Wilbur Smith - Rimska vučica

Ova knjiga posvećena je mojoj supruzi Danielle

Za Jakea Burtona vozila su bila poput žena: prilazio im je s finim osjećajem za sav njihovšarm, privlačnost i koketiranje. Tako su, čim ih je ugledao nanizana iza tamnog lišća, za njegaodmah postala željezne gospode.Bilo ih je pet, a isticala su se jer su bila odvojena od hrpa drugog materijala koji je vladaNjegova veličanstva stavila na prodaju.Iako je bio svibanj, najsvježije razdoblje tijekom puhanja monsuna, toplina je tog jutra bezoblaka u Dar Es Salamu postajala sve veća, kao u pećnici.Jake se zavuče, zahvalan, ispod manga, u hlad, da pobliže prouči stare dame.Ogleda se oko sebe i primijeti da je unutar ograđenog prostora on bio jedini koji se zanimaoza pet vozila. Gomila mogućih kupaca se tiskala oko hrpa razbijenih pijuka i lopata, otvorenihkolica i ostalih neodređenih odbačenih predmeta.Vrati se ponovno proučavanju svojih dama, skinuvši jaknu od lagane tkanine i objesivši je nagranu manga.Bile su propale plemkinje koje su upoznale bolja vremena. Njihove tvrde crte bile supomućene bojom, koja je na nekim mjestima bila oštećena ili je pala, zamijenjena mrljamahrde koja je sve više napredovala. Šišmiši s vučjom njuškom, koji su spavali s glavama premadolje na granama manga preplavili su ih izmetom: masnoća i prljavština uvukle su se u starepregibe naružujući boju.No, Jake je poznavao njihovo porijeklo i njihovu priču.Wilbur SmithLegavši na tlo pored platnene torbe u kojoj je imao alat, ponovno nakratko razmisli. Evo petlijepih komada mehaničke tehnologije koji hrdaju na obali Tanganjike. Karoserija i platnenidio izrađen kod Schreinera. Visoka i solidna oklopna kupola koja je gledala praznomšupljinom, iz koje je bio izvučen mitraljez Marim: nepravilna hauba, prepuna golemih vijakakoji su služili za fiksiranje oklopa koji je štitio motor: radijator s pokretnim pregradama odčelika, koje su se mogle spustiti u trenutku i sukobiti se s neprijateljskom vatrom. Staraoklopna vozila stajala su na svojim metalnim kotačima, obavijenim punom gumom, i Jakeosjeti neodređenu mučninu na pomisao da će upravo on morati izvući motor i bacitineupotrebljiv ostatak.Nisu zaslužile takav odnos, te željezne dame, ratnice, koje su u mladosti slijedile lukavognjemačkog zapovjednika Von Lettova Vorbecka po svim dolinama i planinama istočneAfrike. Ta teška povijest mogla se pročitati u svim tragovima neprijateljskog oružja,ostavljenih na oklopu vozila, i otkrivajući goli čelik.Bila su to njihova junačka vremena, kad su se borila, dižući prašinu, tresući se nadmravinjacima uz mitraljez koji je grmio i tutnjio, te njemačkim vojnicima koji su se prednjima davali u bijeg, prestravljeni.Nakon toga originalni motori bili su zamijenjeni novima, izvrsnim Bentlevjima od šest tisućai petsto kubika, i za njih je počeo pad u službi nadziranja granica, iza kradljivaca stoke, ineiskusne vozače koji su ih uništili i doveli do sadašnjeg stanja, te ih je vlada tog sparnogmjeseca svibnja godine 1935. dala na prodaju. No, Jake je znao da ni divljačko iskorištavanjekoje su pretrpjeli, nisu mogli sasvim uništiti motore, a to je bilo ono što ga je zanimalo.Podigne rukave poput kirurga, spremivši se da ih provjeri.Jeste li spremne ili ne , promrmlja, sada stiže stari Jake.

Visok muškarac jakih kostiju, koji se uvukao u kućište prvog oklopnog vozila, jedva je stao uunutrašnjost, ali započne raditi takvim poletom da uopće nije obraćao pažnju na neudobnost.Njegova široka i prijateljska usta bila su iskrivljena u grimasu koja mu je dozvoljavala dazvižduče kroz zube, neprekidno, prve note Tiger Raga, ponavljajući ih uvijek od početka,stišćući oči da bi bolje vidio u polusjeni kućišta.Rimska vučicaRadio je brzo, provjeravajući komande, i slijedeći vodove za napajanje, otkrivši zadovoljnoventile ispod sjedala vozača.Klizne iz oklopne kupole i skoči na tlo, pored oklopnog vozila, obrisavši znoj koji mu secijedio s crne, kovrčave kose po sljepoočicama i obrazima.Zatim podigne oklop i pogleda motor.O, dragi, dragi moj! , prošapće vidjevši skladne crte starog Bentlevja pod slojem prašine.Podigne ruku, s golemim dlanom, i debelim prstima, te dodirne motor kao da ga miluje.Ta kopilad, dobro su te udesili, ljepotice , prošapće.No ubrzo ćeš pjevati kao i prije, obećavam ti.Izvuče van pokazivač za uljei opipa medu jagodicama prstiju.Sranje! , uzvikne s gnušanjem, osjetivši pijesak.Ponovno vrati pokazivač ulja na mjesto. Odvoji svjećice i za šiling natjera Afrikanca koji jeljenčario u blizini da okrene ručku te pokrene motor dok je on provjeravao pritisak dlanomruke.Na brzinu provjeri sva vozila, procijenivši stanje. Kad je stigao do posljednjeg u redu, znao jeda je bio u stanju ponovno osposobiti bar tri, a možda čak i četiri od pet.Samo je jedno bilo u tako lošem stanju da se nije dalo popraviti. U motoru se nalazila takvarupa da je kroz nju mogao proći i konj. Cilindri su bili toliko zahrđali da ih čak ni uz pomoćručke koju su Jake i njegov pomoćnik udvoje pokušali pomaknuti, nisu mogli pokrenuti.Dva od pet vozila bila su bez karburatora, no, dalo ga se zamijeniti s onim iz uništenog vozila.Dakle, još mu je uvijek nedostajao jedan, a bila je to očajnička misija pronaći ga u Dar EsSalamu. Tako je sa sigurnošću mogao računati na samo tri vozila. Svako je stajalo stotinudeset funta; dakle ukupno tristo trideset funta. Oduzevši troškove, procjenjujući ih na stotinufunta, neto dobit iznosila je dvjesto trideset funta. Zasigurno neće morati platiti više oddvadeset funta svaku, za te starudije.Jake osjeti sladak okus zadovoljstva koji ga preplavi dok je afričkom pomoćniku dobacioobećani šiling. Dvjesto trideset funta predstavljalo je lijep iznos za ta mršava vremena.Wilbur SmithBrz pogled na sat obavijesti ga da je nedostajalo još dva sata do početka aukcije. Bio jenestrpljiv da započne s popravcima na motorima Bentlev... ne samo zbog novca. Za Jakeaznačio bi to napor iz ljubavi.Vozilo u sredini izgledalo je da će prvo pokazati dobre rezultate. Položi torbu s alatom nablatobran i izabere ključ od tri osmine palca. Odmah se udubi u posao.Nakon pola sata izvuče glavu iz haube, obriše si ruke platnenom krpom i potrči ispredoklopnog vozila. Mišići ruke isticali su se dok je okretao ručku pokušavši pokrenuti teškimotor ritmičkim i ravnomjernim pokretom. Nakon minute napora, ostavi ručku i obrišeznojno lice krpom, koja mu ostavi crni trag na obrazima.Bio je zadihan.Čim sam te ugledao, shvatio sam da si hirovita kurva , promrmlja. Ali učinit ćeš što ti jakažem, draga, budi sigurna u to.Još jednom zavuče glavu ispod haube; začuju se udarci engleskog ključa po metalu i prve noteTiger Raga, neprekidno se ponavljajući desetak minuta. Nakon toga Jake ponovno kreneprema ručki: Učinit ćeš što ti ja kažem, draga... vidjet ćeš da će ti se svidjeti.Okrene ručku i motor ustrepta, pukne i odbaci ručku dovoljnom snagom da mu raznese palac.

Isuse! , prošapće Jake. Prava divlja mačka!Uspne se u oklopnu kupolu, spusti se u otvor za vozača i ponovno namjesti paljenje. Nakonsljedećeg pokušaja motor zakašlje, usplamti, zabruji i potom započne ravnomjerno grmjeti, odčega se oklopno vozilo započne tresti; taj je pokret bio znak života.Jake korakne unatrag, umoran i sav znojan, ali tamnozelenih očiju koje su se sjajile odzadovoljstva.Hajde, ljepotice , ponuka je. Hajde, idi, idi, ljepotice.Izvrsno , reče glas iza njegovih leda, i Jake se, trgnuvši se, naglo okrene. Usredotočivši se navozilo zaboravio je da nije jedini čovjek na kugli zemaljskoj, i sada se nelagodno osjećao, kaoda ga je netko promatrao dok je obavljao nuždu. Namršten, pogleda u elegantnu pojavumuškarca naslonjenog sa stilom na deblo manga.Izvrsno obavljen posao , reče neznanac.Bio je dovoljan njegov naglasak da Jakea prođu trnci.Riječ je o izvještačenom naglasku engleskih snobova.Rimska vučicaMuškarac je bio odjeven u komplet oker boje od skupocjenog lana, nosio je dvobojne cipele,bijele i smeđe. Na glavi je imao šešir sa širokim obodom koji mu je lice držao u sjeni. No,Jake opazi da je muškarac imao prijateljski osmijeh i ljubazno držanje. Bio je lijep,konvencionalne ljepote, plemenitih i ravnomjernih crta lica: lice koje je očigledno pobudilomnoge ženske osjećaje i koje je pristajalo uz boju glasa. Vjerojatno je bio vladin službenik iličasnik koje britanske postrojbe koja je imala sjedište u Dar Es Salamu. Pripadao je vodećojklasi, vidjelo se to po kravati regimental, kojom su Englezi naglašavali u kojem suekskluzivnom koledžu bili obrazovani i na koji visoki položaj u društvenoj hijerarhiji polažupravo.Nije ti trebalo mnogo da ga pokreneš.Muškarac se naslanjao na mango, držeći prekrižene noge i ruku u džepu. Ponovno seosmjehne, i ovoga puta Jake prepozna jasnije u njegovim očima izazov i šalu na njegov račun.Loše ga je procijenio: nije bio jedan od kartonskih gospodičića, imao je oči gusara, vuka,opasne poput sjaja oštrice u polusjeni.Ostale su vjerojatno u boljem stanju , reče lijepo odjeven muškarac. Više od konstatacijeizgledalo je kao pitanje.Čini mi se da se grdno varate, prijatelju.Jake osjeti iritiranost. Bilo je apsurdno da taj paunaš gaji istinsko zanimanje za pet oklopnihvozila: a da je i bilo tako, Jake mu je upravo dao velikodušan dokaz njihove prave vrijednosti.Ovo je jedino koje se dalo popraviti, ali gotovo je i ono eksplodiralo. I sami čujete bukumotora, nalik na luđačkog kovača koji udara čekićem.Uvuče glavu u haubu i odvoji kontakt.U nagloj tišini motora uzvikne: Koja starudija! , i pljune na tlo pored prednjeg kotača... ne nanjega. Nije bio u stanju učiniti takvo što. Zatim skupi alat, vrati ga u platnenu torbu i ni nepogledavši Engleza krene odlučno prema izlazu.Vi ne namjeravate ostati na aukciji, stari moj?Neznanac ostavi udobno mjesto uz mango i krene za njim.O, Bože mili, ne! , odvrati Jake, pokušavši ispuniti glas prezirom. Zašto, vi da?A što bih s pet starudija oklopnih vozila?Wilbur SmithMuškarac se nasmije u tišini, a potom nastavi: Vi ste Amerikanac, ha? Iz Texasa, ako se nevaram.Jeste li mi pročitali pisma?Mehaničar ste po struci?Snalazim se, snalazim.

Mogu li vas ponuditi pićem?Dajte mi radije novac... moram na vlak.Elegantan neznanac se ponovno nasmije, bio je to prijateljski osmijeh.Želim vam sretan put, stari moj , reče i Jake žurno iziđe kroz vrata na prašnjave i užareneceste Dar Es Salama u podne, udaljivši se i ne okrenuvši, nadajući se da ostavlja dojamdefinitivnog odlaska, udaljujući se odlučna koraka i podignutih ramena.Iza ugla bio je bar, i Jake se uvuče u njega da sačeka, skriven, početak aukcije. Pivo Tuskerkoje je naručio bilo je sasvim toplo, ali svejedno ga ispije, zabrinut zbog Engleza. Pokazao jepreviše očito svoje zanimanje, a da se radi o pukoj znatiželji. Osim toga, mogao je platiti višeod dvadeset funta za svako vozilo. Iz jakne izvuče novčarku koja je sadržavala sve bogatstvokoje je posjedovao na svijetu, i posluživši se stolom oprezno se sakrije od indiskretnihpogleda i prebroji snop novčanica.Petsto sedamnaest funta Engleske banke, tristo dvadeset i šest američkih dolara, četiristodevedeset šilinga Britanske Istočne Afrike. Nije to bilo Bog zna što u odnosu na sredstva kojaje vjerojatno posjedovao taj gospodičić. No, Jake ispije toplo pivo, stisne zube i pogledaponovno na sat. Bilo je pet do podne.Major Gareth Swales izgledao je pomalo mrzovoljan, no nimalo iznenađen vidjevši golemogAmerikanca kako kriomice ulazi u mjesto održavanja aukcije. Podsjećao ga je na nekog JackaDempsevja, koji je pokušavao ući bez da bude primijećen u dnevni boravak stare gospode načaj.Gareth Swales sjedio je u hladu manga na okrenutim kolicima na koja je prostro svileni rubacda si ne zaprlja čisto odijelo. Skinuo je šešir s glave otkrivši uredno počešljanu kosu, rijetkeboje izmeđuRimska vučicaplave i crvenkaste, uz malo srebrenih vlasi iznad sljepoočica. Brkovi iste boje slijedili supažljivo obrise gornje usne. Imao je jako preplanulo lice zbog tropskog sunca, bojekokosovog oraha, tako da se suprotnost s plavim, prodornim i blijedim očima još više isticaladok je promatrao Jakea Burtona kako prolazi preko čistine da bi se pridružio kupcima ispodstabala manga. Uzdahne rezignirano i posveti ponovno svu svoju pažnju bloku na kojem jeizračunavao sve svoje financijske račune.Bio je zaista u krizi. Proteklih osamnaest mjeseci sasvim ga je uništilo. Teret koji su Japancipotopili na rijeci Liao, kad je nedostajalo samo nekoliko sati do dolaska u Mukden i predajeoružja kineskom kapetanu (uz plaćanje robe), sasvim je uništilo njegov kapital nakupljen uposljednjih deset godina. Trebalo mu je mnogo mašte i financijske spretnosti da skupi robukoja je bila uskladištena u skladištu broj 4 doka Dar Es Salama. U roku od nekoliko dana stićiće kupci: a pet oklopnih vozila moglo je dostojno okruniti paket.Oklopna vozila! Pobogu, mogao je za njih platiti što je htio.Samo bi zrakoplovi bili draži njegovom kupcu.Kad ih je Gareth ugledao, tog jutra, razlupana i uništena, odmah je odbacio tu zamisao. I većje odlazio kad je opazio noge tog čovjeka i začuo prve note Tiger Raga.Sad je, pak, znao da je barem jedno bilo osposobljeno. Uz jednu ruku boje, mitraljez Vickerskoji može montirati na kupolu, i pet oklopnih vozila bit će izvrsno. Gareth bi tada bio u stanjuprodati mačka u vreći kao što je to često činio. Upalio bi samo jedini motor koji je radio,ispalio bi rafal s kupole... i pobogu! Stari princ, taj Nababo, stavio bi ruku u torbu sijućiposvuda zlatnike.Jedini problem bio je taj prokleti Jenki. Stajat će ga nekoliko šilinga više od predviđenog, aliGareth se nije previše brinuo. Sudeći po izgledu bio je jedan od onih koji teško skupljaju isitniš za pivo.Gareth rukom otrese s rukava imaginarno zrnce prašine, ponovno na glavu natakne slamnatišešir, i prije nego što krene, provjeri koliko je bio dugačak pepeo cigare. Zatim se uvuče u

skupinu kupaca. Izvikivač na dražbi bio je sikh i izgledao je poput patuljka, odjeven u crnusvilu, kovrčave brade, koja mu je prekrivala vrat i s velikim bijelim turbanom na glavi.Wilbur SmithUspeo se na kupolu obližnjeg oklopnog vozila poput crnog gavrana, i uz tužan glas obrati sekupcima koji su ga promatrali bezizražajna lica.Hajde, gospodo, da čujemo vaš mio glas koji kaže 'deset funta'. Čuo sam 'deset funta', samodeset funta za ova predivna vozila?Nagne glavu i približi ruku uhu. Ne začuje ništa osim povjetarca koji je puhao između stabalamanga.Nitko se ne pokrene, nitko ne progovori.Pa, onda pet funta, hajde, gospodo, ima li nekoga medu vama, dovoljno mudrog da ponudi petfunta? Recimo dvije i pol... pedeset šilinga, gospodo, ova kraljevska vozila, ova predivna... ,prekine se, spusti pogled i ručicom boje čokolade prođe preko namrštene obrve. Recite vi,gospodo, iznos. Ponudite vi!Funtu! Bio je to glas Teksašanina. Na trenutak sikh se ne pokrene, potom podigne glavudramatičnom sporošću i zagleda se u Jakea koji se uzvisivao nad gomilom.Funta? , prošapće Indijac. Dvadeset šilinga svaka, za ova lijepa, predivna vozila... , prekine sezanijekavši glavom, bolno.Jednu funtu, nudi mi jednu funtu. Čujem li možda nekoga koji nudi dvije? Nitko ne želipodignuti ponudu? Moram li ih zaista prodati za samo jednu funtu?Gareth Swales se približi, dok se gomila pred njim kao u čudu otvorila. Dvije funte.Progovorio je niskim, ali razgovjetnim glasom. Korpulentna masa Jakea se ukoči, a na glavimu se pojavi mrlja boje vina. Sasvim polako se okrene i pogleda u Engleza koji je umeđuvremenu stigao do prvog reda.Gareth se osmjehne i dodirne si šešir pozdravivši Jakea. Instinkt za trgovinu se odmahprobudi u sikhu, osjetivši rivalitet između dvojice muškaraca, i njegovo raspoloženje sepopravi.Nude mi dvije funte , zacvrkuće.Pet , uzvikne Jake.Deset , promrmlja Gareth i Jake osjeti bijes koji mu je strujao tijelom. Dobro je poznavao tajosjećaj i nije ga uspijevao ukrotiti. Preplavljivao ga je poput crvene i divlje bujice sve dok musasvim nije zamucivao um. Gomila je bila uzbuđena, i svi se okrenu prema visokomAmerikancu.Rimska vučicaPetnaest , reče Jake i svi se okrenu prema Englezu.Gareth nakloni dražesno glavu.Dvadeset , zaguguta ljupko sikh. Nude mi dvadeset.I pet. Nerazgovjetno kroz maglu iritiranosti Jake shvati da nikada, nikada neće dozvoliti tomsnobu da ode sa oklopnim vozilima. Ako ih neće moći kupiti on, zapalit će ih.Sikh pogleda prema Garethu očima gazele.Trideset, gospodine? Gareth klimne glavom, držeći cigaru u ruci. Počeo se brinuti... već suprešli iznos za koji je on mislio da je najviši za Jenkija.Još pet.U Jakeovom glasu osjećala se uvreda: bila su njegova: čak i daje morao potrošiti sve što jeimao u novčarki, moraju biti njegova.Četrdeset. Garethov glas postajao je pomalo usiljen. Bio je vrlo blizu svoje granice. Dražba jetražila gotovinu, ili čekovi. No, već je duže vremena isušio svoje izvore novca, a što se tičečekova, to je bio uzrok što je četvero ili petero službenika u banci izgubilo posao.Četrdeset i pet. Jakeov glas bio je tvrd i nimalo prijateljski. Približavao se iznosu zbog kojegće morati raditi besplatno, bez ikakve zadovoljštine osim što će nadmašiti tog gospodičića.

Pedeset.I pet.Šezdeset.I pet.Jake je bio na granici. Još malo i morat će dodati i šilinge Britanske Istočne Afrike.Sedamdeset , promrmlja Gareth Swales.Bila je to njegova granica. Nada da će sklopiti unosan posao raspline se istog trena. Tristopedeset funta bilo je sve njegovo bogatstvo: nije mogao ponuditi više. U redu, lak način nijebio uspješan, no postojalo je još desetak načina da se Gareth Swales dočepa tih vozila.Pobogu, princ bi zasigurno bio spreman platiti i tisuću funta svako, a on nije bio tip koji biodustao od takve dobiti zbog manjka od nekoliko prljavih funta gotovine u džepu.Sedamdeset i pet , reče Jake, a iz gomile se začuje čuđenje.Svi su pogledi sada bili upereni u majora Garetha Svvalesa.Wilbur SmithDakle, gospodo, ima li nekoga tko nudi osamdeset? , zapita pohlepni Indijac. Njegov postotakna dobit iznosio je pet posto.Dražesno, ali uz neslaganje, Gareth zaniječe glavom.Ne, dragi moj. Bio je to samo kapric, uostalom.Osmjehne se Jakeu.Uživajte vi u njima , reče i krene prema izlazu.Nije imao ništa od toga da sada razgovara s Amerikancem. Bio je previše ljut... a Gareth ga jeprocijenio kao osobu koja odmah daje oduška svojim osjećajima kroz tučnjavu. Prije mnogovremena Gareth Swales je došao do zaključka da se samo budale tuku, dok se lukavciograničavaju da im daju povoda da to čine... naravno, uz naplatu.Prošla su tri dana prije nego što je Jake Burton ponovno vidio Engleza. Tri dana koja jeproveo u prijevozu željeznih dama u vlastiti tabor na rubu grada, pored malog potoka, načistinu okruženu stablima afričkog mahagonija.Uz pomoć odrezanih grana mahagonija podigao je pet motora iz kućišta i započeo je raditi nanjima do noći, na zadimljenoj svjetlosti lampe.Milujući i tepajući vozilima, mijenjajući i popravljajući dijelove koji nisu radili, izrađujućineke ručno na vatri i nastavivši zviždukati, uspio je pokrenuti tri do popodneva trećeg dana. Unjegovim rukama, na tim improviziranim postoljima, motorima je ponovno vraćen dionekadašnje raskoši.Gareth Svvales stigao je u Jakeov tabor s uspavljujućom toplinom trećeg popodneva. Stigao jeu rikši, koju je vukao polugoli crnac, obliven znojem. On je ležao na stražnjem sjedalunonšalantno poput leoparda, izgledao je svježe i odmoreno poput princa.Jake se podigne ostavivši motor koji je popravljao. Bio je gol do pojasa, crnih ruku od ulja dolakata. Znoj mu se slijevao s ramena na prsa i izgledao je mastan od ulja. Nemojte se nizaustaviti , reče mu uljudno Jake. Cesta se nastavlja ovuda.Gareth mu se prijateljski osmjehne i podigne srebrenu kanticu za šampanjac, prepunu kockicaleda iz kojih je izvirivalo nekoliko grlića piva Tusker.Rimska vučicaDošao sam da bih se pomirio s vama, stari moj , reče Gareth, a Jake osjeti žeđ, tako da natrenutak nije uspio ni progovoriti.Što je to, dar? Bez dodatne prevare?I na toj vlažnoj toplini Jake Burton bio je toliko udubljen u posao da tijekom ta tri danagotovo nije uopće pio tekućine. A da ne govorimo o svijetlom pivu, ledenom iosvježavajućem poput onog što su mu zamagljene oči s požudom gledale.Gareth se spusti iz rikše i približi mu se držeći kanticu za šampanjac ispod miške. Swales ,predstavi mu se. Major Gareth Swales , i pruži mu ruku.

Burton. Jake , reče Amerikanac rukujući se s njime, dok su mu oči bile prikovane za pivo.Dvadeset minuta kasnije Jake je sjedio u željeznoj kromiranoj kadi u hladu mahagonija, uvodi koja se pušila, uronjen do prsa. S bocom piva nadohvat ruke nasapunao je pazuha idlakava prsa.Greška je u tome što smo krenuli krivom nogom , govorio je Gareth, pijući pivo izravno izboce. Izgledalo je kao da pravi male gutljaje Dom Perignona iz kristalne čaše na stalku. Sjedioje na jedinoj ležaljci koju je Jake posjedovao i koja je bila smještena na terasi ispod stareplatnene nadstrešnice, izblijedjele od sunca.Dragi moj, gotovo da ti krivu nogu nisam zabio u stražnjicu. No, Jakeova prijetnja izrečena jebez uvjerenja, ugušena u pivu.Shvaćam tvoju ljutnju , reče Gareth.Ali, tada mi vi niste rekli da namjeravate sudjelovati na dražbi. Da ste mi rekli istinu, moglismo se nagoditi.Jake ispruži nasapunanu ruku i dohvati bocu piva. Ispije dva velika gutljaja, a potompodrigne.Nazdravlje , reče Gareth i nastavi: Čim sam primijetio da mislite ozbiljno, povukao sam se.Znao sam da se vi i ja možemo nagoditi kasnije, da obojica izvučemo dobit iz tog posla. Itako, evo me, pijem pivo s vama i nudim vam unosan posao.Slušam vas.Vrlo dobro , reče Gareth i izvuče kutiju s cigarama. Izabere jednu vrlo pažljivo, te se nagne dabi je ugurao u Jakeova usta. Upali šibicu kresnuvši je o čizmu i približi je Amerikancu.Wilbur SmithČini mi se da vi već imate kupca za ta vozila, nije li tako?Slušam vas , reče Jake otpuhnuvši oblak dima, uz vidljivi užitak.I već ste zasigurno dogovorili i cijenu. U redu, ja sam spreman platiti više.Jake izvadi cigaru iz usta i prvi put pogleda Garetha u oči.Vi želite pet oklopnih vozila u stanju u kojem se sada nalaze?Da , potvrdi Gareth.A da vam ja kažem da ih je samo tri u voznom stanju? Dva su praktički srneće.To ne mijenja moju ponudu.Jake ponovno uze bocu piva u ruku. Imao je otvoreni ugovor s Anglo-Tanganjikakompanijom za prodaju šećera, opskrbljivao ih je motorima za strojeve koji su usitnjavališećernu trsku po dogovorenoj cijeni od stotinu deset funta svaki. Za ta tri vozila mogao jedobiti tristo trideset funta.Englezova ponuda odnosila se na svih pet vozila po cijeni koju su još morali dogovoriti.Već sam puno radio na tim motorima , reče Jake.Vidim dobro.Stotinu pedeset svaki, za svih pet. Ukupno je to sedamsto pedeset funta.Vi ćete ponovno vratiti motore i lakirati oklopna vozila.Naravno.U redu , reče Gareth. Znao sam da ćemo se složiti.Pogledaju se zadovoljno.Odmah ću napisati kupoprodajni ugovor , nastavi Gareth i izvuče čekovnu knjižicu, potpisatću vam i ček na cijeli iznos.Što?>> Jake više nije izgledao zadovoljno.Ček moje banke Coutts iz Picadillyja.Bila je istina da je Gareth imao račun u banci Coutts. Samo što je, sudeći po posljednjemizvatku, bio u minusu osamnaest funta, sedamnaest šilinga i šest penija. Posljednjedirektorovo pismo, podosta papreno, bilo je ispisano crvenom tintom.Siguran je poput engleske banke , reče Gareth mašući knjižicom elegantnom gestom.

Rimska vučicaBilo je potrebno pet tjedana da ček dospije do isplate u Londonu i tamo poljubi vrata. Nadaose da će do tada biti već na putu za Madrid. Čuo je da se tamo sklapaju dobri poslovi, a dotada će imati i potreban kapital da iskoristi dobre prilike.Nisu mi jako simpatični, ti čekovi , izjavi Jake i izvadi cigaru iz usta. Ako je za vas svejedno,radije ću uzeti sedamsto pedeset funta u gotovini.>'Gareth se namršti. Vrlo dobro, neće biti tako jednostavno.Bože mili , reče. Trebat će mi više vremena, onda.Ne žuri mi se , osmjehne se Jake. Dovoljno je da novac dospije do sutra, do podneva. To jerok kad predajem motore svom prvom kupcu. Dođite s novcem prije tog vremena i oklopnavozila su vaša. Ustane naglo iz kade dok su mu se voda i sapunica cijedile s tijela, a njegov jesluga trčao po ručnik.Imate li obveze za večeru? , zapita ga Gareth.Mislim da je Abou, ovdje, skuhao svoj poznati gulaš koji ubija i lavove.Biste li bili moj gost u Royalu?Pio sam vaše pivo, mogu jesti i vašu hranu , reče razumno Jake.Dvorana restorana u hotelu Royal imala je visoki strop i goleme prozore zaštićene mrežomprotiv komaraca. Ventilatori na stropu vrtjeli su se miješajući topli i vlažni zrak stvarajućisurogat svježini. Gareth Swales se pokazao profinjena ukusa.Njegov šarm bio je neodoljiv, a sposobnost izbora hrane i vina izazvale su u Jakeu takavosjećaj blaženosti da su nakon toga čavrljali poput dobrih, starih prijatelja. Otkrili su da imajupuno zajedničkih poznanika - radilo se prije svega o barmenima i metresama u različitimdijelovima svijeta, i da su preživjeli paralelna iskustva.Dok je Gareth sklapao poslove s revolucionarnim liderom Venezuele, Jake je radio za tuvladu i gradio željeznicu.Dok je Jake bio glavni strojar na brodu koji je prevozio teret kineskom obalom, Gareth jeprodavao oružje komunističkim borcima na Žutoj rijeci.Wilbur SmithBili su u Francuskoj iste godine, i onog stravičnog dana u Aminesu, kad su njemački rafaliubrzali napredovanje Garetha Svvalesa od sporednog časnika u majora u roku od šest sati.Jake se nalazio na osam kilometara udaljenosti na istoj fronti kao časnik topnik Royal TankCorpsa, pridružen 3. američkoj vojsci.Otkrili su da imaju otprilike isto godina. Ni jedan od obojice još nije proslavio svoj četrdesetirođendan, ali su obojica tijekom minulih godina prikupili mnogo iskustva i pustolovina.Prepoznaju jedan u drugome isti nemir koji ih je tjerao uvijek u nove pustolovine, nedopuštajući im da ostanu dovoljno dugo na jednome mjestu i ukorijene se, slobodni odposjedovanja, žena i odgovornosti, spremni upustiti se punim elanom u novu pustolovinu iostaviti je bez kajanja i bez dvoumljenja. Gledali su uvijek prema naprijed, nikada unatrag.Razumjevši se, započnu se i poštovati međusobno. U pola večere nisu više uopće obraćalipažnju na različitosti među njima. Nitko nije mislio o drugome kao o snobu ili Jenkiju: no, tonije značilo da je Jake odlučio pristati na Garethov ček, ili da je Gareth odustao od namjere dakupi pet oklopnih vozila. Konačno, Gareth ispije još nekoliko kapi brandvja u čaši i pogledana sat.Devet. Prebrzo da bismo legli na spavanje. Što ćemo sada?Jake mu predloži: Madame Cecile ima dvije nove djevojke, stigle su poštanskim kolima.Gareth odbije prijedlog.Možda kasnije, ali ne odmah nakon večere. Što kažeš na partiju karata? U klubu svake večerimožeš igrati poker.Ne možemo otići. Nismo članovi.Postoji uzajamni ugovor s mojim klubom u Londonu, stari moj... ja ću te uvesti.

Kartali su već sat i pol.Jake se zabavljao. Sviđao mu se stil kluba: uobičajeno je kartao na prljavijim mjestima: ustražnjem dijelu nekog bara, na okrenutoj košari za voće, u mehaničkoj radionici, na sandukuu nekom lučkom skladištu.Rimska vučicaOva dvorana je pak imala baršunaste zastore, zidove u tikovini, tamne slike, ulja na platnu itrofeje: lavove sa izblijedjelom grivom, bivole spuštenih rogova koji su promatrali sa zidovastaklenim očima.Čuo se zveket loptica od bjelokosti s tri biljarska stola, a igrači u košuljama, kravatama icrnim hlačama - večernje jakne bile su im odložene dok su igrali - naginjali su se nad zelenupovršinu kad je na njima bio red.Za tri stola igrao se bridž, s kojih su dopirali prigušeni glasovi tipični za englesku rukovodećuklasu. Svi igrači bili su odjeveni 'kao pingvini' kao što je govorio Jake: odnosno crno-bijelo, uvečernjim odijelima i košuljama.Medu stolovima su se konobari kretali tiho, bosonogi, u bijelim tunikama, koje su im sezaledo gležnjeva i s fesom na glavi, poput svećenika neke stare religije, noseći pladnjeve prepunekristalnih čaša, koje su se sjajile.Samo se za jednim stolom igrao poker, bio je od tikovine, s mesingastom pepeljarom, nišamai podmetačima za čaše whiskyja i žetona od bjelokosti.Za stolom je sjedilo pet igrača, i samo Jake nije bio u večernjem odijelu. Ostala trojica bili suupravo onakvi tipovi igrača pokera koje bi se Jake nadao da može držati pod ključem za svojuosobnu upotrebu i zadovoljstvo.Medu njima bio je neki engleski plemić, koji je u Afriku došao u veliki lov. Stigao je nedavnoiz unutrašnjosti, gdje je jedan lovac, bijelac, uvijek ostao uz njega s puškom velikog kalibra,dok je plemić ubijao krda bivola, lavova i nosoroga.Taj gospodin imao je tik na desnome oku, koje je treptalo svaki put kad je imao tris ili neštojoš bolje u ruci. Usprkos tome, iznenađujući niz lijepih karata uspio mu je osigurati dabudejedini pobjednik za stolom, uz Jakea.Bio je tu i plantažer kave, jako preplanuo, s licem punim bora.On je, kad bi imao dobre karte, fijukao kroz zube.S Jakeove desne strane sjedio je stari državni službenik, koji je gotovo sasvim oćelavio,žućkaste puti od groznice koja se sjajila od znoja svaki put kad bi pomislio da će pobijediti,što mu se rijetko događalo.Wilbur SmithU sat vremena pažljivog promatranja igre Jake je osvojio više od stotinu funta, i osjećao sedovoljno zadovoljan kako je probavio dobru večeru. Jedini element u njegovu životu koji ganije dovoljno umirio bio je njegov novi prijatelj i sponzor.Gareth Swales sjedio je ugodno se osjećajući i čavrljajući s plemićem, kao s njemu ravnim,pokazujući prema plantažeru dovoljno poštovanja i žaleći državnog službenika zbog njegovenesreće. Nije ni pobijedio, ni izgubio, no rukovao je kartama zadivljujućom spretnošću. Krozte duge prste, s njegovanim noktima, karte su putovale takvom brzinom koja je izazivala oko iuznemirivala.Jake je pažljivo promatrao, ne pokazujući to previše, svaki put kad bi karte dolazile u rukemajora Garetha Swalesa. Nema načina za varalicu da namjesti špil karata, a da ih ne gledadok ih miješa. A Gareth ih nikada nije gledao. Čak ih nije ni pogledao dok su ih njegovi prstispretno miješali, već je čavrljao o svemu i svačemu ne spuštajući pogled s lica sugovornika.Jake se počeo malo opuštati.Plantažer mu je poslužio četiri karte iste boje, a nakon promjene ude mu boja sa šesticom odherca. Državni službenik koji je bio nezasitno znatiželjan, htio je vidjeti njegovo miješanje za

dvadeset funta te je platio mrmljajući dok je ovaj drugi pokupio sve i ispred sebe naslagaožetone od bjelokosti.Promijenimo špil , osmjehne se Gareth, podigavši prst da pozove konobara, i nadajmo se daće se sreća malo promijeniti.Gareth pošalje špil iz ruke u ruku tako da bi svi mogli vidjeti da je još sasvim nov, a potomotvori palcem pečat i izvuče netaknute karte s podlogom na dva kotača bicikla. Izvučedžokere i započne miješati, prepričavajući istodobno vrlo smiješnu i vulgarnu pričicu obiskupu koji je greškom ušao u ženski toalet na željezničkoj postaji Charing Crossa.Bilo je potrebno nekoliko minuta da završi šalu: a uz smijeh koji je uslijedio Gareth započnedijeliti karte, koje su klizile po zelenoj podlozi savršenim bacanjem, stvarajući pred svakimigračem uredne hrpice. Samo je Jake primijetio da se tijekom pričice o biskupu u ženskomtoaletu Gareth zaustavljao s vremena na vrijeme dok je miješao karte, i sasvim nakratkopodižući dvije polovice snopa okretao ih koliko je bilo dovoljno da pogleda donje karte.Rimska vučicaSmijući se kao lud barunić uze svoje karte i pogleda ih.Smijeh se naglo prekine, a kapak mu započne treptati kao da vodi ljubav s nosom. S drugestrane stola je, pak, odjekivao fijuk plantažera, koji odmah zatvori karte i pokrije ih objemarukama kao da se radi o blagu. S Jakeove desne strane službenikova put sjajila se, žuta poputbjelokosti, a znoj mu se počne cijediti s ćelave glave na nos i košulju, dok je gledao u karteraskolačenih očiju.Jake otvori lepezasto svoje karte i pogleda u tri kraljice.Uzdahne i započne pripovijedati i on jednu pričicu.Kad sam bio glavni strojar na Harvest Maidu usidrenom u Kowloonu, kapetan mi je jednuvečer doveo nekog gospodičića i započeli smo igrati. Ulog je postajao sve veći, a nešto nakonponoći taj gospodičić podijeli vraške karte.Izgledalo je da nitko ne sluša Jakeovu priču, bili su svi previše udubljeni u vlastite karte.Kapetan je imao poker kraljeva, ja dečke, a liječnik broda full aseva.Jake ponovno namjesti dame u ruci i prekine priču, dok je Gareth podijelio dvije kartedržavnom službeniku, koji ih je toliko promijenio.Gospodičić promijeni jednu kartu i započnu ulagati kao ludi. Svatko je bacao na tanjur sve štoje posjedovao na svijetu. Hvala, prijatelju, i ja ću promijeniti dvije karte.Gareth mu baci dvije karte preko stola, a Jake odbaci svoje prije nego što ih je uzeo.Kao što rekoh, svatko je uložio i gaće. Ja sam bio već ispod tisuću dolara, više-manje...Jake otvori karte i uz veliki napor se suzdrža da se ne nasmije: kraljice su bile sve, sada. Četiridame očijukale su iz njegovih ruku.Potpisali smo mjenice, ostavili plaće, a gospodičić se samo trudio da bude ukorak s nama, nemijenjajući karte.Gareth ponovno da barunu jednu kartu i sebi jednu. Sada su svi slušali, uperivši poglede uJakeovo lice, a potom ponovno bacivši Pogled na karte koje su držali u ruci.I, kad je netko pozvao da vidi, medu nama je stajala hrpa novca koja je sezala do stropa.Pobijedio je gospodičić s kraljevskomWilbur Smithskalom. Sjećam se toga kao da je danas: najmanjom skalom trefa. Trebalo je proći dvanaestsati da se kapetan i ja oporavimo od šoka, ali potom smo izračunali vjerojatnost da takvakombinacija prirodno iziđe. Bila je jedna na šesnaest milijuna. Vjerojatnost je optuživalagospodičića, te krenemo u potragu za njim. Pronašli smo ga u starom hotelu Peninsula, kakotroši naš teško zarađen novac. Pripremali smo se da isplovimo: kotlovi su bili još uvijekhladni. Posjeli smo ga na kotao, a potom ga upalili. Naravno, morali smo ga vezati. Nakonnekoliko sati imao je pečena jaja poput kestena.Dobri Bože , reče barun. Užasno!

Upravo tako , složi se Jake. Strojarnicu je preplavio smrad!Tišina nabijena napetošću spusti se nad stol: svi su znali da će se dogoditi nešto izvanredno,da je podignuta izravna optužba, ali nisu svi shvaćali o čemu se radi i kome se obraća. Držalisu karte čvrsto u rukama, kao štitove, i promatrali su jedan drugoga očima prepunim sumnje.Atmosfera je bila tako napeta da se raširila po cijeloj dvorani: čak su i igrači za drugimstolovima prekinuli igru i podigli oči s karata.Smatram , reče Gareth Swales bistrim glasom, koji je stigao do svakog ugla dvorane, dagospodin Burton pokušava reći da netkovara.Ta riječ na tom mjestu bila je tako uznemirujuća, prepuna najgorih posljedica da su mnogiproblijedjeli i progutali pljuvačku. Varalica... u tom klubu! Bilo bi bolje da je preljubnik, iličak ubojica!Moram reći da se sasvim slažem s gospodinom Burtonom.Hladne plave oči Garetha Svvalesa bijesnu, prostrijelivši nevjernog člana Kluba lordova kojije sjedio pored njega.Pitam se hoćete li biti toliko dobri i obavijestiti nas, gospodine, o točnom iznosu našeg novcakoji ste dobili.Glas je šibao poput biča, i na trenutak ga plemić pogleda ne shvaćajući. Zatim pocrveni u licui reče isprekidanim glasom od bijesa: Gospodine! Kako se usuđujete... dobri Bože,gospodine!... , te potom ustane naglo, dršćući od uvrede.Zgrabite ga! , uzvikne Gareth, prevrnuvši teški stol od tikovine jednim pokretom objemarukama.Plantažer i državni službenik ostali su prikliješteni ispod njega.Rimska vučicaKarte i žetoni završe posvuda: nitko više nije mogao ponovno sastaviti karte svakog igračakoje je Gareth Swales podijelio u posljednjem krugu.Varao je! Ah! Uhvatio sam ga na djelu! , reče Gareth, nagnuvši se nad masom igrača koji suse otimali i udarali baruna šakama ispod desnog uha.Ovaj zareži poput razbješnjelog bika i odgovori pljuskom.Gareth samo lagano odmakne glavu da bi je izbjegao i umjesto njega primi je tajnik kluba,koji je spremno potrčao, primivši je ravno medu oči.Bukne opća svađa. Svi članovi kluba potrče u pomoć tajniku.Jake pokuša dostići Garetha u iznenadnoj gužvi.Nije on varalica, ti si! , reče prijeteći stišćući šake.No, bilo je četrdeset članova kluba u toj dvorani, svi su bili u večernjim odijelima; samo jejedan od njih bio u jakni od lagane tkanine. Horda se haei na njega.Pogledaj si leda, stari moj , reče mu prijateljski Gareth dok ga je Jake uhvatio za ovratnik.Jake ga ispusti i okrene se. Udarac koji je spremio za majora Swalesa zatutnji u gomiličlanova kluba koji su se bacili u napad. Dvojica padnu na pod, ali ostali nastave napadati.Udarite! , ohrabri ih radosno Gareth. Krvnik kaže kad je kraj! Kao u čudu, sada je bionaoružan biljarskim štapom.Sada je Jake već bio preplavljen bujicom večernjih odijela. Trojica su mu visjela za vratom,dva su ga držala za noge, a dva ispod miške.Budale, ja uopće nisam kriv! Varalica je on , reče, pokušavši uperiti prst prema Garethu. No,nije imao slobodne prste na raspolaganju, a ni ruke.Istina je! , reče Gareth. Prokleti varalice! , te zamahne i udari štapom po glavama lijepoodjevenih džentlmena koji su se objesili za Jakeov vrat. Padnu na pod poput zrelih krušaka, aJake, oslobođen od njihove težine, ponovno se okrene prema Garethu.Čuj me, ti , zareži i krene prema njemu usprkos nepomičnim tijelima o koje se neprekidnospoticao.

Čujem, da! , reče Gareth i podigne glavu. Bila je to zviždaljka jednog policajca. Iza staklenihvrata pojave se odore.Wilbur SmithDovraga! Policija!*, uzvikne Gareth. Bježimo. Slijedi me, stari moj. Uz dva dobro naciljanaudarca štapom razbije najbliže prozorsko staklo i klizne nesmetano u mrak vrta.Jake je hodao puteljkom ispod stabala jacaranda prema svom taboru na obali malog potoka.Već je duže vrijeme iza sebe, u noći, ostavio krikove i zviždaljke policije.Čak je nestao i bijes, a jednom je čak prasnuo u smijeh prisjetivši se uvrijeđenog baruna.Odjednom, začuje iza sebe škripu kotača i tapkanje bosih nogu po puteljku.I prije nego što se okrenuo, znao je tko ga je slijedio.Mislio sam da sam te izgubio , reče Gareth ljubazno, plemenitih crta lica, osvijetljenih na žarucigare držeći glavu naslonjenu na jastuk.Otišao si poput psa za kujom. Ostao sam zadivljen. Brzo trčiš!Jake ne reče ništa i nastavi svojim putem prema šatoru.Nije moguće da već ideš spavati.Sada je rikša bila paralelna s Jakeom. Noć je mlada. Tko zna koliko nam dubokih misli ikoliko pustolovina još može ponuditi.Jake pokuša ne prasnuti u smijeh i nastavi hodati.Madame Cecile? , predloži Gareth.Želiš li ih pod svaku cijenu, ta oklopna vozila, ha?Vrijeda me da ti pripisuješ sve moje prijateljske prijedloge tome.Tko plaća? , zapita Jake.Naravno, bit ćeš moj gost.Dobro, pio sam tvoje pivo, jeo tvoju večeru... ne bi imalo smisla zaustaviti se baš sada, zarne?Približi se rikši. Hajde, okreni, vraćamo se natrag , reče vozaču.Dok se ovaj okretao, Gareth ugura cigaru u Jakeova usta.Koje si karte podijelio sebi? , zapita ga Jake kroz kolute dima.Kraljevsku skalu? Poker aseva?Radije ću ignorirati pitanje, jer navodi na to da sam varalica.Neko vrijeme nastave u tišini, a potom Gareth prvi progovori: Niste mu zaista ispekli jaja,onom jadniku, ha?Rimska vučicaNe , prizna Jake. Ali tako je priča bolja.Stigli su do vrata bordela, smještenog usred vrta, opasanog zidom. Iznad ulaznih vrata bila jeupaljena plinska svjetiljka. Gareth se zaustavi držeći ruku na ručci za kucanje.Znaš, mislim da ti dugujem isprike... krivo sam te procijenio.Nasmijali smo se.Mislim da je bolje da od sada na dalje budemo iskreni.Ne znam hoću li se moći oporaviti od šoka.Osmjehnu se jedan drugome dok ga je Gareth udario šaljivo šakom po ramenu.No, i dalje ostaješ moj gost.Madame Cecile je bila visoka, vitka i bez grudi. Izgledala je kao da će se svakog trena srušitipoput štapa za šetnju. Na sebi je imala tamnu večernju haljinu strogog kroja, kojom je melapo podu, s visokim ovratnikom i dugačkim rukavima. Kosu je skupila u pundžu, a na licu jeuvijek imala izraz neslaganja. Raznježi se neznatno kad ih primi u dnevnom boravku.Majore Swales, uvijek mi je drago vidjeti vas. Gospodine Burtone, nisam vas dugo vidjela.Mislila sam da ste se preselili u drugi grad.Popijmo čašu šampanjca, draga moja , reče Gareth pruživši svileni šal konobarici. Imate li jošuvijek Pol Rogersa iz 1923?

Naravno, majore.Moramo malo pročavrljati prije nego što vidimo djevojke. Je li maleni salon slobodan?Gareth se smjesti u jednoj od velikih kožnih fotelja, sa čašom šampanjca u jednoj i cigarom udrugoj ruci.Odmah prede na stvar. Duce će ubrzo napasti Etiopiju. Samo Bog zna što želi time dobiti. Svikažu da je to sama pustoš; pustinje i planine. No, usprkos tome, Mussolini je želi. Možda imavizije slave. Stari napoleonski svrbež, znaš.Kako znaš? Jake je legao na kauč.Nije pio šampanjac. Nije ga volio.To mi je posao, znati te stvari, stari moj. Osjetim miris rata Prije nego što znaju oni koji će seboriti. A ovaj je siguran sto posto. Duce prolazi sve klasične stadije izjave o namjerama kojepotiču mir,Wilbur Smithdok se naoružava punom parom. Ostale velesile - Francuska, moji susjedi i tvoji - već su munamignuli: dali su mu zeleno svjetlo! Naravno, vrištat će se poput poludjelih majmuna, podićiće različite prosvjede u Ligi naroda, ali nitko neće maknuti ni prstom i zaustaviti starog Benitada pojede Etiopiju u jednom jedinom zalogaju. Haile Selasie, kralj nad kraljevima, to dobrozna, kao što to znaju i svi njegovi prinčevi, i čak i šaljivdžije. Očajnički se pokušavajuspremiti za obranu. I tu ću se ja umiješati, dragi moj prijatelju.A zašto bi trebao kupiti od tebe po cijeni koju si mi spomenuo? Zasigurno mu je jeftinije da seopskrbi kod proizvođača oružja.Dragi moj, zaboravljaš na embargo. Liga naroda ga je upravo proglasila za Eritreju, Somalijui Etiopiju. Nema više uvoza oružja na to područje. Odlučili su tako kako bi smanjili napetosti,no, funkcionira samo jednosmjerno. Mussoliniju nije potrebno međunarodno tržište da bi senaoružao. Ima već sve topove, zrakoplove i kamione koji su mu potrebni u Eritreji, spremneza polazak, dok stari kralj nad kraljevima posjeduje nekoliko staromodnih pušaka i hrpumačeva koje moraš držati objema rukama. Bit će to lijepa borba... zar ne piješ šampanjac?Mislim da ću si otići po pivo. Odmah se vraćam.Jake ustane i krene prema vratima, dok je Gareth nijekao tužno glavom.Kakav ukus. Pivo, a ja mu nudim šampanjac s etiketom!No, Jake se udaljio više zbog toga da bi si uzeo dovoljno vremena da razmisli o svojemustanju i da isplanira poteze. Naslonjen na šank u prepunoj sali, ponovno razmisli o tome štomu je rekao Gareth Swales. Pokuša shvatiti do koje se mjere radilo o činjenicama, a što je bilapuka mašta. Zatim promisli o tim činjenicama koje bi se mogle preobraziti u dobit za njega.Gotovo je čvrsto odlučio da se neće dati nagovoriti i ući u posao - bilo je previše trnja na tomputu - i držati se izvorne namjere te prodati motore šećerani, no potom ostane žrtvaslučajnosti, tako očite, da je nije mogao ne uzeti u obzir.Zapravo, bila je riječ o igri sudbine.Pored njega, za šankom, sjedila su dva mladića, odjevena poput nevažnih službenika, svatkosa svojom djevojkom pod miškomRimska vučicakoju su milovali razgovarajući međusobno sigurnim i gromkim glasom. Jake je bio previšeudubljen u svoje misli da bi ih slušao, ali jedno ime privuče njegovu pažnju.Jesi li čuo da je Anglo Sugar propao?Ma hajde, ne vjerujem ti!Istina je. Čuo sam svojim ušima u sudnici. Propali su s pola milijuna funta gubitka.Dobri Bože! Pa to je već treće veliko poduzeće ovog mjeseca!Teška su vremena. Tko zna koliko će ljudi potopiti svojom propašću.Jake se složi u tišini, ulije si pivo u čašu i vrati se u salon.Bila su zaista teška vremena. U nekoliko mjeseci već je drugi put doživio takvo što.

Brod kojim je stigao u Dar Es Salam oduzet je kao garancija od suda u stečajnom procesu.Poduzeće u Londonu je propalo, ali brod nije bio dovoljan da plati njihove dugove.Jake se iskrcao sa svom svojom imovinom u vreći koju je nosio na leđima, uz nimalo nade daće uspjeti dobiti šest mjeseci zaostataka, ni doprinosa za mirovinu koje je uplatio u fonddruštva.Tek je započeo s oporavljanjem zahvaljujući ugovoru o dostavi motora za šećeranu, iponovno ga je val krize dostigao, koji se širio cijelim svijetom. Sudbina svih bila je propast,malenih i velikih, a sada je Jake Burton bio vlasnik pet oklopnih vozila, za koje na tržištu nijebilo više od jednog kupca.Gareth se nalazio na prozoru i promatrao prizor luke, gdje su svjetla brodova drhtala na crnimvodama. Okrene se i pogleda Jakea u lice, te nastavi s razgovorom kao da ga nikada nisuprekinuli.Budući da smo odlučili biti odvratno iskreni bar medu nama, dozvoli mi da kažem da cijenimEtiopljane koji su spremni platiti ta oklopna vozila i tisuću funta svako. Naravno, uz uvjet dase ta vozila malo srede, lakiraju, i da se na njih montira lijepi mitraljez na kupoli.Slušam te , reče Jake vrativši se na kauč.Dakle, ja imam kupce, i mitraljeze Vickers, bez kojih vozila e vrijede ni prebijene pare. Tiimaš vozila i sposobnost da ih Pokreneš.Jake je sada u Garethu Swalesu vidio sasvim drugog čovjeka.Wilbur SmithNije više primjećivao afektirani naglasak i paunaško držanje: umjesto toga, u očima jeprimijetio gusarski bljesak.Nikada nisam imao ortake do sada. Uvijek sam se sam puno bolje snalazio. No, imao samnačina da te malo upoznam i mislim da bi ovo mogao biti dobar potez. Što ti misliš?Ako me prevariš, Gareth... ovog ću puta zaista ispeći tvoja jaja.Gareth zabaci glavu unatrag i prasne u smijeh, zabavljen.Mislim da bi bio u stanju to i učiniti, Jake!Krene prema njemu i pruži mu ruku.Ti ćeš dati vozila, a ja sve ostalo, a potom dijelimo po pola, slažeš li se? , reče, i Jake prihvatiruku.Pola-pola , složi se.Dosta je poslova za večeras. Idemo djevojkama.Jake predloži Garethu, kao ravnomjernom ortaku, da mu pomogne u popravljanju motora, ilipri lakiranju oklopnih vozila.Gareth problijedi i upali cigaru.Slušaj me, stari moj, nije baš pametno da doslovce shvatimo ovu stvar o ravnomjernimortacima. Znaš, manualni rad uopće mi ne leži.Pa, onda ću morati zaposliti nekog pomoćnika.Samo bez ustručavanja, zaposli koga god hoćeš , reče Gareth mašući cigarom. Ja moram otićido luke i podijeliti nekoliko omotnica i sličnih stvari, shvaćaš. Zatim ću večerati sguvernerom, da bih se povezao s osobama koje nam koriste, shvaćaš?Gareth se ponovno pojavi u taboru sutradan, u rikši s uobičajenom kanticom i nekoliko piva uledu. Pronašao je nekoliko crnaca koji su radili pod Jakeovim nadzorom. Boja koju je Jakeizabrao za oklopna vozila bila je siva, poput vojnih brodova. Jedno je vozilo već bilo obojeno.Učinak je bio zadivljujući: vozilo koje je prije izgledalo poput starudije, sada je izgledalo kaopredivno vojno vozilo.Dovraga! , usklikne Gareth zadivljeno. Čak sam i ja ostao bez riječi. Stari Etiopljanin ćepoludjeti.Prođe redom vozila i konačno se zaustavi.Zašto lakiraš samo tri? Zašto ne bismo lakirali i ostale?

Rimska vučicaObjasnio sam ti, samo tri su u voznom stanju.Poslušaj me, stari moj, nije vrijeme za skrupule. Lakiraj i ostale i stavit ću ih u paket. Neprodajemo ih s garancijom!Gareth se osmjehne Jakeu i zažmiri okom. A prije nego što budu reklamirali, mi ćemo većotići... ne ostavivši adresu.Nije primijetio da je šala pogodila Jakeov ponos sve dok nije vidio da su mu ramena napeta,što je vrlo dobro poznavao, a crvenilo mu se penjalo po vratu.Pola sata kasnije još su raspravljali.Na glasu sam po cijelome svijetu i ne namjeravam sada okrnjiti ga za nekoliko starudija poputovih , urlao je Jake udarivši nogom u najstarije od oklopnih vozila.Nitko ne smije biti u stanju reći da ga je Jake Burton prevario.Gareth je brzo shvatio kakav karakter ima njegov novi ortak. Instinktivno shvati da su bili narubu fizičkog obračuna i odjednom promijeni stav.Slušaj me, stari moj, nema smisla svađati se međusobno...Ja se ne svađam , uzvikne Jake.Naravno da ne , utješi ga Gareth. Dobro sam shvatio što želiš reći. I u pravu si, i ja sam istogmišljenja.Jake, malo umiren, otvori usta i htjede nastaviti, ali nije mogao, jer mu je Gareth u ustaugurao cigaru i upalio je.Sada pokušajmo promućkati glavom, u redu? Reci mi zašto ova dva nisu u voznom stanju, štoim nedostaje, a da ih pokrenemo?Četvrt sata nakon toga sjedili su na terasi ispred Jakeova šatora, pijući pivo i zahvaljujućiGarethovoj diplomaciji atmosfera je ponovno bila prijateljska.Karburator Smith-Bentley? , ponovi Gareth tužno.Već sam kontaktirao sa svima onima koji su ga mogli imati. Lokalni trgovac je čak poslaobrzojav u Cape Town i Nairobi. Trebalo bi ga naručiti u Londonu, a trebat će najmanje osamtjedana dok ne stigne.Polako, polako, stari moj. Radi se možda o sudbini goroj od snirti, ali za dobrobit poduzeća jaću to učiniti.Wilbur SmithGuverner Tanganjike imao je tridesetdvogodišnju kćer, neudanu, usprkos velikom bogatstvu ivisokom očevom položaju.Gareth je prouči kriomice, krajičkom oka i shvati zašto.Prvi pridjev koji mu je pao na pamet bio je 'konjska', ali nije bio točan, ispravi se Gareth.Morao je to preobratiti u 'devska', ako je jezik bio dovoljno spretan da to izgovori.Prava deva, pomisli opazivši njen zadivljeni pogled dok su sjeli jedno pored drugog naluksuzna kožna sjedala.Hvala ti što si mi dozvolila da se povezemo autom tvog oca u šetnju, draga.Ona zaguguta, otkrivši žute zube ispod golemog nosa, sretna zbog komplimenta.Kad se budem vratio u domovinu, kupit ću si jedan takav automobil. Nema ničeg boljeg odlijepog Bentleyja.Gareth je za volanom goleme, dugačke limuzine, skrenuo prema obalnoj cesti koja je prolazilaispod palma, pored plaže. Policajac opazi zastavicu na haubi i pozdravi vojnički. Gareth muodzdravi dotaknuvši šešir, a potom se obrati družici koja, od polaska iz guverneroverezidencije, nije skretala pogled s njegova plemenitog i preplanulog lica.Poznajem predivno mjesto s predivnim pogledom na vrhu brežuljka. Vidi se cijeli zaljev, jakoje lijepo. Mislio sam da bismo se možda mogli tamo zaustaviti.Ona klimne glavom, previše uzbuđena da bi nešto rekla. Gareth je bio sretan. Njen je glas bioužasno piskutanje. Osmjehne joj se sa zahvalnošću: srdačnim, neodoljivim osmijehom i

djevojka pocrveni. Imala je lijepe oči, Gareth pokuša uvjeriti samoga sebe: za one kojima sesviđaju devine oči. Bile su dva bunara prepuna tuge, s dugim trepavicama. Usredotočit će sena oči, a zaboraviti na zube.Rodi se u njemu zabrinutost u duši.A što ako me ugrize u kritičnom trenutku? S tim kljovama može mi zadati i smrtonosni ugriz.Na trenutak htjede sve ostaviti. Zatim samog sebe natjera i zamisli si još tisuću funta dobiti ihrabrost mu se vrati.Gareth zaustavi Bentlev i potraži otvor u raslinju: pronađe ga odmah. Automobilom se zavučemedu raslinje, ispod tunela palma.30Rimska vučicaOdjednom se pronađu na čistini, zaklonjeni grmljem.Dobro, mislim da smo stigli , reče i podigne ručnu kočnicu.Evo, dolje je zaljev, pogledaj.Malo se nagne da joj pokaže, a guvernerova kćer mu se objesi oko vrata. Posljednja misaokoja prostruji Garethovim umom bila je da izbjegne zube.Jake Burton sačeka da se golemi Bentlev smjesti na podignutom podiju, a potom iziđe izagrmlja i klizne s torbom prepunom alata u ruci do haube. Šum koji je napravio kad ju jeotvarao bio je prekriven strastvenim mrmljanjem koje je dolazilo iz unutrašnjosti automobila.Jake na brzinu pogleda blatobran i opazi užasnu sliku guvernerove kćeri, ili bolje rečeno,opazi njene bijele udove, nezgrapne, dugačke i koščate koji su se ritali poput devinih noguispod krova Bentlevja. Odmah spusti glavu prema motoru.Pokuša raditi brzo, zviždučući u mislima Tiger Rag, zatvorenih usta. Ali, karburator je plesaogore-dolje, dok su iz vozila usklici bili sve glasniji i glasniji uz ritmičku usredotočenost.Srdžba koju je osjetio prema Garethu kad je ovaj odbio pomoći u lakiranju željeznih dama,sasvim nestane. Sada je Gareth bio maksimalno zauzet, a njegovi napori za dobrobit obojicezasjenili su i najodvratniji i najteži manualni posao.Dok je Jake izvlačio cijeli karburator iz motora i stavljao ga u torbu s alatom, začuje iposljednji srceparajući krik koji je dolazio iz unutrašnjosti Bentlevja, a odmah zatim naglozastane, dok se tišina spustila na palminjak. Jake Burton klizne kroz grmlje, ostavivši svogortaka zaglušenog i zamršenog u petlji nezgrapnih udova i skupocjenoga francuskoga donjegrublja.Vjeruj mi da je u mojem oslabljenom stanju bilo teško vratiti se kući pješice. A i uvjeritigospođicu da se ne možemo smatrati zaručenima.Dat ćemo ti medalju , obeća mu Jake, izronivši ispod haube oklopnog vozila. Ne mareći dabude izvrgnut smijehu i ruglu major Gareth Swales je izdržao, udarao po neprijateljuprodirući...Wilbur SmithUžasno zabavno , promrmlja Gareth.Ali, znaš, i ja moram čuvati svoj glas. Bio bih jako posramljen da se sazna takvo što, starimoj. Dakle, drži jezik za zubima, u redu?Imaš moju časnu riječ , reče mu ozbiljno Jake i ode do ručke za pokretanje. Motor odmahzabruji i stabilizira se, u ravnomjernom ritmu koji je Jake slušao na trenutak, a potom sezadovoljno osmjehnuo.Čuj kako radi, ta ljepotica! , usklikne obrativši se Garethu.Zar nije vrijedilo, za ovakvu glazbu?Gareth zakoluta očima, preplavljen tužnim sjećanjima, i Jake nastavi: Četiri, četiri lijepe idobre željezne dame! Što još želiš više od života?Želim ih pet , reče odmah Gareth. Jake se namršti.Napisat ćemo na nj moje ime , molio je Gareth.

Tvoj glas neće se nimalo promijeniti!Ali Jakeov izraz lica već je bio dovoljan odgovor.Ne? , uzdahne Gareth. Predviđam da će nas tvoj zastarjeli i osjećajan mentalitet uvući u velikeneprilike, obojicu.Možemo se odmah razdvojiti.A, ne, dragi moj. Znaš, ti Etiopljani se uopće ne šale. Bilo bi rizično sada ih prevariti: ako sepovučemo sada... Imaju one mačeve koje drže objema rukama, sjećaš li se? A neće ti odrubitisamo glavu, čuo sam da... u redu, zadovoljit ćemo se s prodajom četiri oklopna vozila.Dana 22. svibnja Dunnottar Castle usidrio se u luci Dar Es Salama i odmah ga opkoli flotamalih brodica. Bio je to vojni brod Union Castle linije koja je povezivala Southampton i CapeTown, Durban, Lourenco Marques, Dar Es Salam i Gibuti.Dva apartmana i deset dvokrevetnih kabina prvog razreda zauzeo je Lij Mikhael WasanSagud i njegova pratnja.Lij je bio član etiopske kraljevske kuće koja je tvrdila da potječe čak od Salamona i Kraljiceod Sabe. Bio je utjecajan savjetnik kralja i zajedno sa svojim ocem vladao je, u ime HaileaSelasiea, pustinjama i planinama na sjeveru Etiopije, području većem od Škotske i Wallesazajedno.Rimska vučicaRas se vraćao u domovinu nakon šest mjeseci misije pri vladi Velike Britanije i Francuske,moleći uzalud za pomoć, te pri Ligi naroda u Ženevi, protiv Mussolinijevih agresivnih težnjaprema tome velikome afričkom carstvu.Nije imao nikakvih iluzija. Čovjek se iskrcao s broda, zajedno sa četvoricom starijihsavjetnika i ušao u automobile unajmljene za njega i njegovu pratnju od Garetha Swalesa.Vozači su već dobili upute.Sada, stari moj, dozvoli mi da ja pregovaram , savjetova Jakea Gareth Swales, dok sunervozno hodali gore-dolje po skladištu broj 4 na doku. Ovo je moj dio u predstavi. Ti samozadrži vojnički izraz lica i pokazuj. Vidjet ćeš da ćemo zadiviti starog Etiopljanina.Gareth je bio predivan u svome tropskom odijelu svijetloplave boje i s karanfilom u zapučku.Nosio je kravatu na tanke crte svoje stare škole i stavio si je briljantin tako da nije imao nijednu vlas koja mu je stršila: tog jutra je otišao brijaču koji mu je popravio brčiće.Kritički pogleda u svog ortaka i zaključi da je relativno zadovoljan. Jakeovo odijelo nije bilokrojeno u Savile Rowu, bilo je to očito, ali odgovaralo je prilici, bilo je čisto i ispeglano.Cipele su bile svježe ulaštene, a preguste kovrče mokre i dobro počešljane. Čak je uspioskinuti sve masne tragove s ruku i noktiju.Vidjet ćeš, vjerojatno ne govore ni engleski , reče Gareth.Morat ćemo se sporazumijevati gestama. Ah, da si me bar pustio da učinim što sam htio!Mogli smo im podmetnuti i peto vozilo. Mora da su hrpa divljaka koji idu za vrećicom soli iperlica...Prekine ga buka automobila.Evo ih. Ne zaboravi što sam ti rekao.Dva automobila se zaustave pred vratima, na suncu, i ostave putnike. Četvorica su na sebiimali duge tunike do gležnjeva, nalik na rimske toge. Pod tunikama su nosili konjaničkehlače, a na stopalima su imali sandale. Bili su to sve stariji ljudi, guste prosjede kose, i licaprepunih bora. U časnoj tišini okupe se oko mlađega i višeg muškarca, koji je na sebi imaotamno zapadnjačko odijelo i koji je prvi ušao u svježi hlad skladišta.Lij Mikhael bio je nešto viši od metar i osamdeset i imao je malo pogrbljena ramena, kaonetko tko je puno vremena proveo nad knjigama. Njegova put bila je boje tamnog meda,brada i kosaWilbur Smith

uokvirivali su lice elegantnih obrisa. Njegove su oči bile pametne. Iako je bio malo pogrbljen,hodao je poput mačevaoca i kad se osmjehivao, njegovi bijeli zubi isticali su se na tamnomlicu.Sto mu gromova! , reče Lij naglaskom koji je bio sličan Garethovom. Pa to je Prdac Swales!Ozbiljnost majora Swalesa sasvim nestane. Pokuša se prisjetiti tko je to upotrijebio nadimakkoji nije čuo već godinama, više od dvadeset. Tako su ga prozvali, kad ga je ta boljkapogodila u prepunoj kapeli koledža. Duboko se nadao da ga više neće čuti, taj nadimak, kojiga je ponovno prisjećao na tu kapelicu od kamena, i zabavljene poglede, te prigušeni smijehnjegovih prijatelja, koji ga je pogodio poput pljuske.Sada se princ smijao, dodirnuvši si čvor kravate. A i Jake opazi da su boja i crte na kravatamabile jednake kao na Garethovoj kravati.Eton 1915., Waynflete. Ja sam bio kapetan kuće. Jednom sam te kaznio jer si pušio u zahodu.Zar se ne sjećaš?Dobri Bože , promrmlja Gareth.Toffee Sagud! Moj Bože! Ne znam što bih rekao...Pokušaj se izraziti gestama , promrmlja Jake zadirkujući ga.Budi dobar, prokletstvo! , prosikće Gareth i uz golemi napor ponovno pronađe neodoljivsunčani osmijeh u tom mračnom skladištu.Njegovo veličanstvo... Toffee... dragi prijatelju... Krene mu u susret pružajući ruku. Kojeveliko i neočekivano zadovoljstvo!Rukuju se smijući se i crna, svečana lica starijih savjetnika se razvedre.Dozvoli mi da ti predstavim svog ortaka, gospodina Jakea Burtona iz Texasa. GospodinBurton je izvrstan mehaničar i poslovni čovjek. Jake, ovo je Njegovo veličanstvo Lij MikhaelWason Sagud, guverner Shoa, stari i dragi prijatelj.Prinčeva ruka bila je koščata, svježa i čvrsta. Njegov pogled brz i prodoran, prođe poputrendgenskih zraka i snimi Jake u tren oka, a potom se ponovno spusti na Garetha.Kad su te isključili? Ljeti 1915., čini mi se. Uhvatili su te u krevetu s nekom sobaricom, akose ne varam, zar ne?Dobri Bože, ne! Gareth je izgledao začuđen.Nikada s poslugom! Bila je to rektorova kćer.Rimska vučicaAh, da, u pravu si, sada se sjećam. Bio si poznat... otišao si s aureolom slave. Govorilo se otebi još mjesecima. Govorilo se da si se borio u Francuskoj i da si se jako dobro ponio.Gareth nemarno odmahne rukom, a Lij Mikhael nastavi: Što si potom radio?Podosta neprijatno pitanje za Garetha. Napravi nekoliko neodređenih gesta cigarom. O, sve isvašta. Bavio sam se uvozom i izvozom, kupovao, prodavao...Što nas ponovno vraća u sadašnjost, zar ne? , reče uljudno princ.Naravno, baš tako , složi se Gareth uzevši ga pod mišku.Sada kad znam tko je kupac, još sam više zadovoljan što sam uspio nabaviti zaista izvanrednurobu.Drveni sanduci bili su uredno posloženi na hrpu uza zid skladišta.Četrnaest mitraljeza Vickers, većinom novi, tek izišli iz tvornice... nikada nisu ispalili nirafal...Sporo su hodali promatrajući sanduke sve do kraja reda gdje je bio postavljen mitraljez natronožnom postolju.Kao što vidiš, radi se o prvorazrednoj robi.Pet Etiopljana bili su svi ratnici, starog plemena ratnika, a od pravog ratnika posjedovali suljubav i poštovanje prema oružju.Nahrupe nestrpljivo oko mitraljeza.Gareth namigne Jakeu i nastavi:

Stotinu četiri puške Lee-Enfield, još su sasvim nove...Nekoliko je pušaka bilo očišćeno, montirano i naslonjeno na sanduke. Skladište broj 4 bilo jeneka vrsta Aladinove pećine za goste. Stariji pomoćnici zaboravili su svoj ponos bacivši se naoružje poput jata gavrana, uz usklike ushićenja nakon prvog dodira hladnog čelika. Gazeći simeđusobno krajeve tunika, nahrupe oko montiranog mitraljeza, podignu ga i naciljaju svisretni tu i tamo, uzvikujući ta-ta-ta-ta-ta poput školaraca, koseći imaginarne redoveneprijatelja.Čak je i Lij Mikhael zaboravio na svoj etonski način ophođenja i pridružio im se uproučavanju oružja, odmaknuvši sedamdesetogodišnjeg časnika od mitraljeza i odmahkomentirajući bučno oružje. Gareth se umiješa diplomatski.Wilbur SmithZnaš, Toffee, stari moj, nije to sve što imam za tebe... ni govora! Zadržao sam najbolje zakasnije.Uz Jakeovu pomoć, ponovno okupi bradatu i pitoresknu skupinu Etiopljana, i odvojivši ih snaporom od izloženog oružja, povede ih prema automobilima koji su čekali ispred ulaza uskladište.Mala povorka, s Garethom, Jakeom i princem u automobilu na čelu, skrene prema puteljkukoji je vodio u šumu mahagonija i zaustavi se pred luksuznim šatorom za ceremonije, koji jezamijenio Jakeov vojni šator na čistini pored malenog potočića.Gareth je naručio zakusku u hotelu Royal, usprkos Jakeovim prosvjedima zbog visoke cijenete usluge.Ponudimo ih bocom piva i limenkom graha , rekao mu je, ali Gareth zaniječe glavom: Samozato što se radi o divljacima, nemamo pravo ponašati se poput barbara, stari moj. Stila, trebanam stila, to je tajna u životu. Stil i brzina. Napunit ćemo ih šampanjcem, a potom ih odvestido oklopnih vozila na dnu puteljka...Tako, sada ih je dočekao red konobara u bijelim tunikama i s crvenim fesovima na glavama.Ispod šatora dugački stolovi bili su prepuni hrane: svinjskog pečenja, jastoga, dimljenoglososa, jabuka i krušaka uvezenih iz Južne Afrike... i sanduka i sanduka šampanjca, već usrebrenim kanticama s kockama leda. Jake je ipak uspio nagovoriti Garetha da odustane odskupog šampanjca i umjesto toga kupi Veuve Clicquot bez nekih posebnosti.Princa i njegovu pratnju, izišavši iz automobila, dočeka eksplozija čepova šampanjca, te sepribliže šatoru s veseljem. Gareth je napravio pun pogodak, jer su Etiopljani obožavali slavljai bankete i imali su izražen osjećaj gostoprimstva.Bila je to prava stvar da pridobiju simpatije svojih gostiju.Dragi moj Swales, zaista si imao odličnu zamisao , reče mu princ. Uz svoj urođeni osjećaj zauljudnost uvijek je izbjegavao nadimak staroga školskog druga. A Gareth mu je bio zahvalan ikad su svi u ruci držali čašu šampanjca, predloži prvu zdravicu gromkim glasom: UzdravljeNjegovom veličanstvu, Negusi Nagust, kralju nad kraljevima, caru Haileu Selasieu, LavuVodi.Svi ispiju čašu šampanjca jednim gutljajem i da ne pogriješe, Gareth i Jake učine isto.Rimska vučicaNakon toga se bace na hranu, dajući Garethu priliku da šapne Jakeu u uho: Smisli neku druguzdravicu, moramo ih malo opiti.No, nije bilo razloga za zabrinutost, jer se princ umiješa:Uzdravlje Njegovom veličanstvu, britanskom kralju Georgeu V., kralju Engleske i caru Indije.Čim su čaše bile prazne, ponovno ih napune, nakloni se Jakeu i podigne čašu: Uzdravljepredsjedniku Sjedinjenih Američkih Država. Gospodinu Franklinu D. Rooseweltu.Da ne bi ispali manje uljudni, svaki dvorjanin je također, po redu, izrekao nerazumljivuzdravicu na amharskom jeziku, vjerojatno u zdravlje princu, njegovoj majci, ocu, tetama inećacima, te na taj način ispiju bezbroj čaša šampanjca.

Uzdravlje guverneru britanske kolonije Tanganjike , reče Gareth podigavši čašu uz gotovonevidljivu jezu.I uzdravlje njegovoj dražesnoj kćeri! , promrmlja sarkastično Jake.To je uzrokovalo ponovno još jedan krug zdravica gostiju u tunikama, a Gareth i Jake počelisu uviđati ludost u nastojanju da ostanu ukorak s tim muškarcima naviklim na puno jača pićapoput teja, koji se pije u Etiopiji.Kako si? , promrmlja Gareth zabrinuto obraćajući se Jakeu, s naporom pokušavajući uperitipogled u njega.Izvrsno , osmjehne mu se blaženo Jake.Pobogu, ovi piju kao deve.A ti si još na šampanjcu, Prdče! Prije ili poslije vidjet ćeš da ćeš uspjeti.Čašom pokaže na nasmijanu, ali nikako pijanu skupinu časnika.Bio bih ti zahvalan da se ne služiš tim nadimkom, stari moj. Lošeg je ukusa, ne čini li ti se?Nema ni najmanje stila. -Gareth ga prijateljski potapša po ramenu, ali gotovo ga promaši.Zabrinuti izraz pojavi mu se na licu: Kako ti ja izgledam?Izgledaš mi pomalo radostan, kao i ja. Bolje je da pobjegnemo odovud prije nego što nasdokrajče.O, Bože! Zar započinjemo ponovno? , usklikne uzbunjeno Gareth dok je princ podizaokristalnu čašu, gledajući u njih s očekivanjem.Wilbur SmithU tvoje zdravlje, dragi Swales , reče susrevši Garethov pogled.Počašćen sam , odvrati Gareth te ponovno ispije još jednu čašu. Zatim potrči prema konobarukoji im je već hitao ususret da bi ponovno napunio prinčevu čašu.Toffee, prijatelju moj, sada bih ti pokazao malo iznenađenje koje sam priredio za tebe.Dohvati princa za ruku kojom je držao čašu i oduzme mu je.Dodite svi! Ovuda , pozove ih.Medu časnicima sijedih brada mogla se osjetiti nevoljkost što ostavljaju šator, i Jake je moraopotrčati u pomoć Garethu. Udvoje, raširivši ruke i istjeravši sve iz šatora, uspjeli su nakonkratkog vremena prisiliti skupinu da krene puteljkom kroz šumu mahagonija, koji je nakondvadesetak metara vodio prema čistini širine igrališta za polo.Velika tišina spusti se medu njih, kad su ugledali četiri oklopna vozila savršeno nanizanajedno do drugog, premazana sivom bojom, s mitraljezima Vickers čije su se goleme cijevi,koje su se hladile na vodu, isticale s kupole, na kojoj je već bila naslikana etiopska zastava:zelena, žuta i crvena crta.Poput mjesečara časnici ostave da ih povedu prema redu stolaca koje su već unaprijedpriredili ispod suncobrana i smjeste se udobno ne odvajajući pogled s ratnih vozila. Gareth sesmjesti ispred njih poput učitelja u školi, zateturavši neznatno.Gospodo, pred nama je jedno od najboljih vozila koje je ikada proizvedeno na svijetu... , i dokje čekao da princ prevede za svoje savjetnike, osmjehne se pobjednički Jakeu.Upali, stari moj!Kad je prvi motor zabrujio, etiopski časnici ustanu i zaplješću poput gledatelja koji suusredotočeni na boks meč.Tisuću i petsto funta svaki, reče u sebi Gareth. Prodat ću ih bar po tisuću petsto funta.Lij Mikhael ih je pozvao na večeru, na Dunnottar Castle, i usprkos protivljenju, Jake je bioprimoran odjenuti večernje odijelo koje mu je na brzinu sašio neki krojač u Dar Es Salamu ikoje su istog dana isporučivali.Rimska vučicaImam osjećaj kao da sam pingvin , usprotivi se.Izgledaš poput baruna , odvrati mu Gareth.

Daje ti stila, prijatelju moj. Stila, sjeti se, stila! Ako izgledaš kao beskućnik, ljudi će se prematebi odnositi kao prema beskućniku.Lij Mikhael Sagud je na sebi imao predivnu tuniku, crveno-crne boje, i protkanu zlatnimnitima, a na vratu je bila pričvršćena kopčom s golemim, crvenim rubinom; uske hlače odbaršuna bile su također protkane zlatnim nitima od dvadeset i četiri karata. Večera je bilaizvrsna, a princ je izgledao dobro raspoložen.Dakle, dragi moj Swales. Cijenu mitraljeza i ostalog oružja dogovorili smo prije nekolikomjeseci... ali nikada nije bilo riječi o oklopnim vozilima. Ti si na redu da predložiš razumnucijenu.Visosti, ja sam imao na umu razumnu cijenu, ali sada kad znam da si ti moj kupac...Gareth se prekine te povuče dim iz cigare havana koju mu je ponudio princ, iskoristivšipriliku da skupi misli, a potom baci mamac, nadajući se da će zagristi.Što ćeš, sada želim samo pokriti troškove i zadovoljiti se skromnim profitom za mog ortaka imene.Princ gestom ruke izrazi svoju suglasnost.Dvije tisuće funta svako , nastavi Gareth brzo, povezujući riječi da bi bilo manje traumatično,ali se Jake gotovo zagrcne whiskyjem i sodom.Princ klimne glavom. Vidim , reče. Riječ je o pet puta više od njihove stvarne vrijednosti.Gareth se skandalizira: Visosti...Ali princ ga ušutka mahnuvši mu rukom. *U posljednjih šest mjeseci većinu svog vremena proveo sam procjenjujući vrijednost oružja.Dragi moj Swales, molim te, nemoj vrijeđati obojicu tvojim protivljenjem.Uslijedi duga tišina, a atmosfera u kabini postane napeta poput violinske žice. Zatim, princuzdahne.U stanju sam procijeniti cijenu ovih vozila, ali u stanju sam 1 kupiti ih. Velike svjetske sile sumi zanijekale to pravo, pravo obrane m je zemlje od agresora.U njegovim očima pojavi se oblak tuge.Wilbur SmithCrne misli mu namršte čelo.Moja zemlja, kao što znate, nema izlaz na more: sav uvoz prolazi kroz francusku i britanskuSomaliju ili talijansku Eritreju. Italija je neprijatelj: Francuska i Engleska su zemlje koje sunam uvele embargo.Lij Mikhael ispije gutljaj iz čaše koju je držao u ruci i zagleda se u unutrašnjost kao da se radio kristalnoj kugli pomoću koje može čitati budućnost.Velike sile spremne su predati nas fašističkom tiraninu zavezanih ruku.Ponovno duboko uzdahne a potom pogleda Garetha u oči sasvim drugim izrazom lica. Prestaomu je čak i obraćati se s ti: Majore Swales, vi ste mi ponudili hrpu oružja iz druge ruke ilizastarjelog po cijeni koja je nekoliko puta viša od njegove stvarne vrijednosti. Ja sam očajančovjek i stoga moram pristati na vašu ponudu, na cijenu koju tražite.Gareth se pomalo opusti i pogleda kriomice Jakea.Čak moram pristati i platiti vam u funtama.Sada se Gareth osmjehne. Stari moj... , započne, ali princ ga utihne odmah podigavši ruku.Ja ću, pak, izraziti samo jedan uvjet, ali od kojeg neću odustati, da bih pristao na vašu ponudu.Vi i vaš ortak, gospodin Bur-ton ćete se pobrinuti da prenesete oružje u Etiopiju. Bit ćeteplaćeni kad budete predali oružje unutar granica carstva Hailea Selasiea.Ali, dragi moj, koji uvjet! , usklikne Gareth.To znači da bismo trebali krijumčariti robu stotinjak kilometara na neprijateljskom teritoriju.To je smiješno!Smiješno, majore Swales? Mislim da nije. Vaša roba nema nikakve vrijednosti ni za mene niza vas u Dar Es Salamu Ja sam vaš j jedini kupac, nitko drugi na svijetu ne bi bio tako glup i

kupio vašu ' robu. S druge strane, bilo koji moj pokušaj da prenesem robu u domovinu bio bisigurno onemogućen. Agenti velikih sila me neprekidno prate. Dobro znam da će me pretrestikad se iskrcam u Gibutiju. A ovdje vaša roba ne vrijedi ništa.Zastane i pogleda najprije Garetha, a potom Jakea.Ovaj se počeša po bradi.Rimska vučicaShvaćam vaš stav, Visosti*, reče Jake.Vi ste razumni, gospodine Burton , odvrati princ i ponovno se obrati Garethu, ponovivšiposljednju rečenicu: Ovdje vaše oružje ne vrijedi ništa. U Etiopiji sam spreman platiti gamalim bogatstvom. Na vama je izbor. Bacite ga ili ga donesite u Etiopiju.Zapanjen sam ; reče svečano Gareth, hodajući naprijed-natrag. Hoću reći, nakon svega, radi seo mom starom drugu iz Etona. Bože moj, ne mogu vjerovati da je povukao svoju riječ. To jestrašno. Hoću reći, ja sam mu vjerovao!Jake, ležeći na kauču u privatnom dnevnom boravku Ma-dame Cecile, sa sebe je skinuo jaknuvečernjeg odijela i na koljenima je držao debeljuškastu djevojku plave kose. Na sebi je imalalaganu haljinu ljubičaste boje, podignutu do koljena, tako da je otkrivala plave podvezice.Jake je u ruci držao jednu od njenih golemih sisa i procjenjivao je težinu poput domaćice kojaizabire rajčice na tržnici. Djevojka se osmjehivala i pomicala se zavodnički u krilu.Prokletstvo, Jake, slušaj me.Slušam te.Zaista je bilo uvredljivo , usprotivi se Gareth, a potom na trenutak odluta, jer je Jakeovadružica otkopčila bluzu.Sto mu gromova, Jake, zaista su dražesne, zar ne?Obojica pogledaju sa zanimanjem otkrivene dijelove tijela.Ti imaš svoju , usprotivi se Jake.U pravu si , složi se Gareth i obrati se junonskoj djevojci koja ga je čekala na drugom kauču.Imala je crnu kosu, oblikovanu u visoku i zanimljivu pundžu, i goleme smeđe oči, koje su seisticale na bijelom licu, poput usana prepunih ruža. Stisne se pored Garetha i zagrli gapožudno.Jesi li zaista siguran da ne govore engleski? , zapita Gareth opustivši se u iskusnom zagrljajutih nježnih ruku.Obje su Portugalke , uvjeri ga Jake. No, uvjeri se i sam.Vrlo dobro. Gareth razmisli na trenutak.Djevojke, odmah vam kažem da nećemo platiti ništa za vaše društvo. Ni penija. Radite to izsimpatije prema nama.Wilbur Smith 'Ni jedna od obje ne promijeni ni najmanje izraz lica, nastavivši ih grliti bez prestanka.Uvjerio sam se , reče Gareth. Možemo razgovarati.*Sada?Imamo vremena samo do jutra da bismo se odlučili što ćemo učiniti.Jake promrmlja nešto što Gareth nije shvatio, te mu ovaj reče da nije čuo.Taj etiopski seljačič, kako si ga ti nazvao, dobro nas je ukliještio , ponovi mu Jake. Prije negošto mu je mogao odgovoriti, Garethova usta bila su prekrivena poljupcem crvenih i punihusana, poput zrelog voća. Uslijedi trenutak tišine, a potom se Gareth uspije osloboditi, tako dasu mu usne bile crvene od ruža.Jake, što ćemo, do vraga, učiniti?Jake mu to objasni mornarskim jezikom koji nije ostavljao dvojbe.Ne kažem što ćemo sada s ovim dvjema, ali što ćemo sutra sa starim Toffeejem. Idemo li uEtiopiju predati robu?Garethova djevojka ponovno se domogne njegovih usana.

Jake, molim te, usredotoči se nekoliko trenutaka na naš problem , moljakao ga je Gareth, apotom popustio i on.Što misliš, i ja razmišljam o tome , reče Jake ne prekinuvši svoje aktivnosti s plavušom.Kako ćemo, do vraga, prenijeti četiri oklopna vozila do neprijateljske obale, za početak? Akako ćemo, potom, preći još četiristo kilometara do granice s Etiopijom? , stenjao je Gareth,govoreći uglom usana. Odmah zatim nešto odvuče njegovu pažnju.Hej, kažem, tvoja prijateljica nije prava plavuša, znaš? Nevjerojatno.Jake pogleda ukoso i osmjehne se.A tvoja je Škotkinja, po onome što nosi ispod suknje , nasmije se.Jake, moramo se odlučiti. Idemo li ili ne idemo?Najprije akcija, a potom odluka. Za sada se zabavimo.U redu , reče Gareth, konačno se uvjerivši da nema smisla nastaviti s raspravom u ovakvimokolnostima.Rimska vučicaI? Neko je vrijeme razgovor utihnuo. Ponovno započne pola sata kasnije, kad su bili odvojeniod djevojaka i stajali pred zemljopisnom kartom afričkog roga koju im je Madame Cecilpribavila.Ima tisuće milja nenadzirane obale , reče Gareth te kažiprstom pokaže liniju obale na karti,držeći plinsku svjetiljku u drugoj ruci. Potom kažiprstom pokaže prema unutrašnjosti.Karta kaže da je sve pusto do granice. Ne čini mi se vjerojatnim da ćemo susresti neprijatelje.Ali, što moramo raditi da bismo preživjeli , odvrati Jake.Dakle, idemo? , zapita Gareth podignuvši pogled s karte.Dobro znaš da idemo.Da , nasmije se Gareth.Dobro znam. Prevelika je dobit u zlatnicima koja nas čeka tamo dolje.Lij Mikhael klimne glavom nakon što su ga izvijestili o odluci, a potom zapita: Jeste li većrazmislili kako ćete to izvesti? Možda vam mogu pomoći. Dobro poznajem obalu, i gotovosve putove koji vode prema unutrašnjosti.*Da znak jednome od svojih savjetnika da donese mapu i prostre je na stol. Jake mu objasniplan pokazujući glavna mjesta itinerara koji su predvidjeli.Mislili smo da unajmimo brod s ravnom kobilicom ovdje u Dar Es Salamu i iskrcamo senegdje u ovom području. Zatim ćemo natovariti oružje u oklopna vozila, i s dovoljno gorivakrenuti ravno prema etiopskoj granici, a na drugoj strani susrest ćemo vaše ljude nadogovorenom mjestu.Da , složi se princ, kao opća zamisao nije loše. No, ja bih izbjegao britansku Somaliju. Imajuefikasnu stražu kojom onemogućavaju prodaju robova prema istoku. Izbjegavajte taj dio,dakle. Bolje je preći preko francuskog dijela.Udube se u planove za ekspediciju, i ubrzo su i Jake i Gareth Primijetili da su olako prihvatiliuvjet. Uopće nije izgledalo lako, to Putovanje: dobro da im je princ davao savjete.Wilbur SmithIskrcaj će biti jedan od najkritičnijih trenutaka. Na ovoj obali razlika između plime i osekeiznosi šest metara, a i dno nam nije najbolje. No, usprkos tome, na ovom mjestu, otprilike načetrdeset milja sjeverno od Gibutija, postoji stara luka koja se zove Mondi. Nije ni označenana karti. Bila je to luka za robovlasnike prije nego što su zabranili prodaju robova, poputZanzibara ili Mozambika. Mjesto su osvojili i uništili Englezi godine 1842. Luka nema slatkevode i stoga je opustjela. No, usprkos tome, dovoljno je dobra kao pristanište. To je najboljemjesto za istovar vozila. Podosta zahtjevan posao, bez dizalica ili drugih pomagala.Gareth je radio bilješke na papiru za pisma, dok je Jake proučavao zemljopisnu kartu.Nema vojnika na ovom području? , zapita Jake.

