o savjetničkom ispitu) smatram kako bi trebalo ukinuti odredbu o pisanju savjetničkog rada, kao uvjeta za polaganje diplomatskog ispita za zvanje diplomatski savjetnik. Eventualno bi savjetnički ispit postati „stroži“ ili opširniji. Te savjetničke radove „de facto“ nitko ne čita. Također kod nezaposlenih supružnika smatram da nebi trebalo insistirati na prijavi kod Zavoda za zapošljavanje jer ima onih koji su nezaposleni a ne traže aktivno posao putem te službe (dovoljna bi trebala biti ovjerena izjava i uvid u radnu knjižicu).

KOMENTAR:Savjetnička radnja nije predmet uređenja ovog Zakona, a što se tiče prijave supružnika za njih se plaća staž osiguranja i sada pa ne treba ići ispod sadašnjeg rješenja.

S poštovanjem,

Nikola Bajić, profstručni suradnik

KOMENTAR: U članku 20. navedene su sve kategorije radnika u službi vanjskih poslova sukladno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Bečkim konvencijama o diplomatskim i konzularnim odnosima.

Republika Hrvatska,Republic of CroatiaMinistarstvo vanjskih poslova i europskih integracija,Ministry of Foreign Affairs and European IntegrationTajništvo,Secretariat Trg N. Š. Zrinskog 7 – 810 000  Zagreb tel: + 385 1 4569 964 / 14651mob: + 385 91 914 21 76

 KOMENTAR:

Nikom nije zabranjeno, dapače prihvaćamo svaki konstruktivni prijedlog.____________________________________________________________________________________________________

U svezi s prijedlogom odnosno nacrtom Zakona o službi vanjskih poslova objavljenom na Intranetu i člankom 25. o diplomatskim zvanjima, slobodan sam primijetiti da bi se moglo otvoriti jedno novo pitanje jer nije u potpunosti jasna sudbina diplomata sa sadašnjim zvanjem diplomatski savjetnik. Naime, i sam imam zvanje savjetnik, 17 godina radnog staža a od toga 15 u MVP, od 1996., te sam u zadnjem valu predložen za promaknuće u ministra-savjetnika, ali nisam promaknut. Bio sam na dva puna mandata. Da li je prema sadašnjem nacrtu zakona predviđeno da sadašnji savjetnici moraju još tražiti promaknuće u prvoga savjetnika (čime bih osobno bio dvostruko zakinut), ili bi sukladno godinama staža i provedenim mandatima bili automatski postavljeni u zvanje prvoga savjetnika. Potonje držim jedino prihvatljivim rješenjem. Hvala, s poštovanjem, Ivan Bušić, savjetnik / Counsellor Odjel za EU susjede / Department for EU NeighboursUprava za susjedne zemlje i Jugoistočnu Europu / Directorate for Neighbouring Countries and South-Eastern Europe Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija / Ministry of Foreign Affairs and European Integrationtel. +385 1 4561 246; fax. +385 1 4597 788 

KOMENTAR:

Odredbe su posve jasne i idu na korist svih onih koji kumulativno ispunjavaju uvjete po novom zakonu. Eventualni prelazak sa starog na novi sustav zvanja rješava se prelaznim i završnim odredbama.

Marko Ilić

Članak 12.

(Imenovanje i razrješenje šefa diplomatske misije)

Šef diplomatske misije, veleposlanik (ambasador), osobni je predstavnik Predsjednika Republike kod šefa države primateljice.

Šefa diplomatske misije imenuje i razrješava Predsjednik Republike na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade. Prijedlog Vladi podnosi ministar. U izradi liste kandidata za šefove diplomatskih predstavništava Ministru vanjskih poslova potporu daje stručno povjerenstvo, u čijem sastavu se nalazi i predstavnik Udruge hrvatskih diplomata. Prije davanja prijedloga Vladi kandidat mora dobiti mišljenje Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog Sabora i očitovanje strukovne udruge diplomata.

Predsjednik Republike izdaje šefu diplomatske misije vjerodajnice (akreditivno pismo), a u slučaju razrješenja opozivno pismo.

Imenovanje i razrješenje šefa diplomatske misije objavljuje se u Narodnim novinama.

Članak 15.

(Imenovanje i razrješenje šefa konzularnog predstavništva)

Šefa konzularnog predstavništva imenuje i razrješava Predsjednik Republike na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade. Prijedlog podnosi ministar. Prije davanja prijedloga Vladi kandidat mora dobiti mišljenje Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog Sabora i očitovanje strukovne udruge diplomata. U postupku predlaganja kandidata za imenovanje šefa konzularnog predstavništva sudjeluje stručno povjerenstvo MVP, u čijem sastavu se nalazi predstavnik Hrvatske udruge diplomata.

Predsjednik Republike izdaje šefu konzularnog predstavništva patentno pismo.

Imenovanje i razrješenje šefa konzularnog predstavništva objavljuje se u Narodnim novinama.

KOMENTAR:

Udrugu se ne može ugraditi u Zakon jer je to udruga građana koji imaju zajednički interes te ju nije moguće dovesti u takav odnos prema službi vanjskih poslova. Rješenje koje je ponuđeno u članku 22. držim najprimjerenijim jer ipak na manje formalan način i na „mala vrata“ pozicionira udrugu kao faktor koji daje mišljenje na pitanja od važnosti za struku.

Članak 59.

(Selidba-fiskalna i carinska davanja)

Ministarstvo organizira i snosi troškove preseljenja diplomate upućenog na rad u predstavništvo kao i prilikom njegovog povratka na rad u sjedište službe.

Prilikom upućivanja na rad u predstavništvo, odnosno povratka sa rada iz inozemstva diplomat je oslobođen od fiskalnih i carinskih davanja (trošarina) na stvari i predmete koje koristi u svakodnevnom životu, odnosno koje posjeduje dulje od godinu dana, uključujući jedan osobni automobil u 5 godina.

Pod troškovima preseljenja iz stavka 2. ovog članka podrazumijevaju se i troškovi preseljenja članova uže obitelji koji prate diplomatu.

Pojedinosti u vezi troškova te drugim pravima i obvezama u vezi s postupkom preseljenja u inozemstvo i obratno uređuju se podzakonskim propisom.

KOMENTAR: Predloženo rješenje ispod je razine zaštite interesa koji se daju u Zakonu jer ako se malo pažljivije čita taj članak jasno je da u osobne stari kojima se koristi diplomat spada i osobni automobil te i za njega vrijedi režim da se može uvesti u Hrvatsku po povratku sa mandata, znači u kraćem roku od pet godina.

Ivane,

mene, a i još neke kolege, zanima način predvođenja u zvanja (članak koji nije napisan), odnosno da li zakon predviđa zadržavanje stečenih prava (zvanja) ili ne… jer, npr. ja nemam dva mandata u inozemstvu, prema čemu po ovome prijedlogu uopće ne bih mogao biti viši (karijerni) diplomat… a mislim i vjerujem da to jesam i da sam to zasluženo nakon 18 godina u državnoj službi, a zadnjih više od 15 u MVP, položenim svim ispitima i najvišim ocjenama tijekom svih 15 godina u MVP.

KOMENTAR: Pitanje prevođenja sa starog na novi sustav zvanja rješava se prelaznim i završnim odredbama. Pri prevođenju treba voditi računa o zatečenom stanju i novim kriterijima za stjecanje novih zvanja. Ono što je karakteristika stjecanja novih zvanja jeste da su kriteriji objektivni i kumulativni te je na jedan način ugrađen automatizam napredovanja ispunjenjem zadnjeg od kumulativnih uvjeta. Vidim da je čl. 31 predviđeno mirovanje radnog odnosa, međutim slovenski Zakon o vp predviđa institut „mirovanja prava i obveza“ za razdoblje do najduže 6 godina, s obvezom povratka u MVP i rada u njemu najmanje pola vremena koliko je trajalo mirovanje prava i obveza i čini mi se puno preciznijim: KOMENTAR: Pri određivanju roka mirovanja radnog odnosa polazilo se je od uobičajenog trajanja mandata u diplomaciji. Nema razloga ako je to od interesa za službu da se takvom djelatniku otvori mogućnost mirovanja radnog odnosa i u novom mandatu.

38.a člen

(mirovanje pravic in obveznosti zaradi dela v mednarodnih organizacijah)

Diplomat, ki se je zaposlil v mednarodni organizaciji, je upravičen do mirovanja pravic in obveznosti v ministrstvu za zunanje zadeve za določen čas, ki ne presega šestih let, pod pogojem, da po prenehanju mirovanja ostane v ministrstvu za zunanje zadeve najmanj polovico obdobja trajanja mirovanja pravic.

V primeru iz prejšnjega odstavka diplomat sklene z ministrstvom za zunanje zadeve sporazum o mirovanju pravic in obveznosti, v katerem se določijo pogoji mirovanja. V sporazumu se določi tudi obveznost, da je diplomat v primeru predčasnega prenehanja delovnega razmerja z Republiko Slovenijo po svoji volji ali krivdi dolžan plačati ministrstvu za zunanje zadeve pogodbeno kazen v višini 50% zadnje osnovne plače v notranji službi, ki jo je prejel pred začetkom dela v mednarodni organizaciji, za manjkajoči čas do polovice časa trajanja mirovanja pravic.

Obveznost iz drugega stavka prejšnjega odstavka velja tudi v primeru sporazumnih dogovorov o mirovanju pravic in obveznosti iz delovnega razmerja, ki jih sklenejo uslužbenci ministrstva za zunanje zadeve na podlagi določb zakona o javnih uslužbencih.«.

Zadnjom novelom slovenskog Zakona o vp upravo su uvedena mjerila za raspored u vanjsku službu (naš čl. 29.) i čini mi se puno preciznijim:

36. člen

(notranja in zunanja služba)

Diplomati opravljajo svoje delo v notranji in zunanji službi ministrstva za zunanje zadeve.

Minister za zunanje zadeve razporeja diplomate v notranjo in zunanjo službo.

Zunanja služba se opravlja v diplomatskih predstavništvih in konzulatih Republike Slovenije ter posebnih misijah.

Pri razporejanju v zunanjo službo se upoštevajo naslednja merila in okoliščine:

– strokovna usposobljenost in osebnostna primernost;

– rezultati dela;

– razmerje službovanja med notranjo in zunanjo službo med kariero;

– ob enaki strokovni usposobljenosti prednostno obravnavanje kandidata, ki je dlje časa v notranji službi;

– družinski razlogi;

– razporeditev na delovno mesto, kjer se delo opravlja v posebnih razmerah, se upošteva kot prednost pri naslednji razporeditvi v zunanjo službo.

Diplomat lahko v zunanji službi opravlja delo do dopolnjenega 68. leta starosti.

KOMENTAR: Osim slovenskog postoje i drugi zakoni i svaki ima svoje specifičnosti. Ponuđeno rješenje nalazi se na tragu, po našem mišljenju, najprimjerenijih kriterija i postupka.

39. člen

(diplomatski in konzularni nazivi)

Diplomatski nazivi so: veleposlanik, pooblaščeni minister, minister svetovalec, prvi svetovalec, svetovalec, I. sekretar, II. sekretar, III. sekretar in ataše.

Konzularni nazivi so: generalni konzul, konzul I. razreda, konzul, vicekonzul in konzularni agent.

Konzularni nazivi se uporabljajo v konzulatih in se primerjajo z diplomatskimi nazivi kot sledi: generalni konzul – pooblaščeni minister, minister svetovalec; konzul I. razreda – prvi svetovalec, svetovalec, konzul – I. in II. sekretar; vicekonzul – III. sekretar; konzularni agent – ataše.

Nazivi se uporabljajo v obliki za moški in ženski spol.

Nazivi so pogoj za imenovanje na delovna mesta.

Za diplomatske nazive v zunanji službi se zahtevajo naslednje delovne izkušnje:

– pooblaščeni minister – 14 let,

– minister svetovalec – 12 let,

– prvi svetovalec – 10 let,

– svetovalec – 8 let,

– I. sekretar – 6 let,

– II. sekretar – 4 leta,

– III. sekretar – 3 leta,

– ataše – 2 leti.«.

Za nazive svetovalec, prvi svetovalec, minister svetovalec in pooblaščeni minister se v zunanji službi poleg izpolnjevanja pogoja delovnih izkušenj zahteva tudi vsaj dveletno predhodno opravljanje dela na diplomatskem delovnem mestu v zunanji službi. Diplomatu, ki ne izpolnjuje pogoja iz prejšnjega stavka, ob razporeditvi v zunanjo službo pripada za eno stopnjo nižji naziv, kot bi ga pridobil na podlagi prejšnjega odstavka tega člena.

V naziv veleposlanik se imenuje diplomata, ki je bil z ukazom predsednika republike postavljen za izrednega in pooblaščenega veleposlanika Republike Slovenije v tujini.«.

Dakle, čak ni oni ne predviđaju dva mandata za viša zvanja, već jedan, odnosno „barem dvije godine obavljanja posla na diplomatskom radnom mjestu u vanjskoj službi“. Pozdrav, Krešo 

Glede Prednacrta Zakona o službi vanjskih poslova želio bih se očitovati prema sljedećim

točkama kako slijedi:

 

1. U Članku 2. Prednacrta zakona pored stavke "(...) - pružanje pomoći i potpore hrvatskim

državljanima i Hrvatima u inozemstvu;" vjerujem kako bi se trebala nalaziti i stavka koji bi

naglasila ili razradila posebnu brigu i skrb za Hrvatske u Bosni i Hercegovini.

