PUČKO OTVORENO UČILIŠTE ŽIŽIĆ

INTERNA SKRIPTA IZ NASTAVNOG PREDMETA

DERMATOLOGIJA

Koža - građa i funkcija

Koža je najveći organ ljudskog tijela. Sastoji se od tri osnovna sloja:

Epidermis Dermis Subkutis

Epidermis

Naziv dolazi od grčkog epi- iznad a nalazi se iznad svih ostalih slojeva kože. Taj sloj je u direktnom dodiru sa vanjskim svijetom. Zadaća je ovog sloja kože da bude vodonepropusan te ga čini više slojeva skvamoznog epitela sa bazalnim slojem na granici sa dermisom.

U epidermisu nema krvnih žila a stanice se hrane difuzijom iz donjih slijeva kože. Najveći broj stanica ovog sloja su keratinociti sa ponekim melanocitom i Langerhansovim stanicama.

Ovaj sloj kože se može podijeliti na više podslojeva ovisno o tome kakve stanice pretežno nalazimo na određenoj visini sloja. Stanice nastaju u najdonjem sloju, bazalnom i odavde putuju kroz sve slojeve prema površini kože, a na tom putu dolazi do keratinizacije. Stanice najgornjeg sloja epidermisa se neprestano ljušte.

Ovaj sloj kože ima funkciju zadržavanja vode u tijelo, sprječavanja ulaska vode u tijelo ovim putem, zaštita od infekcija i različitih štetnih vanjskih utjecaja (kemikalija i sl).

Dermis

Ispod epidermisa se nalazi sloj kože građen od vezivnog tkiva. U tom sloju kože se nalaze mnoga osjetilna tjelešca (mehanoreceptori, živčani završetci) kojima primamo osjete dodira i topline. U ovom se sloju također nalaze i folikuli dlaka, žlijezde znojnice i lojnice, limfne i krvne žile.

Bazalnim slojem stanica je povezan sa potkožnim slojem masnog i vezivnog tkiva.

Subkutis

Potkožno masno tkivo i nešto veziva čine ovaj sloj tkiva koji zapravo nije dio kože ali povezuje kožu sa mišićima i kostima koji se nalaze ispod ovog sloja. Količina masnog tkiva u ovom sloju  ovisi o genetskim faktorima, kulturi i načinu prehrane i života.  

Funkcije kože

Koža ima nekoliko zadaća; Ona nas štiti od vanjskih utjecaja i sprječava isušivanje tijela te ulazak tekućina i štetnih tvari i mikroorganizama u tijelo.

Osim toga koža sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature kroz nekoliko mehanizama, podizanjem dlaka (naježiti se), znojenjem, širenjem i sužavanjem krvnih žila.

Koža nas istovremeno odjeljuje od okoline ali nas i spaja s njom omogućujući svojim osjetnim tjelešcima i živčanim završetcima da dodirnemo i osjetimo svijet oko nas.

Koža služi i kao skladište masti i vode a osim toga u koži nastaje uz sunčevo svjetlo- UV zračenje i vitamin D.

Koža svakako ima i estetsku ulogu, posebno kod djevojaka i žena .

Kožu starenjem obilježavaju brojne promjene u strukturi, funkciji i odgovoru na čimbenike iz okoliša. Na koži se možda i najviše vide posljedice starenja organizma. Prema suvremenim spoznajama starenje kože očituje se kao pravo, kronološko starenje, koje je izraz općih, neizbježnih promjena koje su posljedica tijeka vremena te kao fotostarenje, koje je posljedica izloženosti sunčevu svjetlu, a koje nije univerzalno i neizbježno.

Starenje kože

Gubitak elastina i kolagena s godinama dovodi do opuštanja kože.

Epidermis (površinski sloj kože) u starosti postaje tanji i gubi vlažnost. Stupanj epidermalne stanjenosti je različit. Epidermalne stanice postaju manje, što ovisi o dobi i ne ovisi o izloženosti sunčevu svjetlu. Zacjeljivanje rana i epidermalna reparacija ("popravak kože nakon različitih ozljeda") usporavaju se sa starenjem zbog usporene epidermopoeze (stvaranje stanica epidermisa).

Boranje kože koje se pojačava starenjem posljedica je promjena u srednjem sloju kože, dermisu. Dermis se smanjuje u cijelosti. S godinama opada količina kolagena, a elastična vlakna postupno se dezintegriraju.

Kolagen i elastin su fibrozna vlakna koja čine kožu gipkom i punom. Pomažu povezati i poduprijeti kožu, a njihove karakteristike čine kožu savitljivom i toniziranom. Gubitak elastina i kolagena s godinama dovodi do opuštanja kože. Iako kolagen i elastin nikada ne mogu biti prirodno obnovljeni u koži koja stari, sve vježbe, posebno vježbe za lice, mogu pomoći. Kompenzatornim jačanjem mišića lica povećava se ljepota kože.

Starenjem kože opažaju se nepravilnosti i u pigmentaciji. Usporava se resorpcija preko kože. S godinama se smanjuje lučenje loja, smanjuje se broj ekrinih znojnica kao i sekrecija znoja.