Princ slegne ramenima. Jedan bataljun Legije stranaca je smješten u Gibutiju. S vremena navrijeme šalju jednu postrojbu, ali vjerojatnost da ih susretnete je minimalna.Vjerojatnost volim , promrmlja Gareth.A nakon što se iskrcamo, što ćemo?Princ nasloni kažiprst na zemljopisnu kartu. Isplati vam se da se krećete paralelno s granicomtalijanske Eritreje, slijedeći rutu jugozapad, sve do močvarnog područja gdje rijeka Avvashulazi u pustinju i nestaje u podzemlju. Tu ćete skrenuti na zapad, preći granicu s francuskomSomalijom i naći ćete se u Dankaliji, odnosno u Etiopiji. Tu ću vas ja čekati... Zastane i neštoreče svojim savjetnicima. Odmah nastane vrlo živa rasprava nakon koje se princ ponovnoobrati dvojici prodavača, s osmijehom na licu. Izgleda da se svi slažemo da su najbolje mjestoza susret Bunari Cialdi, odnosno ovdje.Vrati se i pokaže mjesto na karti. Kao što vidite, nalazimo se na etiopskom teritoriju. Radi seo dobrom mjestu i za moju vladu, jer će oklopna vozila biti iskorištena za obranu sradijskeusjekline i ceste za Dessie, ako talijanska ofanziva bude krenula tim pravcem...Princa prekine jedan od savjetnika te ga ovaj sasluša nekoliko trenutaka, a potom nastavi iobrati se dvojici bijelaca: Budući da dio puta između Mondija i Bunara Cialdi prolazi krozpustinju bez putova, i koje predstavlja nemoguće područje za vozila, savjetovali su mi da svama pošaljem vodiča koji dobro poznaje taj kraj...Rimska vučicaBit će bolje , reče Jake s olakšanjem.Izvrsno, Toffee , složi se Gareth.Vrlo dobro. Mladić kojeg sam izabrao moj je rođak. Govori engleski budući da je, izmeđuostalog, proveo tri godine, pohađajući školu, u Engleskoj, i dobro poznaje područje kojemorate preći jer je često odlazio u lov na lavove, kao gost rasa koji živi na francuskomteritoriju. Zatim se ponovno obrati svojim savjetnicima. Jedan klimne glavom i iziđe izkabine.Poslao sam po njega. Zove se Gregorius Maryam.Kad je Gregorius stigao, vidjelo se da je bio mladić od dvadeset, dvadeset i dvije godine. Bioje visok gotovo koliko i stric, i imao je iste ponosne crte lica ratnika. Ali njegova je put bilaglatka i bez dlaka poput djevojke, boje meda. I on je bi odjeven kao Europljanin, a imao jeozbiljan i pametan izraz lica.Stric nakratko objasni što mu je činiti, i ovaj sasvim smireno klimne glavom te se okrene ipogleda Jakea i Garetha.Moj stric mi je objasnio što se traži od mene, i počašćen sam da mogu pomoći. Njegov je glasbio jasan i iskren.Znate li voziti? , zapita ga odjednom Jake.Gregorius se osmjehne i klimne glavom.Naravno, gospodine. Imam sportski automobil u Addis Abebi, Morgan.Odlično , reče Jake i također se osmjehne.No, vidjet ćete da je oklopno vozilo sasvim nešto drugo.Gregorius će se odmah spremiti i pridružiti vam se. Kao što znate, brod isplovljava u podne ,primijeti princ, a mladić plemićke krvi se nakloni stricu i iziđe iz kabine.Sada mi dugujete uslugu. Majore Swales i odmah ćete mi je uzvratiti.Lij Mikhael se obrati Garethu čiji se izraz lica odmah promijeni: sada se na njemu moglaopaziti neizvjesnost. Gareth je razvio zdravo Poštovanje prema prinčevoj spretnosti u vođenjupregovora.Slušaj me, stari moj... , započne prosvjedovati, ali princ nastavi ne mareći za prekid.Jedno od malobrojnog oružja koje naša zemlja može okoristiti jest savjest civiliziranogsvijeta..."VVilbur Smith

Ne bih se puno oslanjao na to , primijeti Jake.Zaista, nije jako efikasno oružje , reče tužno princ.No, usprkos tome, budemo li uspjeli obavijestiti svijet o nepravdama i agresijama zbog kojihpatimo, možda bismo mogli primorati demokratske nacije da nam pomognu. Moramoobavijestiti široke mase o našoj borbi. Budu li ljudi obaviješteni o našoj borbi, možda će moćiprimorati svoju vladu da intervenira.Dobra zamisao , složi se Gareth.Sada sa mnom putuje osoba koja ima veliki utjecaj na javno mnijenje Amerike. Prava jezvijezda novinarstva u svojoj zemlji, gospodine Burtone. Ima stotine tisuća čitatelja uSjedinjenim Državama kao i u ostalom dijelu svijeta koji govori engleski jezik. Osoba je sdemokratskim osjećajima, solidarna s ljudima koji pate.Princ kratko zastane.No, usprkos tome, njena reputacija nas je preduhitrila. Talijani znaju dobro da bi njihovaborba mogla pretrpjeti štete. Budu li novinari toga glasa počeli pisati istinu o njihovimimperijalističkim težnjama... Tako su se pobrinuli da joj to onemoguće. Saznali smo s radija,danas, daje toj osobi zabranjen prolaz kroz engleska, francuska i talijanska područja Afrike:tako joj je onemogućen prilaz Etiopiji. Ne samo što nam zabranjuju uvoz oružja, nego ionemogućavaju našim prijateljima da nam pohitaju u pomoć.Ne , reče Gareth.Imam dovoljno briga sa samim sobom, a kamoli da budem taksist nekom piskaralu. Neka samproklet budem li dozvolio da...Zna li voziti? , prekine ga Jake.Tražimo još jednog vozača za četvrto oklopno vozilo.Ako dobro poznajem novinare, znat će voziti najviše grlo boce u čaši , izjavi Gareth lošegraspoloženja.Ako zna voziti, ne moramo tražiti vozača. Bila bi to dobra ušteda , nije popuštao Jake, iGarethovo loše raspoloženje malo popusti.To je točno. Ako zna voziti.Pa, vidjet ćemo , reče princ i kratko se konzultira s jednim od svojih savjetnika, koji iziđe izkabine.Gareth je iskoristio pauzu dohvativši princa pod mišku i povukavši ga u stranu.Rimska vučicaIzračunao sam troškove koje ćemo biti primorani isplatiti za najam broda, namirnice, gorivo itako dalje. Ne možemo to podnijeti. Pitam se je li ti moguće krenuti nam ususret gestomdobre volje. Riječ je o nekoliko stotina funta.Majore Swales, već sam vam dokazao dobru volju davši vam svog nećaka... i obrnuto.Nije da ne cijenimo...Gareth je htio razviti temu, ali prekine ga otvaranje vrata kabine i ulaz novinarke. GarethSwales se uspravi, dodirnuvši si čvor kravate. Njegov osmijeh zasja kabinom poput izlazećegsunca.Jake Burton sjedeći pred zemljopisnom kartom palio si je cigaru, no ne dovrši. Šibica muizgori medu prstima, dok je zurio u novoga gosta.Gospodo , reče princ.Čast mi je predstaviti vam miss Victoriju Camberwell, cijenjenu predstavnicu američkog tiskai dobru prijateljicu moje zemlje.Vicky Camberwell nije još imala trideset godina i bila je neudana mlada žena, izvanrednoprivlačna. Odavno je naučila da mladost i ljepota nisu predstavljale veliku prednost uzanimanju koje je izabrala, i pokušavala je, s malo uspjeha, sakriti oboje. Obožavala je gotovomušku odjeću. Na sebi je imala košulju vojničkog tipa s naramenicama i džepovima čija jedugmad bila istaknuta lijepim i bujnim grudima. I suknja kaki boje imala je džepove poput

košulje. Oko struka je imala kožni pojas s velikom kopčom. Nosila je cipele koje su sevezivale oko dugih, dražesnih nogu. Njih su pametne žene nazivale 'praktičnima'.Kosa koju je pažljivo počešljala u pundžu, isticala je labuđi vrat. Bila je tanka poput svile, nanekim mjestima svjetlija od sunca, gotovo bijela: ali na visokom i glatkom čelu bila je plavapoput pšenice, ili listova u jesen.Gareth je prvi došao k sebi. Miss Cambervvell, naravno. Poznajem vaš rad, vaša kolumnaizlazi i u Observeru.Ona ga pogleda bezizražajna lica, imuna na efekte njegova slavnog osmijeha. Njene su oči,primijeti Gareth, bile ozbiljne i mtenzivne, i tako zelene, da su ukazivale na mudrost.Wilbur SmithJake je s prstima ispečenim šibicom proklinjao. Ona se okrene prema njemu, a on užurbanoustane.Nisam očekivao ženu.Ne volite žene? Njen je glas bio nizak i hrapav, što je izazivalo jezu. I zaista, jake primijeti dase naježio na podlakticama.Ne, naprotiv!Opazi da je visoka, sezala mu je do ramena, i da je atletske grade. Držala je podignutu glavu,što je isticalo usta i bradu.Ne pada mi na pamet nitko tko mi se više svida.I tu se ona osmjehne, prvi put. Njen je osmijeh imao neočekivanu toplinu, i Jake primijeti dasu prednji zubi imali maleni nedostatak, nisu bili savršeno nanizani, već je jedan bio višeisturen prema van. Zagleda se u nju, zadivljen, na trenutak, a potom se ponovno zagleda uzelene oči koje su ga odvagivale.Znate li voziti? , zapita je ozbiljno, i njen se osmijeh preobrazi u smijeh.Automobil? , zapita Vicky. Naravno. Znam i jahati, voziti bicikl, skijati, upravljatizrakoplovom, igram bilijar i bridž, znam pjevati, plesati i svirati glasovir.Mislim da je to dovoljno , nasmije se s njom Jake.Mislim da zaista može biti dovoljno.Vicky se ponovno obrati princu: O čemu se radi, Lij Mikhael? , zapita ga. Što ova gospodaimaju s našim planovima?Dunnottar Castle polako je prolazio paralelno s nizom palma, ispod oblacima ispunjenogneba, ukrašen čipkom sunca, kad je brod podigao sidro i krenuo prema ulazu u luku.Na gornjoj palubi visoka prinčeva pojava bila je okružena časnicima u bijelim tunikama. Dokje brod ubrzavao, sijekući valove, podigne ruku i pozdravi.Ubrzo zatim brod nestane na beskonačnom Indijskom oceanu, da bi nešto kasnije skrenuoprema sjeveru.Četiri pojave na molu sačekaju da sasvim nestane s obzora, na kojem su se isticala samotrokutasta jedra ribarica.Jake prvi progovori.Rimska vučicaMorat ćemo pronaći smještaj za gospođicu Camberwell.Pomislivši na to, i on i Gareth naprave gestu da dohvate njen kovčeg i pisaći stroj u kožnomkovčeziću.Pismo ili glava! , predloži Gareth i izvuče šiling Istočne Afrike.Pismo , reče Jake.Koja nesreća, prijatelju!*, sažalijevao ga je Gareth nakon što je uhvatio šiling u letu i polakoga ponovno vratio u džep.Ja ću se pobrinuti za miss Camberwell , nastavi, a potom ću odmah potražiti brod zaputovanje. U međuvremenu ti savjetujem da još jednom temeljito provjeriš ta vozila.

Rekavši to da znak jednome od vozača prikolica koji su čekali u redu na klupici. Imaj na umuda je jedno doći do luke, a sasvim je drukčije prelaziti četiristo kilometara preko pustinje.Bolje je provjeriti da se ne bismo trebali vraćati pješice kući , savjetova ga i pomognegospođici da se uspne u prikolicu.Naprijed! , zapovjedi nosaču i rame uz rame Gareth i Vicky krenu pozdravljajući ga premagradu.Izgleda da su ostali sami, gospodine , reče Gregorius, i Jake promrmlja sebi u bradu, držećiprikliješten pogled za prikolicu koja se udaljavala. Mislim da ću i ja sebi potražiti smještaj ,reče mladić, a Jake se trgne.Idemo, idemo, mladiću. Možeš se smjestiti sa mnom u šatoru za tih nekoliko dana što ćemobiti ovdje prije polaska.Zatim se naceri.Nadam se da se nisi uvrijedio samo zato što bi mi bilo draže da sam podijelio šator sgospođicom Cambenvell nego s tobom, Greg.Mladić prasne u smijeh.Shvaćam vaše osjećaje... ali možda hrče, gospodine.Ni jedna djevojka njena izgleda ne može hrkati , reče mu Jake.I još nešto... ne zovi me više gospodine, uznemiruje me. Zovem se Jake.Uze jednu od Gregovih vreća. Idemo pješice , nastavi.Imam užasan osjećaj da ih nećemo tako brzo vidjeti.Započnu hodati po prašnjavom rubu ceste.Rekao si da imaš sportski automobil, zar ne? Morgan? , zapita ga Jake.Wilbur SmithDa, Jake.I znaš što ga pokreće? Eksplozioni motor.Odlično! , pljesne Jake. Dobar početak! Proglašavam te drugim mehaničarom. Zasuči rukave.Gareth Swales imao je svoju teoriju zavođenja koju u dvadeset godina nikada nije moraoobnoviti. Žene su voljele društvo plemića: bile su sve redom snobovi, i najhladnija bi sezapalila samo na pogled grba. Čim su se smjestili na jastucima u prikolici, on je zapljusnuoVicky Cambervvell bujicom svoga duha i šarma.Nemoguće je steći međunarodno priznanje u novinarstvu sa samo dvadeset i osam godina akonedostaje određena osjećajnost, ili se ne mari za svijet. U jednoj minuti Vicky Cambenvell jeprocijenila Garetha. Upoznala je još takvih poput njega, s istim dobrim odgojem, istimelegantnim izgledom, istim njegovanim naglaskom i istim čeličnim bljeskom u pogledu.Fakin, bio je njen zaključak od samog početka: i svaka minuta koju je provodila u njegovudruštvu potvrđivala je taj zaključak. No, bio je jako lijepi fakin. Uz to i zabavan, s previšerafiniranim naglaskom i jezikom koji su, odmah je to primijetila, bili samo vanjština. Slušalaga je zabavljeno dok ju je on pokušavao zadiviti svojim rječnikom.Kao što je uvijek govorio pukovnik... moj otac, i u obitelji su ga tako nazivali...Zaista je Garethov otac umro kao pukovnik, no ne u nekoj slavnoj postrojbi, kao što je činmogao dati naslutiti. Postao je to s godinama u indijskoj policiji, u koju je ušao kao običniagent.Naravno, obiteljsko imanje dolazi s mamine strane...Njegova majka bila je kći jedinica jednog propalog pekara, a imanje je obuhvaćalo samo peć itrgovinu, pod hipotekom, u Svvanseau.Pukovnik je uvijek bio pomalo fakin. Volio je teške konje, kako se to zna reći, i lake žene...tako je bio prisiljen prodati imanje.Bili su žrtve klasičnog engleskog društva koje ne prašta, a majka i otac posvetili su se odgojujedinog sina ne obazirući se na nevidljivu barijeru koja odvaja srednju klasu od visoke.Rimska vučica

Naravno, studirao sam u Etonu dok je moj otac bio u službi u koloniji. Ah, da sam ga barmogao bolje upoznati, tog vragolana! Mora da je bio osoba i pol...Upis na Eton sugerirao im je policijski komesar koji je i sam bio bivši učenik te škole. Malenomajčino nasljedstvo i veći dio očeve plaće otišli su u skup projekt da preobraze sina u pravoggospodina.Umro je u dvoboju, vjerujete li mi? Pištolji u zoru: Ah, bio je romantičan, uz previše žara ugrudima...Kad je kolera usmrtila njegovu majku, očeva plaća pokazala se nedovoljnom da plati troškovekoje je mladić, uvijek u društvu sa sinovima lordova, morao plaćati. U Indiji je korupcija bilapravilo, mito je bio način života: ali pukovnika su uhvatili. Zaista se radilo o pištoljima uzoru: pukovnik je ušao na konju u mračnu indijsku džunglu sa službenim pištoljem Webley, anjegova kobila se vratila sama u konjušnicu sat kasnije, praznoga sedla i s uzdama na vratu.Naravno, bio sam prisiljen ostaviti Eton.Bez imalo dvojbe. Bila je to puka slučajnost što se njegovo slatko prijateljstvo s rektorovomkćeri poklopilo s istovremenim posljednjim jahanjem pukovnika, no, bar je to omogućiloGarethu da ode uz auru slave koje se prisjećao i Lij Mikhael, umjesto pognute glave poputosobe koja više nije u stanju plaćati račune.Ušao je tako u široki svijet s naglaskom, načinom ophođenja i ukusom džentlmena, no beznovca za lagodan život.Srećom što je tada bjesnio rat... , i čak ni postrojba poput edinburškog grofa nije previšegledala na materijalne mogućnosti svojih časnika. Eton je predstavljao dovoljnu preporuku, iuz pomoć njemačkih mitraljeza nije bilo potrebno dugo čekati na činove. No, usprkos tome,nakon primirja stvari su se vratile u normalu, a u takvoj postrojbi časnik je morao potrošiti tritisuće funta godišnje da bi održavao život koji je odgovarao njegovom položaju u društvu.Gareth iziđe iz postrojbe i otada ih je neprekidno mijenjao.Vicky Cambervvell ga je slušala, usprkos svemu, zadivljeno.Znala je da se radi o kobrinu plesu pred pilićem, i znala je da se šarm kojim je zračiodjelomično sastoji upravo u tome što je u njemu vidjela fakina.Bilo je i drugih poput njega.VVilbur SmithNjen ju je posao vodio u tople krajeve svijeta, i takvi muškarci su je privlačili. S njima je bilouvijek uzbudljivo i opasno, zabavno i jezivo: ali, uvijek bi završavalo bolno.Pokuša ga ne slušati, nadajući se da će brzo stići do odredišta, ali Garethov duh je bio zaistaneodoljiv, i kad je prikolica stala ispred hotela Royal, Vicky je bilo teško kontrolirati se, a dane prasne u smijeh kao luda. Zabaci glavu, i pusti kosu te prasne u srdačan smijeh.Gareth je naučio i paziti na ženski smijeh da bi provjerio svoj napredak. Vicky se smijalasrdačno, otvoreno, bila je to fizička reakcija koju je smatrao nadobudnom. Dohvati jeposesivno za ruku i pomogne joj da se spusti s prikolice.Povede je u kraljevski apartman poput gospodara.U hotelu postoji samo jedan apartman. Terasa gleda na vrt, a navečer dolazi do naspovjetarac.A potom: To je jedina privatna kupaonica u hotelu. Unutra je i ona francuska stvar koja služiza osvježenje intimnih dijelova tijela, razumijete li me?I: Krevet je zaista izvanredan. Izgleda kao da spavate na oblaku ili slično. Nikada nisamosjetio ništa slično na svijetu.Ostat ću ovdje? , zapita Vicky, pokazujući djetinjastu naivnost.Pa, mislio sam da bismo se mogli snaći na neki način, djevojko moja. Nije bilo ni najmanjesumnje u načinu snalaženja o kojem je Gareth razmišljao.

Vi ste jako ljubazni, majore Swales , promrmlja djevojka, podigavši telefon s ormarića. Ovdjegospođica Camberwell. Major Swales mi prepušta kraljevski apartman. Pošaljite slugu ponjegove stvari i smjestite ih u neku drugu sobu.Ali, kažem... , zamuca Gareth dok je ona pokrila mikrofon i dražesno mu se osmjehnula.Zatim ponovno posluša što joj je govorio portir. O, moj Bože! , usklikne. Pa, ako je to jedinaslobodna soba, morat će se zadovoljiti. Sigurna sam da je major imao prilike spavati i u gorimuvjetima.Kad je Gareth vidio sobu koja je postala njegova, pokuša se prisjetiti lošijeg smještaja: nokineski zatvor u Mukdenu bio je svježiji i nije bio tako bučan, budući da je soba bilasmještena iznad bara, dok su rovovi u Arrasu, zimi 1917. bili prostraniji i bolje uređeni.KRimska vučicaU sljedeća tri dana Gareth Swales je većinu svog vremena proveo u luci pijući whisky i čaj sačasnikom kapetanije izlazeći brodicom ususret svakom novom brodu koji se pojavio naobzoru, vozeći se prikolicom gore-dolje i razgovarajući s kapetanima svakojakih brodova,starih i novih, otisnuvši se i do brodova u najlošijem stanju usidrenih u zaljevu unajmljenombrodicom.Večeri je provodio udvarajući se Victoriji Camberwell šarmom, zavodljivošću i skupocjenimšampanjcem: sve stvari koje su joj se beskonačno sviđale, no i na koje je sasvim bila imuna.Slušala ga je, smijala se s njim i pila njegov šampanjac, ali se u ponoć opraštala i spretnoizbjegavala sve njegove pokušaje da je privuče prema svojoj mekanoj košulji ili ugura stopaloizmeđu vrata kraljevskog apartmana.Ujutro četvrtog dana Gareth Swales je postajao obeshrabren. Pomisli da ode do Jakea u taborsa kanticom piva u ledu da bi se utješio u društvu genijalnoga američkog mehaničara. No,usprkos tome nije mu se nimalo sviđalo što bi morao priznati pred njim svoj neuspjeh. Takoje još jednom iznajmio prikolicu i odvezao se do luke.Tijekom noći stigao je još jedan brod. Bio je usidren dosta daleko, i Gareth ga je promotriodalekozorom. Bio je star i hrdav i posada je bila u krpama: ali Gareth primijeti da su jarboličvrsti i solidni. Bio je dobro opremljen, jarboli su mogli držati veliku količinu jedara, a imaoje i vijak. Vjerojatno je u unutrašnjosti visoke krme bio montiran dizel motor. Bio je tonajprimjereniji brod njihovom cilju koji je do tada vidio, i spuštajući se radostan i veseoprema molu, ostavi vozaču prikolice dvostruko više novca.Skoči u brodicu koju je unajmio i započne veslati prema brodu. Približivši se opazi da je brodjoš više oštećen nego što je to izgledalo izdaleka. Boja je padala i otkrivala nekoliko različitihslojeva boje koju je bord više puta mijenjao. Bilo je jasno i kakvi su zahodi na brodu: sa svihstrana broda bili su vidljivi ostatci ljudskog izmeta.Približivši se još više Gareth dobro prouči kostur broda, bio je čvrst i jedinstven, a dno odbakra koje je Gareth opažao jasno kroz vodu nije bilo ispunjeno uobičajenim školjkama ialgama. Čak su i jedra izgledala čvrsta, a žuta boja konoplje bila je odlične kvalitete.Wilbur SmithIme na pramcu bilo je napisano na arapskom i francuskom Hirondelle. Plovio je pod zastavomSejšela.Gareth se zapita kakve je vrsta taj brod. Bio je čistokrvni pastuh pretvoren u običnog konja.Taj veliki vijak bio je u stanju voditi ga i preko najgorih valova svom brzinom, a i brod jeizgledao u stanju da izdrži more.Približivši se osjeti njegov miris i shvati. Već je osjetio smrad inficiranih zahoda i ljudi kojipate na morima. Čuo je da je to miris koji je nemoguće iskorijeniti na brodu: čak ni sa slanomkipućom vodom. Govorilo se da su u noćima bez mjeseca gliseri uspijevali pronaći brodprepun robova čak i iza obzora - po smradu.

Čovjek koji je zarađivao svoj kruh kupujući i prodajući robove nije mogao biti jako težak kadse radilo o krijumčarenju malo oružja, pomisli Gareth i započne mu davati znakove.Hej, vi s HirondellelDobije grubi odgovor.Zatvorena i mračna lica gusara promatrala su ga s palube. Bila je to vrlo mješovita posada:bilo je Arapa, Indijaca, Kineza i crnaca: nitko mu nije odgovorio na pozdrav.Stojeći na nogama na brodici Gareth približi ruke megafonu i nesvjesnom arogancijomEngleza koji misli da svi govore njegov jezik ponovno pozove.Želim razgovarati s vašim kapetanom!Osjeti se pokret na krmi i jedan bijelac se nagne nad zaštitnu ogradu. Bio je taman, preplanuo,i tako nizak da mu je glava bila jedva vidljiva.Što željeti? Ti policija, ha?Gareth nasluti da je Grk ili Armenac. Imao je crni povez na oku, a drugo je blještalo, plavo itvrdo poput dragog kamena.Ne policija! , uvjeri ga Gareth. Ništa loše!Izvuče iz džepa bocu whiskyja i zamahne njome.Kapetan se nagne sa zaštitne ograde i prouči Garetha.Možda prepozna bljesak oka ili gusarski osmijeh kojim mu se obrati. Da se prepozna gusaračesto je potreban još jedan gusar. No, odlučio se i rekao nešto na arapskom. Konop se pojaviduž broda.Dodi! , reče kapetan. Nije imao što sakriti.54Rimska vučicaNa ovom putu prevozio je samo pamuk iz Bombavja. Ostavit će ga u Dar Es Salamu, a potomnastaviti prema sjeveru: negdje na afričkoj obali zaustavit će se i natovariti brod dragocjenijimteretom, ljudskim bićima.Dok su trgovci u Arabiji, Indiji i na Istoku nudili visoke iznos za vitke djevojke Dancala iliGalla, muškarci poput njega će izazivati engleske ratne brodove i obalnu stražu da im moguponuditi robu.Mislio sam popiti whisky s vama i razgovarati o novcu , reče Gareth zakoračivši na brod.Zovem se Svvales, major Swales.Kapetan s dugačkom, crnom kosom, masnom od mirisnog ulja učinio si je lijepi rep koji muje padao na ramena. Očito da je baš htio izgledati poput gusara.Ja Papadopoulos , izjavi smijući se prvi put i pružajući mu ruku. Razgovor novac glazba zamoje uši.Gareth i Vicky Camberwell stigli su u Jakeov tabor, u šumi mahagonija, prepuni darova.Koje iznenađenje , reče Jake pozdravivši ih s plamenom praskavca u ruci. Mislio sam da stepobjegli zajedno.Najpnje posao, a potom užitak , reče Gareth pomažući Vicky da side iz prikolice.Ne, ne, dragi moj Jake, radili smo sve vrijeme.Vidim, vidim. Izgledaš zaista izmoreno od previše posla.Jake ugasi plamen i uze kanticu s pivom i ledom.Odmah otvori dvije boce i jednu pruži Gregu. *Na sebi je imao samo kratke hlače kaki boje.Ispije dugački gutljaj iz boce i naceri se. ..Ali, opraštam ti, jer sam umirao od žedi.Spasili ste nam život, majore Swales i miss Camberwell , složi se Greg, pozdravivši ih rukomu kojoj je držao bocu piva.Što je, do vraga, ovo? , zapita Gareth pred golemom konstrukcijom na kojoj su radili Jake iGreg.

Jake je ponosno potapša rukom.To je splav.Wilbur SmithINapravi krug oko komplicirane platforme od praznih kanta prekrivenih daskama.Oklopna vozila ne znaju plivati, a mi ih moramo smjestiti na suho. Kako ćemo to učiniti, kadse vjerojatno brod bude zaustavio na otvorenom moru? Splav nam je potrebna.Vicky je promatrala Jakeova ramena i mišićave ruke, glatki trbuh i čuperak tamnih dlaka kojimu je prekrivao prsa: Gareth je bio zadivljen primitivnom splavi.Došao sam upravo da bih ti predložio da učinimo nešto slično da bismo istovarili oklopnavozila , reče Gareth dok je Jake, s nevjericom, podizao obrvu.Sve što nam treba jest osigurati se da brod ima vitla sposobna da ih podigne s palube.Koliko su teška?Pet tona, svako.Izvrsno. Hirondelle ima potrebna vitla.Hirondelle?.Brod koji će nas prevesti do Mondija.Onda je istina da si radio , nasmije se Jake.Ne bih nikada vjerovao u takvo što. Kad krećemo?Prekosutra ujutro. Natovarit ćemo vozila tijekom noći da se ne ističemo previše, a s prvimzrakama sunca isplovit ćemo.Ne preostaje mi, dakle, mnogo vremena da naučim gospođicu Camberwell kako će voziti ovavozila.Jake se obrati sada njoj i ponovno osjeti uzbuđenje pogledavši u te zelene pozlaćene oči.Morat ćemo biti zajedno dosta vremena.Vremena mi ne manjka. Za Vicky je interludij u Dar Es Salamu služio da se opusti nakonzahtjevne misije u Ženevi, u Ligi naroda. Težak zadatak, s tužnim svršetkom. Posljednja dvadana provela je posjećujući luku i pišući članak od dvije tisuće riječi o povijesti grada.Uživala je u zavođenju Garetha Swalesa i vlastitom izbjegavanju. Sada je opažala zadivljenostJakea Burtona. Ništa bolje za opuštanje do dva snažna i opasna muškarca koja su je pokušalaosvojiti, te se osmjehne Jakeu, uživajući u njegovoj reakciji i kriomice gledajući Garethakrajičkom oka da vidi kako je to primio.Rimska vučicaMogu i ja naučiti Vicky voziti stare kante. Ne bih te htio odvući od puno važnijeg posla.Vicky ne okrene glavu već se i dalje smiješila Jakeu.Mislim da je gospodin Burton kompetentniji , reče djevojka.Zašto ne pređemo na ti?U pravu si. Zovi me Vicky , reče žena.Stvari su se dosta dobro odvijale. Dalo se ispripovijedati lijepu priču, za pravednu stvar, i jošjedna od pustolovina koje su već uvećavale njen dobar glas. Nitko medu njenim kolegamanije imao hrabrosti izazvati sankcije Lige naroda ne poštujući granice s bandom krijumčaraoružja.Štoviše, bila je u društvu dva šarmantna muškarca! Bilo je zabavno, bar dok je uspijevalakontrolirati situaciju ne dozvoljavajući svojim osjećajima da eksplodiraju još jednom.Krenu puteljkom među mahagonije i ona se kriomice osmjehne samoj sebi vidjevši Jakea iGaretha kako se natječu da bi osvojili mjesto pored nje. No, usprkos tome, kad su jednomstigli do čistine, Gareth se naglo zaustavi.A što je ovo? , zapita.Četiri vozila bila su ponovno obojena. Sada su to bila vozila međunarodnog Crvenog križasudeći po simbolima.

Gregova zamisao , objasni Jake.Tako će se zamisliti prije nego što ispale na nas koji metak.Mi troje bit ćemo liječnici, a Vicky medicinska sestra , reče Greg.Dovraga, koji posao! , usklikne Vicky zadivljena.Obojeni u bijelo, bit će i svježiji u pustinji , reče Greg.Na mom jeziku njeno ime znači Zemlja u plamenu.Napravio sam nosače za prtljagu i pričvrstio ih, kao što vidite , objasni Jake. Tako će svakovozilo moći nositi dvije kante benzina i jednu vode na kupoli. Sanduci s oružjem i streljivombit će pričvršćeni konopima oko vozila.Sanduci sa streljivom odmah će nas otkriti , usprotivi se Gareth.Dovoljno je da ih obojimo u bijelo i naslikamo crveni križ: postat ce sanduci s lijekovima*,odvrati Jake, a potom uze Vicky pod mišku.Wilbur SmithZa tebe sam izabrao najlakše ukrotivu i prijateljski nastrojenu od četiri dame.Zašto, zar svako vozilo ima svoj karakter? , zadirkivala ga je Vicky i nasmije se začuvšiozbiljan odgovor.Iste su poput žena, moje željezne gospode , reče Jake potapšavši najbližu. Ova koju dajemtebi je pravo zlato, osim što ima stražnje amortizere u lošem stanju, pa se malo ljulja kad idebrzo. Ništa što bi te trebalo brinuti, da se razumijemo, ali zato sam je nazvao Miss Ljuljačka.Tvoja je: vidjet ćeš da ćeš je zavoljeti.Jake učini nekoliko koraka prema naprijed i lupi nogom o gumu sljedećeg vozila. Ovo je pakkurva medu njima. Prvi put kad sam je pokušao pokrenuti gotovo mi je slomila ruku. Zove sePriscila, Kurva. Jedini je mogu voziti. Ne voli me, ali me poštuje.Nastavi dalje. Greg je izabrao ovu i nazvao je Tenastelin. To znači: 'Neka je Bog s nama' inadam se da će to zaista biti tako, iako sumnjam na to. Greg je zabavan u tim stvarima.Ispričao mi je da je nekoć htio postati svećenik.Namigne mu. Gareth, ovo je tvoja. Ima sasvim novi karburator. Mislim da je pravedno da tiuživaš u njemu, budući da si dao sve da bi ga dobio.Molim? , zapita Vicky dok su joj se oči sjajile sa zanimanjem, naćulivši uši poput psa tragačau potrazi za vijestima.Što se dogodilo?Duga je to priča , naceri se Jake, koja uključuje, između ostalog, opasno jahanje na devi.Gareth započne kašljucati. Dim cigare ušao mu je u krivi kanal.Jake nastavi dalje bez imalo milosti: Dovoljno je da znaš da se zove Henrietta, Grbava ilisamo Grbava, kraće.Pitoreskno , komentira Vicky.Nakon ponoći četiri vozila krenu na put, prolazeći mračnim i usnulim ulicama staroga grada.Pokretni oklopi bili su spušteni tako daje samo malo svjetlosti izlazilo iz prednjih i stražnjihsvjetla. Motori su brujili dok su oklopna vozila prolazila ulicama ljudskim korakom, ispodgrana stabala.Rimska vučicaObrisi oklopnih vozila bili su razbijeni teretom koji je svako nosilo: sanduci i bačve sgorivom, konopi i mreže, lopate i ostala oprema za podizanje tabora.Gareth Swales bio je na čelu, opran i obrijan, s odijelom od flanela sive boje na sebi, imaramom oko vrata boje Cigana, kriket momčadi iz Oxforda. Bio je pomalo zabrinut davlasnik hotela Royal ne nanjuši njegov odlazak: morao je platiti račun za posljednja tri tjednaboravka, a ostavio je i užasnu hrpu papirića koje je on potpisao za uzvrat bujice šampanjca zabarom. Gareth je sada jedva čekao da se nadu na otvorenom moru.Gregorius Marvam slijedio ga je u stopu.

Njegova titula bila je gerazmach, 'onaj koji zapovijeda lijevim krilom', a ratnička krv tekla jenjegovim žilama, miješajući se s učenjem iz Starog zavjeta koje je primio, budući da je bioodgojen u duhu kršćanske religije kopta. Njegove su oči sjale mističnom svjetlošću, gotovofanatičnom, a njegovo je srce kucalo ponosnim domoljubljem neiskusnog mladića, koji je jošuvijek smatrao prljavim i krvavim poslom rat koji bi trebao biti časni i muški pothvat.Za njim je vozila Vicky Camberwell, koja je bila za volanom Miss Ljuljačke, kompetentno iprecizno.Jake je cijenio njen sluh u procjenjivanju okretaja motora i njenu spretnost u rukovanju starogmjenjača. I ona je također bila uzbuđena zbog nove pustolovine.Tog popodneva je napisala prvi članak, napisavši kako su se odvijale pripreme za polazakekspedicije, i poslala ga je novinama iskoristivši sasvim novu uslugu avionske pošte, pa jepošiljka u roku od deset dana trebala biti na stolu njenog izdavača u New Yorku.Bilo je to pet tisuća riječi, u kojima je objašnjavala događaje koji su prethodili stanju u ovomdijelu Afrike, osuđujući jasno namjere Benita Mussolinija da se dočepa Etiopije,indiferentnost svijeta i embargo na oružje.Ne mislite , napisala je, da vičem na vuka bez razloga: rimska vučica se već pokrenula. To štoće se dogoditi ubrzo na planinama sjeverne Afrike posramit će civilizirani svijet.Nakon toga, naširoko je pripovijedala o mjerama kojima su je velike sile uzalud pokušavaledržati daleko od mjesta budućeg rata.Wilbur SmithOvim je riječima završavala svoj članak: Tko piše, nije poštovao restrikcije u pokretima iintegritetu. Noćas sam se priklonila skupini hrabrih ljudi koji će riskirati svoj život da biunijeli u Etiopiju oružje i streljivo onima kojima oni očajnički trebaju da bi se borili protivagresora. Kad budete pročitali ove retke, ili ćemo uspjeti ili ćemo ležati mrtvi na pustimobalama Afrike ili u pustinji koju domorodci sa strahom zovu 'Zemlja u plamenu', ili ćemouspjeti u našoj namjeri. Plovit ćemo na malenom brodu, preći stotine kilometara divljimpodručjem i stići na mjesto sastanka s etiopskim princem u srcu njegove domovine. Nadam seda ću u sljedećem članku moći podijeliti to putovanje s vama: ali, ako bogovi slučaja želedrukčije... pa, bar smo pokušali.Napisala je članak svojim uobičajenim žarkim stilom. Uspješan je naglasak na zagonetnoputovanje. U članku je spomenula sve: dramu, egzotizam i staru priču o Davidu protivGolijata, koja uvijek ima svog efekta. Već je znala da će cjelokupna serija članaka bitisenzacionalna, i bila je jako uzbuđena i nestrpljiva.Iza nje Jake Burton slušao je rad motora Priscile, Kurve.Ni iz jednoga određenog razloga, već možda samo zbog osjećaja da će joj se dogoditi neštoružno, nije htjela krenuti. Jake je okretao ručku sve dok nije dobio grčeve u rukama. Puhnuoje u karburator, provjerio svjećice, i svaki pokretni dio koji je mogao biti pokvaren. Zatim,nakon sat vremena pokušaja, krenula je mirno, ne dajući mu načina da shvati što nije bilo uredu.Drugom polovicom svoje pažnje Jake je mislio na obavljene pripreme. Znao je da su ovo biliposljednji trenutci kad se moglo popraviti eventualno nešto što su zaboravili. Radilo se odugom putovanju od Mondija do Bunara Cialdi i nije bilo postaja gdje su se mogli zaustaviti ipopraviti vozila. Splav su već natovarili na Hirondelle popodne, a svako oklopno voziloprevozilo je svoje gorivo i hranu za vozača: teret koji je izazivao stari brod i zahrđala jedra.Tako je sva savjest Jakeova bila zauzeta; no ispod nje djelovalo je sjećanje, koje mu jepovećavalo razinu adrenalina. Proživio je još jednu noć poput ove. Vozila su se kretalaminimalnom brzinom, u koloni, ali potom su se začule eksplozije i bljesci šrapnela, rafalimitraljeza i topničke granate, smrad blata i smrti.IRimska vučica

Za razliku od Gregoriusa Marvama, ispred njega, Jake Bur-ton je poznavao rat i svu njegovuslavu.Papadopoulos ih je čekao na molu, sa svjetiljkom u ruci i ogrtačem koji mu je sezao dostopala i u kojem je izgledao poput patuljka. Da znak koloni da se zaustavi, i njegova posadau krpama preplavi kameni molo za koji je Hirondelle bila privezana.Bilo je jasno da su navikli stavljati u štivu čudan teret u tišini usred noći. Svako oklopnovozilo oslobođeno je od sanduka i bačava, koje posebno odlože u štivu broda. Potom mornariuguraju goleme drvene palete ispod vozila, i privežu debele konope od konoplje.Na Papadopoulosov znak ljudi za vitlom pokrenu motore i jedno po jedno u tren oka vozila senadu na palubi. Sve se odvijalo uz minimalnu buku. Samo zapovijedi izrečene poluglasno,mrmljanje ljudi zbog napora, i prigušeno brujanje motora vitla, te dodir vozila s palubom.Ovi ljudi znaju svoj posao , prošapće Gareth, a potom se obrati Jakeu: Idem do lučkogkapetana da platim porez na teret. Bit ćemo spremni za polazak u roku od sat ili dva.Nestane u mrak prema uredima.Idemo vidjeti smještaj na brodu , reče Jake i zajedno s Vicky uspnu se ljestvama i stignu dopalube. Tek tada osjete prvi smrad broda za prijevoz robova.Kad se Gareth vratio s dokumentima, plod mita i laži -govorio je o četiri ambulantna vozila zaAleksandriju u Egiptu - ostalo troje već je imalo dovoljno vremena da vide malene, prljavekabine koje im je kapetan Papadopoulos dao na raspolaganje, te su se ovi odlučili da spavajuna palubi, ostavivši ih prethodnim stanovnicima koji su bili buhe i žohari.Riječ je o samo nekoliko dana. Bolje ostati na palubi. Bude u padala kiša, možemo se sklonitiu oklopna vozila.Jake je govorio za sve. Naslonjeni na zaštitnu ogradu, Pogledaju u svjetla Dar Es Salama kakoklize u noći, dok je ispod njih brodski dizel motor brujio, a svježi povjetarac koji je puhao smora šibao je palubom, odnoseći iz njihovih nosnica smrad robova.

Wilbur SmithVicky se probudi sa svjetlom zvijezda koje su joj se sjajile u lice.Otvori oči i pogleda prema nebu koje je sjalo bisernom svjetlošću. Polako skine sa sebepokrivače i krene prema zaštitnoj ogradi. More je izgledalo poput sjajne smole; svaki valizgledao je rastopljen u tom jedinstvenom metalu, fosforescentan poput puteljka zelene vatre.Morski povjetarac bio je poput dodira ljubavnika na koži i u kosi. Beskonačna noć obavila jecijelo njeno tijelo od čega je osjećala neku vrstu fizičke boli u prsima.Kad se Gareth tiho ustao, i približivši joj se s leda, zagrlio je u pojasu rukama, ona ni neokrene glavu, već se nasloni na njega. Nije željela raspravljati ili šaliti se. Kao što je i samanapisala, u roku od nekoliko dana mogla je biti mrtva, a noć je bila previše lijepa da dopustida joj izbjegne.Nitko od njih ne progovori, ali Vicky uzdahne i prođu je trnci od požude dok su je mekane iiskusne Garethove ruke milovale ispod lagane pamučne košulje.Njegov dodir, poput povjetarca, bio je lagan i mio.Ispod tanke odjeće osjećala je toplinu njegova tijela, osjećala je njegovu požudu.Okrene se sasvim polako, ostavši u njegovu zagrljaju i podigne lice prema njemu, dok se onnaginjao, i pripije svoje tijelo uz Garethovo pokretom kukova. Okus njegovih usana i njegovmiris muškosti povećaju Vickvjinu požudu.Morala je smoći svu snagu i odlučnost da odvoji svoje usne od Garethovih i da se izvuče izzagrljaja. Vrati se brzo prema svome ležaju i podigne pokrivače rukom koja joj jepodrhtavala.Popravi ih i smjesti se između Gregoriusa i Jakea i tek kad se ponovno smjestila, pokušavšikontrolirati svoj dah, primijeti da je Jake Burton bio budan.

Imao je sklopljene oči, a njegovo disanje bilo je duboko i pravilno, no znala je s nedvojbenomsigurnošću da je bio budan.Rimska vučicaGeneral Emilio De Bono promatrao je ružne krovove grada s prozora svog ureda. Asmara seprostirala pred njim, a iza nje golema etiopska visoravan.Izgledala je poput grbe zmaja, pomisli, i priguši trnce.General je imao sedamdeset godina, te se stoga dobro sjećao kako je završila posljednjatalijanska vojska koja je krenula prema toj golemoj planini. Ime Adua bila je mrlja utalijanskoj vojnoj povijesti i nakon četrdeset godina taj užasni i krvavi poraz moderneeuropske vojske nije još bio osvećen.A sada je sudbina izabrala baš njega za osvetnika, i Emilio De Bono nije bio siguran da mu tauloga odgovara. Radije bi da se ratovi mogu ratovati bez šteta za bilo koga. General je biospreman na sve, ili gotovo sve, da izbjegne bol. Da izbjegne davanje zapovijedi koje mogubiti neprijatne onima koji ih dobivaju. Uvijek se ozbiljno suprotstavljao zapovijedima koje sumogle ugroziti bilo čije živote, tako da su njegovi časnici već odavna naučili da mu ih ni nepredlažu.General je u svome srcu bio diplomat i političar, a ne ratnik.Volio je vidjeti oko sebe nasmijana lica, tako se i sam često osmjehivao. Sijede brade bio jenalik na živahnu kozicu. Vojnici su ga i nazvali Bradica: a on se uvijek obraćao svojimčasnicima s 'dragi', a vojnicima s 'dijete'. Htio je samo da ga vole. I stoga se i daljeosmjehivao.No, usprkos tome, sada se više nije osmjehivao. Tog jutra dobio je još jedan od fonograma,koji je potpisao Benito Mussolini. Tekst je bio još teži od uobičajenog: Kralj Italije želi, i ja,Benito Mussolini, ministar oružanih snaga, vam zapovijedam da..Odjednom položi šaku na prsa prepuna medalja. Njegov pomoćnik, kapetan Crespi, trgne sezačuđeno.Oni ne shvaćaju! , naglo uzvikne gorko De Bono.Lako je udobno sjediti u Rimu i požurivati nas! Vikati: Krenite! Ne vide što mi, pak, vidimosvakodnevno... ne vide neprijatelje mravinjake koji se skupljaju s druge strane rijeke Mareb!Kapetan se približi generalu i pogleda kroz prozor.Zgrada u kojoj je bio smješten glavni stožer talijanske vojske u Asmari imao je dva kata, a izureda generala, na drugome katu, Pružao se predivan pogled do podnožja planina. Bacivšipogled kapetan se umiri: mravinjaci koje je general spomenuo nisu se vidjeli.Wilbur SmithZemlja je bila prazna i preplavljena suncem. Zrakoplovi koji su svakodnevno ulazili uEtiopiju nisu označili nikakvu koncentraciju postrojba, a jedan siguran izvor špijunažezapovjedio je da se ni jedna od primitivnih vojnih jedinica ne približi na udaljenosti manjoj odpedeset kilometara od granice, da ne pruži Talijanima nikakav povod da napadnu.Zar ne shvaćaju da moram utvrditi svoje pozicije ovdje u Eritreji. Moram imati naraspolaganju sigurnu željezničku vezu za opskrbljivanje , stenjao je De Bono.Malena luka Massaua koja je nekoć primala samo nekoliko izgubljenih parnih brodova ibrodice japanskih trgovaca soli sasvim je izgrađena. Predivni kameni molovi ulazili su umore, goleme dizalice, skladišta i vlakovi koji su neprekidno prevozili tisuće i tisuće tonaoružja mjesečno. Sueski kanal ostajao je otvoren za talijanske brodove koji su hranili carskupustolovinu, a neprekidna bujica oružja odlazila je južnije, ne mareći za embargo koje jepostavila Liga naroda na uvoz oružja u istočnu Afriku.Do sada je prevezeno više od tri milijuna tona različite robe, a da se i ne govori o pet tisućavozila oružanih snaga - kamiona za prijevoz postrojba, tenkova, zrakoplova - već se nalazilona eritrejskom teritoriju. Da bi se raspodijelili, sagrađena je cestovna mreža koja je ulazila u

unutrašnjost, cestovni sistem koji je mogao pobuditi ljubomoru i u antičkim rimskimcarevima.General De Bono šakom je kružio po prsima, tako da se kapetan ponovno trgnuo. Potiče mese da pokušam sve. Zar ne shvaćaju da nemam dovoljno snaga.Snage koje je general spominjao i žalio se na njih, bile su najveća i najmoćnija vojska koja jeikada bila na afričkom teritoriju. On je zapovijedao s tristo šezdeset tisuća vojnika, koji suimali najsofisticiranije oružje na svijetu: od CA 133 s tri motora koji su u stanju prevozitidvije tone eksploziva visokog potencijala, do najmodernijih oklopnih vozila, tenkova CV 3naoružanih topovima od 50 mm do popratnog topništva.Ta golema vojska bila je utaborena oko Asmare i na brežuljcima koji su dominirali rijekomMareb. Sačinjavale su je različite postrojbe. Bilo je redovne vojske, u sivozelenom i sašljemomRimska vučicana glavi: imali su i fašističku policiju u crnim košuljama, čizmama; bilo je i kolonijalnihpostrojba Somalijaca i Eritrejaca, s fesom i košuljom te pojasom postrojbe, i golim stopalima.Bilo je i dragovoljaca ili 'banda', sastavljenih od kradljivaca i krvnika, koje je mogućnost rataprivukla poput morskih pasa koji osjećaju miris krvi.De Bono je znao, ali očito nije razmišljao, da je prije sedamdeset godina general Napier napaoMagdalu s manje od pedeset tisuća ljudi, pobijedivši cijelu etiopsku vojsku, osvojio i uništioutvrdu na planinama oslobodivši Engleze koji su bili zarobljeni u njoj i potom se povukao.Junaštva te vrste nisu uopće ulazila u maštu talijanskog generala.Dragi. General zagrli svog pomoćnika tabora. Moramo zajedno sastaviti odgovor zaMussolinija. Moramo mu objasniti poteškoće. Potapša ga s ljubavlju po ramenima, a potom,kad započne diktirati, njegovo lice poprimi uobičajeni izraz.Dragi moj poštovaniDuce, ističući svoju vjernost prema Vama i slavnoj talijanskoj domovini,uvjeravam Vas da danonoćno radim...Bilo je potrebno dva sata kreativnog napora da general bude zadovoljan svojim pismom ukojem je govorničkom spretnošću odbio izvršiti zapovijedi Ducea.A sada , reče prekinuvši svoje hodanje naprijed-natrag po uredu i osmjehujući se nježnokapetanu, iako još nismo spremni za konačni napad, morat ćemo započeti s pripremamaofanzive, da bismo ga pomalo smirili.Plan invazije koji je general izradio bio je detaljan i precizan kao i uvijek. Povijesna potrebatražila je da glavni napad bude na Aduu. U skladištima se već nalazio veliki spomenik umramoru od Carrare, s natpisom: Mrtvi u Adui su osvećeni... , a godinu je još trebalo uklesati.No, usprkos tome, plan je sadržavao i sporedni napad, južnije, za jedan od rijetkih prolaza kojivode prema središnjoj vispravni. Taj prolaz bio je Sardijska usjeklina, uski otvor koji jedozvoljavao vojsci da stigne do visoravni na više od dvije tisuće metara. Prva faza planapredviđala je osvajanje okolice Sardijske usjekline, gdje se nalazila i yoda neophodna zapreživljavanje vojnika u pustinji poput ove.General se približi topografskoj karti koja je visjela na zidu Ureda, i štapom od bjelokostipokaže mjesto na praznome prostoru u Podnožju planina.Wilbur SmithBunari Cialdi , pročita naglas. Koga ćemo poslati?Kapetan podigne pogled s notesa i pogleda mjesto koje je general pokazivao na karti,okruženo opasnom i prijetećom žutom bojom koja je označavala pustinju. Dovoljno je živio uAfrici da zna što to znači, i postojala je samo jedna osoba koju su mogli poslati na to mjesto.Belli , reče.Ah , usklikne general. Grof Aldo Belli... gutač vatre.Klaun , ispravi ga kapetan.

Hajde, dragi , ukori ga nježno general, previše si okrutan. Grof je spretan diplomat, bio je trigodine ambasador u Londonu. Potječe iz stare i plemićke obitelji i uz to vrlo, vrlo bogate.On je klaun , reče tvrdoglavo kapetan, a general uzdahne.Osobni je prijatelj Benita Mussolinija. Duce je neprekidno gost u njegovom dvorcu. Političkiima veliki utjecaj...Točno. Pošaljimo ga tamo gdje ne može štetiti , reče kapetan i general ponovno uzdahne.Možda si u pravu, dragi. Pozovi mi ga, ako ti nije teško.\tlKapetan Crespi stajao je na stubama palače u kojoj je bio smješten glavni stožer, ispodstupova od umjetnog mramora i freske na kojoj je ne baš spretni slikar oslikao junaštvamišićavih Talijana od kojih je jedan pobijedio pogane, drugi je orao, treći je žnjeo žito, a svizajedno trebali su davati zamisao da grade carstvo.Kapetan je promatrao golemi Rolls Royce kabriolet koji je poskakivao na cesti prepunoj rupa.Upaljena svjetla izgledala su poput očiju čudovišta, a plava boja prekrivena prašinom nije seviše sjajila. Da kupi takav automobil bilo mu je potrebno pet godina kapetanske plaće, a to jebio jedan od razloga što je Crespi osjećao odbojnost.Grof Aldo Belli, jedan od najvećih zemljoposjednika u zemlji, jedna od pet najbogatijih osobau Italiji, nije koristio vojne automobile. Dao je izraditi poseban Rolls Royce prilagodivši gaafričkoj zemlji.Kad je golemi automobil stao pred ulaz u zdanje, kapetan primijeti plemićki grb na vratima.Zlatni vuk koji je pridržavao crveni i srebreni štit. Ispod štita bio je ispisan moto: Mojevatreno oružje.Rimska vučicaČim se automobil zaustavio, iziđe iz njega mali smeđi čovječuljak u odori pukovnika koji jesjedio pored vozača. Klekne u podnožju stuba držeći golemi fotoaparat da bi ovjekovječioizlazak iz automobila osobe koja je sjedila na stražnjem sjedalu.Grof Aldo Belli pažljivo popravi kapu, uvuče trbuh i ustane dok je vozač pritrčao da muotvori vrata. Grof se osmjehne. Bio je to osmijeh bijelih zubi s velikom karizmom. Imao jetamne i romantične oči, dugačkih trepavica poput gospode koja slijedi modu, preplanulu put isjajne kovrče ispod crne kape. Iako je već imao trideset i pet godina, ni jedna sijeda vlas nijeuništavala njegovu sjajnu frizuru.U tom položaju izgledao je puno viši i nadvisivao je ostale ljude oko njega poput boga.Grof se zaustavi i promotri malenog časnika.Dakle, Gino? , zapita ga.Sve je u redu, grofe. Podignite malo glavu.Bila je to brada koja je zadavala fotografu i grofu glavobolje. Iz nekih kutova pokazivala jeuzbunjujuću težnju k udvostručenju poput koncentričnih krugova kad se baca kamen u baru.Grof je podigne prema nebu, kao što je to često i rado činio Duce, i podbradak se izravna.Odlično! , usklikne Gino. Grof iziđe iz Rollsa uživajući u čizmama koje su škripale dok jekoračao, sve dok nije stigao na željenu udaljenost od kapetana Crespija, uvukavši palac lijeveruke u pojas, a desnom ga pozdravi na rimski način.General vas čeka, pukovniče , reče mu Crespi.Došao sam čim sam dobio zapovijed.Kapetan se namršti. Dobro je znao da je zapovijed uručena u 10 sati ujutro, a sada je bilogotovo 3 sata popodne. Bila je riječ o grofovoj toaleti koja je tražila toliko vremena. I zaista,sada je mirisao poput ruže, nakon kupke, brijanja, manikiranja i masaže. .Klaun , pomisli još jednom kapetan. Da dosegne čin pomoćnika tabora, Crespiju je bilopotrebno deset godina neokaljane karijere: dok je ovaj samo otvorivši torbu, pozvavšiMussolinija u lov na svoje imanje u podnožju Apenina bio imenovan za pukovnika kapetana

cijelog bataljuna. Ovaj čovjek nije nikada pucao na nešto sto bi bilo veće od divlje svinje, a doprije šest mjeseci nije vodio ništa više od nekoliko službenika, vrtlara ili kurva u krevetu.Wilbur SmithKlaun , pomisli s gorčinom u ustima kapetan, pokazujući mu put uz lijep osmijeh. Slikaj se i upustinji kako loviš muhe, ili mirišeš devin izmet pored Bunara Cialdi, poželi mu u mislima,slijedeći ga u palaču glavnog stožera. Ovuda, pukovniče, izvolite.General De Bono spusti dalekozor kojim je uz sve veći nemir proučavao padine golemeetiopske visoravni i okrene se, gotovo sa zahvalnošću, da dočeka pukovnika.Dragi moj , osmjehne se general i pruži mu obje ruke dok je ovaj prelazio veliku sobupopločenu ručno oslikanim pločicama.Dragi moj grofe, baš dobro što ste došli.Grof se zaustavi usred sobe i pozdravi na rimski način, zaustavivši generala koji mu je krenuou susret.Nikakva žrtva mi ne izgleda prevelika ako je učinjena za mog kralja i moj narod. Aldo Belli jeuživao u vlastitim riječima. Ove si je morao zabilježiti, mogle bi dobro doći i ubuduće.Da, naravno , složi se brzo De Bono.Ovdje nitko i ne misli drukčije.Generale De Bono, na vašoj sam usluzi i čekam vašu zapovijed.Hvala, hvala, dragi. A da najprije popijemo čašicu? , predloži. Malo madere da mu zasladigorki okus lijeka koji mu je trebao pružiti. General se osjećao loše samo na pomisao danekoga pošalje u Dancaliju. Već u Asmari bilo je toplo za umrijeti, a tko zna kako je tek tamodolje. General se započne kajati što je poslušao prijedlog kapetana Crespija. Bilo bi bolje dajeizabrao nekoga s manje političkog utjecaja od grofa. No, neće mu zasigurno odmah reći očemu se radi.Jeste li uspjeli čuti Travijatu u Rimu, prije nego što ste krenuli? Govore o njoj vrlo dobro.Ah, na sreću, jesam, generale. Imao sam čast dobiti poziv od Ducea večer prije polaska.Grof se malo opusti i osmjehne se De Bonu.General ulije vino i uzdahne.Ah, koja nostalgija za civilizacijom medu ovim divljacima...Bilo je kasno popodne kad je general odlučio preći na stvar.Osmjehujući se kao da se ispričava, dade potrebne zapovijedi pukovniku.Rimska vučicaBunari Cialdi , ponovi grof, i odmah dođe do promjene u njemu. Skoči na noge, prolije čašumadere i započne hodati svečano gore-dolje uredom generala, dok su mu čizme škripale popločicama, a on uvukao trbuh.Bolje smrt nego obeščašćenost , naglo uzvikne Aldo Belli, užaren od madere.Nadajmo se da neće biti tako, dragi moj , promrmlja general.Sve što vas molim je da bdijete nad Bunarima.No izgledalo je kao da ga grof uopće ne čuje.Jako sam vam zahvalan što ste mi dali mogućnost da se istaknem. Možete računati na menedo smrti! , grmio je sjajnim okom. Zatim mu je vjerojatno palo na um nešto drugo.Moje napredovanje će biti pokriveno oklopnim postrojbama i zrakoplovstvom? , zapita,nestrpljivo.Mislim da nije potrebno, dragi moj.General je govorio sasvim smireno. Sav taj govor o časti i smrti malo ga je smetao, alizasigurno ga nije htio uvrijediti.Smatram da nećete naići ni na kakav otpor.Što ako ipak naidemo? , zapita grof još uvijek uznemiren, tako da mu se general približi iohrabri ga potapšavši ga po ramenu.Imate li radio, zar ne? Ako je potrebno, zatražite pojačanje.

Grof razmisli trenutak, a potom prihvati to rješenje. Ponovno ga žar domoljublja zapali.Kome pobjeda? Nama! , uzvikne, a general ponovi.Nadajmo se da će se sve dobro završiti. Nadajmo se.Odjednom grof krene prema vratima.Širom ih otvori i uzvikne: Gino!Maleni časnik u crnoj košulji potrči u ured, namještajući na brzinu golemi fotoaparat koji jenosio oko vrata.Pridružite mi se, generale , reče mu Aldo Belli i povede ga prema prozoru. Ovdje ima višesvjetla.Sunčeve zrake u sumrak osvijetle dvojicu teatralnom svjetlošću, dok je grof stiskao čvrstoruku generalu De Bonu.Približite se, molim. Korak unatrag, gospodine generale, tako Pokrivate gospodina grofa.Gore brada... tako! Odlično! , usklikne Gino 1 ovjekovječi začuđeni izraz na generalovu licuiznad bijele kozje bradice.IWilbur SmithNajstariji major bataljuna crnokošuljaša 'Afrika' bio je pravi vojnik, tvrd i prepun žuljeva, strideset godina iskustva, veteran Vittorija Veneta i Caporetta gdje je bio unaprijeđen u bitci.Kao uspješni bojnik nije bio sretan kad su njegovu poznatu vojnu postrojbu u kojoj je obnašaosvoju dužnost preselili u političku policiju. Dugo se i na široko bunio, ali zapovijed je stizalaiz visokih krugova, od samog zapovjedništva divizije. General divizije bio je prijatelj grofaAlda Bellija i bio mu je dužan mnoge usluge. Znao je i da je grof, u sebi, dobro shvaćao damu je potreban pravi vojnik koji će ga voditi i savjetovati. Major Castellani bio je vjerojatnojedan od malobrojnih pravih vojnika u talijanskoj vojsci. Kad se jednom pomirio spreseljenjem, posvetio se svim srcem svojim novim dužnostima, koje su se sastojale prijesvega u potpunoj reorganizaciji discipline i obuci policije.Bio je golemi muškarac, sijede, obrijane kose s licem prepunim bora i ožiljaka iz nekolikobitaka. Hodao je teturajući se poput mornara ili konjanika, a nije bio ni jedno ni drugo.Njegov se glas, ako je malo puhalo, čuo na dva kilometra udaljenosti.Zahvaljujući gotovo isključivo njemu bataljun je bio spreman za rat sat vremena prije zore.Šesto devedeset naoružanih i opremljenih ljudi bilo je smješteno na prepunim kamionima,prolazeći glavnom cestom Asmare.Vojnici su šutjeli, pokriveni sivim pokrivačem da bi se zaštitili od jutarnje hladnoće.Vojnici na motociklu pratili su Rolls Royce pukovnika, u kojem se vozio, mračnim izrazomlica, dok vozač nije bio nimalo razveseljen zastavicama koje su vijorile na haubi automobila.Osjećaj nesigurnosti i neizvjesnosti tištio je taj bataljun ratnika.Kružile su već pola dana ne baš vesele glasine.Govorkalo se da je bataljun izabran za nekakvu očajničku misiju. Večer prije polaska maršalkoji je bio zadužen za časničku menzu vidio je svojim očima gospodina grofa pukovnika AldaBellija kako plače nazdravljajući časnicima motom bataljuna: Bolje smrt nego obeščašćenje .Rimska vučicaTo je možda moglo zvučiti dobro s trbuhom punim Chiantija, ali ostavljalo je gorčinu uustima u pet sati ujutro, pred kriškom crnoga kruha i malo crne kave.Treći bataljun bio je tako sasvim loše raspoložen kad je sunce izišlo šireći svoju toplinu, inatjeravši ih da odmah skinu sa sebe pokrivače. Potom se uspne na plavetnilu neba, dok suvojnici strpljivo čekali u kamionima poput volova u štali. Netko je jednom rekao da je ratdevedeset i devet posto dosada, a jedan posto čisti strah. Treći bataljun je eksperimentirao sdevedeset i devet posto dosade.

Nešto prije podneva major Luigi Castellani pošalje još jednom kurira do pukovnikoverezidencije i ovoga puta dobije odgovor da je pukovnik ustao i da je dovršavao svoju toaletu.Ubrzo će se pridružiti bataljunu.Major započne ponovno proklinjati iskustvo koje je skupio u bezbroj borba i hodati gore-doljepaunovskim koracima u nizu kamiona prekrivenih platnom i prepunih vojnika koji su se topilina podnevnom suncu, pokušavajući suzbiti tu i tamo prosvjede. Kolona je bila dugačkakilometar.Stigao je grof, zračeći poput izlazećeg sunca, sjajan i slavan, s jednim od dvojice kapetana izastavnikom ispred njih što je nosio zastavu koju je grof osobno naslikao za bataljun. Radilose u orlu rimskih legija, uz niz ostalih ptica grabljivica manje važnosti.Grof je lebdio u oblaku srdačnosti i skupocjene kolonjske vode. Gino mu napravi nekolikodobrih slika dok je grlio mlade časnike i tapšao po ramenima starije. Običnim vojnicima seosmjehivao poput dobrog oca, izbrisavši njihovu čežnju za domovinom uz nekoliko riječi onjihovim dužnostima, žrtvi i Duceu. Trebalo mu je nekih pola sata da prođe cijelu kolonukamiona.Lijep niz boraca , reče major. Htio bih zapjevati.Luigi Castellani trepne kapcima. Gospodinu pukovniku je cesto dolazila želja za pjevanjem.U Italiji je učio pjevanje kod najboljih majstora pjevanja, a u mladim je danima ozbiljnorazmatrao Mogućnost da se bavi pjevanjem kao bariton.Zaustavi se, otvori usta, zabaci glavu i baritonom započne Pjevati. Bila je to fašistička himnaGiovinezza.Svi časnici se pridruže pjevanju.Wilbur SmithPukovnik se potom započne polako vraćati unatrag, dok je kolona kamiona strpljivo čekala nasuncu, zaustavljajući se samo kad je trebalo otpjevati koji viši ton, držeći u lijevoj ruci bodež,dok je desnu držao napola podignutu u zraku, s kažiprstom i palcem koji su se dodirivali.Pjesma se završi i pukovnik uzvikne: Dosta! Vrijeme je da krenemo. Gdje su zemljopisnekarte?Jedan običan časnik potrči s kovčegom zemljopisnih karata.Hm... gospodine pukovniče... , umiješa se Luigi Castellani.Cesta je dobro označena, a imam i dva domorodačka vodiča...Grof nije mario za njegove riječi već je nastavio gledati u jednog od časnika koji je prostiraokartu na haubu Rollsa.Aha! Proučavao je pažljivo kartu, a potom podigao pogled i dao znak dvojici časnika. Doditek meni , zapovjedi.Majore Vito, vi ovdje! Pokušajte imati vojnički izraz lica, molim vas, i ne gledajte ufotoaparat. Širokom gestom pokaže prema Johannesburgu - na šest tisuća kilometaraudaljenosti - zadržavši pozu dovoljno vremena da je Gino ovjekovječi. Potom se smjesti uRolls i, ponovno na nogama, pokaže zapovjednički prema cesti koja je vodila u pustinjuDancalia.Major Luigi Castellani shvati to kao zapovijed da krenu. Dade zapovijedi i cijeli bataljun, kaogalvaniziran, se pokrene. Poput jednog jedinog čovjeka svi se vrate na kamione i sjednu naklupe s puškama između koljena i naramnicama od stotinu metaka.No, usprkos tome, dok se šesto devedeset ljudi uspinjalo na kamione, pukovnik je ponovnoizlazio iz Rollsa. Slučajnost je htjela da se automobil zaustavio upravo pred javnom kućom.Javna kuća bila je državna institucija u kojoj su mlade žene dolazile po ugovoru na šestmjeseci da bi zadovoljile fizičke potrebe tisuća i tisuća mladih vojnika na području bez žena.Malo je žena medu njima imalo dovoljno snage da pri isteku obnove ugovor, a ni jednoj tonije bilo potrebno: uz prilično dobru zaradu, vraćale su se u domovinu u potrazi za suprugom.

Javna kuća imala je srebrenast, limeni krov i male balkone sa željeznom ogradom. Prozoridjevojaka gledali su na cestu.Gošće koje su se obično ustajale u pola popodneva, probudileRimska vučicasu se ranije začuvši buku s ceste. Okupile su se na velikoj terasi na drugome katu, odjevene ušarene i lagane haljine, ušavši brzo u duh prilike, započevši se smijuljiti i šaljući poljupcečasnicima. Jedna od njih je u ruci imala bocu izvrsnog vina, za koje je iz iskustva znala da jejedno od pukovnikovih omiljenih vina i mahala je njome. Boca je bila zamagljena od leda ividljivo svježa.Pukovnik odjednom shvati da je od svega toga uzbuđenja ožednio i ogladnio.Popijmo čašu na brzinu , predloži veselo časnicima, potapšavši najbližeg po ramenu. Neštonakon pet sati popodne jedan od najmlađih časnika iziđe iz kuće, pomalo pijan, nosećipukovnikovu poruku majoru: Sutradan ujutro krenut ćemo bez odgode.Sutradan ujutro bataljun krene iz Asmare oko 10 sati. Pukovnik je bio ljut na samog sebe.Prethodne večeri uzbuđenje mu je izmaklo kontroli: pjevao je sve dok nije ostao bez glasa, apopio je i veliku količinu vina, te potom otišao s dvije djevojke.Gino, koji je sjedio uz njega u Rollsu, držao mu je suncobran iznad glave, dok je vozačpokušavao izbjeći rupe na cesti. Grof je bio blijed, a na obrvama su se stvarale malene kapiznoja, tipične za mučninu.Časnik Gino ga pokuša utješiti. Nije mogao gledati grofa u tom stanju: tako je pokušaoponovno pobuditi u njemu borbeni duh prethodnog dana.Zamislite, gospodine grofe, bit ćemo prvi, prvi, u cijeloj talijanskoj vojsci koji će se sukobiti sneprijateljem. Prvi koji će susresti barbara žednog krvi, opaka srca i prljavih ruku.Grof razmisli o tome, s rastućom koncentracijom i mučninom. Odjednom shvati da je, odtristo šezdeset tisuća ljudi koji su predstavljali talijansko vojno tijelo u Africi, on, Aldo Belli,bio prvi, prava oštrica koplja okrenuta prema srcu Etiopije.Padnu mu na um užasne priče koje su se pričale o porazu u Adui. Jedna stravična pričaisticala se medu ostalima: Etiopljani su kastrirali zarobljenike. Osjeti bol u preponama, dokmu se znoj skupljao na čelu.Zaustavi! , uzvikne vozaču. Zaustavi, zaustavi odmah!Wilbur SmithKolona vozila nade se u neredu zbog tog nenadanog zastoja automobila na čelu. Uz povike iza dlaku izbjegnute sudare, major Castellani potrči do automobila na čelu kolone gdje jedobio nalog da promijene redoslijed kolone. Rolls s pukovnikom bit će točno u sredini kolonekamiona, sa šest motociklista sa strane kako bi zaštitili obje strane automobila.Bilo je potrebno još sat vremena da se promijeni redoslijed, a potom je kolona konačno moglakrenuti dalje prema pustoj i praznoj zemlji, s nejasnim obzorom i nebom u plamenu iznadglava.Grof Aldo Belli, sada vidljivo mirniji, udobno se smjesti na sjedalu Rollsa, svjestan da jeispred njega bilo tristo četrdeset i pet parova seljačkih testisa koje su okrutni barbari mogliodrezati oštricama svojih noževa.Kolona se zaustavi na raskrižju, te večeri, na pedeset i tri kilometara od Asmare. Čak ni grofnije mogao hiniti da se ne radi o nametnutom maršu. No, uvijek je mogao poslati natragnekoliko motociklista s domoljubnom porukom za generala De Bona, da bi ga uvjerio uvisoki moral i nepobitnu vjeru u fašističku ideju trećeg bataljuna, i naravno, nije postojalanikakva zabrana koja bi onemogućila da motociklisti pri povratku ne ponesu nekoliko komadaleda obavijenih u sijeno i sol, pripremljene s ljubavlju za gospodina grofa od njegove metrese.Sljedeće jutro grof je već bio mnogo bolje volje nego prethodnog dana. Ustao je rano, oko 9 idobro doručkovao na svježem zraku sa svojim časnicima, u hladu velikog šatora. Nakon toga

je sa stražnjeg sjedala Rollsa zatvorenom šakom, kao što je to običaj u konjaništvu,zapovjedio da se nastavi s putovanjem.Usred kolone zastavice i zastave vijorile su na vjetru, a Rolls je vozio istom brzinom kao ikamioni kolone, te se čak i trezveni major nadao da će tog dana uspjeti preći dobar dio putadostojan prijevoznim sredstvima koja su imali na raspolaganju.Livada ih je gotovo neprekidno pratila, a plava kruna planina s desne strane miješala se splavetnilom neba. Prijelaz savane pustinju bio je postepen, tako da je gotovo mogao proćinezapaženeRimska vučicaočima nepažljivog putnika. Intervali između jedne akacije s ravnom krošnjom i drugepostajali su sve duži, a i sama stabla izgledala su sve rjeđa, uvijenija i davala su osjećaj patnje,sve dok odjednom akacije ne prestanu. Zamijeni ih sivo grmlje, nisko i jako trnovito. Suho iraspuknuto tlo bilo je isprekidano čupercima devine trave, a obzor je izgledao kao da ihopsjeda. Zemlja je bila tako ravna da je izgledala poput pladnja, s podignutim rubovima, namjestima gdje se miješala s bijelom sumaglicom.U tom pustom pejsažu cesta je bila označena poput traga goleme životinje. Brazde kotača bilesu tako duboke da je tlo, u sredini, gotovo sezalo do karoserije Rollsa. Crveni oblak sasvimfine prašine lebdio je u zraku još dugo nakon što je kolona prošla.Pukovnik se nasmrt dosađivao. Postalo je jasno čak i grofu da ta pusta zemlja ne skrivaneprijateljske formacije. Tako mu se hrabrost i nestrpljivost vrate.Postavi se na početak kolone , reče vozaču. Dok je Rolls uz brujanje prolazio uz red kamiona,grof radosno pozdravi Castellanija, koji je u sebi proklinjao gutajući prašinu.Kad ga je Castellani ponovno opazio, dva sata kasnije, grof je sjedeći uspravno na stražnjemsjedalu Rollsa promatrao obzor dalekozorom, skačući od veselja, dok je Gino ubrzanosastavljao lovačku pušku Mannlicher napravljenu po mjeri za gospodina grofa. Kalibra 9,3 sdrvenim rukohvatom, imala je dijelove od čelika ukrašene prizorima iz lova najprije urezane,a potom naglašene zlatnim nitima. Bila je to savršena puška, pravo remek-djelo.Ne spustivši dalekozor zapovjedi Castellaniju da pošalje De Bonu poruku putem radiostanice,punu oduševljenja i domoljublja, naglašavajući velike uspjehe u napredovanju, obećavajućimu da će bataljun ubrzo preuzeti kontrolu nad svim ulazima u Sardijsku usjeklinu. Major ćese pobrinuti i da zaustavi kolonu i staviti u led nekoliko boca, dok će pukovnik otići uizvidnicu prema području koje je sada promatrao dalekozorom.Gino je nabio Mannlicher. Položi ga na stražnje sjedalo, dok je grof sjeo naprijed, poredvozača. Prolazeći pored ostalih časnika u koloni, pozdravi ih na fašistički način, držeći se zaručicu drugom rukom. Rolls skrene s puta i tresući se na suhom tlu, krene prema udaljenomkrdu.Wilbur SmithBile su to pustinjske antilope, lijepe i prilično velike životinje. U krdu ih je bilo osam: njihovvid bio je vrlo oštar i već je opazio opasnost, te su, čim Rolls krene prema njima, započelebježati.Trčale su lagano na suhom tlu, miješajući se s njime zbog mimetičke boje njihova krzna. No,njihovi dugački, oštri i crni rogovi, isticali su se u pozadini neba poput ratničkog znaka.Rolls je u međuvremenu smanjivao udaljenost. Grof je neprekidno vikao vozaču da ubrza, nemareći za bodljikavo grmlje koje je greblo karoseriju automobila.Lov je bio jedna od grofovih strasti. Srne i divlje svinje uzgajali su se na njegovim imanjimaupravo zbog toga, ali ovo je bila njegova prva velika divljač koju je vidio od dolaska uAfriku. Krdo antilopa predvodio je jedan od dvojice golemih mužjaka, koji su skakutali načelu, sa ženkama i dva mlada mužjaka iza njih.Bučni automobil dostigne posljednju životinju i počne je pratiti u stopu na udaljenosti odčetrdesetak metara. Antilopa je i dalje slijedila krdo ne okrećući glavu.

Stoj! , uzvikne grof i vozač zakoči. Automobil se zaustavi ostavivši iza sebe oblak prašine.Grof skoči iz automobila s Mannlicherom u ruci. Uperi pušku i ispali odmah hitac. Prvi hitacbio je visok i podigao je samo oblak prašine u daljini, daleko od životinje. Drugi hitac pogodije ispod trbuha, te antilopa padne na tlo, dok su joj se noge tresle u agoniji.Naprijed! , uzvikne grof, skočivši ponovno u Rolls. Krdo se sada uspjelo udaljiti, ali jeautomobil brzo nadoknadio tu prednost i ponovno se približio antilopama u bijegu. Ponovnose začuje pucanj iz puške, i ponovno jedna životinja poklekne pod hitcima puške.Tako se lov nastavio, ostavljajući za sobom mrtva tijela životinja, sve dok posljednji mužjaknije trčao sam. Bio je lukav, krenuvši prema zapadu i trčeći po najlošijem terenu, gdje senamjeravao sakriti od samog početka.Mnogo sati i mnogo kilometara nakon početka lova, grof izgubi strpljenje. Na rubuiscrpljenosti zapovjedi vozaču da zaustavi Rolls, a Ginu koji se sramežljivo bunio da mu'posudi' rame kao naslon za pušku.Sada je antilopa bila već iscrpljena i polako je trčala, ali udaljenost je svejedno bila oko šestometara.Rimska vučicaGrof je morao pažljivo naciljati, smetalo ga je grmlje i valovi topline koji su iskrivljavaliatmosferu uz tlo.Hitac odjekne pustinjom, a antilopa nastavi svoj trk, dok je grof proklinjao i ponovno nabijaopušku.Pronašavši otvor kroz grmlje, oštetivši ponovno Rolls, njih trojica konačno stignu do mjestagdje je antilopa ležala na boku.Ostavivši pušku na stražnjem sjedalu, grof nestrpljivo skoči iz automobila.Slikaj me dok pucam u nju još jednom , dovikne Ginu, te podigne pištolj s drškom odbjelokosti i potrči prema ranjenoj životinji.Metak od mesinga slomio joj je kralježnicu nešto iznad stražnjice, tako da je životinja imalastražnje noge paralizirane. Krv je tekla u ritmičkim intervalima iz rupe i slijevala se duž bokaantilope, boje pijeska.Grof se teatralno postavi, uperivši pištolj prema glavi ukrašenoj rogovima, iznad njuške boječokolade.Gino je pak u neposrednoj blizini kleknuo na mekano tlo i uspio uhvatiti prizor.No, kad je sve bilo spremno, antilopa se uspjela ponovno podignuti na prednje noge, i pogledagrofa u lice očima koje su joj kolutale u agoniji.Ta vrsta antilopa koje su nazivali beisa, bila je jedan od najagresivnijih u Africi, sposobnaubiti i odraslog lava rogovima. Taj stari mužjak težio je više od dvjesto kilograma, bio jevisok metar i dvadeset, a zajedno s rogovima gotovo dva metra.Životinja ispuhne kroz nozdrve, a grof zaboravivši da u ruci drži pištolj koji je već uperio unju, nije razmišljao ni na što drugo nego da se sakrije u Rolls.S pobješnjelom antilopom za petama, iako su njene stražnje noge bile paralizirane, grof skočiatletskom spretnošću na stražnje sjedalo automobila, prekrivši si lice objema rukama dok jebeisa rogovima udarao u vrata Rollsa, udubivši ih i oštetivši boju.Gino je pokušavao nestati ispod zemlje, ne pomičući se ni najmanje, i stenjući. Vozač jeugasio motor, i sjedio je skamenjen na svom mjestu, dok je antilopa tresla cijeli automobil.Wilbur SmithUpucajte je, gospodine grofe! Molim vas, ubijte to čudovište!Stražnjica gospodina grofa bila je okrenuta prema nebu.Bio je to jedini dio njegova tijela koji je još uvijek bio vidljiv na sjedalu Rollsa, i dovikivaomu je da mu doda pušku, no dobro pazeći da ne podigne glavu i sam je potraži.

Metak koji je slomio kralježnicu antilope, nastavivši svoj put, probušio je i pluća. Snažniudarci rogovima otvore joj arteriju: uz posljednju, očajničku riku i bujicu krvi iz nozdrva,antilopa izdahne.U dugoj tišini koja je uslijedila, blijedo grofovo lice polako se podigne do visine vrata, isumnjičavo promotri mrtvu životinju. Njena savršena nepokretnost ga ohrabri.Oprezno potraži Mannlicher, polako ga uperi u nju i ispuni bujicom metaka nepomično tijelobeise. Ruke su mu drhtale toliko da neki metci nisu ni pogodili životinju, već su se zabili u tlopored Gina, izazvavši ponovno stenjanje i pokušaj da se ukopa u zemlju.Konačno uvjeren da je životinja mrtva, grof iziđe iz automobila i krene polako premaobližnjem grmlju. Njegov korak bio je čudnovato težak, jer mu se dogodilo da je napuniosvoje predivne svilene gaće.Na večernjoj svježini, pomalo oštećen, Rolls dostigne kolonu.Na haubi je prevozio mrtva i okrvavljena tijela ubijenih antilopa. Grof s pobjedničkimponosom primi čestitke postrojba.Čekala ga je poruka generala De Bona, poslana putem radiostanice. Nije se radilo o ukorima -general nikada to ne bi učinio - već o čestitkama na naporima koje su do sada uložili, hvalećipukovnikovo domoljublje i nepobitnu vjeru u fašističku ideju, naglašavajući da je sadaočekivao da se smjesti na određenu poziciju na ulazu u usjeklinu, pored Bunara Cialdi.Grof mu pošalje poruku od petsto riječi kao odgovor: Pobjeda je naša , završavao je. A potomode proslaviti dan lova zajedno sa svojim časnicima, slaveći s njima na bazi Chiantija iiznutrice antilope.IRimska vučicaOstavivši odgovornost Hirondelk njenom muslimanskom kormilaru i smrdljivoj i prljavojposadi, kapetan Papadopoulos je prethodnih pet dana proveo u kabini, igrajući remi smajorom Garethom Swalesom. Swales mu je predložio tu razbibrigu, ali sada se kapetanzapočinjao pitati je li njegov suigrač zaista imao toliko sreće da neprekidno dobiva predivnekarte.Prijevoz četiri oklopna vozila i putnika mu je donio dvjesto pedeset funta dobiti, ah već su seone vratile u džepove vražjeg majora. Milujući si brkove, Gareth Swales, uz predivanosmijeh, zapita Papadopoulosa nije li mu dosta igranja karata.Zašto ne prošećemo do palube, stari Papa?Vrativši novac koji je platio za prijevoz, Gareth je postigao što si je zamislio, i sada je bionestrpljiv vratiti se na otvoreno gdje su se Vicky Cambervvell i Jake družili predugo zanjegov ukus. Svaki put kad se morao popeti do palube, na krmi broda, viđao ih je zajednokako se smiju kao ludi, što je uvijek bio jako loš znak. Vicky se uvijek nalazila na dva korakaod Jakea, i dodavala mu alat, tješeći ga i ohrabrujući dok je on popravljao motore iprovjeravao mehaničke dijelove prije njihova putovanja kroz pustinju. Ili su čavrljali zajednos Gregoriusom, učeći, bar je izgledalo tako, njegov jezik.Zapita se u mislima što još čine zajedno.No, usprkos tome, Gareth je bio muškarac jasnih stavova. Znao je što je htio, odnosno,ponovno vratiti novac koji je dao Papadopoulosu. Učinivši to, mogao je ponovno postatiVickvjin pas čuvar.Jako sam se zabavio, Papa.Ustane od stola, uguravši snop novčanica u stražnji džep hlača i podigavši novac slobodnomrukom.Kapetan Papadopoulos potraži ispod svoje odjeće i izvuče golemi nož sa izrezbarenomdrškom. Lagano ga uravnoteži u ruci i prostrijeli Garetha pogledom kroz svoje jedino oko.

Dati karte! , zatraži, a Gareth se osmjehne, te ponovno sjedne za stol. Ponovno pomiješakarte, rezignirano, dok je nož Ponovno nestao iz Papadopoulosove ruke promatrajući pažljivobrze majorove pokrete.Zapravo i meni se još igra , reče jednostavno Gareth.Do sada smo se samo zagrijavali, ha?Wilbur SmithBrod napravi prekret. Prošao je Rt Guardafui, krajnju špicu afričkog roga. Ispred sebe, nasvojoj novoj ruti, prostirao se Adenski zaljev: do francuske Somalije nedostajalo je petstomilja.Kormilar Hindu se pojavi na ulazu u kabinu i zabrinuto pogleda kapetana.Što mu je? , zapita Gareth.On stišće guzicu zbog engleske straže.I ja , reče Gareth. Nije li bolje uspeti se na palubu, sada?Dijeliti karte.Ispod njih započne brujiti veliki dizel motor. Kormilar je odlučio da je ipak bolje ubrzati, isada je brod klizio velikom brzinom, potpomognut i jedrima i velikim vijkom. Sunce nazalasku zacrvenilo je rub kumulusa koji uvijek prate alizeje.Kormilar je odabrao takvu rutu koja ih je ubrzo dovela usred zaljeva, izvan vidokruga safričkog kontinenta, ali i iz Arabije. Brod je plovio dvadeset i pet čvorova. Vjetrovi su puhalisvježi i vedri: u roku od jednoga dana i dvije noći proći će kroz tjesnac. Na vrh jarbolasmjestio je jednog od najboljih mornara. Posada se pitala što su Englezi smatrali gorim:crnkinje u okovima ili sanduke mitraljeza koji su sada bili smješteni na palubi. Vjerojatno ijedan i drugi teret mogli su biti smrtonosni. Stoga je bilo bolje imati sokolovo oko na vrhujarbola.Sunce je zalazilo očajničkom sporošću, stajalo je gotovo ispred pramca: vjetar je pak bio svježi gurao je Hirondelle prema prolazu koji su Englezi nadgledali.Jake Burton podigne glavu s motora Miss Ljuljačke i osmjehne se Vicky Cambenvell koja jesjedila na zaštitnoj ogradi ispred njega, držeći se za konop, i ljuljajući lijeno noge, dok joj jevjetar razbarušio kosu. Bila je u savršenoj formi i nije više imala lagane podočnjake odprevelikog rada koje je dobila u Ženevi. Sada je izgledala poput školarke, mlada, sretna ibezbrižna.Bolje od ovoga se ne može , reče Jake i započne si čistiti ruke praškom na bazi amonijaka.Tako dobro ide da bih je poslao na utrke u Le Mans.Vickvjina koljena bila su u visini Jakeovih očiju, a suknja joj se podigla. On osjeti da mu sesrce zaustavilo u prsima vidjevši mekanu i savršenu kožu njenih bedara.Rimska vučicaNjena put izgledala je gotovo sjajna, kao da je napravljena od kakve dragocjene tvari. Vickyopazi njegov pogled i spoji koljena, osmjehujući se. Skoči sa zaštitne ograde s velikomspretnošću, naslonivši se na Jakeovu mišićavu ruku zbog trešnje Hirondelle. Koji tvrdi mišići!Vicky je voljela kad su joj se zgodni muškarci udvarali, a Gareth je neprekidno bio zatvoren ukabini s kapetanom... Osmjehne se Jakeu. Bio je visok, a crne kovrče davale su mu izrazdječaka, no odlučna čeljust odmah je brisala taj dojam, kao i mreža malenih bora koje suispunjavale uglove očiju.Primijeti da ju je htio poljubiti i osjeti dražesno dvoumljenje. I najmanje ohrabrenje moglo jezavršiti borbom između Jakea i Garetha, što je moglo ozbiljno naškoditi misiji, kao iizvanrednoj reportaži koju je toliko željela napisati.U tom trenutku primijeti prvi put da su Jakeove usne bile široke i pune, te nježno oblikovane,u suprotnosti s njegovom snagom i dlakavošću. Brada i obrazi bili su mu gotovo plavi. Ona umislima osjeti hrapavi i gotovo električni dodir tih obraza s njenima. Odjednom osjeti želju daiskuša: podigne malo bradu, dobro znajući da bi u očima pročitala tu želju.