Kako znate, Hrvati u BiH, u okviru trenutnog ustavno-pravnog uređenja te zemlje, ne

mogu ostvarivati svoje interese. RH je prema Ustavu i prema Daytonskom sporazumu

dužna voditi posebnu brigu za bh Hrvate. Uvrštavanjem i izričitim naglašavanjem te obveze

u legislativi RH, spriječilo bi se dosadašnje "politikanstvo" prema pitanju BiH (a posebno

Hrvata u BiH) koje se do sad rastezalo od izjava "kako se RH ne smije miješati u unutarnja

pitanja drugih zemalja" do "koketiranja" s bh Hrvatima (posebno u predizborno vrijeme), a

čime bi se naglasila opredijeljenost RH da se ustavno-pravni položaj Hrvata u BiH napokon

riješi.

KOMENTAR: Intencija ovog zakona je da se bavi službom, a ne političkim odnosima koji su podložni dnevnim promjenama.  

2. Slutim moguće probleme u provedbi odredbe Članka 21. Prednacrta: "(...) U slučaju kada

više kandidata ispunjava sve propisane kriterije prednost pri raspoređivanju ima diplomat sa

dužim diplomatskim iskustvom."

Naime, vjerujem kako bi se prečesto događalo da se na isto mjesto prijavi više

kandidata. Prema ovoj odredbi, dakle, raspoređen bi bio diplomat s dužim iskustvom. Što bi

značilo da bi mlađim kandidati i rjeđe bila pružena šansa da to potrebno iskustvo steknu. Ako

k tome još dodamo odredbe Prednacrta zakona u Članku 26. koje se tiču stjecanja zvanja,

onda će mlađe kolege imati problema ne samo s 1. raspoređivanjem u predstavništva, već i u

2. napredovanju u zvanja (posebno u zvanje drugog tajnika za koje Prednacrt zakona

propisuje uvjet rada u predstavništvu).

KOMENTAR: U ovom trenutku ne postoji sistematizacija radnih mjesta u predstavništvima u inozemstvu, što bi trebao biti osnov svakog rasporeda na konkretno radno mjesto. U tom smislu potrebno je radi provedbe odredbi ovog zakona donijeti i Pravilnik o unutarnjem redu sa sistematizacijom radnih mjesta i za predstavništva.

 

3. Po uzoru na diplomatske službe nekih europskih zemalja, radu Diplomatskog povjerenstva

dodao bih kao člana i povjerenika, odnosno predstavnika Podružnice sindikata SDLSN-a pri

MVPEI-u te mu dao 1. ravnopravnost glasa u radu tog povjerenstva i 2. nadzorne ovlasti.

Podružnica SDSLN-a predstavlja zaposlenike MVPEI-a, te bi, kao i u svim ostalim pitanjima

koji se tiču zaposlenika MVPEI-a, i u radu tog, za službu vanjskih poslova jednog od

najvažnijih povjerenstva, njihov predstavnik trebao zastupati njihove interese.

KOMENTAR: Ovo su pitanja koja se rješavaju i ugovaraju u Kolektivnom ugovoru te ulogu sindikata treba gledati u kontekstu kako je to uređeno Zakonom o državnim službenicima i namještenicima.

4. U Prednacrtu zakona vjerujem kako je u potpunosti nepotreban Članak 24. Naime, prema

zakonskom okviru koji ustrojava i regulira djelovanje sigurnosno-obavještajnog sustava RH,

obuhvaćeni su svi segmenti informacijske sigurnosti, pa tako i sigurnosne provjere. Podsjetio

bih se prema toj legislativi MVPEI u poslovima informacijske sigurnosti dužan služiti za to

predviđenim tijelima, koja uostalom i posjeduju za te poslove potrebne ovlasti.

KOMENTAR: Ovaj članak u većoj mjeri odnosi se na postupanje stručnih službi ministarstva i samih šefova predstavništva kada trebaju izvršiti provjeru minimuma dokumenta i podataka koje angažirani djelatnik treba priložiti o sebi te drugo, što naknadna saznanja mogu biti osnov za raskid angažmana takvog djelatnika.

Hrvoje Vuković,

treći tajnik

Poštovani, u prilogu meila dostavljam prijedloge izmjena i dopuna prednacrta Zakona o službi vanjskih poslova od 1. prosinca ove godine. S obzirom da sam na prijedlogu radio tijekom kasnijih večernjih sati te uz određenu dozu umora koja je neizbježna nakon redovnog radnog i protokolarnog vremena, molim da uvažite određene pogreške koje se u tekstu mogu pojavljivati. 

Još jednom zahvaljujem na mogućnosti koju ste mi pružili, te šansi da i moji prijedlozi, kao i prijedlozi drugih kolega s možda nešto različitijim iskustvima -- doprinesu procesu usklađivanja i usvajanja boljeg Zakona nego što je to bio postojeći. S poštovanjem, Branko Gačak, savjetnik za gospodarstvoVeleposlanstvo RH u NR Kini 

Poštovani,

u slijednom dijelu dopisa dostavljam prijedloge izmjena i dopuna na dostavljeni prednacrt Zakona o službi vanjskih poslova, od 1. prosinca 2011.

U njemu će biti obrađeni samo oni članci na koje se izmjene i/ili dopune odnose. One će biti označene ukošenim slovima i biti će podvučeni (italic underlined). Nakon svakog prijedloga izmjene i/ili dopune biti će pojašnjeni razlozi prijedloga.

S poštovanjem,

Branko Gačak, savjetnik za gospodarstvo

…………………………………………………………………………………………

1. TEMELJNE ODREDBE

Članak 3.(Služba vanjskih poslova)

Službu vanjskih poslova (u daljnjem tekstu: služba) čini cjelina Ministarstva vanjskih poslova (u daljnjem tekstu: ministarstvo) i diplomatsko-konzularna predstavništva Republike Hrvatske u inozemstvu (u daljnjem tekstu: predstavništva) kojom upravlja ministar vanjskih poslova (u daljnjem tekstu: ministar).

Prijedlog dopune članka 3. (Članak 3. dopuniti sljedećim stavcima 2.,3. i 4.)Sastavnica službe vanjskih poslova u okviru diplomatsko-konzularnih predstavništava

RH u inozemstvu mogu biti predstavnici drugih tijela Vlade RH (ministarstva, agencije…) čiji je rad svezan uz razvoj gospodarskih (trgovinskih, ulagačkih…), znanstvenih, obrambenih, sigurnosnih i drugih područja koja neposredno doprinose razvoju gospodarskih i drugih odnosa između RH i inozemstva. Uvjete sudjelovanja predstavnika drugih državnih tijela u okviru službe vanjskih poslova predložiti će čelna osoba u Vladi RH nadležna za navedena područja.

Posebne uvjete za rad predstavnika drugih tijela Vlade RH u službi vanjskih poslova urediti će se uredbom Vlade. Izbor, raspored, postizanje diplomatskih zvanja, te druga statusna pitanja tijekom obavljanja službe vanjskih poslova biti će temeljena na istim principima koji vrijede i za predstavnike Ministarstva vanjskih poslova.

Za vrijeme obnašanja službe vanjskih poslova u inozemstvu, predstavnici koji dolaze iz drugih vladinih tijela imaju nadređena ustrojstvene cjeline u Ministarstvu vanjskih poslova, a stručno su odgovorni i nadležnim tijelima Vlade RH.

KOMENTAR: Oblici zastupanja i vrste predstavništva dana su u Bečkim konvencijama o diplomatskim i konzularnim odnosima. Smisao ovog zakona je profesionalizacija službe. Postavlja se pitanje smislenosti ovog Zakona ako će se podzakonskim propisima urediti potpuno drugačije stanje od osnovne ideje profesionalizacije službe. S druge strane nitko ne brani Gospodarskoj komori i drugim interesno povezanim poslovnim zajednicama da kada to procijene otvore i financiraju svoja predstavništva u inozemstvu.

Pojašnjenje:Aktualna međunarodno politička situacija, koja će i nadalje biti obilježena brojnim stabilizirajućim, ali i čimbenicima globalne nestabilnosti -- ukazuje na potrebu permanentnog prećenja i analize globalnih kretanja u vremenima snažno izraženih globalnih repozicioniranja, te rastuće uloge zemalja u razvoju (BRICS skupina, G-20, SCO, ASEAN…). Ove zemlje zbog svojim gospodarskih i financijskih potencijala doživljavaju jačanje Soft-power-a u međunarodnim okvirima. Uz političku komponentu, koja ne treba biti zanemarena ili podcijenjena, naročiti značaj treba pridodati gospodarskoj komponenti diplomacije. Ona je ta koja stvara preduvjete za konkretne poslovne odnose gospodarstvenika. Ona osigurava i preduvjete za potencijalna inozemna ulaganja u RH, koja su kao nikada ranije potrebna Lijepoj našoj. Ovo navodim temeljem primjera NR Kine, koji nedvojbeno može biti proširen i na druga gospodarstava u narastanju, te zbog ranijih koncepcijskih pogrešaka rješavanja pitanja uloge i zadaća gospodarske diplomacije. Predstavnici gospodarske diplomacije (zvali se oni karijerni diplomati, ili predstavnici iz drugih institucija Vlade RH) moraju imati svoje neposredne stručno nadređene organizacijske cjeline u Ministarstvu vanjskih poslova, ali i u drugim državnim tijelima. Koncept gospodarske diplomacije mora biti zaokružen, međusobno povezan i propustan sustav kojeg trebaju činiti:a) predstavnici u inozemstvu- hrvatski gospodarski diplomatski predstavnici u inozemstvu;- predstavnici gospodarskih komora, zatim ulagačkih institucija, udruga gospodarstvenika, predstavnika turističkih zajednica…, te- predstavnici gospodarstvenika (uredi i predstavništva hrvatskih tvrtki).a) državne institucije u RH- Potpredsjednik Vlade RH za gospodarstvo (i ulaganja);- ministarstva u Vladi, uključujući dosadašnji MINGORP, zatim MMPI, MPRRR, MRRŠVG, MINT…- druge institucije Vlade, uključujući sadašnji AUDIO, raniji APIU…

c) gospodarske komore, udruge i gospodarstvenici s jasnom izraženom izvoznom orijentacijom- gospodarske komore, udruge poslodavaca i izvoznika…- gospodarski subjekti s jasno izraženom izvoznom orijentacijom, te poslovnim planovima koji uključuju ulaganja u istraživanja inozemnih tržišta (primjerice Derma d.d., Telegra d.o.o., Geofoto d.o.o. …).

Nadalje, sustav personalnog upravljanja (Human Resources Management & Human Resources Development) u MVPEI do sada nije postojao u smislu planiranja i upravljanja karijerama. Na natječaje za obavljanja gospodarskih diplomatskih poslova, mogu se javljati i biti izabrani (uključivo i moj primjer) i oni koji su do jučer radili poslove koji nemaju dodirnih točaka s prirodom gospodarskih diplomatskih poslova. Samo u proteklih nekoliko godina svjedokom sam da je troje ili četvoro djelatnika VRH u Pekingu koje je radilo poslove politike ili konzularnih poslova vraćeno u MVPEI te sada rade na gospodarskim poslovima, dok je diplomatska osoba koja je ranije radila gospodarstvo u ovom veleposlanstvu vraćena na političke poslove.

Članak 5.(Predstavništva u inozemstvu)

Predstavništva, u smislu ovog zakona, su veleposlanstva (ambasade – brisati ovu riječ), stalne misije pri međudržavnim i međunarodnim organizacijama, generalni konzulati i konzulati.

Radi obavljanja pojedinih zadataka iz nadležnosti službe mogu se ustrojiti i koristiti i specijalne (riječ specijalne zamijeniti riječju posebne), misije te drugi međunarodnim pravom priznati oblici vanjskog predstavljanja.

Vrstu predstavništva i područje nadležnosti, na prijedlog ministra, a po prethodno pribavljenoj suglasnosti države primateljice određuje Vlada.

Predstavništva ispunjavaju svoje zadaće sukladno međunarodnom pravu i međudržavnim propisima. Na području svoje nadležnosti djelatno provode i doprinose ostvarivanju utvrđene politike.

Odluka o otvaranju ili zatvaranju predstavništva objavljuje se u Narodnim novinama.

Pojašnjenje:Predlažem ispuštanje riječi ambasade te promjenu riječi specijalne u riječ posebne.

S obzirom da je tijekom posljednjih 20 godina u svakodnevnoj komunikaciji te u službenom dopisivanja riječ veleposlanstvo našlo svoju upotrebu, riječ ambasada je suvišna i nepotrebna. Isto je i s riječju poseban.

Iste ispravke potrebno je ispraviti i u daljnjem dijelu teksta prednacrta Zakona.

2. USTROJ, NAČIN RADA I NADZOR

Članak 9.(Nadzor)

Ministarstvo brine o organizaciji i opremljenosti predstavništava, primjeni i pridržavanju propisa, svrsishodnom angažiranju službenika i ekonomičnom djelovanju predstavništava u državama primateljicama kroz primjerena kadrovska, materijalna i prostorna rješenja potrebna za redovito djelovanje predstavništava.