Fotostarenje

Izgled kože u starijoj dobi uvelike se razlikuje među pojedincima, što je najbolji pokazatelj koliko su način života, uloga socijalne sredine i okolišnih uvjeta značajni. Opće je poznato da je dugotrajno izlaganje sunčevu svjetlu najvažniji čimbenik u preranom starenju kože. Kao što je već navedeno, pojam fotostarenje označava niz kroničnih promjena na koži dugotrajno izloženoj sunčevu svjetlu. Jakost promjena na koži vezanih za fotostarenje razlikuje se među pojedincima. Upravo ta činjenica upućuje i na važnost nasljednih razlika u osjetljivosti kože i njezinim reparacijskim mogućnostima. Za "dobru očuvanost kože i mladenački izgled" uz nasljeđe su važne navike i način života, stil odijevanja, zanimanje kao i primjena fotozaštitnih sredstava.

Njega lica kvalitetnim kremama i prirodnim tretmanima osnovna je i nezamjenjiva u održavanju mladenačkog izgleda kože lica. Uz kvalitetne preparate, zdravu prehranu, fizičku aktivnost i sve drugo što može prevenirati umoran izgled lica i tijela, kirurški se zahvati "pomlađivanja" mogu znatno odgoditi. Postoji cijeli niz prirodnih metoda pomlađivanja, od kojih su učinkovite sve one koje osvježavaju lice, vraćaju tonus i elastičnost kože.

Suvremen način života i ubrzan tempo kod mnogih ljudi stvara osjećaj kroničnog umora. Uz simptome iscrpljenosti, bezvoljnosti, nesanice i tromosti koje prate kronični umor, javljaju se i tzv. vidljivi simptomi na koži. Pušenje, zračenja, lijekovi i loše zdravstvene navike povećavaju količinu slobodnih radikala, pa tako i razinu oksidativnog stresa koji je kao i u brojnim drugim poremećajima i u podlozi preuranjenog starenja.

Zdravim navikama do zdrave kože

Prije svega potrebno je usmjeriti pozornost na dovoljno sna, na pravilnu prehranu i regulaciju probave.

Zbog toga je važno od djetinjstva usvojiti zdrave životne navike i njih se što je moguće više pridržavati da bi i u starijoj dobi bili u dobroj fizičkoj i psihičkoj kondiciji, a tada će i naša koža kao ogledalo cijelog stanja organizma izgledati očuvano. Prije svega potrebno je usmjeriti pozornost na dovoljno sna, na pravilnu prehranu i regulaciju probave. Potrebno je paziti na dovoljan unos vode u organizam, te izbjegavati zaslađene gazirane napitke, smanjiti uzimanje kofeina, izostaviti alkohol ili ga maksimalno smanjiti. Povećati unos ribe, žitarica, svježega i sušenog voća, orašastih plodova i sjemenki. Izbjegavati i smanjivati suhomesnate, konzervirane i rafinirane ugljikohidrate. Vitamini C, E i A, te minerali selen i cink značajni su za održavanje elastina i kolagena. Obavezna je primjena krema za zaštitu i hidrataciju kože, a tijekom izlaganja suncu primjena krema sa zaštitom od UV-zračenja. Fotozaštitna sredstva imaju najveće značenje u prevenciji fotostarenja. Njihovom pravodobnom i pravilnom primjenom preveniraju se brojne promjene vezane za fotostarenje: rana pojava bora, keratoze, hiperpigmentacije i hipopigmentacije.

Fizička aktivnost utječe na kožu povećavajući protok krvi kroz kožu, donoseći kisik i hranjive tvari. Oksigenirana krv pomaže odstranjenju toksina i ostalih zagađenja nastalih metabolizmom, a koja se nakupljaju te oštećuju kožu i vezivno tkivo. Bez obzira na to kojom fizičkom aktivnošću održavamo svoje

tijelo u kondiciji, važno je da to bude redovito, uz odgovarajuće opterećenje i uz odgovarajuće optimalne otkucaje srca.

Općenito, stanje kože može se poboljšati zdravim, pozitivnim životnim stilom, dobrom prehranom, vježbama i povećanom brigom o sebi.

Koje su najčešće kožne bolesti i kako se boriti s njima?

AKNE Ukoliko sami niste imali problema s aknama, zacijelo znate osobu koja jest, zato što su akne najučestalija kožna bolest. Javljaju se u pubertetu kao posljedica hormonalnih promjena; kronične su, a imaju tendenciju jačanja i smanjivanja.

Nakon puberteta se smiruju, iako ima slučajeva kada pojedinci imaju i dugotrajnijih problema. Pojavljuju se na licu, katkada na vratu, ramenima, leđima i nadlakticama, a mogu biti blažeg oblika u obliku manjih prištića, mitesera i crvenila pojačanog iritacijom.

Ženski spol zahvaljujući hormonalnim promjenama u pms-u ima većih problema s aknama, a oba spola mogu primjetiti uzročno-posljedičnu vezu između konzumiranja čokolade, čipsa i sličnih namirnica s aknama ili pojavom stresnih događaju u životu, što je razlog zašto vam izbije prištić na sred lica uoči važnog ispita ili nekog ludog tuluma, češće.

Liječe se salicilnom kiselinom koja je sastavni dio mnogih kozmetičkih preparata u današnje vrijeme upravo za njegu mladenačke kože, benzoil peroksidom, u težim slučajevima antibioticima, pomaže i korištenje vitamina A, dok se u krajnjem slučaju pribjegava liječenju hormonima estrogenima.