Jedan uzvik začuje se s vrha glavnog jarbola, i odmah zatim na palubi Hirondelle postane vrloživahno. Kormilar započne vrištati poput orla. Kolutao je očima, vičući otvorenih usta iz svegglasa. Budući da je bio krezub, Jake je vidio čak i glasnice kako su se tresle u grlu.Što se dogada? , zapita Vicky, držeći se još uvijek za Jakeovu ruku.Neprilike , odgovori joj on tužno. Okrenu se i opaze vrata kabine na krmi koja su se širomotvorila. Papadopoulos je trčao prema palubi s repićem koji mu je vijorio na vjetru i kartama urukama. Njegovo jedino oko kolutalo je gledajući nestrpljivo naokolo.Nedostajala mi je samo jedna karta za remi, glupan ja , proklinjao je, bacivši karte u vjetar.Zatim dohvati kormilara za ruku i započne mu vrištati u usta koja je ovaj još uvijek držaootvorena.Kormilar mu pokaže prema glavnome jarbolu. Papadopoulos ga ostavi samog i približi seglavnome jarbolu na kojem se nalazio Arapin. Jake naćuli uho i osluhne njihov brzi razgovor.Engleski razarač , promrmlja.Wilbur SmithGovoriš arapski? , zapita Vicky.Jake joj da znak da umukne i ponovno osluhne.Vidio nas je. Napravio je prekret prema nama.Jake letimice pogleda na zalazeći sunčev disk, i ponovno osluhne raspravu na arapskom kojase odvijala na palubi. Imao je bore oko očiju, više nego ikad.Zabavljate se vas dvoje? , zapita Gareth Swales, osmjehujući se, ali uz bljesak nelagode uočima, vidjevši da se Vicky pridržava za Jakeovu ruku. Izišao je u tišini poput pantere izkabine na krmi broda.Vicky odmah odmakne ruku, osjetivši određenu grižnju savjesti, ali odmah se pokaje. Nijedugovala ništa gospodinu Svvalesu i zagleda se ponosno u njega, a potom se ponovno okreneprema Jakeu. Ali Jake je nestao.Što se događa, Papa , zapita Gareth kapetana.Papadopoulos je proklinjao.Tvoja smrdljiva mornarica, evo što se događa, Englezi!Podigne šaku i zaprijeti njome prema obzoru.Razarač Dauntless, baza Aden, lovi brodove koji prevoze robove. Gareth odmah promijeniizraz lica.Gdje je? , zapita potrčavši prema zaštitnoj ogradi.Približava se punom brzinom, vidio ga je moj mornar. Na trenutke i ti vidi na obzoru.Papadopoulos okrene Garethu leda i započne davati zapovijedi svojoj posadi. Odmah semornari okupe oko prvog oklopnog vozila. Radilo se o Priscili, Kurvi, i započnu rukovatikoloturom.Hej, trenutak, platio sam te malo bogatstvo da prevezeš ovaj teret!Gdje je bogatstvo, sada, majore? , zapita ga s podsmijehom Papadopoulos. Ja ništa u mojimdžepovima, možda u tvojim , okrene se i potakne svoje ljude. Odjednom s kupole Priscile,Kurve, proviri glava i ramena Jakea Burtona koji je ciljao mitraljezom Vickers. Lijevomrukom pridržavao se za kupolu, a desnom je držao mitraljez.Odmah ispali rafal deset centimetara iznad kapetanove glave. Grk se baci na pod palube,nasmrt prestravljen, a posada se rasprši poput prestrašenih kokoši, dok ih je Jake promatraodobronamjerno s dominirajuće kupole.IRimska vučicaBolje je da se odmah razumijemo, kapetane. Nitko neće dirati ova vozila. Jedini način kojiimaš da spasiš brod jest da se što prije udaljiš od Engleza , reče smireno.Ratni brod plovi trideset čvorova , usprotivi se kapetan i dalje s licem okrenutim prema podupalube.

Samo gubiš vrijeme brbljajući , reče mu Jake.Za dvadeset minuta bit će mrak, možemo uspjeti.Papadopoulos ustane nesigurno na noge, trepnuvši jedinim okom i kršeći si ruke.Podigni stražnjicu , potakne ga Jake, te ispali još jedan rafal iznad glave.Kapetan se baci ponovno na pod palube, ali ovoga puta da potrebne zapovijedi da učineprekret i ponovno se vate na istu rutu kao i engleski razarač, poput lisice i goniča.Dok je brod mijenjao rutu, Jake pozove Garetha pored sebe i doda mu mitraljez. Drži nanišanu ovu skupinu prokletnika dok ja budem razgovarao s Grkom. Savjetujem vam da sesklonite u oklopna vozila neko vrijeme.Gdje si pronašao taj mitraljez? Mislio sam da su svi u sanducima?Volim uvijek imati malu rezervu za crne dane , naceri se Jake, a Gareth mu ugura upaljenucigaru medu zube.Šaljem ti pohvale uprave , reče.Počinjem shvaćati zašto si postao moj ortak.Ako imaš dobre veze u kraljevskoj mornarici, ovo je trenutak da ih upotrijebiš, dragi moj.Jake se smjesti u gnijezdo od platna u košu jarbola, te je kroz dalekozor gledao sive obriserazarača koji ih je lovio. Iako se brod nalazio na samo deset milja udaljenosti, počeo se gubitiu mraku. Sunce, iza Jakeovih leda, zalazilo je u more, a na istoku se isticao zagonetni plavimrak.Odjednom se s ratnog broda oslobode bljesci svjetlosti.Jake dešifrira znakove: Koji ste brod? Predstavite se.Ovdje nema brodova, odgovori u mislima. No, pretpostavljao je da se s razarača brod dobrovidi, sva njegova jedra koja su se isticala na crvenilu neba u sumraku.Wilbur SmithSada se radilo samo o tome da izaberu pravu trenutak da promijene brzinu kad postanunevidljivi.Razarač ponovno pošalje znakove.Spustite jedra ili pucamo.Prokleti gusari , reče proklevši kapetana razarača. Zatim uzvikne prema Grku da spuste jedra.Dolje jedra.Papadopoulos ponovi zapovijed na arapskom svojoj posadi broda. Bio je blijed poput krpe.Jake se ponovno vrati promatranju obrisa razarača kroz dalekozor. Opazi crveni i ljutitibljesak pramca koji je u beskonačnom, mračnom moru pucao prema njima. Dobro se sjećaotog bljeska. Trnci su ga prolazili, dok je čekao da se granata uspne prema nebu, a potomponovno padne u roku od nekoliko vječnih sekunda, prema brodu.Začuje fijuk iznad svoje glave. Previše dugo. Stup vode podigne se na pola milje od pramcaHirondelle. Zasjaji se na posljednjim sunčevim zrakama sunca poput crvenog mramora, iodmah se rasprši na vjetru.Posada, prestravljena od prolaska granate, odmah se zatim baci na posao. Odmah spuste svajedra koja u dvadeset sekunda nestadoše poput krila labuda koji se upravo spustio na vodu.Jake ponovno pogleda prema ratnom brodu, no bio je primoran potražiti ga nekoliko sekunda,da bi ga opazio. Zapita se bi li manevar prevario razarač. Bi li povjerovao da ih brod, spustivšijedra, čeka? Nije mogao znati da imaju i dizel motor, koji je i dalje radio. Vjerojatno ihspuštenih jedara više nisu ni vidjeli. Jake sačeka nestrpljivo da se mrak sasvim spusti, tako daje i za njega bilo nemoguće primijetiti ratni brod, a potom dati zapovijed i ponovno raširenihjedara krenuti po uobičajenoj ruti.Jake zadrži tu rutu, dok se tropska noć spuštala na vode u Adenskom zaljevu poput guste,tople kape. Žmirkao je očima prema neprobojnoj tami, užasnut mogućnošću da je kapetanratnog broda naslutio njegovu varku, te ispravio rutu da mu presiječe put.

Bojao se da će svaki čas opaziti golemi ratni brod u noći, koji će odjednom upaliti reflektore izatrubiti u rog za maglu. A potom, s olakšanjem, opazi bijele prste reflektora kako traže unoći, daleko od njih, na mjestu gdje su spustili jedra nakon topničke granate.Rimska vučicaRatni brod nalazio se barem na šest milja udaljenosti. Kapetan je pao u klopku, mislio je da seHirondelle zaustavio i čekao ga.Jake zabaci glavu i nasmije se kao lud, a potom ponovno uzvikne nove zapovijedi premapalubi, okrenuvši brod prema suprotnoj ruti razarača. Započinjalo je nadmetanje u spretnostitijekom koje je Hirondelle neprekidno trebao mijenjati rutu, dok se ratni brod slijepo bacao ulov, naprijed-natrag po zaljevu, palucajući reflektorima uokolo, u potrazi za jedrenjakom. Ili,mogao ih je ugasiti i svom brzinom, bez svjetla, ploviti u jednom pravcu, u nadi da iznenadiHirondelle.I jednom je kapetan razarača gotovo uspio, Jake opazi na milji udaljenosti svijetli bljesak, iperjanicu pjene na pramcu. Očajnički uzvikne Grku da ugase motor i da spuste jedra:nepomični i u tišini bili su nevidljivi na morskoj površini, dok se ratni brod, čiji su motorizvučili poput otkucaja srca velikog diva, udaljavao velikom brzinom ne opazivši ih, nakončega nestane u noći. Znojeći se od nervoze, Jake se u mokroj košulji ledio na svježempovjetarcu noći, dok je oprezno dao zapovijed da Hirondelle ponovno krene svojomuobičajenom rutom.Dva sata kasnije, ponovno opazi svjetla ratnog broda, sasvim daleko s krme. Reflektori susijevali poput bljeska, tražeći ih posvuda gdje ih više nije bilo. Potom su ostale samo zvijezdei dugi sati provedeni u oprezu, a potom svjetla zore osvijetle čeličnom svjetlošću more okobroda.Ozebao do kosti od dugog stražarenja i nepomičnosti Jake pogleda obzor sa svih strana dok jesvjetlost rasla. Tek kad je bio uvjeren da nije bilo traga ratnom brodu, zaklopi dalekozor ispusti se iz koša, započevši oprezno dugo i sporo spuštanje glavnim jarbolom.Papadopoulos ga dočeka kao brata, zagrlivši ga dišući u njega dahom koji je zaudarao načešnjak.Vicky je kuhala kavu. Pruži mu šalicu guste kave, promatrajući ga s poštovanjem idivljenjem. Gareth se spusti s kupole oklopnog vozila, s kojeg je cijelu noć pazio na posadudržeći u njih uperen mitraljez, te uze drugu šalicu kave koju je Vicky držala u ruci. Zatimponudi Jakeu cigaru.Dvojica odu do zaštitne ograde i nagnu se.Wilbur SmithNeprekidno te podcjenjujem , naceri se Gareth upalivši cigaru Jakeu. Tako si golem, tko ne bipomislio da nisi i glup?Vidjet ćeš da ćeš jednog dana uspjeti , uvjeri ga Jake.Instinktivno se obojica okrenu i pogledaju u Vicky, koja je razbijala jaja u tavi. Odmah su serazumjeli.Vicky ih je probudila nešto prije podneva. Otišli su spavati u sjeni velikog oklopnog vozila,da bi se oporavili od izgubljenog sna tijekom noći. Slijedili su je bez riječi prema pramcubroda, i pogledaju prema obali boje lavljeg plašta, koja se nazirala iznad ruba mekane pjene,ispod golemog plavetnila neba koje je ranjavalo oči.Nije postojala jasna granica između zemlje i neba. Bila je neodređena sumaglicom i valovimatopline koji su se podizali s tla. Vicky se zapita je li ikada vidjela tako zamaman prizor, izaključi da nije. U mislima započne sastavljati riječi kojima je namjeravala opisati svojimčitateljima taj prizor, a kojih je bilo na desetke tisuća.Gregorius se pridruži skupini. Na sebi nije više imao zapadnjačku odjeću, već tradicionalnukošulju i uske hlače. Sada je bio u potpunosti Afrikanac, a njegovo lice boje čokolade,

uokvireno kovrčama, gustim i crnim, bilo je ozareno svim strastima izgnanika koji se vraćakući.Planine se ne vide, previše je magle , reče. No, ponekad, u zoru, kad je zrak oštar... Pogledaprema zapadu s izrazom čežnje na licu i nestrpljenjem koje je bilo vidljivo u njegovim očima ina usnama.Brod se približavao obali, klizeći po niskoj, prozirnoj vodi, poput planinskog potoka.Dvadeset metara ispod kobilice broda vidjeli su se svi detalji stjenovitog dna, uz bezbrojsjajnih koralja, i plova ribe. Imali su dojam da ih mogu dohvatiti rukom.Papadopoulos polako približi Hirondelle. Postupno detalji obale postanu jasniji: vidjela seplaža prekrivena crvenim pijeskom! okružena stijenama, iza kojih se zemlja postupnopodizala, gola stravična, na kojoj je raslo samo bodljikavo grmlje i tu i tamo čuperci devinetrave.Sat su vremena nastavili ploviti paralelno s obalom, na stotinjak metara od kopna,promatrajući je zadivljeni. Samo se Jake udaljio od skupine da bi započeo s pripremama zaistovar: ali i on se vrati do zaštitne ograde kad se pred njima sasvim naglo otvorila jednauvala.Rimska vučicaUvala Okova , reče Gregorius i bilo je jasno zašto je dobila to ime. U zaklonu rta, zaštićena odvjetrova i morskih struja dugačkim jezikom zemlje, opaze ruševine stare tržnice robova uMondiju.Gregorius ih je morao pokazati, jer uopće nije izgledalo da se radi o gradu: bilo je to područjerazlomljenog kamena koje je postajalo sve rjeđe prostirući se prema moru. Sada su bilidovoljno blizu da raspoznaju geometrijski položene ulice i kuće bez krova.Hirondelle baci sidro, neznatno se nagnuvši.Jake završi pripreme za istovar i pridruži se Garethu koji je još uvijek bio naslonjen nazaštitnu ogradu.Jedan od nas morat će plivati do obale, s jednim konopom.Pismo ili glava , predloži Gareth, a prije nego što se Jake mogao usprotiviti, izvuče novčić.Glava , reče Jake.Ah, koja šteta, stari moj. Pa, pozdravi mi jako morske pse. Gareth mu se osmjehne,namjestivši si brk.Jake se uspne na splav, koju je vitlo spuštalo s broda. Dodirne vodu i započne plutati poputtrudnog nosoroga. Jake se osmjehne Vicky koja ga je naslonjena na ogradu promatrala sazanimanjem.Ako ne želiš ostati zaslijepljena, bolje je da sada sklopiš oči , dovikne joj, ali ona ne shvatiodmah. Ali, potom, kad ga je vidjela da je skinuo košulju i otkopčio hlače, okrene se na drugustranu.Uz dio konopa privezan za ruku, Jake se baci gol u vodu i započne plivati prema obali. Tadaradoznalost natjera Vicky da pogleda sramežljivo prema njemu. Muškarac bez hlača, pomisli,izgleda uvijek dječački i nezaštićeno... i ugleda Jakeovu bijelu stražnjicu. U tom trenutkuopazi da ju je Gareth, bacajući konop Jakeu, promatrao zadirkujućim pogledom. Vickypocrveni i potrči prema oklopnom vozilu, provjerivši jesu li pisaći stroj i kovčeg s osobnimstvarima još uvijek u Miss Ljuljački.Jake stigne do obale i iziđe iz vode, privezavši konop oko golemog kamena. Već je prvooklopno vozilo bilo montirano na drvenom postolju, a vitlo ju je spuštalo na splav.Papadopoulosovi mornari dobro su radili. Jedno po jedno je oklopno vozilo bilo istovareno nasplav, privezano i potom prevezeno do obale: čim je splav stizala do obale, Jake je paliomotor, dok je Gregorius postavljaoWilbur Smith

drvene podloške. U međuvremenu su mornari odvezivali kotače. Potom, dok se splav opasnoljuljala, a motor brujio, oklopno je vozilo dodirivalo plažu, a potom kretalo prema čvrstojpodlozi prelazeći rub plime i oseke. Zatim su mornari ponovno povlačili splav natrag uz brodi natovarili na nju novo oklopno vozilo. Iako su radili najvećom mogućom brzinom da biosigurali sebi sigurnost, sati su brzo prolazili, tako da je istovar bio dovršen kasno popodnekad su istovareni i posljednji sanduci s oružjem i bačve goriva. Sad se i Vicky spustila nasplav, usred tereta, u nesigurnoj ravnoteži.U trenutku kad se splav odvojila od boka, dizel motor Hirondelle započne brujiti, lanac sidrazazveči na pramcu, a Papadopoulos nožem prekine konop koji je splav povezivao s brodom.Dok se Vicky iskrcavala na obalu, brod je već izlazio iz uvale i podizao jedra da bi iskoristiovečernji povjetarac. Njih četvero na obali promatrali su kako se udaljava u sumraku. Nitko nemahne rukom u znak pozdrava, ali svi se osjete puno usamljeniji. Taj smrdljivi brod kojim suprevozili robove, zajedno s posadom gusara, predstavljao je, usprkos svemu, posljednju vezus vanjskim svijetom. Hirondelle se izgubi iza rta, ploveći prema otvorenom moru, ostavljajućiza sobom uljani trag.Jake prvi prekine začaranu tišinu i osamljenost koja ih je tištila.Dobro, dječice, sada se moramo utaboriti.Nalazili su se na plaži medu ruševinama mrtvoga grada, a večernji povjetarac nosio im jepijesak u lice.Jake izabere čistinu u zaklonu vjetra i parkira oklopna vozila u krug. Tu će noć provesti ovdje.Stara zdanja grada bila su napola prekrivena pijeskom i korovom koji je rastao posvuda pouskim uličicama. Dok su Jake i Gregorius provjeravali jesu li spremnici vozila puni gorivom,Gareth se pobrinuo za logorsku vatru, naslonivši golemo kamenje na zid, a Vicky napravikrug oko ruševina grada.Nije otišla daleko. Od tih izgorjelih zgrada prije gotovo jedno stoljeće uzdizao se osjećajprijetnje i ljudske patnje, koji je mogla dobro osjetiti. Prošli su je trnci: no, svejedno kreneulicom koja je vodila prema trgu.Nasluti da se radilo o tržnici robljem, i mislima si predoči dugačke redove ljudskih stvorenja uokovima.Rimska vučicaAura njihove jadne sudbine ostala je tu, i novinarka se zapita hoće li biti u stanju opisati tajosjećaj na pravi način svojim čitateljima. Ništa se nije promijenilo od tog vremena: jošjednom je pohlepa htjela okovati cijelu jednu naciju, još jednom će stotine tisuća ljudi navlastitoj koži osjetiti što je siromaštvo. To je morala napisati, odluči. Morala je na papiruuhvatiti isti osjećaj očaja koji je ona sada imala, i prenijeti ga na civilizirane narode svijeta.Gotovo nečujan zvuk privuče njenu pažnju i ona spusti pogled. Uz skok se udalji od crvenogškorpiona, dugačkog kao prst, koji se približavao vršku njene čizme. Okrene se i trčeći sevrati ulicom, dok su je trnci prolazili.Osjećaj strave ostao je u njoj, stoga je utješi živahna vatra koja je sada plamtjela pored starogruševnog zida. Gareth podigne pogled, a ona se spusti pored njega, kleknuvši kraj vatre.Upravo sam te htio potražiti. Bolje je da ne ideš previše daleko sama, znaš.Znam paziti na sebe , odgovori mu brzo odrješito, kao što je i inače odgovarala.Uvjeren sam , osmjehne se Gareth da bi je umirio.Čak i previše, ponekad , reče. A potom potraži nešto u džepu.Dok sam kopao po pijesku da bih zapalio vatru, pronašao sam nešto , nastavi. Izvuče metalnikrug koji je pored vatre zračio žutom svjetlošću. Bila je to narukvica u obliku zmije.Vicky osjeti kako ljutnja naglo nestaje.O, Garp>, reče uzevši je u ruku.Kako je lijepa! Misliš li da je zlatna?Mislim da jest. *

Stavi je na ruku diveći se ozarena lica od sreće i pomičući je na svjetlosti plamena.Ni jedna žena ne može odoljeti poklonu, pomisli Gareth zadovoljno, pogledavši u njeno lice,upaljeno bljescima vatre.Pripadala je princezi koja je bila poznata po svojoj ljepoti i samilosti koju je pokazivala premanespretnim udvaračima , reče tiho Gareth. Stoga, mislim da će i tebi izvrsno pristajati.O! , uzdahne Vicky. Za mene!I instinktivno se nagne da ga poljubi u obraz.Wilbur SmithDokazujući brze reflekse, Gareth okrene glavu i njihove se usne susretnu. Na trenutakdjevojka se htjede povući, ali potom odluči da nije vrijedilo. Na kraju krajeva, bila je to zaistalijepa narukvica.Na svjetlosti svjetiljke, Jake i Gregorius su u međuvremenu proučavali zemljopisnu kartukoju su prostrli po haubi Priscile, Kurve. Gregorius je ucrtavao put koji je vodio domočvarnog područja i rijeke Awash, i proklinjao nepreciznost karte.Dragi moj Jake, da si vjerovao ovoj, loše bi završio.Jake podigne glavu sa zemljopisne karte i na trideset koraka udaljenosti opazi dvije pojavepored vatre kako se približavaju jedna drugoj i ostaju u istom položaju. Osjeti da mu je krvšiknula u glavu.Skuhajmo malo kave , promrmlja.Pričekaj minutu , usprotivi se Gregorius.Najprije ti želim pokazati gdje ćemo prijeći pustinju...Pokaže kažiprstom na zemljopisnoj karti i označi rutu koju su trebali slijediti, ne opazivši dajegovorio sam sebi: Jake gaje ostavio samog i krenuo prema logorskoj vatri u namjeri daprekine tu bliskost.Vickv se probudila s prvom nesigurnom svjetlošću zore, primijetivši da je vjetar popustio.Cijelu je noć puhao bez prekida. Sada, odmaknuvši pokrivač, opazi da je prepuna žute zemljei pijeska koji je osjećala i u kosi i čak medu zubima. Jedan od muškaraca je hrkao zvonko, aline uspije shvatiti tko, budući da su bili umotani u pokrivače. Uze ručnik i svježe donje rubljete se udalji od tabora i potrči prema plaži.Zora je bila mirna. More u uvali bilo je glatko poput plahte od ružičastog satena, još je uvijekna njega trebala pasti prva zraka sunca. Tišina je bila apsolutna, pustinjska, bez ptičjeg pjevaili šuma vjetra. Nelagoda koju je osjetila dan ranije sasvim nestane.Skine odjeću i potrči prema mokrome pijesku koji je tijekom noći uz smjenu plime i oseke biogladak poput površine stola, te uroni u crvenkastu vodu, povukavši trbušne mišiće na svježinivode. Stenjući od užitka, uroni do vrata i započne si prati tijelo da ga oslobodi od pijeska izemlje.Kad se vratila na obalu, sunce je tek izvirilo na obzoru uvale.Rimska vučicaSvjetlost se sasvim izmijenila. Nježne boje zore ostavljale su mjesto blještavom afričkomjutru, na koje se počela navikavati.Na brzinu se odjene, zamotavši u ručnik prljavo rublje, te se udaljivši od plaže uspne napješčanu uzvisinu i vrati prema taboru. Na vrhu ostane bez daha, pogleda uperenog premazapadu.Kao što je rekao Gregorius, svježi i tanki zrak zore i čudnovata svjetlost izlazećeg suncastvarali su spektakularan efekt: skraćivali su stotine i stotine kilometara jednolične i ravnepustinje, jasno ističući u pozadini etiopsku visoravan. Izgledalo je kao da je može dodirnutipruži li jednu ruku.Bila je tamnoljubičaste boje na toj svjetlosti: ali, dok je sunce izlazilo, Vickv koja je gledalaotvorenih usta opazi kako se boja promijenila više puta poput golemog daždevnjaka,neprekidno mijenjajući živahne i sjajne nijanse, i u međuvremenu se udaljavajući, sve dok

nije postala blijeda poput duha koji se pretvara u fatamorganu na valovima topline. U tomtrenutku se podigne vjetar.Potrči brzo prema taboru.Jake podigne glavu s tave u kojoj je pržio jaja i slaninu.Doručak je za pet minuta , izjavi.A potom joj pruži njenu porciju. Mislio sam da putujemo noću, ali previše je opasno na takološem terenu , reče joj.Vickv uzme hranu i počne jesti s olakšanjem, prekinuvši se samo da baci pogled na GarethaSwalesa koji im se približavao savršeno umiven i obrijan, sa čistom košuljom i hlačama odtweeda protiv bodljika. Kad je Jake prasnuo u smijeh, popravi si brk i podigne obrvu.Isuse , reče Jake. Zar idemo igrati golf?Ne govori gluposti , ukori ga Gareth, pogledavši kritičkim okom njegovu izblijedjelu odjeću,istrošene čizme i kariranu košulju s rupom na rukavu. Tvoje pomanjkanje stila je očito ,nastavi Gareth.Samo zato što se nalazimo u Africi, nije potrebno da imitiramo domorodce, zar ne? Pogleda uGregoriusa i uputi mu ozaren osmijeh.Bez uvrede, da se razumijemo, ali u toj odjeći si trn u oku.U tradicionalnoj košulji Gregorius podigne pogled s tanjura i također mu se osmjehne. Jednoje istok, a drugo je zapad , reče.Stari Wordsworth se zaista razumio u stvari , složi se Gareth i baci se na jelo.Wilbur SmithČetiri oklopna vozila, groteskno prepuna tereta i udaljena jedno od drugog stotinu pedesetmetara kako ljudi ne bi udisali prašinu koju su podizala, uspnu se obalnim pješčanimsprudovima i nadu na širokom obalnom pojasu pogođenom vjetrom, koji uopće nijeolakšavao sparinu kasnoga jutra.Jake je predvodio kolonu lagano prema jugu, pravcem koji bi i sam bio izabrao bezGregoriusova savjeta. Pokušavali su izbjeći mnogobrojne rupe na tlu.Prva dva sata žuto tlo nije predstavljalo ozbiljan problem pri njihovu prolazu, samo što je svremena na vrijeme popuštalo pod teretom kotača od pune gume, stvarajući brazde koje suusporavale napredovanje oklopnih vozila. Stari motori su škripali svaki put u niskimbrzinama, a brzina nije nikada bila veća od dvadeset kilometara na sat.Zatim je tlo postalo čvršće, ali i stjenovitije. Bilo je prepuno crnih kamenčića, glatkih odstoljetnog rada vjetra tijekom geoloških razdoblja: njihova veličina varirala je od šljunka donojevog jaja. Na toj površini brzina povorke još se više smanjila. Oklopna vozila suposkakivala škripeći: crno užareno kamenje pretvorilo se u pravu pećnicu koja se pomicala.Svi su se razodjenuli, i Vicky, i vozili u gaćama, otvorenih vrata. Metal izložen suncu, iakoobojen bijelo, gorio je na dodir ruke: u kabini vozača smrad izgorjelog ulja i goriva postajaoje sve nepodnošljiviji što se sunce više penjalo na obzoru.Sat prije podneva Priscila, Kurva oslobodi se sigurnosnog ventila u radijatoru. Stup bijelepare podigne se iz haube. Jake odmah zaustavi, izvuče kontakte i uspne se na kupolu te seogleda oko sebe.Ravnica je bila sasvim iskrivljena od valova topline.Čak su i vozila koja su ga slijedila izgledala nestvarna.Sačeka da ga dostignu, a potom ih zaustavi. Ugasite motore. Ne možemo nastaviti s ovomtoplinom. Ulje je vjerojatno tekuće poput vode, možemo se rastopiti. Sačekajmo dopopodneva.Svi sretni, vozači iziđu iz oklopnih vozila, i stisnu se u sjeni zadihani poput pasa. Jake podijelivodu, a potom se baci na pokrivač pored Vicky.IRimska vučica

Previše je toplo za moje vozilo , objasni joj, a ona to uze kao uljudnu riječ te samo klimneglavom i zakopči košulju koju je spretno odjenula.Jake navlaži maramicu u vodi i pruži joj je.Zahvalna, Vicky se obriše po vratu i licu, odahnuvši od užitka.Previše je toplo za spavanje , promrmlja. Zabavi me, Jake.Vrlo rado! , nasmije se Jake.Vicky se započne smijati.Rekla sam da je previše toplo. Čavrljajmo.*O čemu?Razgovarajmo malo o tebi. Iz kojeg dijela Texasa dolaziš?Iz svih. Moj otac je neprekidno mijenjao mjesto boravka zbog posla.Što je radio?Kauboj. Sudjelovao je na rodeima.Izgleda zabavno.Jake slegne ramenima.Ja sam uvijek bio očaraniji vozilima nego konjima.A potom?Potom je došao rat i bili su im potrebni mehaničari da voze enkove.Zašto se nisi vratio kući, kad je rat završio?Tata je umro. Na njega je pao veliki bik. Nisam imao razloga i se vratim, za njegovo starosedlo i pokrivač.Zašute na trenutak, ošamućeni valovima topline koji su se oslobađali iz tla.Govori mi malo o tvome životnom snu, Jake , reče djevojka lakon nekog vremena.O mom životnom snu?Svi imaju životni san.Osmjehne se. Istina je, i ja ga imam...Zastane, dvoumeći se.Radi se o mom projektu. Motoru, motoru Burton. Sve je ovdje, unutra , reče i kažiprstompokaže prema čelu.Nedostaje mi samo novac da ga sastavim. Deset godina ga 'okušavam sklepati. Nekoliko putasam gotovo i uspio, gotovo.Wilbur SmithNakon ovog putovanja ćeš ga imati , reče mu Vicky.Možda. Zaniječe glavom.Bio sam siguran previše puta da se okladim u to.Reci mi nešto o tom motoru , reče ona, i Jake joj strastveno započne objašnjavati desetakminuta.Bila je riječ o inovativnom motoru, laganom i ekonomičnom.Može pokrenuti bilo što, pumpe, pile, motocikle i slično.Bio je presretan što može govoriti o svom projektu.Potreban mije samo maleni laboratorij da započnem, negdje u Americi... mislio sam na ForthWorth...Prekine se i pogleda u djevojku.O, oprosti... možda malo previše maštam...Ne , reče ona brzo.Ugodno je slušati te. Nadam se da ćeš uspjeti, Jake.On klimne glavom. Hvala.Ostali su još neko vrijeme u tišini, kao prijatelji, na velikoj sparini.A koji je tvoj? , zapita je konačno.Djevojka se nasmije.

Hajde, reci mi! , nije popuštao Jake.Napisati knjigu. Imam jedan roman u glavi, mislim o njemu godinama. U mislima sam ganapisala stotinjak puta... sve što mi je potrebno jest malo vremena i mirno mjesto da ga bacimna papir...Prekine se i prasne u smijeh.A potom, naravno, možda izgleda banalno... ali htjela bih imati djecu, kuću... previše samvremena na putu.Shvaćam , klimne Jake.Lijep je to san, čini mi se. I bolji od mog , doda zamišljeno.Gareth Swales začuje glasove i podigne se na laktu.Neko je vrijeme ozbiljno mislio preći dvadeset sunčanih metara koji su ga dijelili od njih, alinapor je bio prevelik te ponovno legne na tlo. Kamen mu se zarije u rebra - bio je golempoput šake -i on gospodski opsuje.Bilo je 5 sati popodne kad je Jake procijenio da mogu ponovno krenuti dalje bez opasnosti zamotore. Napune spremnike gorivom i ponovno krenu u koloni očajničkom sporošću po lošemterenu.Rimska vučicaDva sata kasnije taj teren naglo ustupi mjesto području s crvenim, pješčanim brežuljcima. Nasreću je Jake mogao malo ubrzati, i tako se kolona kretala dosta dobrom brzinom premasumraku u plamenu, usred prašine, koji je ubrzo ispunio crvenom bojom karmina iljubičastom polovicu plavetnila neba. Vjetar u pustinji popusti; ali u zraku se osjećala svatežina dnevne sparine. Svako vozilo bacalo je dugačku sjenu za sobom, i podizalo u zrakugolemu kobasicu od crvene prašine.Pala je noć brzinom karakterističnom za tropske krajeve, tako uzbunjujuća za one koji suupoznali samo dugačke sumrake ostalih kontinenata. Jake procijeni da su prešli otprilikečetrdeset kilometara u jednome danu putovanja, i dvoumio se da zaustavi karavanu sada kadsu tako dobro putovali. Smanjenjem temperature motora tijekom noći, smanjivalo se i lošeraspoloženje vozača. Jake izabere Oriona kojim si pomogne u orijentaciji, sazviježde koje jelako mogao pronaći, te upali svjetla, provjerivši u retrovizoru da ga i ostali slijede. Svjetlaosvijetle teren na stotinjak metara ispred vozila, dozvolivši im da s lakoćom izbjegnu grmlje ihipnotizirajući s vremena na vrijeme kojeg golemog sivog pustinjskog zeca.Upravo se spremao zaustaviti karavanu vozila da jedu i spavaju, kad su brežuljci završiliprorjedujući se, a na svjetlosti svjetala vozila Jake pred sobom opazi površinu bijelog pijeskasavršeno glatku, zamamnu, poput poklopca motora trkaćeg automobila.Prvi put tog dana mogao je ubaciti u višu brzinu, dok je vozilo pohlepno krenulo naprijed.Ali, nakon stotinjak metara, kora od soli popusti i teško vozilo uroni do pola, odmah seblokirajući. Jake licem i ramenom udari u čelični oklop.Motor je radio svom snagom, ali kotači više nisu imali oslonac. Jake odmah ugasi motor ipopne se na kupolu da zaustavi ostale. Potom side tužno s kupole i pogleda oklopno vozilozaglavljeno u pijesku. Gareth side iz svog vozila i približi mu se hodajući na kori sasvimbijele soli. Zatim pogleda u tišini što se dogodilo.Sada reci jednu od svojih, pomisli Jake pun bijesa, stišćući šake sve dok nisu postale veliki,koščati čekići.Cigaru? , reče Gareth ponudivši mu kutiju.Jakeova ljutnja malo ishlapi.Wilbur SmithOvo je izvrsno mjesto za odmor i spavanje , nastavi Gareth.Sutradan ćemo ga izvući. Potapša Jakea po ramenu.Dodi, popijmo jedno toplo pivo.

Da si rekao bilo što drugo, opalio bih ti pljusku , nasmije se Jake, začuđen Garethovomobzirnošću.Zar misliš da to nisam primijetio? , reče Gareth i također mu se osmjehne.Vicky se probudi usred noći, kad je ljudska vitalnost minimalna. Noć je bila tiha, osimlaganog hrkanja jednoga od muškaraca. Prepozna stil prethodne večeri, i pokuša shvatiti tkohrče. Takve stvari mogle su utjecati na odluku djevojke koja bira muža, pomisli. Zamislite sida morate spavati cijeli život u pilani.No, nije ju taj zvuk probudio. Možda hladnoća. Temperatura koja se spustila. Djevojka seponovno pokrije i pokuša zaspati.Ali zvuk se nastavi, a Vicky naglo sjedne, utrnuvši.Zvuk je bio dug, mračan, drukčiji od svih ostalih koje je ikada čula. Bio je visok, a potom jezavršavao u nizu dubokih mrmljanja, takvih da joj se ledila krv u žilama. Zvuk je bio tolikoprijeteći, toliko stravičan, da je prođu trnci.Htjela je probuditi ostale, ali nije imala hrabrosti pomaknuti se, te je stoga ostala nepomična,čekajući da se ponovi.Sve je u redu, gospođice Camberwell. Vicky se trgne začuvši taj mirni glas. Podosta jedaleko, nekoliko kilometara. Ne plašite se. Vickv se okrene i ugleda mladog Etiopljanina kojiju je promatrao.Bože moj, Greg... što je to, do vraga?Lav, gospođice Camberwell , objasni joj Gregorius, začuđen što nije prepoznala tako očitzvuk.Lav? Je li to lavlja rika? Nije mislila da može tako zvučati.U mojoj se zemlji kaže da se i najhrabriji muškarac tri puta prestraši pred lavom. Prvi put kadčuje njegovu riku.Vjerujem , prošapće djevojka. Vjerujem.Skupi pokrivač i preseli se, smjestivši se između Jakea i Garetha koji se nisu probudili.Polako legne između njih, misleći da će time lav imati izbora, ali više nije uspjela zaspati.Rimska vučicaGrof Aldo Belli se povukao u šator uz najiskreniju i najčvršću namjeru da se sutradan ujutrokrene naprijed prema Bunarima Cialdi. Generalove molitve imale su utjecaja. Više ga ništaneće zaustaviti, odluči, i krene na spavanje.Probudio se u prvim jutarnjim satima novoga dana, otkrivši da je sav Chianti koji je popio zavečeru djelovao na njega unutarnjim pritiskom. Što bi obični čovjek učinio u tom slučaju,ustavši iz kreveta i izišavši iz šatora, grof Aldo Belli učinio je sve u velikom stilu.Vrativši se na ležaj, krikne i odmah noć zaživi. U roku od nekoliko minuta Gino se pojavi sasvjetiljkom u ruci, zamotan u devin plašt, s očima koje su još bile poluzatvorene od sna.Slijedio ga je grofov pomoćnik i pomoćnik tabora, obojica također mamurni od sna.Grof im objasni koje su mu fiziološke potrebe i mala skupina se okupi oko ležaja. Gino ga jepridržavao kao da se radi o invalidu, pomoćnik mu je pridržao plavu kućnu haljinu od kineskesvile, ukrašenu crvenim zmajevima, a potom se nagne i navuče mu na stopala kožne papučedok je pomoćnik tabora budio stražu koja je spavala ispred šatora, a malo društvance izlazilona svježi zrak.Procesija naoružana do zuba i dobro osvijetljena svjetiljkama krene prema poljskom zahoduiskopanom samo za pukovnikovu uporabu i zaštićenom limenim paravanom. Gino uđe prvi,provjerivši da nema zmija, škorpiona ili zločinaca. Tek kad je ponovno provirio, živ i zdrav,uđe grof. Pratnja se ukruti u vojničkom stavu i sasluša, sa simpatijom, pozamašni vodopadkoji je žuborio iz unutrašnjosti barake, sve dok se nebo nije trgnulo, zemlja zadrhtala, a srcase zaustave začuvši užasnu riku lava mužjaka.Sveta Majko Božja! , uzvikne grof izišavši iz zahoda blijed kao krpa. Što je to bilo, u ime svihsvetih?

Nitko mu nije znao odgovoriti, i stoga što više nikoga nije bilo: grofova naoružana pratnjatrčala je što je brže mogla prema taboru. Pukovnik učini isto.Kad je bio u svom šatoru, osvijetljenom kao da je dan, Prepunom časnika koje je navrat-nanospozvao, njegov se puls polako vraćao u normalu.Wilbur SmithJedan od časnika predloži mu da zapita eritrejske vodiče da im objasne prirodu užasnegrmljavine koja se sručila na cijeli očajni bataljun.Lav? , reče grof, a odmah zatim: Lav!Istog trena noćni užas nestane, budući da se počelo daniti, te grofov ponosan lovački instinktnadvlada njegov strah. Prevoditelj mu objasni da je zvijer namamio miris ostataka antilopakoje je grof ostavio posvuda po pustinji. Privukao ga je miris krvi.Gino , zalaje grof. Donesi mi Mannlicher i reci vozaču da odmah dođe s automobilom.Gospodine pukovniče , usprotivi se major Castellani.Vi ste osobno zapovjedili da se bataljun pokrene u ranu zoru.Povlačim zapovijed! , zareži grof. Već se naslađivao mišlju na predivni trofej pred pisaćimstolom Luja XIV. u svojoj radnoj sobi u dvorcu. Dat će ga balzamirati otvorenih ralja, i sočima od žutog stakla koje će se prijeteći sjajiti. No, zamislivši si očnjake, padne mu na umopasnost koju je proživio s antilopom.Majore , zapovjedi. Hoću dvadeset naoružanih ljudi sa mnom, svatko sa stotinu metaka.Grof nije imao ni najmanju namjeru da ponovno bude u opasnosti.Lav je bio mužjak, od otprilike šest godina, i kao mnoga pustinjska stvorenja, bio je veći odšumskog lava. Bio je visok metar do ramena i težak više od petsto kilograma.Sunce u sumraku mu je palilo grivu crvenom bojom, koja je izgledala poput pozlaćeneaureole. Imao je gustu i dugačku grivu, koja mu je krasila golemu glavu sežući mu doprednjih šapa: ispod je gotovo dodirivala tlo.Kretao se pognute glave, ljuljajući se pri svakom koraku.Dah mu je bio zvučan. S vremena na vrijeme se zaustavljao i mahao glavom tjerajući plavioblak mušica koji se stvarao na rani na boku. Potom ju je lizao. Bila je to mala rupa, crna ivlažna od krvi. Dugi jezik bio je hrapav poput brusnog papira, turpijao je dlake oko rane, kojaje sada izgledala blijeda i kao obrijana.Rimska vučicaMetak Mannlicher kalibra 9,3 pogodio ga je u trenutku u kojem se okretao htjedeći se dati ubijeg. Zario se četiri centimetara ispod posljednjeg kralješka, i lav se srušio na tlo u oblakuprašine. Projektil od bakra prekriven olovnom košuljicom otvorio se u tijelu zvijeri, parajućijoj crijeva i četiri goleme vene. Također su i oba bubrega bila ranjena: tako je sada, kad se lavzaustavljao i praznio mjehur, režio poput orkestra bubnjeva. Zatim se konačno metakzaustavio na kosti stražnjice.Nakon prvog šoka, zvijer se ponovno podigla na noge i počela trčati, sakrivši se medu grmlje.Još dvanaest metaka sručilo se pored nje, jedan tako blizu da je podigao tlo u oči, ali ni jedanga više nije pogodio.U skupini lavova bilo ih je sedam. U njoj se nalazio još jedan mužjak, stariji, tamnije grive:dvije ženke, od kojih je jedna čekala mlade, i tri mladunca.Taj mužjak bio je jedini preživjeli od kiše metaka i sada je sporo napredovao, mučenunutarnjim krvarenjem. Njegovi su pokreti bili usporeni, ali žed ga je tjerala naprijed. Žed jebila užasna agonija koja je trošila sav njegov organizam, a lokve gdje se rijeka Avvashpretvarala u močvaru unutar pustinje bile su još daleko, na dvadesetak kilometara udaljenosti.Bila je zora. Priscila, Kurva bila je naslonjena na boku: sva četiri kotača bila su uronjena ukoru soli, te se sada nalazila u blatu ispod nje. Jake, golih prsa, rezao je bodljikave granegrmlja koje su ostali skupljali i odnosili pored zaglavljenog vozila.

Jake je radio velikom brzinom, ljutit zbog gluposti koju je učinio prethodne večeri i koja ga jenatjerala da zagazi na papučicu gasa. Nije imao isprike. Gregorius ga je upozorio na opasnostigoleme čistine s korom od soli. Radio je od sat prije svitanja, i sada kad je sunce bilo visokona nebu, i kad je toplina pekla, pored Priscile se nalazilo brdo bodljikavog grmlja.Ispod motora Gareth mu je pomogao smjestiti tvrdu podlogu od glatkog kamenja i debljihgrana, na koje su položili malu dizalicu.Polako su uspjeli podignuti prednje kotače.Wilbur SmithVicky i Gregorius smjeste se ispod ostalih bodljikavih grana. Težak posao ponove i sastražnjim kotačima. U podne Priscila je stajala na četiri lijepe hrpe skupljenih grana, i višenije bila nakošena.A što sad? , zapita Gareth. Upalimo i pokušajmo je izvući?Jedan okret kotača i sve to smeće odletjet će. Samo će se još više zaglaviti , mrmljao je Jake,brišući si znoj s prsa s košuljom u ruci. Pogleda Garetha i osjeti bijes vidjevši da je još uvijekbio potpuno čist i gotovo počešljan, nakon pet sati neprekidnog rada.Radeći pod Jakeovim vodstvom, polože tepih na bodljikave grane od Priscile, Kurve sve dočvrstog ruba starog jezera, kako bi ujednačio težinu vozila.Potom Vicky, na Miss Ljuljački, krene do ruba jezera, uz rub tepiha od bodljikavog granja.Muškarci osiguraju s tri golema konopa Priscilu, Kurvu za Miss Ljuljačku.Gareth se smjesti za volan, dok su Jake i Gregorius, držeći dvije goleme grane, trebalipodignuti prednje kotače Priscile, Kurve.Znaš li dobro moliti, Gary? , uzvikne Jake.Ne baš, stari moj.Pa, svejedno pokušaj , reče Jake a potom dovikne Vicky da započne vući. Plava glavadjevojke nestane u kupoli Miss Ljuljačke. Začuju se okretaji motora. Konop se napne. MissLjuljačka je vukla.Drži ravno kotače , dovikne Jake Garethu. S Gregoriusom je podizao kotače. Uspiju podignutivozilo dovoljno da se prednji kotači izvuku. Sporo i nespretno teško vozilo iziđe iz rova kojeje iskopalo u starom koritu slanog jezera.Kad se nade na čvrstom terenu, sve četvero klikne od sreće.Hoćemo li stići do močvara uz Awash do noći? , zapita Jake.Gregorius podigne pogled prema nebu da vidi gdje se nalazilo sunce. Ako ne izgubimo jošvremena, hoćemo.Izbjegavajući jezero, skupina krene prema zapadu.Na pola popodneva stignu do pustinje, s pješčanim dinama koje su izgledale poput kitova,bacajući na nizinu ispod njih predivne sjene. Boja pijeska varirala je od tamnopurpurne doružičaste, od žute do boje krede. Pijesak je bio mekan i sitan a s vrha svake dine vjetar jeodvajao oblačiće zrnaca. Žuti pijesak koji ih je mučio prvu noć u Mondiju dolazio je odovud.Rimska vučicaPo Gergoriusovom savjetu skrenu prema sjeveru, i u roku od pola sata stignu do dugog mostaod kamena koji je dijelio pustinju, tvoreći neku vrstu čvrste autoceste usred dina. Krenunjime, slijedeći njegovo krivudavo uvijanje oko tridesetak kilometara, s pustinjom s objestrane.Vicky pomisli da je taj prolaz sličan prolazu Židova u bijegu preko Crvenog mora. Čak su idine izgledale poput valova koji su se svakog trena mogli sručiti na njih i progutati ih.Novinarka je očajavala da neće uspjeti opisati na najbolji mogući način to čudo raznobojnogpijeska.Konačno se nadu, uz iznenađujuću promjenu monotone slike, u savani ispod etiopskevisoravni. Konačno se pustinja nalazila iza njih, i iako se radilo o gruboj savani, ako ništadrugo, rastao je tu i tamo poneki grm, uz suhu, tanku i prašnjavu travu, koja je izgubila svaku

boju. No, najutješnija stvar bio je niz planina koje su se jasno uzdizale u daljini. Bile su poputzrake svjetlosti svjetionika koja ih je privlačila.Na niskoj i tvrdoj travi četiri vozila sretno su brujila, ubrzavajući, tresući se s vremena navrijeme i gazeći nisko grmlje koje se nije isplatilo izbjegavati.Na posljednjem svjetlu dana, nešto prije nego što je Jake dao zapovijed da stanu, zemlja utonepred njima, gotovo čudnovato, i otvori se kanjon na dnu kojeg je protjecala rijeka Awash!Zaustave oklopna vozila na rubu usjekline i pogledaju.Na dvjesto metara, dolje na dnu, započinje Etiopija , reče Gregorius raskolačenih očiju. Prošlesu dvije godine što nisam dodirnuo tlo svoje zemlje.Zastane na trenutak, a potom nastavi: Rijeka se rada na visoravni, pored Addis Abebe i spuštase usjeklinom. Njene vode protječu do pustinjskog pijeska i tko zna gdje završavaju. Tu senalazimo još uvijek na francuskom teritoriju, pred nama je Etiopija, a dolje na sjeverutalijanska Eritreja.Koliko su udaljeni Bunari Cialdi? , prekine ga Gareth.Za njega je tamo završavala duga, uz nezaobilazne zlatnike.Gregorius podigne ramena. Bit će oko osamdeset kilometara.Kako ćemo preći preko rijeke? , promrmlja Jake, pogledavši Prema dnu provalije gdje su sevode Avvasha srebrenasto sjajile.Wilbur SmithNešto više odovud nalazi se stari'karavanski put za Gibuti , reče mu Gregorius. Prijelaz bimorao odgovarati i nama. Nadam se da si u pravu , reče Gareth. Znaš, bilo bi previše dugo dase moramo vraćati natrag.Tijekom noći rijeka koju su vidjeli na dnu kanjona očara Vicky Camberwell. Sanjala jeplaninske bujice, male vodopade, plićake, okruglo kamenje prekriveno mahovinom, tužnevrbe na obalama rijeke. Probudi se vrlo rano, orošena znojem, s kosom koja joj se slijepila načelu.Pomisli da je jedina koja se već probudila i klizne u oklopno vozilo po sapun i ručnik. Ali,kad je izišla iz vozila, začuje alat koji zvekeće pri dodiru sa čelikom i opazi Jakea koji je radionagnut nad motorom.Pokuša pobjeći bez daje primijeti, ali Jake se odjednom uspravi.Kamo ćeš? , zapita je. Nemoguće! , usklikne odmah zatim, opazivši sapun u ruci. Poslušaj meVicky, nisam oduševljen što odlaziš sama iz tabora.Jake Burton, tako sam prljava da smrdim. Nitko i ništa me neće zaustaviti da odem do rijeke ioperem se.Jake se dvoumio. Bolje je da odem s tobom.Dragi moj, ovo nisu Folies Bergeres , reče Vicky, a Jake je naučio da ne raspravlja s njom.Promatrao ju je kako nestaje u kanjonu, osjećajući neodređeni strah, bez ikakvog pravograzloga.Kamenje i tlo lako se odranjalo, tako da je Vicky morala biti oprezna i kočiti vlastitonestrpljenje spuštajući se oprezno, i dobro pazeći gdje stavlja stopala. Nakon nekog vremenaopazi puteljak, koji su možda otvorile divlje svinje, koje su se nježno spuštale, i krene njime solakšanjem. Njeni tihi koraci ostajali su utisnuti na mekanom tlu pored dubokih, okruglihtragova, golemih poput tanjurića za čaj, i koji su pripadali zasigurno nekoj teškoj životinji. AliVicky ih ne primijeti, a i da ih je primijetila, zasigurno ih ne bi prepoznala.Ta sjajna voda na dnu kanjona neodoljivo ju je privlačila.Kad je stigla do dna usjekline, otkrije da se rijeka već pretvarala u močvaru i više nijeprotjecala. Lokve su bile niske i još uvijek tople od sunca prethodnog dana.Rimska vučicaVicky na brzinu skine sa sebe odjeću vlažnu od znoja i ude u jednu od lokava, uzdahnuvši odzadovoljstva osjetivši vodu na koži. Sjedne i započne se bućkati, bacajući si vodu na prsa, i

ispirući prašinu i slani znoj pustinje. Zatim se vrati na obalu i uze bocu šampona iz torbe.Ubrzo je sva kosa bila prepuna pjene.Ispere si kosu i pokrije je ručnikom u turban a potom klekne u lokvi i nasapuna si cijelo tijelo.Bila je nemirna. Kad je završila, svjetlost postane jača i pretpostavi da ostali na vrhu kanjonanestrpljivo očekuju polazak.Položi stopalo na glatku, crnu stijenu koja je okruživala lokvu i zastane uživajući u jutarnjempovjetarcu. Odjednom je prožme osjećaj kao da je netko promatra. Okrene se naglo, prekrivšisi instinktivno grudi i stidnicu rukama.Oči koje su se zagledale u nju bile su divljački žute boje zlata. Zjenice su bile sjajnocrne.Pogled je bio čvrst i siguran.Golema zvijer crvenkaste boje sklupčala se na stijeni s druge strane lokve. Držala je šapeispod glave, nepomična. Taj je prizor ledio krv u žilama, iako Vicky nije shvaćala štopromatra.Potom, polako, tamni čuperak grive se podigne, zanjihavši se oko goleme glave i još višeističući njenu ljepotu. Potom se rep započne pomicati po stijeni frustrirajućim ritmom.Odjednom Vicky shvati o čemu se radilo.U mislima joj ponovno odjekne užasna rika koju je čula prethodne noći, i započne vikati.Jake je upravo završio s popravkom motora Miss Ljuljačke i zatvorio haubu oklopnog vozila.Baš je prao ruke sredstvom na bazi amonijaka za otklanjanje masti, kao što je isticala ireklama. Upravo u tom trenutku začuje Vickvjin krik i bez dvojbe krene u pomoć.Vickvjin krik bio je izraz smrtnog straha, jak i parajući. *Jakeu srce skoči u grlo, i kad začuje još jedan, još stravičniji, potrči skokovima usjeklinom.U nekoliko sekunda stigne do stijene na dnu kanjona.Opazi golu djevojku, stisnutu na rubu lokve, s rukama na ustima. Njeno tijelo bilo je vitko iblijedo, malene i okrugle stražnjice dječaka, i dugačkih i dražesnih nogu.Vicky , uzvikne. Što je?Wilbur SmithDok se djevojka okrenula naglo prema njemu, opazi njene teške i velike grudi kako se tresuzbog hladnoće i šoka. Čak i u toj situaciji nije se mogao suzdržati te baci pogled na glatki ibaršunasti trbuh te na dlakavi trokut na dnu. Odmah zatim ona potrči prema njemu dugačkimnogama, blijeda lica poput krpe, i zelenih, pozlaćenih očiju raskolačenih od straha.Jake , uzvikne ona. O, Bože, Jake , i u tom trenutku on primijeti pokret na suprotnoj obalirijeke.Tijekom noći rana je otvrdnula, i sada su stražnje šape lava bile paralizirane. Rasparanacrijeva širila su infekciju po cijelom tijelu. Iz tog je razloga zvijer bila ošamućena, a agresivnirefleks koji se odmah trebao osloboditi pri opažanju ljudske pojave nije bio dovoljno jak dakrene u lov. No, usprkos tome, zvuk njena glasa ga odmah prisjeti na lovce, koji su mu zadaliužasnu ranu, i bijes bukne u zvijeri.Kad potom primijeti i drugi ljudski lik kako trči, viče i uzbuđuje se, nije se više mogaosuzdržati. Lav se otežano podigne na noge i zareži.Jake krene ususret Vicky, koja mu baci ruke oko vrata, ali on izbjegne zagrljaj i dohvati je zaruku svojom lijevom rukom, tako snažno da ju je zaboljelo. Bol je ponovno vrati u stvarnost.Iskoristivši zalet vlastitog trka Jake je odbaci prema puteljku koji se uspinjao.Trči! , uzvikne. Ne zaustavljaj se!Zatim se okrene da bi dočekao zvijer koja se sa suprotne obale spustila u lokvu.Tek tada Jake shvati da je u ruci još uvijek imao bocu deterdženta s amonijakom. Lav sepolako šuljao prema njemu, zaobilazeći lokvu vode. Usprkos rani, golema zvijer kretala sespretno i prijeteći. Bila je tako blizu da je Jake mogao razabrati svaki brk na gornjoj usni,osluškujući hrapavi dah iz grla zvijeri. U posljednji tren se povuče poput bacača bejzbola, tesvom snagom baci bocu.

Bila je to instinktivna reakcija kojom je iskoristio jedino oružje koje je posjedovao, ma kolikobilo smiješno.Boca pogodi lava u čelo, upravo dok je spuštao šapu na stjenovitu obalu. Prsne u tisućukomadića stakla. Blijeda tekućina nadražujućeg mirisa zalije zvijeri oči, odmah ih opekavši, akoncentrirani amonijak koji joj se uvukao u nozdrve i usnu šupljinuRimska vučicaonesposobi joj osjetilo mirisa i pogodi sav organizam tako snažno da je lav izgubio oslonac ipao unatrag, režeći od boli u očima, dok ga je grlo peklo od nagrizajuće tekućine.Stropošta se u lokvu, i započne se očajnički koprcati.Jake potrči prema lokvi da iskoristi sekunde prednosti koje si je osigurao. Nagne se i uzmekamen od crnog bazalta, golem poput lopte za ragbi, te ga podigne iznad glave objemarukama. Dok se približavao lokvi, lav ponovno uspostavi ravnotežu i slijepo se baci u napad.Jake baci svom snagom kamen. Poput topničke granate kamen pogodi zvijer u zatiljak namjestu gdje je samo plašt prekrivao spoj između lubanje i kralježnice te slomi oboje. Zvijerpadne na bok, na pola u vodi, a na pola na crnoj, glatkoj stijeni.Nekoliko sekunda Jake ostane nepomično stajati i promatrati je, teško dišući od uzbuđenja istraha. Potom se nagne i kažiprstom dodirne lavlje obrve iznad žutih očiju koje je amonijakveć izblijedio i zamutio. Lav ne pomakne kapke. Pomanjkanje tog refleksa uvjeri Jakea da ježivotinja doista mrtva. Okrene se i primijeti da ga Vicky nije poslušala kad joj je rekao da trčiprema gore ne zaustavljajući se.Ostala je gdje ju je ostavio, gola i slaba, tako da mu se srce stegnulo i potrči odmah k njoj. Uzjecaj ona se skloni u njegovu zagrljaju, dohvativši se za njega začuđujućom snagom. Jake jedobro znao da je taj zagrljaj uzrokovan strahom, a ne ljubavlju, ali čim mu je srce započelosporije kucati, a adrenalin smanjivati, padne mu na pamet da si je osigurao dobru prednost.Spasiš li život djevojci, razmisli, mora te poslije ozbiljno shvatiti. Naceri se u sebi, još uvijekpomalo izbezumljen. Sva njegova osjetila bila su izoštrena od pretrpjele opasnosti. Još jeuvijek u nosnicama osjećao smrad amonijaka, koji se miješao s Vickvjinim sapunom. Osjećaoje njeno vitko tijelo pripijeno uz njegovo, i mekoću njene kože.O, Jake! , prošapće ona isprekidanim glasom, i odjednom shvati da je u tom trenutku bilanjegova, morao ju je samo dohvatiti, zagospodariti njome, odmah, tamo, na crnome bazaltu naobali rijeke Avvash, pored još uvijek toplog tijela mrtvog lava.Njegova sigurnost odmah je pronašla potvrdu u odgovoru njena tijela na njegovo milovanje.Djevojka ga pogleda drhtavih usana i on se opije njenim dahom.Wilbur SmithŠto se, do vraga, događa tamo dolje?Garethov glas odjekne usjeklinom.Nagnuo se na rubu usjekline iznad njih. Imao je pušku Lee-Enfield u ruci i izgledalo je kao daće se spustiti.Jake okrene Vicky, sakrivši je vlastitim tijelom te je pokrije jaknom radnog odijela. Sezala jojje do pola bedara, a što se tiče širine, Vicky je mogla plesati u njoj. Još je uvijek drhtala poputmačkice u snježnoj oluji, a njeno je disanje bilo teško i naporno.Ne brini se , uzvikne Jake Garethu. Nisi stigao na vrijeme da nam pomogneš, a sada te više netrebam. Potom Jake potraži po džepu i izvuče veliku maramicu te je pruži Vicky koja je uzosmijeh prihvati, iako još kroz suze i dršćući od straha.Obriši si nos , reče joj Jake. Potom si navuci hlače prije nego što se spuste svi da ti pomognu.Gregorius je bio toliko zadivljen daje ostao bez riječi nekoliko minuta. U Etiopiji se ne zna zaveću spretnost od one kad jedan jedini čovjek ubije lava. Ratnik koji ubije lava kasnije nosinjegovu grivu, znak njegove hrabrosti, i uživa u velikom poštovanju svih. Tko ubije lavapuškom, poštovan je, tko ga ubije kopljem, slavljen je: ali Gregorius nikada nije čuo da jenetko ubio lava samo kamenom i bocom tekućine na bazi amonijaka.

Gregorius odere truplo vlastitim rukama.Prije nego što je posao priveo kraju, već su kragulji kružili iznad njih. Ostavi ostatke lava ukoritu rijeke i odnese vlažno krzno u tabor, gdje je Jake obavljao posljednje pripreme danastave putovanje prema Bunarima.Gotovo i da nije mario za trofej, a Greg mu pokuša objasniti.Medu mojim ljudima postat ćeš vrlo poznat, Jake. Kamo god otišao, pokazivat će na tebeprstom.Dobro, Greg, odlično. A sada digni dupe i idemo.Od grive ću ti napraviti ratničku kapu , nastavi Gregorius, zavezavši krzno lava za Jakeovooklopno vozilo.Nakon što budem počešljao dlake, izgledat će veličanstveno.Samo će poboljšati njegovu frizuru , primijeti suho Gareth.Rimska vučicaSlažem se, bio je to predivni medeni mjesec, a mladoženja je lijep mladić, no, kao što je i samrekao, idemo prije nego što se ne razbolim.Krenu prema vozilima. Gregorius se približi Jakeu i mirno mu pokaže metak koji je izvukaoiz kosti lava.Jake ga prouči sasvim pažljivo, okrećući ga u dlanu ruke.Devet milimetara, ili devet cijela tri , reče.Radi se o lovačkoj pušci.Ne vjerujem da u Etiopiji postoji ijedna takva puška koja bi ispaljivala takav metak , rečeozbiljno Greg.To je puška nekog stranca.Nema potrebne da time opterećujemo ostale, bar za sada , reče Jake vrativši mu metak.Ali, nas dvojica to ne smijemo zaboraviti.Gregorius se već htjede okrenuti, a potom reče sramežljivo: Jake, iako je lav već bio ranjen,ostaje najveće djelo o kojem sam ikada čuo. Često sam išao u lov na lavove, ali još uvijeknisam uspio ubiti ni jednoga.Jakea dirne mladićevo divljenje. Prasne u smijeh i potapša ga po ramenu. Sljedećeg ćuostaviti za tebe , obeća mu.Slijedili su meandre rijeke Awash u savani, približivši se planinama, čiji su se vrhovi svejasnije isticali u pozadini neba. Goleme stijene i padine prekrivene šumom polako su serazabirale poput zidina na nebu.Odjednom predu preko starog karavanskog puta, na mjestu gdje su obale Awasha postalemanje strme. Prolaz ljudi i životinja tijekom stoljeća obilježio je puteljke koji su se otvaralikroz vegetaciju poput otvora na crvenoj zemlji, izbjegavajući stijene i prevelike razlike uvisini.Tri muškarca započnu kopati kako bi proširili puteljak za oklopna vozila. Negdje suproširivali, a negdje su ravnali, podižući oblake crvenkaste prašine pod zasljepljujućimsuncem. Bace kamenje s Puta koje se otkotrlja do korita rijeke. Te noći spavali su olovnimsnom fizički izmoreni, do te mjere da nisu osjećali ni mišiće koji su ih boljeli.Wilbur SmithISljedeće jutro Jake se ponovno baci na posao s prvim zrakama sunca, potaknuvši i ostale svedok se puteljak ne pretvori u prohodnu cestu.Gareth prvi prođe. Nagnut na kupoli, uspijevao je izgledati dobre volje i čak elegantan, podoblakom prašine koji ga je prekrio. Naceri se prema Jakeu i ponosno mu dovikne: Noliillegitimi carborundumh, a potom nestane odmah unutar oklopnog vozila. Motor zabruji ivozilo se spusti po tek iskopanoj zemlji, te prede preko prolaza, a kad stigne na drugu stranu,Jake i Gregorius započnu gurati čim su kotači propali u crvenu zemlju uspona. Jedva su

uspjeli zadržati vozilo u pokretu. Sasvim sporo oklopno vozilo pređe preko mosta, a potomGareth ugasi motor i spusti se smijući se, sav radostan.Dobro, sada ćemo bar povući ostale pomoću ovog , reče i kao nagradu izvuče cigaru.Što si prije rekao na nekoj vrsti latinskog? , zapita Jake prihvativši ponuđenu cigaru.To je stari ratnički obiteljski moto , objasni mu Gareth.Uzvikivali su ga Swalesovi koji su se borili u Hastingsu i Agincourtu, i u svim ostalimbitkama.A što znači?Noli illegitimi carborundumb>Gareth se ponovno nasmije, upalivši cigaru.Znači: ne dozvoli da te ta kopilad prevari.Povezu ostala vozila duž rijeke, promotre je i zaustave se na suprotnoj strani obale. Zatim ihprivežu za vozilo koje se već nalazilo na uzvisini. Jedno po jedno uz guranje uspiju ih povućiprema gore.Bilo je kasno popodne. U sjeni Miss Ljuljačke, mrtvi-umorni, pili su čaj. Gregorius ih jeobavijestio da pred njima nema više prepreka: Pred nama je nizina, sve do Bunara Cialdi.Osmjehne se prijateljima pokazavši im sve zube. Bili su sasvim bijeli, na mirnom licu bojemeda. Dobro došli u Etiopiju!Iskreno rečeno, prijatelju moj, radije bih sjedio u Harrv's baru u Rue Daunou , reče mu Garethsmireno, što ću zaista učiniti odmah nakon što mi dragi Toffee Sagud ugura u ruku torbu sazlatnicima.Jake skoči na noge i počne promatrati obzor, kroz valove topline koja se još uvijek podizala stla.Rimska vučicaPotom potrči prema svojem vozilu i pogleda s kupole dalekozorom. I ostali ustanu počevši gapromatrati, nestrpljivi.Konjanik , reče Jake.Koliko ih je? , zapita Gareth.Sam je. Dolazi nam ususret, u galopu.Gareth ode po pušku i nabije ju.Sada su ga svi mogli vidjeti. Galopirao je, iskrivljen od tekućih valova topline. Čas sukonjanik i konj izgledali kao da lebde u zraku, čas su izgledali divovski poput slona jer je zrakiskrivljen isijavanjem vreline postajao velika leća. Iza konjanika podizao se golemi oblakprašine. Tek kad im se približio, postane jasan.Potom Gregorius zareži i počne trčati, prema suncu, prema pridošlici. Uz spretnost iskusnogkonjanika neznanac naglo zaustavi bijelog vranca tako da se ovaj podigne na stražnje noge, sprednjim kopitima u zraku.Neznanac sjaše s konja, i baci se Gregoriusu oko vrata.Dvojica se strasno zagrle. Sada je neznanac izgledao malen i nježan, u Gregouriusovunaručju, i uzvikivao je riječi dobrodošlice poput ptičice. S rukom u ruci, gledajući se u lice,krenu prema skupini koja ih je čekala pored vozila.Bože mili, još jedna djevojka! , reče začuđen Gareth, spustivši nabijenu pušku. Svi supromatrali vitku djevojku, crnih očiju i dugih trepavica i svilene puti. Djevojka nije moglaimati ni dvadeset godina.Htio bih vam predstaviti Saru Sagud , reče Gregorius.Rodakinja mi je, najmlađa kći moga strica, i bez dvojbe fenajljepša djevojka u Etiopiji.Vidim , reče Gareth. Zaista predivna.Dok ih je Gregorius jednog po jednog predstavljao, djevojka se osmjehivala. Njeno dugačko iaristokratsko lice, koje je posjedovalo vedrinu egipatske princeze, nježne obrise i nosNefertiti, ozari se ubrzo dječački vragolasto.

Znala sam da ćete proći Awash na ovome mjestu, to je jedina mogućnost... i tako sam vamkrenula ususret.Govori i engleski , naglasi Gregorius ponosno.Moj djed želi da svi njegovi sinovi, kćeri i unuci nauče engleski. Obožava Engleze.Wilbur SmithDobro ga govoriš , čestita joj Vicky, iako je njen engleski imao težak naglasak, a djevojka jojse obrati još jednim predivnim osmijehom.Naučila sam ga od časnih sestara u Svetom Srcu u Berbenu , objasni, i prouči Vicky uzotvoreno i vidljivo divljenje. Vi ste jako lijepi, gospođice Cambenvell. Vaša kosa ima bojuzimske trave na visoravni.Vickvjina uobičajena staloženost nestane. Pocrveni neznatno i nasmije se, ali Sarinu pažnjuveć su odvukla oklopna vozila.I ova vozila su lijepa... ne govori se ni o čemu drugom, otkako se pročulo da stižu... Podignesi tuniku, otkrivši uske i izvezene hlače te se spretno uspne na Miss Ljuljačku. Ovima ćemootjerati Talijane. Nitko se neće moći suprotstaviti hrabrosti naših ratnika i ovim predivnimratnim vozilima. Raširi ruke u teatralnu gestu, a potom se obrati Jakeu i Garethu. Počašćenasam što sam prva, od svojih ljudi, što vam mogu zahvaliti.Nemojmo o tome, draga moja , reče Gareth šapatom.Zadovoljstvo je naše, uvjeravam vas. Suzdrža se od namjere da je zapita je li njen otacpripremio gotovinu te umjesto toga zapita: Čekaju li vas vaši ljudi na Bunarima Cialdi?Moj djed i moj otac i svi stričevi. S njima je i osobna straža i nekoliko stotina ratnika Harari,sa ženama i životinjama.Dobri Bože , promrmlja Jake. Koje društvo za doček!Podignu posljednji tabor na obali Awasha, ispod grana stabla krošnje u obliku kišobrana,sjedeći i čavrljajući uz vatru sve do kasno u noć, na sigurnom unutar snažnog četverokutastvorenog čvrstim čeličnim vozilima. Konačno se razgovor pretvori u umornu, ali prijateljskutišinu, i Vicky ustane.Idem se prošetati, a potom ću na spavanje.Sara ustane zajedno s njom. Idem i ja.Njeno divljenje za Vicky bilo je sve vidljivije. Slijedila ju je poput vjerne lutkice.Daleko od tabora, sjednu rame uz rame, ispod predivnog neba prepunog zvijezda.Sara reče Vicky ozbiljna lica: Žele vas obojica, Jake i Gareth.Vicky ponovno prasne u smijeh, ponovno iznenađena izravnošću djevojke. Ma, hajde!Rimska vučicaO, da, kad vam se približe, izgledaju poput pasa koji kruže oko vas, napeti i spremni, ponjušitise, reklo bi se, ispod repa.Sara se nasmije, te se i Vicky morala osmjehnuti.Koga ćete izabrati, gospođice Camberwell? , zapita Sara.O, Bože mili, zar baš moram? Vicky se još uvijek smijala.O, ne , brzo nastavi Sara.Možete voditi ljubav s obojicom. Ja bih tako postupila.Tako bi postupila? , zapita Vicky.Da. Inače, kako ćeš znati tko ti se više svida? > To je istina. Vicky se suzdržavala da neprasne u smijeh, ali bila je zadivljena tom logikom. Zamisao nije bila loša, prizna u sebi.Ja ću voditi ljubav s dvadeset muškaraca prije nego što se udam za Gregoriusa. Tako ću bitisigurna da nisam ništa izgubila, a kad budem stara neće mi biti žao da sam nešto propustila ,reče djevojka.Zašto baš dvadeset, Sara? , zapita Vicky pokušavši zadržati ozbiljan izraz lica poput njenenove prijateljice.Zašto ne dvadeset i tri ili dvadeset i šest?

O, ne , reče odlučno Sara.Ne želim da ljudi o meni misle da sam laka djevojka.Vicky se više nije uspijevala suzdržati i prasne u smijeh.Ali, ti... , Sara se vrati problemu koji je mučio Vicky.Kojeg od dvojice namjeravaš prvog iskušati?Izaberi ti za mene , predloži joj Vicky.Teško je , prizna Sara. Jedan je jako snažan i ima puno topline u srcu, a drugi je jako lijep i bitće jako spretan.Zaniječe glavom i uzdahne. Jako je teško. No, ne mogu izabrati za tebe. Mogu ti samopoželjeti puno sreće. tRazgovor je dirnuo Vicky više nego što je ona to mislila. Iako je bila jako umorna, nijeuspjela zaspati, već je ležala budna, ispod pokrivača, na tvrdom i još uvijek toplom tlu,razmišljajući o tome što joj je djevojka usadila u glavu.Bila je još uvijek budna, kad je Sara ustala s ležaja pored nje i prešavši tabor otišla do mjestagdje je ležao Gregorius. Skinula je sa sebe tuniku, ostavivši samo uske hlače od baršuna,izvezene srebrenim nitima. Njeno vitko tijelo sjajilo se poput ebanovine na svjetlosti zvijezdai tek rođenog mjeseca. Imala je visoke i malene grudi, i vitkiWilbur Smithpojas. Nagne se nad Gregoriusom i on se odmah ustane. S rukom u ruci, noseći sa sobompokrivače, par klizne iz tabora, uznemirivši Vicky kao nikad prije. Ležala je osluškujućinoćne zvukove u pustinji. Jednom joj se učinilo da je čula prigušeni krik u noći, ali mogao jeto biti samo šakal u daljini. Kad je Vicky konačno zaspala, dvoje mladih Etiopljana još se nijevratilo.Radioporuka koju je grof Aldo Belli primio od generala De Bona sedmog dana nakon polaskaiz Asmare nije bila takva da bi ga ohrabrila, već ga je rastužila, pa možda čak i uvrijedila.Taj se čovjek odnosi prema meni kao prema podređenom , usprotivi se pred svojimčasnicima.Započne mahati ceduljicom, a potom je pročita naglas isprekidanim glasom: Izričito vamzapovijedam dakle...Zavrti glavom s afektiranim izrazom nevjerice na licu.Nije napisao, molim vas, ne kaže, uljudno vas molim, jeste li primijetili.Od papirića napravi kuglicu te je baci u zid šatora. Zatim započne hodati gore-dolje odlučnimkorakom, držeći ruku na dršci pištolja, a drugu na bodežu.Izgleda da ne razumje moje poruke. Zar mu ih moram osobno objasniti? Razmisli o tome uzrastući entuzijazam.Ne baš ugodan povratak u Asmaru bio bi udobniji u automobilu koji su gospoda Rolls i Royceizumili: nedostajali su mu i provodi koji su ga čekali u tom gradu. Lijepa topla kupka u kadiod mramora... čisto rublje... svježe sobe visokih stropova... ventilatori... posljednje novine izRima... njegove mlade prijateljice u javnoj kući... sve to mu se odjednom učini neodoljivim.Osim toga, mogao je promatrati i paziti prepariranje lovačkih trofeja koje je namjeravaoposlati u domovinu. Brinuo se pogotovo za lavlje kože: bi li bili u stanju preparirati ih nanajbolji mogući način, sašivši mnogobrojne rupe od metaka? Htio je također podsjetitigenerala na vlastiti visoki položaj u društvu, obrazovanje i političke veze.Gino! , zareži odjednom, a časnik se pojavi u tren oka, automatski postavivši fotoaparat.Rimska vučicaNe sad! Ne sad! , grof odmakne rukom objektiv.Vraćamo se u Asmaru na razgovor s generalom. Prenesi moju zapovijed vozaču.Dvadeset i četiri sata kasnije grof se vrati u Asmaru užasno raspoložen. Susret s generalombio je jedan od najmučnijih koje je ikada doživio u svom životu. Nije čak ni povjerovaoprijetnji generala da će ga ponovno vratiti u Rim, što bi naštetilo njegovu ponosu, sve dok

general nije započeo diktirati zapovijed onom njegovom smiješnom pomoćniku, kapetanuCrespiju.Ta prijetnja još je uvijek lebdjela iznad grofove kovrčave glaveImao je dvanaest sati na raspolaganju da stigne do Bunara Cialdi i da ih zauzme: inače ga jekabina na brodu 'Garibaldi' za Napulj već čekala. Vojne postrojbe trebale su isploviti za petdana.Grof Aldo Belli poslao je Benitu Mussoliniju dugačko pismo u kojem je opisao okrutnoponašanje generala De Bona prema njemu, i potom se vratio u bataljun nešto boljeraspoložen. Taj bezobraznik De Bono platit će za sve što mu je učinio. No, grof nije znao daje De Bono, koji se nije rodio jučer, predvidio njegovu reakciju i, pronašavši pismo, mirno gabacio u koš.Major Castellani nije ozbiljno shvatio zapovijed da krenu u napad. Očekivao je svakog trenanjeno povlačenje. Bio je zato začuđen kad je prelazio i posljednje kilometre po prašnjavojpustinji prema suncu na sumraku i Bunarima Cialdi.Velike količine oborina koje su se iz srca etiopske visoravni slijevale u tisuće potoka ivodopada s planina, utjecale su ili u Nil, a potom u egipatski Mediteran, ili u manje rijeke,poput Avvasha, koje su nakon kratkog toka nestajale u pustinji ili su čak isparayale prije negošto su stizale do savane u podnožju planina.Opće pravilo pronalazi iznimku na mjestu gdje se neprobojan škriljasti plašt odvaja od masivai stvara probojan sloj stijene ispod crvene nizinske zemlje. Tu se vode koje se slijevaju splanine skupljaju u neku vrstu podzemne prirodne cisterne, koja seže od Sardijske usjeklinesve do Bunara Cialdi, te još stotinu kilometara udaljenosti usred suhe savane.Wilbur SmithBliže planinama, voda protječe na velikoj dubini, stotinjak metara ispod zemlje: no, kakopostupno raste depresija savane, tako se pojavljuje plašt nepropusnih škrilja sve do BunaraCialdi gdje se voda nalazi na nekoliko metara dubine.Prije tisuća i tisuća godina na tom su se mjestu sastajali slonovi. Osjećajući vodu svojimdobro razvijenim osjetilom otkrili su postojanje toga podzemnog jezera. Kljovama i nogamaoni su iskopali bunare tako da je voda izronila na površinu. Već su duže vrijeme lovciistrijebili slonove, ali životinje su i dalje koristile bunare: zebre, antilope, deve i naravno ljudi,koji su uništili slonove.Sada su ti bunari, desetak u krugu od pet-šest kilometara, bili duboke pećine iskopane ucrvenoj zemlji, gdje su se vijugavi puteljci spuštali do vode, tako strmi da je sunce rijetkouspijevalo osvijetliti površinu.Voda je bila prilično mineralizirana. Zelenkasta, imala je okus željezne hrde koja je crvenilazemlju na površini. No, usprkos tome, tisućama i tisućama godina ta je voda pomagalabezbrojnim živim bićima da ostanu na životu. Oko nje je i savana bila zelenija: bilo je očitoda je i trava uspijevala, zahvaljujući dugačkom korijenju, isisati malo vode iz dubine.Nakon Bunara, prema visoravni, prostiralo se područje s malim, četvrtastim brežuljcima, kojisu izgledali poput hrpe građevnog materijala. Tijekom stoljeća pastiri i lovci što su se spuštalido izvora iskopali su puteljke, tunele i rovove u brežuljcima koji su izgledali poput siraementala.U području Bunara izgledalo je kao da je priroda potpisala primirje. Tu su ljudi i životinjedolazili zajedno, u miru koji se rijetko kršio. Medu bodljikavim grmljem sivozelene bojepasle su zajedno koze, deve, gazele, antilope, gerenuk i kudu.Taj je prizor ugledala kolona oklopnih vozila koja je stizala s istoka, u tišini podneva. Bukamotora dopre do mnoštva koje ih je čekalo. Prvi u koloni bio je kao i uvijek Jake, slijedila gaje Vicky, potom Gregorius sa Sarom na kupoli, i bijelim vrancem privezanim za vozilolabavim konopom. Posljednji je bio Gareth. Odjednom Sara vrisne i pokaže prema dolini koja

se zelena od trave, s višim stablima, otvarala pred njima. Jake zaustavi kolonu i popne se nakupolu.Rimska vučicaDalekozorom prouči gusta stabla, i gotovo odmah opazi, uz trzaj, hordu koja se približavala,podižući prašinu.Dobri Bože! , promrmlja. Mora daje stotinjak osoba.Osjeti nelagodu: nisu imali ni malo prijateljski izraz lica.U tom trenutku mu pažnju odvuče galop: Sara je poput munje prošla ispred njega. Jahala je nabijelome vrancu, bez sedla> dok joj je tunika lepršala oko nje. U galopu, uzvikivala je iz svegglasa, gotovo histerično, prema konjanicima koji su se približavali, a njeno je ponašanjepomalo primirilo Jakea.Da znak koloni da ponovno krenu dalje.Prvi redovi stigli su u oblaku prašine guste i sitne, na devama i konjima. Ratnici ponosna itamna lica, u bijelim, lepršavim tunikama s tu i tamo kojom drukčijom bojom. Tjerajućiživotinje divljačkim krikovima, noseći štitove od bronce i mesinga, približe se vozilima. Kadsu stigli do njih, otvore se u dva krila, i u tren oka opkole poput zidina začuđene vozače.Većina muškaraca nosila je bradu, a tu i tamo vidjele su se i lavlje grive, koje su ponosnonosili posebno vrijedni muškarci. Grive su se vijorile dok su ratnici tjerali konje uzvikujući'Lu-lu-lu-lu', tipično za Etiopljane.Oružje koje su nosili dojmi se Garetha, koji je, iskusan, prepoznao dvadeset različitih modelapušaka. Svaka od njih bila je rijetkost za zbirku. Bilo je starih Tov/era, starih karabina MartiniHenrv, s jednim jedinim hitcem, koje su oslobađale goleme oblake crnoga dima, i velik izborMauzera i Schneidera, Lee-Metforda i modela svih velikih imena na svijetu koji se više nisuproizvodili.Konjanici ih okruže pucajući u zrak u sumraku: fijuk metaka se izgubi u uzvicima i krikovimadobrodošlice.Nakon prvog vala konjanika, stigao je i drugi val onih koji su jahali na magarcima i mazgama.Bili su sporiji, ali jednako bučni. Odmah zatim pristigla je gomila ljudi koji su trčali,pješaštvo, pomiješane među vojnicima trčale su i žene s djecom u naručju, i s psima koji sulajali, u nevjerojatnoj zbrci.U međuvremenu se prvi red konjanika okrenuo i oni se pomiješaju s masom muškaraca, žena,djece i životinja.Wilbur SmithJake opazi jednu majku koju je deva pregazila: djetešce koje je držala u naručju otkotrlja se napjeskovito tlo. No, već je prošlo tražeći prolaz kroz gomilu ljudi.Sara, pred njim, kovitlala je bičem, namjeravajući umiriti gomilu, dok su se konjanicipribližili pucajući u zrak, a netko je skočio i na oklopno vozilo.Krećući se brzinom ljudskog koraka kroz ljude koji su neprekidno uzvikivali, slijedeći Saru,uđu u gustu makiju stabala, nakon toga zastanu, jer je masa ljudi postala još gušća. Prolazkroz brežuljak bio je prepun ljudi, sve do vrha s obje strane. Bilo je i onih koji su padali dodolje, strmoglavivši se.Krikovi su se gubili u općem uzbuđenju.S kupola se sramežljivo pojave četiri vozača. Izgledali su poput vrabaca na ulazu u brlog.Započnu si davati čudne znakove, nemajući ni najmanje nade da se međusobno čuju,nadglasavši tu buku.Sara skoči s vranca na haubu Jakeovog oklopnog vozila, i odovud je započela udarati posvima koji su se nastojali popeti na vozilo. Jake primijeti da se ludo zabavljala: oči su joj sesjajile ratničkim ponosom, slušajući s istinskim užitkom krikove pogođenih udarcima ilibičem. Na trenutak pomisli da bi ju trebao zadržati, ali odmah odbaci tu zamisao kao vrlo

opasnu. Umjesto toga, ogleda se oko sebe, u potrazi za nekim drugim načinom izlaska iz tebučne dobrodošlice, i prvi put primijeti ulaze brojnih pećina na padinama brežuljka.Iz mnogih pećina izlazile su postrojbe ljudi s nekom vrstom odore: turbanom, puškama, itunikama kaki boje. Ovi započnu udarati rukohvatom pušaka po glavama ljudi, i punoefikasnije od Sare, uspjevši u vrlo kratkom roku osloboditi mali prostor oko četiri oklopnavozila.To je straža mog djeda , objasni Sara Jakeu, još uvijek sva uzbuđena s osmijehom na licuzbog fizičke vježbe koja se upravo okončala. Žao mi je, Jake, ali s vremena na vrijeme mojnarod se malo previše uzbuđuje.Da , reče Jake. Primijetio sam.No, sada je buka postala puno manja, a četvero vozača side iz oklopnih vozila, i okupe se uskupinu pomalo prestrašenu na malenom dijelu oslobođenog terena između oklopnih vozila ipećineRimska vučicakoja se otvarala pred njima. Vicky Cambenvell se smjesti strategijski između Jakea i Garetha,iza Gregoriusa odjevenog u široku tuniku: a osjeti se još sigurnijom kad se pored nje pojaviSara i uze je za ruku.Ne brini se , šapne joj u uho. Svi smo prijatelji.Hvala Bogu! , usklikne ona stisnuvši joj ruku, zahvalna, uz osmijeh. Upravo u tom trenutku izpećine iziđe mala povorka ljudi, koju su predvodila četvorica svećenika koptske crkve, crnipoput ugljena, odjeveni u predivne tunike, pjevajući svete pjesme na amharskom, šireći miristamjana i podižući brončane križeve.Iza njih na travnjacima opaze visoku i tanku pojavu koja je izgledala poput ljudske karikature.Na tom visokom čovjeku visjela je dugačka tunika na žuto-crvene crte, kao na vješalici.Tamna glava muškarca bila je sasvim ćelava, a nije imao ni obrve ni bradu. Sav se sjajio. Očisu mu bile okružene paučinom dubokih bora na sasvim suhoj koži. Pri hodu duge noge davalesu mu izgled noja. Bio je bez zuba, tako da je izgledalo kao da brada okružuje gumenu rupu.Muškarac je izgledao prastar, no izgled je bio u suprotnosti s velikom pokretljivošću koju jepokazivao. Gareth je bio spreman kladiti se da nije bio mladi od osamdeset godina.Gregorius krene brzim korakom prema njemu i klekne pred visokim uglednikom, dok je Saraskupini zapadnjaka šapnula:To je moj djed, ras Golam. Ne zna engleski, ali veliki je gospodin, i vrlo vrijedan ratnik,najvrjedniji u cijeloj Etiopiji.Ras pogleda skupinu i izabere Garetha Swalesa, predivnog u tweedu. Nagne se nad njim, iprije nego što se Gareth mogao izmaknuti, zagrli ga snažno. Mirisao je na domorodačkiduhan, pepeo i druge mirise koji su udarali u glavu.Kako život? , izgovori ras jedine riječi koje je znao na engleskom.Moj djed obožava Engleze , objasni Gregorius, dok se Gareth pokušavao izvući iz rasovazagrljaja.Stoga je i poslao sve svoje unuke na studij u Englesku.Postoji čak i počasni engleski milord , reče ponosno Sara, pokazavši medalju koja je krasiladjedova prsa.Primijetivši gestu, ras pusti Garetha i pozove i ostale da pogledaju njegove medalje.Wilbur SmithNa drugoj strani prsa svilena trobojna rozeta ukrašavala je minijaturu stare kraljice Viktorijeosobno.Predivno, stari moj, zaista predivno , reče Gareth klimnuvši glavom i popravivši siokovratnik. Zatim popravi i kosu.Kao mladić, moj djed je učinio važnu uslugu kraljici i ona ga je, zahvalna, odlikovala ,objasni Sara, prekinuvši se potom da bi poslušala djeda i prevela što je govorio: Moj vas djed

pozdravlja i želi vam dobrodošlicu u Etiopiji, kaže da je ponosan što može zagrliti pravogaengleskog džentlmena. Čuo je o njemu od mog oca, o njegovoj hrabrosti, i zna daje i onzaslužio medalju velike kraljice...Zapravo, moja je medalja Georgea V. , reče Gareth skromno.U tom trenutku se na pragu ulaza u pećinu pojavi Lij Mikhael Sagud. Moj otac priznaje samojednog engleskog vladara, dragi moj Swales , reče mirno. Sasvim je beskorisno pokušati gauvjeriti da je kraljica Viktorija već odavno mrtva.Princ se rukuje sa svima, izrazivši dobrodošlicu Jakeu i Vicky, a potom i on posluša rasa. Mojotac želi znati jesi li donio svoju medalju. Želi da je nosiš kad se budete borili rame uz rame.Garethov izraz lica se naglo promijeni.Trenutak, trenutak, prijatelju moj... , usprotivi se.Nije imao ni najmanju namjeru ući u bilo koju borbu u svom životu. Ali ras se već okrenuouzviknuvši zapovijed stražarima.Odmah vojnici započnu istovarivati sanduke s puškama i streljivom koji su se nalazili naoklopnim vozilima. Polože ih na hrpu, na ulazu u pećinu, a rukohvatom puške gurali su onekoji su se previše približili.Svećenici se približe vozilima i blagoslove ih, njih i oružje, a Sara iskoristi priliku i povučeVicky u stranu, te je povede u jednu od pećina. Moje sluškinje donijet će ti vodu da se opereš, šapne joj.Moraš biti prelijepa na proslavi. Možda ćemo tada odlučiti koga ćeš izabrati.Dok je padala noć, sva pratnja rasa Golama se okupila u glavnome prolazu. U širokoj pećinise smjeste samo najplemenitiji, ili oni koji su najviše nosili. A oko njih svi ostali.Ubrzo je uski prolaz bio prepun ljudi, predivno odjevenih, koji su sjedili, osvijetljenilogorskom vatrom.Rimska vučicaLogorska vatra širila je na noćnom nebeskom svodu slabi refleks narančaste boje, koji jemajor Luigi Castellani primijetio na udaljenosti od otprilike dvadeset kilometara od BunaraCialdi.Da zapovijed da stanu i popne se na krov kamiona te prouči fenomen. Najprije je mislio da seradi o sumraku koji je tek završio, ali ubrzo se uvjeri da nije bilo tako. Skoči s krova kamiona,grakne na vozača da ga sačeka, a potom brzo krene prema automobilu pukovnika, u sredinikolone.Gospodine pukovniče , dovikne mu Castellani, pozdravivši grofovu pojavu koji se udobnozavalio na stražnjem sjedalu, držeći ruku u jakni poput Napoleona kad se vraćao iz Moskve.Aldo Belli još se nije oporavio od šoka koji je pretrpio njegov ponos u susretu s generalom.Stoga se, privremeno, povukao iz toga vulgarnog svijeta i nije ni podigao glavu da čujenovosti koje mu je Castellani prenosio.Učinite što mislite da odgovara u ovom slučaju , promrmlja bez imalo zanimanja. Pazite samona to da osvojite Bunare prije zore.Zatim se grof ponovno okrene na drugu stranu i zapita se je li Mussolini već dobio njegovuporuku.Castellani procijeni da je primjereno ako odmah zamrače kolonu i upozori bataljun na oprez.Nije više bila dozvoljena nikakva svjetlost, ni iz kojeg razloga: zapovjedio je i apsolutnutišinu. Kolona krene gotovo ljudskim korakom dalje, dok su vozači pazili da motori budu štotiši. Vojnici su bdjeli napetih živaca i nabijenih pušaka.Kad su konačno eritrejski vodiči pokazali Castellaniju ne baš duboku nizinu koja se prostiralaispod njih, puna stabala, bilo je dovoljno svjetla, zahvaljujući i mjesecu u obliku srpa,da.Castellani prouči bojno polje očima starog profesionalca.U roku od deset minuta već je znao koje je zapovijedi trebao dati, odlučio je gdje zaustavitivozila i utaboriti se, gdje postaviti mitraljeze, gdje iskopati rovove.