Provođenje zadaća iz stavka 1. ovog članka u nadležnosti je glavnog inspektora službe koji ima ovlasti i zadaću:

-savjetovati šefove predstavništva u vezi djelovanja predstavništva,- pregledati prostore predstavništva i dio prostora rezidencije šefa predstavništva koji je

namijenjen za obavljanje zadaća šefa predstavništva promijeniti u sljedeći tekst: - pregledati prostore predstavništva i dio prostora rezidencije šefa predstavništva i drugog stambenog i protokolarnog prostora djelatnika koji su namijenjeni za obavljanje službenih zadaća,

- pregledati dokumentaciju i evidencije predstavništva koja nastaje radom predstavništva,- obavljati razgovore sa zaposlenicima u predstavništvu i rezidenciji šefa predstavništva, - izvješćivati ministra,- predlagati obvezujuća poboljšanja i nadgledati njihovo izvršenje.U obavljanju nadležnosti iz stavka 2. ovog članka glavni inspektor službe postupa

neovisno i nepristrano. O uočenim nepravilnostima izvješćuje ministra koji postupa sukladno zakonu i drugim propisima.

Konzularni, kadrovski, sigurnosni i financijski nadzor obavljaju djelatnici ministarstva imenovani od strane ministra na prijedlog glavnog inspektora službe. Ovlašteni djelatnici pri obavljanju nadzora iz svog djelokruga samostalni su. Pripremu i tijek nadzora u predstavništvu vodi glavni inspektor službe.

Pojašnjenje:Protokolarne aktivnosti u svojim rezidencijama nisu obvezni provoditi samo šefovi

misija, već i svi drugi diplomatski predstavnici, a tzv. dodatni protokolarni prostor rezidencije ili stanova diplomata mora biti sukladan njihovom diplomatskom rangu, običajima u zemlji primateljici, te prvenstveno namjenskom obavljanju protokolarnih aktivnosti.

KOMENTAR: Kolega bi morao znati razliku između protokolarnih i diplomatskih aktivnosti u DKP-u. Šef predstavništva raspolaže rezidencijlnim prostorom što mu se posebno uvažava kod participacije troškova za razliku od diplomata kojima stambeni prostor može služiti i za njihove diplomatske aktivnosti.

3. UPRAVLJANJE

Članak 13.(Upravljanje diplomatskim misijama)

Diplomatskom misijom upravlja šef diplomatske misije sukladno ovom zakonu, odredbama Bečke konvencije o diplomatskim odnosima, Bečke konvencije o konzularnim odnosima, Bečke konvencije o predstavljanju država i njihovim odnosima s međunarodnim organizacijama univerzalnog značaja te drugim podzakonskim aktima kojima se uređuje rad službe.

Šef diplomatske misije odgovoran je za organizaciju svih aktivnosti diplomatske misije, redovito poslovanje, obavljanje poslova i zadaća te održavanje dobrih međuljudskih i profesionalnih odnosa, za što je u ukupnosti odgovoran Predsjedniku Republike, Vladi i ministru.

Prijedlog:U stavku 2. nakon teksta: za što je u ukupnosti odgovoran: zamijeniti raspored

institucija na način da na prvom mjestu bude ministar vanjskih poslova, zatim predsjednik Vlade, te predsjednik Republike.

Pojašnjenje prijedloga:Prvo-nadređena institucija koja usmjerava i prati rad šefova hrvatskih diplomatskih

misija u inozemstvu, te je potrebno da se hijerarhijskim slijedom na prvo mjesto stavi ministar vanjskih poslova, zatim predsjednik Vlade, te predsjednik Republike.

KOMENTAR: Ministar je čelnik tijela državne uprave dok predsjednik Vlade predstavlja izvršnu vlast. Šef predstavništva predstavnik je državnog suverena u državi primateljici te ga i u formalnom smislu može predstavljati u državi primateljici samo dok za to postoji jasno iskazana volja. Stoga je upravo u tekstu potrebno naglasiti hijerarhiju i važnost političke pozicije Predsjednika države i predsjednika Vlade u odnosu na ministra i samog šefa diplomatske misije. U operativnom smislu jasna je nadređenost ministra u odnosu na šefa diplomatske misije.

Članak 15.(Imenovanje i razrješenje šefa konzularnog predstavništva)

Šefa konzularnog predstavništva imenuje i razrješava Predsjednik Republike na prijedlog Vlade i uz supotpis predsjednika Vlade. Prijedlog podnosi ministar. Prije davanja prijedloga Vladi kandidat mora dobiti mišljenje Odbora za vanjsku politiku Hrvatskog Sabora i očitovanje strukovne udruge diplomata.

Strukovna udruga diplomata daje svoje mišljenje na temelju rezultata postignutih pohađanjem pripremnog osposobljavanja organiziranog pri Diplomatskoj akademiji te drugih pokazatelja o stručnoj osposobljenosti kandidata.

Predsjednik Republike izdaje šefu konzularnog predstavništva patentno pismo. Imenovanje i razrješenje šefa konzularnog predstavništva objavljuje se u Narodnim

novinama.

Prijedlog dopune članka 15. (nakon stavka 1. Članka 15. dodati novi članak sa sljedećim tekstom: Strukovna udruga diplomata daje svoje mišljenje na temelju rezultata postignutih pohađanjem pripremnog osposobljavanja organiziranog pri Diplomatskoj akademiji te drugih pokazatelja o stručnoj osposobljenosti kandidata.

Pojašnjenje:

4. ZAPOSLENI U SLUŽBI VANJSKIH POSLOVA

1. Vrste zaposlenika

Članak 20.(Pravni položaj)

Zaposlenici u službi vanjskih poslova su državni službenici, namještenici, (karijerni i ugovorni) diplomati, administrativno-tehničko osoblje i pomoćno osoblje.

Na pitanja radno-pravnog sadržaja koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenim na temelju njega na zaposlenike iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se opći propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovor sklopljen u skladu s njima.

Primanja zaposlenika u službi uređuju se Uredbom.Pravni položaj i primanja administrativno-tehničkog i pomoćnog osoblja angažiranog

u državi primateljici utvrđuje se ugovorom o radu uz uvažavanje obvezujućih propisa države primateljice.

Prijedlog: U stavku 1., nakon riječi karijerni dodati tekst: i ugovorni

Pojašnjenje:Nastavno na raniji prijedlog te pojašnjenje prijedloga dopuna u članku 3., zaposlenici

u službi vanjskih poslova su i ugovorni zaposlenici iz drugih tijela državne uprave za vrijeme angažiranja na radu u hrvatskim DKP-ima u inozemstvu i Ministarstvu vanjskih poslova. Njihov radno-pravni tretman ne smije niti može biti drugačiji od zaposlenika koji na neodređeno vrijeme zaposlenici Ministarstva vanjskih poslova. Zbog toga je nužno isključiti sve odredbe ovog prijedloga Zakona, koje bi na bilo koji način stavljale ugovorne zaposlenike u pravno inferioran položaj prema ostalim, stalno zaposlenim djelatnicama Ministarstva vanjskih poslova. Ovaj princip Equal Oportunities je jedan od temeljnih principa europske demokracije i stečevine EU, te ga je stoga nužno primjenjivati u zakonodavno-pravnoj praksi RH. Nadalje, ovih (ugovornih) predstavnika je vrlo ograničen broj u odnosu na zaposlenike na neodređeno vrijeme. Stoga se većina ne treba bojati manjine, već manjini dati ista prava i mogućnosti koje i oni sami imaju temeljem pozitivnih propisa. Pozitivni rad i doprinos ugovornih zaposlenika mogu jedino pozitivno utjecati na dizanje kvalitete i učinkovitosti sustava vanjskih poslova, a njihov rad moguće je mjeriti. Pozitivne učinke njihovog rada izražene u ocjenama nitko nema pravo (ni ovim niti drugim podzakonskim aktom) ograničiti,

zatim ograničiti ili usporiti njihovo napredovanje u struci, te na kraju ni uskratiti pravnu mogućnost da uz određene uvjete i oni postanu dio sustava hard-core diplomacy. Svako od nas ponaosob može pronaći nemalen broj onih koji su u sustav ušli kao ugovorni, te ovaj status, i bez nekih značajnih postignuća promijenili u zaposlenike (diplomatske osobe) na neodređeno vrijeme. Upravo ranije opisani, koji su svoj raniji radno pravni status prije samo nekoliko godina zamijenili statusom zaposlenika na neodređeno vrijeme, najžešći su pobornici i apologete prakse da ugovornima ne treba dati šansu koju su oni ranije imali i iskoristiti. Nadalje, iz njihovih redova najčešće se mogu čuti uvredljivi epiteti. Primjerice, jedna od njih je i neprofesionalni. Kao ugovorni djelatnik MVPEI-a i VRH u Pekingu, Iako ne gajim prevelike nade o mogućnostima, niti imam neku snažnu želji za promjenom mojeg osobnog zaposleničkog statusa (jer imam neke druge planove nakon završetka svojeg ugovornog angažiranja), upravo iz pobuda da se svakom kvalitetnom (ili natprosječno kvalitetnom) ugovornom djelatniku da jednaka šansa kao i nekim drugima ranije -- pristupio sam Udruzi. Smatram da Udruga treba imati snagu suočavanja s istinom, zbog koje je i ustrojena – a to je mijenjanje sadašnje prakse u zakonodavno pravni okvir te izgradnje kvalitetnijeg i poštenijeg sustava u službi vanjskih poslova. Dosadašnja pravna regulativa koja uređuje područje ugovornih zaposlenika, primjerice dobivanje najvišeg diplomatskog zvanja, nemogućnost napredovanja i samim time dobivanjem viših primanja, jačanje statusa u okviru diplomatskog zbora…, je nepoštena i neodrživa. Pokušat ću ovaj slučaj pojasniti primjerom koji je nerijetko u uporabi, i odnosi se na izjave kako treba snažiti gospodarska komponenta diplomacije. Ukoliko se to iskreno želi učiniti to nije moguće bez uključivanja nekih drugih državnih tijela niti bez davanje primjerenog statusa takvim pojedincima. Za primjer navodim mogući slučaj kandidiranja stručnog i kompetentnog predstavnika neke druge institucije ili višeg manager-a iz neke hrvatske tvrtke, čija je životna dob između 50 i 55 godina, a radno stručno iskustvo 25 ili 30 godina. Da bi bio još konkretniji, uzeti ću primjer izrazito iskusnih, kompetentnih te stručnim i općim znanjima naoružanih predstavnika koji sada rade negdje u sustavu državne uprave koji odgovaraju ranije opisanoj skupini. To su gđa. Božica Lapić iz Ureda pp Vlade, zatim gdin Cvijetko Zorović iz Uprave za energetiku MINGORP-a, te gdin Miro Karamarković iz HGK. Za primjer sam uzeo njih, mada sam mogao i mnoge druge, jer su me baš oni dojmili u obavljanju nekih od naših zajedničkih aktivnosti, jer su bili znatno bolji, kompetentniji, učinkovitiji od mnogih drugih (karijernih) gospodarskih diplomata s najvišim generalskim zvanjima, koje također poprilično dobro poznajem. Ukoliko se iskreno želi poboljšati sustav vanjskih poslova, a naročito u onaj u području gospodarske diplomacije – ovakvim pojedincima i njima sličnim treba pružiti šansu, a njihov rang treba odrediti sukladno pravilima i temeljem kriterija koji vrijede za sve ostale diplomatske djelatnike i državne službenike Ministarstva vanjskih poslova.

KOMENTAR: Kako upravo kolega navodi da pozicija i tretman „ugovornih“ diplomata ne može biti drugačiji u odnosu na „karijerne“ to se je i u izradi ovog Zakona krenulo od ideje da imamo samo jednu vrstu diplomata kako bi se na sve primjenjivali isti kriteriji, što do sada baš i nije bila praksa obzirom da su ugovorni diplomati često bili imenovani u viša zvanja od karijernih te da nisu morali ispunjavati niti druge propisane uvjete.

Članak 21.(Diplomat)

Diplomat, u smislu ovog zakona državni je službenik u radnom odnosu u službi sa završenim diplomskim studijem, diplomatskom akademijom ili nekim drugim institucijalnim oblikom diplomatskog osposobljavanja u zemlji ili inozemstvu, položenim državnim ispitom, postavljen u diplomatsko zvanje, raspoređen na diplomatsko radno mjesto na kojem se obavljaju poslovi i zadaće iz djelokruga vanjskih poslova.

Diplomati u smislu stavka 1. Ovog članka su i imenovani dužnosnici u ministarstvu, te šefovi predstavništava za vrijeme obnašanja te dužnosti.

O rasporedu diplomata na radno mjesto u sjedištu službe ili predstavništvo, kao i o njegovom razrješenju, odnosno opozivu odlučuje ministar na temelju slijedećih kriterija:

- stručne osposobljenosti,- radnog iskustva,- rezultata i ocjene rada,- dosadašnjeg kretanja u službi, odnosno ravnomjernosti raspoređivanja u

predstavništva s otežanim uvjetima službovanja te- drugih relevantnih okolnosti.U slučaju kada više kandidata ispunjava sve propisane kriterije prednost pri

raspoređivanju ima diplomat sa dužim diplomatskim iskustvom.Diplomat može biti raspoređen na rad u predstavništvo do navršene 65. (62.) godine

života, a poslove i zadaće obavljati do navršene 68. (65.) godine života.