Od velike je koristi njega i redovita higijena lica i izbjegavanje diranja kože lica. Dermatološke klinike, pod stručnim vodstvom liječnika dermatologa nude opcije dermoabrazije, prilikom kojeg se odstranjuje površinski sloj kože i čiste pore lica.

EKCEM

Atopijski ekcem ili dermatitis sve više problema zadaje u današnje vrijeme, a jedan od uzročnika je i neizostavni stres, koji ne možemo izbjeći, ali možemo reducirati.

Pojava atopijskog dermatitisa karakteristična je za dojenačku dob, preciznije između 3. i 6. mjeseca života, najčešće se pojavljuje na kožnim pregibima i oko usta, dok se jače reakcije kože mogu manifestirati po cijelom tijelu.

Roditeljima dojenčadi sa osjetljivom kožom, sklonom dermatitisu preporuča se redovito mazanje specijalnim kremama jer je suha koža podložnija promjenama.

Nakon treće godine, kad se povlači, a za vrijeme puberteta se može ponovno pojaviti i ostati trajno obilježje osjetljive kože. Dermatitis može biti i kontaktni, javlja se lokalno, dakle na dijelovima tijela koji su bili izloženi raznim kemikalijama (ruke) ili nošenju nakita najčešće napravljenog od legura nikla ili kroma koji su najčešći alergeni. U starijoj dobi za liječenje ekcema postoje kreme, a sve više se koriste i homeopatija.

PSORIJAZA

Psorijaza je još jedna kronična bolest kože, a manifestira se crvenim mrljama popraćenim ljuskavim dijelovima. Spadate u rizičnu skupinu ako ste u dobnoj skupini između 20 i 40 godina, a u vašoj se obitelji već pojavljivala psorijaza.

Nedostatak vitamina, stres, neuredan način života, virusne i bakterijske infekcije pogoduju pojavljivanju psorijaze pa se ona tako povlači i pojavljuje u različitim periodima života.

Nakon izazvanog ljuštenja kremama sa salicilnom kiselinom, zahvaćena se područja tretiraju cignolinom i crisarobinom. Kao i za mnoga druga kožna oboljenja, koriste se i masti na bazi kortikosteroida, fototerapija i fotokemoterapija koje su naročito popularne u liječenju posljednjih godina.

CRVENI VJETAR

Crveni vjetar ili erizipel očituje se naglim porastom tjelesne temperature do 40 stupnjeva celzijusa, slabošću, mučninom, povraćanjem, glavoboljom, crvenilom, zatezanjem i nadizanjem kože na području zahvaćenom erzipelom, a bolesnici se žale i na jaku bol u tom području.

Radi se o infekciji kože uzrokovanoj bakterijom streptokok, koji ulazi pod kožu kroz ranu. Najčešće se manifestira na nogama ili glavi, a može se prenijeti kontaktom sa inficiranom osobom.

Nakon što je bolest potvrđena dijagnostičkim pretragama pregledima kože, nalazima krvi u kojima se javlja leukocitoza s polinukleozom, ubrzanom sedimentacijom i fibrinogenom, započinje se liječenje penicilinom ili drugim jednako djelotvornim antibiotikom ili sulfonamidom ako bolesnik ne podnosi penicilin.

Temperatura se snižava kroz sedam dana liječenja, oteklina i crvenilo se smanjuju, a polako nestaju i ostali simptomi. Atenuirani erzipel ima manje smetnji, na neki način je najblaži oblik, ograničenih širećih lezija, migrirajući oblik karakterizira širenje crvenih lezija uz visoku temperaturu, a recidivirajući oblik karakterizira ponovno vraćanje crvenog vjetra u različitim vremenskim razmacima.

MELANOM

Sve veća pojava melanoma uzrokovana je pojavom štetnog ultraljubičastog zračenja zbog sve većih rupa u ozonskom omotaču i nesvjesnosti ljudi o štetnom sunčevom zračenju.

Preko 90 % melanoma javlja se na površinama kože izloženim ultraljubičastom zračenju, a sklonije su mu svjetlopute osobe, plave ili crvene kose i plavih ili zelenih očiju. Osim štetnog sunčevog zračenja ili upotrebe solarija, uzrokuje ga prečesto izlaganje rendgenskom i drugom zračenju te izloženost arsenu.

Karcinom bazalnih stanica je rak stanica na donjem dijelu epiderme. Najčešće se ne širi, a može stvoriti čir (ulcus rodens) ukoliko ga se ne ukloni, a većinom se pojavljuje nakon 40 godine života. Karcinom pločastih stanica rak je najvišeg sloja kože, agresivniji je od raka bazalnih stanica, može metastazirati u druge organe, a najčešće ga se kirurški može izliječiti ukoliko se otkrije na vrijeme.

Za prevenciju svih vrsta raka kože savjetuje se izbjegavanje direktne sunčeve svjetlosti u ljetnim mjesecima između 10h ujutro i 15h, zaštitite lice i stražnji dio vrata šeširom, na tijelo redovito nanosite kremu sa SPF 15 ili većim. Izbjegavajte UV lampe ili solarije i redovito kontrolirajte madeže ili bilo kakve promjene na koži

Gljivične bolesti kože

Optimalni uvjeti za razvoj gljivica na koži su toplina i vlaga te se češće razvijaju na pokrivenim dijelovima tijela, pregibima i kožnim naborima

Gljivične bolesti kože (dermatomikoze) vrlo često muče čovjeka današnjice. Nisu opasne, ali su "dosadne" jer liječenje traje dugo, a bolest se često ponovo javlja.

