Naši „ pauni „ u foteljama ?

Piše, Mr Milan Jovičić, mostarski Sarajlija !

Svakodnevno, vozovi prolaze, a naša građanska javnost, sa dozom patetike, srama, jada i bijede, nijemo posmatra.

Birali su, zato sada i gledajte, svoje lepršave paune, kako se kočopere sa svojim barušnim repom, u bojama, ali istinski, za nas crne, da crnje i ne može biti.

Da, ovi naši ublehaši, demagozi, hohštapleri, politikanti i mnogi od njih kriminalci i lopovi, smjestili su se u udobne parlamentarne fotelje, a peljuše budžetska sredstva od građanskih para, za svoje basnoslovne plate.

Dakle, našli su utočište u raznim parlamentima, kako bi nam naredne četiri godine, poput stjenica, isisavali našu krv iz vena, do našeg uginuća, pored kontejnera ili pred javnim kuhinjama ?.

Svi oni redom, od guslara i svinjogojca, nekadašnjeg trgovca „ ronhilla „ i kriminalca sa Dedinja, Milorada Dodika, orguljaša i „ čistokrvnog „ Hrvata, sa

brojnim kriminalnim prijavama i nestalim dosijeima, Dragana Čovića i moćnika, koji mijenja i vodotokove u „ stolnome „ gradu Mostaru.

Crvenkastog, „ borca za čovjeka i državu „ kvazi socijaldemokratu i mutnoetičkoga demagoga, Nermina Nikšića, koji je istjerao i sve Srbe iz firme Aluminij i njegovih „ ljevaka „ iz opozicije i debele hladovine, sa famoznim i fantazirajućim BH –blokom, sijat će i zamaglivati oči prašinom, građanima, koji su im suludo i dali svoje glasove.

Sa „ boljševikom „Željkom Komšićem i idealistom, Predragom Kojovićem, te njihovim saradnicima, iz udobnih parlamentarnih fotelja, mogu hladnokrvno u narednom periodu, samo slati „ socijalističke „ poruke, svojim glasačima, da će u nekom mjesecu „ limburgu „ svima biti bolje, a mnogima i na onome svijetu.

Bošnjačka „ hijena „ i lukavi, novinar iz Gusinja, Fahrudin Radončić, bolje rečeno Bošnjačka krtica u sistemu naše vlasti, već dokazano, strpljivo čeka svojih pet minuta, da na mala vrata, uleti kod svoga Bakir bega. Sa pobjeguljama, iz SDA-A i PDA, kao i inim, Bošnjačkim konvertitima, činiće stub u vlasti, kod Bošnjaka.

Možda je i bolje, na ovakav način, djelovati u vlasti, već istresati „ praznu crvenastu slamu „ BH- bloka, u hladovini parlamentarnih fotelja.

Možda će se, svi induvidualni animoziteti, djelimično i zaboraviti, u njihovom koalicionom djelovanju, ali ako dođe do bilo kakvog požara, isti i neće biti krivci, što je BH-blok, podastro „ slamnatu prašinu „ u ovim istim foteljama?

Svi će se oni, zajednički, za dobra primanja, šepuriti poput pauna, u foteljama parlamenata, bez odgovornosti, stida i srama, radi lošeg stanja u državi i upitne egzistencije građana, dostojne ljudskim bićima.

Za to će vrijeme, Milorad iz Lkataša, sa novinarima u Istočnom Sarajevu, kao što je to činio i jučer ( srijeda, 20. Februar ) guslati svoje melodije, ispredati slavopojke i slaviti veliko „Rusko NET „Vasilija Čurkina u UN, jer nedaj Bože, da srpski rod, može biti i genocidan ?

Kako se to i vidjelo, na TV slikama, na konferenciji sa novinarima, „ ljevak „ambasador Petar Ivancov, čuvao mu je lijevu stranu, sa dovoljnim brojem

maligana, a pozadinu su obezbjeđivali, policajci iz RS-a, kao njegovo stalno obezbjeđenje.

Dok se tako histerično i uporno, Milorad Dodik, poput papagaja, valjda mu je to i bilo najlakše da nauči i ponavlja, NET NATO, valjda se prisjećajući Čurkina i njegovog NET, možda za trenutak, prisjetio, da je on ipak bio i Titov pionir i omladinac, kada je to NET, mogao, dostojanstveno izgovoriti četrdesetih godina, velikom i moćnom Staljinu.

Dakle, ovaj naš mlađani „ veliko srpski vnzemaljac „i neprikosloveni vladar „ zapadne Srbije „ ili genocidne Republike srpske, često se u takvoj svojoj euforiji i zanese, pa i nije svjestan šta on to bunjca. Oprosti mu Bože, sa tri prsta i svetoga krsta i svete Trojice ?

Saznanja naviru, poput rijeke Radobolje u Mostaru, koju je njegov pajdaš, Dragan Čović i uspio da ukroti, a sjetih se, da je ovoga, jučerašnjeg dana, Milorad Dodik, uspio i voditi razgovore, sa „ dodikovcima „ mostarskim Srbima, na čelu sa vladikom Dimitrijem i njegovim vjerodostojnicima.

Vjerujem, da su isti, podsjetili, svoga Dodu, da je sa jaranom i orguljašem, Draganom, sasvim zanemario, ove njoihove Srbe, bez konjstitutivnosti i

ravnopravnosti, a o njegovim i vladike Grigorija, tzv. „ rezervnim Srbima „ u Mostaru i Federaciji i da se ne spominju.

Preostaje nam još, ovih dana, da sagledamo, da li će i Željko i Šefik, ostati i dosljedni svojih stavova i zahtjeva, prema kandidatu, čelnika Vijeća ministara, kada je NATO u pitanju, ili će i oni konjačno slegnuti ramenima i pogureno ući u tunel mraka i srama, koji nas vodi u mračnu neizvjesnost.

Svakako, na putu je i izborni zakon, kao i druge odluke viših sudskih organa, a o gradu Mostaru, kao dubokoj „ crnoj „ mrlji, da i ne govorimo.

Zato, svi ovi iz parlamentarnih fotelja, bez obraza, ne mogu imati niti stida, niti srama, putevi im se zatrli u tome mračnom tunelu ?