Prijedlog1. U stavku 1. nakon riječi diplomatskom akademijom, dodati formulaciju: ili nekim

drugim institucijalnim oblikom diplomatskog osposobljavanja u zemlji ili inozemstvu.Pojašnjenje prijedloga 1. Uz osposobljavanja u okviru Diplomatske akademije i neke druge državne institucije,

provodile su i provode diplomatsko osposobljavanje za diplomatske dužnosti. Navodimo primjer Vojno-diplomatske akademije. Ovi oblici osposobljavaju i opći diplomatski modul, u koji su uključeni predavači iz hrvatske akademske zajednice, zatim raniji i sadašnji diplomati iz sustava MVP, te drugi eminentni predstavnici diplomatske zajednice iz RH i inozemstva.

Prijedlog 1. U stavku 5. izmijeniti vrijeme uputa diplomate na rad u inozemstvo do 62. godine, te

obavljanje poslova i zadaća do kraja godine u kojoj navršava 65. godinu života.Pojašnjenje prijedloga 2.Ukoliko se želi pružiti mogućnost diplomatskim djelatnicima mlađe životne dobi,

potrebno je uvrditi granicu umirovljenja iz diplomatske službe sukladno važećim propisima o radu. Iako je vjerojatno da će se ova granica, zbog nužne provedbe mirovinskih reformi povećavati, to je potrebno učiniti tek nakon usvojenih sustavnih rješenja na razini države.

Članak 25.(Diplomatska zvanja)

Diplomatska zvanja (karijernih) diplomata dijele se u tri karijerna razreda:

- mlađi (karijerni - brisati) diplomat – ataše i treći tajnik;- (karijerni – brisati) diplomat – drugi tajnik, prvi tajnik i savjetnik;- viši (karijerni - brisati) diplomat – (prvi savjetnik – brisati), ministar savjetnik,

opunomoćeni ministar i veleposlanik. Mlađi (karijerni - brisati) diplomat je službenik raspoređen na diplomatsko radno

mjesto manje razine složenosti na kojem se obavljaju poslovi iz nadležnosti službe za čije obavljanje je uvjetovan završen diplomski studij, radno iskustvo u struci od najmanje dvije godine, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, radna ocjena od najmanje „uspješan“ za posljednju kalendarsku godinu.

(Karijerni - brisati) diplomat je službenik raspoređen na diplomatsko radno mjesto veće razine složenosti na kojem se obavljaju poslovi iz nadležnosti službe za čije obavljanje je uvjetovan završen diplomski studij, radno iskustvo u struci od najmanje šest godina od čega jedan mandat proveden na radu u predstavništvu, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, položen diplomatski ispit, radna ocjena od najmanje „primjeran“ za posljednje dvije kalendarske godine.

Viši (karijerni - brisati) diplomat je službenik raspoređen na diplomatsko radno mjesto najviše razine složenosti na kojem se obavljaju poslovi iz nadležnosti službe za čije obavljanje je uvjetovan završen diplomski studij, radno iskustvo u struci od najmanje deset godina od čega dva mandata na radu u predstavništvu, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, položen diplomatski ispit, radna ocjena od najmanje „izuzetan“ za posljednje dvije, odnosno pet kalendarskih godina.

Pored navedenih uvjeta iz stavka 2., 3. i 4. ovog članka službenik mora ispunjavati i ostale opće i posebne uvjete sukladno propisima kojima se uređuju službenički odnosi.

Prijedlog 1.Iz teksta gdje se pojavljuje riječ karijerni brisati je.Pojašnjenje prijedloga 1.U prijedlogu izmjena članka 20. pojašnjeni su razlozi prijedloga izmjena i u ovom

članku.

Prijedlog 2.Iz stavka 1, alineja 3. brisati kategoriju prvi savjetnik. Pojašnjenje prijedloga 2.Uvođenjem novog diplomatskog zvanja prvog savjetnika, koji egzistira u sustavima

nekih zemalja je nepotrebno te asocira da su tvorci ovog prijedloga djelatnici Ministarstva viših diplomatskih zvanja. Predloženi sustav nije pravedan. Ukoliko bi se željelo postići načelo pravednosti, uvođenjem novog zvanja trebalo bi sve opunomočene ministre pomaknuti (degradirati) u zvanje ministara savjetnika a ministre savjetnike u prve savjetnike. Jedino u tom slučaju sustavu bi se moglo pripisati načelo pravednosti.

Navedeno mogu potkrijepiti i iskustvom iz nekih drugih upravnih sustava.

Članak 26.(Stjecanje diplomatskih zvanja)

Za postavljenje u početno diplomatsko zvanje i imenovanje u više zvanje potrebno je ispuniti slijedeće uvjete:

- ataše – završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, raspored na radno mjesto mlađeg (karijernog) diplomate, radna ocjena za posljednju kalendarsku godinu od najmanje „uspješan“, odgovarajući radni staž od najmanje dvije godine;

- treći tajnik - završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, raspored na radno mjesto mlađeg (karijernog) diplomate, radna ocjena za posljednju kalendarsku godinu od najmanje „uspješan“, odgovarajući radni staž od najmanje četiri godine;

- drugi tajnik - završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, raspored na radno mjesto (karijernog) diplomate, radna ocjena za posljednje dvije kalendarske godine od najmanje „primjeran“, odgovarajući radni staž od najmanje šest godina od čega jedan mandat proveden na radu u predstavništvu;

- prvi tajnik - završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, raspored na radno mjesto (karijernog) diplomate, radna ocjena za posljednje dvije kalendarske godine od najmanje „primjeran“, odgovarajući radni staž od najmanje osam godina od čega jedan mandat proveden na radu u predstavništvu;

- savjetnik - završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, položen diplomatski ispit, raspored na radno mjesto (karijernog) diplomate, radna ocjena za posljednje dvije kalendarske godine od najmanje „izuzetan“, odgovarajući radni staž od najmanje deset godina od čega jedan mandat proveden na radu u predstavništvu;

- prvi savjetnik – (brisati cjelokupnu alineju) završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, položen diplomatski ispit, raspored na radno mjesto višeg (karijernog) diplomate, radna ocjena za posljednje dvije kalendarske godine od najmanje „izuzetan“, odgovarajući radni staž od najmanje dvanaest godina od čega dva mandata provedena na radu u predstavništvu;

- ministar savjetnik - završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, položen diplomatski ispit, raspored na radno mjesto višeg (karijernog) diplomate, radna ocjena za posljednje dvije kalendarske godine od najmanje „izuzetan“, odgovarajući radni staž od najmanje četrnaest godina od čega dva mandata provedena na radu u predstavništvu;

- opunomoćeni ministar - završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, položen diplomatski ispit, raspored na radno mjesto višeg (karijernog) diplomate, radna ocjena za posljednjih pet godina „izuzetan“, odgovarajući radni staž od najmanje šesnaest godina od čega dva mandata provedena na radu u predstavništvu;

- veleposlanik – završen diplomski studij, položen državni ispit, završena diplomatska akademija, položen diplomatski ispit, raspored na radno mjesto višeg (karijernog) diplomate, radne ocjene za posljednjih pet godina „izuzetan“, odgovarajući radni staž od najmanje osamnaest godina od čega dva mandata

provedena na radu u predstavništvu od kojih jedan mandat na mjestu šefa predstavništva ili voditelja konzularnih poslova u predstavništvu.

Sukladno kriterijima iz stavka 1. alineja 1. do 8. ovog članka diplomat stječe više diplomatsko zvanje danom ispunjenja posljednjeg od propisanih uvjeta.

Zvanje veleposlanika diplomat stječe odlukom Predsjednika Republike na prijedlog ministra uz uvjet ispunjenja uvjeta iz stavka 1. alineja 9. ovog članka.

Pod odgovarajućim radnim iskustvom u smislu stavka 1. alineja 1. do 9. ovog članka podrazumijeva se radno iskustvo na području vanjske politike, međunarodnog prava ili međunarodnih odnosa stečeno na radu u drugim tijelima državne uprave, znanstveno istraživačkih, odnosno visokoškolskih ustanova i međunarodnih organizacija.

Diplomat koje ne ispunjavaju uvjet položenog diplomatskog ispita iz stavka 1. alineja 5. do 9. ovog članka može se imenovati u zvanje višeg diplomate uz uvjet polaganja diplomatskog ispita u roku od godinu dana.

Kada se diplomat raspoređuje na rad u predstavništvo na radno mjesto višeg diplomate, a da prije toga na radu u predstavništvu nije proveo jedan mandat, diplomat će se imenovati za jedan stupanj niže diplomatsko zvanje. (Brisati cjelokupni stavak 6.)

Prijedlog 1.Iz stavka 1, alineja 6. brisati sadržaj teksta alineje. Pojašnjenje prijedloga 1.Pojašnjeno u prethodnom članku.

Prijedlog 2.Stavka 6. u cijelosti brisati. Pojašnjenje prijedloga 2.Stavak 6. razumijem samo u slučajevima ukoliko se djelatnicima s visokim

diplomatskim zvanjima koji u svojoj tzv. diplomatskoj karijeri nisu odradili niti jedan rad u DKP-ima RH u inozemstvu želi primorati da sukladno novom Zakonu (kada bude donešen) budu upućeni na rad u inozemstvo. Čak i u tom slučaju takva odredba nije poštena, jer su takvi djelatnici postizali svoja diplomatska zvanja na temelju ranijih propisa, te im ta činjenica može ugroziti jedino daljnje napredovanje u diplomatskom zvanju.

Ovaj stavak predstavlja izrazito komplesno pitanje, te ga je potrebno dodatno raspraviti. Ukoliko se neke diplomate mora tjerati na obavljanje diplomatskih dužnosti u inozemstvu – konačno se treba natjerati i one druge - koji bez povratka u Lijepu našu - jedan inozemni mandat zamjenjuju nekim drugim i trećim. Takvih je primjera popriličan broj, a svako od nas može (ukoliko to želi) izabrati pokoji. Ovim premještajima u pravilu je do sada upravljala politike, pa je stoga krajnje vrijeme da se ovim pitanjima počne baviti struka, odnosno nadležne ustrojstvene cjelina zadužene za upravljanje osobljem.

Članak 28. (Državni i diplomatski ispit)

Državni službenik koji se prvi put raspoređuje na diplomatsko radno mjesto dužan je prethodno položiti državni ispit.

Diplomat koji se raspoređuje na radno mjesto (karijernog i ugovornog) diplomate, pored ostalih propisanih uvjeta za raspored na to radno mjesto, prethodno mora položiti diplomatski ispit.

Državni ispit (u posebnom djelu ispita) i diplomatski ispit polažu se prema programu koji donosi ministar podzakonskim aktom na prijedlog diplomatske akademije, a obavezno obuhvaća poznavanje međunarodnih odnosa, međunarodnog prava, povijesti, konzularnih poslova te poznavanje diplomatskih vještina.

Ispitnu komisiju čine diplomati sa iskustvom iz diplomatske prakse te drugi stručnjaci s područja vanjske politike, međunarodnih odnosa i međunarodnog prava te strukovne udruge diplomata koje imenuje ministar.

Prijedlog:Nakon riječ karijernog dorati tekst: i ugovorni, ili pak izbaviti riječ: (karijernog). Pojašnjenje: Prije stupanja na diplomatsku dužnost polaganje diplomatskog ispita treba se omogućiti svakom diplomatskom predstavniku bez obzirom na njegom radno-pravni status. To je nužno jer bi i narednom ugovornom periodu trebao obavljati baš diplomatske poslove svezane uz politiku, gospodarstvo, znanost, tehnologiju… Nadalje, kako je nekome moguće dati diplomatski status, a da mu se prethodno ne omogući i formalno-pravno osposobljavanje za diplomatsku dužnost. Dosadašnja preduputna priprema koju organizira Diplomatska akademije ne uključuje program stjecanja dipomatskih vještina i tehnika potrebnih za obnašanje diplomatskih dužnosti.

Članak 30.(Trajanje rasporeda)

Diplomat se, u pravilu, raspoređuje na rad u predstavništvo na razdoblje od (tri i ne duže od) četiri godine.

Vrijeme rasporeda na rad u predstavništvo skratiti će se kada je to u interesu službe ili postoje drugi opravdani razlozi. Pod opravdanim razlozima smatraju se zamolba diplomate za povlačenje, zahtjev države primateljice, ponašanje koje šteti ugledu Republike Hrvatske te teža povreda radnih i drugih obveza iz radnog odnosa.

Raspored na rad u predstavništvu može se produljiti u slučaju obavljanja funkcije doajena diplomatskog ili konzularnog zbora, u drugim slučajevima od opravdanog interesa za službu te u slučaju školovanja djeteta u osnovnoj ili srednjoj školi.

Raspored na rad u slučaju iz stavka 3. ovog članka može se produljiti najdulje dva puta po godinu dana.

O datumu produljenja ili skraćenja rasporeda diplomat mora biti izvješten najmanje tri mjeseca prije isteka redovnog roka.

Vrijeme ukupnog neprekidnog rasporeda na rad u predstavništvo ne može biti duže od šest godina.

Diplomat koji je bio raspoređen na rad u predstavništvo dulje od četiri godine prije novog rasporeda na rad u predstavništvo mora provesti na radu u sjedištu službe najmanje dvije godine.

Kada nema drugog diplomate koji je iskazao interes za raspored na rad u predstavništvu ili koji ne ispunjava uvjete radnog mjesta za raspored na upražnjeno radno mjesto može se rasporediti i diplomat iz stavka 6. ovog članka i prije proteka roka od dvije godine.