Do gljivične infekcije može doći na 2 načina:

1/ posrednim putem - kupanjem u loše dezinficiranim bazenima, posjetom sauni i svim sličnim mjestima koja posjećuje mnogo ljudi i gdje postoje dobri uvjeti (vlaga i toplina) za rast i razvoj gljivica; 2/ neposrednim putem - od bolesnih ljudi ili životinja (psi, mačke).

Kako je već rečeno, optimalni uvjeti za razvoj gljivica na koži su toplina i vlaga (znoj). Dermatomikoze su češće na pokrivenim dijelovima tijela kao npr. na stopalima, između nožnih prstiju (nošenje sintetičkih čarapa pogoduje znojenju nogu, a time i razvoju gljivične infekcije). Pregibi i kožni nabori također su na meti gljivica, posebno područja ispod dojki kod starijih i pretilih žena, a kod muškaraca pazusi, prepone, brada ili vlasište. Kod higijenski zapuštene dojenčadi čest je "pelenski osip" koji nastaje zbog neredovitog prematanja djeteta. Dermatomikoze se mogu pojaviti i u ljudi oslabljenog imuniteta ili oboljelih od neke kronične iscrpljujuće bolesti (npr. šećerna bolest, tumori).

Nemojte se iznenaditi ako dobijete dermatomikozu nakon provedenog liječenja antibioticima, jer oni osim patogenih bakterija (one koje uzrokuju bolest) uništavaju i fiziološki prisutne "domaće" bakterije i time otvaraju put gljivicama.

Gljivične bolesti se, prema vrsti gljivica uzročnika, mogu podijeliti u dvije velike skupine:

1. Saprofitije - uzročnik vegetira na površini kože i nikad ne prodire u dubinu (najčešće bolesti su pitirijaza i eritrazma)

2. Dermatofitije - u nas najčešće; karakteristično je da gljivice žive u rožnatom sloju kože, dlaka i noktiju.

Unutar ove skupine ima više uzročnika, ali spomenuti ćemo samo najvažnije:

a) Mikrosporija - često napada vlasište; prenose je mačke, premda postoji oblik mikrosporije koji je vrlo zarazan, a širi se među školskom djecom

b) Trihofitije - najčešće napadaju vlasište i ostale obrasle dijelove tijela

c) Candida albicans - je normalni stanovnik naše kože, iako se u određenim okolnostima može namnožiti i postati patogena tj. izazvati bolest, posebice u dijabetičara, bolesnika koji boluju od zloćudnih bolesti i u svim stanjima kada je organizam iscrpljen, umoran ili pod stresom.

Kandidijaza se može razviti u ustima u obliku bjelkastih naslaga (soor), češće u dojenčadi čiji imunološki sustav nije u potpunosti razvijen ili u starijih ljudi koji nose zubne proteze.

Tzv. "žvale" u kutovima usana vrlo često su uzrokovane kandidom. Osim ove lokalizacije, gljivična upala može zahvatiti nokte (onihomikoza), a nisu rijetke ni upale spolnih organa u oba spola.

Kako prepoznati gljivičnu infekciju? - Iako ćete uočiti glavne simptome (crvenilo, svrbež i sitno ljuštenje), dijagnozu bolesti prepustite liječniku. Nakon postavljanja dijagnoze, liječnik će propisati odgovarajući lijek u obliku tableta, kreme, otopine ili posipa koje morate vrlo uporno i redovito primjenjivati.

Da bi liječenje bilo učinkovitije, nekoliko jednostavnih savjeta:

- kožu perite ph neutralnim sredstvima koja ne narušavaju prirodni zaštitni film kože

- na kraju kupanja dobro posušite kožu, a posebnu pozornost obratite na pregibe, nabore i prostor između prstiju na rukama i nogama

- pazite na čistoću odjeće: čarape i rublje perite na visokim temperaturama koje uništavaju gljivice (iznad 60°C)

- po mogućnosti nosite pamučne čarape i kožne cipele (ne sintetičke), kako bi koža mogla "disati", a i manje se znoji

- izbjegavajte bazene i saune sumnjive higijenske razine; čak i kad ste sigurni da je sve dezinficirano, nemojte hodati bosi

- ako je vaše dijete dobilo "pelenski osip", ostavite ga što češće razmotano kako bi koža što više bila na svježem zraku i češće ga premotavajte

- terapijska sredstva primjenjujte točno prema uputi, redovito i uporno i nikako ne prekidajte liječenje samoinicijativno; liječenje obično traje još dva tjedna nakon nestanka simptoma

- ako u liječenju niste uporni, velika je vjerojatnost da će se gljivična bolest ponoviti.

Bolesti kose i vlasišta

Seboreja - višak stresa, višak loja

Čovjek pripada sisavcima, a njima je dlaka pomogla preživjeti ledeno doba. Dlakavi omotač brzo gubi termoizolacijska svojstva kad je nakvašen i loj je tada vjerojatno bio od presudne važnosti za sisavce. Olojena dlaka odbija vodu i još dodatno loj tvori film na okolnoj koži koji s nje odbija vodu. Mikroanatomski, lojnica je tik do dlake. Osim što neizravno čuva tjelesnu toplinu u hladnoj i važnoj klimi, loj ujedno priječi gubitak tjelesnih tekućina preko kože, ometa razmnožavanje bakterija na koži i daje joj gipkost. U sezoni kiša i kad je hladno, većina životinja povisuje dnevnu prozvodnju loja da bi im dlaka bila što bolja zaštita. 