Pukovnik zareži, dajući svoj pristanak ni ne podigavši glavu.Mirno major zatim da zapovijedi potrebne za ostvarenje svog plana, i bataljun provede noćradeći.Wilbur SmithPrvog koji ispusti lopatu ili kihne, gušim vlastitim rukama , upozori ih pogledavši zabrinutoprema svjetlu koje je bilo jedva vidljivo na niskim i mračnim brežuljcima, u pozadini Bunara.U glavnoj pećini zrak je bio tako topao i gust da je prisutnima izgledalo kao da ih prekrivavlažni vuneni pokrivač. Na svjetlu baklja bilo je nemoguće vidjeti pećinu s jedne strane nadrugu, s kamenim zidovima i svodovima. Neumorna gomila uzvanika i posluge vrvjela je upolusjeni poput duhova. S vremena na vrijeme se začulo bolno mukanje što je dolazilo odponekog vola privezanog izvan ulaza u pećinu. No, i to je prestajalo čim bi mu mesar mačem,koji je držao u objema rukama, odsjekao glavu i životinja bi zvučno pala na tlo. Tada bi sepodigao krik zadovoljstva medu prisutnima, tada bi nekoliko članova posluge skočilo na nogei na goleme pladnjeve postavilo odsječene dijelove vola.Teturajući pod težinom pladnjeva, posluga ih je unosila u pećinu. Meso se pušilo,podrhtavalo, krvarilo: gosti, muškarci i žene u istoj mjeri, bace se pohlepno na jelo. Nožemrežući meso, približavali su komade ustima, žvačući, i ne ispuštajući ostatak mesa iz ruku.Sjajna oštrica približavala se gotovo do nosa uzvanika, dok mu se krv tek zaklane životinjecijedila po vratu. Progutao je komad mesa u jednom zalogaju. Zatim je gutljajem etiopskogpića teja zalio hranu. To je neka vrsta piva od pčelinjeg meda: ima boju jantara i snagu bikakoji napada.Gareth Swales je sjedio na počasnom mjestu, između starog rasa i Lija Mikhaea, dok su Jake iVicky sjedili na nekoliko mjesta udaljenosti, medu uglednicima drugog stupnja. Uzevši uobzir njihov ukus za hranu, nije im bio poslužen tek ubijeni vol, već gulaš od teletine, kokoši idivljači, poznat pod općim imenom wat. Ovaj ukusan, iako pikantan specijalitet poslužili suim na kriškama kruha, koje su potom smotali poput cigare.Lij Mikhael upozori goste na jačinu teja, i umjesto toga, ponudi im šampanjac Bollinger uboci zamotanoj mokrom krpom da bi se rashladio. Bilo je i boca Haiga, i niz drugogalkoholnog pića, Grand Marnier, Chartreuse, Benedictine... koje su kružile.Rimska vučicaTakva pića, koja su bila u suprotnosti s pustinjom, prisjećala su goste da je njihov amfitrionbogat, puno bogatiji od običnog nababba, koji je posjedovao beskonačno mnogo zemlje i bioje pod carem, gospodin i gospodar mnogo tisuća ljudskih bića.Ras je sjedio na čelu stola, s lavljom grivom na glavi koja mu je prekrivala ćelu. Predstavljalaje zaista izvanrednu periku, iako je bila pomalo oštećena. Prošlo je bar četrdeset godinaotkako je ras ubio svog lava, i zub vremena je bio vidljiv.Smijući se ras pripremi svitak s kruhom i watom i u tren oka ugura ga iznenada u ustaGarethu Swalesu.Moraš progutati bez da upotrijebiš ruke , objasni mu brzo Lij Mikhael. To je igra koju mojotac obožava.Garethu su oči ispadale iz glave. Bio je sav crven u licu zbog nedostatka kisika i puno papra.Ali uspije muški prožvakati kruh.Ras se smijao sve sretniji i zadovoljniji, gubeći slinu iz usta, ozarena lica, prepunog bora,ohrabrivši Garetha glasnim uzvicima: Kako život? Kako život?Konačno, znojeći se i dišući kroz nos, sasvim crvena lica, Gareth Swales uspije ponosnoprogutati hranu. Ras ga zagrli ponovno kao brata na njegov srčani način, a Lij Mikhael ulijeSwalesu još jednu čašu šampanjca. No, usprkos svemu, Gareth, kojem nije bilo drago da sešali na njegov račun, oslobodi se zagrljaja, da znak slugi da se približi sa smrdljivim pladnjemi izabere golemi komad krvavog mesa. Bio je to veliki komad svježeg mesa, dug poputpodlaktice. Bez najave gurne kraj rasu u usta.

Pojedi si ovo, staro kopile! , uzvikne, a ras ga pogleda raskolačenih očiju, sjajnih iokrvavljenih. Potom, iako nije imao mogućnosti smješkati se držeći u ustima golemi komadmesa, koji mu je visio iz poput golemog jezika, bore na licu se skupe sve zajedno oko očiju uizraz zadovoljstva. Proguta i tri centimetara mesa nestane u ustima: ponovno proguta i još tricentimetara mesa nestane. Gareth gaje začuđeno promatrao, dok je komad mesa brzo nestajaou njegovim ustima. U roku od nekoliko sekunda rasova usta bila su prazna i on dohvati šalicuteja te ispije pola litre u jednome gutljaju. Potom si obriše usta rukavom tunike, podrigne takozvučno poput praska gejzira, a potom prasne u veseo smijeh i potapša Garetha po ramenu.Wilbur SmithU rasovim očima sada su postali poput braće: obojica su pripadali engleskom plemstvu, bilisu poznati ratnici, a svatko je pojeo iz ruke drugoga.Gregorius Marvam točno je predvidio dojam gostiju bijelaca na svoga djeda. Garethovanacionalnost i njegova plemićka krv su izbrisale u njegovim očima ostalo dvoje. Ali, ako jeras cijenio samo Swalesa, mladi princ obožavao je Jakea Burtona. Stoga nije htio dozvoliti daga se i dalje ignorira. Izabere jedini mogući trenutak, koji bi, kao što je to dobro znao,privukao punu djedovu pažnju. Klizne neopažen iz pećine prepune ljudi, i kad se vratio, u rucije držao lavlju kožu, koja se već osušila na pustinjskom suncu i vjetru.Iako ju je držao visoko iznad glave, koža se vukla po podu, jednim krajem s nosom, a drugims repom. Ras, držeći ruku na Garethovom ramenu, podigne pogled i uz veliku pažnju započnezapitkivati unuka, koji je držao kožu.Unukovi odgovori toliko su uzbudili starca da je ovaj ustao na noge, uzeo ga pod mišku ineprekidno ga zapitkivao o novini detaljima. Gregorius je odgovarao tako živahno, imitirajućinapad lava, bacanje boce i kamena, da su ga svi promatrali.Tišina se spustila u pećini: svih stotinjak gostiju naćulili su uši da bi čuli njegove riječi.Potom ras ustane u savršenoj tišini i krene prema Jakeu. Hodao je ne gledajući kamo, teprevrne nekoliko šalica teja i prede preko nekoliko pladnjeva punih mesa: stigavši predgolemog kovrčavog Amerikanca, podigne ga na noge.Kako život? , zapita ga uz veliko uzbuđenje, s očima punim suza od divljenja prema čovjekukoji je bio u stanju goloruk ubitL lava. Prije četrdeset godina upotrijebio je četiri koplja prijenego što je uspio ugurati jedno u srce svoga lava.Bolje ne može ići , promrmlja Jake, u nelagodi. Ras ga srdačno zagrli, te ga povede sa sobomna čelo stola.Zatim, udarivši ga u rebra, podigne jednog od svojih najmlađih sinova koji je sjedio s njegovedesne strane, i na to počasno mjesto postavi Jakea.Amerikanac pogleda Vicky, kolutajući očima u znak mirenja sa sudbinom, dok je ras započeoraditi svitak od kruha i wata. Rezultat je bilo torpedo koje bi potopilo i najizdržljivijupodmornicu.Rimska vučicaJake duboko udahne i otvori usta što je više mogao, dok je ras podizao jelo kao što bi krvnikpodigao sablju.Kako život? , zapita i zarije svitak u Jakeova usta.Pukovnik i svi časnici Trećeg bataljuna bili su izmoreni nakon dugog putovanja i stigavši doBunara Cialdi bili su nestrpljivi da podignu šatore i odu na spavanje. Tako su bili sretni kad jemajor na sebe preuzeo svaku inicijativu.Castellani postavi svojih dvanaest mitraljeza na ključna mjesta u nizini. Neposredno ispodnjih da iskopati rovove za vojnike. Na pjeskovitom terenu ljudi su se s lakoćom i nečujnomogli kretati. Konačno zaštite gnijezda mitraljeza i rovove vrećama pijeska.Dok su njegovi ljudi radili, Castellani osobno velikim koracima izmjeri udaljenost odnamještenih obojenih štapova za topništvo, tako da su mogli ciljati s maksimalnom

preciznošću. Potom provjeri da svaki mitraljez i svaki top imaju pored sebe lijepu hrpicustreljiva.Cijelu noć provjeravao je pažljivo i neumorno jesu li njegove zapovijedi sasvim jasne: vojnikkoji bi ostavljao lopatu da se na trenutak odmori riskirao je da ga odjednom ugleda predsobom, golemog i snažnog, spremnog da ga udari i zareži, izgovarajući najgore prijetnjeneradnicima, zadržavši gromki glas.Kad su konačno svi mitraljezi bili smješteni, Castellani je osobno provjerio liniju paljbesvakog, pazeći da ne ostanu dijelovi terena nepokriveni rafalima mitraljeza. Tek kad je izraziozadovoljstvo učinjenim, dozvolio je ljudima da legnu na tlo, dok je on proučavao nizinu namjesečevoj svjetlosti, a kuhari donosili toplu i gustu juhu i crni kruh.Gareth Swales, prepun hrane i pomalo pijan nakon sveg mlakog šampanjca koji je popio,sjedio je pomalo ošamućen pored Lija Mikhaela, dok su pored njega ras i Jake izgradili takavodnos koji je preskočio sve jezične prepreke. Ras se uvjerio da su Amerikanci, budući dagovore engleski, i sami Englezi, i da je Jake, budući da je ubio lava, sasvim jasno članplemstva, pa barem i samo počasni.Wilbur SmithSvaki put kad je ras ispijao litru teja, Jake je postajao društveno prihvatljiviji, a ras je do sadaispio već podosta litara.Atmosfera je bila tako srdačna, ispunjena dobrim osjećajima i prijateljstvom, da se Garethohrabrio i postavio pitanje koje mu je već nekoliko sati bilo na vrhu jezika:Toffee, prijatelju moj, je li spreman novac za nas?Izgledalo je kao da ga princ nije čuo, već napuni Garethovu čašu šampanjcem, a potom senagne i prevede Jakeovo pitanje ocu. Gareth ga je morao čvrsto dohvatiti za ruku.Ako se slažete, mi bismo uzeli novac i odmah se vratili. Udaljit ćemo se na konjima u sumrak,s violinama i ostalim.Drago mi je da si načeo tu temu , reče Toffee klimnuvši bolno. Moramo prije toga razjasnitineke stvarčice.Slušaj me, Toffee, stari moj, nema ništa što bismo trebali razjasniti. Sve je razjašnjeno prije.Sada se ne uznemiruj, dragi moj , reče mu etiopski princ.No, valjda se Gareth po prirodi uzbuđivao kad mu je netko tko mu je dugovao novac počinjaos raspravom. Uobičajena tema razgovora bila je kako će izbjeći plaćanje, a Gareth se već htioglasno usprotiviti, kad je ras izabrao upravo taj trenutak i ustao, započevši svoj govor.Proširi se neka vrsta potištenosti, jer je ras, nakon velike količine teja, imao gumene noge.Bili su potrebni napori dvojice vojnika da ga podignu i zadrže.No, usprkos tome, još je jednom progovorio jasno i glasno, dok je Lij Mikhael prevodio zagoste bijelce.Na početku je ras bio neprecizan: spominjao je prve sunčeve zrake koje su osvjetljavale vrhplanina, prisjećajući se osjećaja pustinjskog vjetra koji puše u lice u podne, prisjeti goste naplač prvorodenog, i na miris tek izorane zemlje. Postupno se tišina spusti na neobičanauditorij: starac je još uvijek posjedovao energiju i moć zavođenja, te pobuđivanja visokogpoštovanja.Što je duže govorio, to je postajao ponosniji.Odbaci sa sebe ruke stražara, a izgledalo je kao da postaje veći. Njegov glas više nijepodrhtavao kao u starca njegovih godina, već je bio odlučan i jasan. Jakeu nije bio potrebanprijevod da shvatiRimska vučicanjegov govor o pravu čovjeka na slobodu, na što se nadovezuje i obveza obrane vlastiteslobode, i po cijenu vlastitog života, kako bi je očuvali za djecu i unuke.

A sada je veliki neprijatelj pred vratima i izaziva naše pravo na slobodu. Moćan neprijatelj,koji posjeduje tako užasno oružje da čak srce ratnika Tigre i Scioa zatrepti u grudima poputtrulog voća.Sada je stari ras teško disao. Na crnim obrazima, ispod lavlje grive, cijedio mu se znoj.Ali, sada, sinovi moji, moćni prijatelji su nam se priklonili. Donijeli su nam strašno oružjepoput oružja naših neprijatelja. Ne moramo se više bojati!Jake shvati odjednom da se ras previše oslanjao na to ne baš previše korisno oružje koje sumu donijeli. Govorio je čak da će se jednakim snagama moći oduprijeti talijanskoj vojsci.Odjednom Jakea pogodi jaka grižnja savjesti. Znao je da će četiri tjedna nakon njihovaodlaska od oklopnih vozila ostati samo hrpa željeza. Medu svim rasovim ljudima nijepostojao netko tko bi mogao efikasno popravljati već iskorištene motore.A i da su ih iskoristili u akciji prije nego što im se motori sasvim pokvare, bila bi velikaprijetnja za pješaštvo. Čim budu susrela talijanska oklopna vozila, odmah bi bilaonesposobljena za daljnju borbu, budući da su bila zastarjela. Čak i lagani talijanski tenkoviCV 3 bili su imuni na mitraljeze Vickers koje su montirali na oklopna vozila, dok su ovimogli s lakoćom probiti oklop topovima od 50 milimetara. No, nitko to zasigurno nećeobjasniti rasu, niti ga poučavati kako će najbolje iskoristiti to siromašno oružje koje jeposjedovao.Jake si predoči kakva je mogla biti prva borba u koju se bude upustio ras Golam: bez taktike istrategije odmah će iskoristiti sve svoje snage, oklopna vozila, mitraljeze Vickers, stare puškei mačeve, u jednom jedinom frontalnom napadu. Tako je vodio sve svoje bitke: no, za razlikuod ostalih, ovo će biti njegova posljednja.Jake Burton osjeti da mu se srce priklonilo tome hrabrome starcu, koji je sada uzvikivao svojizazov modernoj vojnoj sili, spreman braniti do smrti što je bilo njegovo... i Jake osjeti tračaknepro-mišljenosti. Poznavao je tu reakciju: uobičajeno je vodila k teškoj opasnosti inevoljama.Wilbur SmithOstavi, reče čvrsto samome sebi. To je njihov rat. Uzmi novac i bježi. Potom, odjednompogleda na drugi kraj loše osvijetljene pećine prema mjestu Vickv Camberwell. Ona je slušalastarca sjajnim očima i zadivljenim izrazom lica. Njena zlatna glava, nagnuta prema kovrčavoji crnoj Sare Sagud, nije gubila ni riječi prijevoda.Opazi da ju je Jake promatrao, i osmjehne mu se, klimnuvši brzo glavom. Izgledalo je kao damu je pročitala misli.Ostaviti i Vickv?, zapita se Jake. Ostaviti sve i pobjeći sa zlatom? Znao je da ništa nećenagovoriti Vickv da ode. Njena je priča bila tu: upletenost je bila potpuna i ostat će do kraja,do neminovnog kraja.Lukavo je bilo otići, glupo, pak, ostati i boriti se u ratu koji nije bio njegov, izgubljenom jošprije početka, glupo je bilo uložiti dvadeset tisuća dolara svog dijela i svih planova zabudućnost, motor Burton i tvornicu u kojoj ga je trebao sastaviti, na minimalnu mogućnost daosvoji ženu koja je izgledala kao da će mu, ako je i osvoji, jamčiti život pun nevolja.Nikad nisam bio pravi, pomisli Jake na brzinu i odgovori na Vickvjin osmijeh osmijehom.Odjednom ras utihne, zadihan osjećajima i zbog teškoće njihova izražavanja. Njegovislušatelji, opčinjeni, nisu uspijevali skrenuti pogled s te mršave pojave, s lavljom grivom naglavi.Ras napravi zapovjednu gestu, i jedan od stražara pruži mu dvosjekli mač, dugačak i gol. Rasse nasloni na njega, ponovno zapovjedi, i unesu ratničke bubnjeve.Rasovi ritualni bubnjevi koji su svirali u Magdali protiv Napiera, u Adui protiv Talijana, i ujoš stotinu bitaka. Sezali su mu do ramena, drveni, presvučeni sivom kožom: svirači su ihdržali medu koljenima.

Najniži je davao ritam, a ostali su mu se pridruživali, svirajući uvijek nove varijacije. Bila jeto glazba koja je ulazila u koštanu srž i parala mozak u lubanji.Stari ras slušao je pognute glave, sve dok ritam ne zavlada njime. Zatim podigne ramena iglavu.Skokom ptice nade se u slobodnom prostoru pred sviračima.I, evo, velikog mača koji se vrti visoko iznad njegove glave, i koji je započeo ratnički ples.Rimska vučicaGareth dohvati Mikhaela Saguda za rukav i podigne glas da bi nadglasao bubnjeve. Nastavitamo gdje je prekinuo razgovor.Toffee, govorio si mi o novcu.Jake ga začuje i približi se da čuje prinčev odgovor, ali princ je šutio, promatrajući oca koji jeskakutao i izvodio piruete u svome zamršenom i akrobatskom plesu.Predali smo robu, prijatelju moj: dogovor je dogovor.Petnaest tisuća zlatnika*, reče zamišljen princ.Točno , složi se Gareth.Opasan iznos , promrmlja princ.Ljude su ubili za mnogo manje. Dvojica ne odgovore.Mislim na vašu sigurnost, naravno , nastavi princ.Na vašu sigurnost i mogućnost da se izvučete iz moje zemlje. Bez mehaničara koji ćeodržavati oklopna vozila i vojnika koji bi podučio moje ljude kako se koristi novo oružje, bitće petnaest tisuća bačenih u vjetar.Beskonačno mi je žao , uvjeri ga Gareth.Krvarit će mi srce, večerajući u Cafe Rovalu, zaista... no, mislim da ste trebali prije misliti nato...O, ali ja sam mislio, dragi moj Swales, uvjeravam te da sam dugo mislio. Princ se okrene iosmjehne mu se.I došao sam do zaključka da nitko ne može biti tako blesav da natovari na leda petnaest tisućazlatnika usred Etiopije i pokuša izvući živu glavu iz zemlje... bez osobnog pristanka i zaštiterasa.Pogledaju ga raskolačenih očiju.Zamislite si veselje sifta, planinskih razbojnika, kad budu li za takvo blago koje prolazinjihovim teritorijem bez pratnje?Mislite li da bi saznali? , promrmlja Jake.Bojim se da bi ih netko mogao obavijestiti , odgovori, princ.A da se pokušamo vratiti odakle smo došli?Preći pustinju pješice? Princ se osmjehne.Mogli bismo iskoristiti zlato i kupiti deve , predloži Jake.Pretpostavljam da biste pronašli samo neposlušne deve. )sim toga, netko bi mogao obavijestitiFrancuze i Talijane o vašem putovanju... a da ne govorimo o Dancalima, koji bi odrubili glavui majci za samo jedan zlatnik.Wilbur SmithPogledaju u rasa.Podizao je mač dvama prstima iznad glave svirača.Zatim započne niz grotesknih pirueta.Bože! , uzvikne Gareth. A ja sam vjerovao tvojoj riječi! Toffee! Tvojoj časnoj riječi! Koja unašoj staroj školi...Dragi moj Swales, mislim da se ovdje ne nalazimo na sportskim terenima Etona.No, svejedno, nikada nisam mislio da bi me mogao prevariti.O, dobri Bože, ne varam te! Ako želiš, možeš sada, odmah, dobiti novac.U redu, prinče , umiješa se Jake.

Recite nam što još želite od nas. Recite nam postoji li način da odemo odovud s blagoslovomi našim novcem.Princ se srdačno osmjehne Jakeu, nagnuvši se i potapšavši ga po ruci. Evo pragmatičnogčovjeka. Vi ne gubite vrijeme u čupanju kose i busanju u prsa, zar ne, gospodine Burtone?Recite , nastavi Jake.Moj otac i ja bili bismo vam jako zahvalni ako biste s nama potpisali semestralni ugovor.Šest mjeseci? A zašto? , zapita Gareth.Do tada će sve biti gotovo, na jedan ili drugi način.Nastavite , reče Jake.Šest mjeseci radit čete za nas. Naučit čete nas da se obranimo na najbolji mogući način odmoderne vojske. Održavat ćete i zapovijedati oklopnim vozilima.A za uzvrat? , zapita Jake.Imat ćete prinčevsku plaću za tih šest mjeseci, blagoslov da izidete iz Etiopije i vaš novac nažiro-računu u londonskoj banci pri isteku ugovora.A koja je odgovarajuća nagrada za stavljanje glave u krvnikovu omču? , zapita gorko Gareth.Dvostruko više. Još sedam tisuća funta svakom , reče princ bez dvojbe.Dvojica koja su sjedilipored njega pogledaju se i malo se opuste.Svakom? , zapita Gareth.Svakom , ponovi princ.Rimska vučicaHtio bih da je sa mnom moj odvjetnik da sastavi ugovor , reče Gareth.Nije potrebno , nasmije se Mikhael, i klimnuvši glavom izvuče iz džepa dvije omotnice. Predasvakome po jednu.Riječ je o čekovima za koje jamči Llovds u Londonu. Neopozivi, uvjeravam vas... ali sdatumom isteka ugovora. Moći ćete ih unovčiti od 1. veljače sljedeće godine.Dvojica muškaraca bijelaca prouče dokumente sa znatiželjom. Pažljivo Jake provjeri datumna pečatu banke: 1. veljače 1936. a potom pročita iznos: četrnaest tisuća funta. Bilo je to sve.Naceri se.Točan iznos, točan datum. Klimne glavom zadivljeno.Sve je predvidio. Bio je tjednima ispred nas.Dobri Bože, Toffee , žalio se Gareth. Moram priznati da sam doista jako iznenađen. Gorkoiznenađen i razočaran.Znači li to da odbijate, majore Swales?Gareth pogleda ponovno u Jakea i jednim pogledom se slože.Dobro, zapravo, imao sam nekakav sastanak u Madridu. Sprema se njihov rat ali... Ponovnopogleda u bankovni ček.Svi su ratovi jednaki. Osim toga, upravo si mi dao odličan razlog da ostanem. Gareth izvučenovčarku iz stražnjeg džepa hlača i spremi ček. No, usprkos svemu, još sam uvijek iznenađeni razočaran načinom kojim si vodio cijeli posao.A vi, gospodine Burtone? , zapita Lij Mikhael.Kao što je upravo naglasio moj ortak, četrnaest tisuća funta nisu mrvice. Da, pristajem.Princ klimne glavom, i odmah se njegov izraz lica promijeni.Postane hladan i opak.Moram vas upozoriti sasvim jasno da ne pokušavate napustiti Etiopiju prije isteka našegugovora. Pravda je siroya, ali efikasna pod mojim ocem.U tom trenutku spomenuti gospodin podigne mač visoko iznad glave i zarije ga duboko u tlomedu stopalima. Ostavi ga na tom mjestu, s dvostrukom oštricom koja se tresla i sjajila nasvjetlosti baklja, te se vrati teturajući i iznemogao na svoje mjesto između Jakea i Garetha.Zagrli ih koščatim rukama i ponovi: Kako život?Gareth ga upitno pogleda.

VVilbur SmithBi li volio naučiti igrati remi, djedice? , zapita ga ljubazno.Šest mjeseci bilo je mnogo vremena, koje je trebalo potratitina neki način, a možda je mogao izvući još kakvu dobit iz te situacije.Zvuk bubnjeva probudi grofa Alda Bellija iz dubokog i mirnog sna. Ležao je slušajući nekovrijeme: nizak i monoton ritam izgledao je kao da dopire iz samoga tla, a efekt je bio zibajućii hipnotičan. A potom, odjednom, grof se sasvim probudi, a adrenalin mu se širio venama.Mjesec dana prije odlaska iz Rima vidio je američki film, koji se odigravao u Africi, prepunopakih zvijeri i domorodaca željnih krvi. Zvuk bubnjeva bio je iskorišten tako spretno u filmuda je pobuđivao osjećaj prijetnje i napetosti.Grof primijeti da su u noći odjekivali ti isti, užasni bubnjevi.Skoči s ležaja uz krik koji je probudio u taboru sve one koji su još uvijek spavali. Kad je Ginopotrčao u šator, pronađe gospodara golog, kao crva, raskolačenih očiju, i s Beretom u ruci, srukohvatom od bjelokosti, a u drugoj je držao bodež s drškom ukrašenom dragim kamenjem.U trenutku u kojem su bubnjevi započeli svirati, Luigi Castellani se trkom vratio u tabor, jerje dobro znao koju će tipičnu reakciju izazvati u pukovniku. Stigao je na vrijeme da vidi grofau odori, koji se već penjao u Rolls, okružen s pedeset tjelohranitelja. Motor je bio već upaljen.A vozač je također bio nestrpljiv da krene kao i njegov putnik. Grof nije uopće bio veseo štoje vidio golemu pojavu majora kako izranja iz mraka nezamjenjivom svježinom koja mu jebila uobičajena. Uzalud se nadao da će pobjeći kriomice prije nego što se Castellani mogaoumiješati. Odluči preći u ofanzivu.Majore, vraćam se osobno u Asmaru na prijavak generalu , uzvikne Aldo Belli, i pokuša stićido Rollsa. Ali major je bio previše lukav za njega. Svojim tijelom stane između grofa iautomobila i podigne ruku u vojnički pozdrav.Gospodine pukovniče, obrana je organizirana , reče.Područje je sigurno.U prijavku ću reći da su nas napale nadmoćne snage , dovikne mu grof, pokušavši prevaritimajora.Rimska vučicaAli ovaj je preduhitrio njegov pokret učinivši korak u stranu.Ponovno se nadu trbuhom u trbuh.Ljudi se nalaze u rovovima, a moral je visok.Dajem vam dozvolu da se povučete pod krvoločnim napadom neprijatelja.Uz mogućnost bijega grof se nadao da će ga smekšati.Korakne u stranu da bi ušao u Rolls, ali major ga ponovno preduhitri, brz poput mambe. Umeđuvremenu se cijela svita časnika Trećeg bataljuna, odjevenih na brzinu i jako zabrinutihzbog noćnih bubnjeva, okupila na tom mjestu promatrajući groteskni balet grofa i Castellanijakoji su trbuhom u trbuh skakutali naprijed-natrag poput dva pijetla. Gotovo su svi navijali zapukovnika. Ni jedan prizor ne bi im bio draži od Rolls Rovcea koji se udaljava.Ne vjerujem da je neprijatelj brojan. Castellani je sada govorio tako glasno da se grofoviprosvjedi uopće nisu čuli.Usprkos tome, od primarnog je značenja da pukovnik osobno preuzme vodstvo. Ako se buduopirali, dogodit će se diplomatski incident. Major nije popuštao, približavajući se centimetarpo centimetar. Na kraju su im se nosevi gotovo dodirivali.Ne nalazimo se u ratu. Vaša prisutnost je neophodna za učvršćenje naših pozicija.Major dovede pukovnika dotle da više nije imao izbora i morao je koraknuti unatrag. Prisutničasnici uzdahnu s tugom: iako se grof i dalje bunio, major ga odvede daleko od Rollsa poputdobrog psa čuvara koji skuplja svoje stado.Za sat vremena počet će se daniti , reče Castellani, a sa svjetlošću moći ćemo procijenitisituaciju. 4

U tom trenutku bubnjevi utihnu.U pećini je ras dovršio konačno svoj ples. Grofu ta tišina uopće nije smetala. Pogleda jošjednom čežnjivo Rolls, a potom spusti pogled na pedeset naoružanih ljudi, njegovihtjelohranitelja, i malo se ohrabri.Izravna ramena i podigne glavu, zabacivši je unatrag.Majore , zareži. Bataljun će izdržati, čvrst na svojim pozicijama! Obrati se časnicima koji suga promatrali. Svi su pokušavali namjestiti indiferentan izraz lica i učiniti se sasvim malima,izbjegavajući pogled nadređenog.Wilbur Smith 11Majore Vito , zapovjedi pukovnik.Preuzmite zapovjedništvo nad ovim ljudima i krenite u izvidnicu terena. Ostali će se okupitioko mene.Pukovnik ostavi majoru i pedesetorici tjelohranitelja lijepu prednost, tako da su mogliskrenuti eventualnu neprijateljsku paljbu od njega, a potom, okružen zaštitnim štitom novaka,predvođen Luigijem Castellanijem, krene oprezno prašnjavim puteljkom koji se spuštao spadina prema rovovima gdje se čelni odred već bio smjestio.Najmlađi od mnogobrojne djece rasa Golama imao je petnaest godina. Dan ranije jedna je odnajdražih rasovih kobila, koja je bila povjerena njemu, pobjegla u pustinju, u punom galopu,dok ju je vodio na vodu, privezanu konopom. Dječak ju je slijedio cijeli dan i pola noći, svedok mu životinja nije dala mogućnost da se približi, ponovno dohvativši konop, i odvede jenatrag ocu.Izmoren nakon dugoga lova i prozebao na hladnome noćnome vjetru, dječak se sklupčao nakobili ostavivši da se sama vrati kao što to običavaju konji, do tabora pored Bunara. Neštoprije zore kobila uđe u talijanski tabor.Jedan vojnik na straži, pomalo nervozan, dovikne, a životinja, prestrašena, krene u galopmedu vanjskim šatorima. Dječak se morao čvrsto držati i bio je sasvim budan kad je prolaziou punom galopu duž reda kamiona i šatora vojnika. Vidio je i puške skupljene na hrpi, i šljemjednog vojnika koji je dao znak za uzbunu. Vidio je i bljesak hitca koji je ispalio vojnik i kojije prošao visoko iznad njegove glave te podbode kobilu snažnim udarcima koljena i peta.Kad je dječak stigao do procijepa, rasovi gosti podlijegali su efektu noćnog slavlja. Mnogi suotišli na spavanje, mnogi su se zagrnuli pokrivačima i legli na istom mjestu gdje su jeli. Samosu najizdržljiviji još uvijek jeli i pili, pjevali i razgovarali ili ispijali tej, ošamućeni predvatrom, promatrajući žene koje su započele sa pripremanjem doručka.Dječak sjaši s kobile na ulazu u pećinu, pobjegavši stražarima koji su ga htjeli zaustaviti, i udetrkom u pećinu prepunu dima, ljudi i logorske vatre. Bio je još uvijek prestrašen, no osjećaose važnim.Rimska vučicaNekoliko sekunda govorio je nerazumno i nepovezano, uzvikujući riječi, sve dok ga LijMikhael ne dohvati za ruke i prodrma ga da dođe k sebi.Tada njegove riječi postanu i te kako razumljive i teške.Oni koji su čuli vlastitim ušima, obavijeste ostale i u roku od nekoliko sekunda iskrivljena izamršena priča proširi se cijelom pećinom nastavivši se širiti i taborom. Tko je spavao,probude ga, neovisno o tome je li bio muškarac, žena ili djete. Svi pohitaju van iz pećina išatora.Bez zapovijedi, krećući se poput plove ribe bez vođe, smijući se skeptično ili glasnokomentirajući, držeći štitove, koplja i stare puške, žene s djecom u naručju, i ostala djeca kojasu trčkarala pored ili ispred ratnika, nejednaka masa ljudi krene prema dolini, izlazeći izprolaza.U pećini je Lij Mikhael prepričavao strancima dječakovu priču, procjenjujući s njima i ocemmoguće posljedice i detalje.

Jake Burton shvati o kakvoj se opasnosti radilo.Ako su Talijani poslali postrojbu da zauzme Bunare, riječ je o unaprijed određenom ratnompotezu. Traže nevolje, prinče. Bolje je zabraniti ljudima da krenu u dolinu, bar dok ne budemobolje mogli procijeniti stanje.Bilo je prekasno, više nego prekasno. Na prvoj svjetlosti zore, na tom blještavilu koje znaprevariti ljudske oči, talijanska vojska na straži, iz rovova, opazila je mravinjak ljudi koji suse kretali po mračnom i lošem terenu, začuvši uzvike tisuću uzbuđenih glasova.Kad je započelo tutnjanje bubnjeva, mnogo crnokošuljaša spavalo je u rovovima koje su tek svelikom mukom iskopali. Umorni od puta i noćnog rada, nisu se ni probudili. Sada su ihpodčasnici budili udarajući ih stopalima, podižući ih na noge, gurajući ih prema bojnimmjestima, odakle su vojnici očima punim sna promatrali nizinu ispod njih. Osim LuigijaCastellanija, u Trećem bataljunu nije bilo ni jednog čovjeka koji se sukobio s naoružanimneprijateljem. Sada se to iskustvo događalo izmorenim muškarcima u ranim jutarnjim satima,kad je ljudska životna snaga svedena na minimum.Postrojba je bila ozebla i ošamućena od sna. Na nesigurnoj svjetlosti, masa ljudi koja se širiladolinom izgledala im je beskonačna poput pustinjskog pijeska: svaki ratnik izgledao im jegolem poput diva i strašan poput lava.Wilbur SmithIUpravo se u tom trenutku Aldo Belli, zadihan nakon hodanja i nervozne napetosti, pojavi izrova u prvom redu. Časnik koji je zapovijedao na tom mjestu ga odmah prepozna i ispustikrik olakšanja.Pukovniče, hvala Bogu, tu ste.Zaboravivši na stupanj važnosti, dohvati ga za ruku.Aldo Belli se morao namučiti da bi se oteo od tog stiska, i tako nekoliko trenutaka nijepogledao na dolinu. Ali, kad je to učinio, crijeva mu se pretvore u želatinoznu masu, a nogemu se započnu tresti.Sveta Marijo, Majko Božja , zazivao je.Sve je izgubljeno. Gotovi smo.Nesigurnim prstima otkopči korice pištolja i izvuče ga van te klekne. Vatra! , uzvikne.Otvorite vatru!Stisnut ispod ruba rova, isprazni Beretu u zrak, prema zori.Talijanski rovovi bili su ispunjeni sa četiristo vojnika. Njih tristo pedeset bilo je naoružanokarabinima brzometkama, poznatim puškama 91, dok je preostalih pedeset, u skupinama popet, bilo smješteno na mitraljezima.Napetost je bila na vrhuncu za svakog čovjeka u postrojbi, i među najvišim časnicima, svedok se nisu oglasili bubnjevi. Tada se pred njima pojavi prijeteća horda. Vojnici se dohvateoružja i napetih prstiju približe oko ciljniku.Grofov krik i hitci iz pištolja bili su dovoljni da još više naglase napetost koja je vladalanjima. Grofu najbliži vojnici, koji su mogli čuti zapovijed, otvore vatru.Dugi niz bljesaka oslobodi se s ruba rova koji se protezao uzduž doline. Puškama vojnikapridruže se i mitraljezi. Užasan zvuk njihovih rafala pokrije paljbu pješaštva i, opisavši napetiluk, projektili započnu pljuštati po tamnoj i pokretnoj bujici ljudi ispod njih.Pogođena na boku, masa se razdijeli, promijenivši smjer kretanja prema drugom kraju doline,koji nije bio izložen neprijateljskoj vatri. Ostavljajući za sobom mrtve i ranjene, preživjeli serasprše poput mrlje ulja po dolini.Na drugoj strani vojnici u zasjedi gledali su ih kako se približavaju u trku. Nakon nekolikotrenutaka dvojbe otvore vatru, osjećajući se ugroženim. Stanka je samo omogućila da izbjegliprvoj kiši metaka budu izravno na nišanu koji je bio potreban Castellaniju.Rimska vučica

Pod kišom metaka na otvorenom Etiopljani započnu trčati posvuda bez cilja, sa ženama kojesu vrištale stišćući čvrsto djecu uza se. Tu i tamo poneki ratnik bi kleknuo i odgovorio navatru. Crveni bljesci starih pušaka na barut bili su neefikasni pred neprijateljem, sakrivenom urovovima. Samo su još više pobudili jačinu talijanskog napada.Tada se luda utrka Etiopljana u panici zaustavi.Razoružane, žene koje su još uvijek ostale žive, podignu oko sebe djecu, pokušavši ih zaštititiispod svoje odjeće, kao što to čine kokoši s pilićima, sklupčavši se na tlo: a i muškarci sesklupčaju, pucajući bijesno i naslijepo prema padinama iznad kojih se sunce već bilo podiglo,i gdje se podizao dim neprijateljske vatre.Deset mitraljeza, od kojih je svaki ispaljivao sedamsto metaka u minuti i tristo pedeset pušakaispaljivali su kišu metaka prema dolini. Smrtonosni napad nastavljao se bez prekida, dok jesvjetlost postajala sve jača, otkrivajući sve više masakr i preživjele.Raspoloženje napadača se promijeni. Od nervoznih i zastrašenih novaka pretvore se u opasnezvijeri koje su pucale i smijale se istodobno. Njihove oči sjajile su se gusarskom okrutnošću:saznanje da mogu ubijati bez posljedica činilo ih je opakima i smionima.Bljesak starog oružja u dolini bio je tako rijedak, tako nemoćan, da ga se više nitko od vojnikanije bojao: čak je i grof Aldo Belli sada stajao na nogama držeći pištolj i histerično vrištećigotovo ženskim glasom.Smrt neprijatelju! Nastavite pucati! , i oprezno podigne t glavu još jedan centimetar iznadzaštite.Ubijte ih kao pse! Pobjeda je naša!Kad su prve zrake sunca osvijetlile dolinu, bila je prekrivena I mrtvima i ranjenima. Ležali suraštrkani, jedan po jedan ili u skupinama, bez ikakvog reda, poput ribe na stolu prodavača iličak u hrpama poput stare odjeće u nekoj jeftinoj trgovini. Usred te smrti mogao se tu i tamoopaziti pokoji pokret, pojavu koja se ustajala i započela trčati: odmah su mitraljezi počelisijati rafale, i ona bi Ponovno padala na prašnjavo tlo. Ratnici koji su još uvijek držali starepuške u rukama, tamnih lica okrenutih prema padinama doline, ponudili su sada dobru vježbuza neiskusne vojnike.Wilbur Smith

Talijanski časnici, glasno i uzbuđeno, okrenu vatru prema njima: ubrzo su svi pali jedan zadrugim.Pokolj je trajao već dvadesetak minuta. Ostalo je vrlo malo preživjelih. Mitraljezi su pohlepnotražili nove žrtve, bljujući rafale po hrpama mrtvih i ranjenih, pogađajući novim metcima većizmučena tijela, ili podižući oblake prašine oko otvora pećina, iz kojih je s vremena navrijeme ispaljivala poneka puška.Gospodine pukovniče. Castellani dodirne ruku Alda Bellija da bi privukao njegovu pažnju.Nakon nekog vremena, pukovnik mu se obrati ozarena pogleda i s osmijehom na licu.Ah, Castellani, koja pobjeda! Koja velika pobjeda, ha? Sada neće moći sumnjati u našuvrijednost.Pukovniče, moram vas zamoliti da zapovjedite prekid paljbe. No, izgledalo je kao da ga grofuopće ne čuje.Svi će znati kakav sam vojnik. Ta sjajna pobjeda će mi osigurati mjesto u slavnoj zlatnojknjizi...Pukovniče! Pukovniče! Morate prestati s vatrom, sada. Ovo više nije bitka, već pokolj.Zapovjedite da prestanu s paljbom.Aldo Belli ga pogleda, s licem koje je počelo crvenjeti od bijesa.Vi ste budala! , uzvikne mu. Bitka mora biti odlučujuća, pobjeda nepobitna! Nećemo prestatibaš sada! Pobjeda je naša! Sve dok cijelo područje ne bude u našim rukama.

Drhtio je od bijesa, pokazujući prema dolini koja se nalazila u podnožju, prepunoj leševa.Neprijatelj je pronašao zaklon u pećinama, moramo ga pronaći i uništiti. Castellani, dajtezapovijed topovima da ih granatiraju!Aldo Belli nije htio da se završi. Bilo je to iskustvo koje ga je najintimnije zadovoljilo ucijelom njegovom životu. Ako je ovo bio rat, sada je shvaćao, zašto je bio tako častan krozstoljeća i u pjesnika. Bila je to jedina aktivnost koja je bila zaista dostojna čovjeka, a AldoBelli osjeti da je rođen za nju.Što radite? Usuđujete se raspravljati o mojim zapovijedima?*, vrisne prema Castellaniju.Izvršite vašu dužnost, odmah!Odmah , ponovi ogorčeno Castellani i na trenutak zadrži čvrst i hladan pogled na luđačkompogledu nadređenog.Rimska vučicaZatim se okrene na drugu stranu.Prva granata bila je ispaljena previsoko na jasnom jutarnjem pustinjskom nebu, dostignevrhunac vlastite parabole i padne okomito u dolinu. Eksplodira na rubu obližnje pećine.Podigne se maleni oblak dima i prašine: šrapnel zazvuči poput hrzanja konja. Druga seprecizno uvuče u kružnu rupu, prsnuvši, neviđena, ispod zemlje. Krater izbaci blato i dim.Odmah zatim tri pojave, koje su izgledale poput strašila, potrče van iz pećine, u poderanojodjeći.Mitraljezi ih pokose.Aldo Belli zazviždi od divljenja. Bilo je tako lako, tako lijepo!Ostale pećine, Castellani! , uzvikne. Počistite ih, sve!Topovi krenu u akciju svi zajedno, usredotočivši se na jednu po jednu pećinu. Neke su bilepuste, ali neke su bile prepune ljudi: pokolj se nastavio. Preživjeli u užasnim podzemnimeksplozijama bili su nemilosrdno pobijeni mitraljezima, kad su više mrtvi nego živi izlazili naotvoreno.Grof je sada bio tako živahan da se uspne na rub rova, da bolje vidi otvaranje pećina i usmjerivatru mitraljeza.Sljedeća pećina na nišanu bila je ona najbliža prolazu kroz brežuljak, na dnu doline. Prvagranata sruči se blizu otvora, podigavši vrtlog prašine i tla. Jedna žena iziđe iz pećine prijenego što je pala sljedeća granata, i vukući za sobom dijete od dvije ili tri godine, počne trčatiprema prolazu u namjeri da se skloni. Dijete je bilo golo i debeljuškasto: nije uspijevalo trčatibrzo poput majke koja ga je povlačila za ruku. U naručju je žena držala još jedno malenodjetešce koje se ritalo.Nekoliko sekunda žena koja je trčala, kasneći zbog tereta, nije privukla neprijateljsku vatru nasebe: potom je rafal mitraljeza pogodi. Jedan metak joj rasprsne ruku kojom je pridržavaladjetešce. Žena započne vrištati iz sveg glasa, trčeći u krug, i mašući batrljkom poput pumpeza vodu. Sljedeći rafal pogodi je u prsa, i sruši i dijete koje je trčalo pored nje. Jadnica seotkotrlja u prašinu poput pogođenog vrapca.Oružje ponovno utihne, a potom utihne kad se dijete otežano podiglo na debeljuškaste noge, slančićem od plavih perlica oko debeljuškastog trbuha i uda koji je virio poput smedeg prsta.Wilbur SmithIz prolaza iziđe konj u galopu, bijeli i golemi vranac, s mladom pojavom koja se držala za vratkonja, i tunikom koja je lepršala, crna, iza nje. Konjanik povede konja prema mjestu gdje senalazilo uplakano dijete, i gotovo je prešao razdaljinu kad su mitraljezi shvatili što se događa.Prvi mitraljez ispali rafal prema životinji u galopu, ali ne pogodi je: metci podignu oblačićeprašine i pijeska pored kopita. Odmah zatim vranac stigne do dječaka, i konjanik se naglozaustavi, dok se konj podigao na stražnje noge, a potom se odmah nagne nad djetetom.U tom trenutku još dva mitraljeza ispale vatru prema njima.

Jake Burton shvati da je postojao samo jedan način da se izbjegne napad talijanskih postrojbakoje su se pojavile u tišini i prijeteći pored Bunara, na nediscipliniranu masu ratnika i narodakoji je činio rasovu pratnju.No, nije bilo ni najmanje nade da ga saslušaju, dok su glasovi na amharskom uzbuđenoraspravljali. Ras ih je uzalud pokušavao nadglasati, vičući, dok je pedesetak njegovihkapetana pokušavalo učiniti isto.Jakeu je bio potreban prevoditelj te tako krene prema Gregoriusu Marvamu, dohvati ga zaruku i izvuče van iz pećine. Nije bilo lako, jer je i Gregorius, kao i svi ostali, spremno iznosiovelike ratne planove, davao savjete i prijedloge.Jake se iznenadi svjetlošću koju ugleda izvan pećine. Nije vjerovao da je noć već prošla. Zoraje trebala tek svanuti. Zrak je bio svjež i bistar prema zadimljenoj atmosferi u pećini. Nasvjetlosti logorske vatre i plavog neba ugleda gomilu ljudi koji su trčali prema Bunarima,uzbuđeni i sretni, kao da odlaze na piknik.Zaustavi ih, Greg , uzvikne mu.Hajde, moramo ih zaustaviti! , i potrče i oni prema njima.Ali, što je, Jake?Moramo onemogućiti da odu u talijanski tabor.Zašto?Započne li netko s pucnjavom, dogodit će se pokolj.Ali, Jake, mi nismo u ratu. Ne smiju pucati.Rimska vučicaNe bih se kladio ni novčića, prijatelju moj , promrmlja gorko Jake. Njegova zabrinutost bila jezarazna. Probijajući se rukama i nogama, urone u rijeku ljudi koji su napredovali.Natrag, kopilad! , uzvikivao je Jake. Vratite se svi natrag!Pojašnjavao je značenje vlastitih izraza udarcima.S Gregoriusom koji je uvijek bio uz njega, Jake stigne do izlaza iz prolaza, odnosno do mjestagdje se ulazilo u dolinu koja je okruživala Bunare.Tu su njih dvojica pokušala zaustaviti bujicu ljudi poput brane, no, uspiju samo za minutu-dvije. Potom je pritisak postao toliko snažan, da su riskirali da ih pregaze, dok se raspoloženjegomile pretvaralo u bijes, vidjevši nemogućnost prolaza kroz usko grlo.U trenutku kad su ih odbacili, započne vatra s padina doline: istog trena gomila stane i utihne.Nitko više nije gurao prema naprijed, i Jake se mogao okrenuti i popeti na stijenu da bi boljevidio što se događa u dolini.Tu je mogao promatrati pokolj. Promatrao je, dok je bijes u njemu sve više rastao, osjećajućignušanje i prezir, dok su mitraljezi nastavljali s ubijanjem ljudi. Ne osjeti čak ni hladnu rukukoja je dohvatila njegovu sve dok se u jednom trenutku nije okrenuo i ugledao plavu kosuVicky na njegovom ramenu. Potom ponovno pogleda tragičan masakr koji se odvijao prednjegovim očima.Bio je donekle svjestan da je Vicky jecala pored njega zarivši mu nokte u dlan ruke. Usprkosbijesu koji ga je zasljepljivao, Jake prouči teren u protazi za talijanskim postrojbama. S drugestrane Gregorius Marvam potiho je molio, mladenački glatkog lica, koje je sada bilo sivo odužasa. Riječi molitve jedva su izlazile kroz stisnute zube, poput daha umirućeg.O, Bože , prošapće Vicky, isprekidanim glasom, kad je granatiranje iz topova započelo premapećinama u koje se sklonila masa ljudi u potrazi za zaklonom.O, Bože, Jake, što možemo učiniti?No, on joj ne odgovori, a granatiranje se nastavi. Patili su zbog svega toga užasa, nemoćni,promatrajući topničke granate, sve dok žena s dvoje djece ne počne trčati na otvorenom, natridesetak metara od njih.Wilbur Smith0, Bože, o, molim te, Isuse , prošapće Vicky.

Nemoj da se to dogodi. Da bar sve završi ovog istog trena.Ali, rafali su pogodili ženu, dok su oni gledali kako umire, vidjeli su i dijete kako se podiže nanoge, tetura izgubljeno i prestrašeno pored mrtve majke. U prolazu iza njih, začuju topotkopita bijelog vranca. Gregorius se okrene naglo i uzvikne: Sara! Ne! , dok je djevojkaprolazila pored njega, držeći se čvrsto za vrat konja. Jahala je na boku, tamna pojava nabijelome konju.Sara! , uzvikne ponovno Gregorius, a bio bi krenuo za njom u dolinu smrti, da ga Jake nijezadržao za ruku, dok se mladić otimao, proklinjući ga na amharskom.Djevojka je prolazila, neozlijeđena, kroz rafale mitraljeza, ali bilo je gotovo nemoguće dauspije stići do djeteta i vratiti se. Bilo je glupo, glupo, pomisli Vicky sa srcem koje joj jeubrzano kucalo, zaslijepljena nemoćnim bijesom: no, bilo je nečega luđački dirljivog u tojkrhkoj i predivnoj djevojci koja je galopirala prema sigurnoj smrti, da je Vicky bila pogođenakrajnjim divljenjem: znala je da je osobno nemoćna, čak i u ovakvom trenutku takve žrtve.Vidjeli su vranca kako se podiže na stražnje noge, djevojku kako se saginje i podiže dijete:vidjeli su i mitraljeze kako konačno ciljaju. Dok je vranac padao na tlo, uz očajničko hrzanje,odbacivši djevojku i dječaka, metci su nastavljali pljuštati podižući prašinu i pogađajućivranca koji se i dalje ritao.Gregorius je neprekidno skakao i uzvikivao, gledajući prestravljeno u taj prizor, sve dok muJake ne opali pljusku.Prestani! , zareži, brutalno zbog bijesa i prezira koji je osjećao.Tko god odlazi tamo, gubi život ni za što.Izgledalo je da je pljuska umirila Gregoriusa. Ponovno zagospodari samim sobom. Moramootići po nju, Jake. Molim te, Jake. Dozvoli mi da odem po nju.Učinit ćemo to na moj način , reče odrješito Jake. Njegovo lice izgledalo je kao isklesano ukamenu. U njegovim očima se mogla vidjeti okrutnost, a držao je stisnute zube od bijesa.Grubo gurne Gregoriusa kroz prolaz, ispred sebe, gledajući prema dolini, ali Jake ga jeodvlačio od tamo.Što radiš, Jake? , bunio se, ali Jake nije mario za njegove riječi.Rimska vučicaMontirat ćemo mitraljeze. Neće nam biti potrebno dugo vremena. Već je planirao rat, bijesan,vukući za sobom Vicky i Gregoriusa poput kovčega, koji su morali trpjeti njegov bijes.Vicky, ti ćeš voziti, a ja ću biti na mitraljezu , reče joj.Greg, ti ćeš voziti za Garetha.Jake je otežano disao zbog bijesa. Možemo iskoristiti samo dva vozila. Jednim ćemo izvestinapad: ti i Gareth otići ćete prema jugu, iza vrha, a ovaj će ih malo držati zaposlene. Umeđuvremenu ćemo Vicky i ja otići po Saru i sve koje budemo pronašli još žive.Njih dvoje slušalo ga je, i pokrenulo se novom energijom. Dok su trčali, niz posljednjih rafalamitraljeza i granata iz topova odjekne dolinom, a potom uslijedi duboka, bolna tišina koja seodmah zatim spusti nad pustinju.Njih troje iziđu iz posljednjeg zavoja prolaza te stignu do mjesta gdje se odvijao prizor pravogsmaka svijeta. Očaj preživjelih koji su pokušavali skupiti svoje stvari, šatore, ležajeve, djecu,kokoši, deve, mazge i konje, u panici.Već je stotinjak konjanika bježalo u galopu, prema obroncima brežuljka ili nestajalo ulabirintu puteljaka. Žene, koje su ostale udovice, plakale su u nevjerojatnoj gužvi, zarazivšisvih svojim očajem, dok su djeca jecala: iznad njih podizali su se vrtlozi plavkastog dimalogorske vatre i prašine, koju su podizale tisuće i tisuće stopala.Četiri oklopna vozila nalazila su se još uvijek na mjestu gdje su ih ostavili, u redu, maloizolirana od ljudskog vala koji je izlazio iz prolaza: sjajila su se bjelinom i živim crvenimkriževima naslikanim na bokovima.

Jake krene kroz gomilu prema njima, nadvisujući gomilu za glavu: kad je stigao do oklopnogvozila, dohvati Vicky za ruku i pogleda ju pomalo raznježenim izrazom lica.Nije potrebno da ideš sa mnom , reče.Mislim da sam malo prije izgubio glavu. Nije potrebno da ti voziš, možemo ići Gareth i jajednim vozilom.I Vicky je također bila sasvim blijeda u licu. Imala je goleme podočnjake od neprospavanenoći i prizora pokolja koji je vidjela. Suze su se osušile, ostavivši na obrazima mrlje prašine.Zaniječe odlučno glavom.WUbur SmithIdem i ja , reče. Ja ču voziti za tebe.Odlično, djevojko , reče. Pomogni Gregu da napuni spremnik gorivom, moramo biti dobroopskrbljeni. U međuvremenu ču ja otići po mitraljeze Vickers.Obrati se Gregu: Upotrijebit ćemo Miss Ljuljačku i Tenastelin; Vicky će ti pomoći pri točenjugoriva.Jedna skupina tjelohranitelja rasa trčala je sa sanducima oružja i streljivom iz pećine koja jeslužila kao skladište. Jake ih susretne na ulazu u pećinu. Svaki sanduk nosilo je četiri vojnikakoji su trčali prema devama i postavljali sanduke na njih, čim bi životinje kleknule. Za tusvrhu bila su postavljena dva koša s obje strane deve.Hej, vi , reče Jake skupini vojnika koji su upravo izlazili s Vickersom, već montiranim natronošcu.Donesite ga ovamo. Vojnici se zaustave, ne shvaćajući što je htio Jake, koji im je moraoobjasniti gestama. No, tada se umiješa kapetan straže. Nakon međusobnog dovikivanja, Jakeshvati da je jezična barijera bila nepremostiva. Muškarac je bio tvrdoglav, a vrijemedragocjeno.Oprosti mi, prijatelju , reče. Ali, zaista žurim. Opali mu pljusku koja ga odbaci tri metraunatrag u naručje dvojici podređenih.Dođite ovamo. Jake je tjerao vojnike mitraljezom prema oklopnom vozilu. Pomisao na Sarukoja leži u dolini izluđivala ga je. Zamišljao ju je ranjenu, kako krvari do smrti, vidio je njenumladu i sjajnukrvkoja je tekla po prašnjavom tlu. Gurne još snažnije etiopske vojnike krozgomilu muškaraca, žena, djece i životinja.Kad su stigli, Gregorius je već pokrenuo motor ručkom.Miss Ljuljačka krene odmah. Vicky je bila odličan vozač.Gdje je Gareth? , dovikne Jake.Ne mogu ga pronaći , odgovori Gregorius. Morat ćemo otići samo s jednim vozilom. No,upravo u tom trenu odjekne ironičan smijeh muškarca kojeg su upravo spomenuli. GarethSwales je bio nonšalantno naslonjen na suprotnom boku oklopnog vozila, miran kao i uvijek,uredno počešljan i u odijelu od tweeda, izglačanom kao da je tek izišao iz krojačnice.Gareth se osmjehne žmireći očima da bi ih obranio od plavkastog dima cigare koju je držao uustima.Rimska vučicaGolemi Jake Burton, i njegova dva novaka nestrpljivi da se suprotstave cijeloj talijanskojvojsci!Vicky se pojavi iz vozačeve kabine.Tražili smo te kao ludi , bijesno uzvikne.Ah, dobro , reče Gareth smireno.Dakle, čujmo izvješće Društva vodiča.Sara je tamo vani , reče Gregorius trčeći prema Garethu.Idemo po nju. Ti i ja ćemo voziti jedno oklopno vozilo, a Vicky i Jake drugo.Nitko ne ide nikamo , reče Gareth zanijekavši glavom.Gregorius ga dohvati za ovratnik i započne ga tresti.

Sara je vani! Zar ne shvaćaš? Tamo je vani i mi moramo otići po nju.Hej, mladiću, prste k sebi , promrmlja Gareth skinuvši Gregoriusove ruke s ovratnika. Da,znamo da je Sara tamo, ali...Iz kabine vozača Vicky uzvikne: Ostavi ga, Gregorius. Ne koristi ničemu netko koga je strah.Gareth se naglo uozbilji, dok su mu oči sijevale.U svom životu nadjenuli su mi mnogo imena, draga moja gospođice, i neka su bila izaslužena, ali nitko mi nikada nije rekao da sam kukavica.Pa, postoji uvijek prvi put, gospodičiću! , uzvikne Vicky, crvena lica od bijesa, razbarušenekose koja joj je padala na oči.Uperi prstom u Garetha: A ovo je prvi put za tebe!Zagledaju se jedno u drugog na trenutak, sve dok se Lij Mikhael ne umiješa medu njih, tamnai odlučna lica.Major Svvales djeluje po mojoj zapovijedi, gospođice Camberwell. Zapovjedio sam da seoklopna vozila i postrojbe odmah povuku.Dobri Bože! Što moram čuti! Vicky usredotoči svoj bijes s Garetha na princa. Ali, tamo doljevaša kći leži ranjena!Da , reče tiho princ. Moja kći s jedne strane... moja domovina s druge. Nema sumnje štomoram izabrati.Koje gluposti , umiješa se grubo Jake.Nisu to gluposti.Princ se okrene i pogleda ga, a Jake pročita patnju u tim očima.Wilbur SmithNe smijem učiniti takav potez, upravo to Talijani čekaju: povod da masovno napadnu. Boljeje ponuditi drugi obraz, za sada, i pokušati upotrijebiti ovaj pokolj da bismo dobili podrškusvjetskoga javnog mnijenja.Ali, Sara je vani! , prekine ga Vickv.Možemo otići po nju u roku od minute.Ne , reče princ.Ne mogu neprijatelju pokazati novo oružje koje posjedujemo. Mora ostati skriveno dotrenutka kad ga budemo upotrijebili.Sara! , uzvikne Gregorius. Što će biti sa Sarom?Kad oklopna vozila i ostalo oružje bude daleko, na cesti za Sardijsku usjeklinu, doći ću ja ponjeno tijelo na konju , reče princ s jednostavnim dostojanstvom.No, sve do tada, na prvom mjestu je dužnost.Automobil , molio je Gregorius. Sari za ljubav.Ne, ne mogu upotrijebiti ništa , odvrati princ.Pa, ja mogu , reče suho Vickv i njena plava kosa nestane u oklopnom vozilu. Motor MissLjuljačke zabruji, a ljudi i životinje se udalje, i oklopno vozilo krene lagano prolazom.Sama i razoružana, Vickv Camberwell je krenula ususret mitraljezima i topovima. Samo jejedan muškarac medu gledateljima spremno reagirao. Jake odmakne princa, gurnuvši garamenom i potrči dok je oklopno vozilo nestajalo iza zavoja. Uspije ga dostići prije nego štoje krenulo prema nizbrdici, dohvativši se za prtljažnik koji je on osobno zavario, i okrenuvšise skoči na haubu, trbuhom prema dolje.Ovdje se čvrsto zadržao za vozilo koje se ljuljalo te se pojavi nad otvorom za vozača. Jesi liluda? , zareži.Vickv podigne pogled i nježno mu se osmjehne.Ja jesam, a ti?No, Jake joj nije mogao odgovoriti jer se upravo u tom trenutku udario u vozilo, tako da jeostao bez zraka. Popne se na kupolu, gotovo izgubivši četiri prsta kad se poklopac, zbogposkakivanja vozila, zatvorio.

Svom snagom Jake ga uspije ponovno otvoriti, i uvuče se u kupolu. Točno na vrijeme: upravou tom trenutku Vickv je ulazila svom snagom u dolinu.Rimska vučicaSunce je sada već bilo visoko na nebu i bacalo je duge sjene po pjeskovitom i žutom tlu.Prašina i dim koji su se podigli tijekom granatiranja topova još su lebdjeli u zraku. U golojdolini leševi su bili raspršeni posvuda. U jednobojnoj pustinji odjeća žena predstavljala jesjajne šarene mrlje.Jake brzo pogleda prema padinama i vrhu te opazi mnoge talijanske vojnike koji su izišli izrovova. Teturali su zbunjeno na rubu mjesta pokolja, sramežljivih i nezgrapnih pokreta.Novaci, koji još nisu bili navikli na sirovu stvarnost otvorenih rana i zgrčenih i izmučenihtijela.Kad je oklopno vozilo izišlo iz prolaza i krenulo prema prvom bunaru svom brzinom,podižući prašinu s obje strane, ostali su zaleđeni od čuđenja. Bilo im je potrebno dostavremena prije nego što su se odlučili potrčati prema rovovima iz kojih su tek bili izišli. Bili suvrlo sićušne pojave u crnim košuljama koje su mahale rukama i trčale prema zaklonu.Okreni! Okreni! , uzvikne Jake Vicky.Pokaži crveni križ na boku! Vicky odmah učini što joj je rečeno. Miss Ljuljačka se nagne nadva kotača i okrene se na pijesku, pokazavši Talijanima znak na boku.Daj mi košulju , uzvikne Jake. Bio je to jedini komad bijele tkanine koju su imali. Mahat ćubijelom zastavom.Ali nemam ništa ispod košulje , uzvikne Vicky kao odgovor.Gola sam ispod.Želiš li umrijeti da bi spasila stidljivost? , zareži Jake.Mogli bi zapucati svakog trena.Vozeći jednom rukom, Vicky se započne skidati. Potom košulju pruži Jakeu koji se nalazio nakupoli.Svaki put kad je oklopno vozilo poskakivalo, Vickvjine grudi poskakivale su također poputgumenih lopta, prizor koji je zbunio Jakea stotinku sekunde, a potom su obveza i viteštvoponovno zagospodarili njime. Ustane i s rukama iznad glave započne mahati bijelomkošuljom.Pred stotine naoružanih ljudi koji su promatrali iz talijanskih rovova, Jake je isticao dva znakamira snažnim osjećajima, crveni križ i bijela košulja: bili su dovoljno snažni da pogodeTalijane.Wilbur SmithUpalilo je! , usklikne Vicky i okrene vozilo prema izvornom putu, tako daje Jake gotovosletio s kupole gdje se nalazio u nesigurnoj ravnoteži i podignutih ruku.Jake ispusti košulju i dohvati se za rub kupole, dok je košulja letjela.Eno je , uzvikne ponovno Vicky.Truplo bijelog vranca ležalo je nešto ispred. Djevojka stigne do njega i zaustavi se poredmrtvog konja, postavivši oklopno vozilo između Talijana u rovovima i tijela koja su ležala natlu.Jake ude u oklopno vozilo i otvori stražnja vrata doviknuvši Vicky da ostane unutra.Dolazim ti u pomoć , reče djevojka.Ni govora , drekne Jake, skrenuvši pogled od predivnih grudi.Ti ostaješ gdje jesi, i drži upaljen motor.Vrata se otvore, a Jake se otkotrlja na tlo, s glavom prema dolje. Ispljunuvši pijesak, puzećipribliži se mrtvome konju. Bilo je prepuno mušica koje su se skupljale na smeđim mrljama odkrvi. Na truplu konja rupe metaka izgledale su poput bobica tamnocrvene boje u kojima suveć slavile skupine mušica metalnoplave boje.

Vranac je ležao svom težinom na donjem dijelu Sarinog tijela, pritišćući je. Goli dječačić bioje pogođen kopitom umirućeg konja, koje mu je smrskalo lubanju. Iznad sljepoočice imao jegolemu rupu poput lopte za bejzbol. Nije bilo ni najmanje vjerojatnosti da je živ, pa se Jakepobrine za djevojku.Sara , pozove i ona se otežano ustane na laktove, pogledavši ga prestravljenim očima. Lice jojje bilo sasvim prašnjavo, a jedan obraz je krvario na mjestu gdje je dodirivao tlo.Jesi li pogodena? , zapita je Jake kad joj se približi.Ne znam , odgovori mu hrapavim glasom. Jake opazi da su joj svilene hlače zamrljanezgrušanom krvlju. Obim stopalima pokuša odgurnuti mrtvog konja od djevojke, ali vranac jebio pretežak. Morao je ustati na noge, bez obzira na puške uperene u njega.Jake ustane i osjeti ledene prste straha kako prolaze niz kralježnicu dok je okretao ledatalijanskim rovovima.Dohvati konja za rep i pokuša ga odvući unatraške i osloboditi Sari noge i stražnjicu.Rimska vučicaOna, nakon prvog napora, uzvikne od boli tako snažno, da se Jake zaustavi. Djevojka jemrmljala molitve na amharskom dok su joj se suze boli slijevale niz obraze i ispirale prašinu snjena lica.Jake je bio zadihan. Izdrži još malo. Žao mi je , i ponovno povuče. U tom trenu, oklopnovozilo mu se približi, a Vicky uzvikne: Jake, dolaze! Požuri, o, Bože mili, požuri!Jake se oprezno nagne s oklopnog vozila.Podigavši dugački prašnjavi trag, golemo, otkriveno vozilo, prepuno naoružanih ljudi spuštalose brzo s vrha padine.Bože moj , promrmlja Jake stišćući oči na jakom jutarnjem suncu. Nije moguće!No, nije mogao biti u zabludi, radilo se upravo o elegantnim i svečanim linijama RollsRovcea. Jakea prođu trnci nestvarnosti. Je li moguće da se usred toliko strave može pojavititako lijepo vozilo?Požuri, Jake. Vickvjin glas ga je tjerao, i on ponovno potrči prema mrtvome konju. Dohvatiga za stražnje noge i ponovno povuče uz Sarine užasne krikove boli.Uz gotovo nadljudski napor uspije odvući truplo.Začuje motor Rollsa koji se približavao, i uzbuđene glasove osoba koje su se vozile u njemu.Zabranio je samome sebi da podigne pogled i uz posljednji napor sasvim odvuče životinju,oslobodivši krhko tijelo mlade djevojke.Zadihan od napora Jake klekne pored nje. Bila je pogođena deset centimetara iznad koljena.Kad je spretno opipao mjesto, da vidi je li kost slomljena, nova bujica krvi iziđe iz rane,zamrljavši svilene hlače. Jake opazi rupu gdje je metak izišao van, u unutarnjem dijelu bedra,i instinktivno i iz iskustva znao je da kost nije dirnuta. No, usprkos tome, djevojka je gubilapuno krvi. Stavi prst u rupu koju je napravio metak i podere svilene hlače do gležnja. Potomgornji dio odmakne prema gore. Rana je bila duboka, plava na sjajnoj i tamnoj koži. Svilenomkrpom koju je držao u ruci Jake veže čvrsto bedro iznad rane.Upotrijebivši svu snagu ruku i ramena uspije svezati čvor, tako čvrsto da se bujica krviprekinula istog trena.Kad podigne pogled, Rolls Royce se zaustavljao pored oklopnog vozila.Wilbur SmithMedu njegovim putnicima ponovno je bilo živahno, i Jake osjeti ponovno osjećajnestvarnosti. Vozač je držao volan jednom rukom, a pušku drugom, i čvrsto ju je stiskaobijelim i drhtavim prstima od napetosti kao da ima groznicu. Njegovo lice bilo je sjajno odznoja, poput nekoga tko pati od užasne bolesti. Na sjedalu pored njega bila je stisnuta malenapojava, također s puškom u ruci i maslinastim, majmunskim licem prepunim bora isakrivenim iza golemog fotografskog aparata. Na stražnjem sjedalu Rollsa sjedio je energičani velik muškarac, lica kao isklesanim u granitu. Izgledao je poput čovjeka od akcije. Opasan

čovjek, odmah zaključi Jake vidjevši da se radilo o majoru. U ruci je držao pušku. Drugom jepomagao drugome muškarcu da ustane, nižem i ljepšem od njega, u predivnoj odori, sašivenojpo mjeri, prepunoj sjajnih medalja.Na glavi tog časnika sjajio se crni šljem, sa srebrenom lubanjom i prekriženim kostima isprednjega, poput gusara u karnevalskoj povorci. Njegovo lice otkrivalo je iste vozačeve osjećaje.Jake je naslutio da je posljednja stvar koju je taj časnik želio, bila ustati, pa čak i uz pomoćdrugoga. Sjedio je tako da je otkrivao najminimalniji dio tijela, i odbijao je rukom majorovupomoć, koji gaje pokušavao povući za sobom. Glasno se bunio, mašući pištoljem, i vidjelo seda njegova prisutnost u automobilu nije uopće svojevoljna.Jake se nagne nad djevojku i stavi ruku ispod njena ramena, a drugu iza koljena, pazeći da jene povrijedi. Podigne je dok se ona čvrsto držala za njega poput djevojčice.Taj čin navede majora energična pogleda da usredotoči svu svoju pažnju na Jakea, i podignepušku naciljavši prema njemu te zapovjedi nešto na talijanskom. Radilo se jasno o zapovijedida stane. Pogledavši najprije u cijev puške, a potom u bezizražajne, svijetle oči, Jake shvati dabi taj muškarac bez dvojbe mogao zapucati, da se odmah nije zaustavio. Zračio jesmrtonosnom prijetnjom da ga prođu trnci i zaustavi se na mjestu, s mlakim i laganim Sarinimtijelom u naručju, pokušavši se sabrati kako bi mogao reći nešto pametno.Amerikanac sam , reče odlučno. Američki liječnik.Majorov izraz lica nije se izmijenio, već pogleda drugog časnika koji se malo umirio, gotovose posjedne na sjedalu, a potom promijeni mišljenje i sklupča se iza tjelesne mase majora.Rimska vučicaMoj ste zarobljenik*, uzvikne drhtavim glasom, ali na savršenom engleskom. Stavljam vaspod našu zaštitu.To je kršenje Ženevske konvencije. Jake pokuša izreći to sa što više gnušanja, približivši seotvorenim vratima oklopnog vozila.Pokažite mi vašu iskaznicu.Časnik se brzo snalazio u novoj situaciji. Nova boja ozarila je njegovo lice klasične ljepote, inovo zanimanje rodilo se u tamnim očima gazele. Mekani glas baritona postao je snažniji.Ja sam grof Aldo Belli i zapovijedam vam, kao pukovnik kapetan talijanskog korpusa, da sepredate.Njegov pogled padne na golemu masu oklopnog vozila.Vidi se da se radi o oklopnom vozilu. Vi ističete lažne znakove, gospodine.Dok je govorio, grof opazi da ni golemi kovrčavi Amerikanac, ni oklopno vozilo, nisunaoružani. Vidio je jasno da je otvor za mitraljez na kupoli bio prazan. Odmah mu se svahrabrost vrati. Skoči na noge, isprsi se, i položivši ruku na bok drugom uperi pištolj u Jakea.Moj ste zarobljenik! , ponovi patetično, a potom uzvikne prema prednjem sjedalu: Hajde,Gino! Slikaj me kako zarobljavam Amerikanca.Odmah, visosti. Gino namjesti objektiv.Dozvolite mi da uložim pritužbu , reče Jake i napravi još četiri sitna koraka prema vratimaoklopnog vozila.Ostanite gdje jeste , krikne grof pogledavši u Gina.Je li sve u redu? , zapita nestrpljivo.Recite Amerikancu da se pomakne malo udesno , odgovori mu Gino, držeći oko nafotoaparatu.Pomaknite se udesno! , zapovjedi grof na engleskom, a Jake posluša, budući da ga je topribližavalo njegovom cilju, no ne prekidajući glasne riječi protivljenja.U ime ljudskosti, prava ljudi i međunarodnog Crvenog križa...Već danas ću poslati brzojav u Ženevu da bih provjerio vaše podatke... , uzvikne grof.Osmjehnite se, visosti , prekine ga Gino.

Grof se ozareno osmjehne, i okrene se prema aparatu, -.nakon toga dat ću vas strijeljati! ,obeća ne prestavši se osmjehivati.Wilbur SmithBude li ova djevojka umrla zbog vas, prijavit ću vas za barbarski čin , uzvikne Jake.Grofov osmijeh nestane. A vaše ponašanje vas, gospodine, optužuje! Dostaje s brljanjem,predajte se! Podigne prijeteći pištolj, ciljajući usred Jakeovih prsa. Jake osjeti trnce očaja,vidjevši golemog majora kako naglašava prijetnju uperivši pušku u njegov trbuh.U tom kritičnom trenutku poklopac vozačeve kabine oklopnog vozila se otvori uz metalnuškripu koja trgne sve prisutne, i Vicky Cambemell ustane, sa svojom plavom, raščešljanomkosom i obrazima crvenim od bijesa.Uvaženi sam član Američkog novinarskog društva , uzvikne jednako glasno kao i ostali, iuvjeravam vas da će vaše ilegalno ponašanje ubrzo biti poznato cijelome svijetu. Upozoravamvas da... , i tako dalje još neko vrijeme. Vicky je bila toliko bijesna da nije uspijevala bitimirna. Skakala je gore-dolje, mahala rukama, zaboravivši sasvim da je gola do pojasa.No, putnici Rollsa su toga i te kako bili svjesni. Bili su podanici kraljevine u kojoj je lov nalijepe žene bio nacionalni sport, i svatko se smatrao talijanskim prvakom.Dok su Vickvjine grudi poskakivale, četvorica Talijana su je promatrala raskolačenim očima,napola s nevjericom, napola razdraženo. Spuste uperene puške, zaboravivši na njih. Majorpokuša ustati, iz uljudnosti prema ženi, ali grof ga zadrži. Vozačevo stopalo pomakne se saspojke, automobil poskoči prema naprijed i motor se ugasi. Gino podigne fotoaparat, nootkrije daje film gotov i promijeni ga ne gledajući. Prethodni smotuljak filma padne mu napod, ne potrudivši se da ga potraži, i odustavši od fotografije da ne bi morao skrenuti pogled,osmjehujući se blaženo plavuši.Držeći u ruci šljem, grof se dosjeti da je ratnik i pozdravi rimskim pozdravom, ali u ruci jedržao pištolj. Stoga ga prebaci u ruku sa šljemom, približivši potom k srcu oba instrumenta zaobranu i napad.Madam , reče s bljeskom u tamnim očima i gugutavijim glasom od uobičajenog. Draga mojagospođo...U tom trenutku major ponovno pokuša ustati. Grof ga ponovno vrati na mjesto. Umeđuvremenu je Vicky nastavljala sa svojim prigovorima, ne umanjivši nimalo jačinunapada.Rimska vučicaTalijani sasvim zaborave na Jakea. On napravi još četiri koraka unatraške i baci se u oklopnovozilo, položivši Saru u prostor za streljivo, iza sjedala vozača. Zatim hermetički zatvorivrata.Kreni! , dovikne Vicky. Vidio joj je samo leda. Hajde!Povuče je prema sjedalu, dok je ona i dalje vikala na neprijatelja. Ona sjedne na tvrdo kožnosjedalo.Kreni! , uzvikne ponovno i jače Jake. Izvuci nas odovud!Razočaranje Talijana zbog nenadanog nestanka Vicky bilo je veliko. Nestala je naglo, poputkukavice u satu. To ih skameni nekoliko sekunda.Potom motor oklopnog vozila zabruji, a ono se pokrene ravno prema njima. Zakrenuvši uposljednji tren, samo ih okrzne, razbivši im svjetlo. Potom ih ostavi u oblaku prašine, i krenesvom brzinom prema Bunarima.Prvi koji je reagirao bio je Castellani. Skoči na tlo i potrči do ručke, uzviknuvši vozaču daupali motor. Upali nakon prvog pokušaja.Major skoči u automobil.Za njima! , uzvikne vozaču u uši, čvrsto stišćući pušku.Vozač ponovno ispusti spojku i Rolls poskoči prema naprijed tako naglo da je grof završio snogama u zraku na mekanom kožnom sjedalu, dok mu je šljem kliznuo na oči, a prst se

nesvjesno spustio na otponac. Bereta ispali zlobnim tutnjem, dok je metak prošao nacentimetar od Ginova uha, koji se baci na pod automobila, na fotoaparat, stenjući od straha.Brže! , uzvikne major u vozačevo uho. Pretekni ih!, natjeraj ih da se vrate natrag! Njegov glasbio je poput grmljavine, autoritativan. Htio se približiti dovoljno blizu i pokušati pucati premamalobrojnim bolnim točkama oklopnog vozila, poput kupole, gdje je otvor za mitraljez,prazan, nudio odličnu priliku, ili otvor za vozača.Stanite! , vikao je grof. Dat ću vas strijeljati za ovo!Sada su dva vozila bila vrlo blizu jedno drugome, na oko tri metra udaljenosti.U oklopnom vozilu Vicky je sjedila samo na djeliću sjedala.Usredotočivši se na vožnju, zapita: Gdje su?Jake ustane iz kuta u koji su bili odbačeni on i Sara i krene prema kupoli.Wilbur SmithU Rollsu, koji je sada vozio paralelno s njima, Castellani je pridržavao pušku i ispalio metakod šest milimetara prema kupoli. Ostali metci odbili su se od čeličnog oklopa bijesnomzvonjavom te se potom izgube u pustinjskom prostranstvu. Metak koji je ušao u vozilo ostaneukliješten u čelične obloge. Više puta se odbije bacajuči na tri putnika u vozilu djeliće čelika,dodirujući ih smrtonosno više puta, a potom se zabio u sjedalo vozača sa stražnje strane.Jake izvuče glavu iz kupole i ugleda Rolls koji je vozio paralelno s oklopnim vozilom, dok jegolemi major pokušavao ponovno nabiti pušku, a ostali su se putnici tresli u automobilu kojije neprekidno poskakivao.Vozaču! , uzvikne Jake. Sasvim udesno! , i osjeti ponos i ljubav kad je Vicky odmah izvršilanjegovu zapovijed. Golemo oklopno vozilo okrene se tako naglo da vozač u drugomautomobilu nije imao vremena zakrenuti za njom, i dva vozila se sudare dok je staklo letjeloposvuda.O, blažena djevice, spasi nas! , cikne grof. Ovo je kraj!Rolls zatetura i ostane u pozadini. Bok je bio sasvim uništen. Castellani je skočio u posljednjitren na stražnje sjedalo, izbjegavši jak udarac u noge. No, u međuvremenu je ponovno nabiopušku.Idi za njim , dovikne vozaču. Još ću jednom ispaliti na njega!Grof je konačno uspio uspostaviti ravnotežu i ponovno vratiti šljem na glavu. Zaustavi se,budalo! , zapovjedi jasno i uznemireno.Sve ćeš nas ubiti! Vozač zakoči uz vidljivo olakšanje, osmjehujući se prvi put tog dana.Nastavi dalje, budalo , zapovjedi Castellani tvrdo, približivši mu cijev puške iza uha. Vozačevosmijeh se ugasi, a stopalo se ponovno vrati na papučicu gasa.Zaustavi! , vikne grof, ponovno se podigavši, i držeći si jednom rukom šljem na glavi te uperiBeretu u slobodno uho vozača.Tvoj ti pukovnik zapovijeda da se zaustaviš!Nastavi dalje! , zareži Castellani.Vozač zatvori oči svom snagom, bojeći se i pomaknuti glavu, vozeći ravno prema hrpi crvenezemlje.Trenutak prije nego što se Rolls zabio prednjim dijelom u zid od crvene, tople zemlje,vozačevu dvojbu razriješi netko drugi.Rimska vučicaGregorius, zbog pomanjkanja drugih saveznika, apelirao je na ratnički instinkt svoga djeda, iusprkos velikoj količini teja koji je ispio, starac je plemenito odgovorio, skupivši stražare itrčeći na čelu prema dolini. Samo je Gregorius uspijevao držati korak s njime.Udu u dolinu rame uz rame, i pred sobom ugledaju Rolls i oklopno vozilo koji su svombrzinom vozili prema njima, podižući goleme oblake prašine. Bio je to prizor koji biobeshrabrio svakog junaka. Gregorius se odmah baci iza hrpe crvene zemlje.Ali ras je ubio lava i nije posustao.

Nacilja svojom starom puškom Martini Henry i opali. Hitac je bio bučan poput topničkegranate: iz cijevi iziđe dugačka perjanica vatre, a potom se stvori plavkasti oblak dima.Prednje staklo Rollsa razbije se u tisuću komadića. Jedan komadić stakla rani grofa u bradu.Sveta Marijo, majko Božja, mrtav sam , uzvikne grof, a vozač ni najmanje ne posumnja u teriječi. Skrene vozilom u obliku slova 'u' i krene u suprotnom smjeru, ne mareći zaCastellanijeve užasne prijetnje.Bilo mu je dosta svega. Previše toga je pretrpio. Vraćao se kući.Dobri Bože! , uzdahne s olakšanjem Jake, vidjevši Rolls u lošem stanju kako se udaljava svebrže prema talijanskim rovovima, zajedno s putnicima koji su se žestoko svađali, mašućirukama, histeričnih glasova koji su se gasili u daljini.Rasova granata ponovno zatutnji, i ubrza bijeg. Vicky se zaustavi pored rasa. Jake pomognestarcu da se uspne na vozilo.Imao je okrvavljene oči i smrdio je poput pivnice, ali na njegovom naboranom licu isticao sezadovoljan osmijeh. ,Kako život? , zapita uz vidljivo olakšanje.Nije loše, gospodine , uvjeri ga Jake. Nije nimalo lpše.Nešto prije podneva formacija od četiri oklopna vozila zaustavi se u savani na četrdesetakkilometara udaljenosti od Bunara. Zaustavili su se da bi dali mogućnost izbjeglima ipreživjelima u napadu na Bunare Cialdi da uživaju u njihovoj zaštiti, a bila je to i prva prilikakad su mogli pogledati Sarinu ranu.Wilbur SmithVicky se pobrine za liječenje. U posljednjih sat vremena rana je otvrdnula, a krv je stvorilagolemu tamnu krastu. Sara nije ispustila ni glasa, posivjela je samo u licu dok joj se čeloorosilo znojem. Vicky je čistila ranu i dezinficirala je. Pokuša joj odvući pažnju govoreći joj omrtvima koje su ostavili u dolini Bunara Cialdi, ubijenim pod neprijateljskom vatrom.Sara slegne ramenima. Na stotine osoba svakodnevno umire od gladi, bolesti ili iz puškebandita. Ovi su, pak, ljudi umrli iz jednog razloga: umrli su da bi nas svijet primijetio...Udahne zrak kroz zube dok je dezinfekcijsko sredstvo stvaralo mjehuriće na rani.Žao mi je , reče brzo Vicky.O, nema veze , reče Sara i ostanu u tišini na trenutak.Potom je Sara zapita: Ti ćeš sve napisati, zar ne, Vicky?Naravno , klimne tužno glavom Vicky.Sve ću točno opisati. Gdje se nalazi telegrafski ured?U Sardiju , reče joj Sara. Na željezničkoj postaji.Članak koji budem napisala bit će takav da će novina gorjeti u rukama onoga tko ga budečitao , obeća joj Vicky i započne joj previjati nogu sterilnom gazom koju je uzela iz kutije zaprvu pomoć.Morat ćemo ti skinuti te hlače. Vicky pregleda zamrljane i poderane hlače skeptičnimpogledom.Tako su uske da je pravo čudo što se gangrena nije već stvorila.Moraju biti tako uske , objasni joj Sara.Moj pradjed je tako odlučio dekretom, ras Abullahi.Gospode Bože , reče Vicky u kojoj se pobudila znatiželja.A zašto?U to doba žene su bile jako otvorene , nastavi Sara.A moj je djed bio dobar čovjek. Pomislio je da će na taj način hlače biti teže svući.Vicky se zabavljeno nasmije.A misliš li da koristi? , zapita je smijući se.O, ne , reče ozbiljno Sara, zanijekavši glavom.

Naprotiv, sve čine kompliciranijim. Govorila je iskusnim izrazom lica. Razmisli trenutak.Nije potrebno puno vremena da ih skineš, ali kad ih ponovno moraš navući na brzinu, postajeteško.Rimska vučicaPa, preostaje nam samo da ih odrežemo škarama.Vicky uze goleme škare iz kutije za prvu pomoć i Sara ponovno rezignirano uzdahne.Bile su lijepe prije nego što ih je Jake uništio. No, sada to nije bitno. Ne pokaže ni najmanjiosjećaj dok je Vicky, slijedeći šav, rezala hlače da bi ih skinula s nje.Sada se odmaraj. Vicky je pokrije pokrivačem od vune, jer je ostala gola, i polegne je natanak madrac na podu oklopnog vozila.Ostani uz mene , sramežljivo je zamoli Sara kad je Vicky uzela pisaći stroj i htjela izići krozstražnja vrata.Moram napisati članak.Možeš raditi ovdje. Neću ti smetati.Obećavaš?Obećavam.Vicky otvori kutiju i izvuče pisaći stroj te ga položi u krilo.Promisli na trenutak, a potom njeni prsti započnu letjeti po tipkovnici. Gotovo odmahponovno osjeti sav bijes i prezir te ih započne premještati na tanak papir žute boje. Vickvjiniobrazi bili su tako žarko crveni kao nikad prije i s vremena na vrijeme rukom je odmicalaplavu kosu straga koja joj je neprekidno padala na oči.Sara ju je promatrala, nepomična i tiha, sve dok se Vicky nije zaustavila i promijenila papir.Tada prekine tišinu.Razmislila sam, znaš? , reče.A, da? Vicky niti ne podigne pogled.Mislim da bi to trebao biti Jake.Jake? Vicky je pogleda, ne shvaćajući promjenu teme i tok njenih misli. tDa , reče Sara odlučno klimnuvši glavom. Uzet ćemo Jakea za tvog prvog ljubavnika.Izgledalo je to kao grupni projejrt.Da? Njega ćemo uzeti? Vicky je već razmišljala o tome i već se ta zamisao ukorijenila čvrstou njenoj glavi, ali sada je bila zbunjena.Tako je snažan. Da! , nastavi Sara. Mislim da ćemo izabrati Jakea , i ovom rečenicom jadniJake Burton izgubi svaku šansu. Vicky je, naime, bila takva djevojka koja je uvijek činila svesuprotno od onoga što joj se govorilo. Voljela je sama odlučivati.Prezrivom gestom uvuče papir i ponovno se baci na posao.Wilbur SmithBujica ljudi i životinja napredovala je penjući se brežuljkom, u podnožju planina. Nad svimaje lebdio oblak prašine, tanak poput morske pjene na vjetrovitom danu. Sunce se sjajilo nabrončanim štitovima i viškovima koplja. Na čelu su se nalazili konjanici i vojnici koji su serazabirali u oblaku prašine.Na kupoli Priscile, Kurve Jake je šljemom zaštitio dalekozor od sunca i pokušavao je vidjetikroz oblak prašine jesu li ih Talijani slijedili. Osjeti da ga prolaze trnci na pomisao da taraštrkana masa završi pod rafalima modernih mitraljeza. Jedva je čekao trenutak da ih i onimogu montirati, no sada su ti mitraljezi bili negdje medu raspršenom vojskom.Osjeti da mu netko dodiruje rame i naglo se okrene, opazivši Lija Mikhaela pored njega.Hvala, gospodine Burton , reče mirno princ, a Jake slegne ramenima i ponovno započnepromatrati široku dolinu.Nije to bilo baš najpametnije, ali ja vam svejedno želim zahvaliti.Kako je?Ostavio sam je s gospođicom Camberwell. Odmara se, a mislim da će savršeno ozdraviti.