Prijedlog 1.Stavak 1. izmijeniti na način da se nakon teksta: na razdoblje od, doda tekst: od tri i ne

duže od četiri godine. Pojašnjenje prijedloga 1.Najveći dio zemalja imaju temeljeno trajanje službe u inozemstvu temeljem analiza

učinkovitosti i motiviranosti djelatnika tijekom te službe. To je period od tri godine. Mogućnost produženja do četiri godine odnosi se na želju za uvažavanjem posebnih slučajeva (izobrazba djece, uloga doajena diplomatskog zbora…) trebaju biti izuzetak a ne pravilo.

Prijedlog 2.Stavke 4., zatim 6., i 8. brisati.Pojašnjenje prijedloga 2.Nije potrebno jer je logičan nastavak prijedloga 1.

2. Posebni diplomatski položaji u službi

Članak 33.(Posebni položaji)

U službi se utvrđuju sljedeći posebni položaji: /državni tajnik/generalni (opći ili glavni) tajnik/tajnik ministarstva/, politički direktor, glavni pravni savjetnik, europski korespondent, veleposlanik za posebne zadaće, glavni inspektor službe i savjetnik ministra.

Posebni položaji iz stavka 1. ovog članka najviši su diplomatski položaji koje iz reda karijernih diplomata imenuje ministar.

Prijedlog:Termine: generalni, korespodent treba prilagoditi hrvatskom jeziku.

Pojašnjenje prijedloga:Termine: generalni, korespodent treba prilagoditi hrvatskom jeziku, na način da odgovaraju njihovim izvornim značenjima koja proizlaze iz engleskog (ili nekog drugog stranog jezika).Predložene izmjene uvažiti i kod slijednog dijela prijedloga Zakona.

Članak 34.(Državni tajnik/generalni tajnik/tajnik ministarstva)

/Državni tajnik/generalni tajnik/tajnik ministarstva/ najviši je diplomatski položaj u službi koji brine o redovitom, učinkovitom, racionalnom i zakonitom djelovanju službe. U

neposrednoj suradnji s ministrom organizira rad službe usklađivanjem djelovanja unutarnjih ustrojstvenih jedinica i predstavništava te izvršavanje javnih zadaća.

Na položaj /državnog tajnika/generalnog tajnika/tajnika ministarstva/ imenuje se diplomat s cjelovitim karijernim razvojem odnosno dugogodišnjim iskustvom na diplomatskim poslovima, kako u sjedištu službe tako i u predstavništvima, a koji je dosegao diplomatsko zvanje veleposlanika.

Prijedlog i pojašnjenje: Definiranje neposredno podređene razine ministru obrane (kao imenovanog

dužnosnika iz redova političara), koji se može zvati predloženim nazivima dužnosti (ali i nazivom dužnosti zamjenika ministra) nije toliko važno koliko je važno definiranje do koje razine dosežu dužnosti tzv. political appointees, a na kojoj razini počinju zvanja tzv. Senior Civil Servants i Civil Servants. Ove prve, sukladno – sukladno tradiciji i praksi večine europskih i svjetskih demokracija, imenuje politika, dok je o profesionalni razvoju i upravljanje ovim drugima u nadležnosti stručnih ustrojstvenih cjelina koji se bave upravljanjem ljudskim potencijalima.

Članak 39.(Glavni inspektor službe)

Glavni inspektor službe je diplomatski položaj u službi čija nadležnost je utvrđena člankom 9. ovog zakona. Na položaj glavnog inspektora službe imenuje se diplomat koji je dosegao zvanje opunomoćenog ministra ili veleposlanika pod uvjetom da je na radu u predstavništvu proveo najmanje dva mandata te obavljao najmanje dvije različite zadaće najmanje na razini načelnika zemlji.

Prijedlog: Na kraju teksta stavka 1. dodati sljedeći tekst: te obavljao najmanje dvije različite

zadaće najmanje na razini načelnika zemlji.

Pojašnjenje prijedloga: Za učinkovito obavljanje nadležnosti glavnog inspektora nije važno samo poznavanje

prirode obavljanje dužnosti u inozemstvu, već je isto toliko važno poznavanje ustrojstva cjelokupne državne uprave, službe vanjskih poslova, prirode administrativno-tehničkih, materijalno-financijskih, upravno-pravnih, organizacijskih, konzularnih i drugih poslova iz nadležnosti službe vanjskih poslova.

Članak 40.(Glasnogovornik)

Glasnogovornik je diplomatski položaj u službi čija zadaća je izvješćivanje javnost o radu i djelovanju službe te stavovima iz područja vanjske politike.

Na položaj glasnogovornika imenuje se diplomat koji ima zvanje opunomoćenog ministra ili veleposlanika te koji je proveo na radu u predstavništvu najmanje dva mandata te obavljao najmanje dvije različite zadaće najmanje na razini načelnika zemlji..

Prijedlog:Ovaj članak dopuniti na isti način kao i članak 39.

Pojašnjenje:Isto kao i za članak 39.

Članak 41.(Savjetnik ministra)

Savjetnik ministra je diplomatski položaj u službi na koji se imenuje diplomat sa dugogodišnjim specijalističkim znanjem i iskustvom iz pojedinog područja vanjskih poslova.

Na položaj savjetnika imenuje se diplomat, koji pored uvjeta iz stavka 1. ovog članka, ima zvanje opunomoćenog ministra ili veleposlanika te koji je proveo na radu u predstavništvu dva mandata te obavljao najmanje dvije različite zadaće najmanje na razini načelnika zemlji..

Prijedlog:Ovaj članak dopuniti na isti način kao i članak 39. i 40.

Pojašnjenje:Isto kao i za članak 39. i 40.

3. Obveze i prava službenika službe vanjskih poslova

Članak 44.(Skrb i zaštita)

Skrb o diplomatima i članovima njihovih obitelji obveza je s obzirom na opterećenja, opasnosti i druge posebnosti u uvjetima rada u inozemstvu.

Služba skrbi da diplomati i članovi njihovih obitelji, po mogućnosti, ne trpe nikakvu (riječ nikakvu izbaciti) štetu zbog službovanja u inozemstvu. Za neizbježna opterećenja i izloženost neuobičajenim financijskim troškovima diplomati pripada pravo na odgovarajuću naknadu.

Način i sadržaj skrbi pobliže se uređuje podzakonskim propisom.Šef predstavništva brine i odgovoran je za pružanje odgovarajuće skrbi i zaštite za

službenike u predstavništvu.

Prijedlog:U stavku 2. riječ: nikakvu izbaciti .

Pojašnjenje:

Termin šteta ima osobnu dimenziju, te je nije moguće precizno mjeriti. S obzirom na mogućnosti širokih osobnih aspiracija/očekivanja od diplomatske službe te tzv. nesklada u diplomatskom životu, te različitih mogućih osobnih tumačenja ovog termina – bolje ga je izbjeći.

Članak 47.(Odmori za vrijeme rada u predstavništvu)

Diplomat raspoređen na rad u predstavništvo u izvan europskim državama, pored godišnjeg odmora koji ga pripada s osnove kolektivnog ugovora, ima pravo i na dodatne dane godišnjeg odmora, ovisno o odvojenosti od obitelji, težini životnih uvjeta u državi primateljici i faktoru udaljenosti, ali ukupno ne duže od 45 (30) radnih dana.

Na odgovarajući način pravo iz stavka 1. ovog članka pripada i diplomatu u europskim državama odvojenom od obitelji te u slučaju postojanja posebno teških životnih, zdravstvenih i radnih uvjeta.

Ostvarenje prava iz stavka 1. i 2. ovog članka pobliže uređuje ministar podzakonskim aktom.

Prijedlog i pojašnjenje:Maksimalno trajanje godišnjeg odmora (osim posebnih slučajeva) regulirano je

odredbama Zakona o radu i Kolektivnim ugovorom. Bez obzira u kojoj se mjeri određene destinacije zbog svojih higijenskih, zdravstvenih, sigurnosnih… uvjeta mogu nazvati Hardship posts, trajanje godišnjeg odmora ni u kojem slučaju ne bi trebalo biti duže od 30 dana. Ova dužina godišnjeg odmora, ukoliko se uključe i poneki državni blagdani -- uključuje izbivanje iz službe efektivnom trajanju do ukupno sedam tjedana. Prava na 45 dana uključivalo bi izbivanje iz službe u trajanju od gotovo tri mjeseca.

4. Skrb o članovima obitelji

Članak 48.(Potpora članovima obitelji)

Članovi obitelji u smislu ovog zakona su bračni drug i djeca diplomate raspoređenog na rad u predstavništvo.

Zaštita braka i obitelji od posebnog je interesa za službu te se podupire zajednički boravak bračnog druga i djece za vrijeme trajanja rasporeda diplomate u predstavništvo.

Ministarstvo podupire članove (uže) obitelji u pripremi za boravak u inozemstvu i to posebice u vezi učenja i produbljivanja znanja stranih jezika. Članovi domaćinstva diplomate na radu u predstavništvu su osobe za koje služba odobrava troškove preseljenja i putovanja.

Za vrijeme boravka u inozemstvu diplomat ima pravo na dodatak za članove obitelji koji borave s njim.

Služba pruža i drugu nužnu pomoć članovima obitelji.Prava iz stavka. 2., 3., 4.i 5. ovog članka pobliže se uređuju podzakonskim propisom.

Prijedlog:

U stavku 3. ispred riječi obitelji: dodati riječ uže te termin: domaćinstva diplomate zamijeniti tekstom: uže obitelji diplomatske osobe.

Pojašnjenje prijedloga:Prava na potporu trebaju imati članovi uže obitelji, odnosno supružnici te djeca u

redovnom i obveznom sustavu izobrazbe.

Članak 49.(Prava zaposlenog bračnog druga)

Zaposleni bračni drug (supružnik) diplomate u slučaju kada prati diplomatu na rad u predstavništvo ima pravo po isteku mandata na uplatu obaveznih doprinosa od strane ministarstva, a najdulje 12 mjeseci od dana povratka sa mandata.

Do povratka diplomate sa mandata bračni drug iz stavka 1. ovog članka sva prava i obveze iz radnog odnosa ostvaruje u službi vanjskih poslova.

Prava iz stavka 2. pobliže se uređuju podzakonskim propisom.

Prijedlog: Umjesto riječi: bračni drug koristiti riječ: supružnik. Isto primijeniti u ranijem i

slijednom tekstu prijedloga Zakona.

Članak 53.(Obrazovanje djece)

Ministarstvo brine o predškolskom odgoju i školskom obrazovanju i razvitku djece za vrijeme njihovog boravka u inozemstvu kao pratnja diplomate (diplomatske osobe). Briga se odnosi na dovođenje u najmanju mjeru problema u njihovom razvitku povezanih sa boravkom u inozemstvu. U opravdanim slučajevima kada nastaju troškovi veći od uobičajenih isti će se nadoknaditi uzimajući u obzir usporedive standarde u Hrvatskoj s standardima u državi primateljici.

Članak 54.(Nesreće i bolesti članova obitelji)

U slučajevima kada član (uže) obitelji diplomate koji s njim u inozemstvu živi u zajedničkom domaćinstvu pretrpi štetu zbog nesreće ili bolesti, smisleno se primjenjuju odredbe članka 44. i 45. ovog zakona.

Članak 55.(Pomoć za putovanje u posebnim slučajevima)

Diplomati i članovima njegove (uže) obitelji može se pružiti pomoć za putovanje i izvan mjesta službovanja u inozemstvu u slučaju smrti ili po život opasne bolesti člana obitelji prvog i drugog nasljednog stupnja. Isto se odnosi i na putovanje srodnika u mjesto službovanja diplomate u slučaju bolesti i smrti.

Članak 64.(Premješteno administrativno-tehničko osoblje)

Odredbe ovog zakona i na njemu donesenih podzakonskih akata u određenom smislu primjenjuju se i na radno-pravna i druga statusna pitanja premještenog administrativno-tehničkog i pomoćnog osoblja u predstavništvima.

Prijedlog i pojašnjenje:Kasnijom podzakonskom regulativom (Pravilnik o plaćama….) potrebno je voditi skrb

o ovoj kategoriji osoblja hrvatskih predstavništava u inozemstvu. U tom smislu potrebno je uvesti kategoriju dodatka na supružnika premještenog administrativno-tehničkog i pomoćnog osoblja. Iako njihovi supružnici izravno ne obavljaju protokolarne zadaća, oni su nerijetko uključeni u neke druge aktivnosti u organizaciji DKP-a.

FINANCIRANJE

Članak 73.(Financiranje preuzetih službenika)

Sredstva za troškove službenika tijela državne uprave iz članka __ ovog zakona koji su preuzeti na određeno vrijeme u službu radi obavljanja specijalističkih poslova u predstavništvima osiguravaju se u državnom proračunu u okviru tijela državne uprave iz koje se ti službenici upućuju na rad u predstavništvo.

Prijedlog: Brisati cjelokupni članak ili nakon teksta: u državnom proračunu dodati tekst:

Ministarstva vanjskih poslova. a slijedni tekst brisati

Pojašnjenje prijedloga:Ministarstvo vanjskih poslova za obavljanje određenih zadaća u diplomatskoj službi

može (i treba) koristiti usluge drugih državnih tijela. Temelj njihova angažiranja je prethodno poznavanje stručne problematike. Ukoliko se takvim osobama želi pružiti mogućnost polaganja diplomatskog ispita (savladavanje temeljnih diplomatskih metoda i tehnika), tada taj trošak mora u proračunu planirati Ministarstvo vanjskih poslova. Kao što je ranije predloženo, tim osobama treba na pošten i nediskriminirajući način odrediti diplomatski rang (uvažavajući kriterije koji vrijede za službu vanjskih poslova) te neisključiti mogućnost zapošljavanja na neodređeno vrijeme u Ministarstvu vanjskih poslova.

PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 74.(Prevođenje u zvanja)

Članak 75.Ugovorni diplomat koji je na dan stupanja na snagu ovog zakona zatečen na radu u

predstavništvu nastaviti će rad u predstavništvu sukladno sistematizaciji radnih mjesta pod uvjetom da na to radno mjesto nije moguće rasporediti karijernog diplomatu, ali ne duže od proteka krajnjeg roka iz ugovora o radu.

Ugovorni diplomat iz stavka 1. ovog članka po prestanku rada u službi vraća se na rad kod prijašnjeg poslodavca kod kojeg mu je radni odnos u mirovanju, na poslove koje je prije obavljao ili na druge odgovarajuće poslove u roku od 30 dana.

Prijedlog: Postojeći članak u cijelosti brisati, te ga zamijeniti novim člankom sastavljenim od tri

stavka, sljedećeg sadržaja:Ugovorna diplomatska osoba u godini završetka ugovornog trajanja rada u

diplomatskom predstavništvu mora biti obaviještena o mogućnostima nastavka rada u sjedištu Ministarstvu vanjskih poslova te o mogućnostima promjene radno-pravnog statusa u Ministarstvu vanjskih poslova na neodređeno vrijeme.

Kriteriji za moguće raspoređivanje u Ministarstvu vanjskih poslova na neodređeno vrijeme ovisiti će o ocjenama rada i stručnosti te potrebama traženog stručnog profila diplomatske osobe u sustavu Ministarstvu vanjskih poslova.

Ugovorne diplomatske osobe koje ne želi ili iz nekog drugog razloga ne mogu nastaviti rad u statusu zaposlenika Ministarstvu vanjskih poslova na neodređeno vrijeme, vraćaju se na rad kod prijašnjeg poslodavca kod kojeg mu je radni odnos u mirovanju, na poslove koje je prije obavljao ili na druge odgovarajuće poslove najkasnije u roku od 30 dana. Za to vrijeme primaju plaću kao da su raspoređeni na adekvatnom radnom mjestu u sjedištu Ministarstva vanjskih poslova.

Pojašnjenje prijedlog: Pojašnjeno već ranije.

Članak 77.Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o vanjskim poslovima

(„Narodne novine“, broj 48/96).

 

Zvonimir Sviben

AkcijePrima:MIvan Mirković 16. prosinac 2011. 13:17

Poštovani kolege,

iskreno pozdravljam i cijenim vaše napore da pokušate pripremiti nacrt novog Zakona i u tom smislu sam sloboda priložiti neka svoja razmišljanja i prijedlog.

Načelno smatram, iako se sa velikim dijelom predloženih članaka mogu složiti, da bi ipak za pojedina pitanja koja su od posebnog interesa za diplomate bilo poželjno provesti javnu rasprava (u kojoj bi slobodno mogli sudjelovati kako članovi Udruge tako i ostali diplomati). Naime, pretpostavljam da će pismeni prijedlog dostaviti tek manji dio kolega, a ukoliko za pojedina predložena rješenja želimo dobiti legitimitet struke tada treba moći predočiti ministrici koliki broj diplomata u postotku podržava određeno rješenje. 

1) Posebno smatram da bi bilo dobro kada bi se rasprava/anketa provela o sustavu diplomatskih rangova i napredovanju. Konkretno uvođenje novog ranga prvi savjetnik po meni može biti legitimno samo ako prethodno provedemo anketu kojom će se utvrditi da je većina suglasna s takvim prijedlogom, obzirom da je moguće pronaći argumente za i protiv. Također smatram da bi bilo svrsishodno da se i sustavu napredovanja stavi na raspravu. Osobno mogu prihvatiti sustav u kojem će biti moguće napredovati svake dvije godine, no isto tako mi je prihvatljiv i sustav u kojem će niži rangovi moći napredovati brže, a viši rangovi u duljim vremenskim razmacima. I u ovom slučaju bilo bi dobro da se izbor o sustavu napredovanja izvrši temeljem odluke najšireg kruga diplomata.

2) Ideja o tome da Zakon ne bi treba ponavljati odredbe drugih zakona podržavam, no u tom smislu mislim da taj princip treba dosljedno provesti i kod ocjenjivanja. Prvo, čini mi se da bi odredbe o ocjenjivanu u Zakonu o državni službenicima mogle biti promijenjene. Drugo, sukladno iznesenom načelu o neponavljanju zakonskih propisa bilo bi možda dovoljno da se utvrdi kako je za napredovanje u viši rang potrebno ispuniti i uvjete iz Zakona o državnim službenicima (čl. 90.).

3) Pitanja za koje smatram da bi trebalo šire i detaljnije urediti su:

Diplomatsko povjerenstvo (članak 22. nacrta) – smatram nema razloga da se ne pokuša utvrditi da ono ima malo više od savjetodavne uloge, posebno u području predlaganja i raspoređivanja kandidata, odnosno napredovanja. Primjerice može se predložiti sljedeće: Povjerenstvo će dva puta godišnje utvrđivati listu kandidata koji ispunjavaju uvjete za redovno promicanje u više diplomatsko zvanje, a ukoliko ministar nije suglasan s nekim od predloženih kandidata, dužan je o razlogu konkretnog odbijanja donijeti pismeno

obrazloženje. U tom kontekstu dobro bi bilo da se Zakonu jasno utvrdi da li je napredovanje u više zvanje (nakon ispunjenih svih uvjeta) pravo zaposlenika ili je i tada (kao što je to slučaj sada) podložno diskrecionoj odluci ministra. Također bi se moglo konkretizirati i uloga povjerenstva kod izbora kandidata za odlazak u inozemstvo. Primjerice: Povjerenstvo predlaže tri kandidata koji najbolje ispunjavaju uvjete, a ministar  bira jednog od njih. Interni natječaji – možda bi trebalo utvrditi da se oni koriste kako za popunjavanje rukovodećih mjesta u MVP-u (načelnici i dr.), tako i kod odlaska na mandat u inozemstvo, no jednako tako i za popunu svih radnih mjesta (redovita unutarnja rotacija npr. nakon dvije godine).  Sekundiranje – u kontekstu ulaska potrebe za većom prisutnošću hrvatskih diplomata u međunarodnim organizacijama (OSCE, VE, i dr.) treba jasno razraditi da sekundiranja nije mirovanje radnog odnosa, već se radni odnos zadržava u MVP-u (a sukladno tome i mirovinsko i zdravstveno). 

Re-imenovanje u diplomatska zvanja – u prijelaznim odredbama nije utvrđeno da li bi stupanjem na snagu novog Zakona osobe koje ne obavljaju diplomatske poslove zadržali diplomatska zvanja te da li bi oni koji ne ispunjavaju uvjete za postojeće diplomatsko zvanje (temeljem novog Zakona) bili raspoređeni u zvanje za koje ispunjavaju uvjete. Ovo je vrlo važno pitanje i osobno smatram da je nužno utvrditi da se novi kriteriji primjenjuju jednako na sve, dakle re-imenovanje svih (s izuzetkom onih koji su na mandatu, jer bi se za njih to moglo obavilo nakon završetka mandata).

Metodologija obračuna plaće za vrijeme mandata u inozemstvu – smatram da bi Zakonom trebalo regulirati i način izračuna plaće diplomata za vrijeme rada u inozemstvu (samo se lex specijalisom,  ne i podzakonskim propisima, može utvrditi odstupanje od općih propisa koji uređuju plaće i stoga ova materija nužno treba ući u Zakon – slično kao što su pomorci to pitanje regulirali u Zakonu o pomorstvu). Konkretan prijedlog je,  kao što je to utvrđeno i u nekim drugim državama, plaća diplomata u inozemstvu bi se sastojala od plaće koju diplomat inače prima dok radi u MVP-u i dodatka za troškove života u inozemstvu (ovaj dodatak, jednako kao i dnevnice ne bi bile oporezovane, a jednako tako diplomati za vrijeme boravka u inozemstvu ne bi plaćali prirez). Na ovaj način značajno bi se smanjili troškovi Ministarstva, odnosno proračun MVP-a bi bio realniji, a ukidanjem prireza diplomatima bi se povećali prihodi (u Zagrebu ta promjena donosi veće realne prihode diplomatu i do 20.000 kn godišnje).  Također bi bilo poželjno da se Zakonom utvrdi da MVP početkom svake godine mora donijeti  odluku o koeficijentu (indexu) troškova života u pojedinim zemljama, a sukladno odgovarajućim metodologijama (npr. UN-a). Time bi se spriječilo dosadašnja praksa da realni standard diplomata u pojedinim zemljama konstantno pada jer se koeficijenti godinama ne mijenjaju.

Istom logikom (lex specijalis) i neka druga prava, npr. naknada za odvojeni život, bi možda trebalo utvrditi neposredno u  Zakonu (sam iznos naknade eventualno se može utvrditi podzakonskim propisom odnosno uredbom).

 

Naravno, volio bi da se i o nekim drugim pitanjima otvori rasprava, no ne želim za sada ići u preveliku širinu.

 

S poštovanjem,

Zvonimir Sviben

Ivan Mintas

AkcijePrima:MIvan MirkovićKopija:MZvonko PlećašPrivici:komentari na nacrt ZVP-a.doc (67 kB)[Otvori kao web-stranicu]

 16. prosinac 2011. 12:28

Poštovani kolega Mirković, u prilogu Vam prosljeđujem svoje komentare na prednacrt ZVP-a koji je bio objavljen na intranetu. Postojeći prednacrt smatram vrlo dobrim temeljom za daljnju nadogradnju, oko koje imam nekoliko komentara. Također bih mogao imati komentare i na pojedine druge dijelove ZVP-a, ali zbog nedostatka vremena sam se koncentrirao na ono što smatram problematičnim u kontekstu radno-pravnih i materijalnih prava diplomata. Uz nadu da će novi i bolji ZVP ugledati svjetlo dana u idućoj godini, želim Vam sretan Božić i sve najbolje u Novoj godini. Lijep pozdrav,Ivan Mintas

5. Skrb o članovima obitelji

Prijedlog. Čl. 49. (Prava zaposlenog bračnog druga) predlažem izmijeniti tako da glasi:''Bračnom drugu diplomata, na njegov će zahtjev radni odnos kod poslodavca mirovati za vrijeme boravka u inozemstvu, najdulje do prestanka mandata bračnog druga.Bračni drug iz st. 1. ima se pravo vratiti na rad kod poslodavca kod kojeg je prethodno radio u roku od trideset dana nakon prestanka mandata bračnog druga. Bračni drug ima pravo povratka na poslove na kojima je prethodno radio ili na druge odgovarajuće poslove.

Do povratka diplomata s mandata bračni drug iz st. 1. ovog članka sva prava i obveze iz radnog odnosa ostvaruje u službi vanjskih poslova.Prava iz st. 3. pobliže se uređuju podzakonskim propisom.''Obrazloženje. Smatram da je potrebno zadržati rješenje iz postojećeg ZVP, prema kojem bračni drug diplomata ima pravo staviti radni odnos kod svojeg poslodavca u mirovanje do povratka s mandata na kojem prati bračnog druga. Ovu odredbu treba zadržati kako za bračne drugove zaposlene u tijelima državne, lokalne i javne uprave (uključujući školstvo, zdravstvo i sl.), tako i za bračne drugove zaposlene u privatnom sektoru (iako je tu u praksi ovo pravo bilo teže ostvariti).Naime, ZVP kao lex specialis ima prednost u odnosu na Zakon o radu (lex generalis), te omogućuje stavljanje radnog odnosa bračnog druga u mirovanje. Stoga smatram da bi bilo kontraproduktivno otežavati postojeće uvjete za odlazak na mandate. Ako bi bračni drugovi bili prisiljeni dati otkaz kod svojeg poslodavca i potom se nadati da će naći novi posao nakon isteka mandata (bez obzira na moguće uplate obveznih doprinosa od strane MVPEI-a ili pomoći u zapošljavanju), drastično bi se smanjio broj diplomata koji su oženjeni, a željeli bi ići na mandat. Zadržavanje rješenja iz postojećeg ZVP-a u skladu je i s čl.48. st. 2. nacrta ZVP-a, prema kojem je zaštita braka i obitelji od posebnog interesa za službu te se podupire zajednički boravak bračnog druga i djece za vrijeme trajanja rasporeda diplomata u predstavništvo. Prema mojem mišljenju, nema boljeg načina podupiranja zajedničkog boravka od ostavljanja mogućnosti bračnom drugu da se vrati na prijašnji posao. Ova mogućnost od neprocjenjive je važnosti, kao u profesionalnom, tako i u financijskom smislu.Iako u čl. 51. st. 3. nacrta ZVP-a stoji da se državnim službenicima može odobriti mirovanje radnog odnosa, smatram da ova odredba nije dovoljno inkluzivna (ne uključuje primjerice zaposlene u lokalnoj upravi, školstvu, zdravstvu…), a mislim da nema potrebe ni za isključivanjem privatnog sektora, bez obzira na realne poteškoće sa zamrzavanjem radnog odnosa u tom sektoru. Osim toga, izraz ''može se odobriti mirovanje'' nije dovoljno snažan, jer ostavlja mogućnost da mirovanje radnog odnosa ne bude odobreno. Stoga predlažem zadržavanje rješenja iz postojećeg ZVP-a.