Kad se radi o čovjeku, dlakavost se svela samo na kosu, pazušne jame i stidnu regiju. Neovisno o tome što više nema dlake koja prekriva cijelo tijelo, u čovjeka su ostale brojne lojnice u koži i posebice u vlasištu. Nešto manje od 10 % pučanstva je izgleda naslijedilo tu davnu tendenciju da u stresnim situacijama, zimi kad su velike hladnoće ili pak u određenim razdobljima života povise proizvodnju loja u lojnicama kože i vlasišta, nalik drugim sisavcima. 

Onda nastaje neko granično stanje kože i/ili vlasišta – seboreja ( od sebum lat. = loj). Ogleda se u crvenilu kože praćenom ljuštenjem. Više je to neka tendencija povišenoj dnevnoj proizvodnji loja nego bolest. Doduše, kad je jače vidljiva površinska upala onda dobiva naziv seboroični dermatitis. Odmah treba napomenuti da se radi o bezazlenoj površinskoj pojavi - relativno česta, ali se lako liječi. Crvenilo i eventualno pojačano ljuštenje kože je najviše izraženo na licu : brazde između usana i nosa, obrazi, čelo, obrve, uši. Na vlasištu su to dobro znane epizode prhuti. Rijetko zahvati i prsni koš, leđa, a ponekad čak i spolovilo. Svi navedeni predjeli su inače znano bogati lojnicama. 

U nastanku takvih promjena na koži i u vlasištu važnu ulogu ima i gljiva Pityrosporum ovale. Ona inače nastanjuje zdravu kožu, ali se pojačano razmnožava gdje su takve deblje mjestimične naslage loja na koži i u kosi.Paradoks - osobe sa seborejom se obično žale na „suhu“ kožu koja se ljušti iako je u stvarnosti koža, pučki rečeno, „previše masna“ i baš to je uzrok kasnijih nevolja. 

Dijagnoza se obično postavi već na prvi pogled jer se vide neoštro ograničena crvenkasta žarišta s žućkastim ljuskama na gore spomenutim tipičnim mjestima. Zima dovodi više osoba sa seborejom u liječničke čekaonice. U liječenju seboreje je najviše važno izbjegavati stresne situacije poput konfliktnih situacija na radnom mjestu ili u obiteljskom okruženju. Time nestaje taj evolucijski uzročno-posljedični mehanizam da organizam povisuje u stresnim situacijama dnevnu proizvodnju loja te onda jenjava većina tegoba s kožom ili kosom na koje se inače žale liječniku. Izričaj iz strukovnog slanga „bukti seboreja“ je slikovit za takve epizode kad osoba pod intenzivnim stresom (npr. rastava) posjeti liječnika. 

Temelj liječenja seboreje su danas posebni šamponi s dodanim sredstvom protiv gljiva. Već je spomenuta gljiva P. ovale koja ima stanište u kosi i na koži, a kolonije postaju brojnije kad ima mjestimično debelih

naslaga loja i otežavaju situaciju s ljuštenjem i crvenilom. Takvi šamponi imaju dvojni učinak: 1) odstranjuju prekomjerne naslage loja s kože i/ili vlasišta 2) sastojak protiv gljiva desetkuje brojnost njihovih kolonija. Često pranje smiruje stanje kože i/ili vlasišta jer se njime odstranjuje masni film i priječi razmnožavanje gljiva koje imaju afinitet prvenstveno prema masnim tvarima.U težim slučajevima, gdje je izraženija upala (seboroični dermatitis), lokalni kortikosteroidni pripravci su zahvalan izbor jer relativno brzo eliminiraju upalu i crvenilo. 

Na upalnu komponentu djeluju i neki antibiotici, a ako su gljive naročito izražen problem – onda su antimikotici (lijekovi koji ciljano djeluju na gljivične kolonije) u vidu kapsula obično neki učinkovit vid liječenja. 

Na kraju vrijedi istaknuti da često pranje bitno umanji izglede za seboreju. Pranje odstrani masni film s površine kože i kose, a onda više nema lokalnih uvjeta za prekomjerno razmnožavanje gljiva koje imaju afinitet prema masnim tvarima. Današnja generacija šampona odnosno sindeta (kratica od sintetski deterdženti za tuširanje s oznakom pH 5,5 - većinom tekući) s jedne strane je blaga i omogućava često pranje kose i kože, a s druge strane svi do jednog dobro odmašćuju. Sindetima je inače to neka uvjetno rečeno mana, odnosno u njihovu formulaciju se zbog tog učinka obično dodaju i neke umjetno proizvedene masnoće da bi bili prihvatljivi i za kožu starijih osoba. Međutim, u ovom kontekstu prekomjernog olojavanja kože je brzo i efikasno odmašćivanje i više nego dobro došlo. 