Utihnu obojica neko vrijeme, a potom jake prvi progovori:Zabrinut sam, prinče. Otkriveni smo. Ako nas Talijani slijede, još jedan pokolj je neminovan.Gdje se nalaze mitraljezi? Moramo ih što prije montirati na oklopna vozila.Lij Mikhael pokaže prema lijevome krilu kolone koja se približavala. Tamo dolje. Jakeprimijeti prvi put opterećene deve. Bile su gotovo nevidljive od prašine i udaljenosti, ali,budući da su bile više od konja koji su im prethodili, mogle su se razabrati, iako vrlo teško.Kretale su se ljuljajući se prema mjestu gdje su oklopna vozila čekala. Bit će ovdje za polasata.Jake klimne glavom s olakšanjem. Započeo je planirati brzu montažu mitraljeza u kupole,tako da mogu upotrijebiti oklopna vozila i suprotstaviti se novom talijanskom napadu, alipotom princ prekine njegove misli.Rimska vučicaGospodine Burton, koliko dugo poznajete majora Swalesa?Jake spusti dalekozor i naceri se.Ah, i predugo, pomislim nekad! , našali se, ali odmah mu bude žao što je izgovorio te riječiopazivši zabrinuti izraz prinčeva lica. Naravno da ne, bila je to samo mala šala. Ne poznajemose dugo, u biti.Provjerili smo njegovo službovanje u vojsci prije nego što...Princ umukne.Prije nego što ste ga uvukli u klopku i natjerali ga da pristane na ovaj posao , predloži Jake, aprinc se osmjehne, klimnuvši glavom.Točno , složi se. Iz svih izvora je jasno da je izvrstan vojnik, spretan i u obučavanju novaka.Dobar je instruktor koji savršeno poznaje uporabu i funkcioniranje modernog oružja.Princ zastane.Samo ne smijete igrati karte s njime.Slijedit ću vaš savjet, gospodine Burton.Princ se osmjehne kratko i ponovno se uozbilji.Gospodica Camberwell ga je nazvala kukavicom. Nije tako. Samo je slušao moje zapovijedi,kao što to mora činiti vojnik.Shvaćam , naceri se Jake. Želite reći da sam ja, pak, nediscipliniran. Princ odagna gestomruke takvu izjavu.Vjerojatno je bolji čovjek od onoga što misli da jest , reče Jake, i princ klimne glavom.Njegov životopis koji se odnosi na bitke u Francuskoj je impresionirajući. Odlikovan jeKrižem za vojne zasluge. Tri počasne medalje.Prinče, uvjerili ste me , promrmlja Jake. Jeste li to htjeli? )Ne , odvrati princ.Nadao sam se da ste vi u stanju uvjeriti mene. ,Obojica se osmjehnu.Jeste li se raspitali i o meni? , zapita Jake.Ne , reče princ. Čuo sam za vas prvi put u Dar Es Salamu. Vi i vaša čudna vozila bili steiznenađenje, pravi dar.Princ ponovno zastane, a potom progovori sasvim tiho, gotovo nečujno. A možda i najboljidio posla.Potom ponovno podigne glavu i pogleda Jakea ravno u oči.Wilbur SmithVi ste još uvijek puni prezira, vidi se. Vaš je bijes toliko jak.Iznenađeno Jake shvati da je princ bio u pravu. Bio je pun prezira i bijesan. Nije se radilo oistom bijesu koji je buknuo na početku pokolja, ne: ali žar je još uvijek tinjao u njegovomsrcu, potpaljivan neopisivim sjećanjem na masakriranu gomilu, na žene i djecu ubijene bezimalo samilosti.

Mislim da ste sada vi vezani uz nas , nastavi potiho princ, a Jake ostane zapanjen njegovomsposobnošću psihološkog procjenjivanja. Još nije ni sam prepoznao te veze u samome sebi, abilo ih je: prvi put otkako je stigao u Afriku bio je motiviran nečim što nije bilo u njemu.Znao je da će ostati uz Lija Mikhaela i njegove ljude i zajedno se boriti dokle god im bude biopotreban.Uz bljesak intuicije shvati da, budu li ovi ljudi postali robovi, cijelo čovječanstvo, uključujućii samoga sebe, Jakea Burtona, bilo bi lišeno jednog djelića slobode. Padne mu na um gotovozaboravljena strofa pjesme koju je naučio prije mnogo vremena, ne shvaćajući je, tada, dokraja: Nijedno ljudsko biće nije otok , reče, a Lij klimne glavom i nastavi: Zatvoren u samogasebe. Svako ljudsko biće koje umire smanjuje me, jer sam dio čovječanstva.Lijeve oči se zasjaje.Da, mister Burton: John Done. Mislim da sam bio sretne ruke s vama dvojicom. Vi ste vatra,a Gareth Swales je led. Funkcionirat će, u našoj borbi. Već postoji veza među vama...Veza?Jake se nakratko osmjehne, a potom prasne u smijeh.No, potom se prekine i ponovno razmisli o prinčevim riječima. Taj čovjek imao je takvuintuiciju, veću nego što je i pomislio, i posebnu spretnost u primjećivanju skrivenih istina.Da. Veza , ponovi Lij. Vatra i led. Vidjet ćete.Ostanu u tišini na trenutak, na visokoj kupoli oklopnog vozila, otkrivene glave na suncu,svatko udubljen u vlastite misli.Potom se Lij trgne i okrene se pokazujući prema zapadu.Tamo je srce Etiopije , reče. Na planinama.Podignu obojica pogled prema predivnim vrhovima planina, golemim planinama s ravnimvrhovima koji su odličje etiopske visoravni. Svaki vrh bio je odvojen od drugog dubokimusjeklinama u stijeni.Rimska vučicaPlavkasti zidovi u daljini, daleke poput oblaka u kojima su se gubile, odvojene dubokimkanjonima koji su presijecali stijene poput udaraca sjekire diva, duboke i tisuću metara dovodotoka koji je protjecao na dnu.Planina nas štiti. Više od dvjesto kilometara: s ove strane i s druge, neprijatelj ne može proći.Princ raširi ruke kao da želi zagrliti stijene koje su sa sjevera i juga blijedjele u daljini, apotom se gubile u plavetnilu neba.No, tu je i Sardijska usjeklina. Jake je opazi: prolazila je kroz stijene poput dubokog otvora,široka oko trideset kilometara u podnožju, a potom sve uža i strmija gubeći se u visoravni.Sardijska usjeklina , ponovi princ. Koplje usmjereno prema Judinom lavu. Zaklima glavom, iponovno se na njegovom licu pojavi mučan izraz, napet kao u najtežim trenutcima. Car,Negusa Nagast Haile Selasie, okupio je svu vojsku na sjeveru. Stotinu pedeset tisuća ljudispremnih da se odupru talijanskom napadu, jer će oni vjerojatno proći kroz Eritreju, prekoAdue. Bokovi vojske zaštićeni su planinama, svugdje, osim ovdje, gdje se otvara usjeklina.To je jedni mogući prolaz za modernu vojsku. Cesta kroz usjeklinu je strma i loša, ali Talijanisu izvrsni inženjeri. Još od vremena rimskih careva njihova spretnost u izgradnji cesta bila jeuvijek legendarna. Budu li uspjeli zagospodariti Sardijskom usjeklinom, u roku od tjedandana imat ćemo pedeset tisuća neprijateljskih vojnika u zemlji.Podigne šaku prema dalekim visoravnima. Sručit će se na careve vojnike, i presjeći im vezu sAddis Abebom, otvorit će sebi put prema glavnome gradu. Za nas bi to značio kraj, a Talijanito znaju. Njihova prisutnost na Bunarima Cialdi znači upravo to. Što smo danas doživjeli jesamo rezultat prvih postrojba talijanske vojske koja se sprema za napad na Sardijskuusjeklinu.Da , složi se Jake. Izgleda da je upravo tako.

Car me zadužio za obranu Sardijske usjekline , reče mirno princ. No, zapovjedio mi je i dapošaljem što više svojih ljudi u njegovu vojsku koja se okuplja na obalama jezera Tana, načetiristo kilometara zapadno odovud. Nedostajat će nam vojnika, dakle, bit će nas toliko maloda bismo bez oklopnih vozila koje ste nam donijeli bili izgubljeni.Neće biti šala ni uz pomoć ova četiri oklopna vozila.Wilbur SmithZnam, gospodine Burton, i činim što mogu da povećam naše mogućnosti pobjede. Čakpregovaram s našim tradicionalnim neprijateljem Harari da bismo se zajedno oduprli protivnovog neprijatelja. Morali bismo ostaviti po strani stare nesuglasice i nagovoriti rasa Galla danam se pridruži i da zajedno obranimo Usjeklinu. Taj čovjek je pravi razbojnik, a svi njegoviljudi su shifta, razbojnici s planina, no znaju se boriti i trenutno nam treba svako koplje protivzajedničkog neprijatelja.Jake je shvaćao koliko je povjerenja princ imao u njega prepričavajući mu sve to. Odnosio seprema njemu kao pred svojim generalom, i to poveća njegove napore.Loš saveznik gori je od neprijatelja.Ne prepoznajem citat... čiji je?Jake Burton, mehaničar. Jake se naceri. Izgleda da ćemo imati pune ruke posla. Što hoću odvas jest da izaberete sposobne mladiće, i da ih naučite kako se voze oklopna vozila, a da ihGareth izvježba kako će pucati mitraljezima.*Da. Već sam o tome razgovarao s majorom Swalesom. I sam me upitao isto. Izabrat ćunajbolje.Da budu mladi , reče Jake, i da nauče brzo.Ras je sjedio poput stare ptice grabljivice u sjeni koju je bacalo Garethovo oklopno vozilo,Grbava; imao je napola zatvorene oči poput ratnika, i govorio je samome sebi, u bradu,vidljivo uzbuđen. Kad se Gregorius nagnuo i pogledao karte koje je ras pohlepno držao naprsima, dobio je bijesnu pljusku, i bujicu pogrdnih riječi na amharskom. Gregorius seuvrijedi: uostalom, bio je prevoditelj svoga djeda. Žalio se Garethu koji je sjedio nasuprotrasu, i on držeći čvrsto karte na prsima. Ne želi da mu pomognem , usprotivi se Gregorius.Kaže da je sada shvatio igru.Kaži da je prirodno nadaren za remi.Gareth otpuhne dim cigare koji mu je dolazio u oči. Kaži mu da bi mirno mogao igrati ukockarnici u Monte Carlu.Ras se sretno osmjehne na kompliment, i nestrpljivo sačeka da Gareth baci jednu kartu.Rimska vučicaTreba li mu dama? , zapita ovaj i baci kraljicu herc na sanduk sa streljivom koji im je služiokao stol.Ras skoči pola metra od tla i usklikne. Zatim baci na sanduk niz kombinacija koje je držao urukama poput rafala iz mitraljeza.Pobogu, ponovno je pobijedio! , usklikne Gareth uz grimase neslaganja, dok je ras trljaodlanove, klimajući glavom i smijuljeći se.Kako život? , zapita pobjednički, a Gareth procijeni da je božična purica dovoljno velika da jepojede.Zapitaj tvog cijenjenog pretka želi li u sljedećem krugu uložiti nešto. Predložio bih MarijuTereziju , reče Gareth, pokazujući medu palcem i kažiprstom srebrenjak da bi ilustriraoprijedlog.Ras pristane odmah, vrlo rado. Pozove jednog od svojih stražara, i izvuče golemu omotnicuod lavlje kože, te ju otvori.Aleluja! , usklikne Gareth vidjevši umjesto srebrenjaka koji je on predložio, sjajni zlatnik.Pijetao je pristajao na ulog.Vi dijelite karte, presvijetli!

Kontrolirani ponos grofa modeliran je osobno poput Duceovog. Imao je dara za zapovijedanjenad ostalima. Njegove tamne oči sjajile su se od prezira, a glas je odjekivao, lijep i dubok,tako da su ga i samog prolazili trnci.Seljak, odrastao na cesti! Čudim se da je takav deran uspio postati čak majorom. Poput jednogod vas , uzvikne, mašući kažiprstom kao da se radi o pištolju, golema ništarija, seljak koji sepogospodio! Moja krivnja, moja krivnja što sam vjerovao u vas i povjerio vam takvuodgovornost. Da! Ja sam kriv. Sto sam podcijenio vaš neoprez, vaš podređeni položaj. No,ovoga puta ste prešli svaku granicu, ovoga puta ste sami sebi iskopali jamu, vlastitim rukama!Odbili ste izvršiti moje zapovijedi, zapovijedi vašeg pukovnika, pred neprijateljem.Nemoguće je ignorirati takvu drskost!Grof zastane, a oblak žaljenja mu zamrači nakratko pogled.Ja sam nemilosrdan, Castellani... ali vojnik sam! Zbog poštovanja prema ovoj odori kojunosim i s kojom se ponosim, ne mogu preći preko vašeg nekvalificiranog ponašanja. Dobroznate koja je kazna za vaša djela, neizvršavanje zapovijedi pred neprijateljem.

Wilbur SmithPonovno zastane, zadihan, crnih očiju koje su sijevale.Kazna, Castellani je smrt. Tako mora biti. Vi ćete biti primjer za moje vojnike. Večeras, kadse spusti sunce, bit ćete degradirani pred cijelim bataljunom, oduzet će vam se čin,naramenice, koje slave crnokošuljaše, a potom ćete dobiti kaznu koju zaslužujete pred vodomza izvršenje smrtne kazne.Podosta dug govor, ali grof je bio uvježbani bariton.Završi dramatično, raširivši ruke. Nakon što je završio, zadrži stav i pogleda se, zadovoljan, uogledalo koje je pokazivalo cijelu pojavu i koje je držao u šatoru. Tu se osjećao, iako je biosam, kao da ga sluša bezbrojna publika koja mu plješće. Naglo se odvoji od ogledala, skočiprema ulazu u šator i odmakne dva krila. Stražari ga vojnički pozdrave. Odmah pozovitemajora Castellanija.Odmah, gospodine pukovniče , vrisne stražar, i grof ponovno ispusti šatorska krila.Castellani je stigao u roku od deset minuta, a na ulazu pozdravi vojnički.Jeste li me zvali, pukovniče?Dragi moj Castellani.Grof ustane od pisaćeg stola, osmjehne se pokazujući sve zube, i uze majora pod mišku. Jesteli za čašu vina, prijatelju moj?Aldo Belli je bio dovoljno realan i shvaćao je da bez oka i ruke Castellanija, profesionalca,bataljun ne bi funkcionirao te bi se spustio poput neuspjele torte: vjerojatno bi se srušio poputminiranog brežuljka. Zato se sada osjećao dosta dobro raspoložen prema njemu.Sjednite , reče, pokazujući prema stolcu ispred pisaćeg stola.U kutiji su cigare.Zanio se poput oca pred najstarijim sinom. Rado bih da pročitate moje izvješće i potpišete namjestu koje je podvučeno.Castellani uze papire i počne čitati, namršten poput buldoga, s usnama koje su se tihopomicale dok je čitao u sebi. Nakon nekoliko minuta se trgne i podigne oči prema pukovniku.Pukovniče, sumnjam da je domorodaca koji su nas napali bilo četrdeset tisuća.Stvar stavova, Castellani. Bio je mrak. Nitko neće nikada znati točno koliko ih je bilo.Rimska vučicaGrof odbaci njegov prigovor mahnuvši rukom.Radi se samo o prvoj procjeni. Nastavite! Vidjet ćete kako sam lijepo opisao vaše ponašanje.Major nastavi sa čitanjem i ubrzo problijedi.Neprijateljski gubitci su ukupno stotinu dvadeset i šest ljudi, nikako dvanaest tisuća šesto.

Pišući broj mora da mi je pobjegla koja nula. Lapsus calami. Prije nego što budem poslaoizvješće u glavni stožer, ispravit ću broj.Osim toga, gospodine, uopće ne spominjete da neprijatelj vjerojatno posjeduje oklopnovozilo.Prvi put od početka razgovora grof se namršti.Oklopno vozilo, Castellani? Hoćete reći ambulantno vozilo.Belli je odlučio da je bolje zaboraviti susret s tim čudnim vozilom. Bilo je bolje prešutjeti tuepizodu koja nije bila nikome na koristi. Naprotiv, u izvješću bi stršila poput mrlje.Prirodno je da i neprijatelj ima sanitarnu službu. Nije potrebno spomenuti to. Čitajte, čitajte,najdraži i znajte da sam vas predložio za odlikovanje.General De Bono okupio je svoje ljude na radnome ručku da bi procijenio spremnost svojihpostrojba koje su se spremale da napadnu etiopsku visoravan. Takvi sastanci održavali su sejednom tjedno, a časnicima u glavnome stožeru generala nije bilo potrebno mnogo da shvatekako zauzvrat, za te izvrsne ručkove - De Bonov kuhar bio je na svjetskom glasu - morajupronalaziti uvijek nove izlike da bi umirili Ducea, koji je kod kuće bjesnio što još uvijek nenapadaju. Glavni stožer sasvim je ušao u duh igre, i neke zamisli pokazivale su segenijalnima. No, čak i najinventivniji časnici sada su već započeli posustajati. Liječnikgeneral čak je dijagnosticirao kao moguće velike boginje običan slučaj gonoreje u vojnika inapisao je predivnu priču strave i užasa o mogućoj epidemiji: no, general nije bio sasvimuvjeren da je može efikasno iskoristiti. Trebalo je pronaći nešto bolje. Upravo su razgovaralio tome pred žestokim pićem, pušeći cigarete, kad se vrata dvorane otvore naglo i kapetanCrespi potrči do čela stola. Imao je sasvim crveno lice, oči izvan glave, a bio je tako uzbunjenda je tišina bila prepuna napetosti.Wilbur SmithCrespi pruži generalu brzojav. Bio je tako uzbunjen da je ono što je mislio da je samo šapatodjeknulo poput bombe.Taj šarlatan!*, reče zadihano. Taj šarlatan je uprskao stvar!General, uzbunjen tom zagonetnom izjavom, brzo pročita vijest. Potom je preda najbližemčasniku, prekrivši si lice rukama.Ta budala! , zareži, dok je poruka prolazila iz ruke u ruku, pobudivši uzbunjene opaske.Kako, visosti, pa to je velika pobjeda! , uzvikne jedan časnik, i raspoloženje prisutnih seodmah izmijeni.Moji su planovi spremni, generale. Čekamo samo vašu riječ da se ujedinimo pod vašimvodstvom , reče zapovjednik zrakoplovstva i skoči na noge.General spusti ruke s lica. Bio je zbunjen.Čestitam, gospodine generale*, reče drugi časnik topništva.Ustane i zateturavši prevrne vino na odoru.Velika je to pobjeda!O, Bože! O, Bože! , mrmljao je De Bono.Agresija i izdaja od horde divljaka!Crespi je ponovno u ruci držao brzojav i čitao naglas prozu Alda Bellija. Efikasno odbijena odcvijeta talijanske mladosti.O, Bože! , ponovi De Bono nešto glasnije, i ponovno si prekrije oči rukama.Petnaest tisuća mrtvih u neprijateljskim redovima! , uzvikne jedan glas.V6jska od šezdeset tisuća ljudi u bijegu od šačice hrabrih crnokošuljaša. Koja najava slave ubudućnosti!Naprijed, sve do pobjede!Naprijed! Naprijed!General podigne ponovno pogled.Da , reče.

Mislim da ćemo se sad morati pokrenuti.Treći bataljun postrojba crnokošuljaša 'Afrika' bio je poredan kao za paradu na pjeskovitojnizini iznad Bunara Cialdi. Teren je bio ograničen redovima savršeno nanizanih šatora ibijelim stijenama.Rimska vučicaU dvadeset i četiri sata, pod rukovodstvom majora Castellanija tabor je izgubio izgledprovizornog tabora.Još dva ili tri dana te će izgraditi i kuće i ceste.Grof Aldo Belli na stražnjem sjedalu Rollsa, koji je usprkos pažnji Giuseppea, vozača, jošuvijek pokazivao znakove borbe, spremao je svoj govor. Giuseppe je namjestio Rolls tako daje prema bataljunu okrenuo neoštećenu stranu Rollsa, a drugu okrenuo prema pustinji. Satimaje laštio metilnim alkoholom i voskom vrata automobila i sada su sjajila poput ogledala najakom suncu. Uspio je montirati i prednje staklo i svjetlo koje je skinuo s jednog kamiona.Crnokošuljaši! , uzvikne grof. Moram vam pročitati poruku koju sam primio prije satvremena. Bataljun naćuli uši od znatiželje. Poruku je osobno poslao Duce Benito Mussolini!Živio Duce! Živio Duce! Živio Duce! , zagrmi bataljun jednoglasno poput orkestra, i grofpodigne ruku da bi ih ušutkao, dok je počeo čitati.Moje srce ispunilo se ponosom kad sam čuo za vaš smjeli poduhvat u kojem je sudjelovaocvijet talijanske mladosti: sinovi fašističke revolucije koju vi predvodite...Grofov glas neznatno je podrhtavao.Kad je završio s govorom, crnokošuljaši su uzbuđeno vikali i bacali šljemove u zrak. Grofside iz Rollsa i pomiješa se medu njih, plačući, grleći pokojeg vojnika, ljubeći neke od njih,rukujući se na sve strane i potom uzviknuo: Pobjeda je naša! i Bolje smrt od obeščašćenja! ,mašući stisnutim šakama iznad glave poput boksača koji je odnio pobjedu. No, čašica rakijemu pomogne da se sabere i iskali sav svoj bijes na poruku generala De Bona koju je primiozajedno s Duceovim čestitkama.De Bono je bio pomalo zbunjen i nije mu bilo drago otkrivši da se osoba koju je procijeniokao nesposobnjakovića, pretvorila u pravog ratnika. Uzevši u obzir Mussolinijeve čestitke,nije ga mogao opozvati i zapovjediti mu da se vrati u glavni stožer, a da se ne suoči spolitičkim protivnicima koje je grof mogao poslati protiv njega, budući da je sada bioMussolinijev miljenik. Bilo je, dakle, neizvedivo sada mu onemogućiti da nastavi sa svojimizvanrednim ratnim poduhvatima.Wilbur SmithGrof je postao praktički zapovjednik, neovisan o glavnome stožeru. Mussolini je, naime,ukorio De Bona što se dvoumio i odgađao ofanzivu, te mu naglasio primjer koji je pružiogrof.Čak mu je izravno zapovjedio da podrži Bellijevu ofanzivu u Sardijskoj usjeklini, ako budepotrebno i poslati pojačanje.Reakcija De Bona se sastojala u dugom brzojavu za grofa, u kojem je naglašavao maksimalnuopreznost i molio ga da krene dalje samo nakon detaljne izvidnice, i nakon što si je osiguraoleda i bokove.Da je te savjete poslao četrdeset i osam sati ranije, Aldo Belli bi ih s oduševljenjem dočekao.Ali sada, nakon pobjede na Bunarima Cialdi i Duceove poruke, grof je bio sasvim izmijenjenčovjek. Okusio je slatkoću časti koju je zaradio u bitci, i naučio koliko je moglo biti lakozaraditi je.Sada je znao da se pred njim nalazi pleme primitivnih crnaca u spavaćicama, s muzejskimoružjem, koji su padali i bježali svom brzinom kad su njegovi ljudi otvarali vatru.Gospodo, časnici , započne. Dobio sam poruku od De Bona. Talijanske postrojbe kreću seprema nama! U roku od stotinu dvadeset sati , reče pogledavši na sat, prvi redovi talijanskevojske preći će rijeku Mareb za samo dvanaest minuta i započet će se kretati prema Addis

Abebi. Mi se danas nalazimo na oštrici mača povijesti. Na samom vrhu čeka nas slava ,nastavi pokazujući prema etiopskoj visoravni, i želim svim snagama da Treći bataljun budetamo da može uživati u pobjedi!*Njegovi časnici se zabrinu vidjevši promjenu u pukovniku. Nadali su se da se radi više oretorici nego o pravoj, istinskoj odlučnosti.Naš cijenjeni general naglasio je da budemo krajnje oprezni u napredovanju prema Sardijskojusjeklini. Svi se osmjehnu klimnuvši s olakšanjem, ali grof zaniječe glavom, nestrpljiv, ipotom zabruji svojim predivnim glasom: Ali, ja ne namjeravam ostati sjediti, dok slavaprolazi pored mene!Trnci nelagode prođu časnicima koji su se nalazili pred njim, poput prvog zimskog vjetra, aonda i oduševljenja kad se pridruže grofu koji je započeo pjevati Giovitiezzu.Rimska vučicaLij Mikhael je pristao da jedno od oklopnih vozila preveze Saru i odveze je na visoravan, ugrad Sardi. Tamo se nalazila katolička misija, koju je predvodio stari njemački liječnik. Ranana nozi nije dobro zacjeljivala tako da je Vicky bila vrlo zabrinuta.Gorivo za oklopna vozila stiglo je malom željeznicom do postaje u gradu Sardi iz AddisAbebe, i prevezeno je do vozila na mazgama i devama. Sada ih je čekalo u podnožju planinegdje je rijeka Sardi ulazila u dolinu, prekrivenu akacijama, koje su se sporo širile do tridesetakkilometara udaljenosti, a potom ostavljale prostor pustinji. Na rubu doline rijeka je nestajalaispod zemlje i započinjao je dugački podzemni tok do Bunara Cialdi gdje je davala posljednjevijesti o sebi.Lij Mikhael ode u Sardi oklopnim vozilom kojim je upravljala Vicky, jer je tamo imaodogovor s rasom Galla nadajući se da će uspjeti ujediniti snage protiv talijanskog agresora.Ali, u Sardiju je princa čekao zrakoplov što je došao u Addis Abebu i trebao ga odvesti docara koji je zakazao ratni sastanak na obalama jezera Tana.Prije polijetanja privatno je razgovarao s Jakeom i Garethom, hodajući zajedno s njima kratkidio puta koji se spuštao usjeklinom što je slijedila strmi tok rijeke na stjenovitoj obali.Zajedno se zaustave i prouče cestu gdje se sastajala s tvrdom barijerom, pored vodopada kojeje sama rijeka učinila. Bio je podosta visok i bijel od pjene, bacao je gustu maglu kapljica nacestu, pored koje je rasla zelena mahovina.Ovdje je cesta neravna poput leda krokodila , reče Jake.Hoće li Vicky uspjeti proći oklopnim vozilom?Već sam pozvao tisuće ljudi koji će popraviti cestu, čim sam saznao da ćemo imati ova vozila, odvrati Lij.Cesta je ružna, da, ali mislim da je prohodna.Duboko se nadam , promrmlja Gareth. To je jedini izlaz u slučaju bijega koji imamo,padnemo li u klopku u koju smo se sami uvalili. Jednom kad Makaroni budu blokirali prilazdolini...Pokaže rukom prema dolini pred njima, a potom se osmjehne princu. Dragi moj Toffee, sadasmo samo nas trojica. Čujmo što nam kažeš. Sto točno želiš od nas? Koje nam ciljeve želišpovjeriti? Je li naš zadatak da uništimo talijansku vojsku, želimo li dobiti plaću?Ne, majore Swales. Princ zaniječe glavom.Wilbur SmithMislio sam da sam bio jasan. Ovdje smo da bismo zaštitili bokove carske vojske. Zasigurnomožemo očekivati da će prije ili poslije Talijani proći i stići do visoravni i ceste koja vodiprema Addis Abebi. Nismo u stanju zaustaviti ih definitivno, ali moramo štititi cara bar dokse ne bude vodila odlučujuća bitka na sjeveru. Pobjedi li car, Talijani će se povući odovud.Izgubi li, naš će zadatak biti dovršen.*A kad će se voditi bitka?Tko to zna?

Jake zaniječe glavom, dok si je Gareth izvukao cigaru iz usta i prouči je pobliže.Počinjem misliti da smo premalo plaćeni , reče.Ali, izgledalo je kao da ga princ i ne čuje, i mirno nastavi dalje intenzitetom koji je plijeniopažnju.Upotrijebit ćemo oklopna vozila ovdje, na brežuljkastom teritoriju na ulazu u usjeklinu, gdjeće postrojbe moga oca imati najveći efekt. Zastane i sva trojica pogledaju tabor rasovih snagamedu stablima akcije. Izbjeglice su još uvijek dolazile iz savane oko Bunara Cialdi u dugimredovima koji su se crnili na puteljku u dolini.Ako nam se Galla budu pridružili, bit će nas još pet tisuća boraca više, što bi povećalo našesnage na otprilike dvanaest tisuća. Poslao sam ljude u izvidnicu da vide koliko ljudi ima utalijanskom taboru, i rekli su da ih je manje od tisuću. Iako su dobro naoružani, trebali bismoih uspjeti zadržati dovoljno dana...Ako ne dobiju pojačanje, koje će zasigurno stići, i topove, koji će također zasigurno stići ,reče Gareth.Tada ćemo se povući u usjeklinu, uništiti cestu iza nas i izdržati gdje god nam teren to budedozvolio. Nećemo moći upotrijebiti oklopna vozila sve do Sardija. Ali, gore, u krugu planina,ima predivnih nizina, koje nude širok prostor za manevriranje. To je i posljednje mjesto gdjese možemo nadati da ćemo zaustaviti talijansko napredovanje. Ponovno utihnu, začuvši bukumotora koji se približavao. Promatrali su oklopno vozilo koje se približavalo usjeklini vozećibrzinom ljudskog koraka, zaustavljajući se često na najstrmijim dijelovima, koje je uspijevaloprijeći uz guranje.Lij se trgne i uzdahne tako da je izgledalo kao da su mu sve lađe potonule.Rimska vučicaGospodo, moram vam još nešto reći. Moj otac je ratnik staroga kova. Ne poznaje strah, a ni nenaslućuje efekt modernog naoružanja, kao primjerice mitraljeza, nad masom pješaštva unapadu. Vama prepuštam da zaustavite tu energičnost.Jake se prisjeti mrtvih tijela koja su visjela poput rublja na bodljikavoj žici u Francuskoj, iprođu ga trnci. Nitko nije više govorio sve dok oklopno vozilo, s crvenim križevima nabokovima, ne stigne do mjesta na kojem su se oni nalazili. Krenu mu ususret.Vicky proviri glavu iz vozačeve kabine podigavši poklopac. Mora da je pronašla načina da seopere. Plava kosa bila je mekana i lepršava od šampona i nije nosila svilenu maramu. Sunceju je posvijetlilo i sada je imala boju zlata, dok joj je put preplanula na istome suncu u bojumeda. Odmah joj Jake i Gareth krenu ususret, jer obojica nisu vjerovali jedan drugome neželeći je ostaviti ni trenutak s drugim.Ali ona je bila otresita, zabrinuta samo za djevojku koja je ranjena ležala na podu vozila najednostavnom ležaju od pokrivača i životinjske kože. Njen pozdrav bio je brz i rastresen kadse Lij pojavio na stražnjim vratima. Krene strmim putem dalje, dok ju je skupina prinčevihljudi slijedila. Izgledali su poput krvnika zbog mačeva, pušaka i naramnica sa streljivom. Jakeih pogleda sve dok nisu nestali iz njegova vidokruga. Osjećao se loše pomislivši da je Vickysama na tim divljim planinama, daleko od mogućnosti da je zaštiti.Ne misli na nju, sada će ti glava trebati za Makarone , savjetova ga Gareth cinično.Iz podnožja usjekline, na rubu amfiteatra u kojem se smjestio grad Sardi, cesta je u desetakkilometara prelazila visinu od tisuću šesto metara. Vicky je bilo potrebno šest sati da seuspne.Prinčevi ljudi još su radili na tom dijelu puta. Bili su to crnci, prljavi od blata, koji su kopališireći cestu na uskim mjestima pokušavši ublažiti strmine. Često su ljudi morali povućioklopno vozilo konopima. Jednom je prolaz bio jako opasan. Cesta, sasvim uska, bila jestrma, a na dnu se nalazila provalija kojom je protjecala brza rijeka: uspon je bio dobar zamazge, a kotači oklopnog vozila prolazili su se na pet centimetara od ruba ponora.Wilbur Smith

Na pola popodneva sunce nestane iza planina prekrivši tamom dolinu. Naglo zahladi i Vickyzapočne drhtiti, usprkos njenoj usredotočenosti na vožnju. Motor je ispuštao nepravilan zvuk,često bubnjajući u glavi od atmosferskog tlaka što su se više penjali. Izgledalo je da se iSarino stanje pogoršava vrlo brzo. Kad je Vicky nakratko stala, da bi odmorila ruke i leda,opazi da je Sara imala visoku temperaturu. Koža joj je bila suha i topla, dok su joj se očisjajile na čudan način. Odustane od odmora i odmah ponovno sjedne za volan.Usjeklina je postajala sve uža. Nebo je bilo samo sićušna plava crta na visini: vrhovi suizgledali poput granitnih čeljusti koje su se spremale progutati oklopno vozilo. Iako jeizgledalo nemoguće, strmina postane još veća, tako da su se golemi stražnji kotači okretali uprazno, bacajući na skupinu ljudi koji su stajali iza njega kamenje veličine šake.Potom, odjednom, Vicky prođe vrh i nade se u prostranoj dolini, nježno valovitoj i sasvimokruženoj planinama. Bila je široka gotovo četrdeset kilometara: bila je prepuna obrađenihpolja i tucuk, tipičnih koliba etiopskih seljaka od sijena i blata. Domaće životinje, koze inekoliko krava muzara paslo je pored rijeke Sardi gdje je zelene trave bilo u izobilju. Gustešume cedra bujale su na stjenovitim obalama rijeke.Što se grada tiče, bio je to aglomerat kuća od opeke, s limenim krovovima koji su reflektiralisunčeve zrake što ih je još uvijek bacala svjetlost sa zapadne strane. Tu su planine bileudaljenije, a udubina se uspinjala nježno prekrivajući posljednjih šesto metara neravnine doprolaza koji je bio povezan a pravom, velikom etiopskom visoravni. S te padine mogla sevidjeti željeznica, a potom i niz krovova grada, skladišta i ograđenog prostora za stoku.Katolička misija se nalazila izvan grada na padini, koja se na zapadu uspinjala premavisoravni. Bila je to skupina baraka s limenim krovom, skupljenih oko crkve koja je takođerbila izgrađena od opeke i s limenim krovom. No, crkva je bila obijeljena vapnom. Prolazeći soklopnim vozilom pred otvorenim vratima Vicky opazi da su klupice crkve bile prazne, ali dasu na oltaru gorjele svijeće i bilo je i svježeg cvijeća.Prazna crkva i ostale barake koje su zjapile prazne bile su nekad golemi posjed koptske crkveu ovoj zemlji i medu ovim narodom.Rimska vučicaMisionarima drugih vjera nisu se rado priklanjali, no to ih nije sprječavalo da se služeliječničkom njegom koju su oni pružali.Pedesetak pacijenata sjedilo je na podu terase koja je bila duga kao i zgrada bolnice, pogledalibi Vickv bez zanimanja, kao i u oklopno vozilo koje je upravo zaustavila ispred njih.Liječnik je bio golemi muškarac, kratkih nogu i s puranskim vratom. Sivosrebrenasta kosabila mu je kratko ošišana. Imao je svjetloplave oči, izrazito svijetle. Nije govorio engleski idočeka Vickv s mrmljanjem, odmah se usredotočivši na Saru. Dva bolničara je polože nanosila i odnesu na terasu. Vickv je htjela slijediti djevojku, ali Lij ju zadrži.U dobrim je rukama, a mi imamo drugog posla.Telegrafski ured na željezničkoj postaji bio je zatvoren, ali prinčevi prosvjedi privuku pažnjušefa željezničke postaje koji odmah prepozna Lija Mikhaela.Poslati Vickvjin članak bilo je vrlo zamršeno. Šefu postaje i službeniku zaduženom za slanjebrzojava bilo je potrebno mnogo vremena. Službenik nije poznavao engleski, a nikad nije slaoporuke duže od nekoliko riječi. Radeći je mrmljao i mrgodio se, a Vickv nije mogla a da se nezapita što će od njena remek-djela stići do izdavača u New Yorku. Princ ju je ostavio ondje iotišao uz pratnju do službene rezidencije vlade, na periferiji gradića. Kad je službenik poslao iposljednje slovo teksta od gotovo pet tisuća riječi, bilo je prošlo devet sati. Vickv osjeti da sujoj noge utrnule, a da joj mozak više ne radi dobro nakon napornog dana. Iziđe iz ureda u noć:nije bilo zvijezda, magla je ispunila udubinu i sjajila se na svjetlosti svjetala oklopnog voziladok se Vickv vozila kroz grad prema vladinoj palači koju je konačno pronašla.

Bila je to skupina zgrada s bijelom terasom, okrečenih i s limenim krovom, a oko njih rasla jeprava šumica koju je nastanjivao niz šišmiša koji su se bacali u lov na kukce pred svjetlimaprozora glavne zgrade.Upravo na tom mjestu Vickv zaustavi vozilo i odjednom je okruži skupina tamnih ljudi. Svisu bili teško naoružani poput Hararija koje je poznavala. No, to nisu bili oni.Nije znala zašto, no bila je sigurna u to.Wilbur SmithU šumici bilo ih je još i bili su utaboreni. Vidjela je njihove vatre i čula njihove konje, čula ježenske glasove, smijeh muškaraca.Skupina se otvori pred njom i Vicky na trenutak zastane u nedoumici pred ulazom,promatrajući stotinjak tamnih očiju prepunih sumnje, sve dok Lij Mikhael ne ustane s mjestagdje je sjedio, na drugoj strani prostorije.Gospodice Camberwell , reče kad joj se približio, uzevši je za ruku. Već sam se počeo brinutiza vas. Jeste li poslali članak?Povede je do mjesta pored njegovog i posjedne je na stolac, a potom joj pokaže rukom namuškarca koji je sjedio pred njim.Predstavljam vam rasa Kullaha iz plemena Galla , reče, i usprkos umoru, Vicky ga s velikimzanimanjem prouči.Prvi dojam bio je jednak onome koji je osjetila i vani, ugledavši utaborene ljude u šumici, umraku. U tom muškarcu vidjela je loše skrivenu hladnoću i neprijateljstvo, vidjela je to unjegovom pogledu, položaju obrva i auri reptila.Bio je mlad, imao je vjerojatno manje od trideset godina, ali lice i tijelo bili su uništenibolešću. Imao je blijedu put, nezdravu i mlohavu, kao da nikada nije bio na suncu. Imao jemesnate usne, namrštene u grimasu, začuđujuće crvene boje trešnje, što je bilo u suprotnostisa svjetlijom puti. Kad ju je princ predstavio, on je promatrao Vicky s istim pasivnim izrazomlica kao i prije, ne izgovorivši ni riječi, dok se njegov pogled spuštao na cijelo njeno tijelo,zaustavivši se na grudima i nogama, a potom se ponovno zagleda u Lija Mikhaela.Debeljuškaste ruke rasa Kullaha približe ustima lulu napravljenu od roga. Ras povuče dubokdim, zadržavši ga dosta dugo u plućima, a potom izdahne polako. Kad je Vicky osjetila mirisonoga što je pušio, shvati razlog rasova pasivnog pogleda.Niste ništa jeli cijeli dan , reče Lij Mikhael, i zapovjedi da donesu jelo. Sada ćete mi oprostiti,gospođice Camberwell, ali ras ne govori engleski, a dogovori su tek započeli. Zapovjedio samda vam spreme sobu gdje ćete moći otići na spavanje čim budete gotovi s jelom. Vjerojatnoćemo nas dvojica razgovarati cijelu noć , reče Lij uz kratak osmijeh, što je vrlo malo, jer jetema našeg razgovora krvavo neprijateljstvo koje traje više od stotinu godina.Rimska vučicaPonovno se obrati rasu.Nastavio je, bez prekida, raspravu s rasom Kullahom: sporazum se trebao izroditi iz tisućuopreznosti i tisuću neslaganja dvojice smrtnih neprijatelja, zbliženih samo zbog približavanjajoš gore opasnosti koju je predstavljao još moćniji neprijatelj.Pored rasa Kullaha, s desne i lijeve strane, sjedile su dvije mlade žene Galla, pravilnih iplemenitih crta lica. Sasvim kovrčava kosa činila je oko njihovih glava grm koji se narubovima sjajio od svjetlosti upaljenih svjetiljaka poput sjajne aureole. Sjedile su nepomično,ne pokazujući nikakve osjećaje, čak ni kad bi ih ras na brzinu pomilovao, kao što se milujepsiće. Samo jednom, kad je ras uzeo medu debele prste hrapavu bradavicu i stisnuo je,djevojka trepne: i Vicky, vidjevši da je crvena košulja mokra oko bradavice, shvati da su tegrudi prepune mlijeka.Sada je ugoda koju je Vicky osjetila ponovno prepustila mjesto umoru. Omamljena jelom utrbuhu, zadimljenom i gustom atmosferom i hipnotičkim naglaskom amharskog jezika, htjedese pozdraviti s princem i otići spavati, kad je izvan dvorane izbio smak svijeta. Cika i vika

jedne starice, metež, vojne zapovijedi, uzbunjeni glasovi; dvoranu istog trena ispuni napetost iuzbudenost, a ras Kullah se prene, vičući zapovijedi.Mladić od otprilike devetnaest godina pojavio se u dvorani, praćen dvojicom naoružanihstražara. Dovedu ga pred rasa i predstave mu ga, a potom ostave slobodno malo prostora okonjih. Mladićeve ruke bile su čvrsto vezane konopima koji su mu ranjavali bila, a njegovo jelice bilo sjajno od znoja straha. Kolutao je očima.Slijedila ga je starica koja je neprekidno vrištala, majmunska pojava prepuna bora obavijenatunikom crne boje, vrlo širokom, tvrdom i zelenkastom od prljavštine. Više puta je pokušalanapasti mladog zarobljenika, pokušavši mu raniti lice noktima, držeći otvorena usta u kojimaviše nije bilo zuba, tankih usana, kriješteći i poskakujući bijesno pred mladićem koji jeumirao od straha i pokušavao izbjeći njene nokte dok su je stražari, koje su se neprekidnopodsmjehivali, pokušavali udaljiti ne ispuštajući zarobljenika.Ras se nagne i zagleda se u prizor uz zanimanje. Njegove oči ožive nestrpljivošću da postavinekoliko pitanja stražarima.

Wilbur SmithStarica potrči prema njemu i duboko se nakloni.Zatim započne svoju priču, piskutavim i kriještavim glasom, pokušavajući istodobno dohvatitirasa za stopala da ih poljubi.Ras se smijuljio, naslađujući se zbog onog što se trebalo dogoditi, udaljujući udarcima rukestaricu i s vremena na vrijeme postavljajući pitanje, na koje su ili stražari ili staricaodgovarali.Gospođice Camberwell , šapne joj princ.Savjetujem vam da odete. Neće biti lijep prizor.Što se dogada? , zapita ga Vicky, profesionalnim instinktom koji se naglo probudio. Što rade?Žena optužuje mladića da joj je ubio sina. Stražar je svjedok optužbe, a ras će presuditi. Ubrzoće presuditi, i odmah će se izvršiti presuda.Ovdje , zapita Vicky, s nevjericom.Da, gospođice Camberwell. Molim vas, odite sada. Kazna je biblijska, uzeta iz Starog zavjeta,što je temelj crkve kopta. Oko za oko, zub za zub.Vicky se dvoumila ne znajući da li poslušati prinčev savjet ili ostati. Bilo kakvo ljudskoiskustvo ulazilo je u njenu profesionalnu sferu, pa i najbizarnije, i odjednom, bilo je prekasno.Smijući se, ras odmakne staricu udarivši je u prsa i ona padne tako da su joj noge ostale uzraku, a nakon toga zapovjedi nešto stražarima koji su držali mladića. Otimajući se na podupoput ranjene vrane, starica je kriještala pobjednički kad je začula presudu, i pokuša ustati.Stražari se ponovno nacere, i započnu skidati osuđenog, koji je ubrzo zatim ostao gol i vezan.Sada je prepuna dvorana bila ispunjena uzbudenošću ljudi koji su se naslađivali zabavom kojaje trebala uslijediti. S prozora su promatrali oni koji su bili utaboreni u šumici, i koji nisuuspjeli ući. Čak su dvije pasivne žene pored rasa oživjele, i čavrljale međusobno, smiješeći se,dok su se teške dojke pune mlijeka njihale ispod tanke tkanine koja ih je pokrivala.Mladi očajnik je stenjao, okrećući glavu na sve strane kao da traži nemoguć izlaz za bijeg,gologa, vitkoga i mišićava tijela puti boje jantara koja se sjajila na svjetlosti svjetiljaka, i rukučvrsto vezanih iza leđa. Imao je duge noge, tvrde mišiće, kao isklesane, i crni čuperakRimska vučicamedu preponama. Golemi ud visio je mlohav i izgledalo je kao da izražava sav očaj muškarca.Vicky pokuša skrenuti pogled, posramljena što gleda ljudsko biće kojemu su oteli sav ponos,ali prizor ju je hipnotizirao.Stara žena skakutala je i vrtjela se pred zarobljenikom, smeđih crta lica, prepuna bora, sizrazom zlobe na licu. Otvori usta i pljune mu u lice. Pljuvačka klizne licem i padne mu naprsa.

Hajde, sada odite, molim vas , reče joj princ.Vicky pokuša ustati, ali noge su joj otkazale.Jedan od ratnika Galla koji su sjedili pred njim, izvuče iz kožne futrole koju je nosio o pojasusvoji bodež s uskom oštricom. Krikne da bi privukao staričinu pažnju, a potom baci bodež napod. Starica skoči na njega i uz još jedan pobjednički krik započne skakutati predprestravljenim mladićem, podigavši bodež, dok su gledatelji urlali užasne riječi ohrabrenja.Privezani zarobljenik započne se uvijati pred bodežom uz grimasu očaja i užasa, ali dvastražara su ga pridržavali s lakoćom, i dalje se cereći poput zlobnika, gledajući i oni u bodež.Starica ispusti posljednji krik i baci se prema njemu koščatom rukom i bodežom koji jenaciljala u srce.No, nije imala dovoljno snage. Bodež se odbije od kosti, otvorivši ranu koja je na trenutakotkrila bijelu kost, a potom se natopi krvlju. Krik veselj a podigne se u dvorani prepunojGalla, koji započnu bodriti staricu, urlajući i zavijajući poput šakala.

Nekoliko puta je starica udarila mladića bodežom, dok se zarobljenik pokušao izmicati, astražari su se smijali, i krv je šikljala posvuda sjajeći se na svjetlosti svjetiljaka i zamrljavšistaričinu ruku.Razočaranje je smanjilo jačinu njenih udaraca koji postanu nemilosrdniji. U nemogućnosti damu probode prsa, usmjeri napad na lice. Odreže mu gornju usnu i polovicu nosa, a potom muprobode oko, koje se istog trena pretvori u crnu rupu, okrvavljenu u praznoj duplji.Stražari ispuste zarobljenika, koji padne na pod.Starica skoči na njega, i držeći se čvrsto za njega poput golemoga grotesknog vampira,započne mu sporo piliti vrat, sve dok mu konačno nije prerezala glavnu arteriju.Wilbur SmithKrv šikne posvuda, dok su se njih dvoje i dalje kotrljali po podu, a Galla koji su promatraliprizor vrištali su od sreće.Tek se tada Vicky uspije pokrenuti: skoči na noge i laktovima si otvori put prema vratima ipotrči van, na svježinu noći.Primijeti da joj je košulja mokra od hladnoga znoja gnušanja, te se nasloni na panj, pokušavšipovraćati. No ne uspije.Užas ostane u njoj još dugo, onemogućivši joj da zaspi, što je njeno tijelo tražilo. Ležala jesama u sobici koju je Lij Mikhael dao pripremiti za nju, slušajući bubnjeve i smijeh i pjesmuGalla u taboru.Kad je konačno zaspala, nije dugo spavala. Probudi se osjetivši svrab na koži, i pogotovo natrbuhu. Prepuna gnušanja, odmakne pokrivač i upali svijeću. Na glatkoj površini njena trbuha,poput pojasa od koraljnih perla, opazi ugrize malenih parazita. Prođu je trnci, dok je sve njenotijelo podrhtavalo pomislivši na buhe i krpelje.Ostatak noći provela je u oklopnom vozilu, ležeći na podu. Svježina noći u planinamapogodila je čelik Miss Ljuljačke i Vicky je drhtila sve do jutra, dok ju je trbuh neprekidnosvrbio. Zatim umiri prazan želudac kutijicom mesa koju je uzela u oklopnom vozilu ispodsjedala vozača, i krene prema njemačkoj misiji, gdje je prvi put osjetila olakšanje nakonužasnih prizora koje je vidjela te noći. Sara je gotovo čudnovato reagirala na liječenje: iako jejoš uvijek bila slaba, temperatura se spustila ponovno joj omogućivši da svoju mudrostprenese na Vicky.Vicky je sjedila pored nje na željeznom ležaju, u prepunom hodniku bolnice, medupacijentima koji su kašljali i stenjali posvuda oko nje, držeći joj tanku ruku. Vicky je djevojciispripovijedala koje je strahote te noći vidjela svojim očima.Ras Kullah , reče Sara uz grimasu gnušanja, je degenerik. Je li imao sa sobom svoje kravemuzare?Vicky na početku ne shvati, ali potom se sjeti grudi dviju žena.

Njegovi ljudi neprekidno traže po planinama mlade majke koje doje... fuj! , prođu je trnci iVicky osjeti mučninu u želudcu.To i njegova lula hašiša... i kad vidi krv. Prava je životinja. To je životinjski narod. Naši suneprijatelji od vremena Salamona. Sram me što smo primorani boriti se rame uz rame s njima.Rimska vučicaPotom promijeni temu razgovora uobičajenom lakoćom.Danas se vraćaš?Da , odgovori joj Vicky, a Sara uzdahne.Liječnik kaže da ne mogu ići s tobom. A neću moći još nekoliko dana.Doći ću po tebe čim budeš ozdravila.Ne, ne , usprotivi se Sara.Lakše je na konju. Sama ću se spustiti čim budem mogla... a do tada reci Gregoriusu da gavolim. Reci mu da moje srce kuca samo za njega, i da vječno šeće u mojim mislima.Reći ću mu , uvjeri je Vicky, raznježena osjećajem i izborom riječi. U tom trenutku jedanvisoki mladić u bijelom, crna lica poput faraona i s golemim tamnim očima približi se iprovjeri Sarinu temperaturu, nagnuvši se nad njom i promrmljavši joj nekoliko riječi naamharskom, dok joj je opipavao bilo dugim i predivnim dlanom.Sara se odmah pretvori u zavodnicu ubojitih pogleda i napaćenih usana. Ali, čim je bolničarizišao, vrati se u sebe, smijuljeći se zabavljena i približi glavu prema Vicky te joj šapne u uho:Zar nije lijep poput sunca? Studira medicinu, i ubrzo će otići na berlinsko sveučilište.Zaljubljen je u mene od noćas. Čim me noga bude manje boljela, uzet ću ga za ljubavnika. Ikad opazi začuđeni Vickyjin pogled, nastavi brzo: Ali samo nakratko, naravno! Kad budemponovno mogla jahati, vratit ću se Gregoriusu.Potom je stigao Lij Mikhael, sa skupinom konjanika. Bili su svi uzbuđeni. Sačekali su vani,na suncu, dok je princ ulazio i pozdravljao kćer. Njegovo melankolično raspoloženje malo jenestalo nakon što je zagrlio Saru i vidio da će ozdraviti.Zatim reče dvjema ženama: Jučer u podne talijanska vojska predvođena generalom DeBonom prešla je preko rijeke Mareb, i započela napad na Aduu i Amba Aradam. Vuk je ušaou kokošinjac. Već je došlo do bitke, a talijanski zrakoplovi bombardirali su gradove. U ratusmo.Ne čudi me , reče Sara.Jedino iznenađenje jest da im je trebalo toliko vremena.Gospođice Cambenvell, vi se trebate vratiti što prije mome ocu i upozoriti ga da se pripremiza neprijateljski napad.Wilbur SmithIzvuče iz džepa sat i pogleda koliko je sati.Za nekoliko minuta, sletjet će zrakoplov i odvesti me caru. Bio bih vam zahvalan budete li meotpratili do zračne luke, gospođice Camberwell.Vicky klimne glavom, a princ nastavi: Rasovi ljudi su se ovdje okupili. Pristao je da pošaljestotinu pedeset konjanika koji će pomoći mom ocu: slijedit će vas...Nije uspio nastaviti jer ga je Sara prekinula vrlo uzbunjeno.Gospodica Cambenvell ne smije ostati sama s Kullahovim hijenama. To su ljudi koji bizaklali i vlastitu majku.Lij se osmjehne i podigne ruku. Moji tjelohranitelji bit će uz nju i imaju zapovijed da jezaštite od bilo kojeg napada.Svejedno mi se ne svida , krikne Sara, i uze Vicky za ruku.Bit će sve u redu, Sara.Vicky se nagne nad djevojku i poljubi je, a ova se na trenutak uhvati za nju. Doći ću što prijebudem mogla , šapne joj Sara.Nemoj učiniti ništa dok ne dođem. Na kraju krajeva, možda je bolji Gareth. Vicky se nasmije.

Zbunjuješ me.Da. I zato želim biti i ja prisutna da bih te mogla što bolje savjetovati , reče Sara.Lij Mikhael i Vicky, su sjedeći jedno do drugog, promatrali zrakoplov koji se pojavio iznadplanina oko grada Sardi.Kao pilot Vicky je bila u stanju procijeniti težinu slijetanja. Sardi se nalazio u udubini,između okomitih planinskih padina koje su stvarale opasne zračne virove. Sunce je većodagnalo hladnoću noći, i zrak je bio još tanji i zavaravajući.Vicky prepozna odmah tip zrakoplova. Postala je pilot upravo na tom modelu. Riječ je o PussMothu, malenom zrakoplovu, s visokim krilima i motorom De Havilland sa četiri cilindara.Mogao je prevoziti pilota i dva putnika u kabini za troje ljudi, pilot je bio smješten nanajvišem mjestu, u udubini koja se nalazila između krila. Vidjevši taj zrakoplov, koji je dobropoznavala, uz kratku i bolnu nostalgiju prisjetila se sretnih dana prije tragičnog 'crnog petka' uRimska vučicalistopadu 1929. godine. Idilični dani kada je bila kći jedinica vrlo bogatog čovjeka, obožavanai razmažena, obasuta skupocjenim darovima poput automobila, glisera i zrakoplova.Sve je to izgubljeno u jednom jedinom danu, golemim krahom burze u Wall Streetu. Sve sezavršilo u tren oka. Čak i ta polubožanska pojava njena oca, koji se ubio vlastitom rukom.Ponovno osjeti užas, osjećaj nenadoknadivog gubitka, a potom uz veliki napor ponovno seusredotoči samo na zrakoplov koji je bio u teškom manevru spuštanja.Pilot se spusti u udubinu sa zapadne strane, medu planinama. Potom napravi prekret i nastavise spuštati prema jedinoj čistini, bez stijena ili stabala. Sada je jedno stado paslo jer je travabila visoka do gležnjeva.Konjanici rasa Kullaha otjeraju ih s polja u galopu i čim je Puss Moth dodirnuo tlo, započnugalopirati pored krila, pucajući u zrak i natječući se međusobno u akrobatskim točkama.Pilot približi zrakoplov oklopnom vozilu i otvore se vrata.Pojavi se golemi i kovrčavi muškarac, bijelac s atipičnim kolonijalnim naglaskom, moždaaustralskim, možda novozelandskim ili južnoafričkim.Jeste li vi Lij Mikhael? , uzvikne da bi nadglasao buku motora.Princ nakratko stisne Vicky za ruku, a potom skoči s haube gdje su sjedili. Dok mu je tunikalepršala na vjetru koji je podigao zrakoplov, potrči prema njemu i popne se u usku kabinu.Pilot je u međuvremenu promatrao Vicky vrlo zainteresiran, kroz stražnji prozor. Kad jesusreo djevojčin pogled, cmokne usnama i spoji palac i kažiprst desne ruke u univerzalni znakodobravanja.Ima mjesta za još jednog putnika , uzvikne pilot, a djevojka odvrati: Možda drugi put!Bit će mi zadovoljstvo, gospođo.Da gas i uzleti s travnate piste. Vickv je promatrala zrakoplov dok se podizao u visinu. Kad jezvuk motora nestao, užasan osjećaj samoće zavlada njome, i započne se ogledavati oko sebe,zabrinuta. Horda crnih konjanika okruživala je oklopno vozilo. Shvati odjednom da nitko odnjih ne govori njenim jezikom, i osim samoće osjeti na dnu trbuha hladni škripac straha.Wilbur SmithŽudila je svim svojim očajem za bilo kakvim odnosom sa svijetom koji je poznavala, umjestodruštva tih konjanika, divljih stanovnika egzotične planine. Na tren pomisli da bi mogla otićido telegrafskog ureda i poslati brzojav, ali odmah odbaci tu mogućnost. Nije uopće bilomoguće pomisliti da je njen izdavač mogao već primiti njen članak, a da se i ne govori omogućem odgovoru. Ogleda se oko sebe i opazi skupinu tjelohranitelja Lija Mikhaela, koji sujoj izgledali malobrojni prema masi Galla što su je okruživali. Nije bilo previše razlogaveselju.Uskoči u oklopno vozilo u kabinu vozača i ubaci u prvu.Poskakujući po terenu pronađe puteljak koji je vodio, duž toka rijeke, prema usjeklini, gdje seuzdizala stijena koju je primijetila kad su dolazili. Bila je savršeno svjesna duge kolone

konjanika koji su je slijedili, ali je već mislima odletjela u podnožje planina, s druge straneusjekline, gdje će se konačno susresti s Jakeom i Garethom.Odjednom shvati da su njih dvojica postali najvažnije osobe u njenom životu: žudjela je da ihponovno vidi, svakoga pojedinačno i obojicu zajedno, takvim intenzitetom da je čvrstostiskala volan, tako da su joj se isticale kosti na šakama.Spuštanje prema usjeklini bilo je još stravičnije iskustvo od uspinjanja. Padovi su bili opasni, iVicky je morala kočiti svom snagom dok se spuštala strminom.Nešto nakon podneva Vicky je prešla više od pola puta. Padne joj na um da je posljednji dioputa i najstrmiji, zaista stravičan, uvijek na rubu provalije na čijem je dnu, stotinjak metaraniže, medu stijenama, protjecala rijeka. Već je osjećala grčeve u rukama i leđima, zbogneprekidnog napora od upravljanja vozilom. Bila je orošena znojem, kosa joj je bilaslijepljena na čelu i sljepoočicama. Odmakne je s očiju podlakticom i suoči se sa spuštanjem,odlučno kočeći čim se oklopno vozilo pojavi na kritičnom mjestu.Golemi kotači od pune gume odmaknu tlo i kamenčiće koji su se odbijali prolaskom vozila.Na pola puta Vicky s užasom primijeti da spojka više nije radila. Oklopno vozilo je klizilo.Stražnji kotači su se sve više približavali rubu ponora. Osjeti ljuljanje kad je stražnji kotač biona rubu ponora od dvjesto metara, i instinktivno je znala da će se vozilo svakog trenaprevrnuti. Još stotinku sekunde i neće gaRimska vučicamoći zadržati. Djelovala je bez razmišljanja. Otpusti kočnicu, okrene volan tako da su prednjii stražnji kotači bili u istoj ravnini i pritisne stopalom na papučicu gasa. Dok se jedan kotačvrtio u prazno, škripeći, drugi je svu svoju snagu usredotočio na tlo. Oklopno vozilo sudari sesa stijenom uz niz iskrica, i kao u čudu vrati se ponovno na pravi put.Na dnu te nizbrdice vidjela se cesta. Vicky naglo zakoči svom snagom i izvuče se iz kabinevozača. Opazi da je nekontrolirano drhtila cijelim tijelom, i da je pod svaku cijenu moralapronaći neko mjesto izvan ceste jer je osjećala mučninu, a nije mogla kontrolirati ni ostaletjelesne funkcije nakon smrtonosne opasnosti koju je upravo izbjegla.Konjanici su ostali podosta udaljeni od nje, i osjećala je glasove i buku kopita po stjenovitojcesti. Popne se na padinu usjekline do šumarka patuljastih cedrova gdje je mogla biti sama.Medu cedrovima je bio izvor pitke vode, i kad se njeno tijelo pročistilo, Vicky je ponovnouspostavila kontrolu nad sobom, pa klekne u baru i opere si lice i vrat. Upotrijebivši površinuvode kao ogledalo, počešlja se i popravi odjeću.Kao reakcija na strah sada je bila pomalo euforična i odvojena od stvarnosti. Iziđe iz šumice iponovno se spusti prema cesti gdje je ostavila oklopno vozilo. Konjanici Galla već su stigli isada su preplavili područje oko pola kilometra, okupivši se oko oklopnog vozila. Kad sepokušala probiti do vozila, gotovo se nisu ni odmakli, natjeravši ju da se provlači kroz gužvu.Uz trnce straha shvati da tjelohranitelji princa Lija Mikhaela više nisu bili uz nju. Zaustavi se izapočne se ogledavati oko sebe, u potrazi za konjanicima koji su je trebali zaštititi.U međuvremenu se tišina spusti među Galle i opazi da su im i lica napeta. Izrazi lica ratnika,ponosnih i plemenitih, s izraženim nosom koji je bio okrenut prema njoj, odavali su istukrvoločnost koju je opazila prethodnu večer tijekom staričine točke.Harariji, gdje su Harariji? Ogleda se oko sebe, prestravljena, no ne uspije vidjeti ni jednopoznato lice. Potom, u tišini, začuje u daljini topot kopita konja u galopu, u dolini, i shvati daju je, bez imalo sumnje, pratnja ostavila. Harare su protjerali Galla prijetnjama.Bili su im neprijatelji, i vrlo brojni u tom trenutku.Bila je sama, dakle, i okrene se s namjerom da se vrati natrag, ali ratnici su se okupili oko nje,i onemogućili joj da se povuče.Wilbur SmithZapočeli su se čak još više stiskati oko nje, svi, s istim izrazom na licu.

Morala je nastaviti, nije bilo načina da se vrati natrag. Natjera samu sebe da mirno nastavihodati prema oklopnom vozilu. Pri svakom koraku jedna visoka pojava onemogućavala joj jekretanje naprijed. Znala je dobro da ne smije pokazati strah: i najmanji znak slabosti s njenestrane bi ih potaknuo na djelovanje. U mislima je vidjela svoje blijedo i golo tijelo nastjenovitom tlu izmučeno od tisuću ratnika. Odagna te misli odlučno i polako nastavi dalje. Uposljednji tren ratnici su se odmicali, ali postojao je uvijek novi ratnik koji bi joj prepriječioput. Mogla je gotovo dodirnuti njihovu nestrpljivu požudu. Vidjela je to na njihovim licima,promatrala su je sa sve većim uzbuđenjem, cereći se i pokazujući bijele zube, očima koje suulazile u njeno meso.I odjednom više nije mogla nastaviti: jedna visoka i snažna pojava, viša i jača od ostalih,onemogući joj prolaz. Bio je to muškarac kojeg je primijetila i prije toga, geraztnach, visokičasnik u vojnoj hijerarhiji Galla. Na sebi je imao tuniku od tamnoplave svile, koja mu jesezala do koljena. Kovrčava kosa stvarala mu je oko mršavog lica široku aureolu. Izraz licabio mu je opak. Na njemu je imao ožiljak od ugla oka do brade. Reče joj nešto uzbuđenimglasom, i ona naravno ne razumije riječi, ali značenje je bilo sasvim jasno. Gomila oko nje sezaljulja i zatvori: osjećala je njihov dah. Pored nje jedan muškarac prasne u smijeh. Bilo jenečeg užasnog u tom smijehu koji je pogodi poput šake.Htjela je kriknuti, okrenuti se iosloboditi se, ali znala je da su upravo to i čekali. Bila je dovoljna samo jedna provokacija dase bace na nju. Skupi svu svoju odlučnost koja joj je ostajala i usmjeri je na glas: Maknite se ,reče odvajajući slogove.Muškarac koji je stajao pred njom joj se osmjehne. Bio je to najstravičniji osmijeh koji jeikada vidjela.Nastavivši se osmjehivati ratnik Galla položi ruku na genitalije i odmakne tuniku takoodvratnom gestom da je Vicky učinila korak unatrag dok joj je krv navrla u vrat i obraze. Nijeviše mogla kontrolirati svoj glas kad je zarežala: Svinjo, odvratna svinjo! , i muškarac napravikorak prema njoj i dalje držeći otvorenu tuniku. Kad se ona povukla, ostali je ponovnoprimoraju da krene naprijed.Potom odjekne jedan glas.Riječi su bile obične, ali glas je bio poput fijuka sablje u zraku.Rimska vučicaDobro, momci, sada je dosta gluposti.Vicky osjeti da se pritisak gomile tijela smanjio oko nje, i okrene se uz jecaje premaprijateljskom glasu.Gareth Swales se probijao osorno kroz prolaz koji se otvorio u masi tijela u tunikama. Njegovje hod izgledao rastresen: bijela, otvorena košulja i marama oko vrata bile su čiste kao iuvijek, ali Vicky nikada nije vidjela taj izraz koji je sada imalo njegovo lice.Koža oko nosnica bila je bijela poput leda, a njegove oči žarile su kontroliranim bijesom.Htjede se već baciti u njegovo naručje i zaplakati od olakšanja, ali njegov glas ponovnoodjekne: Ostani gdje jesi. Nismo se još izvukli , i djevojka se suzdrži, podigne bradu i prigušijecaj.Dobra si ti djevojka , reče Gareth promatrajući i dalje visokog Galla u plavoj tuniki, i dalje sekrećući prema njemu, uzevši Vicky pod mišku kad ju je dostigao. Ona osjeti snagu njegovihprstiju kroz tanku košulju, i imala je osjećaj kao da se ona prenosi i u nju, ponovno ispunivšinjene potrošene rezerve i dajući novu odlučnost njenim koljenima koja su se malo prije bilapretvorila u želatinu.Galla je bio jedan od voda i ne odmakne se kad je Gareth stigao do njega. Ne prođe više odpet sekunda, koje su Vicky izgledale poput prave vječnosti, koliko su se dvojica muškarcaizazovno gledali. Plave oči koje su plamtjele bijesom, naspram tamnog žara ugljena... iodjednom Galla popusti, odvrati pogled u stranu, slegne ramenima, nasmije se i okrene se

prema muškarcu koji je stajao pored njega i reče mu nešto glasno. Bez žurbe Gareth prođekroz prolaz koji je ratnik otvorio i nadu se pored oklopnog vozila.Jesi li u stanju voziti? , zapita mirno Gareth pomogavši joj da se uspne do kabine za vozača.Djevojka klimne glavom. Motor je ugašen , reče ona.Nije bilo preporučljivo sada okretati ručicu.Sva sreća što smo na nizbrdici , reče Gareth okrenuvši se i suprotstavi se Gallima koji su seponovno počeli skupljati oko njega, a on nije spuštao pogled s njih ni na tren.Uzmi zalet i poleti.Dok se Vicky smjestila za volanom, Gareth stavi u usta cigaru i upali šibicu o nokat palca.Wilbur SmithTaj minimalni akt na trenutak privuče pažnju neprijateljske horde. Pogledaju u njega kako sije palio cigaru i povukao dim te ga ispuhnuo prema njima.Iza njega oklopno vozilo se započne polako pomicati.S cigarom medu zubima Gareth skoči u nj spretno, uz ironičnu gestu pozdrava upućenukonjanicima Galla, dok je vozilo ubrzavalo na nizbrdici. Nitko od oboje ne progovori dobrihpet kilometara, koje su brzo prevalili.Potom, ne podigavši pogled s ceste, Vicky reče Garethu iza nje u kupoli: Nisi se nimalobojao...Popišao sam se od straha, vjeruj mi.A ja sam te još nazvala kukavicom.Bila si zaista u pravu!Kako si stigao tako brzo?Došao sam gore da bih potražio najbolje pozicije za obranu protiv Makarona. Vidio samtjelohranitelje princa u bijegu i došao da vidim što se dogada.Cesta ispred Vicky se rasprši u magli suza i djevojka je morala naglo zakočiti. Nakon čega, nine znajući kako, nade se u Garethovom naručju, stišćući se uz njega svom snagom, krozjecaje.O, Bože, Gareth, zaista ne znam kako bih ti zahvalila za sve što si učinio za mene!Ne brini, naći ćemo načina , promrmlja joj držeći je iskusno u naručju. Vicky tada osjeti da sene želi nikada odvojiti iz tog zagrljaja. Podigne usne i položi ih na njegove, i uz određenočuđenje, pročita mu na licu izraz nježnosti koji nije očekivala.Njegove usne bile su novo iznenađenje. Bile su vlažne, mekane i imale su okus muškarca,gorak i aromatski dim njegovih cigara: nikada nije primijetila da je tako visok, da je njegovotijelo tako čvrsto, a njegove ruke tako snažne. Posljednji jecaj je cijelu prodrma, a potomzapočne uzdisati dok su je prolazili slatki trnci najintenzivnijeg osjećaja, budeći njeno tijelo,kao nikada prije u njenom životu.Na tren novinarka koja je bila u njoj pokuša analizirati izvor te nenadane požude. Znala je daje to rezultat užasa prethodne noći, napora i posljednjih stravičnih trenutaka. No, ubrzo zatimprestane razmišljati i prepusti se požudi koja je zagospodarila cijelim njenim tijelom.Rimska vučicaTabor rasovih ratnika u podnožju Sardijske usjekline protezao se na osam kilometara u šumiakacija i vrvio je od života poput pčelinjaka u podne. Bio je prekriven plavkastim dimom iljudskim i životinjskim mirisima.Mjesto koje su Gareth i Jake izabrali da bi se utaborili bilo je malo odmaknuto od glavnogatijela tabora, gdje je šuma akacija bila gušća i sjenovitija, pored vodopada, medu stijenamakroz koje je rijeka Sardi, nakon posljednjeg vodopada, ulazila u dolinu. Ispod vodopadanalazila se tamna bara, gdje je Vicky isprala duh i tijelo od užasa tog dana.Bio je gotovo mrak kad se vratila u tabor, zamotavši mokru kosu u ručnik, s toaletnomtorbicom u ruci. Gareth je sjedio na panju pored logorske vatre koja je plamtjela. Gledao jekako se dva velika bifteka peku na žaru.

Odmakne se i napravi joj mjesta na panju te je ponudi whiskyjem, a djevojka sa zahvalnošćuprihvati. Činilo joj se da nikada u životu nije pila bolje piće.Sjedili su zajedno, u tišini, bliski, no ne dodirujući se, i gledali kako brzo pada afrička noć.Bili su sami, a glasovi u daljini što su dolazili iz golemog tabora koji je bio smješten ispodnjihovog, samo su još više naglašavali tu samoću.Jake, stari ras i Gregorius uzeli su jedno od oklopnih vozila, i zajedno sa skupinom na devamaotišli u izvidnicu do Bunara Cialdi. Istodobno je Jake namjeravao uvježbati dva nova čovjekakako će se koristiti mitraljezima Vickers.Garetha, kao iskusnog vojnika, ostavili su u taboru da drži stražu u usjeklini, sa zadatkom daprouči najbolji teren za novu frontu u slučaju da ih Talijani primoraju na povlačenje premaplaninama. I to je upravo i činio kad je nabasao na Vickv i na konjanike Galla.Sada, sjedeći pored vatre, pod nebom koje je odjednom postajalo sasvim crno i zahvaljujućivisokim planinama koje su zatamnjivale veći dio zvijezda, Vickv osjeti osamljenost, kao dajoj je sudbina odredila nešto što je bilo teško odbiti.Bili su sami, i tako je moralo biti.Wilbur SmithTaj duboki osjećaj fizičkog buđenja i potpune predanosti koji je osjetila odmah nakon bijegapred opasnom hordom Galla, još je uvijek bio u njoj: još joj je uvijek ispunjavao tijelo isvijest.Pojela je malo mesa sa žara ni ne pogledavši muškarca koji je sjedio pored nje, ponovnopromatrajući blještave zvijezde iznad crnih vrhova, kao u snu, no bila je i te kako svjesnanjegove prisutnosti... njegove blizine, iako se nisu dodirivali, ona je osjećala njegovu toplinukojom je zračilo njegovo tijelo na njenoj ruci, poput milovanja pustinjskog vjetra. Osjećala jenjegove oči koje su je mirno promatrale. Njegov pogled bio je tako intenzivan, da je konačnomorala odgovoriti na njega: okrene glavu, susretne njegove oči i zagleda se u njih.Žar je osvjetljavao glatke i pravilne crte njegova lica na purpurnoj svjetlosti, koja je isticalanjegovu sjajnu kosu.U tom trenutku ona se uvjeri da je Gareth bio najljepši muškarac kojeg je ikada vidjela imorala je smoći svu snagu i skrenuti pogled s njega.Ustavši i otišavši, osjeti da joj je srce snažno kucalo u grudima, poput divlje životinje kojapokušava pobjeći iz kaveza.Osjećala je krv u ušima.Unutrašnjost njena šatora bila je prigušeno osvijetljena od logorske vatre na otvorenom. Stoganije upalila svjetiljku, skinuvši se polako u polutami, ostavivši odjeću u neredu na malenomormariću pored ulaza. Zatim legne na uskom ležaju. Grubi pokrivač od vune grebao ju je pokoži: ležala je ukočena, držeći čvrsto zatvorene šake pored bokova, osjećajući strah, ali iuzbudenost, držeći glavu naslonjenu na jastuk i gledajući u vlastito tijelo, osjećajući ga višenego ikad prije, promatrajući uz čuđenje kako svako udisanje i izdisanje mijenja oblik njenihgrudi, i kako bradavice polako postaju tvrđe ističući se sve više, sve dok nisu postale takotvrde i nabrekle do ugodne boli.Začuje korake koji su se približavali šatoru i pomanjka joj daha. Uz iznenađenje pomisli da semogla zagušiti.Potom začuje šatorsko krilo koje se otvori. On ude i zaustavi se na trenutak, dok se krilozatvaralo za njim. Instinktivno ona se pokrije. Jednu ruku položila je na grudi, a drugom jeprstima pokrila dlake ispod pupka.On je ostao u tišini, a ona ponovno započne disati.Rimska vučicaIzgledalo je kao da želi ostati stajati zauvijek, u tišini, i promatrati je: i ona osjeti da se podtim pogledom naježila.

Potom on otkopči košulju, koju ispusti na pod. Odraz vatre plesao je na njegovim predivnimmišićavim rukama, dajući im izgled mokrog mramora, dok su se pomicale.Konačno se približi ležaju i ostane stajati i promatrati je. Ona se začudi da je tijelo muškaracamoglo biti tako vitko i elastično, tako proporcionalno i skladno: potom se sjeti da je cijelijedan dan provela sa čuđenjem ispod kipa Michelangelovog Davida.Udalji ruke koje su pokrivale njeno tijelo i i podigne ih prema njemu te ga privuče k sebi.Tijekom noći se probudi. Vatra je prestala gorjeti na otvorenom ispred šatora, ali podigao sebijeli mjesec iznad planina, i sada je sjajio iznad njih, ulazeći u šator i osvjetljavajući ihsrebrenastom svjetlošću.Ta čudnovata svjetlost skidala je s Garethova lica svu boju.Bio je blijed, sada, poput kipa ili lesa. Vicky osjeti nenadanu odbojnost. U dubini njene dušenalazio se mali, teški teret. Kad ga je proučila pobliže, otkrije da se radilo o grižnji savjesti... iosjeti hladan bijes prema tom društvu koje joj je natovarilo taj teret na leda. Društvo koje jojje onemogućilo da uživa u muškarcu, da upotrijebi svoje tijelo po prirodi ne mareći zaosjećaje.Ustane naslonivši se na lakat, pazeći da ne probudi muškarca koji je spavao i prouči njegovolice, odvagujući svoju grižnju savjesti i preispitujući svoje osjećaje prema njemu. Postupnoshvati da se radilo o dva osjećaja usko povezana.Nije bilo dubine u njenim osjećajima prema Garethu Swalesu, jednostavno je bila zanesenavalom umora i reakcijom na strah i užas. Grižnja savjesti koju je osjećala izrodila se upravo iztog pomanjkanja srži, i odjednom postane tužna i zbunjena.Ponovno legne uz njegovo dugo i lijepo tijelo, no sada se odmaknuvši da ga više ne moradodirivati. Znala je da su sve životinje nakon ljubavi tužne, ali mislila je da u njenom slučajupostoji u tome i nešto više.Odjednom, ne znajući zaista zašto, padne joj na um Jake Burton... i hladna dubina njene tugese poveća.Wilbur SmithMučila se dugo dok nije ponovno zaspala, no stoga je i spavala do kasna. Kad se probudila,sunce je već bilo visoko i izvan šatora su se čuli motori i glasovi.Ustane na brzinu, još uvijek mamurna od sna i pokrije si grudi vunenim sivim pokrivačem.Pogleda na ležaj pored sebe i opazi da je ostala sama. Sve što je ostajalo od te noći bila jeošamućenost i znak Garethova tijela na pokrivaču pored nje, i taj duboki i bolni osjećaj u njoj,gdje je i bio.Kad je Vicky izišla iz šatora, nakon što se navrat-nanos odjenula, očetkavši si kosu na suncu,stigla je na vrijeme da bi vidjela čudnovatu povorku.Na čelu se nalazila Priscila, Kurva, Jakeovo oklopno vozilo, i nije više bilo označeno Crvenimkrižem i bijelom bojom. Ponovno je obojeno bojom pijeska sa smeđim mrljama boje zemljeda bi se s lakoćom prikrivalo na terenu. Na kupoli se isticao mitraljez Vickers.Iznad kupole, pak, vijorio se barjak: zeleni, žuti i crveni, boje Etiopije, u društvu pozlaćenoglava na svijetloplavoj podlozi rasove dinastije. Sve je bilo prekriveno crvenim slojem prašine.Odmah iza Priscile, išao je Tenastelin - oklopno vozilo koje je vozio Gregorius - nalik naprvo, naoružano i maskirano.Usprkos svemu, oklopno vozilo izgledalo je pusto: a osim toga, škripalo je iz motora. Zvjerskikoncert probudi Garetha Swalesa koji se stvori na otvorenom ispred šatora i bijesno zapitaJakea, čija se glava nazirala s mjesta vozača na Priscili.to se, do vraga, dogodilo?Jakeovo lice bilo je crveno od bijesa i gnušanja.Za sve je kriv taj starac.. , u pomanjkanju odgovarajućih riječi pokaže palcem prema rasu kojije sjedio, sav ponosan, na kupoli oklopnog vozila u lošem stanju, ne pokazujući ni najmanjugrižnju savjesti, štoviše, obrativši se Garethu s osmijehom na licu, otkrivajući sve svoje zube.

Nije bio zadovoljan što je uludo potrošio tisuću hitaca iz mitraljeza, sjeo je na Gregoriusovomjesto za volanom otjeravši ga i pokazao nam kako se vozi u Indianapolisu.Rimska vučica0, moj Bože! , uzvikne Gareth.Kako život? , dovikne veselo ras koji je naslutio da su razgovarali o njemu.Ali zašto ga nisi zaustavio? , zapita Gareth Jakea.Zaustavio? Jesi li ikada pokušao zaustaviti nosoroga u napadu? Trčao sam za njim gotovo domora dok sam ga konačno ulovio...Što je razbio?Uništio je kočnice, mjenjač brzina a možda i osovinu, još nisam smogao hrabrosti i pogledao.Jake iziđe umorno iz kabine vozača, oslobodivši vodopad crvene prašine. Imao ju je u bradi, ukosi i na odjeći. Podigne goleme naočale otkrivši zabezeknuto i blijedo lice. Započne seudarati da bi skinuo prašinu sa sebe, i dalje se ljuteći na rasa koji se osmjehivao sav sretan.Staro kopile je sretno poput male svinje u blatu! Pogledaj mu lice! Bio je to pravi cirkuskispektakl.U tom trenutku prvi put Jake primijeti Vicky i sve loše raspoloženje nestane, zamijenivši gaizrazom sreće tako daje djevojka ponovno naglo osjetila grižnju savjesti, tako duboku, da jeosjetila čak grč hladnoće u trbuhu.Vicky! , usklikne Jake.Bože, kako sam bio zabrinut za tebe!Vicky uspije smiriti svoju grižnju savjesti pobrinuvši se za ručak uz lijep šou spretnosti.Poslužila je muškarce miješanim mesom na žaru s posljednjim krumpirima koje su ponijeli sasobom iz Dar Es Salama, i lijepom tavom prženih jaja. Nabavila ih je u okolici i bila suvelika.Stol je postavila vani, ispod akacija na svježoj jutarnjoj svjetlosti.Dok je Vicky radila uz vatru, Jake je govorio o rezultatima izvidnice. Kad se ras umorio odpucnjave Vickersom prema svim stijenama i bilju koje je raslo na njegovom putu, odnosno,nešto prije nego što je potrošio sve streljivo, mogli smo skrenuti prema sjeveru, krećući sesporo da ne bismo podizali prašinu. Pronašli smo lijepo mjesto s kojeg možemo kontroliraticestu od Massue do Bunara Cialdi. Bilo je nešto prometa, većinom se radilo o motornimvozilima: no nismo se mogli zaustaviti predugo jer je ras, neka ga Bog blagoslovi zbogljubazne dušice, htio pod svaku cijenu nastaviti s praksomWilbur Smithciljanja prema svemu. Morali smo se dobro oznojiti dok smo ga smirili. Bili smo primoranipovući se, i ponovno se približiti Bunarima sa zapada... Jake se prekine i ispije gutljaj kave, aGareth se obrati Vicky koja je klečala pred vatrom.Je li doručak brzo gotov, draga moja? , zapita.Ne zbog riječi, već zbog boje glasa, Jake pogleda u Vicky uzbunjenim izrazom lica. Garethovnačin bio je način muškarca koji govori sa ženom koja mu pripada. Na trenutak Vickyodgovori Jakeu pogledom a potom se ponovno usredotoči na doručak, a Jake se udubi u mislii zamišljeno pogleda u šalicu kave koju je držao u ruci.Do koje ste se udaljenosti uspjeli približiti , zapita ga Gareth.Primijetio je razmjenu pogleda između Vicky i Jakea i bio je opušten i zadovoljan. Pruži se nastolcu s cigarom u ruci.Ostavili smo oklopna vozila u zaklonu, i nastavili pješice. Nisam htio povesti sa sobom i rasa.Nisam se htio previše približiti zajedno s njime. Mogao sam proučiti stanje i položajMakarona nekoliko sati. Vrlo su se dobro smjestili, lukavo su postavili mitraljeze duž cijelogavrha. Bila bi ludost napasti ih. Bolje je sačekati da sami provire van.Vicky im donese doručak i kad se nagnula da bi poslužila Garetha, on je pomiluje po ruci.Vicky se brzo povuče i ode po tavu s jajima. Jake je primijetio gestu, no, njegov je glas ostao

nepromijenjen i miran nastavivši s izvješćem: Htio sam procijeniti mogućnost napada s leda,ali upravo u tom trenutku se ras umorio i dao nam dokaz o paklenoj vožnji. Bože, kako samgladan.Jake si napuni usta hranom, a potom zapita punih usta: A ti, Gareth, što si radio jučer?Gore u usjeklini ima odličnih mjesta za obranu. Već sam pokazao gdje će iskopati rovove napadinama doline, i već su se bacili na posao. Budu li došli Makaroni, morat će se dobrooznojiti da bi prošli.U međuvremenu ih držimo na oku. Gregorius je zadatak povjerio stotini svojih vojnika,najboljih. Čim se budu pokrenuli s Bunara, odmah ćemo saznati, no htio bih znati štonamjeravaju učiniti. Treba nam vremena da se spremimo, odlučimo koje ćemo taktike koristitii pripremimo ratnike Harari za borbu s modernim oružjem...IRimska vučicaVicky sjedne za stol. Nema vremena , reče. Nimalo!Jučer u podne Talijani su prešli preko rijeke Mareb u velikom broju. Započeli su granatiratigradove i ceste. U ratu smo.Jake zazviždi. Dakle, počelo je , usklikne, a potom se obrati Garethu: Bolje je da to ti kažešrasu. Ti si jedini koji ga može držati pod kontrolom.Tvoje povjerenje je dirljivo , promrmlja Gareth.Znaš, gotovo da znam koje će biti rasove reakcije. Htjet će odmah početi s mlataranjem iudaranjem. Odmah će htjeti napasti Talijane sa svim svojim plemenom. Morat ćeš ga maloumiriti.A što ti predlažeš da učinim? Da mu dam injekciju morfija ili da ga udarim u glavu?Igrajte remi , predloži Jake zlobno.Ugura u usta i posljednje zalogaje jaja i ustane od stola još uvijek žvačući.Izvrsan ručak, Vickv, ali mislim da je bolje pogledati koje je štete stari prouzročio naTenastelinu da bih vidio je li moguće popraviti što i ponovno omogućiti da ispali koji hitacprema Makaronima.IIDva sata je Jake radio na Tenastelinu sam, zavezavši golemu torbu s alatom za golemu granuakacije i otvarajući je tako da je uvijek ima na dohvat ruke. Na desetak metara udaljenostiVickv je sjedila za stolićem pred svojim šatorom i pisala članak na pisaćem stroju.Oboje su bili i te kako svjesni prisutnosti drugog, ali pretvarali su se da se ništa ne događa,nagnuti svatko nad svojim poslom.Konačno Jake uspije izvući kutiju mjenjača i objesi je na granu akacije. Potom si obriše rukekomadom tkanine umočenim u benzin.Pauza za kavu , reče i približi se vatri. Ulije kavu u dvije šalice i odnese je Vickv koja je idalje sjedila za stolom.Kako si? , zapita je, pogledavši na list papira koji se nalazio u stroju. Hoćeš li dobitiPulitzerovu nagradu?Vickv se nasmije i primi kavu.Nagrada nikad ne ide najboljem.To sam i ja primijetio , reče Jake, i sjedne pred nju.Djevojka osjeti nelagodu. Jake je brzo dolazio na stvar.Wilbur SmithNeka si proklet, Jake Burton! Nisam ti dužna nikakva objašnjenja. Ni tebi, ni bilo komedrugome , reče hladno.Točno , složi se on. Točno. Velika si djevojka. Ali, nemoj zaboraviti da se igraš s velikimdečkima, a netko teško igra.