KOMENTAR: Možemo zadržati ili kreirati bilo kakvo rješenje ali stvarnost je surova. Ne živimo više u vrijeme socijalizma pa u tom smislu niti nema sigurnosti povratka na rad. Ponuđeno rješenje u vremenskom trajanju na tragu je prava koje imaju dužnosnici nakon isteka mandata.

Izdvajanje diplomata iz sustava državne upraveProblem. Očito je da se nacrtom ZVP-a nastoji na neki način diplomate ''izdvojiti'' iz sustava državne uprave, vjerojatno po uzoru na policiju i Oružane snage, odnosno po uzoru na sustave koji postoje u drugim zemljama. Međutim, bilo kakvo izdvajanje po pitanju uvjeta napredovanja, nužno mora slijediti i izdvajanje po pitanju plaća (što je i predviđeno nacrtom ZVP-a). Bitno je napomenuti da bi plaće tada morale biti osjetno više u odnosu na ostatak državne uprave, jer bi u suprotnom došlo do sporijeg napredovanja diplomata, a samim time i relativno manjih plaća u odnosu na ostale državne službenike (za istu razinu složenosti poslova), čime bi se diplomati stavili u neravnopravan položaj. S druge strane, s obzirom na mjere štednje koje će se vjerojatno provoditi u narednom razdoblju, upitno je hoće li biti prostora za povećanje plaća diplomatima.

Obrazloženje. Nova Vlada će vjerojatno ići u izmjene zakonodavstva koje se tiče državnih službenika, tako da bi ZVP trebao biti uklopljen u predstojeće reforme, a njegove odredbe ne bi smjele biti u suprotnosti s ostalim zakonima kojima se uređuje ovo područje. S obzirom da je u ovom trenutku

nemoguće procijeniti u kojem će smjeru ići reforme, u nastavku dajem kratak pregled postojećeg zakonodavstva s kojim bi ZVP trebao biti u skladu ili koje je potrebno izmijeniti donošenjem ZVP-a.

Naime, Zakon o državnim službenicima u čl. 74. kaže da se radna mjesta klasificiraju prema standardnim mjerilima za sva državna tijela (potrebno stručno znanje, složenost poslova, samostalnost u radu, stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama, stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka). Ta klasifikacija radnih mjesta predstavlja osnovu za uređivanje sustava plaća u državnoj službi, a sam sustav klasifikacije dijeli radna mjesta državnih službenika na tri glavne kategorije, unutar kojih se radna mjesta utvrđuju u skladu s navedenim standardnim mjerilima. Tri kategorije radnih mjesta su:

a) radna mjesta rukovodećih državnih službenika,b) radna mjesta viših državnih službenika,c) radna mjesta nižih državnih službenika.

Na temelju Zakona o državnim službenicima Vlada uredbom definira standardna mjerila za klasifikaciju radnih mjesta i razrađuje radna mjesta unutar svake kategorije. Nova klasifikacija radnih mjesta čini osnovu za uređivanje sustava plaća u državnoj službi.

S tim u vezi, Vlada RH je 2007. godine donijela Uredbu o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika (NN 77/07) i Uredbu o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi (NN 77/07, 13/08, 81/08), kojom se između ostalog definiraju i uvjeti za određene kategorije i potkategorije radnih mjesta. Uredba propisuje da se Pravilnici o unutarnjem redu svih državnih tijela trebaju uskladiti sa spomenutom Uredbom, a stupili bi na snagu danom stupanja na snagu Zakona o plaćama državnih službenika (koji je dugo bio u proceduri, ali naposljetku nikada nije donesen). Do tada se raspored na radna mjesta obavlja u skladu s važećim pravilnicima o unutarnjem redu i Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi.

Osim toga, Uredba o klasifikaciji radnih mjesta sadrži i pripadajuću tablicu s popisom radnih mjesta u državnoj službi koja su kategorizirana u jednu od tri glavne kategorije radnih mjesta, kao i u potkategorije na koje se te kategorije dijele. Tablica s popisom radnih mjesta sadrži i izričit popis diplomatskih radnih mjesta koja su također klasificirana unutar sustava državne uprave (npr. profesionalni diplomat – I tajnik razvrstan je u potkategoriju višeg savjetnika prve razine unutar kategorije viših državnih službenika; unutar iste potkategorije razvrstana su primjerice i radna mjesta savjetnika u Tajništvu Vlade i uredima Vlade, liječnika specijalista u kaznenom tijelu, savjetnika u Uredu predsjednika… => drugim riječima, svi oni su nakon usvajanja novog Zakona o plaćama trebali imati iste koeficijente!).

Naime, posljednja verzija prijedloga Zakona o plaćama državnih službenika (u koju sam imao uvid) predviđala je razvrstavanje radnih mjesta u državnoj službi u 12 platnih razreda, unutar kojih bi postojalo po 12 platnih stupnjeva u svakom od razreda. Za svaki od tih platnih razreda i stupnjeva bio je propisan koeficijent na temelju kojeg se određuje plaća za svaku od kategorija i potkategorija državnih službenika.

Kod napredovanja državnog službenika (npr. iz II. u I. tajnika), tadašnjim prijedlogom Zakona o plaćama bilo je predviđeno da se on raspoređuje u 1. platni stupanj u platnom razredu u koji je razvrstano radno mjesto na koje se premješta. Kroz platne stupnjeve državni službenik bi se promicao (tj. ostaje u zvanju npr. II. tajnika ali mu se povećava koeficijent za plaću) na temelju ocjena rada i učinkovitosti (npr. za jedan platni stupanj nakon što je prethodne godine ocijenjen ocjenom izvanredan, odnosno ne promiče se svake godine ako su mu ocjene niže) i stjecanjem višeg stupnja obrazovanja (npr. za stjecanje višeg stupnja obrazovanja nego što to propisuje radno mjesto

državnog službenika). Prema tadašnjem prijedlogu Zakona o plaćama, bilo je predviđeno ukidanje dodatka od 0.5 % za svaku godinu staža.

Nadalje, prema tadašnjem prijedlogu Zakona, također je postojala i mogućnost propisivanja dodataka za pojedine vrste poslova, pa bi tako Vlada mogla uredbom propisati radna mjesta od posebnog interesa za državnu službu i visinu dodatka na osnovnu plaću za ta radna mjesta.

Prema tadašnjem prijedlogu, prvi platni stupnjevi u platnim razredima u koje su razvrstana diplomatska zvanja po novom sustavu bila su nepovoljnija za zvanja attachea, III. tajnika i II. tajnika, dok su za ostala zvanja bila nešto povoljnija u odnosu na trenutne koeficijente. Međutim, s obzirom da je bilo predviđeno ukidanje dodatka od 0,5% za svaku godinu staža, za konačan financijski učinak bilo bi potrebno napraviti detaljniji izračun (diplomati u višim zvanjima obično imaju dulji radni staž, pa su stoga veći i njihovi dodaci na radni staž).

Osim toga, prema čl. 75. Zakona o državnim službenicima, jedinstvene standarde i mjerila za određivanje naziva i opisa pojedinih radnih mjesta u državnoj službi uređuje pravilnikom čelnik središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose (vidjeti Pravilnik o jedinstvenim standardima i mjerilima za određivanje naziva i opisa radnih mjesta u državnoj službi, NN 116/07), dok nazive i opise radnih mjesta u državnom tijelu utvrđuje pravilnikom o unutarnjem redu čelnik tijela uz prethodno odobrenje središnjeg tijela državne uprave nadležnog za službeničke odnose (tj. Ministarstva uprave, a ne Vlade), ako Zakonom o državnim službenicima nije drukčije određeno. Stoga je upitno mogu li se, bez izmjene Zakona o državnim službenicima, ZVP-om kao lex specialisom , određivati nazivi radnih mjesta i uvjeti postavljanja u diplomatska zvanja ili se to može napraviti samo Pravilnikom o unutarnjem redu (s obzirom da se radi o nečemu što bi bilo u suprotnosti sa Zakonom o državnim službenicima).

Nadalje, Uredba o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi stavila je u nadležnost tijelu nadležnom za službeničke odnose (Ministarstvo uprave) da prilikom davanja prethodne suglasnosti na pravilnike o unutarnjem redu temeljem Zakona o državnim službenicima, preispita jesu li tijela državne uprave pri utvrđivanju radnih mjesta primjenjivala standardna mjerila propisana Uredbom o klasifikaciji radnih mjesta za kategorije i potkategorije radnih mjesta.

Slijedom navedenoga, potrebno je pri izradi ZVP-a voditi računa i o odredbama ovih propisa koji su na snazi i obvezama koje iz njih proizlaze. Također bi trebalo provjeriti (s Ministarstvom uprave??) može li se ovakvo izdvajanje napraviti samo kroz ZVP kao lex specialis ili treba pokrenuti i proceduru izmjene ostalih trenutno važećih propisa koji se odnose na diplomatska zvanja. Jedno od rješenja moglo bi biti da se u prijelaznim i završnim odredbama ZVP-a propiše da relevantne odredbe Zakona o državnim službenicima i odredbe podzakonskih propisa koje se odnose na diplomatska zvanja više ne vrijede. U tom slučaju je nužno kroz Uredbu o plaćama, dodacima i naknadama u službi vp riješiti i pitanje plaća diplomata u zemlji propisivanjem koeficijenata i dodataka na plaće, s obzirom da to pitanje neće biti riješeno nigdje drugdje. Isto tako, s obzirom na strože uvjete napredovanja nego u drugim tijelima državne uprave, plaće nužno moraju biti znatno veće od ostatka državne uprave kako ne bi došlo do nepravedne i nepotrebne diskriminacije diplomata u odnosu na druge državne službenike.

KOMENTAR: Plaće, dodaci i naknade u službi vanjskih poslova i sada su uređeni posebnom Uredbom te će zbog specifičnosti službe tako biti i u buduće. U velikoj mjeri o nama ovisi da na pravi način prikažemo posebnosti ove službe te po uzoru na policiju i vojsku osiguramo i bolju financijsku poziciju za cijelu službu kako u sjedištu tako i u inozemstvu.

Primjeri neusklađenosti.Čl. 26. nacrta ZVP-a propisuje da se za npr. atašea traži odgovarajući radni staž od najmanje dvije godine.

Komentar: Prema čl. 27. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi, osobe koje se primaju u državnu službu bez radnog iskustva, raspoređuju se u svojstvu vježbenika (sa završenim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijem ili specijalističkim diplomskim stručnim studijem) na odgovarajuće radno mjesto u potkategoriji višeg stručnog suradnika. Prema spomenutoj Uredbi, u potkategoriju višeg stručnog suradnika spada radno mjesto attachéa. Prema čl. 53., st. 2. Zakona o državnim službenicima, vježbenički staž traje 12 mjeseci.

Prema tome, iz Uredbe proizlazi da bi se status attachéa trebao dobiti po isteku vježbeničkog staža, tj. nakon 12, a ne nakon 24 mjeseca, tim više što se vježbenika po isteku vježbeničkog staža ne bi moglo rasporediti na radno mjesto stručnog suradnika kao do sada, s obzirom da je, prema Uredbi, za tu potkategoriju propisan uvjet završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine (radno mjesto stručnog suradnika nalazi se u kategoriji nižih državnih službenika).

Obrazloženje: Kada bi se slijedila klasifikacija iz Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi, pored ostalih propisanih uvjeta, vremenski uvjeti za napredovanje diplomata bili bi sljedeći:

attaché – najmanje 1 godina radnog iskustva uz završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno 4 godine radnog iskustva uz završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje 3 godine;

III tajnik – najmanje 3 godine radnog iskustva;

II tajnik – najmanje 4 godine radnog iskustva;

I tajnik – najmanje 4 godine radnog iskustva, od čega najmanje dvije godine na najsloženijim poslovima iz odgovarajućeg upravnog područja;

diplomatski savjetnik – najmanje 5 godina radnog iskustva, od čega najmanje 4 na najsloženijim poslovima iz odgovarajućeg upravnog područja te istaknuti rezultati u području od značaja za rad državnog tijela;

ministar savjetnik - najmanje 5 godina radnog iskustva, od čega najmanje 4 na najsloženijim poslovima iz odgovarajućeg upravnog područja te istaknuti rezultati u području od značaja za rad državnog tijela;

opunomoćeni ministar – najmanje 5 godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima te istaknuti rezultati u području od značaja za rad državnog tijela, a osobito sudjelovanje u izradi i provedbi strategija i projekata iz djelokruga državnog tijela, sudjelovanje u izradi zakona, objavljeni znanstveni ili stručni radovi u području državne ili javne uprave ili području povezanom s djelokrugom državnog tijela;

veleposlanik - najmanje 5 godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima te istaknuti rezultati u području od značaja za rad državnog tijela, a osobito sudjelovanje u izradi i provedbi strategija i

projekata iz djelokruga državnog tijela, sudjelovanje u izradi zakona, objavljeni znanstveni ili stručni radovi u području državne ili javne uprave ili području povezanom s djelokrugom državnog tijela.

Osim toga, Uredba Vlade o načinim i uvjetima napredovanja državnih službenika omogućava brže napredovanje državnih službenika s magisterijem znanosti, doktoratom znanosti i pod eventualno nekim drugim okolnostima (npr. postizanje naročito istaknutih rezultata u području od značaja za rad državnog tijela).