U duhu one znane izreke da je bolje spriječiti nego liječiti – ako ste skloni seboreji, perite se što češće imajući na umu da je skidanje prekomjernih naslaga loja s kože ili iz kose neki prvi korak u tom smjeru. Uz redovito pranje, izbjegavajte hladnoću i vjetar i izmaknite se što je više moguće stresnim situacijama!

Psorijaza vlasišta

Psorijaza je nasljedna kronična bolest kože koja zahvaća blizu 1 % pučanstva. U narodu se naziva i ljuskavica. Otpale ljuske iz karakteričnih bjelkasto-odignutih plakova na koži nam inače olakšavaju dijagnosticiranje bolesti – osim u slučaju psorijaze vlasišta gdje se u rijetkim slučajevima mogu pojaviti dvojbe baš zbog ljuski. 

Zakamuflirana kao “prhut”? 

Odmah treba istaknuti - osobe koje imaju rođake koji boluju od psorijaze moraju biti pozornije od ostalih na epizode “prhuti”. Vlasište odnosno rub kose je jedna od tri najčešće lokalizacije psorijaze, uz koljena i laktove . U nekim slučajevima, može biti i jedino zahvaćeno mjesto. Tada bi se eventualan zaplet mogao najlakše opisati na konkretnom slučaju. Dakle, imamo pred sobom osobu koja se žali na “prhut” vlasišta i pregledom kože cijelog tijela nismo ustanovili ni jedno žarište psorijaze na tipičnim mjestima poput blizine laktova ili koljena.Prvo joj moramo postaviti pitanje: “Da li u obitelji imate bliže ili daljnje rodbine s psorijazom?”.Odgovor: DA – tada je opravdano posumnjati da se psorijaza u dotične osobe “zamaskirano” pojavila pod slikom “prhuti”. Otpale ljuske vidljive na reveru su onda vjerojatna posljedica psorijatičkog procesa.Odgovor: NE - u tom slučaju se vjerojatno radi o često susretanoj prhuti koja je relativno bezazlen proces . Otpale ljuske su onda odraz epizodne blaže površinske upale gdje gljivičnim kolonijama (koje i inače nalazimo u kosi zdravih osoba) pogoduju nešto deblje mjestimične naslage loja. To stanje se naziva seboroični dermatitis vlasišta. Gljivičine kolonije (P. ovale) uzrokuju površinsku upalu koja rezultira “perutanjem” iz vlasišta.Ponovimo još jednom: simptomi ponekad sliče, ali je velika je razlika u karakteru i težini bolesti

Streptokok i stafilokok-kakve promjene izazivaju na koži

PIODERMIJE

Kakve sve promjene na koži mogu izazvati streptokoki i stafilokoki.

Piodermije su bakterijske gnojne infekcije kože koje su uzrokovane piogenim bakterijama streptokokom i stafilokokom. Od streptokoka najčešći uzročnik piodermija je beta hemolitički streptokok grupe A, a od stafilokoka Staphylococcus aureus. Rezervoar ovih bakterija uglavnom je sluznica nosa, usne šupljine i analne regije.

Oštećena i vlažna koža, dugotrajna upotreba kortikosteroida ili citistatika, imunodeficijencija ili nizak higijenskih standard dovode do poremećaja fiziološke flore kože što omogućava nastanak bakterijskih oboljenja kože.

Piodermije u dječijoj dobi

Oboljenja kože uzrokovana stafilokokima i streptokokima veoma su česta u dječijoj dobi.

Impetigo contagiosa je jedno od tih oboljenja koje se manifestira pojavom gnojnih mjehura koji pucaju, nakon čega nastaje erozija, nakon toga krasta, a onda nastupa cijeljenje. Promjene su najčešće lokalizirane na licu, i bolest se vrlo brzo širi. Izvor infekcije vrlo često je egzogen (vanjski) tj. ukoliko je uzročnik prisutan kod nekog od članova obitelji ili drugih osoba koje se brinu o djetetu. Međutim izvor infekcije može bit i endogen (nosna sluznica djeteta)

Staphylococcus aureus može izazvati vrlo ozbiljna oboljenja u novorođenčadi i dojenčadi.Jedno od tih je Morbus Ritter izuzetno teško oboljenje novorođenčadi koje se manifestira ljuštenjem velikih površina kože i poremećajem općeg stanja oganizma (visoka temperatura, dehidracija, cirkulacijski šok) kada je djete neophodno hospitalizirati i što prije započeti sa terapijom.

Pemphigus neonatorum je također oboljenje kože izazvano stafilokokom, a karakteriziran je naglim izbijanjem mjehura koji brzo pucaju, a javljaju se svuda po tijelu osim na dlanovima i na tabanima.

Piodermije kod odraslih

Kod odraslih osoba Staphylococcus aureus često izaziva infekcije folikula dlake. Tako nastaju folikulitisi, a ako se upala širi i u okolno tkivo nastaje furunkul ili karbunkul.

Kod muškaraca u području brade može nastati folikulitis kada se vide mali gnojni mjehurići u čijem se središtu nalazi dlaka. Osim brade česte lokalizacije folikulitisa su i glutealna regija, donji ekstremiteti i vlasište. U početku liječenja zabranjuje se brijanje, a uz lokalnu terapiju često se moraju uzimati i antibiotici na usta i to prema antibiogramu.