Kakva je optužba, gospodine sudče? , zadirkivala ga je Vicky gledajući ga ravno u oči. Unjima opazi njegov mir i sav bijes nestane.Ne želim se svađati s tobom, Vicky , reče on tiho.To je posljednje što želim. Ispije i posljednji gutljaj kave.U redu , završi, vratimo se na posao.Brzo odustaješ, ha? Vicky nije bila svjesna riječi sve dok ih nije izgovorila do kraja. Tada ihje htjela povući, no to više nije bilo moguće. Jake je pogleda uz vragolasti osmijeh.Odustajem? Glasno se započne smijati. Majko božja, pa vi me krivo procjenjujete... to jevelika nepravda...Približi se mjestu gdje je sjedila Vicky i zastane pored nje. Svaki odjek prethodne šale nestaoje iz njegova glasa i pogleda kad progovori hrapavim glasom: Kako si lijepa...Jake , pogleda ga u oči, htjela bih ti objasniti... ali ni sama ne shvaćam. On joj uze obraz udlan i nagne se nad nju.Ne, Jake, molim te ne... , reče djevojka ne učinivši ni najmanji pokušaj da izbjegne njegoveusne, ali, prije nego što ju je poljubio, začuje se topot konja u galopu medu stablima.Njih dvoje se odvoje polako, još uvijek se gledajući u oči, a Gregorius ude u tabor na sedlunejakog konja.Jake! , uzvikne i skoči sa sedla. Izbio je rat! Talijani su prešli preko Mareba. Gareth je upravoizvijestio mog djeda.Ah, brzo je stigla poruka , reče Vicky poluglasno, uz lagani osmijeh.Došao sam ti pomoći pri popravku moga oklopnog vozila, Jake. Moramo se spremiti za borbu, dovikne Gregorius bacivši uzde slugi koji ga je slijedio. Na posao! Nemamo mnogovremena. Moj djed je sazvao ratnike za podne i želi da budeš i ti prisutan.Gregorius se okrene i krene prema Tenastelinu. Na trenutak Jake ostane pored Vicky, a potomslegne ramenima, rezignirano.No, ne zaboravi , zaprijeti joj u šali.Ja se ne predajem tako lako.Rimska vučicaA potom krene za Gregoriusom.Sat vremena kasnije Jake se okrene prema Gregoriusu i reče: Djedica je dobro sredio stvar.Gregorius časno zamoli za oprost: Moj djed je vrlo nagao gospodin.Skoro je podne , reče Jake i ustane.Da čujemo što taj nagli gospodin smjera s nama.Rasov tabor bio je neznatno odvojen od glavnog tijela njegove vojske i ugošćivao je njegovuosobnu pratnju. Bilo je bar dva ara koliba koje su ljudi podigli na brzinu koristeći sijeno,grmlje i limene bačve. Taborom su trčkarala gola djeca, šmrkava nosa i bezbrojne rasove ženezajedno s bujicom koza, pasa, magaraca i deva.Rasov šator podizao se usred toga malog naselja. Bio je golem, s bezbroj zakrpa da je vrlomalo ostalo od izvornog platna. Na ulazu je stajala njegova osobna straža.Osim šatora tu je bio i širok pjeskovit prostor na kojem su u dugim redovima čekale tisuće itisuće ratnika.O, moj Bože , usklikne Jake. Zar svi dolaze na sastanak?Takav je običaj , objasni mu Gregorius. Svi mogu prisustvovati, ali samo zapovjednici imajupravo izreći svoje mišljenje.S jedne strane čistine, odvojeni od ratnika Harari komadićem tla, i stoljetnimneprijateljstvima, okupili su se Galla koje Vicky pokaže Jakeu.Vidiš koja horda? , šapne mu.S takvim saveznicima čemu služe neprijatelji?Gregorius ih odmah otprati do rasovog šatora gdje se stražari odmaknu i propuste ih. Unutraje bilo mračno i toplo, mirisalo je po. duhanu i začinjenoj hrani. U najdaljem kraju šatora

šačica ljudi se okupila u tišini oko jednog muškarca u crnoj tuniki i Garetha Swalesa usvilenoj košulji i bijelom odijelu.Na trenutak Jake pomisli da su dvojica muškaraca u sredini skupine udubljeni u razmišljanjeoko strategija koje treba primijeniti da bi obranili Sardijsku usjeklinu: potom opazi snopkarata na pozlaćenom tepihu između njih.Wilbur SmithBože dragi, uzeo me za riječ , reče Jake.Gareth podigne pogled s karata koje je imao u ruci.Hvala Bogu da si došao! Na njegovom licu bilo je vidljivo olakšanje. No, bilo je bolje da sidošao sat ranije.Što se dogada?Staro kopile vara! , reče Gareth glasom koji mu je podrhtavao od uvrede. Jutros je dobiogotovo dvjesto funta. Moram reći da sam gorko dirnut i razočaran. Ovi ljudi nemaju ninajmanje skrupula!*Podigne pogled prema Gregoriusu.Bez uvrede, naravno. No, morate priznati da je to niski udarac.Ras klimne glavom, nacerivši se sretan i zadovoljan, očima koje su mu se pobjednički sjajile ida znak Jakeu i Vicky da sjednu pored njega na hrpu jastuka.Ako vara, nemoj više igrati s njim , predloži Vicky, a Gareth namjesti patnički izraz lica.Ti ne shvaćaš, djevojko moja! Još uvijek nisam uspio shvatiti na koji način to čini. Očito imaneku novu metodu, nepoznatu igraonicama diljem svijeta. Varalica je, ali je genijalan. Nemogu prestati s igrom sve dok ne shvatim njegov sistem.Patnički izraz Garethova lica odjednom se ozari: A kad budem uspio... Monte Carlo, evo me!Baci šesticu pik.Ras se baci na kartu uz pobjedničko mrmljanje i započne otkrivati karte na tepihu.O, moj Bože! , zastenje Gareth, ponovno je pobijedio!Gusta skupina dvorjana i rasovih savjetnika započne pljeskati i čestitati starom poglavici kojije s radošću prihvaćao komplimente, skakućući poput pobjedničkog boksača.Smijući se i trljajući si ruke nagne se prema Garethu i usklikne: Kako život? , te u šali udarišakom po Garethovoj ruci, koji se trgne i započne si nježno masirati ruku.To čini svaki put kad pobijedi. Nježan je poput ludog kovača, sav sam crn i plav.Kako život! , usklikne ponovno ras, jače nego prije, i ponovno se spremi na udarac, ali Garethbrzo izvuče torbu.Ras se umiri.Rimska vučicaNastavlja sve dok ne platim , reče Gareth i započne brojiti novac dok su ras i njegova pratnjazadržavali dah a potom starac prasne u smijeh kad je sav novac bio pred Garethom.Ne zna se za kredit za ovim stolom , objasni Gareth i položi novac pred rasa. Ili plaćaš ugotovini, do posljednjeg novčića, ili ti lome ruku. To staro kopile...Gareth pogleda ponovno u Gregoriusa: Nemoj se uvrijediti, naravno. Ali ovo staro kopile nebi vjerovalo ni vlastitoj majci, a vjerojatno je u pravu. Apsolutno sam teroriziran! Upoznaosam loše pojedince, svojedobno, ali ovaj je najgori od svih!Bilo je dubokog poštovanja u Garethovu glasu, koje se pretvorilo u određenu uzbunu kad jeras ponovno podigao karte i započeo ih miješati da bi ih ponovno podijelio.Gareth se obrati Gregoriusu.Molim te, objasni dragome djedu da smatram, iako bih s njim odigrao još jednu partiju, da bibilo bolje trenutačno se usredotočiti na zajedničko razmišljanje o neprijatelju. Talijanskuvojsku koja čeka.Nevoljko ras spusti karte i uz kratak govor na amharskom, otvori sastanak, a potom se obratiJakeu Burtonu:

Moj djed želi znati stanje oklopnih vozila. Ostao je impresioniran oklopnim vozilima, isiguran je da ćemo ih moći upotrijebiti uz velike prednosti u borbi.Reci mu daje uništio četvrto oklopno vozilo. Sada ih imamo samo tri koja su u dobrom stanju.Ras ne pokaže nimalo grižnje savjesti, već se obrati svojim savjetnicima i živahno imispripovijedi o pustolovini koju je doživio kao vozač, opisavši im brzinu kojom se sveodvijalo. Priča je bila isprekidana istinskim uzvicima čuđenja njegovih časnika, i prošlo jenekoliko minuta prije nego što je ras ponovno usmjerio pažnju Jakeu.Moj djed kaže da će tri predivna oklopna vozila biti dovoljna da potisnu Talijane sve do mora.Htio bih dijeliti s njim to povjerenje , reče Gareth, a Jake nastavi: Postoji još jedan problem:nemamo dovoljno posade -vozača i vojnika koji bi bili za mitraljezom - za oklopna vozila.Trebat će nam tjedan ili dva da uvježbamo ljude.Wilbur SmithRas ga ponosno prekine kao da je shvatio o čemu je govorio Jake i začuje se neprijateljskomrmljanje časnika.Moj djed namjerava napasti talijanske pozicije kod Bunara Cialdi. Namjerava to učinitiodmah.Jake pogleda Garetha koji podigne pogled prema nebu.Objasni mu ti , reče, ali Jake zaniječe glavom.Na tebi je red, ovaj put.Gareth duboko uzdahne i započne s dugačkim objašnjenjem pokušavajući naglasiti da jeprava ludost krenuti u izravni napad, čak i uz podršku oklopnih vozila ne bi uspjeli protivrovovskog napada s dominantnih pozicija.Talijani moraju napredovati. Tada ćemo imati bolje mogućnosti.Gareth je morao upotrijebiti sav svoj govornički dar da bi nagovorio rasa, iako nevoljko, dasačeka neprijatelja da učini prvi korak. Odluči povjeriti izvidnicama zadatak da upozorerasove snage kad Talijani budu ostavili utvrđena mjesta iznad Bunara Cialdi da ih pogode uotvorenoj savani gdje će biti ranjivi.Jednom kad je ras pristao mrmljajući i uvijajući se, Jake počne govoriti i predloži najboljutaktiku koju su trebali upotrijebiti.Reci, molim te, svome djedu da se vraćamo na moju prethodnu opasku: treba nam vremena daosposobimo posadu, i trenutačno nisu dovoljna tri oklopna vozila.Ja znam voziti , prekine ih Vicky Camberwell, odjednom opazivši da nisu računali na nju.Gareth i Jake se ponovno pogledaju, i istog trena se slože, ali Gareth progovori: Jedno je bititaksist, a drugo je boriti se u bitci, draga moja. Ti si ovdje, da bi pisala o ratu, a ne da bi seborila u njemu.Vicky pogleda razočarano u Jakea.Jake , započne.Gareth je u pravu , prekine je Jake.Sasvim se slažem s njime.Vicky bijesno odustane znajući da ničemu ne bi služilo sada raspravljati o tome. Sada ćepristati na njihovu odluku, ali potom će se vratiti u napad kad to bude moguće. Sasluša mirnoraspravu koja se odnosila na različite teme.Rimska vučicaJake je objasnio kako se mogu upotrijebiti oklopna vozila i iznenaditi neprijatelja te ući unjegovu obranu tako da se etiopsko konjaništvo može baciti u prolaze otvorene vozilima iboriti se na više mjesta.Rasovi prosvjedi prestanu, zamijenivši ih vragolastim osmijehom. Njegove oči sjajile su sepoput crnoga ugljena na tamnoj koži punoj bora. Kad je konačno izdao zapovijedi, progovoriodlučno i autoritativno poput kralja ratnika, koji ne priznaje daljnju raspravu.

Moj djed donio je odluku da će prvi napad uslijediti čim se neprijatelj bude pokrenuo odBunara Cialdi. Predvodit će ga ratnici Harari i Galla, a vodit će ih dva oklopna vozila.Pješaštvo i mitraljeze Vickers držat ćemo kao rezervu u usjeklini.A što je s posadom oklopnih vozila? , zapita Jake.Ti i ja, Jake, u jednom vozilu, u drugom će major Swales voziti, a moj djed će pucatiVickersom.Ne mogu vjerovati da se to događa baš meni , zareži Gareth.To staro kopile bunca poput luđaka. Prijetnja je za samoga sebe i za ostale u radijusu odstotinu kilometara...Uključujući i Talijane.Lako se vama smijati. Vi se nećete morati zatvoriti u kabinu s luđakom. Gregorius, reci muda...Ne, majore Swales.Gregorius zaniječe glavom, uz hladan izraz lica.Moj djed je izdao zapovijedi i uvjeravam vas da se ne mogu raspraviti. Stoga mu nećuprevesti vaše prosvjede... ali, ako baš inzistirate, mogao bih mu prevesti epitete kojima ste gapočastili...Dragi moj mladiću , reče Gareth podigavši ruke u znak predaje. Čast mi je što sam izabran odtvog djeda... a što se mojih primjedaba tiče, bile su puka šala, uvjeravam te. Bez uvrede,mladiću, bez ijedne uvrede na svijetu.I pogleda zapanjeno u rasa koji je ponovno skupio karte i započeo ih dijeliti.Nadam se samo da će dragi Makaroni što prije napasti. Ne mogu si ove partije dozvoliti jošzadugo.Wilbur SmithMajor Luigi Castellani pozdravi na ulazu u šator.Na zapovijed, gospodine pukovniče.*Grof Aldo Belli se promatrao u ogledalu. Odgovori na pozdrav klimanjem glave i odmah sevrati proučavanju vlastitog lika u ogledalu.Gino! , uzvikne. Na vršku lijeve čizme imam zrnce pijeska.Maleni časnik se nagne prema njegovim stopalima i ispustivši dah prema njegovoj čizmi,očisti je znalački podlakticom košulje. Grof. podigne pogled i ugleda Castellanija koji je jošuvijek stajao na ulazu, f Imao je takav izraz lica kao da je tek stigao sa sprovoda i grof osjeti Jda mu raste bijes.Vaš izraz lica bi ukiselio vino, Castellani.Poznate su vam moje ružne slutnje, grofe.Da , zagrmi ovaj. Neprekidno stenjete otkako sam zapovjedio da krenemo dalje.Dozvolite mi da još jednom naglasim kako je ta zapovijed u otvorenoj suprotnosti s...Ne dozvoljavam vam! Duce osobno - Benito Mussolini - je u mene položio vjeru i nenamjeravam ga razočarati.Gospodine pukovniče, neprijatelj...Pih! Bljesak prezira pojavi se u grofovima očima ukrašenim dugačkim trepavicama. Pih,kažem ja. Neprijatelj, kažete... a ja kažem: divljaci... Vojnici, kažete. Ja kažem: ništarije!Kako je vama drago, pukovniče, ali to oklopno vozilo...Ne! Castellani, ne! Nije to bilo oklopno vozilo, već bolničko vozilo! Grof se zaista uvjerio uto. Neću dozvoliti da taj trenutak sudbine pokvari sitnica. Ne želim puziti na koljenimaopreznošću prestrašene starice. To nije u mojoj prirodi, Castellani, ja sam čovjek od akcije. Umojoj je prirodi skakati poput leoparda prema grkljanu svoga neprijatelja. Sada nemamvremena za brbljanje, Castellani! Kucnuo je za nas čas za djelovanje!Kako vi želite, gospodine pukovniče.

Nije važno što ja želim, Castellani. Radi se o tome što su odlučili bogovi rata koje svaki ratnikmora slušati.Nakon takvih riječi nije bio moguć nikakav odgovor. Major se povuče u tišini dok je grofizlazio iz šatora ratničkim korakom, podigavši bradu visoko prema nebu i isprsivši se.Rimska vučicaCastellanijeve snage za napad bile su spremne u rano jutro: kolona od pedeset kamiona, kojisu prevozili vojnike, bila je spremna krenuti po planu koji je bio određen tijekom noći.Konačno je odlučio ostaviti jedan cijeli bataljun na utvrđenim mjestima iznad Bunara Cialdipod zapovjedništvom jednog od mlađih časnika. Ostatak vojnika ukrcan je na kamione.Golema i brza kolona morala se sručiti iznenada na ulaz u usjeklinu, zavladati njome i pomogućnosti otvoriti si put prema visoravnima.U prvim redovima Castellani je postavio pet kamiona strijelaca, a odmah zatim skupine zamitraljezima, za koje je znao da ih može uvući u borbu u roku od nekoliko minuta. Zatim jeslijedilo još dvadeset kamiona prepunih vojnika, od kojih deset u posljednjim redovima.Topništvo je zadržao u blizini.U slučaju da se kolona susretne s kakvim problemom, računao je na crnokošuljaše koji bidovoljno dugo izdržali u borbi i omogućili mu da izvuče i aktivira topove. Uz njihovu pomoćnadao se da je u stanju obraniti kolonu od bilo kojeg problema u koji se može uvaliti zbogponovno probuđene hrabrosti grofa i njegovih snova o slavi. Nadao se, jer nije mogao bitisasvim siguran.Pored svakog zaustavljenog kamiona vozač i vojnici ležali su na pjeskovitom tlu, nepokriveneglave, otkopčanih košulja i upaljenih cigareta. Castellani zabaci glavu, nadme pluća i krikneiz sveg glasa tako da je njegov uzvik odjeknuo do vedroga pustinjskog neba.Na mjesta!Vojnici skoče na noge i dohvate svoje puške, i namještajući si odoru, postave se u red, svakaskupina pored svog kamiona.Sinovi , reče Aldo Belli i krene duž reda crnokošuljaša.Hrabri moji mladići! Pogleda ih, ne vidjevši otkopčene košulje i neiskusna lica, na brzinuugašene cigarete i nataknute za uho. Njegov pogled bio je zamagljen osjećajima: u mislima ihje odjenuo u sjajne oklope i pernate šljemove.Jeste li žedni krvi? , zapita ih pukovnik, a potom zabaci glavu i gromko se nasmije. Dat ćuvam je na litre! , reče.Danas ćete se napiti!Wilbur SmithVojnici koji su bili nedaleko od njega pogledaju jedan drugoga osjećajući nelagodu. Činjenicaje bila da im je puno miliji bio Chianti.Grof se zaustavi pred mršavim vojnikom, koji još nije imao ni dvadeset godina, sa crnimčuperkom kose koji mu je izvirivao ispod kacige.Dijete moje , reče grof. Mladić podigne glavu, smiješeći se u nelagodi. Danas ću od tebenapraviti ratnika!Potom zagrli mladića, a nakon toga ga zadrži na udaljenosti od jedne ruke i pogleda ga u lice.Italija daje svoje najbolje mladiće! Nitko nije premlad ili previše plemenit da bi ga poštedjelaod slavne žrtve na oltaru rata! Mladićev smijeh zamijeni uzbunjen izraz lica.Pjevaj, mladiću, pjevaj! , uzvikne grof i započne i sam pjevati Giovinezzu svojim baritonom,dok je vojnik pred njim mrmljao nesigurno i pomalo nezgrapno. Grof nastavi dalje koračatiduž reda vojnika i stigne na čelo kolone baš na kraju himne. Da znak Castellaniju, ostavši bezdaha i u nemogućnosti da izusti ijednu riječ i major ponovno krikne zapovijed: Na kamione!Crnokošuljaši razbiju redove i uz veliku zbrku uspnu se u kamione. Rolls Royce je vozioponosno na čelu kolone. Giuseppe je bio za volanom. Gino pored njega imao je fotografskiaparat spreman u ruci.

Grof časno sjedne u automobil i smjesti se udobno na slobodnom kožnom sjedalu. Pogleda uCastellanija: Majore, sjetite se uvijek da je bit moje strategije iznenađenje i brzina. Poputmunje, brze i nemilosrdne, takav mora biti i naš napad uperen u neprijateljsko srce.Sjedeći pored vozača na posljednjem kamionu kolone i gutajući prašinu prethodnih četrdeset idevet kamiona i, već se znojeći u pećnici limene kabine, major Castellani pogleda na sat.Sveta majko Božja , promrmlja.Već je prošlo jedanaest sati. Morat ćemo požuriti, želimo li...U tom trenu vozač opsuje i naglo zakoči. Još prije nego što se kamion zaustavio, Castellaniskoči na tlo s dalekozorom u ruci.Potom se popne na vrh kabine.Što se dogada? , zapita vozača prethodnog kamiona.Ne znam, majore , dovikne mu vojnik kao odgovor.Rimska vučicaSva se kolona zaustavila, a Castellani je bio siguran da se radilo0 zasjedi, očekivao je da će svakog trena čuti pucanj pušaka. No, umjesto toga, ništa: pitanjakoja su se prenosila, komentari, vojnici koji su se naginjali i promatrali što se događa,proklinjanja...Castellani pogleda kroz dalekozor i upravo u tom trenu začuje hitce puške kako jasnoodjekuju prema pustinjskom prostoru. Već je imao na vrhu jezika riječi kojima je htiozapovjediti da istovare topove, kad ugleda Rolls Royce.Golemi automobil nailazio je s lijeve strane i vozio je vrlo brzo po savani: na stražnjemsjedalu grof je držao dvocijevku u ruci,1 visoko je držao iznad vozačeve glave. Upravo dok je Castellani promatrao podigne se jatoptica ispred Rollsa koji je jurio svom brzinom. Dugi oblaci dima oslobode se iz dvocijevke imetci pogode dvije ptice koje padnu u oblaku raspršenog perja, dok su druge odletjele daleko.Rolls se zaustavi u oblaku prašine.Castellani pogleda u Gina, malenog časnika, kako je iskočio iz Rollsa i potrčao po ptice zagrofa.Dobri Bože! , zagrmi major, vidjevši grofa u pozi s pticama i puškom na stražnjem sjedaluautomobila, osmjehujući se ponosno u objektiv.U vojsci rasa rastao je osjećaj obeshrabrenja i zabrinutosti.Već su od ranog jutra čekali, na sunčanom i vrlo toplom danu, i počeli su se dosađivati.Izvidnice su javile da će Talijani krenuti u deset ujutro. Odmah zatim rasove snage su otišle izauzele već unaprijed određena mjesta u pustinji pred ulazom u usjeklinu.Gareth Swales je danima proučavao najbolji način da dočekaju, talijanske neprijateljskevojnike: svaka postrojba etiopskog konjaništva uvježbana je tisuću puta i naučena da smaksimalnom disciplinom suzdrži ratnički žar i sačeka neprijatelje da upadnu u zasjedu.Teren koji je izabrao nalazio se medu posljednjim padinama planina, gdje su Talijani biliprimorani proći u uskom grlu između stijena i rijeke u dolini, koja je potom ponirala u tlo. No,to je grlo bilo dovoljno široko, dvadesetak kilometara.Wilbur SmithTrebalo je, stoga, namamiti napadače prema planini, prema padinama na kojima su smjestilimitraljeze Vickers. Tu si je mali potok iskopao korito u stijeni do doline, gdje je vijugaodesetak ili dvanaest kilometara, a potom je nestajao. To korito je sada bilo suho, no dovoljnoširoko i duboko da sakrije prilično brojno konjaništvo Hararija i Galla.Ti su konjanici čekali cijeli dan sjedeći pored svojih konja u pijesku bijelog korita poputšećera. Dvije komponente su bile diplomatski odvojene. Harariji su se nalazili sprijeda namitraljezima Vickers, gdje je započinjala planina, Galla su se, pak, nalazili na rubu doline podzapovjedništvom gerazmacha sa plavom tunikom. Nalazili su se stisnuti na mjestu korita gdjeje rijeka naglo zavijala prema savani.

Na tom su dijelu obale bile dosta duboke da sakriju tisuću petsto konjanika. Ovi su, zajedno srasovih tri tisuće vojnika činili izvrsnu snagu, pogotovo ako bi iz zasjede napali zbunjenogneprijatelja. Raspoloženje Etiopljana, koji su uvijek bili dosta krvoločni, bilo je narušeno izbog dugih sati čekanja pod jakim suncem koje ih je osljepljivalo odbijajući se na mekanom,bijelom pijesku. Konji su postajali nemirni zbog topline i pomanjkanja vode dok su konjanicibili već bijesni.Gareth Swales je osmislio takvu klopku u kojoj je prirodna pomoć vijugave rijeke bilaodlučujuća za pad talijanske vojske. Četiri kilometra ispred mjesta na kojem se sada nalazio,na kupoli Grbavca, dolina se lagano zaoblila. Iza tih brežuljaka nalazila se skupina konjanikakoji su trebali biti mamac. Čekali su na tom mjestu otkako su izvidnice donijele vijest otalijanskom pokretu. Kao i ostali, zasigurno su bili izmoreni, izgubivši strpljenje. Gareth sečudio što je ta široka različitost planinskih ljudi, nezavisnih i ponosnih, izdržala tolikovremena u zasjedi. No, ne bi ga ni začudilo da su sada mnogi odustajali i vraćali se kućama.Izgledalo je da je jedini koji je uvijek imao nekakva posla bio Jake Burton. Gareth spustidalekozor i pogleda prema vidljivom dijelu prijatelja, pomalo iritiran. Gornji dio toggospodina bio je sasvim sakriven u utrobi Priscile, Kurve, iz koje su virile samo noge istražnjica. Čak su i note Tiger Raga koje je Amerikanac neprekidno zviždukao povećavalenjegovu razdraženost.Rimska vučicaHej, kakvo je stanje kod tebe? , dovikne, samo da bi prestao zvižditi.Izroni Jakeova glava. Imao je zamrljani crni obraz.Mislim da je sve u redu, sada. Karburator je bio malo prljav.Obriše si ruke u uobičajeni komad tkanine koju mu je Gregorius pružao. Ali, gdje suMakaroni?Mislim da upravo u vezi njih postoji mali problem , promrmlja Gareth, ponovno seusredotočivši na promatranje obzora dalekozorom ozbiljna i koncentrirana izraza lica.Možda sam ih podcijenio, računajući da će se približiti i upasti u klopku, a da i ne izvide terenispred sebe.Jake krene prema Garethovom oklopnom vozilu i popne se pored njega. Dva oklopna vozilabila su u koritu rijeke, na samoj granici gdje je obala još uvijek bila dovoljno visoka da sakrijemetalnu masu vozila. Malo dalje korito se gubilo u savani. Samo je kupola virila iznadgornjega ruba omogućujući kontrolu doline: no, efikasno su je uspjeli prikriti granama.Gareth pruži dalekozor Jakeu.Bojim se da će se loše završiti. Talijanskom zapovjedniku se ne žuri. Dolazi polako i smireno,uzima si vremena...Gareth zaniječe zabrinuto glavom. Nimalo mi se ne svida.Ponovno su se zaustavili , reče Jake, promatrajući u daljini oblak prašine koji je kolonapodizala svojim prolaskom. Oblak prašine se polagano ponovno spuštao na tlo.O, Bože mili! , zareži Gareth, spustivši dalekozor.Taj prokletnik nešto smjera, siguran sam. Ovo je već sedmi put što se kolona zaustavila bezikakvog vidljivog razloga. Izvidnice ništa ne shvaćaju, a ni ja. Imam loš predosjećaj da senalazimo pred vojnim genijem, kao primjerice Napoleonom, i oblio me hladan znoj.Jake se osmjehne i filozofski mu da savjet: Potrebna ti je lijepa partija remija s rasom. Tada bise zasigurno umirio.Kao da je shvatio, ras podigne glavu sa sanduka sa streljivom u sjeni boka, gdje je igraopasijans i pogleda željno prema Garethu zajedno s velikim brojem njegove pratnje koja seokupila oko njega.Opkoljen sam , promrmlja Gareth. Ne znam tko je opasniji, staro kopile ovdje ispod mene, ilistaro kopile preda mnom.Wilbur Smith

Ponovno podigne dalekozor i pogleda prema planinama. Nije više bilo traga oblaku prašine.Da mi je znati što smjera.Uistinu, ta je sedma stanka kolone koju je zapovjedio grof Aldo Belli trebala biti najkraća ijedna od najneizbježnijih.Bilo je to pitanje koje je zahtijevalo brzinu. Dok su iskrcavali grofov ugodan stolac za nuždu,na najbrži mogući način, s kamiona koji je prevozio njegove osobne stvari, on se uvijao, ahladan znoj mu se cijedio po tijelu na stražnjem sjedalu Rollsa, gdje ga je Gino pokušavaoutješiti.Zasigurno je kriva voda s Bunara, visosti , govorio je klimajući mudro glavom.Kad su postavili stolac pred predivnim prizorom visoravni, podignu i maleni šator da gasakriju od znatiželjnih pogleda petsto vojnika koji su čekali.Posao je bio obavljen na vrijeme. Mukla tišina očekivanja proširi se cijelom kolonom, dok jegrof pažljivo izlazio iz Rollsa i potom poput olimpijskog atletičara potrčao prema malenoj,izoliranoj kabini, nestavši iza šatorskog krila. Tišina i čekanje potrajali su gotovo četvrt sata,isprekidani grofovim krikovima u kabini.Pozovite liječnika!Petsto ljudi napeto je čekalo što će se dogoditi, poput gledatelja filma u kinu. Pretpostavke iglasovi prenosili su se s kamiona na kamion sve dok nisu stigli i do majora Castellanija nasamom kraju kolone. Čak i on, uvjeren da je vidio sve što se dalo vidjeti, nije mogao vjerovatiobjašnjenju ovog kašnjenja, i krene prema početku kolone da bi istražio stvar.Kad je stigao do šatora, ugleda grofa i njegove savjetnike liječnike kako raspravljaju,okupljeni oko stolca, o njegovom sadržaju.Kad se Castellani pojavio, grof podigne pogled, a major instinktivno korakne unatrag,čekajući da ga pukovnik pozove da im se pridruži.Nabrzinu pozdravi, a potom se ponovno povuče za korak.Visosti... imate li zapovijedi za mene?Rimska vučicaBolestan sam čovjek, Castellani.Grof spusti ramena i sagne glavu na pretjeran način.Potom polako podigne bradu: lagani osmijeh pojavi mu se na usnama. No, to nije od nikakvevažnosti. Krenimo dalje, Castellani, naprijed! Recite mojim ljudima da sam izvrsna zdravlja.Sakrijte istinu. Da crnokošuljaši znaju za moju bolest, očajavali bi, možda bi podlegli panici.Castellani ga ponovno vojnički pozdravi.Kako želite, pukovniče.Pomognite mi da dođem do automobila, Castellani , zapovjedi. Pomalo nevoljko major gadohvati za ruku. Grof se nasloni svom težinom na njega i krenu prema Rollsu u blizini,namijenivši hrabri osmijeh vojnicima koji su ga pozdravljali i mahnuvši rukom u znakpozdrava. Jadni moji borci , promrmlja.Ne smiju saznati. Neću ih baš sad iznevjeriti.Što se, do vraga, događa tamo dolje? , krikne Gareth Swales pogledavši zabrinuto u Jakea nakupoli drugoga oklopnog vozila.Ništa! , uvjeri ga Jake. Nema znaka života.Ne sviđa mi se nimalo , ponovi Gareth, loše raspoložen.Njegov izraz lica nije se uopće poboljšao tako da je ras uz uobičajeni pobjednički krikzapočeo skupljati karte s poklopca sanduka sa streljivom.Ni ovo mi se nimalo ne svida , reče izvukavši novčarku prije nego što ga je ras mogaopodsjetiti na to. Dok je ras miješao karte i dijelio ih, Gareth je nastavio s razgovorom koji jevodio s Jakeom.Ima li vijesti o Vicky? Ništa novo ni s te fronte?Apsolutno ništa , uvjeri ga Jake.

Evo još jedne stvari koja mi se nimalo ne sviđa. Previše je brzo odustala. Bojim se da će sesvakog trena pojaviti u svom oklopnom vozilu usprkos mojoj zabraniNema ni traga Miss Ljuljački , reče Jake smireno promatrajući cijeli obzor.Tako bih htio podijeliti s tobom tu sigurnost*, promrmlja Gareth i podigne karte.Wilbur SmithMuči me noćna mora da će se pojaviti. Znaš, nije to u njenom stilu, ostati u taboru dok seovdje ratuje. Uvijek je u prvim redovima. Voli vidjeti svojim očima što se dogada.Znam , reče Jake. I ja sam vidio taj čudan pogled kad je pristala da ostane u taboru... Takosam se osigurao da ne može iskoristiti Miss Ljuljačku. Skinuo sam grafitnu šipku.Gareth se osmjehne. To je jedina dobra vijest tjedna. Već sam si predočio Vicky Cambenvellkako se baca u ralje neprijatelju.Jadni Talijani , primijeti Jake i obojica se nasmiju.Ponekad me iznenađuješ, znaš? , nastavi Gareth i izvuče cigare iz džepa košulje te baci jednuJakeu na kupoli.Hvala što se brineš za moj posjed , reče. Vrlo to cijenim.Jake odgrize vrh cigare i zbunjeno ga pogleda zapalivši šibicu na kupoli. Pusti je da izgori natrenutak u ruci, da bi potrošio sav sumpor. Lov je otvoren sve dok netko ne obilježi svoje ime.Tako se radi s govedima u mojoj zemlji, stari moj , odgovori mu ovaj, a potom upali cigaru.Vicky Cambenvell je izabrala četiri ili pet najstarijih slugu rasa koji su pazili na tabor,svakoga je nagradila srebrenjakom Marije Terezije i gotovo ih je ubila od silne zaposlenostidok su okretali ručku za pogon motora. Jedan za drugim, svi su se predali, bez imalo snage,dok ih je Vicky, ošinuvši ih pogledom, tjerala i prijetila im iz vozačeve kabine.Nakon sat vremena tog mučenja uvjeri se da se radi o sabotaži.Htjeli su je držati podalje od opasnosti. Tada započne ispitivati unutrašnje organe MissLjuljačke. Bila je jedna od rijetkih žena kojima je stalo da znaju kako funkcioniraju stvari, icijeli je život bila pravi bič za mehaničare, dečke i instruktore svojim pitanjima. Nije joj bilodovoljno ući u automobil i sjesti za volan. Tako je postala izvrsna vozačica i pilot, i znala jekako funkcionira motor.U redu, gospodine Burton. Da vidimo što si učinio , promrmlja loše raspoložena. Započnimo snapajanjem.Podigne si rukave i priveže kosu maramom. Njenih pet pomoćnika gledalo ju je s velikimčuđenjem kad se podigla ispod haube i provirila iz kućišta motora.Rimska vučicaMorala ih je potjerati uz glasne krikove udarajući ih laktovima, tako da su svi potrčali. Zatimje mogla započeti s poslom i usredotoči svu svoju pažnju. Provjerila je napajanje i uvjerila seda je benzin slobodno izlazio iz spremnika i da pumpa normalno funkcionira.U redu, sada ćemo provjeriti električni dio , promrmlja za sebe, i okrene se bijesno jer ju jejedna ruka neprekidno dodirivala za pojas, i time joj pokvarila koncentraciju.Da, što je? , zapita, i njen izraz lica se promijeni, ozarivši se kad opazi kome je ruka pripadala.Sara!Zagrli djevojku. Kako si, do vraga, stigla do dolje?Pobjegla sam, gospođice Camberwell. Bilo mi je užasno dosadno u bolnici. Tako sam poslalapo konja i skočila s prozora te krenula usjeklinom.A što je s tvojim prijateljem, mladim liječnikom? , zapita je Vicky, i dalje grleći djevojku,koja je bila iznenađena ljubavlju koju je osjećala prema njoj.Ah, taj! Sarin glas bio je prepun razočaranja i prezira.Bio je najdosadnija stvar u bolnici. Ma kakav liječnik! Nije imao blage veze kako funkcioniratijelo... morala sam ga ja naučiti, a nije bilo ni malo zabavno.A što je s nogom? , zapita Vicky. Kako tvoja noga?Ništa, ništa. Gotovo je sve u redu.

Sara je pokušavala umanjiti svoje ozljede, ali je Vicky primijetila da šepa. Teško jahanje postrmoj stazi usjekline mora da ju je jako umorilo. Povede je sa sobom ispod akacija, dasjedne.Čula sam da će se započeti s borbama. Zato sam i došla. Čula sam da Talijani napreduju...Ogleda se oko sebe živahna pogleda ne mareći za bol. Gdje su Jake i Gareth? Gdje jeGregorius? Ne smijemo izgubiti borbu, gospođice Camberwell.Upravo sam to ja tebi i pokušavala reći , reče Vicky, osmjehnuvši se. Namjerno su nasostavili ovdje!Kako! Živahni Sarin pogled postao je borben. Sasluša Vickvjinu pripovijest s izrazom licakoji je odavao uvrijeđenost.Muškarci! Nikada im ne možeš vjerovati , krikne Sara.Ako te ne pokušavaju poleći, znači da ti žele još više naškoditi. Ali mi ne odustajemo, zar ne?liWilbur SmithNaravno da ne , reče Vicky. Ni u kom slučaju.Uz Saru bilo je nemoguće nastaviti s poslom na oklopnom vozilu, no, apsolutno neznanjeetiopske djevojke što se tiče oklopnog vozila, bilo je kompenzirano najživahnijomradoznalošću tako da je Vicky, kad je htjela pregledati magnet, opazila da promatra kovrčavuSarinu glavu. Nakon što ju je odmaknula pet ili šest puta, zapita je očajnički: Znaš li pucatimitraljezom Vickers?Ja sam planinka , hvalisala se Sara.Rodena sam s puškom u ruci, i s konjem medu nogama.Da, drugo je tebi medu nogama, a ne konj , promrmlja Vicky i djevojka se nasmije.Ali, jesi li ikada pucala Vickersom?Ne , potvrdi Sara nevoljko, a potom se ozari.No, neće mi dugo trebati da shvatim kako funkcionira.Evo ti! , reče Vicky i pokaže joj golemu cijev hlađenu na vodu koja je virila s kupole. Davidimo što ćeš učiniti.Dok se Sara penjala na kupolu, još uvijek šepajući, Vicky se vrati svome poslu. Nakon polasata usklikne:Ah, koja svinja! Skinuo je grafitnu šipku!Sara proviri s kupole. Tko to? Gareth?Ne , odgovori Vicky. Jake.Ne bih to očekivala od njega.Sara se spusti otežano s kupole i zajedno s Vicky pogleda gdje je počinjena šteta.Svi sujednaki.Gdje ju je sakrio?Vjerojatno je ima u džepu.A što ćemo sada? Sara je kršila ruke.Nećemo sudjelovati u borbi!Vicky razmisli na trenutak, a potom njen se izraz lica promijeni. U mojoj torbi, u šatoru,imam bateriju. I etui. Donesi mi i jedno i drugo, molim te.Jedna od baterija iz električne svjetiljke, koju su otvorile Sarinim nožem što ga je nosila opojasu, otkrije jezgru od grafita. Vicky je pažljivo izvuče uz pomoć turpije za nokte a potompoloži u kućište. Motor se upali nakon prvog pokušaja.Rimska vučicaZaista si sposobna, gospođice Camberwell , reče Sara, tako iskreno i svečano da je Vicky biladirnuta. Osmjehne se djevojci koja je sjedila naslonivši se leđima na kupolu.

Misliš li da ćeš uspjeti ispaljivati rafale Vickersom? , zapita je Vicky, i Sara klimne glavom,nesigurna, dohvativši tankim rukama golemu ručku mitraljeza od mahagonija. Da bi gledalakroz ciljnik, Sara se morala podignuti na vrške prstiju.Dovoljno je da me dovedeš do borbe, gospođice Camberwell.Vicky otpusti kočnicu i oklopno vozilo iziđe iz šume akacija krenuvši stjenovitim putem kojije vodio prema ulazu u usjeklinu.Jako sam ljuta na Jakea , izjavi Sara, hvatajući se na sve strane dok se oklopno vozilo ljuljalona neravnoj cesti.Nisam očekivala da će se tako ponijeti. Sakriti grafit! Više je to nalik Garethu. Zaista meuznemiruje!Zaista?Da, i mislim da bismo ga trebale kazniti.Kako?Izabravši Garetha za tvog ljubavnika , zaključi Sara odlučno.Mislim da je to najbolji način da kaznimo Jakea.Boreći se s volanom i neprekidno kočeći, Vicky pomisli na riječi koje je Sara upravo izrekla.Pomisli na Jakeova široka ramena, na mišićave ruke i kovrčavu kosu, na njegov dječačkiosmijeh, koji se mogao izmijeniti u užasno mrgođenje. Odjednom shvati daje željela biti uznjega, i da bi joj užasno nedostajao ako bi otišao iz njena života.Moram ti zaista zahvaliti kako vodiš moje poslove , uzvikne djevojci na kupoli. Ne znamkako, ali uspijevaš...Drago mi je, gospođice Camberwell! , dovikne joj Sara.Ja shvaćam te stvari.Kako je popodne odmicalo, započeli su se skupljati oblaci.Na safirnoplavom nebu, okrugle srebrenaste mase započele su lebdjeti i međusobno seprožimati, vrlo visoko, postajući sve tamnije i tamnije, sve dok nisu poprimile boju zrelogacrnog grožđa, ili stare modrice.Wilbur SmithNo, usprkos tome, nad savanom je nebo bilo vedro, jasno i visoko, a sunce je žarilo, grijućizemlju do te mjere da je zrak gotovo treptio i plesao, iskrivljujući prizore i udaljenosti. Sadasu planine izgledale tako blizu i pritiskivale su ljude koji su čekali u koritu: trenutak kasnijeponovno se smanje, izgledajući kao da su jako daleko.Sunce je tako zagrijalo oklop oklopnog vozila daje pekao na dodir. Ljudi koji su čekali, okupese svi, osim Jakea Burtona i Garetha Swalesa, u sjeni vozila, stišćući se poput preživjelihnakon tko zna kakve katastrofe, tražeći olakšanje od smrtonosnog sunca.Bilo je taklo toplo da je partija remija gotovo odmah bila prekinuta. Dva bijelca dahtila supoput pasa. Na njihovoj koži znoj se istog trena sušio stvarajući tanku koru od slanih kristala.Gregorius pogleda prema planinama ukrašenim oblacima i tiho reče: Ubrzo će početi padatikiša!Podigne pogled prema Jakeu Burtonu, koji je izgledao poput kipa na prijestolju na kupoliPriscile, Kurve. Glavu je zavio u bijeli turban, da bi se zaštitio od sunca, i držao je dalekozorna koljenima. S vremena na vrijeme podizao ga je i promatrao puni obzor a potom ponovnopadao u nepomičnost.Polako se sjena širila pored oklopnog vozila, postupno kako je sunce padalo u zenit.Istodobno je ono gubilo dio topline, a njegove zrake postajale su sve pozlaćenije i crvenije.Još jednom Jake uze dalekozor, no ovoga se puta zaustavi na pola u promatranju obzora. Ulećama poznati oblik prašnjavog oblaka ljuljao se polako u pustinji i miješao se sintenzivnijim oblakom na nebu.Zagleda se u nj oko pet minuta. Izgledalo je da se oblak prašine udaljava, blijedi, dok su sestupovi toplog zraka podizali i iskrivljavali mu prizor.

Jake spusti dalekozor i topli ga znoj oblije po kosi, te klizne na čelo i završi mu u očima.Proklinjao je zbog nelagode koju je osjećao i obriše kapke jednim krajem turbana. Trepnekapcima i ponovno podigne dalekozor. Srce mu je skočilo u grlo i sav se naježi.Užasne struje i vrtlozi toploga zraka odjednom su se umirili. Oblak prašine koji je prijenekoliko sekunda izgledao da se udaljava sve više, sada je bio tako jasan i blizak da je ispuniodalekozor, i podizao se prema plavome nebu. Odmah zatim njegovo srce jače zakuca.Rimska vučicaIspod golemog oblaka sada je dobro vidio tamne oblike, poput kukaca, kamione koji sunapredovali svom brzinom. Odjednom se gustoća zraka ponovno izmijeni, i oblik kolone kojaje nadolazila opet se promijeni. Izgledala je poput čudovišta, sasvim blizu, ispod oblakaprašine, svaki trenutak bila je sve bliže i bliže.Jake krikne, a Gareth se odmah stvori pored njega.Jesi li poludio? , prodere se na njega.Sručit će se na nas u roku od minute!Kreni! , krikne Jake. Upali motore! , i uvuče se u kabinu.Oko vozila se odjednom stvori zbrka. Ručicom pokrenu motore, no zbog topline benzin sepretvorio u paru i otežano je cirkulirao cilindrima.Nekoliko stražara podignu rasa i uguraju ga u Garethovu kupolu, smjestivši ga za mitraljezVickers. Kada je to bilo gotovo, ratnici potrče prema konjima. No, zaustave ih rasovi krikovina amharskom. On je pokazivao svoja krezuba usta, dovoljno velika da u njih stane medvjed uzimskom snu.Na trenutak je zavladala zbunjenost, sve dok najstariji medu njima nije izvukao golemudrvenu kutiju od cedrova drva iz torbe i potrčao prema rasu pružajući mu je. Smiren, staracpotraži u kutiji i izvuče predivno zubalo od porculana, golemo, bijelo i dovoljno oštro, koje biodgovaralo i ustima konja na utrkama, zajedno s desnima jarkocrvene boje. Nakon kratkeborbe uspije ga ugurati u usta, a potom zagristi poput šarana koji se hvata za mamac, raširivšiusne u savršen osmijeh.Stražari mu zaplješću s oduševljenjem, a Gregorius ponosno reče Jakeu: Moj djed nosi zubalosamo kad se bori ili nudi užitak ženama , i Jake na trenutak odvoji pogled od kolone koja sepribližavala da bi se divio predivnim zubima.Izgleda mladi. Ne pokazuje ni dan više od devedeset godina , procijeni. Potom ubrza i približioklopno vozilo mjestu koje je bilo u zaklonu ispod obale da bi mogao promatrati potezeTalijana.Gareth ga je slijedio svojim vozilom i osmjehne mu se s mjesta vozača. Bio je to zlobanosmijeh i Jake shvati da je Englez jedva čekao da krene u borbu.Nije više bilo potrebno upotrijebiti dalekozor.Wilbur SmithTalijanska kolona nalazila se na otprilike četiri kilometra udaljenosti. Približavala se velikombrzinom dolazeći im u susret. Još petnaest minuta vožnje tom brzinom i kolona bi zaobišlaEtiopljane s boka, te si otvorila slobodan prolaz prema usjeklini. Jake je dovoljno znao i nijese ni nadao u mogućnost ponovnog organiziranja redova konjaništva kad se jednom buderazdijelilo. Znao je instinktivno da će se etiopski konjanici boriti poput lavova sve dok ihbujica napada ne bude povela naprijed, ali bilo koje povlačenje odmah bi se preobrazilo urazbijanje redova: već ih je zamišljao kako vrve planinama poput radnika na izlazu iztvornice. Bili su navikli na pojedinačnu borbu i izbjegavali su masovne bitke na bojnompolju: bili su brzi poput ptica grabljivica, no i spremni u jednako brz bijeg pred prijetnjomorganiziranog neprijatelja. Hajde!, promrmlja u sebi, udarivši se rukom po bedru zbognestrpljivosti, i osjetivši prvi grič uzbune tog dana. Ako se mamac ne ponudi neprijatelju uroku od nekoliko trenutaka...

Ali, upravo stoga što su se borili pojedinačno, i svatko je bio general samome sebi, Jake nijeimao razloga za zabrinutost. Umijeće postavljanja zasjede bilo je prirodno za Etiopljane poputosjećaja držanja puške u rukama.Nekoliko konjanika se pojavi na užarenom tlu ispod nosa Talijana. Prepriječe put talijanskojkoloni, krećući se prema sredini dobro skrivenoga etiopskog konjaništva.Gotovo istog trena jedno se vozilo odvoji sa čela kolone i krene za konjanicima u galopu.Brzina tog vozila bila je zastrašujuća i skupina je bila primorana krenuti prema mjestu gdje suse sakrila oklopna vozila.Iza toga izoliranog vozila talijanska kolona izgubi na kompaktnosti. Prva polovica kamionakrene također u potjeru za konjanicima, skrenuvši za vozilom. Bila su to mnogo veća vozila, splatnenim ceradama, i išla su gotovo istom brzinom kao i konjanici. No, usprkos tome, manjevozilo je brzo smanjivalo udaljenost i Jake ustane da bi bolje vidio, te pogleda kroz dalekozor.Odmah prepozna otvoreni Rolls Royce koji je već vidio uz Bunare Cialdi. Sjajio se na suncu,a njegovi niski obrisi još su više naglašavali brzinu i snagu, dok se oblak prašine podizao izastražnjih kotača.Rimska vučicaDok je promatrao, Rolls naglo zakoči podigavši još veći oblak prašine. Jedan muškarac skočisa stražnjeg sjedala.Jake opazi da u ruci drži golemu lovačku pušku i ispaljuje hitce jedan za drugim: ukupnosedam, koliko je plavkastih oblačića izišlo iz cijevi. Cijev se podizala nakon svakog hitca inekoliko trenutaka kasnije zvuk pucnja dolazio je do Jakea.Konjanici su se brzo udaljavali od Rollsa, no, ni varijacije udaljenosti ni fatamorgana, niprašina nisu zavarali strijelca. Nakon svakog hitca jedan bi konj pao na tlo, s kopitimaokrenutim prema nebu, ili se vukao još nekoliko koraka prije nego što je padao na tlo i nije seviše pomicao.Potom muškarac s puškom ponovno sjedne u Rolls i nastavi s lovom na preživjele, brzosmanjujući udaljenost, dok su se kamioni približavali očajničkom sporošću prema mjestu kojeje Gareth Swales odredio za napad na ljude i vozila.Kopile! , zareži Jake kroz zube, promatrajući Rolls koji se zaustavljao uz još jedno kočenje.Talijan nije zasigurno riskirao približavajući se previše konjanicima: ostajao je dovoljnodaleko, izvan dosega njihovih staromodnih pušaka, i pucao je u njih stilom lovca na golubove.Cijeli prizor je izgledao više poput prizora iz lova, a ne iz rata. Čak je i s udaljenosti od tristoili četiristo metra Jake bio u stanju opaziti krvoločan pogled talijanskog strijelca, njegovužarku potrebu za ubijanjem iz užitka i dubok osjećaj koji je smrt pobuđivala u njemu.Da su se odmah bacili u borbu, i napali bok kolone, možda bi spasili život mnogimkonjanicima koji su sada očajnički bježali pred nemilosrdnim strijelcem. No, talijanska kolonanije bila dovoljno blizu da padne u klopku koju je Gareth pripremio za njih. Na brzinu Jakepotraži dalekozorom i posljednje kamione u koloni, i opazi da se nekoliko kamiona na krajukolone nije pridružilo ludome lovu na konjanike u bijegu. Ta mala skupina se zaustavila, očitona zapovijed sposobnog zapovjednika, i sada se nalazila na četiri kilometra od ostalih koji suse približavali poput lavine, u oblaku prašine.Jake nije više mogao promatrati tu skupinu, jer je u međuvremenu ponovno započeo masakrskupine konjanika, koji su poslužili kao mamac, za suludoga talijanskog strijelca iz Rollsa.Wilbur SmithftNapast da započne bitku sada zavlada Jakeom. Znao je da nije pravi trenutak s taktičke strane,ali reče samome sebi: K vragu, nisam general! Tim jadnicima je potrebna pomoć.Pritisne papučicu i motor zabruji, ali prije nego što je uspio krenuti i izići iz skloništa, GarethSwales, koji je promatrao svu igru osjećaja na njegovu licu, prepriječi mu put svojimoklopnim vozilom.

Stari, ne budimo budale! , dovikne mu Gareth iz vozačeve kabine. Smiri se ili ćeš svepokvariti.Ti jadnici... , započne Jake.Morat će se snaći kako znaju i umiju , kratko mu odbrusi Gareth. Već sam ti jednom rekao daće nas tvoje staromodne misli i osjećaji uvući u nevolje, obojicu.Rasprava je stigla do tog dijela kad je ras prekine.Nadvisio se iznad Garetha, naoružan mačem koji je držao objema rukama. Uzbuđenje je bilopreveliko za njega. Nije se više mogao svladati. Vrtio je mačem iznad glave, dok su sunčevezrake blještile na oštrici mača i porculanu zubala.On je ratničke krikove naglašavao udarajući vozača i tjerajući ga u napad povicima naamharskom. Gareth se skiupča da bi izbjegao kraljevskim stopalima.Horda luđaka! , prosikće pokušavajući izbjeći udarce.Zašto sam vam se pridružio?Majore Swales! , dovikne Gregorius, koji nije mogao ostati izvan borbe ni trenutak duže.Moj djed vam zapovijeda da napadnete!*A ti reci svome djedu neka se goni... , ali Garethov odgovor prekine udarac u rebra.Naprijed! , vikne Gregorius.Hajde, pokreni se, pobogu! , uzvikne Jake.Hura! , usklikne ras, okrenuvši se na kupoli i potičući svoje ljude da se bace u napad. No, nijeim više trebalo ohrabrivanja: preplavivši dva oklopna vozila koja su se međusobno blokirala,mašući puškama iznad glava dok su im se tunike vihorile poput zastava na vjetru, uspnu se narub i bace se u galopu prema boku talijanske kolone.O, Bože moj , uzdahne Gareth.Svaki vojnik je sam sebi general!Rimska vučicaPogledaj! , dovikne mu Jake, i pokaže prema osušenom koritu rijeke, pored prvih padinaplanina.Izgledalo je kao da se zemlja otvorila. Bujica konjanika u galopu se bacala prema neprijatelju.Na mjestu gdje trenutak ranije nije bilo ničega osim brežuljaka, praznih i tihih, sada je svevrvjelo od jahača, na stotine, na tisuće, koji su uz krikove galopirali prema talijanskimkamionima. Prašina je lebdjela iznad cijeloga prizora, kotrljajući se prema naprijed poputpjene na vjetru s vrha oceanskog vala usred zime, tako da su ljudi, konji i mehanička sredstvaizgledali poput mračnih i paklenih oblika u sjeni tog oblaka, u koji su sunčeve zrake samodjelomično uspjele prodrijeti odbijajući se na pušci ili maču.U igri smo , složi se gorko Gareth, i povuče se da bi ostavio prostora Jakeovom oklopnomvozilu, a potom krene i sam prema rubu preko koji je konjaništvo već prošlo i napadaloTalijane.Jake se odmakne od drugoga oklopnog vozila i krene iskorištavajući povoljniji kut. Sada su sedva oklopna vozila već našla u dolini. Pred njima se nalazio otkriven bok talijanske kolone,jednostavni kamioni s platnenim pokrovom bili su najjednostavnija meta koju su oklopnavozila ikada imala u svojoj već dugoj povijesti. Dvije željezne dame krenu zajedno naprijed, aJakeu je izgledalo da čuje drukčiji zvuk u svojoj, kao da su vozila osjećala bit njihovapostojanja. Jake baci brz pogled na Grbavca koji je vozio uz njegov bok. Njegovi obrisi bili sumu poznati, no, sada je vozilo posjedovalo novu draž kojom se vihorila zastava Etiopije, ikojom su kotači posvuda bacali pijesak poput kopita vatrenog pastuha. Priscila je napredovalaistom odlučnošću, i Jake osjeti toplu ljubav prema dvjema starim gospođama.Idemo, djevojke! , usklikne iz svega glasa, i Gareth Swales okrene prema njemu glavu koja jeizvirivala iz vozačeve kabine. Cigara koju je tek bio upalio dimila se iz ugla njegovih usta kaodaje sama niknula, a Gareth se cerio svuda oko nje.

Noli illegitimi carborundumh Jake jedva razabere riječi uz tutanj motora i vjetra, a potomsvoju pažnju usredotoči na vožnju, krenuvši svom brzinom prema neprijateljskoj koloni.Njeno kretanje odjednom se zaustavi.Talijanski vojnici koji su do malo prije napredovali prema njima, sada, zbunjeni, jedva shvateda su se strane u ratu izmijenile.Wilbur SmithGrof izabere jednog konjanika, nacilja i lagano, poput uzdaha, pritisne otponac, budući da seradilo o Mannlicheru, osjetljivoj pušci i nadasve preciznoj na toj udaljenosti koja nijeprelazila sto metara.Savršeno je vidio da je pogodio metu: muškarac se ukruti na sedlu i padne, držeći se objemarukama za vrat konja, dok mu je stara puška ispala iz ruke, i ostavši uhvaćena za kopču naruci, vukla se po podu s konjem u galopu. Grof savršeno razabere i mrlju krvi koja se širila nabijeloj tuniki u visini ramena ranjenog konjanika.Ponovno ispali, ciljajući prema vratu konja. Vidio je kako se metak zabija u konja koji je paona tlo, ritajući se s ranjenim jahačem, i zahrže u agoniji.Grof se nasmije, sav uzbuđen.Koliko ih ima, Gino? Koliko ih je zajedno s ovime?Osam, gospodine pukovniče.Ti broji, znaš, nastavi s brojenjem! , zapovjedi mu i okrene pušku u potrazi za novom žrtvom,promatrajući savanu.I odjednom mu se zaledi krv u žilama, cijev puške zadrhti i spusti se sve dok nije bila uperenau njegov nožni palac, i istodobno brada mu padne na vrat. Mučnina koju je osjetio, i koju jetrenutačno bio zaboravio u uzbuđenju lova, ponovno ga obuze istom jačinom koja mu pretvoricrijeva u vodu, a koljena u želatinu.Djevice Marijo! , prošapće.Cijeli obzor se pomicao, neprekinuta linija u cijelom njegovom vidnom polju. Trebalo mu jedosta vremena da shvati što je vidio i da je umjesto petnaest bezazlenih konjanika sada njihbilo na tisuće i tisuće koji su se, umjesto da bježe, kretali prema njemu brzinom za koju nikadne bi pomislio da je moguća. Raskolačenih očiju vidio je redove neprijatelja kako se nižu naobzoru, kao da su se izrodili iz utrobe zemlje, i kako galopiraju prema njemu kroz tanak slojprašine. Vidio je i sunce na zalasku koje je zacrvenilo nebo iznad podignutih mačeva, i začuoje topot kopita konja u galopu kako odzvanja poput golemog vodopada. U tom tutnju,prigušeno, začuli su se i ratnički krikovi horde u napadu.Giuseppe , prošapće mucajući.Rimska vučicaBrzo, gubimo se odovud, odmah! I to svom brzinom!Bila je to neka vrsta zapovijedi koja je odmah dolazila do primatelja poruke, do srca vozača.Odmah nagazi na papučicu gasa takvim pritiskom da je grof pao na kožno sjedalo.Raštrkani na fronti od petsto metara iza i na bokovima, Rollsa je na čelu kolone slijedilotridesetak kamiona Fiat boje pijeska. Usprkos svim njihovim naporima, ostali su dosta izaRollsa i sada su se nalazili na tristo metara udaljenosti. Usprkos tome, uzbuđenje potjerezavladalo je vojnicima, koji su se popeli na krov kamiona i držali se za što su mogli, vičući itrubeći sirenom na kamionima da podrže pukovnika u njegovom lovu na lisicu.Vozila su se kretala po lošem tlu takvom brzinom od koje bi inženjer koji ih je projektiraoposijedio, i sada su se odjednom našli pred potrebom da se okrenu, a da pri tom ne smanjebrzinu.Vozači dva kamiona na čelu, čija je žurba bila najveća, riješili su problem skrenuvši jedan nadesnu, a jedan na lijevu stranu. Tako su se sudarili pri brzini od osamdeset kilometara na sat.U oblaku pare, pucanju stakla i metala, crnokošuljaši završe na tlu kotrljajući se po savani,poput vreća brašna, ili probodeni kojom metalnom šipkom iz kamiona. Nakon sudara iz

kamiona započne curiti benzin iz spremnika i bukne vatra uz eksploziju od koje se ledila krv užilama, te vulkansku erupciju plamena i crnoga dima.Ostali kamioni uspiju na neki način promijeniti rutu bez većih sudara i krenu u bijeg svombrzinom kroz vlastiti prašnjavi trag, dok ih je horda konjanika slijedila.Grof Aldo Belli nije imao snage ni okrenuti se i pogledati. Bio je siguran da će vidjeti golemimač kako na nekoliko milimetara kruži iznad njegove pokunjene glave. Nagnuo se nadvozačem tjerajući ga da ubrza, udarajući ga šakama u glavu.Brže! , vikao je grof čiji je glas izgledao sada više kao kontraalt nego kao bariton. Brže,idiote! Ili ću te dati strijeljati! , i ponovno ga udari iza uha, a potom uzdahne od olakšanja,vidjevši da je Rolls dostigao kamione u bijegu. Tada se osjećao dovoljno sigurnim da seokrene i pogleda. Olakšanje postane još jače kad je shvatio da je Rolls savršeno u stanjuostaviti za sobom konja u galopu.Tako je grof osjetio topli val novoga žara.Wilbur SmithDodaj mi pušku, Gino! , dovikne mu. Daj mi pušku!Ali časnik je fotoaparatom pokušavao slikati hordu koja je napadala. Grof ga udari šakom poglavi.Idiote! U ratu smo, a ja sam ratnik! Daj pušku!Giuseppe, vozač, začuvši ga, odluči nevoljko da je njegova dužnost bila usporiti neznatno idozvoliti grofu da slijedi vlastite ratničke pobude. Ali, nakon što je smanjio brzinu, ponovnoprimi šaku u glavu. Grofov glas ponovno je postao piskutav.Idiote! , vrisne. Želiš li nas ubiti? Brže, budalo, brže!Uz neopisivo olakšanje vozač ubrza i Rolls ponovno skoči naprijed poput pantere. Gino,stisnut pored grofa, doda mu Mannlicher. Nabijen je, gospodine grofe.Odlično, mladiću! Grof dohvati pušku i započne se ogledavati oko sebe u potrazi za žrtvom.Etiopsko konjaništvo je, ipak, bilo dosta daleko, a Rolls je pretekao dobar dio kamionakolone, koji su se sada nalazili između grofa i neprijatelja. Grof je sada procjenjivaomogućnost da zapovijedi Giuseppeu da skrenu na bok, da bi tako ostavili slobodan prostor zavatru: htio je osjetiti užitak pucanja u crne konjanike sa sigurne udaljenosti nasprammogućnosti pokojega malog osobnog rizika. Pogleda, zatim, u smjeru prema kojem je vozačtrebao skrenuti i to što opazi ponovno ga ostavi otvorenih usta.Dva golema oblika prelazila su preko savane. Izgledala su poput čudovišnih deva koje se brzopribližavaju teturajući i prijeteći.Grof ih pogleda ne shvaćajući na trenutak, sve dok uz naglo ubrzano kucanje srca, nakon štose novi val adrenalina proširio krvotokom, ne shvati da su dva čudnovata vozila bila dovoljnobrza da mu prepriječe put.Giuseppe! , vrisne, i udari ga rukohvatom Mannlichera.Nije se radilo o jakom udarcu, udario ga je samo da privuče njegovu pažnju, ali Giuseppe ih jeprimio već previše i bio je zbunjen. Držao je čvrsto volan i naglo skrenuo prema novomeneprijatelju.Giuseppe! , vrisne ponovno iz svega glasa grof, odjednom opazivši zastavice koje su sevihorile na vrhu oklopnih vozila.Istog trena opazi i cijev Vickersa koja je virila iz kupole.Sveta Marijo! , drekne kad je oklopno vozilo lagano skrenulo, a cijev mitraljeza se okreneprema njima.Rimska vučicaSkreni,kretenu! Skreni! , drekne grof Giuseppeu,ponovno ga udarivši šakom u glavu.Odjednom kroz suze boli, neprekidno zujanje koje je osjećao u ušima i sa zasljepljujućimužasom koji gaje obuzeo, Giuseppe opazi devin oblik koji je prijetio da će se sručiti na njih, inaglo skrene.U tom trenu cijev Vickersa izbljune vatru i plamen, a zrak presiječe rafal fijuka i hitaca.

Major Castellani, na krovu svog kamiona, promatrao je uz izraz neslaganja na licu, što sedogađalo, napola skriven oblakom prašine, i na gotovo kilometar udaljenosti. Opazi brzpokret, dim i prašinu, pa je i uz dalekozor vrlo malo shvaćao što se događa.Opazi niz sjena, i sve mu je izgledalo besmisleno. Bila mu je potrebna sva njegova energija dauspori deset kamiona koji su prevozili topove i topnike i da iz zadrži pod svojimzapovjedništvom: htjeli su se pod svaku cijenu i oni baciti u potjeru za skupinom konjanika.Castellani je već gotovo i dao zapovijed da krenu dalje i da se pridruže pobjedničkoj navaligrofa prema slavi, kad ponovno podigne dalekozor i ovoga puta ugleda sasvim drukčiji prizor.Ugleda nezamjenjive obrise kamiona Fiat kako izlaze iz oblaka prašine i kreću se ravnoprema njemu. U njegovom jakom dalekozoru razabirao je crnokošuljaše koji su svi gledali izasebe u suprotnom smjeru odakle je kamion krenuo svom brzinom.Očisti leće i opazi još jedan kamion kako izranja iz oblaka prašine i vozi prema njemu. Jedanvojnik na krovu pucao je unatrag, dok su njegovi prijatelji, držeći se za kabinu, promatralisleđeni od užasa.U tom trenutku Castellani začuje zvuk koji odmah prepozna, uz jezu. Bili su to rafaliengleskog mitraljeza Vickers.Potraži ga pogledom s desne strane talijanske kolone koja se sada sasvim vidjela, i povlačilase u velikom neredu. Odmah ugleda obrise oklopnih vozila koja su se pojavila u ravnoj savanii punim se žarom kretala prema boku talijanske kolone kamiona.Iskrcajte topove , uzvikne Castellani topnicima.Neprijatelj napada oklopnim vozilima, spremite se na protunapad.Wilbur SmithINa kupolama oklopnih vozila mitraljezi Vickers bili su montirani na kuglastim ležajima.Cijev se mogla podizati i spuštati slobodno, no nije se mogla pomicati u stranu više oddvadeset stupnjeva, što je predstavljalo graničnu vrijednost ciljanja, iznad koje je vozačmorao intervenirati skrećući.U rasu je to pobuđivalo očaj. Izabirao je sebi žrtvu i pokazivao je vozaču na jasnom isavršenom amharskom: ali, Gareth Swales, ne shvaćajući ni riječi, već je izabirao drugu inudio rasu, koji je odbijao njegov izbor osvećujući se udarcima nogom u rebra jadnog vozača,iskorištavajući svoje kraljevsko pravo na izbor.Posljedica svega toga bila je daje oklopno vozilo neprekidno mijenjalo rutu, i to sasvimnepredvidivo duž talijanske kolone, kočeći i skrećući, dok su se strijelac i vozač svađali neshvaćajući jedan drugoga, gotovo ne mareći za hitce iz pušaka usmjerene prema njima.S druge strane, Priscila, Kurva, učinila je pravi masakr. Nije uspjela prvim rafalom pogoditiRolls koji je odmah nestao u oblaku prašine medu kamionima kolone: ali sada su Jake iGregorius surađivali uzajamno se pomažući zahvaljujući prijateljstvu koje je niklo medunjima. Ulijevo, vozaču, ulijevo! , vikao je Gregorius, ciljajući prema kamionu koji se nalaziona pedesetak metara pred njim.Odlično: imam ga! , uzvikivao je Jake skrenuvši prema njemu i gledajući ga ispred sebe. Kadbi opazio kamion, približavao mu se sve dok se udaljenost između njih nije smanjivala do šestili sedam metara. Stražnji dio kamiona bio je prepun crnokošuljaša. Neki su praznili puškeprema oklopnom vozilu koje ih je slijedilo, uzalud ga obasuvši hitrima, ali većina se držala zarubove kamiona, blijedi u licu, i promatrali se raskolačenim očima oklopno vozilo koje jesijalo smrt i koje se sve više približavalo.Pucaj, Greg! , uzvikivao je Jake.I u hladnome bijesu koji ga je obuzimao, bio je radostan što je mladić slušao njegovezapovijedi i pucao samo kad mu je on to rekao.Na tako kratkoj udaljenosti nije bilo trošenja metaka uzalud.

Svaki rafal pogađao je kamion, zarivši se u meso, kosti i lim u ritmu od sedamsto hitaca uminuti.Rimska vučicaKamion je zateturao, pao na bok i raspršio leševe posvuda, poput mokrog psa koji tresući seraspršuje kapljice oko sebe.Udesno, vozaču! , zatim bi viknuo Gregorius.Još jedan kamion s desne strane, još malo... dobro, imamo ga! I ponovno krenu u lov na jošjedan kamion prepun uspaničenih Talijana.Na stotinjak metara udaljenosti, u međuvremenu, i Gareth je požnjeo svoj prvi uspjeh. Nemogavši više izdržati rasove udarce i nerazumne zapovijedi, ispusti volan i bijesno ga udari.A sada je dosta, staro kopile! , vrisne. Okomi se na njih, dovraga! Ja sam na tvojoj strani!Oklopno vozilo bez kontrole naglo skrene. S boka mu se nalazio kamion Fiat prepun Talijana,čiji vozač nije primijetio da su neprijatelja bila dva, osim horde etiopskih konjanika koji su ihnapadali. Vozio je gledajući unatrag u nemogućem kutu. Dva vozila bez vozača sudare se podopasnim kutem i uz maksimalnu brzinu. Čelik se sudari sa čelikom i oslobodi se vatrometiskara, a oni se odbiju daleko, ostavši na dva kotača. Na trenutak je izgledalo da će se oklopnovozilo, ostavši izvan ravnoteže, prevrnuti, no ono padne na kotače, i Gareth nastavi vožnju uzveliki napor.Kamion Fiat bio je laganiji i manje uravnotežen. Oklopno vozilo udarilo ga je ispod vozačevekabine. Nije niti zateturao, već se naglo prevrnuo, a sva četiri kotača su se i dalje okretala uzraku. Kabina i stražnje platno odvojili su se od ostatka kamiona, a ljudi su ostali prikliješteniizmeđu tla i lima.Bilo je to previše za rasa: nije više mogao izdržati razočaranje da bude zatvoren u užarenojmetalnoj kutiji, ne vidjevši ništa, dok je posvuda oko njega bježalo na stotine neprijatelja kojeje mrzio. Otvori poklopac na kupoli i izvuče van glavu i ramena, i ispusti glasan bijesni. krik,prepun uzbuđenja, frustriranosti i željan krvi.U tom trenu Rolls Royce prođe ispred njih svom brzinom, presjekavši put Garethovomoklopnom vozilu. Na stražnjem sjedalu sjedio je talijanski časnik prsa prepunih medalja.Odmah Gareth Swales i ras se dogovore: ta je žrtva bila na njihovoj razini.U napad, rekao bih! , usklikne Swales, i dobije kao odgovor: Kako život! , kao neku vrsturatničkog krika s kupole.Wilbur SmithGrofa Alda Bellija obuzela je histerija. Izgledalo je da je njegov vozač izgubio svaki osjećajza orijentaciju. Sada je prolazio pod pravim kutem ispred kamiona koji su se povlačili.Bio je to tako opasan manevar, poput velikog broda koji svom brzinom plovi prema santileda. Oblak prašine smanjio je vidljivost na manje od trideset metara, a iz te crne magleizvirivali su obrisi kamiona sasvim naglo, s vozačima koji nisu bili u stanju spretno izbjećiopasnost, gledajući neprekidno unatrag.Sasvim nenadano pred njima se pojave dva čudovišna obrisa koja su se kretala svom brzinom.Jedan je bio talijanski kamion, drugi oklopno vozilo, nalik devi, s kojeg se osim etiopskezastave isticao i mitraljez Vickers.Odjednom oklopno vozilo skrene i svom snagom se sudari s bokom kamiona, koji se odmahprevrne. Oklopno vozilo ostalo je voziti na dva kotača, krenuvši ravno prema Rollsu. Tako sepribližilo, uzvisivši se prijeteći nad njim da je čak ušlo u ograničen vidokrug vozačaGiuseppea.Efekt je bio začuđujući. Giuseppe skoči na sjedalu i povuče naglo volan podignuvši Rolls nadva kotača, prošavši svom brzinom ispred oklopnog vozila sa čije je kupole crno lice prepunobora s golemim bijelim i sjajnim zubima kakve grof nikada u životu nije vidio, izvirivalo ikriknulo tako glasno i užasavajuće da su se grofu crijeva zapetljala od straha.

Vickers nacilja prema Rollsu, etiopski strijelac nestane u kupoli, a cijev se lagano podigne svedok grof nije glupavo promatrao u šupljinu... ali je Giuseppe, nakon skretanja, vozio pazeći uretrovizoru i vidjevši mitraljez koji je ciljao prema njima, te skrene bočno. Rafal podignevulkane prašine i tla s lijeve strane grofova automobila.Oklopno vozilo ispravi rutu i ponovno krene za Rollsom, ostavivši na pjeskovitom tlu lukrafala iz mitraljeza koji su se sve opasnije približavali žrtvi. Pred mogućnošću da ostaneubijen, Giuseppe je pokušao sve. Tako je naglo zakočio da je grof završio na podu gdje je iostao, proklinjući, i ritajući se pokušavao ponovno vratiti ravnotežu.Rimska vučicaNo rafal metaka iz Vickersa prošao je na dva prsta iznad Rollsa. Giuseppe odmah skrene nasuprotnu stranu i ubrza. Grof se ponovno vrati na stražnje sjedalo, sa šljemom koji mu jeprekrivao oči.Dat ću te strijeljati , promuca pokušavši pronaći načina da popravi šljem. Ali Giuseppe jeimao previše posla da bi ga slušao. Njegova izmicanja zbunila su etiopskog strijelca, a većabrzina Rollsa ih je brzo udaljavala od opasnosti.No, na vrhu kupole ponovno se pojavi glava Etiopljanina, s velikim zubima rasa koji je htiovidjeti gdje je Rolls. Učinivši to, nestane ponovno u kupoli. I ponovno oklopno voziloprijeteći skrene prema njima, a s kupole se začuje novi rafal projektila usmjerenih premaRollsu.Malo ispred dva vozila pojavi se obris još jednog kamiona prepunog crnokošuljaša, koji jevozio paralelno s njima, ali se kretao upola sporije od njih pod teretom prestravljenih vojnika.Giuseppe okrene volanom koliko je bilo dovoljno da izbjegne rafal, a potom se prebaci nadrugu stranu. Čim je oklopno vozilo skrenulo i htjelo krenuti u potjeru za njima, Rolls sesakrije iza kamiona, ostavivši ga između smrtonosnog oklopnog vozila i automobila.Etiopljanin je nastavio s pucnjavom.Dok se bujica olova sručila na platnenu ceradu kamiona, sijući smrt medu crnokošuljašima,iza zaklona nevidljivi Rolls se dao u bijeg. Ubrzo izroni iz golemog oblaka prašine i nade sena čistom pustinjskom zraku, prozirnom poput kristala. Pred njim se sada prostirala samosavana, ravna do obzora: taj obzor predstavljao je jako željeni cilj osoba u Rollsu. Kamioniprepuni crnokošuljaša zaostali su prilično iza grofa, koji se nije namjeravao zaustaviti prijenego što bude stigao do obrambenih linija koje je Castellani dao iskopati na Bunarima Cialdi.No, odjednom opazi topove u dolini. Bili su uredno postavljeni u trokut po tri, s topnicima nasvojim mjestima i dugim cijevima velikog kalibra koje su već bile uperene prema masi vozilakoja su se približavala. Medu topništvom je vladalo više ozračje parade nego li borbe i grofosjeti olakšanje, vidjevši takav red nakon noćne more iz koje je izišao.Giuseppe, spasio si nas! , zajeca. Dat ću ti medalju.Wilbur SmithVeć je zaboravio da mu je prije nekoliko minuta zaprijetio da će ga dati strijeljati. Kreniprema topovima. Odlično obavljen posao, vidjet ćeš, znat ću te nagraditi.U tom trenutku, ohrabren takvim riječima o spasenju, Gino ustane s poda automobila gdje jeostao stisnut cijelo vrijeme bijega. Pogleda oprezno preko stražnjeg sjedala Rollsa i to što jeugledao natjera ga da prigušeno zajeca i ponovno se baci na pod.Iza njih je etiopsko oklopno vozilo izronilo iz golemog oblaka prašine i ponovno se okomilona njih. Čak je i grof pogledao u tom pravcu i odmah započne ohrabrivati Giuseppea nauobičajen način, udarajući ga šakom po glavi.Brže, Giuseppe! , vikao je. Ako nas ubiju, dat ću te strijeljati! Rolls svom brzinom kreneprema topovima.Spremni! , zapovjedi major Castellani, pokušavši umiriti glasom topnike. Spremni, alismireni, molim. Nemojte još pucati, ne pucajte. Prisjetite se vježba, topnici , reče.

Na trenutak se zaustavi pred obližnjim topnikom, promatrajući bojno polje dalekozorom,polako i smireno.Oblak prašine se približavao vrlo brzo, no nije se još uvijek shvaćalo što se događa.Jeste li spremni? , zapita mirno major, a nervozni topnik proguta pljuvačku i odgovori da jesu.Sjeti se da je prva granata jedina koju možeš dobro naciljati. Pazi da i pogodi žrtvu.Da, gospodine. Muškarčev glas bio je drhtav, i Castellani osjeti grč bijesa i prezira. Imao jeslabiće, nervozne i prestrašene vojnike. Bio je primoran udarcima ih dovesti u red i doslovceim ugurati u ruku puške.Naglo se okrene i krene prema sljedećem topu.Jeste li spremni, momci. Pustite neprijatelja neka se približi i ne trošite granate uzalud.Okrenu se i pogledaju ga plavi od straha. Jedan od njih izgledao je kao da je na rubu plača.Jedinog kojeg se trebate bojati sam ja , zagrmi Castellani.Rimska vučicaSamo pokušajte ispaliti prije moje zapovijedi i vidjet ćete što ću vam učiniti... Jedan ga krikprekine. Jedan od topnika koji je stajao pored topa pokaže prema savani.Uzmite ime tog vojnika , zapovjedi suho Castellani, i smireno se okrene, očistivši lećudalekozora, a potom podigne pogled.Pukovnik Aldo Belli predvodio je povlačenje talijanskih vojnika. Bio je ispred njih dobrihsedamsto metara, i svake sekunde koja je prolazila udaljenost između njih se povećavala.Vozio je ravno posred topova, sjedeći na stražnjem sjedalu RoUsa, i mašući rukama kao da gaje napao roj pčela.Dok ga je Castellani promatrao, iz crnog oblaka prašine i dima, iza Rollsa, pojavi se vozilokoje odmah prepozna usprkos novoj boji i čudnom oružju koje je opazio na kupoli. Nije muuopće bilo potrebno pogledati zastavu koju je isticalo da shvati kako se radilo oneprijateljskom oklopnom vozilu.Vrlo dobro, momci , reče smireno.Dolaze. Spremite granate i sačekajte na moju zapovijed. Ne ispaljujte prije moje zapovijedi.Ni trenutak ranije.Oklopno vozilo ispali dugi rafal. Previše dugi, reče sebi Castellani uz zadovoljnu gorčinu. Tajmitraljez ubrzo će se previše zagrijati i pretpostavljao je da će se blokirati. Iskusni strijelacispaljuje kratke rafale, u intervalima i efikasne... i neprijatelj je imao svoje novake, zaključiCastellani.Spremni, momci , krikne i opazi da su mu topnici uzbuđeni zbog rafala iz mitraljeza te dameđusobno izmjenjuju nervozne poglede.Oklopno vozilo ponovno zapuca, i projektili padnu oko Rollsa podižući tlo i prašinu. Jošjedan predugi rafal, koji započne i naglo se prekine.Evo! , usklikne Castellani zadovoljno. Evo, zaglavio se!Njegovi topnici neće se morati bojati rafala iz mitraljeza.Bilo je to dobro. Otvrdnut će ih, dat će im snagu i povjerenje što mogu pucati, a da nitko necilja na njih.Spremni, svi spremni! Nema više mnogo vremena. Naciljajte. Njegov glas više nije bio strog igrub, već je izgledao gotovo majčinski, poput uspavanke koju pjeva vlastitom djetetu.Sačekajte još nekoliko trenutaka, momci. Smireno, smireno.IWilbur SmithRas nije shvatio što se dogodilo s mitraljezom, jer je sada utihnuo, usprkos što je on i daljepokušavao pucati, svom snagom pritišćući otponac. Dugački remen sa streljivom visio jepored cijevi, ali nije se više pomicao.

Ras započne proklinjati mitraljez, vrijeđati ga najokrutnijim riječima, na način kojim biobasuo uvredama i čovjeka prouzrokujući dvoboj do posljednje kapi krvi, ali mitraljez je idalje šutio nepomičan.Držeći mač objema rukama, ras se pojavi na kupoli, mašući njime iznad glave.Vrlo je upitno je li znao kako izgledaju moderni topovi kalibra sto milimetara, a da ih je vidio,zasigurno bi napustio potjeru za Rollsom. No, činjenica je da je njegov razum, a i vid biozamagljen žarom pravoga ratnika.Nije vidio topove koji su ih čekali.Ispod njega, Gareth Swales, nagnut nad volanom, vozio je ne vidjevši gotovo ništa. Njegoveoči plivale su u dimu i prašini i neprekidno je treptao pokušavajući ne izgubiti Rolls iz vida.Ni on nije opazio topove koji su ih čekali u zasjedi.Pucaj, neka te vrag nosi! , vikao je. Izgubit ćemo ga!Ali iznad njega Vickers je umuknuo, a topovi se još uvijek nisu vidjeli, jer je major Castellaniizabrao udubljeni teren da zakloni topništvo. Gareth je vozio prema njima, neodoljivoprivučen automobilom koji je plesao pred njihovim očima.Vrlo dobro. Castellani si dopusti mali osmijeh vidjevši neprijatelja kako pada u klopku svombrzinom. Nalazio se već na nišanu za iskusnog topnika, ali on je znao da je prava udaljenostza novake polovica od sadašnje.Rolls je, pak, bio na samo dvjesto metara od topova, i nailazio je brzinom od najmanje stokilometara na sat. Tri blijeda i prestravljena lica zurila su u njega, pogledima i glasovima kojisu molili za pomoć, nadglasavši brujanje motora. Major nije mario za njih i ponovno sezagleda u neprijatelja iskusnim okom.Rimska vučicaNalazio se na tristo metara udaljenosti, no približavao se sve više. Htio je već uputititopnicima nekoliko umirujućih riječi, ali je Rolls prošao između topova.Grof je privremeno uspostavio kontrolu nad vlastitim stopalima i šljemom. Stojeći uautomobilu njegov glas, drhtav od straha i adrenalina, jasno je stigao do topnika.Otvorite vatru! , uzvikne grof.Odmah otvorite vatru ili ću vas dati strijeljati!Nakon čega, shvaćajući da mora reći i nešto da bi ih ohrabrio, doda inspirirano: Bolje smrt odnečasnosti! , i projuri pokraj njih, brzinom od sto kilometara na sat, prema obzoru u daljini.Major zareži i htjede dati protuzapovijed, ali čak su i njegova pluća ostala nemoćna predistovremenom eksplozijom iz devet topova, kao što nikada nisu uspjeli učiniti tijekom vježba.Svaki topnik shvatio je doslovce grofa koji je rekao 'odmah', što je značilo ne mariti na detaljeciljanja.U tim okolnostima bilo bi pravo čudo da jedna granata pogodi žrtvu. I pronađe ju u kamionuFiat, prepunom crnokošuljaša, koji je upravo izišao iz oblaka prašine, šesto metara izaoklopnog vozila.Granata je eksplodirala tisućinku sekunde nakon udara. Projektil je zgnječio motor, smrskaovozača i uz užasnu jačinu eksplodirao usred prestravljenih vojnika, koji su se stisnuli ispodplatna. Motor i prednji kotači kamiona nastave ravno prema naprijed, a potom se otkotrljajuodbijajući se na neravnom tlu. Ostatak kamiona i dvadeset crnokošuljaša skoči uvis četrdesetmetara poput skupine ludih akrobata.Samo jedna od granata eksplodira blizu neprijatelja.Prasne na deset metara udaljenosti ispred oklopnog vozila, stvorivši krater promjera dva metrakoji je eruptirao plamen, tlo i šljunak. Oklopno vozilo upadne ravno u nj.Ras, koji se naginjao na kupoli, raskolačenih očiju i otvorenih usta, naglo umukne, i započnepljuvati da ga zemlja koja je ušla u njegova usta i oči ne bi zagušila, trljajući si oči da bi ihoslobodio od pijeska.

Čak i Gareth odjednom više ništa nije vidio zbog plamena i pijeska. Zbog pada u krater, udariglavom u volan i sav zrak mu istog trena iziđe iz pluća, a potom padne na čelični podoklopnog vozila.Wilbur SmithUz još jedan trzaj oklopno vozilo zatetura u krateru, prepunom prašine i crnoga dima. Bilo jenagnuto na jednu stranu, a jedan je prednji kotač bio prikliješten čeličnim oklopom iznadnjega, no, budući da je motor radio punom snagom, vozilo se vrtjelo u uskim krugovimapoput životinje u cirkusu.Bez daha Gareth ponovno sjedne na mjesto vozača, otkrivši da više nije imao mjenjač a da jepapučica gasa bila zaglavljena na maksimumu.Ostane sjediti neko vrijeme, duboko dišući, ne znajući što mu je činiti, i mašući glavom ne bili si razbistrio misli, prigušene dimom i prašinom koji su ispunjavali vozilo.Još jedna granata prsne negdje pored njih, vrlo blizu oklopa, i probudi ga iz čuđenja i šoka,tako da otvori poklopac i proviri glavu.Tada opazi talijanske topove koji su ispaljivali granate prema njima, gotovo ih pogađajući zadlaku.O, dobri Bože! , očajnički usklikne, upravo u trenutku kad je još jedna granata prasnula poredvozila koje je kružilo u uskome krugu. Osjeti zračnu struju koju je granata pokrenula i zrncapijeska koja su ga pekla.Bježimo! , reče i dohvati se za rub vozačeve kabine, te se izvuče van. To mu spasi sve kostinogu ispod koljena, jer da je još uvijek držao stopala na podu oklopnog vozila, smrskala bi seu tisuću komadića.U međuvremenu je Castellani činio sve što je bilo u njegovoj moći da smiri paniku koju jegrof izazvao medu njegovim topnicima. Ovi su ciljali i ispaljivali takvim slijepim žaromzaboravivši na sve umijeće. Topnici se više nisu ni pretvarali da traže žrtve. Castellanijevikrikovi nisu imali nikakva efekta na topnike, koji su sasvim otupili.Kad je grof spomenuo smrt, koja je bolja od nečasnosti, izgubili su živce i sada su se nalazili sdruge strane dobra i zla.Castellani je dohvatio jednoga od topnika i osobno se postavio na njegovo mjesto. Proklinjućigorko zbog kvalitete svojih ljudi kojima je morao zapovijedati, iskusno namjesti top. Golemacijev spusti se i okrene se sve dok u ciljniku ne ugleda uvećani obris neprijateljskog oklopnogvozila.Rimska vučicaKružilo je luđački oko samoga sebe, vidljivo izvan kontrole, i Castellani uhvati ritam njegovaokretanja, te uz jedan pokret ruke ispali granatu. Bila je za dlaku prekratka. Prasne medukotačima oklopnog vozila, ispod vozačeva sjedala.Snaga eksplozije raširi se po tlu ispod oklopnog vozila, ošteti motor, i raspukne kotače tepogodi u čelični pod snagom Torova čekića.Da je Gareth Swales držao stopala na čeličnom podu, izravno bi mu eksplozija smrskala kostinogu, i ostao bi žrtvom užasne i karakteristične osakaćenosti za vozače oklopnih vozila: ispodkoljena noge bi mu se pretvorile u vrećice prepune smrskanih kostiju.No, na sreću se nalazio u zraku, napola vani, i napola unutra, mlatarajući nogama, s torzomizvan oklopa. Udarni val se podigne poput mjehurića u tek otvorenoj boci pjenušca. No, uovom slučaju je čep bio on, koji je bio izbačen van dok je još mlatarao nogama.I rasa udarni val izbaci iz kupole i na kraju putanje se sudari s Garethom. Padnu na tloistovremeno: ras je sjedio na Garethovim leđima, a što je bilo začuđujuće, ni jedan ni druginisu se naboli na golemi rasov mač koji je skočio u zrak zajedno s njima i zabio se u zemljuna pet centimetara od Garethova uha, koji je zbunjeno ležao s licem okrenutim prema tlu ipokušavao skinuti sa sebe staroga poglavicu.