Zaključak: Donošenju ZVP-a potrebno je pristupiti u širem kontekstu postojećih zakonskih rješenja, kao i u kontekstu predstojećih reformi državne uprave. Za postizanje optimalnih rješenja, potrebno je diplomatsku službu adekvatno uklopiti u sustav državne uprave, vodeći pri tome računa da ne dođe do pogoršanja radno-pravnih i financijskih aspekata diplomatskog posla (od mirovanja radnog odnosa bračnog druga, pa do posebnih propisa o plaćama i napredovanjima diplomata).

ZAKON O SLUZBI VANJSKIH P~1.docx (47 kB)[Otvori kao web-stranicu]

Ova je poruka poslana s velikom važnošću.

Dragi kolega,

u privitku dostavljam moje prijedloge označene crvenom bojom u svezi prednacrta Zakona o službi vanjskih poslova.

Uz to saljem nekoliko komentara i sugestija u odnosu na sljedeće članke :

 - Članak 23. (Uvjeti zapošljavanje). Po meni je ovaj članak najvažniji u cijelome tekstu. Bez pravog načina zapošljavanja diplomata u kojima će se primjenjivati visoke intelektualne i stručne kriterije, svi naši napori, kao uostalom ovaj zakon, bili bi uzaludni. Po meni nije dovoljno da se diplomati primaju u službu vansjkih poslova sukladno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima, kao što se navodi u članku 23.

 Treba definitivno izdvojiti MVPEI od ostalih ministarstava. To je bitno radi profesionalizacije struke. Trebali bismo se inspirirati načinima zapošljavanja u MVP drugih država članica EU. Dostavljam link prema jednom javnom natječaju obljavenom na Internet stranici Quai d'Orsaya koji govori sam po sebi. (http://www.diplomatie.gouv.fr/fr/ministere_817/emplois-stages-concours_825/concours_2921/categorie-a_3062/secretaire-affaires-etrangeres-cadre-orient_6463.html).

 - Članak 25. (Diplomatska zvanja). Premalo nas ima da bi smo uveli i diplomatsko mjesto "prvog savjetnika". Kriteriji unaprijeđenja su dovoljno visoko postavljeni u člancima 25. i 26.

Svi diplomati, koji imaju diplomatsko zvanje manje od ministra savjetnika, bili bi time obespravljeni u odnosu na one diplomate, a znamo dobro kako su neki od njih unaprijeđenje i dobili, koji su već stekli zvanje ministra savjetnika.

 

 

- Članak 47. (Odmori za vrijeme rada u predstavništvu).

Pitanje odvojenosti od obitelji ovisi često, nažalost, o samoj odluci diplomata, pa stoga držim da se u ovom slučaju ne radi o objektivnim okolnostima. Ista je stvar s člankom 63. (Naknada za odvojeni život).

 

 

 

- Članak 60. (Plaća, dodaci i naknade). Spomenuto je kako su "pri odlučivanju o visini plaće u različitim državama mjerodavni troškovi života koje godišnje objavljuju UN, odnosi valuta u kojima se vrši isplata te druge relevantne okolnosti". Treba napomenuti kako često troškovi života koje godišnje objavljuju UN, su prosječni troškovi za cijelu određenu zemlju. Oni ne odražavaju troškove života na primjer glavnoga grada. Iz mog pariškog iskustva, trebam naglasiti kako su troškovi života u Parizu daleko skuplji nego u drugim francuskim gradovima. Treba tu činjenicu uključiti u "druge relevantne okolnosti".

 

 

Srdačan pozdrav,

 

 

 

Claude Grbeša

Ono što sam primijetila, i što bih sada komentirala, odnosi se na:a)      članak 20. nacrta Zakona o službi vanjskih poslova – kao prvo ne bih rekla Vrste

zaposlenika, nego samo Zaposlenici (ali to je manje važno). Zatim, u tom članku bi trebalo jasno naznačiti da su zaposlenici u službi vanjskih poslova državni službenici na diplomatskim i konzularnim poslovima (diplomati) i, uz one ostale koje nabrajate – državni službenici na pravnim, informatičkim, materijalno-financijskim, računovodstvenim, administrativnim poslovima (ima još i arhitekata, profesora jezika, a ne znam kako to uklopiti u ovo nabrajanje) – koji ne rade na diplomatskim i konzularnim poslovima (ne znam kako bismo ih dalje u tekstu Zakona zvali, možda izvršitelji, na primjer, no to može biti i neka druga riječ). Mislim da bismo trebali napraviti razliku između državnih službenika koji rade na diplomatskim poslovima i državnih službenika koji ne rade diplomatske poslove a sada imaju diplomatska zvanja. Trebalo bi za kategoriju državnih službenika koji ne rade diplomatske poslove naći odgovarajuća zvanja (službenička, a ne diplomatska) kako bi i oni mogli tijekom

karijere napredovati i kako bi im se tijekom radnog staža poboljšavao materijalni status. Vjerojatno je ovo o čemu pišem neizvedivo, možda će vam se činiti i nepravedno, ali prijedlog nije usmjeren na to da se kolegama koji su državni službenici (imaju završene fakultete) smanji plaća niti da ih se degradira i spriječi u napredovanju, ali mislim da bi razlika u zvanjima trebala postojati između državnih službenika koji rade diplomatske poslove i državnih službenika koji ih ne rade.

b)      članak 26. nacrta Zakona o službi vanjskih poslova – mislim da se stjecanje diplomatskih zvanja ne bi smjelo uvjetovati i brojem diplomatskih mandata, jer kod nas ne postoji sustav i plan karijernog razvoja, pa mnoge kolege koje se javljaju na natječaje i žele otići na mandat to ne uspijevaju (ne svojom krivnjom) iz raznoraznih razloga. Zato ih ne treba dodatno kažnjavati stavljanjem takvog uvjeta za imenovanje/promaknuće u više diplomatsko zvanje. Mislim da bi o tom kontekstu trebalo promatrati i ovaj dio nacrta Zakona: „Kada se diplomat raspoređuje na rad u predstavništvo na radno mjesto višeg diplomate, a da prije toga na radu u predstavništvu nije proveo jedan mandat, diplomat će se imenovati u za jedan stupanj niže diplomatsko zvanje“.

c)      „Diplomat koje ne ispunjavaju uvjet položenog diplomatskog ispita iz stavka 1. alineja 5. do 9. ovog članka može se imenovati u zvanje višeg diplomate uz uvjet polaganja diplomatskog ispita u roku od godinu dana“ – ovo bih izbacila iz teksta jer je diskriminirajuće prema svima koji svoje obveze izvršavaju na vrijeme!

d)      članak 40 (glasnogovornik) – pozdravljam prijedlog da se na položaj glasnogovornika imenuje diplomat!

 S poštovanjem, Ljerka Brdovčak, ministar savjetnikOdjel za ZVSP i ZSOPtel. 14 402

Hrvoje, tvoje pitanje upućujem kolegi Mirkoviću koji je sastavljao tekst nacrta. Ivane molim vas pogledajte! From: Hrvoje Ćurko Sent: Tuesday, December 20, 2011 11:00 AMTo: Nives MalenicaSubject: upiti glede Zakona... Draga Nives,Bok, jesi živa:) Čuj ak imaš minut htio bih te čut…čitam Zakon o VP… Možda nije trenutak, jer nije hitno da te zamaram s tim pred predstojeću sjednicu danas…Ali kad stigneš, a tebe je ionako nemoguće ulovit….)

Pohvaljujem tekst i cijeli tvoj projekt!Svaka čast! Hrabro naprijed. Per aspera ad astra!:) Ali kad stigneš

1. Uz jedno načelno pitanje….naravno o zvanjima i promaknućima čl. 26 pred kraj Npr. za prvog savjetnika treba imat dva mandata…oni koji idu na mjesto višeg diplomate, a nemaju niti jedan mandat, imenuju se u 1 rang niže….A što npr. ja , koji imam mandat, ali samo jedan, to nije predviđeno u nacrtu – tj. da li se tretiram kao da nemam niti jedan mandat, pa mi se skida rang….I da li se tijek mandata računa kao ostvareni mandat (tj. da se tijekom mogu dobivati promaknuća…) Pogotovo ako sve ide automatski, npr. ja tijekom mandata ispunim uvjet staža za ministra savjetnika, i kako sam već na drugom mandatu, pa ga mogu automatski dobiti,ili pak moram čekat da se vratim u zgb, da bi imao dva puna mandata provedena u DKP-u, u smislu punog zadovoljenja uvjeta lege artis… Što s preskakanjem rangova…i obveznim rokom između 2 promaknuća – npr. nakon odrađenog mandata , imam odmah 4 godine staža više – je li mogu preskočiti rang ….ili dobiti zaredom 2 promaknuća, npr. unutar 1 godine ili 2 godine, a da ipak bude neki minimum proteka vremena između dva promaknućaJe li to namjerno ostavljeno neizrečeno…:), il tak mora bit, i ne smije se staviti… Naravno potpuno se slažem sa profesionalizacijom službe, i potrebu da se stvari urede, dovedu na razinu, da kadar bude s pravim diplomatskim iskustvom, ali nisam sretan sa uvijek istom pričom „tko je jamio, jamio je“….neki su ministri savjetnici na prvom mandatu sa 6 godina staža…. i bez državnog i savjetničkog…., i još im se izlazi u susret i daje godina dana za polože ispit…a neki će morati po novim strožim pravilima službe čekati 14 ili puno više godina i sreću da odu 2 put na mandat…znaš na što mislim…ok, c est la vie, pourtant… Opet s druge strane, koliko god se slažem s potrebom izbjegavanja zloupotrebe sustava napredovanja i promaknuća po podobnosti i sreći, čini mi se i da sustav automatizma nije idealan, zamisli kakva bi služba bila u kojoj bi svi na pola radnog vijeka bili op. Ministri…vele da u Quai d?orsay ljudi idu u penziju s prvim tajnikom, a naši bi bili svi veleposlanici…A znam koja je dilema između dva sustava, i treba izabrati manje zlo… Imam par skretanja pažnji na tipfeler/primjedbu

2. Čl 30 mislim da jezično ne smije stajati NE…. Zadnji paragraf…..Kada nema drugog diplomate….ili koji NE ispunjava uvjete…

3. Čl. 76 ….zašto bi netko uopće bio oslobođen polaganja državnog ispita (dužnosnici?) Imam i dva zločesta prijedloga…u smislu profesionalizacije

1. Poluengleski tip….da se natječaji ne samo objavljuju 1 godinu prije nego i rješavaju npr. 9 mjeseci prije, da se svatko dobro zna organizirati

a. Da postane obveza učiti jezik zemlje primateljice i uvjet odlaska na mandat da se položi prethodno ispit iz tog jezika, čak da se odluka da uvjetno pod uvjetom da se položi ispit iz jezika

b. Da kriterije znanja jezika bude u natječaju, i da to bude jedan od uvjeta – npr da kandidati polažu ispit, pa ko dobije bolji rezultatNaravno sve ovo je diskutabilno, jer netko može znat super jezik a opet biti loš diplomat i kriv odabir…ali neki kriterij mora postojati i ljude se mora prisiliti da tome posvete pažnjuKako može netko ić u ženevu i sl a da ne zna francuski….? Onda samo stvara probleme i frustracije sebi i okolini, razumiješ naravno o čemu govorim jer si prošla BXL…a ja govorim isto kvalificirano iz iskustva i prve ruke

2.Nije mi dosta vidljivo da se u odgovarajući staž ograničavaju diplomatski poslovi (politika, gospodarstvo, konzularno)…pa i dalje cijenjeni kolege, nemam ništa osobno protiv, iz tajništva i sl mogu postati ministri savjetnici….

Naravno, znam da je nacrt rezultat brojnih konsideracija i kompromisa, i da su moje

primjedbe out of reach…ali ipak ih moram izreć da mi poslije ne kažeš…di si bija kad je grmilo…i kad se Zakon stvarao…

4. Je li bi možda trebala postojati neka generalna funkcija glavnog tajnika za DKP-e….Naime, govorim i s iskustva charge'a…nKad ešto ne štima, nemaš koga u zagrebu zvatiKo je nadležaan…Uzorinac, Cujzek, Nobilo, Vesna Kos….? Ako imaš problema oko stanova, plaća…naravno nitko nije nadležan i neće pomoći…Netko tko bi bio in charge za sve, sve ih objedinjavao i koordinirao, i ko bi recimo brinuo da je novo svugdje isti, od plaće , do stanova i medicvinska zaštiteZašto u ženevi prvi tajnik stanuje u garsonjeri u imigranstkom kvartu daleko od misije 45 min, a u nju jorku ili briselu treći stanuje preko puta misije/EU/UN-a u luksuznoj zgradi i ima 30% veću plaću… Hvala na razumijevanju…oprosti što te zamaram….ionako nije donošenje ni u tvojim ni u mojim rukama…. Srdačan pozdravS poštovanjem Hrvoje Ćurkomr.sc. Hrvoje Ćurko, savjetnikMinistarstvo vanjskih poslova i europskih integracijaUprava za Europu i Sjevernu AmerikuOdjel za gospodarsku bilateralu Hrvoje Curko, MSc., counsellorMinistry of Foreign Affairs and European IntegrationDirectorate for Europe and North AmericaDepartment for Economic Bilateral Relations Trg N.Š. Zrinskog 7-810 000 Zagreb, CroatiaTel +385 1 4896 390 (dir), 4569 813, 4569 964