Širenjem infekcije iz folikulitisa može nastati furunkul kada nastaje crvenilo i otok kože a promjene su često i jako bolne. Promjene cijele ožiljkom. Ukoliko je furunkul smješten na gornjoj usni, nosu i licu, gnojna se upala može proširiti te dovesti do meningitisa ili encefalitisa, zato je veoma važno da se liječenje furunkula započne na vrijeme.

Stafilokoki i streptokoki izazivaju i kronično oboljenje žlijezda znojnica , koje se manifestira pojavom bolnih, furunkuloidnih infiltrata koji s vremenom omekšaju i nekrotiziraju, te se prazne fistulama koje cijele ožiljkom.

Ako nokti nemaju zdravu ružičastu boju te pravilan oblik, to može biti indikator ozbiljnih poremećaja i bolesti

Kaže se da su oči ogledalo duše, a što su onda nokti? Mnogi bi rekli da su oni ogledalo zdravlja. Naime, po noktima se često mogu prepoznati znakovi brojnih poremećaja i bolesti, kao što su psorijaza, lupus, bolesti srca, bubrega i jetra, dijabetes, anemija, nedostatak dugih vitamina i minerala kao što je cink, pa čak i melanom.

Pogledajte svoje nokte i promotrite jesu li glatki i ružičasti. Jesu li možda kvrgavi, imaju čudne utore i čudnu boju? Ako je to slučaj, vrijeme je da poduzmete ozbiljnije korake kako bi vam nokti ponovno postali lijepi i zdravi. Možda ćete morati samo promijeniti prehranu i/ili posvetiti im malo više pažnje u brizi i njezi.

Otkrijte bolest

Na žalost, kod nekih osoba izgled noktiju nije odraz nebrige, i loše prehrane, nego odraz određenog zdravstvenog stanja i poremećaja.Evo kako po noktima možete sami prepoznati što u vašem tijelu ne funkcionira kako treba:

1. Bolesti jetre – osobe čija jetra ne funkcionira kako treba ili uopće ne funkcionira će imati najčešće bijele nokte.2. Bolesti pluća – osobe koje imaju probleme s plućima imaju žućkaste nokte, s malo ružičastog pojasa oko korijena. Također, ljudi s plućnim problemima imaju problema s pojačanim rastom kožice oko noktiju.3. Bolesti srca – osobe koje imaju problema sa srcem, imaju često nokte crvene boje.4. Dijabetes – osobe koje imaju problema sa šećernom bolesti imaju žućkaste nokte, s malo ružičastog pojasa kod korijena.5. Anemija - osobe koje imaju problema s anemijom, imaju blijede nokte, koji se često uvijaju u oblik žlice.6. Melanom – Osobe koje imaju tu vrlo opasnu bolest vjerojatno će imati tamne linije pod noktima.7. Lupus – Osobe koje imaju ovu bolest često kod korijena noktiju imaju nepravilne crvene linije.8. Psorijaza – Osobe koje imaju problema sa psorijazom imaju često debele žućkaste nokte koji imaju ispucali izgled9. Gljivice na noktima – Ako primijetite zelenkasti ili žućkastu nijansu na noktima, velika je mogućnost da su vaše nokte zahvatile gljivice. Također, ova vrsta infekcije može uzrokovati naticanje i bol na području korijena nokta, odnosno području oko nokta. Također, i bakterijske infekcije mogu izazvati promjene na boji nokta.

Odvajanje slojeva noktiju

Svaki nokat se sastoji od nekoliko slojeva keratina. Ti slojevi slijepljeni su zajedno, te zajedno čine čvrsti nokat. No, kada su nokti izloženi hladnom i suhom zraku ili su pak dugo u vodi, postoji mogućnost da će se ti slojevi početi odljepljivati, te će nokti postajati sve tanji. Ako upravo imate problema s odljepljivanjem slojeva, pokušajte nokte učvrstiti s lakom za učvršćivanje nokti. Također, povećajte konzumaciju biljnih

ulja.

Pucanje noktiju

Oko 20 posto žena ima problema s pojačanim pucanjem noktiju, a najčešći uzrok je usporeni rad štitnjače, što pak uzrokuje pretjerano isušivanje i pucanje noktiju. Osim problema s radom štitnjače, uzrok pucanja noktiju može biti i loša, nezdrava prehrana, s vrlo malo zdravih nutritivnih sastojaka – posebno proteina i željeza, ali i drugih vitamina i minerala. U tom slučaju potrebno je uzimati B-kompleks, kao dodatak prehrani, koji najčešće pomogne u problemu s noktima.   

Žuti nokti

Makar žuti nokti mogu biti indikator brojnih poremećaja i bolesti, s druge strane ne treba značiti da ih i vi imate. Naime, žuti nokti mogu biti rezultat čestog korištenja lakova za nokte, njihovog poliranja i sl. Ako je tako, ostavite jedno vrijeme nokte bez laka ili bilo kakvih poliranja, kako bi se ponovno obnovili i dobili svoju zdravu prirodnu ružičastu boju. Kada nanosite lak za nokte preporučamo da prije toga nanesete bazni zaštitni lak.

Male bijele točkice

Mogu se javiti pod jednim ili više nokata i makar izgledaju neobično, one nisu znak ničeg opasnog. U biti, vjerojatno je većina osoba ih je imala barem jednom u životu. Te bijele mrlje najčešće se javljaju kada se dogodi neka trauma nokta na području korijena. Te bijele mrlje ćete imati tako dugo dok nokat ne naraste. S druge strane bijele mrlje mogu biti znak nedostatka cinka u tijelu.  