Upozoravam te, dragi moj , pokuša mu suho odbrusiti iako je bio bez daha, da ćeš, nastaviš litako, prije ili poslije preći svaku granicu.Tutnjava motora na maksimumu okretaja učini Garethov pokušaj da se oslobodi rasa jošodlučnijim i efikasnijim. Podigne se i ispljune pijesak i krv iz usta te pogleda premapreostalim talijanskim kamionima koji su masovno krenuli prema njima kao na startu utrke uLe Mansu.O, dobri Bože! , uzvikne Gareth, i istog trena iziđe iz magle ošamućenosti, te počne puzitiprema oklopnom vozilu, stisnuvši se da ga ne bi primijetili, a potom opazi da ras više nije bios njime.Ras, rasić... stara budalo, kopile jedno, vrati se natrag! Dolazi ovamo! , zagrmi, očajnički.Ras, teturajući, ošamućen eksplozijom, no još uvijek prepun ratničkog žara, mašući mačemiznad glave, nije ostavljao dvojbe o tome koje su mu bile namjere.Wilbur SmithKretao je u napad prema cijeloj motoriziranoj koloni, sam, urličući i mašući mačem premaneprijatelju. Gareth ga je moraoI zaustaviti klasičnim potezom igrača ragbija, jedinim načinom da muse približi, bez da ga ovaj ozlijedi mačem kojim je vitlao oko glave. Padnu na tlo.Povuče ga, dok je ovaj i dalje urlao i ritao se, prema zaklonu oklopnog vozila upravo utrenutku kad je dolazio prvi kamion. Vojnici u njemu, bijeli poput plahte, nisu im uputili nipogleda: njihov jedini cilj bio je slijediti pukovnika.Umukni! , zareži Gareth dok ih je ras uzalud pokušao provocirati najkrvoločnijih pogrdnimriječima na amharskom. Konačno ga je morao baciti na tlo još jednom, i zaviti mu glavu utuniku te sjesti na njega. U međuvremenu su kamioni Fiat prolazili tutnjeći pored njih poputpješčane oluje.Kad se golemi prašnjavi oblak udaljio uz buku motora, Garethu je izgledalo da vidi Priscilu,Kurvu, i na trenutak ispusti rasa te započne vikati i davati uzbuđene znakove, no voziloponovno nestane iza zdepastog Fiata, dok je Gareth čuo sasvim jasno kratke rafale izVickersa.I odjednom su ostali sami, tutnjava se stiša, a prašina smiri... no, ponovno se začuje dosta tihizvuk, no sve jači i jači. Iako su se j! ' mnogi konjanici Hararija i Galla zaustavili poredprevrnutih talijanskihkamiona, nekoliko stotina konjanika nastavilo je napadati.Ta tanka linija konjanikanapredovala je po terenu, urličući i probadajući mačevima preživjele talijanske vojnike koji sutrčali ispred njih.U redu, rase , reče Gareth skinuvši s glave turban napravljen tunikom. Sada te moguosloboditi. Pozovi svoje momke i reci im da nas odvedu odovud.U nekoliko trenutaka relativnog mira, između dva vala kamiona, koji su prolazili medutopovima, major Castellani je, trčeći od topa do topa, riječima i bičem šibao topnike da bipobijedili paniku i ponovno uspostavili kontrolu nad samima sobom.Potom iz prašine izroni i drugo oklopno vozilo, poput duha, koje je za razliku od prvog,bljuvalo vatru i plamen iz kupole naoružane mitraljezom.Rimska vučicaTo je bilo dovoljno da uništi svaku vojnu efikasnost koju je Castellani teškom mukom uspiouspostaviti među topnicima.Dok je oklopno vozilo prolazilo pored topova ispaljujući rafale, topnici se sklone u zaklon, izaštitova, bojeći se i podignuti glave dok je vozač oklopnog vozila, nakon prvoga brzog prolazamedu topovima ponovno nestao u oblaku prašine. I Jake je ostao zgranut koliko i topnici.Ispaljivao je radosno prema Fiatovom kamionu, a trenutak kasnije pronašao se opkoljengolemim eksplozijama granata.Bože mili, Greg , dovikne mu Jake prema kupoli.

Skoro su nas pogodili.*Granatirani i pogođeni rafalima... sjećaš li se tog epa...Poezija u trenutku poput ovog? , zareži Jake nagazivši na papučicu gasa.Kamo ćemo?Doma, a što prije stignemo, to bolje. Ciljaju prema nama moćnim topovima.Jake... Gregorius se htjede usprotiviti, ali ponovno granata prasne pored njih, a plamen natrenutak osvijetli prašinu. Zračno strujanje pogodi u bubnjiće obojicu, od zaglušujućeg zujanjase naježe, dok su udisali ozon, stvoren elektricitetom ispaljene granate. Granata eksplodiradaleko od njih, podigavši stup zemlje.Shvaćaš li što mislim? , zapita Jake.Da, Jake... O, da, da.Dok je tako govorio, prašina se razrijedi, i nemilosrdno ih otkrije pažnji talijanskih topnika,zajedno s još jednom primamljivom žrtvom: etiopskim konjaništvom koje je i daljenastavljalo napad. Tako se, nakon dva ili tri puta neuspjelih pokušaja, major Castellanipomirio s neznanjem svojih topnika i promijeni žrtvu.Mitraljezi , zapovjedi. Pucajte iz mitraljeza! Potrči od jednog topa do drugog i ponovizapovijedi naglasivši ih bičem.Mijenjamo ciljnik: konjaništvo na udaljenosti od pola kilometra. Napunite šrapnelima iispaljujte do mile volje!Etiopski konji lagane su životinje, uzgajane da se penju planinskim padinama više nego datrče dugo vremena po ravnici. Osim toga, već su se tjednima hranili suhom travom savane injihova je energija gotovo sasvim nestala.Wilbur SmithPrvi rafali prasnu na petnaestak metara iznad prvog reda konjanika. Poput lagane umjetnevatre stvori se na nebu nenadani sjaj koji je ledio krv u žilama. Odmah zrak ispuni zujanjesmrtonosnih komadića.Nekoliko konja padne pod prvim praskom odbacivši sa sebe i konjanike. Potom se neboispuni tim smrtonosnim pamučnim vrpcama koje su kosile konje i konjanike, dok su se onikoji su uspijevali preživjeti, pokušali zakloniti uz konja. Tu i tamo neki hrabri konjanikuzimao bi svoje drugove na konja: konji su usporavali pod tim dvostrukim teretom, bježeći. Uroku od nekoliko sekunda sva se etiopska vojska -samo jedno oklopno vozilo i konjaništvo -povlačilo istom brzinom talijanske kolone kamiona koja je još uvijek bila na putu premaBunarima Cialdi. Castellanijevo topništvo pokazalo se gospodarom cijeloga bojnog polja...zajedno s posadom pogođenog oklopnog vozila.Iza Garethova vozila koje se konačno prestalo dimiti, on opazi svaki i najmanji tračak nadekako se udaljava zajedno s etiopskim konjaništvom u bijegu.Nemoj im zamjeriti, jadnici , reče rasu, a potom pogleda prema oklopnom vozilu koje jeprešlo konjanike.Ali, njemu zamjeram, da , promrmlja.Vidio nas je, dobro znam. U jednom trenutku Priscila, Kurva, krenula je upravo prema njima,ali je potom promijenila pravac kretanja.Znaš li jednu stvar, lijepi moj rasicu? Mora da misle da smo pederi. Pogleda rasa koji je ležaopored njega poput iznemoglog staroga lovačkog psa: prsa su mu podrhtavala kao kovačevaruka dok kuje, a dah mu je škripio u grlu.Bolje je da skineš te goleme zube iz usta, starce, inače ćeš ih progutati. Rat je za danas gotov,raskomoti se, jer noćas ćemo morati hodati.Gareth Swales potom svu svoju pažnju usredotoči na oklopno vozilo koje se udaljavalo.Velikodušni Jake Burton nas ostavlja ovdje i vraća se kući gdje će popapati sav med. Kako sezvao onaj tip kojem je David podmetnuo istu šalu? Hajde rasicu, ti si iskusni poznavateljStarog zavjeta... Hitit Uria?

Rimska vučicaIZaniječe glavom. Gareth je već bio spreman na najgore.Gotovo bih se mogao uvrijediti, znaš rasicu? Možda bih ja bio učinio isto, ali od uzornogagrađanina poput Jakea Burtona, uvredljivo je.Osim što nije shvaćao, ras nije ni slušao. Bio je jedini u obje vojske za kojeg borba još nijebila dovršena. Samo se nakratko odmarao, što je bilo i više nego dozvoljeno za ratnikanjegovih godina. Sada, jednim skokom, ponovno se podigne na noge i mašući mačem potrčiprema talijanskim topovima. Garetha taj potez sasvim iznenadi, tako da je ras mogao protrčatičetrdesetak metara, od potrebnih tristo, prije nego što ga je Gareth uspio dostići.Bila je prava nesreća što je jedan Talijan upravo u tom trenutku promatrao ostatke oklopnogvozila kroz ciljnik. Borbenost Talijana bila je obrnuto proporcionalna broju i blizinineprijatelja, a osim toga, bili su sretni i zadovoljni zbog neočekivane pobjede koju suizvojevali.Žao mi je, dragi moj, ali ovako se ne može dalje , reče Gareth s kamenom u ruci.Držao je na umu i krhkost starih kostiju rasa te vrlo pažljivo, gotovo nježno, udari ga iza uha.Pridrži ga dok je padao, a potom ga uze u naručje poput djeteta. Granate su fijukale posvudauokolo dok je trčao s onesviještenim rasom u naručju prema zaklonu iza oklopnog vozila.Jake Burton začuje eksplozije i dovikne Gregoriusu: Na koga pucaju?Gregorius proviri s kupole i pogleda iza sebe. Na toj udaljenosti kostur oklopnog vozila bio jeneprepoznatljiv, poput grma. No, stupovi zemlje privuku Gregoriusovu pažnju.Tamo je moj djed! , krikne zabrinuto. Pogodili su ih, Jake!Jake zakoči. Proviri kroz otvor vozačeve kabine, dohvati dalekozor i zagleda se. Obrisoklopnog vozila odmah ga pogodi, i prepozna dvije pojave u daljini, odjevene, jedna u tweed,a druga u tuniku koja se vihorila. Bili su zagrljeni, i na trenutak Jake pomisli da plešu Straussov valcer usred granata. Potom ugleda Garetha kako podiže rasa u naručje i trči zajedno snjim u zaklon iza pogođenog vozila.Moramo se vratiti po njih i spasiti ih, Jake , uzvikne Gregorius strastveno. Inače će ih ubiti.Wilbur SmithMožda se radilo o telepatskom emitiranju Garetha Swalesa, ali Jake osjeti naglu kušnju. Znaoje da voli Vicky Camberwell, a to je' bio lak način da se oslobodi svog protivnika.Jake! , ponovno uzvikne Gregorius, i Jakeu odjednom bude loše zbog vlastitih misli o izdajitako da osjeti gnušanje.Ispod jezika osjeti novu pljuvačku.Idemo , reče i zatvori se u vozačevu kabinu.Naglo skrene i usmjeri Priscilu, Kurvu, ravno prema šumi stupova zemlje koju su podizaleeksplozije. Nisu na sebe privukli vatru: bilo je očito da su Talijani bili previše zaokupljeninepomičnom žrtvom. Što su više procjenjivali udaljenost, poboljšavali su putanju granata. Uroku od nekoliko sekunda zasigurno će pogoditi u potpunosti Garethovo oklopno vozilo, teJake stoga pritisne na papučicu gasa, ali Priscila, Kurva, izabere upravo taj trenutak da pokažesvoju prirodu. Osjeti kako je zakazivala: brujanje motora se promijeni, započne kašljucati,kihati: potom ponovno, iznenada, dođe k sebi i nastavi vožnju punom brzinom.Dobra djevojko. Jake se nagne nad volanom i lagano skrene ulijevo, da bi se približio zaštićenkosturom drugog oklopnog vozila i stupovima zemlje koje su talijanske granate podizale uvis.Jedan se podigne upravo pred njima, i Jake, kao iskusan vozač, skrene te zaobiđe krater izkojeg je izbijao dim. Potom ponovno ubrza i krene brzo dalje odakle je došao. Nalazio seupravo iza kostura, gotovo nevidljiv Talijanima, na deset koraka od mjesta na kojem je GarethSwales sjedio s rasovim tijelom u naručju.Gary! , uzvikne Jake, izvukavši glavu iz vrata.

Gareth ga pogleda s nevjericom na licu. Bio je toliko zaglušen granatama da ih nije uopće čuokad su stigli.Jake je bio primoran ponoviti poziv.Dolazi, do vraga! Ovoga puta se Gareth pomakne. Podigne rasa poput svežnja prljavog rubljai počne trčati s njim u naručju prema oklopnom vozilu. Jedna granata prasne tako blizu da gagotovo baci na tlo, ali uspije zadržati ravnotežu pod kišom kamena i zemlje koji se sruče i naoklop Priscile, Kurve.Gareth je dostigne i spusti rasa u brižne ruke njegova unuka.Kako je? , zapita Greg zabrinuto.Rimska vučicaDobio je kamenom po glavi, no bit će mu odlično , zareži Gareth, i nasloni se na trenutak nabok oklopnog vozila da dođe do daha. Dostaje teško disao, brkovi i kosa bili su mu puniprašine, koja mu se nataložila i na licu. Podigne pogled prema Jakeu.Mislio sam da nećeš doći po mene , grakne.Zapravo, pomislio sam na tu mogućnost. Jake se nagne i dohvati ga za ruku, te povuče premahaubi. Gareth je čvrsto stisne, zadržavši je jednu ili dvije sekunde više od potrebnog.Dugujem ti uslugu, stari.Obratit ću ti se kad bude trenutak za nju , naceri se Jake.Kad god želiš.U tom trenutku, Priscila, Kurva, zareži junački, i odgovori golemim praskom na talijanskegranate, zabruji, kihne, zakašlje i utihne...Ne, kurvo jedna! , uzvikne Jake strasno i glasno.Ne baš sada! Molim te, ne sada!Sjećam se jedne djevojke koju sam upoznao u Australiji.Kasnije , reče Jake. Sada idi do ručice.Sa zadovoljstvom, prijatelju.Jedna granata prasne vrlo blizu i Gareth padne sa čelične haube, potom se podigne s tla ikrene šepajući prema ručki.Nakon minute beskorisnih pokušaja od kojih je izgledao poput svirača uličnog vergla, Garethse nasloni na haubu, zadihan.Vjerojatno sam malo umoran , izjavi.Brzo zamijene mjesta.Jake ode do ručke, ne mareći za granate koje su sada padale sasvim blizu i započne je okretatidok su mu se mišići napinjali ispod košulje. Sve je uzalud, pokvarila se! , uzvikne Garethnakon još jedne minute pokušaja.Jake mu ne odgovori, lica koje je postajalo sve više crveno, a vene na vratu izgledale su mupoput plavih konopa. Konačno i on ispusti ručku uz grimasu gnušanja i nasloni se zabrinutona haubu.Torba s alatom nalazi se ispod sjedala , reče.Nećeš valjda, sada i ovdje, započeti s popravkom? , zapita ga Gareth u nevjerici, pokazujućirukom na bojno polje, talijanske topove i stupove zemlje koje su granate podizale.Wilbur SmithZar imaš bolju zamisao? , zapita otresito Jake i Gareth se ogleda oko sebe pokunjena izrazalica. Odjednom ispravi leda, a usta se rašire u uobičajen veseli osmijeh.Nevjerojatno, ha? Ali, baš je tako... Poput mađioničara pokaže mu prstom prema gustomoblaku prašine koji ga je okružio.Miss Ljuljačka se zaustavi zateturavši pored njih i oboja vrata se širom otvore. Na jednima sepojavi Sarina crna glava, a na drugim plava Vickvjina kosa. Vicky se nagne prema Jakeu,držeći ruke pored usta i krikne da bi je čuli pod kišom granata. Što je s Priscilom?A Jake, zadihan i znojan, s još uvijek crvenim licem, dovikne: Uobičajeni neposluh.

Dohvati konop , pouči ga Vicky. Mi ćemo vas povući.Etiopski tabor vrvio je pobjedničkim ratnicima i slavljenicima: njihov smijeh bio je glasan, aglasovi poput grmljavine. Žene, prepune divljenja, promatrale su ih kuhajući za proslavu tevečeri. Goleme tave od željeza zveckale su, prepune nekoliko vrsta wata, a oko njih se širiomiris mesa i začina.Vicky Camberwell, sjedeći ispod šatora, radila je za pisaćim strojem. Njeni spretni prsti letjelisu po tipkovnici dok su iz njene duše izvirale riječi kojima je opisivala hrabrost i ratničkevrline ljudi koji su naoružani samo mačevima i konjima potjerali u bijeg moderno opremljenuvojsku sa svim oružjem koje je moderna tehnika uspjela izumiti. Tu i tamo Vicky zaboravi napokoji detalj koji je mogao umanjiti dramatičan efekt povijesti: kao primjerice činjenicu da subiblijski etiopski ratnici imali potporu u navali s konjima, od oklopnih vozila, s mitraljezimaVickers na kupolama.Zanemarivši takve detalje, Vicky dovrši ovim riječima: No, koliko će se još dugo moći boritiovaj ponosan, jednostavan i junački narod protiv pohlepnih horda modernog Cezara koji želiizgraditi sebi carstvo? Danas se dogodilo čudo u Dankalskoj pustinji, ali vrijeme čuda ističe, ijasno je da je sudbina određena svima onima koji se bore za ovu plemenitu zemlju Etiopiju...osim ako se savjest civiliziranog svijeta ne probudi, a glas međunarodne pravde ne odjeknejasno i glasno protiv tiranina: Ruke k sebi, Benito Mussolini!Rimska vučicaPredivan je, gospođice Camberwell! , reče Sara nagnuvši se nad papirom i pročitavšiposljednje riječi, dok je Vicky još uvijek tipkala. Tjera me da zaplačem, tako je tužan i lijep...Drago mi je da ti se sviđa, Sara. Htjela bih da si ti moj izdavač.Vicky izvuče papir iz pisaćeg stroja i na brzinu ga pročita, na nekim mjestima dodajući kojuriječi, a na nekim brišući. Potom, zadovoljna, stavi članak u debelu omotnicu smeđe boje.Poliže ljepljivi rub te je zatvori.Jesi li sigurna da mu možemo vjerovati? , zapita Vicky Saru.O, da, gospođice Cambervvell, jedan je od najboljih ljudi moga oca. Sara uze omotnicu i da jeratniku koji je čekao već sat vremena ispred šatora, sjedeći na tlu pored već osedlanog konja.Sara je razgovarala s njim s velikom strašću i žarom, a muškarac je klimao glavom. Skočipotom na sedlo i krene prema usjeklini koja je već bila ispunjena plavim sumrakom što jebojio padine i stijene planine.Bit će u Sardiju prije ponoći. Rekla sam mu da se ne zaustavlja ni jednom duž puta. Članak ćetelegrafirati u Addis Abebu sutradan ujutro u ranu zoru.Hvala, draga Sara.Vicky ustane od stola i pokrije pisaći stroj.Dok je to činila, Sara je pogleda zbunjenim izrazom lica.Vicky se okupala i odjenula jedinu elegantnu haljinu koju je ponijela sa sobom, od irskogpamuka, moderna kroja i niskoga struka, koja je sezala do ispod koljena, ostavivši otkrivenenjene lijepe listove i nježne i lijepo oblikovane gležnjeve koji su se sjajili u svilenimčarapama.Dražesna haljina , reče Sara, a potom tiše: A tvoja kosa je tako mekana i žuta...Uzdahne. Htjela bih da sam lijepa kao ti. Htjela bih imati tako bijelu kožu poput tvoje.A ja bih htjela tako pozlaćenu kožu poput tvoje , odmah odvrati Vicky i obje prasnu u smijeh.Jesi li se odjenula ovako za Garetha? Jako ćeš mu se svidjeti kad te bude vidio. Idemo gapotražiti.Imam bolju zamisao, Sara. Zašto ne ideš potražiti Gregoriusa? Sigurna sam da te traži.Wilbur SmithSara se zamisli na trenutak, boreći se i ne znajući da li da se odluči za dužnost ilizadovoljstvo.Jesi li sigurna da si u stanju izvući se sama, gospođice Camberwell?

O, mislim da jesam, hvala, Sara. Ako se budem uvalila u brige, pozvat ću te.Odmah ću doći , uvjeri je Sara.Vicky je znala gdje je mogla naći Jakea Burtona i u tišini se pojavi pored oklopnog vozila.Zagleda se u njega kako je radio, sasvim udubljen i ni ne sluteći da je ona pored njega. Zapitase kako je mogla biti tako slijepa i ne primijetiti puno ranije, ne vidjeti iza te mladenačkesvježine i smirene sigurnosti zrelog čovjeka.Bio je lica na kojem se godine nisu nazirale, i znala je da će i u starosti izgledati mladoliko isvježe. No, usprkos tome, opažala je dubinu u tim očima, čeličnu odlučnost na toj takonaglašenoj bradi, koju nije uočila prije.Sjeti se njegovog sna o kojem joj je jednom govorio: tvornice u kojoj bi sastavio svoj motor; ipoput bljeska postane joj sve jasno i bila je sigurna da je on imao snagu i odlučnost dapreobrazi svoj san u javu. Odjednom zaželi podijeliti ga s njim, i znala je da će njihovi snovi,njena knjiga i Jakeov motor moći biti zajedno, mogli su se stvoriti zajedno, svatko svojimsnagama i energijom drugog, uzajamno si dajući odlučnost i stvaralačku energiju. Pomisli daje vrijedilo podijeliti sne sa čovjekom poput Jakea Burtona.Možda se stvari vide jasnije kad si zaljubljen, pomisli pogledavši ga s tajnim zadovoljstvom.Ilije možda jednostavno lakše zavarati sama sebe, i naljuti se što je i u trenutku kao što je ovajnjen prirodni cinizam zavladao njome.Ne, odluči konačno, nije riječ o pretvaranju. Jak je i dobar i ostat će takav, i odmah pomisli daje htjela uvjeriti samu sebe na previše jednostavan način. Nesvjesno joj se vrati u misli noćkoju je nedavno provela zajedno s drugim muškarcem, i na trenutak se zbuni i smete. Pokušaodagnati sjećanje, ali ono je i dalje lebdjelo u njoj, tako da se uhvati kako uspoređuje obojicumuškaraca, prisjetivši se svih ekstaza koje je osjetila i sumnjajući da će ih ikada ponovnoukrotiti, iako nadajući se.Rimska vučicaPotom pogleda izbliza muškarca za kojeg je mislila da ga voli, i ugleda da je, usprkosgolemim dlakavim rukama, i golemim, žuljevitim i koščatim dlanovima, spretno radio i slakoćom, te pokuša zamisliti te ruke na svome tijelu. Tako ih je dobro zamislila da je prođutrnci požude, uzdahnuvši duboko.U tom trenutku Jake podigne pogled prema njoj, s izrazom začuđenosti na licu koji se ubrzopretvori u zadovoljstvo, i s osmijehom koji se polako širio, topao, po njegovu licu, dok sunjegove oči promatrale Vickvjinu svilenu kosu, i spuštale se sve do gležnjeva.Bok, jesmo li se možda susreli već negdje? , zapita je, a ona se nasmije i okrene se oko sebe,tako da joj je haljina zalepršala.Svida li ti se moja haljina? , zapita ga.On tiho klimne glavom, a potom joj reče: Zar idemo na neko specijalno mjesto?Proslava koju je ras organizirao, nisi znao?Nisam siguran jesam li u stanju podnijeti još jednu od njegovih proslava , odvrati joj Jake. Neznam što je opasnije: talijanski napad ili tekući dinamit koji poslužuju kod njega.Ne možeš ne doći, jedan si od junaka velike pobjede.Jake promrmlja i ponovno usmjeri svoju pažnju na unutarnje organe Priscile, Kurve.Jesi li pronašao kvar?Ne , uzdahne Jake rezignirano. Rastavio sam je i ponovno sastavio, svu, ali nisam uspioshvatiti o čemu se radi.Ponovno se podigne, zaklima glavom i krpom obriše ruke.Ne znam, zaista ne znam.Jesi li je pokušao ponovno pokrenuti?Nema smisla, sve dok ne nađem i ne popravim kvar.Hajde, pokušaj , reče Vicky. On joj se osmjehne.Ne služi ničemu. Ali učinit ću to da te zadovoljim.

Ode do ručke i Priscila upali odmah. Motor se okretao minimalnim okretajima, ravnomjerno,preo je poput goleme mačke pored vatre. Bože mili! , usklikne Jake i povuče se korak unatrag.Sasvim je nelogično!Ona je dama, zar ne? , reče Vicky. Dobro znaš... ima li uvijek logike u načinu ponašanja jednegospode?

Wilbur SmithJake je pogleda u oči i naceri se takvim izrazom lica da je Vicky morala pocrveniti. Počinjemprimjećivati , reče i korakne prema njoj, a ona podigne obje ruke u obranu.Isprljat ćeš mi haljinu!A ako se prije toga okupam?Okupaj se , zapovjedi ona.A potom ćemo ponovno razgovarati o tome, mister.U posljednjim trenutcima svjetlosti stigao je konjanik iz Sardija uz bučni topot kopita postjenovitom puteljku koji se spuštao. Stigavši u ravnicu, pojurio je u galopu prema rasovomšatoru.Sara Sagud primi poruku koju je konjanik donosio, i potrči prema šatoru Vicky Camberwellmašući brzojavom ušavši u tabor i ne pomislivši da bi trebala najaviti svoj dolazak.Vicky se nalazila u čvrstom zagrljaju Jakea Burtona, već nekoliko trenutaka, a prekid jeuslijedio upravo u trenutku kad se Vicky htjela sasvim opustiti u užitku tog trenutka. Jake juje nadvisivao, čist i mirisav od Marsejskog sapuna, još uvijek mokre kose i lijepo počešljane.Vicky se oslobodi od zagrljaja i okrene se bijesno prema djevojci.O! , usklikne Sara uz prirodno zanimanje prema novoj intrigi. Zauzeta si!Da, jesam , reče odrješito Vicky, dok su joj obrazi plamtjeli od nelagode.Žao mi je, gospođice Cambervvell. No, mislim da je ova poruka jako važna... , i Vickvjinarazdraženost nestane vidjevši brzojav. Mislila sam da ga želiš vidjeti odmah.Vicky joj istrgne brzojav iz ruke, otvori ga i započne pohlepno čitati. Dok je čitala, bijes jenestajao i na kraju podigne blještave oči od zadovoljstva prema Sari.Bila si u pravu. Hvala, draga moja , reče i vrati se plešući do Jake, te ga zagrli uz ozarenosmijeh.Hej! , usklikne Jake odmaknuvši je od sebe, zbunjen prisutnošću djevojke. Što ti se dogada?To je brzojav mog izdavača , objasni mu.Rimska vučicaMoj članak o napadu na Bunare Cialdi je bio poticajem za međunarodni skup. Glavni naslovina naslovnim stranicama u cijelome svijetu... održat će se izvanredna sjednica Lige naroda otoj temi!Sara joj otrgne brzojav iz ruke i započne čitati kao da je to njeno pravo. To je upravo onočemu se moj otac nadao, gospođice Cambervvell... za našu zemlju i naš narod!Sara je plakala: goleme suze slijevale su se iz tamnih očiju gazele, sjajeći se na trepavicama.Sada svijet zna. Sada će nas doći spasiti od tiranije neprijatelja. Vjera djevojke u pobjedudobra bila je djetinjasta. Odvoji Vicky iz Jakeovog naručja i zagrli je, čvrsto.O, dala si nam novu nadu! Bit ćemo ti vječno zahvalni.Njene suze močile su Vickvjin obraz, i Sara se povuče unatrag, te ih obriše dlanom svoje crneruke.Nikad te nećemo zaboraviti , reče joj, a potom, osmjehujući se kroz suze, moramo otići djedui reći mu.Otkriju ipak da točno značenje tog brzojava neće moći prenijeti rasu. Imao je previše zbrkanuzamisao o ulozi i važnosti Lige naroda, kao o utjecaju i moći međunarodnog tiska. Nakonprvih čaša teja, uvjerio je samog sebe da je na neki čudnovat način velika engleska kraljica -

kraljica Viktor ija - koja mu je dodijelila priznanje, stala na njihovu stranu, i da će se ubrzovojska Velike Britanije pridružiti njima na bojnom polju.I Gregorius i Sara razgovarali su s njime još neko vrijeme, pokušavši mu objasniti njegovugrešku, dok se on osmjehivao blaženim osmijehom nimalo dirnut njihovim riječima. Konačnozagrli Garetha Swalesa i održi žarki govor na amharskom, pozdravivši ga kao engleskogpodanika i ratnog druga. Potom, prije kraja kratkog govora, ras padne zaspavši napolarečenice, licem u veliku tavu wata. Borba koja se vodila tog dana, uzbudenost zbog vijesti dasu imali novoga, moćnog saveznika, i količina teja i za njega su bili previše. Četiri stražara gapodignu i odnesu u šator, dok je on već zvonko hrkao.Ne brinite se , reče Sara gostima. Moj djed neće izbivati zadugo... nakon što se bude odmorio,vratit će se medu nas.Reci mu da ne mora žuriti , promrmlja Gareth Swales.Wilbur SmithŠto se mene tiče, već sam ga dovoljno vidio za danas.Plamen logorske vatre bacao je odsjaj na nebo, umanjujući svjetlost mjeseca koji je lebdiomedu planinama. Njegove zrake sjajile su se na golemim hrpama oružja koje su zarobili,puškama, pištoljima, streljivom što je bilo poredano na širokom prostoru ispred mjestakraljevskog banketa.Iskre logorske vatre podizale su se ravno prema noćnome nebu, smijeh i glasovi gostijupostajali su sve bučniji što je te/'sve više kružio medu njima u golemim drvenim čašama.U šumi akacija su i Galla rasa Kullaha slavili pobjedu. Čuo se u intervalima smijeh pijanihosoba, pucanj iz pušaka koje su oteli Talijanima.Vickv je sjedila između Jakea i Garetha. Nije izabrala to mjesto sama: bilo bi joj draže da jemogla ostati sama s Jakeom, ali Gareth se pokazao kao dosta težak tip kog nije bilo lakoostaviti po strani.Stigla je i Sara, s mjesta pored Gregoriusa.Prelazeći preko kruga gostiju koji su sjedili oko pića i jela, te sjedne na jastuke pored Vickv,između nje i Garetha, a potom se nagne i reče joj u uho: Trebala si mi to reći , žalila se uzpomalo gorčine.Prije nisam ni znala da si se odlučila za Jakea. Mogla sam ti dati koji savjet.U tom trenutku začuju zvuk iz tabora Galla. Bio je to prigušen glas, no, koji je svejedno lediokrv u žilama, i koji je onemogućio Vickv da progovori, te se ona uhvati za Sarinu ruku.Pored nje, i Jake i Gareth zašute i naćule uši. Krik je postajao sve glasniji i glasniji, a potomse gušio uz pokoji očajnički jecaj.to je to Sara? Što je to? , zapita Vickv, drmajući joj ruku.Ah! , reče Sara uz gestu prezira i gnušanja.Riječ je o onom debelom degeneriku od rasa Kullaha koji uživa u svojoj pobjedi, sada kadsmo pobijedili. Stigao je prije sat vremena sa svojim debelim kravama muzarama i sada uživau hrani i zabavlja se.Krik se ponovno začuje. Bio je neljudski, užasan uzvik koji je parao živce. Postajao je svejači, sve dok Vickv nije bila primorana začepiti si uši objema rukama, od straha da ne izgubiglavu.U trenutku kad je postao nepodnošljiv, krik se naglo prekine.Napeta tišina se spusti medu ratnike koji su slavili pored vatre.Rimska vučicaSvi su osluškivali, i ta tišina potraje nekoliko sekunda i nakon što je krik prestao. Potom sezačuje mrmljanje i komentari, i tu i tamo bezbrižan smijeh.Što je to, prokletstvo, Sara? Što rade?Ras Kullah se zabavlja s Talijanima , reče mirno Sara, a Vicky shvati da više nije razmišljalao talijanskim zarobljenicima koje su zarobili nakon raspada kolone kamiona.

Zabavlja se, Sara? Na koji način?Sara pljune poput bijesne mačke, uz veliko gnušanje i prezir.Prave su zvijeri, ljudi rasa Kullaha. Zabavljat će se s njima cijelu noć, a sutradan ujutroodrezat će im muške stvari.Ponovno ispljune. Prije braka moraju si nabaviti muške stvari... kako ih vi zovete, one dvijestvari u vrećici?Testise , reče Vicky, hrapavim glasom, gotovo se ugušivši tom riječju.Da , klimne Sara glavom.Moraju ubiti muškarca i donijeti odabranici testise. To je njihov običaj: ali prije će se zabavitis Talijanima.Ne možemo li ih zaustaviti? , zapita Vicky.Zaustaviti ih? , Sara se začudi.Radi se samo o Talijanima, a to je i običaj Galla.Začuje se ponovno krik i tišina se ponovno spusti medu slavljenike. Začuje se tako snažno utišini pustinjske noći, krik za krikom, tako da je izgledalo kao da je nemoguće da izlazi izljudskih grla. Duša im je krvarila pomislivši na užasne patnje koje su trpjeli mučenici.O, Bože! O, Bože! , prošapće Vicky, podignuvši pogled od Sarinih očiju i pogledavši GarethaSvvalesa koji je sjedio pored nje.Ovaj nije govorio, stajao je nepomično, s licem napola okrenutim u stranu, tako da je Vickyvidjela samo njegov grčki profil, hladan i savršen. Kad očajnički krik zamre, on se nagne nadvatrom, dohvati žar i upali cigaru koju je stiskao medu zubima.Uvuče duboko dim, zadržavši ga i potom ga polako ispusti kroz nosnice. Na kraju se okreneodlučno i pogleda Vicky.Jesi li čula što je rekla gospoda. Riječ je o običaju.Govorio je Vicky, no obraćao se Jakeu Burtonu: ironično ga pogleda, uz lagani osmijeh nausnama.Wilbur SmithDva muškarca se pogledaju, ne trepnuvši, bezizražajnih lica.Krik očaja se ponovi, ali ovoga puta slabiji. Piskutavi zvuk sada je postao jecajuča jeka unoći. Jake Burton ustane uz lagani pokret i krene prema hrpi oružja koje su zarobili odTalijana. Nagne se i podigne automatski pištolj jednog časnika, Beretu od devet milimetara.Otvori sjajnu kožnu futrolu pištolja i izvuče ga van, bacivši futrolu na hrpu zajedno spojasom. Provjeri je li nabijen, i povuče osigurač.Potom ugura pištolj u džep hlača.Ne gledajući više ostale, krene u mrak prema taboru Galla.Rekao sam mu već odavna daje staromodno biti osjećajan. Previše stoji u današnje vrijeme,pogotovo ovdje , promrmlja Gareth promatrajući pepeo na vršku cigare.Ubit će ga ode li tamo sam , reče Sara apsolutno objektivnim glasom. Još su uvijek žedni krvii ubit će i njega.Hajde, ne pretjeruj , reče Gareth afektirajući.O, da. Ubit će ga , ponovi Sara i obrati se Vicky: Zar dozvoljavaš da ide? To su samo Talijani, primijeti.Na trenutak se dvije žene pogledaju u oči, potom Vicky ustane i potrči za Jakeom, sasvijetloplavom haljinom koja se dražesno vihorila na njenom tijelu, a svjetlost logorske vatreispunjavala je njenu zlatnu kosu brončanim odsjajima.Dostigne Jakea na granici tabora Galla i približi mu se, primorana činiti dva koraka za jedannjegov.Vrati se natrag , reče joj tiho, ali ona mu ne odgovori i ostane s njim.Učini što ti kažem.Ne, dolazim s tobom.

Jake se zaustavi pred njom i zagleda se u nju: Vicky podigne bradu s izrazom izazova na licu,zabacivši ramena i uspravivši se u svoj svojoj visini, tako da mu je sad sezala do ramena.Poslušaj me... , započne on, ali se prekine jer se u tom trenutku ponovno začuo krik. Bio je tonepovezan zvuk, između jecaja i stenjanja, za kojim je odmah slijedio smijeh stotine osoba,krvoločno rezanje čopora vukova, duboko i divlje.Vidiš kako će to biti? , reče Jake, odmakne pogled s nje i namršti se osluškujući.Rimska vučicaIdem i ja s tobom , ponovi mu, i on joj je odgovori, već krene prema logorskoj vatri Gallakoja je uz grane akacije davala taboru izgled katedrale.Nije bilo stražara: prošli su neopaženo medu konjima, i šatorima podignutim na brzinu,odjednom se pojavivši usred tabora gdje je gorjela logorska vatra oko koje su sjedili Galla uširokom krugu stisnutih pojava. Svjetlost logorske vatre obasjavala im je lica i isticala njihovufizionomiju ptica grabljivica, poput orlova. Cijelo društvo Galla mrmljalo je prigušeno, zbogpotisnute napetosti koja je uvijek vladala medu onima koji su promatrali krvoločnu predstavu.Jake se sjećao da je osjetio nešto slično promatrajući boks meč u Madison Square Gardenu, itijekom borbe dvaju pijetlova koje je vidio u Havani.Napetost je rasla, kao i bujica krvi, a rezanje okupljenih Galla postajalo je sve glasnije, poputčopora vukova.Eno rasa Kullaha , prošapće Vicky, povukavši Jakea za rukav i pokazujući mu osobu koja senalazila u sredini kruga.Kullah je sjedio na hrpi jastuka i tepiha, sa svilenim šalom u desetak sjajnih boja kojim jezavio glavu i ramena.Šal mu je zaklanjao lice, ali u očima je sjajio vrući bijes.Jednu od njegovih debelih ruku boje bjelokosti držao je u krilu, a drugom je dohvatio okopojasa ženu koja je sjedila pored njega. Tom je rukom masirao i tražio po njenom mesu.Izgledalo je kao da ruka živi odvojenim životom i pomicala se, blijeda i odvratna, poputgolemog puža koji je nastojao proždrti naduto i zrelo voće tih grudi.Nedaleko od logorske vatre, s druge strane kruga, na tlu se stiskala skupina od trojiceTalijana, sjajnih i bijelih lica, poput krpe, ruku vezanih iza leđa. Skinuli su ih do pojasa, agola koža na leđima i rukama bila je prepuna masnica i rana od udaraca. Njihova stopala bilasu također natekla i krvarila su: bilo je jasno da su ih primorali da hodaju bosonogikilometrima i kilometrima po stjenovitom tlu. Raskolačene oči od užasa bile su uperene uprizor koji se odvijao na dijelu tla koji je logorska vatra osvjetljavala.Vicky prepozna ženu kao jednu od miljenica rasa Kullaha. Vidjela ju je one noći u kući uSardiju. Sada je klečala udubljena u svoj posao, s grudima koje su joj visjele. Okruglo joj jelice bilo osvijetljeno gotovo religioznom ekstazom, njene mesnate usne bileWilbur Smithsu napola zatvorene, a tamne oči sjajile su se poput očiju svećenice koja služi neki mističniritual. Usprkos tome, rukavi tunike bili su podignuti do lakta poput mesarovih na poslu, anjene su ruke bile krvave do bila. Rukovala je tankim bodežom poput kirurga a njegovasrebrenasta oštrica bila je crvena i zamućena.To na čemu je radila se uvijalo, otežano disalo i stenjalo, no nije se moglo prepoznati kaoljudsko biće. Bodež je odrezao svaku sličnost ljudskoj spodobi. I dok su Galla nestrpljivočekali, režeći i uzdišući, žena je radila oko slabina, iz kojih je već izvukla crijeva. Žrtva je jošuvijek vrištila, ali prigušeno.Žena potom skoči na noge držeći u ruci, pobjednički, dio mesa koji je upravo odsjekla.Pokaže ga cijeloj areni, držeći visoko svoj trofej, smijući se, plešući spretnim stopalima, dokse krv cijedila podlakticom, kapljući s lakta.

Ostani uz mene , reče polako Jake glasom koji Vicky nikad nije čula od njega. Skreneužasnuti pogled s prizora i primijeti da je njegovo lice bilo odlučno, a zubi zatvoreni, dok sumu oči sijevale od bijesa.Jake izvuče iz džepa pištolj i zadrži ga na bedru, potom se pokrene brzo i otvori si s velikomlakoćom put medu tijelima gurajući ih takvom snagom da je ostajao otvoren i za nju koja ga jeukorak slijedila. Svi Galla bili su usredotočeni na prizor žene koja je plesala, i Jake dostignerasa Kullaha sasvim neopaženo.Lijevom rukom ga dohvati za ruku, držeći čeličnim prstima njegovo mlohavo meso, i podignega zakrenuvši mu ruku iza leda te ovaj izgubi ravnotežu. Potom ga povuče k sebi pritišćućimu cijev pištolja na gornju usnu, ispod nosnica.Zagledaju se na trenutak, a potom ras Kullah skrene pogled s tih plamtećih očiju, zamrmljavšiod boli zbog željeznih prstiju koji su mu se žarili u meso i od straha zbog pištolja uperenog ulice.Jake skupi nekoliko riječi na amharskom koje je znao i koje je naučio u nekoliko dana sGregoriusom.Talijani , reče. Za mene.Ras Kullah se zagleda u njega raskolačenih očiju, kao da gotovo nije ni čuo. Potom reče neštosvojim ljudima koji su mu bili najbliži, i koji su već krenuli prema njemu da bi se umiješali.Rimska vučicaJake okrene cijev pištolja na rasovoj usni i još je više zarije u njegovo mekano meso premazubima. Koža se razdere i rasova usna počne krvariti.Ti umireš , reče Jake, i ras klimne glavom prema svojim ratnicima. Ovi se povuku iakonevoljko, ali su i dalje pažljivo promatrali čekajući na prvu priliku da skoče na njega. Žena srukama zamrljanim krvlju se sklupča i medu prisutnima se proširi duboka tišina prepunaiščekivanja. Sjedili su stisnuti, nepomično, uperivši poglede u Jakea i rasa. U tišini,okrvavljena i izmučena pojava ponovno krikne, dugim vapajem od kojeg su prolazili trnci ikoji je parao živce Jakeu, a njegov izraz lica učini još zvjerskijimGovori s ratnicima , reče hrapavim glasom od bijesa.Drhtavi glas rasa Kullaha odjekne poput glasa djevojke i ratnici oko trojice talijanskihzarobljenika međusobno razmijene poglede još se uvijek nećkajući.Jake zarije čeličnu cijev još više u rasovo lice, koji ponovi zapovijed gotovo kreštavimglasom. Stražari nevoljko odgurnu skupinu očajnih zarobljenika.Uzmi bodež , reče smireno Jake Vicky, ne spustivši pogled s očiju rasa Kullaha.Vicky se približi rasu i dohvati izrezbarenu ručku oštrog oružja koje je ras nosio za pojasom.Bodež je bio optočen pozlaćenim slojem. Zavinuta oštrica bila je sjajna i vrlo oštra.Odveži ih , reče Jake i u opasnim trenutcima u kojima se ona udaljila od njega, još snažnijepritisne usne rasa. Ovaj je kolutao očima, držeći zakrenutu glavu pod nemogućim kutom, doksu mu se suze boli cijedile niz obraze, sjajeći se na svjetlosti logorske vatre poput rose nalaticama žute ruže.Vicky odreže konope kojima su vezali Talijane oko bila.Stišćući se međusobno, započnu si masirati dio ruku koji su ih boljeli. Njihova blijeda lica,prljava od prašine i zgrušane krvi, još su uvijek imala očajnički izraz, dok su promatrali neshvaćajući.Vicky se brzo vrati pored Jakea i postavi se ponovno uz njega. Na neki je način pored njegauvijek osjećala sigurnost i spas. Slijedila ga je dok je Jake gurao rasa Kullaha, korak po korak,preko čistine prema mjestu gdje je ležalo osakaćeno tijelo muškarca koji je otežano disao.WilburSmithJake se malo odmakne od rasa Kullaha, no držeći ga i dalje čvrsto, a Vicky na trenutak opazisamilost u ponosnom izrazu njegovih očiju. Nije shvaćala što je namjeravao učiniti sve dok neudalji pištolj od rasova lica, uperivši ga prema tlu.

Hitac odjekne u tišini, a metak pogodi osakaćenog Talijana usred čela, ostavivši ruputamnoplave boje na bijeloj i sjajnoj koži između obrva. Njegovi kapci trepnu poput krilagoluba koji umire: tijelom prostruji grč, a potom se opusti. Dugačak i nagli uzdah iziđe ihnjegova izmučena grla, kao uzdah koji se može oteti čovjeku na rubu sna. Potom ostanenepomičan.Ne pogledavši više u Čovjeka kojemu je dao mir, Jake ponovno uperi pištolj u lice rasaKullaha, i uz novi stisak ruke krenu prema suprotnoj strani, polako.Uz kratak znak glavom pozove trojicu Talijana da požure. Ovi krenu ispred njih, a potomVicky za njima, držeći ruku na Jakeovim ramenima da bi ulila samoj sebi hrabrost. Jake jedržao rasa Kullaha zavivši mu ruku iza leda, i gurajući ga prema naprijed korak po korak.Znao je da se nisu smjeli žuriti, da nisu smjeli pokazati ni najmanji znak slabosti, inače bi setanka veza koja je postajala između njih i Galla odmah pokidala, a i najmanji incidentuzrokovao bi pokolj.Korak po korak, polako, ali odlučno, krenu. S vremena na vrijeme tijela golemih ratnikaprepriječila bi im put, rame uz rame, s oružjem u rukama: tada je Jake pritiskivao jače pištolju rasovo lice, i ovaj bi kriknuo, a nevoljko bi Galla otvarali put i propuštali ih, a potom biponovno odmah zatim zatvarali svoje redove i slijedili ih izbliza, tako da su prvi bili naudaljenosti manjoj od ruke.Izišavši iz mase Jake je mogao produžiti korak, krenuvši puteljkom ispod akacija i tjerajućiTalijane prema naprijed poput prestravljenog stada, držeći i dalje čvrsto rasa Kullaha.Što ćemo s njima? , zapita ga Vicky zadihano. Ne možemo držati rasa Kullaha pod prijetnjompištolja još zadugo.Jake joj ne odgovori. Nije htio da Galla osjete njegovu nesigurnost u glasu. No, nije htio ni dase djevojka preplaši, pod njihovim budnim pogledima.Bila je u pravu: sada su ih Galla neprijateljski pritiskivali, žudeći za osvetom koja jeispunjavala mrak.(Rimska vučica Oklopna vozila , reče inspirirano Jake. Ostavimo ih u oklopnom vozilu.A potom?Korak po korak! , zareži Jake.Sada ćemo ih ostaviti u oklopnom vozilu.Nešto kasnije, još uvijek na puteljku, Galla započnu odlučnije vršiti pritisak na njih. Jedan odvisokih ratnika gurnuo je Jakea, da bi vidio njegovu reakciju, sve snažnije i snažnije. Jakeumanji jačinu pritiska odmaknuvši se u stranu. Učinivši četvrtinu okreta, udari ga snažno uzube drškom pištolja. Djelovao je prebrzo da bi Galla mogao izbjeći udarac. Zubi ratnikaiskoče iz gornje desni, a udarac se izravno prenese do mozga. Čovjek padne na tlo bez inajmanjeg jecaja. Ostali, koji su slijedili Jakea, prešli su preko njega. No, sada više nisupritiskivali kao prije, a Jake vrati pištolj na rasovo lice. Sve se dogodilo u trenu, previše brzoda bi ras mogao kriknuti ili se pokušati osloboditi od Jakeova stiska.Jake ga još čvršće stisne, tako da je ras izgubio još više ravnotežu i ubrzao korak. Pred njima,između stabala, Jake ugleda obrise oklopnih vozila, srebrenastosive na mjesečevoj svjetlosti ibljescima logorskih vatra.Vicky, uzmimo Miss Ljuljačku. Ne želim riskirati s Priscilom, ovoga puta , prošapće. Zatvorise u vozačevu kabinu i ne brini se ni za što, već samo da se smjestiš za volan.A što ćemo sa zarobljenicima?Učini što ti kažem, ne raspravljaj, prokletstvo! Sada su se nalazili na pet-šest metara odvozila. Idi sada, što brže možeš!Vicky produži korak i stigne do Miss Ljuljačke prije nego što se netko od Galla mogaoumiješati i skoči u vozilo spretnim skokom. U tren oka se nade u vozačevoj kabini nestavši unjoj.

Zatvori se unutra , dovikne joj Jake odmah zatim začuvši olakšavajući tresak vrata. Galla surežali poput čopora vukova koji su vidjeli žrtvu da im izmiče, i okupe se oko oklopnog vozila.Jake ispali hitac u zrak, a ras Kullah krikne zapovijed.Polako se Galla povuku i zavlada tišina.Vicky, čuješ li me? , dovikne Jake, vodeći talijanske zarobljenike prema oklopnom vozilu.Wilbur SmithOtvori stražnja vrata , reče joj brzo.No, nemoj ih otvoriti širom sve dok ti ja to ne kažem.Natjera Talijane da naprave krug oko vozila, što je bilo teško, jer su bili zbunjeni od straha.Sada! , vikne Jake, pokucavši nestrpljivo na vrata pištoljem.Vrata se otvore prema van, odmah se zaglavivši od tijela koja su se vani okupljala.Sto mu gromova , zareži Jake. Ugura rame iza vrata i jednim pritiskom ih širom otvori,bacivši na tlo dvojicu Galla i istodobno odgurnuvši u vozilo jednog Talijana. Ostala dvojica, upanici, bace se unutra na glavu, i Jake zatvori vrata, naslonivši se na njih leđima. Začujeponovno da su se zatvorila te je sada stajao pred crnim licima na kojima se isticala mržnja.Pritisak njihovih tijela postajao je sve snažniji. Iza prvih redova začuli su se krikovi. Nasilje jemoglo buknuti svakog trena: vidjeli su kako su im gotovo sve žrtve pobjegle ispred nosa, ibila je dovoljna i najmanja iskrica da zapali ubilački žar.Jake je duboko disao kao da je trčao kilometrima. Osjećao je srce u prsima, no i dalje je čvrstodržao rasa Kullaha. Promijeni ruku kojom ga je stiskao, zarivši svu ruku u kosu i iskrivivšimu glavu tako da se obrati svojim ratnicima. Drugom rukom mu zarije cijev pištolja iza uha.Govori, ružine usne. Njegov je glas sada bio prepun zlobe i prijetnje. Inače ću ti ugurati ovodo drugoga uha.Ras Kullah nije razumio njegove riječi, ali boju glasa da, i ispljune nekoliko histeričnihrečenica na amharskom. Prvi ratnici se povuku za korak, a Jake, klizeći po oklopu, leđimaokrenutim prema oklopnom vozilu zajedno s rasom Kullahom, kojeg je držao za kosu, kreneoko vozila. Masa ratnika se pomicala zajedno s njima, držeći korak, licima koja su se sjajilana mjesečevoj svjetlosti, prepuna bijesa i okrutnosti, na rubu nasilja. Jedan glas odjekne umraku, autoritativan glas koji je pozivao na djelovanje. Masa zareži, a ras Kullah zadrhti uJakeovom stisku.Rasov strah upozori Jakea na opasnost.Predugo su bili razočarani, svakog trena bacit će se na njega.Vicky, jesi li spremna krenuti? , dovikne joj brzo.Njen odgovor bio je jedva čujan.Spremna.Rimska vučicaJoš jedan korak i osjeti ručku. Upravo u tom trenu glasan krik odjekne medu akacijama. Bioje to glas žene iz posljednjih redova. U tom kriku koji je ledio krv u žilama bilo je žeđi zakrvlju, bio je to poziv na nasilje, kojem se ratničko afričko srce ne zna oduprijeti. Osinezbijene redove Galla poput električnog udara: njihova tijela su se uvijala, a njihovi glasovizatutnje u krvoločni krik.O, Isuse, sada će navaliti!, pomisli Jake i upotrijebivši svu snagu ruke i ramena, odbaci rasaKullaha od sebe prema redu njegovih ljudi. Nekoliko ih padne na tlo kao pokošeni,onemogućivši navalu drugih redova. Jake se na brzinu nagne i dohvati ručicu za paljenje.Iz tog je razloga izabrao Miss Ljuljačku, znajući da je bila najljubaznija i najdobroćudnija odsvih oklopnih vozila. Nije htio pokloniti vjeru u Priscilu... ali čak i ona, Miss Ljuljačkazakašlje nakon prvog okretaja, dvoumeći se.Molim te, ljubavi, molim te , molio ju je Jake usrdno i očajnički, i nakon sljedećeg okretajaručice oklopno vozilo zakašlje i motor započne brujiti ravnomjerno. Jake skoči na haubuupravo u trenutku kad ga je netko pokušao s visine probosti mačem.

Začuje fijuk oštrice poput leta šišmiša u mraku i sagne se.Mač se sruči na oklop vozila i odbije se uz veliku količinu iskrica. Jake se okrene i ispali hitaciz pištolja u Galla koji je podizao mač pokušavajući ga ponovno probosti.Začuje metak kako se zario u meso, uz prigušeni zvuk, i pogođeni muškarac padne s haubeispustivši mač iz ruke. No, sa svih strana su se sjene obavijene u tunike pokušavale uspeti naoklop vozila, a zbor krikova izgledao je poput bujice.Kreni, Vicky! Kreni, za Boga miloga! , dovikne, i spusti pištolj na glavu Galla koja sepojavila pred njim. Muškarac padne na tlo dok je motor režio, a oklopno vozilo se pomakneprema naprijed takvom jačinom da je polovica Galla pala s vozila, a skoro i Jake, koji se zadlaku uspije dohvatiti za prtljažnik, no izgubi pištolj u masi ratnika.Miss Ljuljačka koju je Vicky vozila krene svom brzinom tutnjeći kroz gomilu koja senatiskivala pred njom. Malo tko ju je uspio izbjeći, lupivši u čeličnu ploču i ratnički krikovi seodjednom pretvore u jecaje boli i stenjanje, dok se masa razbježala u mrak, a oklopno vozilokrene nizbrdo, oslobodivši se svih prepreka.Wilbur SmithJake se dohvati za kupolu, klečeći na haubi.Pored sebe opazi Galla koji se držao poput krpelja za oklop vozila stenjući, dok mu se tunikavihorila iznad glave na vjetru. Jake sjedne leđima okrenutim prema kupoli: kako ga Galla nijevidio, približi stopala njegovoj stražnjici i snažno gurne. Galla padne naprijed na tlo, dok jeoklopno vozilo sve više ubrzavalo i tako ga pregazilo da su mu se kosti polomile, što se čuločak i iznad buke motora.Jake je klizio po haubi, poskakujući, i udarcima šakom i nogom očisti vozilo od tereta Galla.Vicky se spuštala padinom punim gasom, ljuljajući se luđački između stabala i konačnoizišavši na otvorenu ravnicu osvijetljenu mjesečinom.Ovdje je Jake konačno uspio, udarajući po poklopcu vozačeve kabine, zaustaviti luđačkuutrku Vicky, koja oprezno zakoči.Pojavi se kroz otvor i zagrli ga čvrsto rukama oko glave. Jake se uopće ne pokuša osloboditizagrljaja, i medu njih se spusti tišina, prekinuta samo njihovim disanjem. U radosti togtrenutka oboje su gotovo zaboravili na zarobljenike, no mrmljanje i buka iz dubine oklopnogvozila ih vrati u stvarnost. Polako se odvoje, a Vicky ga pogleda slatkim i sjajnim pogledomna mjesečevoj svjetlosti.Jadnici... , prošapće. Spasio si ih od... , i riječi joj zamru na sjećanje na onoga kojeg nisumogli spasiti.Da , reče Jake. Ali, što ćemo, do vraga, sada s njima?Mogli bismo ih odnijeti u tabor Hararija. Ras će biti pravedan prema njima.Ne bih se kladio , reče Jake zanijekavši glavom. Etiopljani su i oni, a njihova pravila igredrukčija su od naših. Ja ne bih riskirao.*O, Jake, sigurna sam da ne bi dozvolio da im...No, kako bilo , prekine je Jake, budemo li ih predali rasu, nakon kratkog vremena došao bi rasKullah i tražio da mu ih vrate da se osobno zabavi s njima... a budu li odbili vratiti ih,ponovno bi izbio lijepi plemenski rat... Ne, ne možemo to učiniti.Oslobodimo ih , reče konačno Vicky.Ne bi uspjeli nikada stići do Bunara Cialdi.Jake pogleda prema istoku, razmišljajući i ujedno promatrajući savanu obavijenu mrakom.Teritorij, tamo dolje, vrvi od etiopskih izvidnica. Prerezali bi im grkljan već na prva dvakilometra.*Rimska vučicaMorali bismo ih odvesti , reče Vicky i Jake je pogleda.Odvesti?Oklopnim vozilom do Bunara Cialdi.

Tko zna kako će biti sretni Makaroni , zareži.Jesi li zaboravila njihove velike topove?Uz bijelu zastavu , reče Vicky.Ne postoji drugi način, Jake. Zaista ne postoji.Jake razmisli u tišini, a poto uzdahne.Idemo, ako je tako. Put je dug.Vozili su se s ugašenim svjetlima da ne bi privukli pažnju ni Talijana, ni etiopskih izvidnica:mjesec je bio dovoljno sjajan i osvjetljavao im je put, ističući grmove jasnim crnim sjenama.S vremena na vrijeme kotači su upadali u rupe u tlu, koje su iskopali noćni mravi dugihčeljusti.Trojica preživjelih talijanskih zarobljenika, polugoli, spavali su u stražnjem dijelu oklopnogvozila, pobijeđeni umorom i prepaćenim strahom toga dana: njihov san bio je tako dubok daim ni buka motora, ni neprekidni trzaji nisu smetali. Ležali su opušteno kao da u njihovimtijelima više nema života.Vicky Camberwell se spusti s kupole da bi izbjegla hladnome noćnome zraku, i stisne se uprostoru pored vozača. Neko je vrijeme mirno čavrljala s Jakeom, no ubrzo zatim se u njenomglasu osjeti umor te prestane govoriti. Stisnuta uz njega, zaspala je, zagrijana toplinomnjegova tijela, s mekanom plavom kosom raspršenom na njegovim prsima: on je pogleda uzosmijeh prepun nježnosti dok je i dalje vozio prema istoku.Talijanska straža je u ravnomjernim intervalima kontrolirala tabor uz pomoć moćnihreflektora, vjerojatno strahujući od noćnog napada Etiopljana. Snop svjetlosti izgledao jepoput pokretnih stupova na pustinjskom nebu. Znao je da se u tišini noći brujanje motora čulona kilometre: no, uz nizak broj okretaja bilo bi nemoguće otkriti njegov položaj.Pomisli da je stigao na četiri ili pet kilometara od talijanskog tabora. Kao potvrda timmislima, jedan od stražara čuo je buku motora Bentley i Jake opazi raketu kako se podižeprema noćnome nebu i na tristo metara visine rasprsne se i osvijetli pustinju poputWilbur Smithpozornice u krugu od nekoliko kilometara. Jake zakoči i pričeka da raketa polako padne natlo. Nije htio privući pažnju krećući se. Svjetlost nestane i ponovno zavlada noć, još crnijanego prije. Kočenje probudi Vickv, koja se podigne, mamurna od sna, odmaknuvši kosu sočiju i promrmljavši: Što se dogada?Stigli smo , reče joj on. Još jedna raketa se uspne prema nebu osvijetlivši pustinju i prekrivšimjesec. Tamo dolje.Jake pokaže vrh iznad Bunara Cialdi. Tamne sjene talijanskih vozila bile su poredane uurednom nizu: jasno su ih opazili na svjetlosti rakete. Začuje se i mitraljez: jedan stražarpucao je prema sjenama. Odmah zatim, hitci iz puške, a potom napeta tišina.

Izgleda da su svi budni i dosta živahni , primijeti odrješito Jake. Bliže od ovoga nijepreporučljivo.Klizne sa sjedala vozača i ode u stražnji dio vozila gdje su zarobljenici još uvijek ležali ispavali, stisnuti jedan uz drugog poput lutaka zaboravljenih u kutu. Jedan od njih je hrkaopoput astmatičnog lava. Jake je bio prisiljen upotrijebiti vrh čizme da bi ih probudio.Probude se polako, nevoljko.Jake otvori stražnja vrata i natjera ih da iziđu u mrak.Ostali su nepomično stajati, trljajući si rukama prsa da bi se ugrijali u hladnoći noći.Ogledavajući se oko sebe, pokušavali su shvatiti koja nova nesreća ih može čekati. U tomtrenutku još jedna raketa se upali gotovo iznad njihovih glava, izazvavši niz nejasnih izjava,dok im je Jake davao znak da se udalje i krenu prema talijanskim redovima.Konačno Jake dohvati jednoga za ovratnik, okrene mu glavu na pravu stranu i gurne ga takosnažno da ovaj potrči prema naprijed desetak metara. Odjednom muškarac prepozna vlastiti

tabor i redove golemih kamiona Fiat na svjetlosti rakete. Usklikne od radosti i potrči premasvojima.Ostala dvojica se na trenutak pogledaju, u nevjerici, a potom krenu za njim svom brzinom.Nakon nekoliko metara jedan od njih se zaustavi, okrene se prema Jakeu i vrati se natrag, uzveliki osmijeh na licu: uze ga za ruku i čvrsto je stisne. Potom se obrati Vickv, uze i njeneruke i prekrije ih zvučnim poljupcima. Muškarac je plakao i njegove tople suze klizile suVickvjinim rukama.Rimska vučicaDosta, dosta , promrmlja Jake.Hajde, prijatelju, pokreni se , i okrene Talijana, ponovno mu prstom pokaže prema obzoru iovaj krene.Iskrena radost oslobođenih Talijana pokaže se zaraznom.Jake i Vicky se vrate natrag izvrsna raspoloženja, smijući se u mračnom i bučnom oklopnomvozilu. Na pola puta do Sardijske usjekline, nakon trideset kilometara, kad su iza njih svjetlatalijanskog tabora bila jedva vidljiva, još su uvijek bili veseli, i nakon još jedne Jakeove šale,Vicky se nagne prema njemu i poljubi ga u vrat.Gotovo svojevoljno Miss Ljuljačka uspori i zaustavi se usred čistine na pjeskovitom tlu, medugrmljem i dračom. Jake ugasi motor i tišina odjekne u kabini. Okrene se i zagrli Vickv,privukavši je k sebi nenadanom snagom, od koje joj je nestalo daha.Jake! , usprotivi se Vickv, ali njegove usne se spuste na njene i odmah ona zaboravi naprosvjede zahvaljujući okusu njegova poljupca.Jakeova brada i obrazi bili su hrapavi. Njegov miris muškarca bio je poput okusa usana. Onosjeti mekoću njena ženskog tijela kako žudi za njegovom tvrdoćom. Ona se pripije uz njega,pronašavši zadovoljstvo u dodiru. I bockanje njegove brade, dok mu je uzvraćala poljupce, utom joj je trenutku bilo ugodno.Vickv je znala da se bude osjećaji koji će im brzo izmaknuti racionalnoj kontroli i to saznanjeje ohrabri i užari. Pomisli da ima moć kojom će ga izluditi požudom i ta je misao još višeuzbudi, i zaželi odmah upotrijebiti tu moć.Čula je njegovo disanje u ušima: potom shvati da to nije bilo Jakeovo disanje, već njenovlastito, osjećajući vatru u prsima nakon svakog udisaja. Nije bilo previše prostora uvozačevoj kabini, a njihovi pokreti postajali su sve strastveniji i brži.Vickv se osjećala previše ograničenom, i posvuda ju je svrbjelo. Nikada nije doživjela takosnažne osjećaje: na trenutak se sjeti spretnih, ljubaznih i naučenih pokreta prilikom snošaja sGarethom Swalesom, i usporedi ih s ovim burnim susretom strasti: potom tu misao odneseval, potreba da se oslobodi od te ograničenosti prostora.Izvan oklopnog vozila osjećala je da se ježila na hladnoći pustinjske noći po bokovima ibedrima i čak po podlakticama.Jake prostre pokrivač na pijesak i približi joj se.

Wilbur SmithToplina njegova tijela bila je fizički šok za nju. Izgledalo je kao da sva prigušivana vatra kojaje plamtjela u njegovoj duši gori, i ona se privije uz njega sasvim mu se predavši, uživajući unjegovome užarenom tijelu i svježini pustinjskog povjetarca na goloj koži.Sada konačno nije bilo ničega što bi spriječilo slobodne pokrete njenih ruku i Vicky je uživalaosjetivši njegovo stenjanje kad ga dodirne hladnim prstima i nasmije se hrapavim glasom.Da... , nasmije se ponovno, kad ju je on podigao poput pera i kleknuo s njom u naručju napokrivač, čvrsto je stišćući na svoja prsa.Da, Jake. I posljednje ograde nestanu iz nje.Da, ljubavi moja!

Njeni se osjećaji razmašu, poput bujice, gotovo bolne, koja onda prestane... a širokapustinjska tišina bila je tako strašna, da se uhvati za njega poput djevojčice i uz čuđenje shvatida je plakala: vrele suze curile su njenim obrazima ledenim poput mraza u pustinjskoj noći.Prvo oprezno, ali odlučno napredovanje generala De Bona preko rijeke Mareb, u Etiopiji, biloje do te mjere uspješno da je ostao osupnut.Ras Muguletu, etiopski zapovjednik na sjeveru simbolički mu se suprotstavio i potom sepovukao prema jugu, prema prirodnoj planinskoj utvrdi Amba Aradama. De Bono jeneometano prešao stotinu pedeset kilometara i ušao u Aduu, našavši je pustu. Pobjedničkidade podignuti spomenik palim Talijanima, izbrisavši na taj način mrlju poraza talijanskevojske.Velika misija koja je trebala voditi civiliziranju stanovništva započela je. Divljaka je trebaloukrotiti i poučiti ga čudima modernog čovjeka: medu kojima je bilo i bombardiranje iz zraka.Kraljevsko talijansko zrakoplovstvo letjelo je preko Ambe, obavještavajući o kretanjupostrojba i bombardirajući sve koncentracije.Etiopske snage bile su raspršene i zbunjene pod vodstvom plemenskih poglavica. Na njihovojstrani bilo je nekoliko točaka koje je energični zapovjednik mogao iskoristiti: čak je i DeBono to primijetio, te je krenuo do Macallea.Rimska vučicaNo, usprkos tome, tu se zaustavio, impresioniran vlastitom smjelošću i zapanjen veličinomosvojenog teritorija.Ras Muguletu se u međuvremenu skrivao u Ambi Aradamu sa svojih četrdeset tisuća ljudi,dok su ras Kassa i ras Sevoum pokušavali otežano skupiti nedisciplinirane mase ratnika kojisu činili njihovu vojsku i preći preko planinskog lanca da bi se pridružili carevoj vojsci naobalama jezera Tana.Bile su to raštrkane postrojbe, ranjive, zrele da ih se rasprši poput brašna: a general De Bonosklopi oči, spusti čelo na dlan ruke i okrene se na drugu stranu. Povijest ga nikada neće moćioptužiti da je krenuo naglo u napad.Od generala De Bona zapovjednika specijalnih postrojba u Macalleu za Benita Mussolinijatalijanskog prvog ministra: osvojivši Aduu i Macalle smatram da sam dosegnuo svoj cilj -stop - na istoku sada bitno potrebno osnažiti te uspjehe i osigurati moj položaj i veze zanabavku robe i komunikaciju od mogućeg neprijateljskogprotunapada.Od Benita Mussolinija talijanskog prvog ministra i ministra rata generalu DeBonuzapovjedniku specijalnih postrojba u Africi: Njegovo veličanstvo i ja vam zapovijedam dakrenete dalje u osvajanje ne zaustavljajući se pred Amba Aradamom - stop - uvući u sukob štoprije glavnu jezgru neprijateljskih snaga - stop - odmah odgovoriti.Od generala De Bona prvome ministru Italije: pozdravi i čestitke moram naglasiti da jeosvajanje Amba Aradama s taktičkoga gledišta težak cilj... tlo ostavlja mogućnost zasjeda...zasigurno bi se vojna operacija pretvorila u nesreću... ceste su u lošem stanju... vjerujte umoju procjenu pozivam vas da ponovno procijenite stanje nakon iznesenih činjenica vojnostanje mora imati apsolutnu prednost pred političkim motivima.Od Benita Mussolinija maršalu De Bonu zapovjedniku talijanskih specijalnih postrojba uAfrici: Njegovo veličanstvo vas obavještava da ste uz moje zagovaranje promaknuti u maršalavojske i zahvaljujemo vam na izvrsno obavljenoj dužnosti tijekom osvajanja - stop- uz osvajanje cilja smatramo da ste izvršili vašu misiju u Istočnoj Africi- stop - zavrijedili ste zahvalnost talijanskog naroda i vojne počasti -stop - vojne operacijepovjerene Pietru Badogliju već na putu prema Africi.Wilbur SmithMaršal De Bono prihvatio je i napredovanje i povratak u domovinu s takvom radošću, da se tomoglo shvatiti i kao duboko olakšanje. Njegov odlazak u Rim organiziran je tako brzo, da jeza dlaku izbjegao dojmu nečasne žurbe.

General Pietro Badoglio bio je borac. Podigao je glavni stožer pred Aduom, iako svojedobnonije imao nikakve odgovornosti u tom porazu: on je bio veteran Caporetta i Vittorija Veneta.Čvrsto je vjerovao da je cilj rata pogoditi neprijatelja što snažnije i "što brže moguće, i svimoružjem na raspolaganju.Iskrcao se u Massaui s nestrpljivim žarom, razljućen stanjem koje je susreo, i kritičkiraspoložen prema politici i svjetonazoru svog prethodnika, iako je, istini za volju, rijetko koji'potopljeni' zapovjednik ostavio svome nasljedniku takvo zavidno strateško stanje.Badoglio je naslijedio brojnu vojsku i dobro naoružanu, s visokim moralom, na taktičkidominantnim pozicijama i uz potporu izvrsne logističke i komunikacijske mreže.Malobrojno, ali dobro opremljeno zrakoplovstvo talijanskog korpusa dominiralo je naetiopskom nebu, prelijetajući neometano Ambu i bombardirajući odmah svaku koncentracijuneprijateljskih postrojba. Tijekom jedne od prvih večera u novome glavnom stožeru, mladičasnik, jedan od najhrabrijih u talijanskom zrakoplovstvu, pripovijedao je novomzapovjedniku svoja djela na neprijateljskom teritoriju, a Badoglio, koji ni u jednoj od svojihprethodnih bitaka nije uživao u zrakoplovnoj potpori, ostao je impresioniran tim novim ismrtonosnim borbenim sredstvom. Saslušao je mladog pilota koji mu je pripovijedao oefektima bombardiranja s divljenjem na licu: pogotovo ga je pogodilo izvješće o njegovomnapadu na skupinu od tristo ili nešto više neprijateljskih konjanika s visokim ratnikom na čeluu crnoj tuniki.Ovako mu reče mladi časnik: S visine manje od stotinu metara ispustio sam samo jednubombu težine jedne tone, koja je pala točno usred skupine konjanika u galopu. Rastvorili su sepoput latica rascvjetale ruže: eksplozija je odbacila njihovog vodu tako visoko da sam sebojao da će mi pasti u krilo. Bio je to prizor velike ljepote.Rimska vučicaBadoglio je bio sretan što je u svojim redovima imao i mlade ljude s toliko borbenog žara.S mjesta na čelu stola pogleda srebro i sjajni kristal, a potom u odoru avijatičara svijetloplaveboje poput neba. Njegova crna i kovrčava kosa, njegove klasične crte lica bile su nalikmladome Marsu kakvog mogu vidjeti oči umjetnika.Badoglio je sada stajao u sredini velikog ureda na drugom katu glavnog stožera u Asmari.Previše ga je mučila nestrpljivost da sjedne za veliki pisaći stol i dok je hodao naprijed-natragpo popločenom podu, njegovi su koraci odjekivali po keramici poput lupe bubnjeva.Njegove su oči bile uvučene u mračne duplje poput leševih, no sijale su bljeskove gorkogsaznanja dok je pregledavao popis zapovjednika divizija i postrojba, vrednujući ih na osnovijednog jedinog pitanja: Je li to muškarac koji se bori ili ne?Previše često je odgovor bio ne ili nesiguran, tako da je uz pravi užitak na popisu pročitao iime koje mu je bilo dobro poznato, ime zapovjednika na kojeg je mogao računati.Da! , klimne brzo glavom.On je jedini zapovjednik koji je pokazao da posjeduje inicijativu i da je uvijek tražio sukob sneprijateljem.Napravi kratku stanku namjestivši si bolje naočale, mašući izvješćem koje je držao u drugojruci.Borio se u odlučujućoj bitci, zadavši neprijatelju gotovo tri tisuće gubitaka u ljudskimživotima, a nije izgubio ni jednog čovjeka. To je samo po sebi veliki uspjeh, koji nije dobiozavrijedenu nagradu. Tom čovjeku treba dati barem Križ sv. Maura i Lazara. Dobri ljuditrebaju biti nagrađeni. Pa to je tipično! Primijetivši da je neprijatelj posjedovao oklopnavozila, bio je vojnik do te mjere da je privukao pažnju neprijateljskih oklopnih vozila, sam seponudivši kao mamac, namamivši ih prema postavljenim topovima! Za zapovjednikapješaštva to je pravi uspjeh, i to podosta smion. Zavrijedio je taj uspjeh! Da je bar izapovjednik topništva posjedovao čelične živce, dostigli bi cilj i uništili u jednom jedinom

potezu cijeli neprijateljski potencijal oklopnih vozila. Nije on kriv što su topnici otvoriliprerano vatru.Wilbur SmithGeneral se prekine i ponovno si namjesti naočale te pogleda sliku grofa Alda Bellija koji sepoput lovca namjestio ispred ostataka Grbavca koji su se dimili. Oklop je bio prepun rupa odrafala ispaljenih kasnije i to iz blizine: u drugom planu mogli su se vidjeti mnogobrojni leševiu rasparanim tunikama, i oni prepuni rupa, koje je Gino postavio da bi slika dobila nadramatičnosti. Nevoljko i potiskujući svoje snažne instinkte o preživljavanju, grof Aldo Bellise dao nagovoriti i vratio se da pozira za sliku samo nakon što ga je major Castellani uvjerioda više nema nikakve opasnosti i da je neprijatelj napusti bojno polje. Grof se nije punozadržao na tom mjestu: Gino se požurio, dijeleći sasvim žurbu, a nakon slikanja svombrzinom su se vratili prema Bunarima Cialdi odakle se više nisu micali. No, slike supredstavljale impresionirajući dodatak službenom izvješću o sukobu.Badoglio je režio poput staroga razbješnjelog lava.Usprkos neiskustvu svojih manje starih časnika - i tu mi srce krvari zbog njega - ovaj čovjekje suzbio neprijateljska oklopna vozila kao uostalom i polovicu konjaništva u napadu.Ponosno udari po izvješću naočalama.Ovo je pravi borac, gutač vatre! Prepoznajem ih ja, kad ih vidim. Gutač vatre! Ovo je primjerkoji trebamo ohrabrivati. Tko se dobro ponaša, treba biti nagrađen. Odmah ga pozoviteradiostanicom u glavni stožer.Za grofa Alda Bellija kampanja osvajanja postala je ugodna zabava. Tabor pored BunaraCialdi pretvoren je iz predvorja pakla u predivno mjesto za odmor, uz udobnosti poputpoljskih zahoda, praonica s tekućom vodom i savršenim sistemom kanalizacije. Osim togaobrana je dovedena do tog stupnja da se osjećao sigurnim. Kao i uvijek, genij je položio ispit:u rovovima se hodalo u zaklonu duž cijelog vrha, a Castellani je dao postaviti mitraljeze natakav način da su dominirali u bilo kojem smjeru napada. Sada je bila postavljena i bodljikavažica koja je mogla suzbiti bilo koju vojsku.Lov na tom području mogao se definirati izvrsnim pod bilo kojim aspektom: divljač je silazilaprema Bunarima s kilometara i kilometara udaljenosti.Rimska vučicaINavečer su ptice ošamućivale vojnike mlatarajući krilima, i ispunjavajući nebo prekrivajućisunce na zalazu. Bilo je zabavno kao nikad prije. Toliko divljači nisu nikada nigdje vidjeli.Usred ovog mjesta za opuštanje poziv generala Badoglija prasnuo je poput granate teške tonu.Badoglio je bio poznat po svojoj oštrini, nije se dao nasamariti uz izlike ili laži. Bio jebezosjećajan na političke primjedbe bilo koje vrste... čak se govorilo da bi, da je dobiozadatak, bio u stanju ugušiti i sam fašistički pokret. Posjedovao je gotovo sedmo čulo za laži iizbjegavanja, a jasno bi podigao prst i optužio kukavice. Govorilo se da je njegova pravdabrza i nemilosrdna.Grofov šok bio je velik. Bio je izabran medu tisućama zapovjednika, da ga taj morski pasproždere... jer nije ni najmanje sumnjao u to da su toj cjepidlaki izbjegla zanemarivaudaljavanja od stvarnosti i činjenica, kojima se šakom i kapom poslužio u izvješćima koje jeslao De Bonu. Osjećao se poput školarca otkrivenog na nedjelu i kojeg će ravnatelj kazniti dabude primjer za ostale. Od šoka su mu se zamrsila crijeva, njegova uobičajena bolna točka,uzrokujući mu užasne bolove i nemogućnost stolice koja ga je već mučila kad su stali poredBunara Cialdi, nemogućnost za koju je mislio da je sasvim prošla.Trebalo mu je dvanaest sati da skupi potrebnu snagu i sjedne na stražnje sjedalo Rollsa,rezigniran što se njegove sudbine tiče i blijed poput krpe.Kreni, Giuseppe , promrmlja poput plemića kojeg vode na stratište.

Duž duge i prašnjave ceste koja je vodila prema Asmari grof je, bez imalo zanimanja zapejsaž, bio previše očajan da bi i pokušao sastaviti bilo kakvu obranu kojom bi se suprotstavioteškim optužbama za koje nije sumnjao da će biti podignute protiv njega.

Ležao je na mekanoj koži sjedala u stanju rezigniranosti, tješeći se samo mišlju kako će se,vrativši se jednom u Rim, osvetiti tom čovjeku. Osvetit će mu se, bez sumnje. Politički je biou stanju uništiti ga: i zavrijedio bi to, pomisli uz gorko zadovoljstvo.Giuseppe, vozač, koji je poznavao svog čovjeka, zaustavi se prvi put na glavnoj cesti zaAsmaru, pred javnom kućom. Bar tu je grof Aldo Belli primljen kao heroj, i njegovoraspoloženje se vidno poboljša kad su ga djevojke dočekale već na pločniku.

Wilbur SmithNekoliko sati kasnije, obrijan i svjež, oprane i izglačane odore, s briljantinom na kosi inamirisan kolonjskom vodom, koju je obožavao sam D'Annunzio, grof je bio spreman susrestise s nadređenim.Poljubi djevojke, ispije još jednu čašu konjaka, radosno se nasmije, zapucketa prstima samoda bi naglasio tko je krčmar danas, te odmaršira iz javne kuće na cestu prepunu sunca, koju jesamo trebao preći i ući u glavni stožer.Imao je sastanak s generalom Badogliom u 4 sata, a sat na vijećnici upravo je otkucavao tajsat kad je on odlučnim korakom ušao, slijedeći mladog pomoćnika tabora u mračan i tužanhodnik. Kad su prošli cijelim hodnikom, pomoćnik tabora otvori golema dvostruka vrata odmahagonija i odmakne se u stranu da propusti grofa.Ovome su se koljena pretvorila u prekuhane špagete. Želudac mu se bunio, i gotovo seokrenuo, a dlanovi su mu bili hladni i vlažni od znoja, a i suze su mu navlažile ponosnetrepavice kad se našao u velikoj dvorani s visokim i ukrašenim stropom. Opazi da je prepunačasnika, i kopnene vojske i zrakoplovstva.Njegova nesreća će postati javna, dakle.Osjeti da će se onesvijestiti. Teturajući, s lijepom, velikom glavom koja mu je visjela,pognutih ramena i udubljenih prsa, grof se zaustavi na pragu. Nije se usuđivao ni pogledati ih,tako spusti pogled promatrajući bijedno svoje sjajne vrhove čizama.Odjednom začuje čudnovati i neočekivani zvuk.Podigne pogled, začuđen, i već spreman na obranu od bilo koje fizičke agresije. Ali, dvoranaje bila prepuna časnika koji su pljeskali. Smijali su se i pljeskali.Grof zatetura, promatrajući ih, a potom se okrene provjerivši je li se netko stvorio iza njega.No, neočekivan doček bio je namijenjen upravo njemu.Kad je ponovno pogled usmjerio ispred sebe, opazi golemu pojavu širokih ramena, generala,koji mu je dolazio u susret. Njegov izraz lica bio je tvrd i nemilosrdan, a usta nalik morskompsu, dok su mu oči sijevale.Da je grof još uvijek bio gospodar vlastitih nogu i glasnica, zasigurno bi pobjegao urličući izte prostorije: ali, prije nego što je uspio samo pokušati pokret, general ga zagrli čeličnimrukama.Rimska vučicaPukovniče, uvijek sam počašćen kad mogu zagrliti hrabrog čovjeka , zareži general, stišćućiga na prsima i izdahnuvši mu miris češnjaka i sezamovih sjemenka u lice, miris koji sepomiješa s kolonjskom vodom koju je D'Annunzio obožavao i koji je lebdio iznad grofoveglave.Pukovnikove noge su u tom trenutku gotovo zakazale. Morao se uhvatiti za generala da nepadne na pod. To ih izbaci iz ravnoteže obojicu; tako da su se započeli okretati pokeramičkom podu, zagrljeni, plešući neku vrstu slonovskog valcera, dok se general uzaludpokušao izvući iz zagrljaja.

Konačno uspije i povuče se oprezno od grofa, popravivši medalje i vlastito dostojanstvo, dokje jedan od časnika započeo čitati s pergamenta, a časnici utihnu, usredotočivši se na slušanje.Hvalospjev je bio napisan kićenim stilom, tako da je grof imao vremena doći k sebi. Prvi dioizgubio je zbog šoka, koji ga je ošamutio, ali potom, odjednom, shvati riječi koje su stizale donjega.Podigne bradu automatski prepoznavši dijelove koje je vlastitom rukom napisao: malenigovornički biseri koje su izvukli iz njegovih izvješća: ...uz visok osjećaj za dužnost, negirajućisve osim časti...Isuse, Josipe i Marijo, bile su to njegove riječi!Sasluša s velikom pažnjom. Zaista su govorili o njemu. Baš o Aldu Belliju. Udubljena prsavrate se na svoje mjesto, boja mu se vrati u obraze, a mučnina u želudcu prestane dok su seoči ponovno sjajile.Pobogu! Dakle, general je shvatio da je svaka rečenica, svaka riječ, svaki zarez i uskličnik unjegovim izvješćima bila prava istina. Sada je pomoćnik tabora pružao generalu kožnu kutiju,a general se ponovno približavao njemu - no, ovoga puta s dozom opreza - i podigavši visokoiznad glave svilenu vrpcu, objesio mu je oko vrata veliki bijeli križ sa zvijezdom u sredinikoja se sjajila smaragdnom bojom: Red sv. Maura i Lazara (vojna divizija) treće klase.Držeći se izvan dometa njegovih šaka, Badoglio mu na brzinu dodirne obraze poljubivši ih, apotom se brzo povuče natrag i pridruži se općem pljesku, dok je grof stajao ozaren od sreće iočaran.Wilbur SmithOd sada na dalje imat ćete svaku potporu ; uvjeri ga general, saznavši razljućen kako jenjegov prethodnik uvijek nijekao grofu potrebne snage da dostigne svoje ciljeve. Ja vamdajem svoju riječ.Povukli su se utroje - general, njegov politički savjetnik i grof - u malenu radnu sobu koja senalazila uz ured za prijeme. Vani se već spustila noć, a samo jedna svjetiljka bacala je snopsvjetlosti na zemljopisnu kartu prostrtu na pisaćem stolu, ostavivši u sjeni lica.U kristalnim čašama sjajio se konjak, a plavkasti dim cigara podizao se spiralno, gust poputmelase, prema žarulji.Trebat će mi tenkovi , reče grof bez dvojbe.Njihovi golemi oklopni obrisi su ga fascinirali.Dat ću vam skupinu laganih CV 3 , potvrdi general te zabilježi u notesu.I podršku zrakoplovstva.Jesu li vaši ljudi u stanju spremiti pored Bunara Cialdi pistu za slijetanje?* General naglasipitanje laganim udarcem po zemljopisnoj karti.Teren je čist i ravan. Nema ni najmanje poteškoće , reče pohlepno grof. Zrakoplove, tenkove itopove: davali su mu sve!Konačno je postao pravi zapovjednik.Radiostanicom ćete mi javiti kad bude gotova pista, a potom ću poslati eskadrilu zrakoplova.Istodobno ću poslati i konvoj benzina i streljiva za zrakoplove. Moram se savjetovati s onimaiz zrakoplovstva, ali mislim da će bombe od tone odgovarati: visokog su potencijala iraspršuju se.Da, da , složi se grof sve pohlepnije.Dobro. General ponovno nešto zabilježi, položi olovku u stranu, a potom podigne pogled nagrofa. Njegov pogled bio je tako zvjerski daje grof ostao zapanjen, i crijeva mu se okrenu nauobičajen način. Koji general! Biti uz njega bilo je kao živjeti na obroncima pobješnjelogvulkana.Željezna šaka, Belli , zalaje, i grof shvati s olakšanjem da je taj bijes bio upućen neprijatelju, ane njemu.

Odmah namjesti u istoj mjeri borbeni i zvjerski izraz lica: naprći gornju usnu i progovorigotovo režeći: Oštricu treba podmetnuti pod grkljan neprijatelja i razrezati!Rimska vučicaBez milosti , reče general.Do smrti , složi se grof. Bio je na svom terenu, sada: u mislima mu se nagomilavalo tisućuparola, jedna krvoločnija od druge, ali general, prepoznavši superiornost sugovornika, prekinetaj razgovor koji je poprimao veličinu lavine i promijeni temu razgovora.Možda ste se zapitali zašto pridajem toliko važnosti vašim ciljevima, zašto sam vam dodijeliotako veliku snagu, i zašto držim toliko do toga da zagospodarim Sardijskom usjeklinom icestom prema visoravni.Grof se to uopće nije zapitao. Samo se trudio da pronađe efektnu rečenicu: nevoljko pristanena promjenu teme razgovora i namjesti izraz lica u uljudnu neodređenost.General značajno prodrma cigaru prema političkom savjetniku. Gospodin Antolino.Savjetnik se poslušno nagne nad zemljopisnu kartu, ušavši licem u snop svjetlosti koji jebacala svjetiljka na stolu.Gospodo. Razbistri si grlo i pogleda najprije jednog, a potom drugog, kroz naočale sačeličnim okvirima.Bio je tanak muškarac, izgledao je gotovo poput skeleta, na sebi je imao zgužvano odijelo odbijelog lana. Istaknuta Adamova jabučica bila mu je neznatno pomaknuta u stranu i isticala seizmeđu ovratnika. Svilena kravata spustila mu se, zajedno sa čvorom, do drugog dugmeta.Gotovo sasvim ćelava glava bila je uokvirena crnom, dugačkom kosom koja se sjajila odbriljantina. Nosio je šiljaste brkove, požutjele od nikotina: nije bilo moguće odrediti mugodine, više od četrdeset, a manje od šezdeset, uz žućkasti i malarični izgled čovjeka koji jeuvijek živio u tropskom pojasu.Već neko vrijeme se pri ministarstvu posvećujemo zadatku da odredimo odgovarajući oblikvladavine nad osvojenim teritorijima... hm... oslobođenih od Etiopije.Predite na stvar , reče odrješito general.Odlučeno je da se zamijeni sadašnji kralj, Haile Selasie, čovjekom koji simpatizira Italiju ikojeg će domorodci prihvatiti...Na stvar, na stvar , odsječe ponovno Badoglio.Diplomatske rafiniranosti je prezirao. Bio je čovjek od akcije, a ne praznih riječi.Wilbur SmithNakon dugih pregovora i - mogao bih dodati - obećanja od nekoliko milijuna lira, uspjeli smose dogovoriti: u politički najpogodnijem trenutku jedan moćan ras će se prikloniti na našustranu, uz sav svoj utjecaj i svoje ratnike. Taj će čovjek potom biti proglašen carem Etiopije ivladat će zemljom u naše ime.Da, da, shvaćam , reče grof.Trenutačno on sada vlada na dijelu teritorija koji je vaš izravni cilj. Čim budete osvojiliSardijsku usjeklinu i zauzeli grad, taj će se voda zajedno sa svojim ratnicima pridružiti vašimpostrojbama i uz potrebnu međunarodnu reklamu bit će proglašen kraljem Etiopije.A tko je on? , zapita grof, no dužnosnik nije dao da ga požuruje.Bit će vaš zadatak susresti se s tim vodom, s ciljem da dogovorite sinkronizaciju vaših akcija.Vi ćete biti taj koji će mu predati zlatnike.U redu.Riječ je o dinastijskom rasu, koji trenutačno zapovijeda jednim dijelom snaga koje vam sesuprotstavljaju u Sardijskoj usjeklini. No, usprkos tome, ubrzo će se stvari promijeniti... , rečedužnosnik, izvukavši iz torbe golemu omotnicu. Bila je zapečaćena voskom, s orlovimaMinistarstva kolonija. Ovo su vaše napisane zapovijedi. Potpišite mi da ste ih primili, molimvas.Prouči potpis grofa, a potom, konačno zadovoljan, nastavi istim tonom.