Kako imati lijepe i zdrave nokte?

1. Izbjegavajte korištenje tuđeg pribora za uređivanje noktiju, kako bi se izbjeglo prenošenje raznih infekcija.2. Održavajte nokte čistima i suhima.3. Prilikom uređivanja noktiju, budite nježni i nemojte čistiti, brusiti, utiskivati kožicu previše agresivno. Sve to može uzrokovati neugodne, pa i bolne infekcije.4. Izbjegavajte griženje noktiju i zanoktica.5. Barem jednom dnevno nokte namažite s kvalitetnijom kremom za ruke i nokte koja sadrži ureu, fosfolipide, mliječnu kiselinu, a koji će spriječiti pucanje noktiju.6. Kada brusite nokte s rašpicom za nokte, činite to samo u jednom smjeru, te formirajte lagano zaobljeni vrh nokta.7. Nemojte „kopati“ po području gdje vam je urastao nokat, nego zatražite pomoć pedikera ili dermatologa.8. Izbjegavajte odstranjivače laka za nokte na bazi acetona.9. Ako stavljate umjetne nokte, barem jednom na godinu napravite pauzu od tri mjeseca, kako bi vam se nokti oporavili.10. Jedite zdravo, jer će vam onda i nokti biti zdravi.11. Ako ste zabrinuti za izgled noktiju, zatražite pomoć liječnika opće prakse ili dermatologa.

Ušljivost glave(Pediculosis capitis)

Ušljivost glave rasprostranjena je širom svijeta.

Njezina pojavnost nije vezana  niti za socijalni status ( pojavljuje se  u bogatim i siromašnim sredinama) niti ovisi o higijenskim navikama pojedinca (  svakodnevno pranje kose ne štiti od pojave ušljivosti).

Najčešće se pojavljuje kod djece predškolske  i osnovnoškolske dobi te njihovim kućnim kontaktima ili skrbnicima.

 

Uš glave ( pediculus humanus)  je parazit veličine 2-3 mm, sive ili smeđe boje koji živi isključivo na vlasištu čovjeka ( nema ih u zemlji, vodi ili na kućnim ljubimcima).

Hrani se malim obrocima krvi do koje dolazi bezbolnim ubodima. Prilikom uboda uš unese slinu u ubodnu ranicu, te dolazi do iritacije i svrbeža vlasišta.

Odrasla ženka živi oko 2 mjeseca te u tom razdoblju snese 200-300 gnjida ( jajašaca). Gnjide su voštane strukture, bjeličasto-sjajne, zalijepljene uz vlas. Iz gnjide se za 7 dana izleže uš koja kroz 14 dana postane spolno zrela te i sama može snesti nove gnjide.

Živa uš može izvan vlasišta preživjeti  oko 2-3 dana dok gnjida preživljava  i do mjesec dana, ali obzirom da nema temperature tijela razvojni procesi u gnjidi su zaustavljeni i iz nje se neće  izleći mlada uš.

Uš glave je bezopasan nametnik koji ne prenosi nikakve bolesti. Zbog neugodnog svrbeža na vlasištu mogu nastati ogrebotine koje se mogu inficirati.

KAKO SE PRENOSE UŠI?

Uši se prenose izravnim dodirom glave o glavu sa osobom koja ima uši, korištenjem zajedničkih češljeva, kapa, marama, odjevnih predmeta, ručnika, jastuka, posteljine i sl.

Uši ne skaču s čovjeka na čovjeka niti se prenose s kućnih ljubimaca ili preko bazenske vode.

KAKO PREPOZNATI UŠLJIVOST?

Uporan svrbež glave ukazuje na moguću ušljivost. Detaljnim pregledom vlasišta mogu se uočiti žive uši koje se brzo kreću ili se nailazi na gnjide, osobito u području zatiljka te iza ušiju. Gnjide se za razliku od peruti teško odstranjuju.

KAKO SE RIJEŠITI UŠLJIVOSTI?

Pristup suzbijanju ušljivosti ( individualni ili kolektivni ) ovisi o veličini infestacije ( o broju ušljivih osoba)

Na tržištu postoje razni insekticidni pripravci (medicinski šamponi, prašiva...  ) protiv ušiju . Prije upotrebe potrebno je proučiti upute proizvođača.

Pranje istim šamponom ponavlja se za tjedan dana jer šampon djeluje samo na žive uši, a ne djeluje na gnjide. Kosu je potrebno iščešljavati gustim češljem ( koji može biti umočen u otopinu octa ili vode i limuna), a  vidljive gnjide treba skidati pojedinačno rukom. Postupak je potrebno ponavljati tako dugo dok na vlasištu više ne budu viđene žive uši niti  svježe gnjide.

Kod pojave ušljivosti u kolektivu ( npr. jaslice, vrtić, razred, obitelj...) mjere liječenja trebaju provesti sve infestirane osobe  istovremeno.

U obitelji/ kolektivu u kojem se pojavila ušljivost potrebno je osim liječenja ( pranja ili zaprašivanja vlasišta)  soba kod kojih je utvrđena ušljivost istovremeno oprati svu posteljinu, ručnike, deke, odjeću koja se oblači preko glave, kape, ovratnike i sl.