Još nešto. Znamo tko je jedan od bijelaca koji podržava etiopsku stvar. Da, o onima o kojimagovorite i u jednom od vaših izvješća, na osnovi informacija trojice zarobljenih, a potompuštenih vojnika. Dužnosnik zastane i povuče dim iz već gotovo ugašene cigare te ponovnooživi žar.Žena je poznata provokatorica, boljševik radikalnih i revolucionarnih nazora. Radi kaonovinarka, piše za neke odvratne američke novine, koje su uvijek bile protiv carstva. Nekipropagandni članci te žene već su stigli u vanjski svijet, s prilično negativnim tonom zaministarstvo...Povuče još jedan dim i nastavi nakon što je ispustio nekoliko kolutova dima.Rimska vučicaAko budete imali priliku zarobiti je - a nadam se da će to biti jedan od vaših primarnih ciljeva- zamoljeni ste da je odmah predate novom etiopskom caru kojeg smo mi odredili. Shvaćateli? Vi ne smijete biti umiješani u to, ali nećete se umiješati ni u smaknuće žene koje će rasodrediti.Shvaćam , grof se dosađivao.To političko brbljanje nije uopće bilo takvo da je moglo održati budnu njegovu pažnju. Jedvaje čekao da stanovnicama javne kuće pokaže svoj novi križ koji mu je poskakivao na prsimapri svakom pokretu.A što se bijelca tiče, Engleza odgovornog za brutalnu egzekuciju talijanskog zarobljenika predsvjedocima, on je terorist ubojica. Kad ga budete zarobili, strijeljajte ga bez milosti. To vrijedii za sve ostale strance koji se bore na strani neprijatelja: naš je cilj obeshrabriti takvu vrstustvari.Možete računati na mene , reče grof.Neće biti milosti prema teroristima.Dok se general Pietro Badoglio kretao prema Ambi Aradamu, bilo je samo nevažnih bitaka,jer je talijanski zapovjednik čuvao postrojbe za odlučujuću bitku. U Addi Addiju i Tembienuje, ipak, mogao stvoriti sebi sliku o vrijednosti neprijatelja koji mu se bosonog i naoružansamo kopljem i staromodnim puškama nije prestajao odupirati.Kao što je i sam napisao: Bore se hrabro i odlučno. Protiv naših napada, koje vodimometodički i uz mitraljeze i topničku paljbu, neprijateljske postrojbe drže se čvrsto, zalijetajućise u bijesne pojedinačne borbe: ili čak u protunapad, ne mareći za lavinu plamena koji sesručio na njih. Protiv vatre naših branitelja neprijateljski vojnici - medu kojima su mnogiimali samo bijelo oružje - vratili su se više puta u napad, stigavši često do prepreka 'ježeva',pokušavajući presjeći bodljikavu žicu svojim mačevima.Hrabri ljudi, možda, ali su pokleknuli pred talijanskom ratnom mašinerijom. A Badoglio sekonačno našao pred rasom Muguletuom, etiopskim ministrom rata osobno, sa svimarmadama, u zasjedi poput staroga lava pred prirodnom planinskom utvrdom Ambe Aradam.Badoglio se svom svojom snagom namjeri na starog vodu.Wilbur SmithGolemi tromotorni zrakoplovi bace tutnjeći četiristo tona bomba na planinu u pet dananeprekidnog bombardiranja, dok je topništvo ispalilo pedeset tisuća granata u usjekline ipećine, sve dok se cijeli Amba Aradam nije počeo dimiti.U međuvremenu je vrijeme ugodno prolazilo za grofa Alda Bellija uz Bunare Cialdi.Pojačanje je promijenilo njegov život. Osim predivnoga križa koji je dobio, poraslo mu jesamopouzdanje.Tijekom prvih tjedana neprekidno je provjeravao oklopne postrojbe. Šest brzih ratnih vozila,niskih i prijetećih obrisa, ga je zadivljavalo. Jurili su po lošem terenu, ljuljajući se iposkakujući. A kao lovci na divljač bili su idealni. Ništa ih nije moglo zaustaviti, te je uznjihovu neuobičajenu pomoć grof smislio genijalne strategije za veliki lov.

Zajedno je šest tenkova postrojbe moglo proći područjem od šezdeset kilometara pustinje,tjerajući pred sobom divljač sve do mjesta gdje ju je grof čekao, sjedeći pod suncobranom, sMan-nlicherom u ruci. Najzabavniji lov koji je ikada doživio.Dimenzije lova bile su takve da nije prošao neprimijećen čak ni u beskonačnim širinamaDankalske pustinje.Poput njihova rasa ratnici Harari bili su ljudi bez velikog strpljenja. Dosađivali su se kad subili dugo neaktivni i tako su svakodnevno malene skupine konjanika, zajedno sa ženama imagarcima za vuču, odlazili iz tabora prema usjeklini te se počinjali penjati strmom padinomprema svježijoj i umjerenijoj klimi visoravni, prema poslovima i domu. Svatko je uvjeravaorasa da će se u slučaju potrebe odmah vratiti i boriti se: usprkos tome ras je uz određenuzabrinutost promatrao kako se polako raspada njegova vojska dok je neprijatelj bio predvratima, neranjiv i neometen, na etiopskom tlu.Napetost je rasla u taboru, snagom i jačinom oceanskog vala, kad su se na obzoru skupljaliolujni oblaci.U toj atmosferi potisnutog nasilja, dok su osjećaji ključali, našli su se i Jake i Gareth. Svatkood njih je uživao u razdoblju neaktivnosti da bi doveo u red polje vlastite kompetencije.Rimska vučicaJake je izišao noću, praćen velikom skupinom konjanika i otišao je na prazno bojno polje gdjese domogao motora Grbavca. Radeći na svjetlosti svjetiljke i uz Gregoriusovu pomoć,rastavio je golemi Bentlev u dosta male dijelove da ih magarci mogu prenositi, i odnio ih je uglavni tabor. S tim rezervnim komadima popravio je motor Tenastelina, koji je ras uništio užaru prve oduševljenosti. Potom je, komad po komad, rastavio i provjerio ostala dva oklopnavozila. Etiopske oružane snage sada su imale na raspolaganju tri oklopna vozila, sva unajboljem redu... kao što su bila i u posljednjih dvadeset godina.U međuvremenu je Gareth izabrao i uvježbao pomoćnike Harari za mitraljeze Vickers,kombinirajući ih s pješaštvom i konjaništvom, poučivši strijelce kako će ispaljivati rafale izmitraljeza. Ratnici su se naučili povlačiti ili napredovati uz koncert mitraljeza Vickers. Garethje našao vremena i za izvidnicu u Sardijskoj usjeklini, označivši si najbolja mjesta zamitraljeze i dao je iskopati rovove na stjenovitim padinama usjekline. Neprijateljskonapredovanje na tim strmim padinama bilo bi zaustavljeno vatrom nakon svakog zavoja, aetiopsko pješaštvo moglo je izviriti iz sakrivenih rovova i krenuti u napad prema cesti snajboljih mjesta.Sama cesta poravnana je i strmina smanjena da bi se omogućilo brzo povlačenje oklopnimvozilima prema Sardiju kad jednom budu izgubili pozicije u ravnici, budući da su talijanskepostrojbe brojčano neprekidno rasle. Sada su čekali, relativno spremni, a sporo prolaženjevremena ih je nerviralo.Stoga su uz određeno olakšanje izvidnice, koje su danonoćno nadgledavale talijanski tabor,izvijestile rasa i ratnu skupštinu da se skupina čudnih vozila koja su se kretala velikombrzinom - bez kotača - pridružila izvrsnoj talijanskoj snazi uz Bunare. Ta vozila susvakodnevno upotrebljavali od zore do sumraka u bjesomučnom i besmislenom nizu utrka pobeskonačnoj savani.Bez kotača , naglasi Gareth i podigne obrvu obrativši se Jakeu. Znaš i ti o čemu se radi, zarne, stari moj?Bojim se da znam , klimne Jake.No, bolje je osobno se uvjeriti.Wilbur SmithPolumjesec koji se sjajio na nebu bio je više nego dovoljan da osvijetli jasne i očite tragovegusjenica na mekanom terenu. Izgledali su poput tragova goleme stonoge.Jake klekne i bolje pogleda, loše raspoložen. Sada je znao da se obistinilo ono čega se do sadajako bojao. Morat će suprotstaviti svoja voljena vozila oklopnim vozilima koja su im puno

superiornija, neranjiva oklopa na mitraljeze, s pokretnim kupolama naoružanim malimtopovima čije su granate vrlo lako mogle prodrijeti u njegov prednji oklop, probušiti motor,ući u kabinu i učiniti pokolj medu posadom, a potom ponovno izići iz vozila i učiniti isto sasljedećim oklopnim vozilom.Tenkovi , promrmlja. Prokleti tenkovi.Dobro je da medu nama imamo stručnjaka , promrmlja Gareth, zapovjednik koji je sjedio nakupoli Priscile, Kurve.Novak bi, možda, pomislio na dinosaure. No, ne može se prevariti sokolovo oko Burtona, sinateksaške zemlje. Nagne se i ugasi cigaretu na kupoli, čime će, dobro je to znao, jako razdražitiJakea.Jake zareži i ustane. Za tvoj rođendan poklonit ću ti pepeljaru. Njegov glas bio je razdražen.Nije ga bilo briga da puške, mitraljezi ili s vremena na vrijeme topovi pucaju prema njegovimpredivnim vozilima; no i najmanje oskvrnuće žarom ili šljunkom od kopita konja bi garazbjesnilo. Sada ga je namjerna gesta kojom je ovaj zagasio cigaru razdražila kao što je iGareth mislio i htio da će se dogoditi.Oprosti, stari , reče mu ovaj uz slatki osmijeh.Zaboravio sam... neće se više dogoditi.Jake skoči s oklopnog vozila i ugura se u vozačevu kabinu.Držeći motor na vrlo niskom režimu okretaja, uz slatko i drago mrmljanje za njegove uši, višeod Bachova koncerta, polako krene dolinom osvijetljenom mjesečinom.Kad su se Jake i Gareth našli sami, vani u izvidnici ili radeći zajedno, rivalitet je nestajao isurađivali su opušteno, bockajući se samo umjereno o pitanju prednosti i mjesta. Njihovi su seodnosi zaoštravali samo kad je Vicky Cambenvell bila prisutna.Jake je sada razmišljao o njima troje, kao što mu se često događalo tijekom dana. Znao je daje nakon one čarobne noći s Vicky vodeći ljubav na tvrdom tlu ona postala njegova žena.Rimska vučicaBilo je to previše čarobno iskustvo podijeljeno s drugim ljudskim bićem, a da ih oboje nepromijeni vrlo duboko. No, usprkos tome, u tjednima koji su uslijedili, bilo je malo prilika zapotvrdu: samo jedno ukradeno popodne pored vodopada, gore na usjeklini, na uskomnakovnju stijene, sjenovitom i zelenom od mahovine, zaklonjeni od znatiželjnih pogleda.Mahovina je bila mekana poput ležaja od perja: poslije su plivali zajedno, goli, u jezercuispod vodopada. U tamnoj vodi njeno je tijelo bilo vitko, blijedo i dražesno.A potom ju je ponovno vidio s Garethom Swalesom kako se smijala, ili se naginjala premanjemu slušajući komentar koji je on izrekao šapatom, i odgovori mu uz osmijeh na usnama i uočima. Jednom mu je dodirnula i ruku, ne misleći, dok je čavrljala s njim: tako intimna iposesivna gesta da je Jake osjetio crnu ljubomoru.Nije bilo razloga za nju, Jake je to znao. Nije mogao vjerovati da je glupa ili naivna do temjere da padne u vidljivu mrežu koju je Gareth tkao. Bila je Jakeova žena. To što su učinilizajedno, njihova ljubav bila je tako predivna, tako jasno jedinstvena, da nije bilo moguće damu okrene leda za drugoga.No, i među Vicky i Garethom bilo je tog smijeha, šala koje su dijelili. Katkad ih je viđaozajedno, na nekoj stijeni iznad tabora ili u šetnji po obližnjoj šumici, čavrljajući vrlo prisno.Jednom ili dvaput nije ih istovremeno bilo u taboru, čak i cijelo jedno jutro. No, nije htio rećiništa, znao je. Naravno, Gareth Swales joj je bio simpatičan. Mogao je to shvatiti. Bio jesimpatičan i njemu. Zapravo, i više nego simpatičan: medu njima se rodio osjećaj dubokogprijateljstva. Nije se moglo ostati ravnodušnim pred njegovim lijepim izgledom, predelegancijom, smislom za humor, znao je da se ispod oklopa dobrog odgoja i ciničnosti krijedruga osoba.Da. Jake se naceri u mraku, krećući se prema jugoistoku, gdje su se nazirala svjetlatalijanskog tabora pored Bunara.

I ja ga volim. Ne vjerujem mu, ali volim ga... sve dok drži ruke daleko od moje djevojke.U tom trenutku Gareth se nagne prema njemu s kupole i potapša ga po ramenima. Na lijevojstrani nalazi se udubina u tlu. Trebala bi odgovarati , reče.Jake skrene u tom pravcu, a potom se zaustavi.Wilbur SmithDovoljno je duboka , procijeni.Morali bismo biti u stanju vidjeti s ruba i promatrati teren na istoku čim sunce bude izišlo.Gareth pokaže prema talijanskim reflektorima s jedne strane, i pustinju ispred njih.Mislim da se tu zabavljaju svaki dan. Mislim da smo na odličnom mjestu da vidimo što rade.Sada je bolje sakriti se.Računali su da će tu provesti cijeli dan i proučavati poteze Talijana, a potom nestati u mraku.Jake sakrije Priscilu ispod stijene, tako da joj je samo kupola virila iznad površine, okrenutaprema zapadu, pa je nije bilo lako opaziti, a osim toga mogli su i brzo pobjeći, bude li to bilopotrebno.Ugasi motor. Naoružaju se mačetama s namjerom da odrežu pokoju granu i ukrase kupoluPriscile tako da se ni na trideset metara udaljenosti ne razlikuje od pejsaža.Jake prolije malo benzina na jedan iver, položi ga u rupu na tlu i zapali. Na toj se laganoj vatrizagriju od hladnog noćnog zraka, iskoristivši ga i za kuhanje kave. Ostali su u tišini, udubljeniu vlastite misli ispijajući kavu.Mislim da imamo problem , reče Jake zagledavši se u vatru.A kad ih nisam imao? Ne sjećam se više , odvrati uljudno Gareth. No, izuzev činjenice što senalazimo u pustinji, u društvu divljaka i zaljubljenih, s vojskom Makarona koji me želeoderati, bez prebijenog novca osim čeka sumnjive vrijednosti koji tek čeka na naplatu, bezboce šampanjca, bez mogućnosti bijega, izuzev toga, u odličnoj sam formi.Mislio sam na Vicky.Ah! Vicky!Znaš da sam zaljubljen u nju.Začuduješ me.Gareth se naceri vragolasto na svjetlosti plamena. A, zato si mi neprekidno za petama, poputnamrgođenog bika za vrijeme parenja? Dobri Bože, nikada ne bih bio pogodio, prijatelju moj.Govorim ozbiljno, Gareth.To je, dragi moj, tvoj problem. Sve shvaćaš previše ozbiljno. Kladio bih se da već misliš nastaru kućicu prekrivenu bršljanom, prepunu užasnih klinaca.Rimska vučicaUpravo tako , prekine ga Jake odrješito. Radi se upravo o tako ozbiljnoj stvari, bojim se. Kakoćemo to riješiti?Gareth izvuče iz džepa dvije cigare, ugura jednu Jakeu u usta i upali je grančicom iz logorskevatre. Sarkastična grimasa nestala je iznenada s njegova lica, a glas mu je postao prepun boli,no izraz lica bilo je teško shvatiti na svjetlosti vatre.Poznajem mjesto u Cormvellu. Sedamdeset i pet hektara. Staru i udobnu kuću, naravno.Trebat će je srediti, naravno, ali štale su već u savršenom stanju. Uvijek sam se rado viđao usnu kao zemljoposjednik: odlaziti u lov između sjetve i mužnje ili slično. A možda bih mogaoi imati troje-četvero djece, zašto ne? Sa četrnaest tisuća funta i lijepom hipotekom, mogao bihi uspjeti.Ostali su u tišini, obojica, dok si je Jake ulio još kave i gasio vatru, a potom je ponovno sjeopored Garetha.Podosta je ozbiljna i ova stvar , reče konačno Gareth.Tako nema načina da se dogovorimo? Pomirimo, ili sklopimo ugovor među džentlmenima? ,promrmlja Jake u šalicu.Bojim se da ćemo se morati međusobno boriti , reče Gareth.

Neka najbolji pobjedi, a prvoga ćemo nazvati Jake, obećajem ti.Ostali su ponovno u tišini, svatko udubljen u svoje misli, ispijajući kavu i pušeći.Jedan od dvojice mogao bi si malo odspavati , reče Jake konačno.Glava ili pismo? , zapita Gareth i baci novčić u zrak te ga zadrži na dlanu.Glava , reče Jake.Baš si loše sreće, dragi moj , odvrati Gareth, vrativši novčić u džep jakne i prolivši ostatakkave iz čaše. Potom raširi pokrivač po pjeskovitom tlu pored Priscile, Kurve.U zoru ga Jake lagano prodrma dajući mu znak da šuti držeći kažiprst na usnama. Gareth seprobudio naglo, trepćući očima i objema si rukama razbarušivši kosu, a potom krene zaJakeom na kupolu Priscile.Wilbur SmithZora je bila tiha eksplozija crvene, zlatne i narančaste boje, koje su pokrivale polovicu nebana istoku, rasplamtjevši vrhove, no ostavivši donje dijelove uronjene u plavosive sjene.Polumjesec na zalasku sjajio se na zapadu, bijel poput zuba morskog psa.Osluhni , reče Jake, a Gareth lagano zakrene glavu da bi bolje čuo zvuk u tišini zore.Jesi li čuo?Gareth klimne glavom. Polako pretraži pogledom krajolik koji je sunce osvjetljavalo nadijelove.Tamo dolje , reče Jake odrješito, i Gareth dalekozorom pogleda u pokazanom pravcu.Na nekoliko kilometara udaljenosti niz tamnih neodređenih mrlja prelazilo je udubinu nalagano valovitom tlu. Izgledale su poput zrnaca krunice, čak ni jaki dalekozor nije ih mogaobolje definirati zbog sjena.Nastavali su ih promatrati slijedeći vijugavi put pred njima, sve dok mrlja na čelu ne dostignevrh. Zlatno sunce naglo je osvijetli. Na još uvijek svježem zraku fatamorgane nisu bilemoguće, a jako osvjetljenje, dramatično, otkrije istog trena svaki detalj obrisa.Tenkovi CV 3 , reče Gareth bez dvojbe.Motor Alfa od pedeset konja. Petnaest milimetara prednjeg oklopa, najveća brzina četrdesetkilometara na sat. Izgledalo je kao da čita reklamni letak, i Jake se prisjeti što je pozanimanju.Posada od tri osobe: vozač, topnik i zapovjednik. Izgledaju kao da imaju mitraljeze Spandauod pedeset milimetara, precizni su i do kilometar udaljenosti, a ispaljuju petnaest puta uminuti.Dok je govorio, prvi tenk side s brežuljka i nestane iz njihovog vidokruga; slijedilo ga je jošpet tenkova. Buka motora polako zamre.Gareth spusti dalekozor i naceri se.Evo, sada smo gotovi. Spandau se nalaze na pokretnim kupolama. Nema nam spasa!Ali, mi smo brži , reče Jake, zagrijan poput majke kojoj vrijeđaju djecu.Da, stari moj, ali to je sve , promrmlja Gareth.A da malo doručkujemo? Još imamo puno vremena dok se ne spusti mrak, pa da se vratimodoma.Rimska vučicaPojeli su svaki po konzervu mesa, zagrijanu na vatri uz spužvasti etiopski kruh: popili su jakii slatki čaj s kondenziranim mlijekom i smeđim šećerom od trske. Završe kad je sunce biloveć visoko na nebu.Jake lagano podrigne. Sada sam ja na redu da malo zaspem , reče i sklupča se poput golemogsmedeg psa u sjeni Priscile, Kurve.Gareth se pokuša udobno smjestiti, naslonivši se na kupolu i započne promatrati krajolik, ukojem su fatamorgane već plesale na sve većoj toplini. Čestita samome sebi na dobrom izborustrane novčića: uživao je u odličnim satima noćnog sna, i sada se samo trebao strpjeti na

toplini dana. Popodne, kad sunce bude postalo zaista ubilačko, ponovno će Jake morati držatistražu na užarenom čeliku kupole.Pogledajmo malo , promrmlja i lijeno pregleda obzor dalekozorom. Nije bilo moguće da ihkoja talijanska postrojba iznenadi na tom mjestu. Izabrao je mjesto vojničkim okom, i čestitaponovno samome sebi na spretnosti kojom su zamaskirali vozilo. Ponovno se nasloni nakupolu i upali si dobru cigaru.Dobro, pomisli. Na koji se način može pobijediti skupinu tenkova bez topništva, minskihpolja i vatrenog oružja u stanju da probuši oklop? Ostavi da mu misli lutaju u tom pravcu.Nakon nekoliko sati zaključi da je ipak postojao način, štoviše, možda i više od jednog, nosve je ovisilo o tome hoće li privući topove u zamku s maksimalnom preciznošću, odnosno,na pravo mjesto iz dobrog pravca i u pravo vrijeme. A to je ponovno drugi par cipela, reče si.Da riješi i te važne dileme, trebalo je poduže razmišljanje. No, nakon sat vremena znao je,više ili manje, da je postojao samo jedan način na koji je mogao namamiti oklopnu talijanskuskupinu da surađuje u vlastitom uništenju. Stari trik mrkve i batine, pomisli. Sve što nam jesada potrebno je mrkva.Instinktivno pogleda dolje gdje je Jake ležao stisnut. Nije se ni pomaknuo sve to vrijeme, isamo je njegovo teško disanje svjedočilo da je još uvijek živ. Gareth osjeti grč ljutnje napomisao da uživa u neometanom spavanju.Toplina je tlačila, pritiskala zemlju, i odzvanjala u Garethovoj glavi poput gonga. Na njegovojkoži znoj se sušio gotovo odmah, ostavljajući kristaliziranu sol.Wilbur SmithProtrlja si oči i ponovno se usredotoči na promatranje obzora.Bio je zamagljen od topline i fatamorgane. Čak su se i najbliže fatamorgane krile iza gustezavjese iskrivljenog zraka od topline koja je izgledala poput vode što teče potocima.Gareth trepne kapcima i oslobodi se kapi znoja s trepavica.Pogleda na sat. Trebalo je izdržati još sat vremena prije Jakeove smjene. Padne mu na pametda bi mogao namjestiti sat unaprijed. Uopće nije bilo ugodno na kupoli, sada. Ponovnopogleda prema Jakeovoj pojavi, koji je još uvijek spavao.Upravo u tom trenutku začuje zvuk kroz gusti i sparni zrak, zujanje poput pčela. Nije bilonačina razabrati smjer odakle je dolazio, i Gareth započne promatrati na sve strane, naćulivšiuho. Dolazio je i odlazio, ali ovoga puta sve snažnije i jasnije. Konfiguracija tla i gustoćaatmosfere varala je njegovo uho. Odjednom zvuk postane mnogo glasniji, pretvorivši se ututnjavu.Gareth usmjeri dalekozor prema istoku.Izgledalo je kao da tutnjava preplavljuje cijeli istočni obzor, poput oceanskih valova koji serazbijaju u obalu.Na trenutak magluština i fatamorgana se otvore dovoljno da razabere golemi i iskrivljeni oblikgrotesknog čudovišta visokog poput kuće dvokatnice na četiri šape koje su izgledale poputhodulja.Potom zrak ponovno postane gust i neprodoran, dok je Gareth trljao oči uzbunjen i nesiguranda je vidio što je vidio.No sada je tutnjava bila sve jača.Jake! , pozove ga uzbunjeno.Odgovori mu malom varijacijom hrkanja. Gareth slomi dio grane kojom je prekrio kupolu ibaci je na stisnutu pojavu. Pogodi Jakea u glavu i odmah ga probudi, uz šaku već stisnutu zaobranu.Što se, do vraga... , zareži.Dolazi gore , reče kratko Gareth.Ne vidim ništa , progunda Jake, pogledavši prema istoku, na kupoli. Sada je zvuk postaoglasna tutnjava poput groma, no nije se vidjelo ništa.

Tamo dolje! , vikne Gareth.O, Bože moj! , drekne Jake.Golema crna pojava kretala se prema njima.Rimska vučicaSasvim blizu, visoka, iskrivljena u divovske proporcije, mijenjajući oblik svakog trenutka.Čas je izgledala poput jedrenjaka sa četiri jarbola crne boje, odmah potom poput golemogcrnog zmaja koji se uvijao plivajući po gustom zraku poput kaše.Što je to, do vraga? , zapita Gareth.Ne znam, ali bučno je poput skupine talijanskih tenkova i dolazi ravno na nas.Kapetan koji je zapovijedao skupinom talijanskih tenkova bio je frustriran čovjek i jakorazočaran: čovjek kojeg je žderala srdžba.Kao mnogo drugih časnika izišlih iz tradicije konjaništva, bio je romantičar, opsjednut idejomo sebi kao plemenitom i žarkom ratniku. Odoru njegove regimente i sada su činile uske hlačesa svilenom crvenom vrpcom s vanjske strane nogavica, konjaničke čizme od meke kože isrebrene mamuze, uska jakna s pozlaćenim ukrasima i velikim naramenicama, plašt prebačennonšalantno preko ramena i golema vojnička kapa.To je bila slika o sebi koju je najviše volio: poletna i elegantna.Umjesto toga, evo ga u ovoj pustinji koju je sam vrag izrodio, a Bog prokleo, gdje su njegovodrugo lice i njegova voljena ratna vozila odlazili iz dana u dan u potragu za divljimživotinjama koje su tjerali na određeno mjesto na kojem ih je čekao ludi megaloman spuškom u ruci. Šteta za tenkove, koji su punom brzinom vozili po lošem terenu i abrazivnompijesku tvrdom poput dijamanta, nije bila ništa u usporedbi s patnjama koje je pretrpjeonjegov ponos.Bio je sveden na lovočuvara i običnog lovca. Kapetan je veći dio dana provodio na rubuplača, osjećajući se poniženim i uvrijeđenim. Svake večeri se bunio ludome grofu: a sljedećejutro se ponovno nalazio u lovu pustinjom.Do sada se lovina, ako se može tako reći, sastojala od nekoliko lavova i hrpe golemihantilopa. Kad su ih progonili prema mjestu gdje je grof čekao, bili su gotovo na rubuiscrpljenosti, obliveni znojem dok im se slina cijedila iz usta: nakon duge utrke savanom,jedva su bili u stanju držati se na nogama.No, stanje divljači nimalo nije umanjivalo grofov užitak.Wilbur SmithKapetanu je izravno zapovijedeno da izmori žrtve, tako da postanu krotke pred puškama.Nakon uzbunjujućeg iskustva s biesom, grof nije htio bez razloga riskirati. Pokoji lak hitac inekoliko lijepih fotografija bilo je sve što je tražio od jednog dana provedenog u lovu.Što veća lovina, to veći užitak... a grof se beskonačno zabavio, otkako su stigli tenkovi. No,usprkos tome, pustoš Dankalske pustinje nije bila u stanju hraniti bezbroj životinja, tako da jeu posljednjih nekoliko dana lovina postajala sve mršavija zbog sistematičnog uništenja krda.Grofa je to teško pogađalo. Posvađao se sa zapovjednikom tenkova, uz rezultat što je samopojačao frustriranost i ogorčenost.Kapetan tenkova naletio je na staroga slona, mužjaka koji je stajao na nogama poputgolemoga granitnog spomenika, usred otvorene savane. Imao je odrpane uši poput jedarastarog jedrenjaka i opake oči prekrivene paučinom dubokih bora. Jedna mu je kljova bilaslomljena do usana, a druga je bila velika, dugačka i žuta, s okrnjenim vrhom od upotrebe.Kapetan zaustavi tenk na pola kilometara udaljenosti od slona i prouči ga dalekozorom,preplašen njegovom veličinom. Potom se započne zlobno smijati ispod brka, sijevajućipogledom.Zar nisi htio divljač, pukovniče? , zareži potiho.Dobit ćeš je!Pazio je da se približi slonu s istoka, tjerajući tenk dosta brzo.

Stari debelokožac se okrene i pogleda ih. Imao je otvorene i sasvim velike uši. Dugačkom jesurlom uvlačio zrak oko sebe, a potom je ispuhivao, povlačeći je prema gornjoj usni.Bio je to stari mužjak lošeg karaktera, kojemu je bilo dosta pustolovina i krivolovadesetljećima i tisućama kilometara preko afričkog kontinenta. Ispod kože prepune ožiljaka bilisu probodi od kopalja i metaka iz modernih pušaka koji su bili uzaludno ispaljeni u njega.Doživio je veliku starost, i sve što je htio bilo je da ga ostave na miru: nije više tražio društvozahtjevnih slonica, niti živahne i bučne igre mladunaca, a pogotovo je bježao od tvrdoglavoglova ljudskih bića koji su na umu imali samo jedno: njegove kljove od bjelokosti.Tako se povukao u pustinju, sparnu i golu pustinju, u potrazi za samoćom, i sada se kretaoprema Bunarima Cialdi, čiju je vodu kušao posljednji put kao zreli mužjak prije dvadeset i petgodina.Rimska vučicaNeko se vrijeme zagledao u tenkove koji su se približavali i osjeti miris benzina, koji mu senimalo ne svidi. Zaljulja glavom zamahnuvši ušima, i oglasi se u znak upozorenja.Tenkovi su se i dalje približavali.Ponovno savije surlu uz tijelo i uši, ali kapetan tenkova nije mario za te znakove opasnosti inastavio se približavati.Tada slon krene u napad, golem i brz, tako da se čulo odzvanjanje njegovih teških koraka popustinjskom tlu. Bio je tako brz i krenuo je ravno prema tenku da ga je za dlaku izbjegao. Daje udario u njega, prevrnuo bi ga bez potrebe da upotrijebi svu svoju snagu.No, vozač je bio podjednako spretan kao i on izbjegavši sudar kočenjem. Potom je pritisnuogas i nastavio voziti kilometar prije nego što je slon odustao od potjere.Gospodine kapetane, da ispalim prema njemu Span-dauom? , zapita zabrinuto topnik. Nije sepreviše zabavljao.Ne! Ne!To je zlobna i opasna zvijer , primijeti topnik.Da! , nasmije se sretno kapetan, trljajući si ruke.Poseban dar za gospodina grofa.Nakon petog puta što mu se tenk približavao, starom slonu mužjaku dojadi da neprekidno trčiza njim uzalud. S repom kojim je šibao po zraku odustane od potjere koja ga je pokušavalanagnati da krene prema istoku prema skupini tenkova: no, ostao je i dalje razljućen slon.Nećeš mi vjerovati , reče polako Gareth Swales.A nisam siguran da i ja vjerujem. Ali jedan slon vodi talijanske tenkove prema nama.Ne vjerujem , odvrati Jake. Vidim, ali ne vjerujem. Kako su uspjeli učiniti od njega goniča? Jeli to moguće ili sam poludio?Možda i jedno i drugo , reče Gareth.No, ja bih predložio da se požurimo. Dragi moj, previše se približavaju.Jake skoči na haubu i okrene ručku, dok se Gareth spustio u vozačevu kabinu i smjestio zavolan te se spremio da pokrene motor.Wilbur SmithSpreman sam , dovikne, ogledavši se oko sebe.Golemi slon nalazio se otprilike na kilometar udaljenosti. Približavao se brzinom kojom su seslonovi mogli kretati i pedeset kilometara ili šezdeset ne usporavajući ili zaustavljajući se.Požuri se, hej! Jake okrene ručku.Priscila nije davala nikakav odgovor, niti obično ohrabrujuće kašljucanje, dok je Jake i daljeokretao ručicu sve brže i brže.Nakon minute Jake zastane da dođe do daha, iznemogao.To prokleto pakleno vozilo... , započne Gareth, ali se Jake ponovno podigne uz iskrenuzabrinutost na licu.

Nemoj je ponovno vrijeđati, inače se više neće pokrenuti , reče obraćajući se Garethu, iponovno se nagne nad ručicu.Hajde ljepotice , prošapće, i nasloni svu svoju težinu na ručicu.Gareth ponovno pogleda iza sebe. Bizarna procesija se sve više približavala. Nagne se krozotvor vozača i udari dvaput dlanom po Priscilinom oklopu.Ljubavi, ljubavi moja , govorio je nježno.Kreni, ljepotice, kreni...Društvo grofovih lovaca sjedilo je na platnenim rasklopnim stolcima ispod šatorskih krila dabi se zaštitili od opakog sunca. Posluživali su se ledenim napitcima i laganom hranom, a kadbi povjetarac zapuhao nadimajući šatorsko krilo, bilo je čak i ugodno.Grof je bio velikodušan. Pozvao je pola tuceta svojih časnika: svi su bili bez odore, umjestotoga bili su odjeveni za lov, naoružani sportskim puškama i s ponekom službenom puškom.Mislim da ćemo se danas malo više zabaviti. Goniči, nakon mojih ljubaznih protesta, dat ćesve od sebe.Osmjehne se i namigne, a njegovi časnici odgovore po dužnosti na osmijeh. I stoga se dubokonadam da...Gospodine grofe, gospodine grofe.Gino bane pod šatorsko krilo poput patuljka bez daha.Dolaze. Vidjeli smo ih s vrha.Ah! , usklikne grof uz duboko zadovoljstvo.Idemo vidjeti što nam je ovoga puta donio naš kapetan.*Rimska vučicaUze čašu bijeloga vina dok je Gino pohitao prema njemu da mu pomogne ustati, a potomkrene prema mjestu gdje je Giuseppe navrat-nanos skidao navlake s Rollsa.Mala procesija koju je predvodio Rolls Royce grofa spusti se padinom brežuljka do mjestagdje su se pripremili za čekanje. Riječ je o malim kolibama od granja, sagrađenim na takavnačin da su bile zabijene u crveno tlo, i nisu bile više od pustinjske vegetacije koja ih jeokruživala. Imale su korisne otvore kroz koje su pucali prema divljači, i poljske stolce uslučaju dugog čekanja između dva lova: no, nije manjkao ni mali, ali dobro opskrbljeni bar, sledom, i izoliranim i odvojenim poljskim zahodom. Odnosno, bilo je svih mogućih udobnostikoje su još više povećavale zabavu.Grofova koliba nalazila se u sredini reda. Bila je najveća i najluksuznije opremljena,podignuta na mjestu gdje prolazi najveći broj životinja. Mladi časnici ubrzo su shvatili kolikoje ludo ubijati više grla od zapovjednika, ili pucati prema onima koja su se kretala premanjegovoj pušci. Prvi koji je pogriješio, bio je degradiran od kapetana u običnog časnika, i višega grof nije pozvao u lov, dok je drugi već bio u Massaui i popunjavao formulare u glavnomestožeru.Gino otvori grofu Rollsova vrata i pomogne mu da se spusti ljestvama. Giuseppe ga pozdravii ponovno se vrati u Rolls, nestavši ubrzo iza vrha.Grof se udobno smjestio na platnenom stolcu.Uz duboki uzdah otkopči košulju, prihvativši vlažnu krpu koju mu je Gino pružao za lice.Dok je svježom lanenom krpom grof brisao znoj sa čela, Gino otvori bocu lacrime christi ipoloži je u kanticu s ledom natočivši kristalnu čašu zamagljenu od leda, i položivši je narasklopni stol pored grofovog lakta. Potom nabije Mannlicher sjajnim mesinganim metcima,koje je izvadio iz nove kutije.Grof baci krpu u stranu i nagne se na stolcu te pogleda kroz otvor, prema pustinji koja seprostirala ispred njega.Imam osjećaj da ćemo se danas jako dobro zabaviti, Gino.Nadam se i ja, gospodine grofe , reče mali poslužitelj, i postavi se iza grofova stolca snabijenim Mannlicherom u ruci.

Wilbur SmithHajde, ljubavi, hajde , graknuo je Jake u znoju koji mu se cijedio sa čela dok je okretao ručicupo stoti put.Nemoj nas ostaviti pješice baš sada.Gareth proviri iz vozačeve kabine Priscile i pogleda očajnički unazad. Osjeti da mu se ledi krvu žilama i da mu se stišče utroba te da mu ponestaje daha. Slon se nalazio na stotinu metaraod njih, i kretao se ravno prema njima brzim korakom, s velikim crnim ušima koje su setresle, i malenim svinjskim očima koje su se s vremena na vrijeme sjajile. Odmah za njimnapredovala je talijanska skupina tenkova, lepezasto postrojenih. Sunce se sjajilo na prednjemoklopu i isticalo oznake konjaništva. S kupole su virile glave zapovjednika: dalekozorom jeGareth uspijevao razabrati obrise svakoga, toliko su bili blizu.U roku od nekoliko minuta stići će ih, i nije bilo nade da ih ne primijete. Slon je predvodioTalijane, vodeći ih upravo prema njima, a maskiranje nije moglo nikoga prevariti na manje odstotinu metara udaljenosti.Nisu se mogli ni braniti: mitraljez Vickers bio je usmjeren u drugom pravcu, a kupola se nijemogla okrenuti dovoljno da ga usmjere prema Talijanima. Garetha odjednom zapljusne crnibijes i dohvati lanac koji se nalazio ispod njegovih stopala.Udari svom snagom prema čeličnoj kupoli.Kurvo, izdajice! , zareži, i u tom trenutku motor se započne ravnomjerno okretati.Jake skoči u oklopno vozilo, posvuda raspršivši kapi znoja. Crven u licu reče Garethu: Tizaista znaš kako treba postupiti.Kad treba, treba. Sve su jednake , objasni Gareth i naceri se s olakšanjem, te se uvuče ukupolu, dok je Jake sjeo za volan.Jake nagazi na papučicu gasa i Priscila otrese sa sebe grančice kojom su je sakrili. Kotači suse okretali velikom brzinom, podižući oblake crvenog pijeska, dok je oklopno vozilo krenulouzbrdicom i izvirilo na otvoreno upravo ispod slonove surle.Stari mužjak je do tog trenutka pretrpio više nego dovoljno provokacija i bio je zaslijepljenbijesom. Bila je dovoljna samo ta posljednja da ga sasvim izbaci iz takta. Brzi korak koji je dotada držao nije nimalo umanjio njegovu snagu i izdržljivost, i sada se oglasi tako jako danjegovo trubljenje odjekne po tihoj pustinji.Rimska vučicaPripije uši uz tijelo, a surlu približi prsima, te krene u napad.Na lošem tlu bio je brži od Priscile, Kurve, kojoj je sada bio za petama, poput granitneplanine.Kapetan tenkova je do tada tjerao životinju bez velike žurbe. Nije je htio umoriti. Htio ju jepredati svom zapovjedniku u dobroj formi i u punom bijesu.Sjedio je na kupoli smijuljeći se i tresući glavom: naslađivao se zabavom koja je trebalauslijediti, jer je mjesto na kojem su čekali lovci bilo na samo dva kilometra udaljenosti... kadse odjednom, upravo pred njim, teren otvori i izbaci tutnjeće oklopno vozilo obavijenooblakom crvene prašine. Bio je to model koji je kapetan vidio samo u knjigama o povijestioklopnih vozila. U njemu pobudi osjećaj duha iz prošlosti.Naprijed! , krikne. Skupino, naprijed! , i instinktivno si dodirne bok, u potrazi za mačem,kojeg nije bilo.Krenite za neprijateljem!*S obje strane njegovi tenkovi ubrzaju tutnjeći. U pomanjkanju mača, kapetan skine šljem izapočne mahati njime iznad glave.U napad! , krikne. U napad! Konačno više nije bio samo gonič. Bio je ratnik koji je vodiosvoje ljude u napad. Njegova uzbuđenost bila je tako zarazna, a prašina koju je podizao slon ioklopno vozilo tako gusta, da prva dva tenka nisu vidjela ništa, čak ni udubinu, duboku petmetara. Krećući se jedan uz drugoga završe unutra najvećom brzinom i ostali su uništeni kao

od avionske bombe. Pokretni kotači odskočili su nakon zabijanja u tlo, a gusjenice započnušibati zrak poput pobješnjelih kobra. Pokretne kupole odbačene su iz sjedišta, odsjekavši ljudeu tenku u visini pojasa, kao golemim škarama.Držeći se čvrsto za zaštitnu ogradu kupole, promatrajući unatrag, Gareth je vidio dva tenkakako nestaju u udubini i podižu stup prašine, koja je označavala njihovo uništenje.Manje dva! , usklikne.Ima ih još četiri , podsjeti ga Jake, vozeći Priscilu svom brzinom po lošem tlu. A da negovorimo o Dumbu.Slon je, pobjesnivši još više zbog buke motora koji su ga pratili u stopu, i bukom uništenjadva tenka koji su pali u rupu, postigao nevjerojatnu brzinu po tom terenu.

Wilbur SmithDostigao nas je! , vikne Gareth Jakeu. Zaista, životinja je bila tako blizu da je Gareth moraopogledati uvis, jer je slon izvio surlu prema kupoli kao da želi ubrati zreli plod.Ubrzaj što više možeš, sine moj, inače će ti sjesti na glavu.Rekao sam tisuću puta tom idiotu da ne dovodi divljač pred puške takvom brzinom , dreknegrof Ijutito. Zar nije istina, Gino?Upravo tako, gospodine grofe.Na početku treba izmoriti životinje, ali u posljednja dva kilometra ne treba pretjerivati.Grof je, razljućen, ispio gutljaj vina iz svoje čaše.U pravu ste.Poslat ću ga natrag u Massau... , ostatak prijetnje se izgubi, jer se grof naglo podigne, tako daje stolac zaškripio.Gino... , promrmlja prestrašeno.Vani se nešto događa, nešto vrlo čudno.Obojica pogledaju zabrinuto kroz otvor kolibe od granja.Oblak prašine se približavao svom brzinom.Gino, je li to moguće? , zapita ga grof.Ne, gospodine grofe , uvjeri ga Gino, ali bez imalo uvjerljivosti. Riječ je o fatamorgani. Nijemoguće.Jesi li siguran, Gino? Grofov glas postao je piskutav.Ne, gospodine , prizna pomoćnik.Ni ja, Gino. Što ti izgleda da jest?Izgleda upravo kao... Glas se prekine. Ne bih to htio ni reći, gospodine grofe... , prošapće.Izgleda mi kao da ću poludjeti.U tom trenutku kapetan tenkova čiji su napori bili usredotočeni na to da održi slona dovoljnorazljućenog i oklopno vozilo u bijegu pod kontrolom, odluči da otvori vatru Spandauom odpedeset milimetara. Ali, budući da nije vidio svoje žrtve, da zapovijed da ispale u prašinu,gdje se s vremena na vrijeme naziralo njihove obrise. Što je još više bunilo topnike bila jeudaljenost koja je sve više rasla, a oklopno vozilo je vozilo vijugajući da izbjegnepobješnjelom slonu koji mu je bio za petama. Osim toga i tenk je poskakivao po lošem terenu.Rimska vučicaVatra! , krikne kapetan. Otvorite vatru!Topnik pošalje pola tuceta projektila u savanu. Ostali tenkovi začuju hitce i odmah,oduševljeno, učine isto.Jedna od prvih granata pogodi kolibu u kojoj su se stisnuli grof i Gino. Granata nijeeksplodirala, ali prošla je na tridesetak centimetara od grofovog lijevog uha, ostavivši gaošamućenog od strujanja zraka. Granata iziđe iz kolibe i nastavi let još nekoliko kilometara, apotom prasne u pustinji.Ako gospodin grof više ne treba moju pomoć...

Gino pozdravi na brzinu, i, baci se kroz otvor koji je u kolibi otvorila granata.Prije nego što ga je grof mogao zaustaviti, bio je već daleko.Nije bio sam. Iz svih koliba iskakivali su i ostali lovci, histerično vičući, no njihovi se krikovigotovo nisu ni čuli u buci motora, trubljenju staroga debelokošca i granatama Spandaua.Grof pokuša ustati sa stolca, ali noge mu zakažu tako da se uspio samo djelomično podignuti.Držao je širom otvorena usta usred sasvim blijedog lica poput krpe, no nije uspio ni ispustitikrik. Bio je nesposoban ispustiti glas, nesposoban pokrenuti se, stražnjica mu je bilazalijepljena za rasklopni stolac. Uspije se samo baciti na tlo, s licem okrenutim prema dolje,na pod kolibe, koji je bio dosta ispod razine tla, gdje je ostao ležati prekrivši si glavupodlakticama.U tom trenutku oklopno vozilo, koje je i dalje ludo vozilo, probije zid od granja. Koliba sesruši u tisuću komadića a oklopno vozilo preskoči rov u kojem se stisnuo grof. Kotači muprođu na dvadesetak centimetara iznad glave, bacivši na njega pijesak i kamenčiće. A potom,ništa: oklopno vozilo prođe.Grof pokuša ponovno sjesti na stolac, i gotovo je i uspio kad je golemi, pobješnjeli slonrazorio ostatak kolibe. Jedna od njegovih golemih nogu osine grofa po ramenu, i baci gaponovno na tlo, dok je on urlao iz svega glasa. Tu se pukovnik stisne što je više mogao, dokse debelokožac udaljavao velikim koracima prema obzoru, i dalje slijedeći oklopno vozilo ubijegu.Zemlja ponovno zadrhti i približi se i treća opasnost. Grof zarije lice u tlo, postavši sasvimgluh, nijem i paraliziran od užasa i straha, nadajući se da će nestati u pijesku poput noja.

Wilbur SmithU tom trenutku, zapovjednik tenkova ga uljudno zapita: Je li divljač bila po vašem ukusu,gospodine grofe?Dok je Gino, koji se vratio da bi mu pomogao, podizao grofa i pratio ga do Rollsa, grof uputiniz pogrdnih riječi kapetanu.Degenerik ste i kukavica. Odgovorni ste što niste ostali na vašem mjestu, što niste izvršilizapovijedi, što ste bili neodgovorni. Dozvolili ste da vam pobjegnu ispred nosa, a mene stedoveli u veliku životnu opasnost...Grof je udobno sjedio na sjedalu Rollsa. Kad je automobil krenuo, nova bujica uvreda pogodikapetana tenkova.Neodgovorni ste, degenerik, kukavica i boljševik... osobno ču zapovijedati odredom zaegzekuciju koji će vas strijeljati... , riječi se izgube dok je Rolls krenuo uzbrdicom premataboru, ali sve dok automobil nije nestao iza brežuljka, vidio se grof kako je mahao šakomzdrave ruke.Slon ih je slijedio još dobar dio puta u pustinji, čak i nakon što je skupina tenkova odustala odlova, ostavši iza njega. Stari mužjak je, ipak, nakon nekog vremena, počeo usporavati, i nakonjoš nekoliko kilometara, odustao je. Zaustavio se iznemogao, i samo mlatarao ušima, ipodizao surlu u znak izazova.Gareth ga uljudno pozdravi i ostave ga, nepomičnog, poput visoke crne monolitne stijene, upustoj savani. Zatim, sklupčavši se na kupoli da bi se zaštitio od vjetra, Gareth upali dvijecigare, i jednu doda Jakeu u vozačevu kabinu.Bio je to lijep dan, stari. Uspjeli smo uništiti dva tenka, a ostale smo doveli u red.Što time želiš reči? , zapita Jake, uvukavši dim cigare.Sad će drugi put ti tenkovi kad nas vide odmah krenuti u potjeru za nama, poput psa koji trčiza kujom koja se tjera.A je li to dobro? , zapita ga u nevjerici Jake, premjestivši cigaru u kut usana.Dobro je, dobro je , uvjeri ga Gareth.

Ja to ne bih baš rekao , nastavi voziti još nekoliko minuta u tišini prema planinama, a potomzatrese glavom u nevjerici.Rimska vučicaGrof je ležao na ležaju s licem prema dolje: na sebi je imao par svijetloplavih svilenih hlača, sobiteljskim grbom.Njegovo je tijelo bilo mekano, blijedo i debeljuškasto, sjajno i zaobljeno, a za takvo tijelotreba imati puno novca, hrane i pravog pića. Na svijetloj koži crne dlake su se isticale poputčuperaka tek ubrane salate. Tvorile su neku vrstu oblaka na ramenima, a potom su se spuštaleniz leda i na kraju nestajale, poput dima medu stražnjicu koja se neznatno nazirala prije hlača.Sada je bjelina njegova tijela bila uništena crvenim ožiljcima i ranama koji su se isticali narukama i nogama.Režio je uz mješavinu boli i ugode dok je Gino nagnut nad njim, podignutih rukava do lakta,mazao ramena kremom.Njegovi tamni i nervozni prsti duboko su ulazili u glatko i blijedo meso, a smrad kremeranjavao je oči i nosnice.Polako, polako, Gino. Teži je to udarac.Oprostite, gospodine grofe , reče ovaj, nastavivši mazati grofa u tišini, dok je grof mrmljaosebi u bradu.Gospodine pukovniče... smijem li vam nešto reći?Ne , zareži grof. Tvoja plaća je i previše visoka. Ne, Gino, već te plaćam dovoljno prinčevski.Gospodine pukovniče, vi krivo govorite. Nisam htio govoriti o toj temi u ovakvom trenutku.Drago mi je čuti to od tebe , zareži grof.Ah! Tu, tu! To je to mjesto! Tu!Gino ga je masirao još nekoliko sekunda.Prouči li se život velikih talijanskih generala, Julija Cezara i... , Gino zastane, pokušavši umislima, u bliskoj povijesti, pronaći još kojeg talijanskog generala, ali tišina se odulji podostai Gino ponovi: Uzmite Julija Cezara, primjerice.Ni Julije Cezar nije držao mač u borbi. Zaista, veliki general se povlači kad se borba zaoštri.Rukovodi, nadgleda, zapovijeda nad običnim smrtnicima.To je istina, Gino.Wilbur SmithBilo tko može držati mač u ruci ili ispaljivati iz topa. Što su ako ne životinje?I to je istina, Gino.Uzmite Napoleona Bonapartea, ili Engleza Wellingtona.Gino je odustao od potrage za talijanskim ratnikom koji je pobjeđivao u posljednje dvijetisuće godina.I, Gino?Kad su se borili, osobno su ostajali daleko od borbe. Čak i kad su se međusobno borili uWaterloou, ostali su na kilometre udaljenosti, kao dva velika majstora u šahu, odlučujući opotezima, zapovijedajući...Što mi pokušavaš reći, Gino?Oprostite mi, gospodine grofe, ali, nije li vas hrabrost možda previše zaslijepila? Niste li sepreviše bacili na vrat neprijatelju? Niste li možda pomalo izgubili iz vida vašu pravu uloguzapovjednika... dužnost da ostanete daleko od bitke, da biste nadgledali borbu izdaleka?Gino uzbuđeno sačeka reakciju grofa. Trebao je smoći svu svoju hrabrost i progovoriti, alistrahopoštovanje koje je osjećao prema grofu nije bilo ništa u odnosu na ponovno suočavanjes opasnošću koju je proživio.Njegovo je mjesto bilo uz grofa: ali, ako je grof i dalje mislio nastaviti s takvim životom,Gino je znao da neće više biti u stanju izdržati. Živci su mu bili sasvim napeti, neprekidno setrzao, noću su ga mučile noćne more koje su ga budile okupanog hladnim znojem. Ispod

lijevog oka živac mu je počeo poskakivati, i nije ga više mogao kontrolirati. Brzo sepribližavao granici svojih živčanih snaga.Ubrzo će se u njemu nešto slomiti.Molim vas usrdno, gospodine grofe. Za dobro svih nas, vi trebate zaustaviti vaš polet.Dirnuo je u osjetljivu žicu svoga gospodara. Dao je glas osobnim osjećajima grofa, osjećajimakoji su tijekom očajničkih pustolovina posljednjih tjedana sazreli u duboka uvjerenja.Pukovnik se pokušao podignuti pomažući si laktovima, podigne svoju plemenitu, kovrčavuglavu i pogleda u malenog časnika.Gino , reče mu.Filozof si.Rimska vučicaPreviše ste me počastili, gospodine grofe.Ne! Ne! Ozbiljno mislim to što sam rekao. Posjeduješ određenu dozu narodne mudrosti,osjećaš što narod osjeća, ti si filozof seljaka.Gino ne bi nikada tim riječima definirao samoga sebe, ali ponizno nagne glavu.Bio sam nepravedan prema svojim borcima , nastavi grof, i sve se njegovo držanje promijeni:postao je ozaren i prepun dobre volje, poput oslobođenog zarobljenika kojeg su pustili nariječ.Mislio sam samo na samoga sebe... na svoju slavu, na svoju čast, i upustio sam se u opasnostne računajući na posljedice. Nisam razmišljao o velikoj posljedici da ostavim svoje dečke bezzapovjednika, siročad bez oca.Gino klimne glavom. Tko bi vas mogao zamijeniti u njihovim srcima ili njihovim glavama?Gino. Grof mu položi očinski ruku na rame.Ubuduće moram biti manje sebičan.Gospodine grofe, ni ne znate kako ste me razveselili ovim riječima , reče Gino, dršćući odolakšanja i pomislivši na duge dane odmora i ljenčarenja koje će ubrzo provoditi u miru i nasigurnom iza rovova i utvrđenih linija na Bunarima Cialdi.Vaša dužnost je zapovijedati.Planirati! , reče grof.Rukovoditi! , nastavi Gino.Bojim se da je to moja sudbina.To je vaša dužnost po volji BožjojGino mu pomogne da se okrene na ležaju i kad je grof ponovno udobno ležao, nastavi smasažom ramena novom snagom.Gino , reče konačno grof.Kad smo posljednji put razgovarali o tvojoj plaći?Ah, prije nekoliko mjeseci, gospodine grofe.Pa, razgovarajmo o tome , nastavi dražesno grof.Ti si dragulj koji nema cijenu. Recimo još sto lira mjesečno?Mislio sam sto pedeset , promrmlja uljudno Gino.Wilbur SmithNova vojna filozofija grofa dočekana je od njegovih časnika uz veliki entuzijazam, kad jenavečer razgovarao o tome s njima ispod velikog šatora menze, uz cigaru i alkohol. Zamisaoda vodi iz pozadine nije mu se učinila samo praktičnom i smislenom, već i inspiriranom. No,entuzijazam potraje samo do trenutka kad su časnici shvatili da se ta filozofija odnosila iprimjenjivala samo na pukovnika. Svi ostali časnici Trećeg bataljuna ostali su s pravomsudjelovanja u prvim borbenim redovima da prinesu najvišu žrtvu Bogu, Domovini i BenituMussoliniju. Na tom stadiju nova filozofija izgubi velik broj pobornika.Na kraju su samo trojica njih bili zadovoljni promjenom: grof, Gino i major Castellani.

Major je bio toliko sretan da je dobio apsolutno zapovjedništvo nad bataljunom da je prvi put,nakon mnogo godina, te večeri u šator odnio bocu rakije i proslavio gurajući nos u čašu.Sljedećeg jutra, s vanzemaljskom glavoboljom koju samo rakija može darivati, major se suočiizravno s bataljunom. Vijest se proširila poput požara u suhoj savani. Vojnici očiste puške,prišiju dugmad koja je nedostajala na odorama i zakopčaju ih do ovratnika, zagase cigarete izapočnu se tresti od straha, dok je Castellani prolazio taborom, uzvikujući niz neprijatnihzapovijedi i ispravljajući iskrivljene kralježnice udarcima biča.Tako je počasna straža tog popodneva dočekala prvi zrakoplov koji je sletio na novu pistu,sjajnu i čistu. Tako su se dobro kretali da ih je čak i grof Aldo Belli pohvalio.Prva osoba koja se pojavila na vratima zrakoplova bio je politički savjetnik u Asmari.Gospodin Antolino, još žuči i nezdraviji u licu no ikad, s uobičajenim odijelom od mekanoglana, prepun nabora, bio je u suprotnosti sa srebrenom i sjajnom bojom zrakoplova. Kaoodgovor na fašistički pozdrav grofa, podigne slamnati šešir s ćelave glave, nakon čega sezagrle, ali nakratko, budući da se politički savjetnik nalazio dosta nisko na socijalnoj ljestviciu grofovim očima, koji se ubrzo obrati pilotu: Rado bih se provozao.Grof je izgubio svako zanimanje za tenkove. Istini za volju, shvatio je da ih mrzi, zajedno skapetanom. Kad je ponovno došao k sebi, suzdržao se da ne da strijeljati časnika, ili poslati ganatrag u Asmaru: ograničio se na pisanje izvješća dugog dvije stranice u kojemRimska vučicaje napisao toliko negativnosti o njemu, dovoljno da mu unište karijeru. Riječ je o potpunojosveti, ali grof nije više htio imati posla s tenkovima. Sada je imao zrakoplov. Punouzbudljiviji i romantičniji.Preletjet ćemo neprijateljske redove , reče grof, s razumne visine. Time je podrazumijevao daželi biti izvan dometa oružja.Kasnije , umiješa se politički savjetnik, tako autoritativno da se grof uspravio, i pogledao gatako ružno, daje ovaj kao najmanje morao propasti u zemlju.Nosim vam osobne i hitne zapovijedi od generala Badoglija , nastavi savjetnik, ni najmanje sene zbunivši.Grofova sigurnost se poljulja i nestane.Popijmo čašu vina zajedno , reče ljubazno i dohvati ga pod mišku, te povede prema Rollsukoji je čekao.General se nalazi u podnožju Amba Aradama. Ima pred sobom, na planini, glavnukoncentraciju neprijateljskih trupa, koje svakodnevno napada topništvo i zrakoplovstvo. Upovoljnom trenutku će krenuti u odlučujući napad i nema sumnje kakav će biti ishod.Savršeno se slažem s vama , klimne mudro grof.Perspektiva o dvjesto kilometara sjevernije ga je ispunjavala slavom talijanske vojske.U roku od deset dana etiopska vojska će se pokušati povući cestom koja vodi prema Dessieuda bi se pridružila postrojbama Haile Selasiea na jezeru Tana: ali Sardijska usjeklina je poputbodeža uperenog u neprijateljski bok. Vi, dakle, znate, koja je vaša dužnost.Grof klimne glavom, ali s manje oduševljenja.Ta je slava bila manje privlačna.Došao sam ovamo da bih se dogovorio s etiopskim rasom koji će se prikloniti na našu stranu,s našim tajnim saveznikom, predodređenim carem. Potrebno je koordinirati poteze zajedno snjim, jer će on izazvati zbunjenost u neprijateljskim redovima, a njegova će se vojskapostaviti tako da vam na što bolji način pomogne u vašem napadu na Sardijsku usjeklinu icestu za Dessie.Ah! Grof ispusti neodređen zvuk, koji nije značio ni slaganje, ni neslaganje.Wilbur SmithMoji ljudi koji se već nalaze na planinama, zakazali su sastanak s predodređenim carem.Tijekom tog susreta predat će mu ugovoren iznos koji osigurava njegovu lojalnost.

Savjetnik se prezrivo namršti. Koji su to ljudi! , usklikne, uzdahnuvši na pomisao namuškarca koji prodaje svoju zemlju za zlato. Potom odagna te misli mahnuvši rukom.Sastanak je za noćas. Poveo sam sa sobom jednog od naših ljudi koji će biti vodič.Dogovoreno mjesto nalazi se na osamdeset kilometara odovud. Krenemo li u sumrak, imatćemo dovoljno vremena da stignemo do ponoći, odnosno u dogovoreno vrijeme.*Vrlo dobro , složi se grof.Stavit ću vam na raspolaganje vozila.Savjetnik podigne ruku.Dragi moj pukovniče, vi ćete biti voda naše delegacije za rasa.Nemoguće. Grof nije imao ni najmanju namjeru ostaviti tako brzo svoju novu filozofiju.Moj me zadatak zadržava ovdje. Moram spremiti ofanzivu. Tko zna kakve su se strahote krileu dankalskoj noći.Vaša prisutnost je odlučujuća za uspjeh pregovora. Vaša odora će djelovati na...Imam ranu na ramenu, koja mi ne dozvoljava da krenem na put. Poslat ću jednog od svojihčasnika. Kapetana tenkova, ima predivnu odoru...Ne. Savjetnik zaniječe glavom.Imao bih i jednog majora, muškarca vrlo lijepa izgleda.General je naglasio da vi osobno morate biti voda. Ako sumnjate, vaš vojnik na radiostanicimože odmah pitati Asmaru da potvrdi.Grof uzdahne, otvori usta, ponovno ih zatvori, i s velikim žaljenjem pristane da se udalji odBunara Cialdi.Vrlo dobro , reče. Polazak je u sumrak.Ali grof se nije namjeravao ponovno uvaliti u nepredviđene opasnosti. Na čelu konvoja koji jetu večer krenuo od Bunara Cialdi bila su dva CV 3 lagana tenka, četiri kamiona prepuna crnihkošulja i iza njih zalede se sastojalo od još dva preživjela tenka.Usred kolone, stisnut poput sendviča, vozio je Rolls.Rimska vučicaSavjetnik ministarstva sjedio je pored grofa, sa stopalima na teškom drvenom sanduku na dnuautomobila. Vodič kojeg je Antolino doveo sa sobom bio je Galla, vrlo taman i mršav, sjednom mutnom i žućkastom zjenicom zbog tropske oftalmije, koja mu je davala posebnoopasan izgled. Bio je odjeven u bijelu tuniku, koja je bila gotovo crna od prljavštine, a smrdioje poput kozlića nakon borbe s tvorom. Grof osjeti val smrada i odmah zatim približi nosumirisavu maramicu.Recite tom čovjeku da se vozi na prvom tenku gdje se nalazi kapetan , zapovjedi uz bljesakzlobe u tamnim očima, okrenuvši se i pogledavši u žrtvu.U tenk! Jeste li čuli? Na sjedalo pored vašeg na kupoli.Vozili su bez osvjetljenja dolinom osvijetljenom mjesečinom, pored crnih planina. Nadogovorenom mjestu čekao ih je samo jedan konjanik. Izgledao je poput golemog stabla.Savjetnik je govorio s njime na amharskom i potom se obrati grofu: Ras sumnja u zasjedu.Morat ćemo ostaviti ovdje pratnju i nastaviti sami s ovim čovjekom.Ne! , vrisne grof. Ne! Ne! Odbijam, jednostavno odbijam.Nakon deset minuta rasprave i naglašavajući zapovijedi generala Badoglija, grof promijenimišljenje. On se ponovno vrati u Rolls, a Gino ga tužno pogleda s prednjeg sjedala togautomobila koji je bez pratnje, i ranjiv kao nikad prije, nastavljao na mjesečini slijedeći togcrnog divljeg konjanika.U stjenovitoj dolini medu planinama morali su napustiti Rolls i nastaviti pješice. Gino iGiuseppe sa sandukom, grof s pištoljem u ruci, krenu uskim i vijugavim puteljkom koji seuspinjao.U skrivenoj udubini, gotovo pećini, čiji je ulaz bio pod stražom prijetećih stražara, bio jepodignut kožni šator. Oko njega bili su privezani mnogi konji. Unutrašnjost je bila

osvijetljena svjetiljkama i prepuna stisnutih ratnika. Njihova lica bila su tamna, na slabojsvjetlosti, tako da se samo bjelina očiju i zuba jasno razabirala.Savjetnik ministarstva krene prvi i ude u unutarnji krug, gdje je jedan muškarac sjedio na hrpijastuka čekajući ispod para svjetiljaka, između dviju vrlo mladih i bujnih žena, s nadutimgrudima i sjajnom kožom, odjevenih u svilu sjajnih boja i prepunih izrezbarenog srebra: takvesu bile primjerice naušnice koje su visjele s probušenih ušiju.VVilbur SmithImale su tamne i ponosne oči, i u drugim uvjetima pobudile bi grofovo zanimanje. Ali sada jeimao gumena koljena, a srce mu je kucalo u grudima poput ratnih bubnjeva. Savjetnik ga jemorao vući za sobom držeći ga pod mišku.Predodredeni car , prošapće savjetnik, i grof spusti pogled na ženskastog dendija na jastucima,čiji su prsti bili prepuni prstenja, a imao je obojane trepavice poput žene. Ras Kullah, vodaGalla.Održite mu vaš govor , reče grof, hrapava glasa od napetosti.Ras pogleda prema pukovniku, dok je savjetnik započinjao dugi kićeni govor. Rasa se dojmilagolema grofova pojava u čudnovatoj crnoj odori. Na svjetlosti svjetiljaka, srebrene lubanje sublještile, a križ obješen na vrpci oko vrata poskakivao je na grofovim prsima i širio je svjetlostpoput svjetionika. Rasove oči spuste se na bodež od bjelokosti i na Beretu, oružje bogatog iplemenitog ratnika. Potom pogleda grofa u oči. I one su se sjajile fanatički. Njegove pravilnecrte lica produže se u prijeteću grimasu. Disao je poput pobješnjelog bika. Ras zamijeni teznakove krajnjeg straha borbenom ekstazom opasnog ratnika. Ostao je vrlo impresioniran.Potom usredotoči pažnju na Gina i Giuseppea kad su ušli teturajući u šator, pod težinomsanduka koji su nosili. Ras Kullah klekne da bi bolje vidio, trbuhom koji mu se tresao i očimagmizavca.Uz naglu zapovijed, prekine savjetnikov govor i da znak dvojici Talijana da mu se približe. Solakšanjem, oni spuste težak sanduk pred rasa.Podigne se napeti žamor prisutnih. Svi se približe puni pohlepe da vide sadržaj sanduka, a rasotvori kopče vrškom noža, podigavši poklopac blijedim i debeljuškastim rukama.Sanduk je bio prepun smotuljaka koji su izgledali poput svijeća. Ras uze jedan i nožem odrežepapir. Iz paketića uslijedi tiha eksplozija metalnih kovanica. Padnu u krilo rasa, sjajeći sezlatnom bojom na svjetlosti svjetiljke.Ras zadovoljno pogleda u njih, podignuvši dlanom zlatnike.Čak je i grof, uz svoje osobno veliko bogatstvo, ostao zadivljen sadržajem sanduka.Sveta Djevice , promrmlja.Engleski zlatnici , reče savjetnik ministarstva.Rimska vučicaAli, nije to velika cijena za zemlju veliku poput Francuske.Ras se smijuljio i bacio šaku zlatnika medu svoje ljude koji se odmah bace na njih, boreći semeđusobno za njih. Potom ras podigne pogled na grofa i dlanom udari po jastuku, dajući muznak da sjedne, na što mu grof zahvali. Od duga hoda dolinom i jakih osjećaja malaksale sumu noge. Stoga sjedne i osluhne dugi niz rasovih zamolba.Želi moderne puške i mitraljeze! , prevede savjetnik.Koji je naš stav o tome? , zapita ga grof.Naravno da mu ih ne možemo dati. U roku od mjesec dana ili godine ovaj bi ih mogao uperitiprotiv nas. Nikad se ne zna s tim Galla.Odgovorite mu na najbolji mogući način.On traži i vašu riječ da će žena i dva terorista koji podržavaju Hararije odmah biti predaninjemu nakon zarobljavanja.Imamo li mi nešto protiv?Rekao bih da bi nam to uštedjelo mnogo briga.

A što će biti s njima? Znate li da su odgovorni za mučenje i masakr nekoliko mojihcrnokošuljaša.Grofu se vraćalo povjerenje, a zajedno s povjerenjem i gnušanje. Imam svjedoke o njihovimzvjerskim mučenjima. Ubili su naše ljude i stoga trebaju odgovarati za to zlodjelo.Savjetnik se naceri, nimalo veselo.Uvjeravam vas, dragi moj grofe, da će u rukama rasa Kullaha stranci doživjeti najgorumoguću sudbinu, koju ne biste mogli zamisliti ni u najstravičnijim noćnim morama.Potom se obrati rasu i na amharskom reče: Imate našu riječ. Vaši su, učinite s njima što vamje drago.Ras se osmjehne i poput zadovoljnog mačka prođe vrškom jezika po usnama, s jednog krajana drugi.Grof je sada ponovno došao do daha, i primijetio je, suprotno svojim očekivanjima, da je rasbio prijateljski nastrojen i da mu neće odrubiti glavu. Ponovno je postao samouvjeren.Recite rasu da zauzvrat želimo od njega detaljno izvješće o neprijateljskim snagama: brojljudi, pušaka, mitraljeza i oklopnih vozila koji stražare na ulazu u usjeklinu. Želim znatipoložaj neprijatelja tijekom bitke, točni smještaj rovova i utvrda, i pogotovoWilbur Smithželim da me obavijesti o sadašnjim položajima Galla. Želim znati imena i zanimanje svihstranaca koji se bore na neprijateljskoj strani... Nastavi još neko vrijeme, nabrajajući zahtjevepomažući si prstima, dok je ras slušao sve raskolačenijih očiju. To je bio pravi ratnik.Moramo razmisliti o mamcu, sada kad znamo što nam je činiti , reče Gareth Swales. On i JakeBurton sjedili su na tlu jedan uz drugoga u sjeni Priscile, Kurve. Gareth je u ruci držao štapkoji mu je poslužio za objašnjavanje strategije koju je htio primijeniti protiv talijanskeofanzive. Nije potrebno poslati konjanike. Upalilo je jednom, neće više funkcionirati.Jake ne reče ništa. Umjesto toga započeo je razmišljati, mršteći se, dok je gledao u složenecrteže koje je Gareth štapom nacrtao na pjeskovitom tlu. Isprali smo mozak zapovjednikutenkova. Čim bude ponovno ugledao oklopno vozilo, krenut će za njim poput...Poput psa za kujom koja se tjera , dovrši Jake za njega.Točno , klimne Gareth. Htio sam to reći.Već si to jednom rekao , prisjeti ga Jake.Poslat ću vozilo - dovoljno je jedno - i zadržat ćemo jedno u rezervi, ovdje. Gareth dodirnemapu na pijesku.Bude li nešto krenulo krivo s prvim vozilom...Primjerice, topnička granata u stražnjicu.Točno. U tom slučaju upotrebljavamo drugo, na taj način će ono privući njihovu pažnju.Slušajući tebe reklo bi se da se radi o odličnoj zamisli.Jednostavno je, kao kad jedeš komad torte! Imaj povjerenja u slavni genij Swalesovih.A tko će biti u prvom vozilu? , zapita Jake.Odredimo to novčićem , predloži Gareth, i srebrenjak Marije Terezije mu se pojavi u dlanupoput čarolije.Glava , reče Jake.Baš si loše sreće, stari moj. Izišla je upravo glava.Jakeova ruka se pomakne brzo poput mambe.Zatvori se nad Garethovom rukom koja je stiskala novčić.296Rimska vučicaHej! , usprotivi se Gareth.Nećeš valjda sumnjati da sam u stanju...Potom slegne ramenima, rezignirano.Bez uvrede , reče mu Jake i privuče k sebi ruku i provjeri.

Lijepa žena, ta Marija Terezija , promrmlja Gareth.Prelijepo visoko čelo, usta, vrlo senzualna... rado bih je upoznao...*Jake ispusti ruku i ustane, otresavši prašinu s hlača, posramljen.Idemo, Greg. Bolje je da se pripremimo , dovikne mladome Harariju koji je nadgledavaopripreme na čistini gdje su bila oklopna vozila.Puno sreće, prijatelju , dovikne za njim Gareth.Držite sagnute glave!Jake Burton sjedio je na rubu kupole Priscile, Kurve.Duge noge visjele su mu u otvoru ulaza i gledao je prema planinama. Samo su prve padinebile vidljive: ostatak je bio okrunjen golemom masom oblaka. Pomicali su se usporeno,slijedeći stjenovite okvire. Čudovište oblaka progutalo je planine, i sada se uvijalo kao da želiprogutati žrtvu.Prvi put otkako su ušli u Dankalsku pustinju nije bilo sunca. Iz oblaka je izranjala hladnavlaga od koje su Jakea prolazili trnci, i koji se više nije sjećao što znače trnci.Gregorius je sjedio pored njega na kupoli, i on je promatrao goleme olujne oblake, srebrenastei plavkaste boje, naprćena nosa.Ubrzo će početi velike kiše.Ovdje?Ne ovdje u pustinji, ali na visoravni će padati kiša kao iz kabla.Još nekoliko minuta Jake se zagleda u goleme, prijeteće oblake, a potom se okrene i promotrivalovitu nizinu, s rijetkim stablima koja su se prostirala na istoku. Nije bilo još nikakvogznaka talijanskog napredovanja koje su izvidnice najavile, i stoga se ponovno okrene i usmjeridalekozor na prve padine usjekline, na mjestu gdje mu je Gareth trebao naznačiti pokretneprijatelja.Nije vidio ništa, osim stijena i strmih ponora, prepunih niskog raslinja.Wilbur SmithPonovno usredotoči pažnju prema malim pješčanim dinama koje su bile nalik malenimvalovima u podnožju golemih planina. Bile su naborane na površini doline, a tu i tamo ih jeprekrivala suha trava savane: no, u dolini se razvilo gusto grmlje, dovoljno gusto da sakrijestotine Hararija koji su strpljivo ležali na tlu, trbuhom prema dolje, čekajući skriveni.Gareth je smislio način kako zaustaviti talijanske tenkove, i stoga je poslao Gregoriusa doSardija zajedno s karavanom od stotinu ljudi i pedeset deva. Pod Gregovim zapovjedništvomoni su skinuli tračnice koje više željeznica nije upotrebljavala i uz pomoć deva prevezli ihdolje, vijugavim puteljkom do pustinje.Gareth je objasnio na koji će ih način upotrijebiti, podijelio je svoje ljude u skupine od podvadeset, i uvježbao ih je s tračnicama sve dok nisu postigli najvišu efikasnost. Sada je bilodovoljno da Priscila, Kurva, privuče talijanske tenkove između niskih dina.Bez tenkova Gareth je procijenio da će moći zadržati Talijane na ulazu u usjeklinu baremtjedan dana. Njegovi planovi uključivali su Hararije u sredini i na lijevome boku, i Galla nadesnome. Mitraljezi Vickers postavljeni su na takav način da svaki napad talijanskogpješaštva bez tenkova bude samoubojstvo.Neprijatelj se trebao probiti usjeklinom granatiranjem iz topništva ili bombardiranjem izzraka. No, za to je bilo potrebno tjedan dana, ako budu uspjeli zadržati rasa, koji je imaouzavrelu krv, i koji je mogao započeti protuofanzivu. Ras Golam, stari ratnik, bio je zapravonjihov veliki problem.Kad neprijatelj bude probio ulaz u usjeklinu i potisnuo etiopske vojnike u prolaz, bilo je zaočekivati da će mu biti potreban još jedan tjedan da stigne do Sardija.I tu je ponovno bio problem kako zadržati rasa. Uz pomoć oklopnih vozila neprijatelj semogao zaustaviti jedan ili dva dana na cesti kroz usjeklinu, ali, kad ih jednom budu iskoristili,Talijani će se proširiti po cijeloj visoravni, a Sardi je predstavljao ulaz u nju. Bit će prava

dječja igra stići do Dessiea i stisnuti Etiopljane u škripac koji je general Badoglio za njihpripremio.Gareth je sve ispripovijedio Liju Mikhaelu, telegrafirajući u glavni stožer cara na jezeru Tana.Rimska vučicaPrinc mu je odgovorio prenijevši mu careve zahvale i uvjeravajući ga da će u roku od dvatjedna sudbina Etiopije biti odlučena:Zadržite prolaz dva tjedna i vaša će dužnost biti obavljena - stop - zavrijedjet ćete carevuzahvalnost i zahvalnost cijelog etiopskog naroda.Trebalo je, dakle, zaustaviti Talijane još tjedan dana u dolini, a sve je ovisilo o prvom susretus neprijateljskim tenkovima.Po Garethovim i Jakeovim informacijama koje su izvidnice potvrdile, broj preostalih tenkovabio je četiri. Trebali su ih onesposobiti u jednom jedinom potezu: cijela se obrana temeljila natome.Jake primijeti da je maštao. Njegove misli lutale su razmišljajući o problemima koje je trebaloriješiti i o rizicima koje je trebalo proći. Gregorius ga je morao prodrmati. Jake! Znak!Brzo se Jake ponovno usredotoči na promatranje planina. Nije mu bio potreban ni dalekozor.Gareth mu je davao znak primitivnim heliografom posluživši se ogledalcem za brijanje.Bljesci svjetlosti rane Jakeove oči čak i s te dosta velike udaljenosti.Kreću se dolinom, sva četiri tenka zajedno, jedan za drugim, uz potporu pješaštva nakamionima.*Jake pročita poruku i skoči u vozačevu kabinu, dok je Gregorius pohitao prema ručici. Reći ćuti uvijek trenutak prije, kad krenem u napad , podsjeti ga Jake.Da, Jake. Mladićeve oči sijevale su od bijesa i Jake se naceri.Zločest poput njegovog djedice.Otpusti spojku. Ubrzo razviju brzinu i spuste se s vrha, ostavivši za sobom golemu prašinukoja nije mogla ostati neprimijećena.Linija talijanskih tenkova kretala se ravno prema prolazu kroz usjeklinu, na otprilike trikilometra udaljenosti s njihove lijeve strane.Sada napad , dovikne Jake.Spreman. Gregorius se nalazio za Vickersom, na kupoli i već je uperio cijev, koliko je mogao,u smjeru talijanskih tenkova, spreman da ispali vatru čim budu na nišanu.Jake skrene naglo, a Priscila krene prema dalekim obrisima u obliku kukaca talijanskihtenkova, krećući se ravno prema njihovim njuškama. Iznad Jakeove glave Vickers se oglasi, aprojektili započnu padati poput tuče na oklop tenkova, dok su im oči suzile od dima.Wilbur SmithU svome zamagljenom pogledu od suza opazi metke kako pljušte po prvom tenku. Čak je i ste udaljenosti Jake vidio kako projektili podižu zemlju i prašinu oko oklopnog vozila.Odlično , progunda Jake. Bila je to precizna vatra s oklopnog vozila koje se treslo i na granicidometa. Naravno, nije mogao prouzrokovati nikakvu štetu debelom čeličnom oklopu CV 3,ali bilo je dovoljno da razljuti posadu i navede je da krene u napad.Upravo dok je tako razmišljao, Jake ugleda kupolu tenka kako se okreće i cilja ravno premanjemu, dok je kapetan topniku pokazivao na žrtvu. Golema cijev Spandaua se skrati, a potomnestane.Jake je gledao upravo u nju.Izbroji polako do tri: bilo je to dovoljno vremena da topnik nacilja, a potom dovikne:Krećemo! , i naglo skrene, tako da je Priscila ostala na dva kotača, u pokušaju da se otarasineprijatelja. Krajičkom oka opazi bljesak topa, i gotovo odmah zatim začuje tutanj projektilakoji je prolazio.Kučkin sine! Prošao je tako blizu! , promrmlja, i otvori štit.

Nije bilo nikakvog smisla zaštititi se, jer Spandau je mogao probiti svaki pedalj njihovaoklopa kao da se radi o običnom papiru, dok je za Jakea bilo od životne važnosti da dobro vidisa svih strana tijekom ovih odlučujućih minuta.Pogledavši na brzinu cijelu talijansku liniju, opazi da su sada sva četiri tenka ispaljivala vatru.Iz tog su razloga neznatno razbili redove, s vremena na vrijeme, isticao bi se jedan, ispaljivaoi ponovno se vratio na svoje mjesto. Izgledalo je da im je važnije pogoditi Priscilu nego ućikroz prolaz usjekline.Hajde! , reče Jake. Dodite, dođite, tri pogotka i dobit ćete dolar, gospodo: svaki pogodak usredište, bit ćete nagrađeni kokosovim orahom! Bila je to šala previše bliska istini da budezaista zabavna, ali svejedno se nasmije.Pogodak u središte, Jake Burton! Zabavno i nezaboravno!Jedna granata prasne blizu njega, poslavši mu kišu šljunka u vrata. Popravljali su ciljnik, biloje vrijeme da ih ponovno zbune.Ispljune pijesak i dovikne: Krećemo prema njima!Priscila se spretno okrene prema Talijanima, i krene prema tenkovima uz škripu gegajući sepoput viktorijanske matrone.IRimska vučicaBili su blizu, strahovito i užasno blizu, do te mjere da je Jake čuo pljusak hitaca iz Vickersana crnom oklopu tenka na čelu. Gregorius ga je izabrao zbog najvećeg broja zastavica, iusredotočio je vatru prema njemu.Dobra zamisao , zareži Jake.Hajde, razljuti ga, tog prokletnika.Upravo u tom trenutku, dok je izgovarao te riječi, začuje iza glave golemu buku, kao da je divzadao udarac čekićem po njegovom oklopu. Vozilo se trgne na taj udarac.Pogođeni smo , pomisli očajnički Jake, s ušima koje su mu zujile od jačine udarca i snosnicama punim smrada od sagorjele boje i užarenog metala. Skrene i Priscila normalnoodgovori, naglo se odvojivši od talijanske linije.Jake pogleda kroz otvorena vrata i odmah shvati koliko su bili sretne ruke. Projektil je samoodbacio prtljažnik koji je on zavario na oklop da bi prevezli sanduke s oružjem i streljivom:očito se ukliještio između željeza prtljažnika i čeličnog oklopa, no nije eksplodirao. Oklop jejoš uvijek bio čitav.Je li sve u redu, Greg? , dovikne, i ponovno se smjesti za volanom.Za petama su nam, Jake , odvrati mu mladić, ne mareći za pitanje. Svi nas progone.Vraćamo se kući mami , reče Jake i skrene ponovno, zbunivši još jednom neprijateljsketopnike.Previše se udaljavamo, Jake , dovikne Greg, i Jake, pogledavši prema gore, opazi da jeotvorio kupolu i sada se naginjao bez zaklona.Napravimo scenu , odluči Jake, no pomalo nevoljko.Budu li ostavili previše iza sebe Talijane, postojala je opasnost da odustanu od potjere.Još jedna granata prasne pored oklopnog vozila, prekrivši ih prašinom, i Jake se napravi da suga pogodili. Ispusti papučicu gasa, naglo usporivši i ostavi Priscilu da sama vijuga po terenu,poput ptice slomljena krila.Ponovno se približavaju , obavijesti ga Greg radosno.Ne budi toliko sretan , promrmlja Jake, ali njegov glas prekrije eksplozija još jedne granate.Wilbur SmithDolaze, dolaze , vikao je Greg. I nastavljaju pucati.Primijetio sam. Jake pogleda prema naprijed, i dalje vozeći luđački u cik-caku. Vrh prve dinenalazio se na otprilike kilometar udaljenosti, ali njemu se pričinilo da uspinjanje traje satvremena.

Konačno se spuste s vrha.Jake zaustavi Priscilu uz naglo kočenje, zaustavivši se u zaklonu dine. Nakon toga kreneunatrag, zaustavivši se na takav način da je ostao u zaklonu pijeska, ali s kupolom koja je idalje virila.Tako, Jake , dovikne Greg sav sretan, jer je i dalje mogao pucati Vickersom. Nacilja i ispalikratke rafale prema talijanskim tenkovima koji su napredovali. Sada kad je pucao dok jevozilo bilo zaustavljeno, svaki rafal bio je pun pogodak i izluđivao je talijanske temperamenteu unutrašnjosti oklopa kao što ce-ce muhe izluđuju bivole.Dovoljno su se približili , odluči Jake, procijenivši hladnokrvno navalu neprijateljske oklopneskupine. Nalazili su se na manje od pola kilometra udaljenosti, i već su bljuvali granate kojesu padale vrlo blizu kupole. Bježimo!Ponovno nagazi na papučicu gasa i Priscila se baci niz dinu, usred grmlja. Dok je sebiotvarala put medu gustim i niskim raslinjem, Jake opazi ljude koji su ležali, skriveni, medugrmljem.Na sebi su imali komad tkanine oko bubrega i nalazili su se poredani, držeći dugačke tračniceod čelika. Dvojica od njih morali su se odmaknuti da ih Priscila ne pregazi.Sila inercije ih potom povede na vrh slijedeće dine, u oblaku prašine. Stigli su do vrha i prešliga u poletu, bacivši se na drugu stranu.Jake ugasi motor prije nego što se oklopno vozilo zaustavilo, a potom, s Gregoriusom, baci sevan kroz otvorena vrata i otežano se uspne dinom, teško dišući od pijeska. Stigli su do vrha uistom trenutku u kojem su se četiri talijanska tenka pojavila na prethodnoj dini, zašavši medugrmlje.Čim su ušli u utvrđeni krug, vidjeli su daje prepun polugolih crnaca, koji se bace premagolemom i sjajnom kukcu. Svaki komad tračnica proguta gusjenica i uz buku metala povučega iz ruku crnaca koji su ga držali i koji se rasprše na sve strane.Uhu mehaničara je taj zvuk strojeva izgledao poput krika u agoniji živog bića, nalik nahrzanje smrtno ranjenog konja.Rimska vučicaČelične tračnice unište gusjenice koje su iskočile iz svojih ležišta i sada su šibale zrakom upaklu prašine i iščupanoga grmlja.Sve se završi vrlo brzo. Četiri tenka stanu, u tišini i bez imalo nade da se ikada mogupopraviti. Oko njih ležala su tijela dvadeset ili više etiopskih ratnika, pogođenih pobješnjelimgusjenicama. Bili su osakaćeni, kao da su se našli pod pandžama neke grabljivice.Preživjeli, stotinjak polugolih pojava, bace se na onesposobljene tenkove divljački vičući iudarajući po oklopu golim rukama.Talijanski topnici, još uvijek u tenkovima, započnu pucati bez reda, ali nedostajala jepogonska snaga i kupole se više nisu vrtjele. Nisu bili u stanju naciljati. Bili su i slijepi, jer jejake naoružao desetak Etiopljana posudama u kojima je pomiješao ulje i zemlju, u gustusmjesu. Tom mješavinom napunili su otvore kroz koje su gledali vozač i topnici. Posadatenkova nalazila se zarobljena i nesposobna da se obrani, dok su napadači skakali urličućipoput poludjelih skakavaca.Buka je bila tako snažna da Jake nije čuo kad mu se i drugo oklopno vozilo približilo.Zaustavi se na vrhu suprotne dine od one gdje se nalazio Jake. Vrata se otvore i GarethSwales skoči iz vozila zajedno s rasom Golamom. Ras je bio naoružan golemim mačem iodmah se spusti s vrha, da bi se pridružio svojim ludima oko tenkova, mašući njime iznadsvoje glave.Gareth viteški pozdravi Jakea, ali iza šaljivog načina Jake osjeti poštovanje, koje je bilostvarno. Potrče obojica prema udolini i susretnu se na mjestu gdje su zakopali kante benzinaod pet litara ispod tankog sloja pijeska i granja.Gareth izdvoji sekundu i potapša Jakea po ramenu.

Je li završena igra, ha? Sada je plaćaju. Nagnu se da izvuku kante i svatko uze po dvije, te ihponesu do zaustavljenih tenkova.Jake doda jednu kantu Gregoriusu koji se već popeo na kupolu jednog od tenka, dok je njegovdjed pokušavao otvoriti poklopac mačem. Njegove su oči sijevale medu borama na crnojćelavoj glavi, a kroz umjetne zube oslobađao se zvjerski ratnički krik.Ras se nalazio u ratničkom transu.Gregorius smjesti kantu na vrh tenka i probuši je nožem. Svijetla tekućina brzo je istjecala izkante, zbog pritiska koji je sam benzin oslobađao.Wilbur SmithDobro ih namoči! , dovikne Jake i Gregorius se naceri, preplavivši tenk benzinom. Jako jesmrdjelo, i brzo je isparavalo u dodiru s toplim metalom.Jake potrči do sljedećeg tenka, odvije čep kante dok je skočio na tenk. Pazeći da ne prođeispred cijevi oružja, podigne se na kupoli i prolije benzin posvuda. Zapaljiva tvar se sjajila nasuncu i spuštala se u tisuću potoka, ulazeći u sva udubljenja i uvlačeći se u unutrašnjost tenka.Odlazite! , dovikne Gareth. Mičite se svi od tenkova!Prolio je benzin iz ostale dvije kante i sada je sjedio na padini dine s ugašenom cigarom uustima i kutijom šibica u ruci.Jake skoči spretno s tenka, izlivši još malo benzina iz kante koju je imao u rukama, i kreneprema mjestu gdje je Gareth sjedio.Hajde, požurite se! Svi se mičite! , dovikne ponovno Gareth.Sada im se i Gregorius pridružio.Neka netko odvuče i to staro kopile , dovikne Gareth očajnički. Samo je jedna pojava ostalana tenku, i skakala je urličući i mašući mačem. Jake i Gregorius odbace prazne kante i odu ponjega.Nagnuvši se ispod mača koji je šibao zrakom, Jake dohvati starog rasa i preda ga unuku,razoružanog. Odvedu ga na sigurno, čvrsto ga držeći između njih, dok je on još uvijek urlikaoi ritao se.Gareth upali šibicu i nonšalantno je približi cigari koju je imao u ustima. Kad je bila dobroupaljena, skupi dlanove oko šibice da bolje gori. Zbogom, momci , promrmlja, i započnepjevušiti staru pjesmicu: GuyFawkes, Guy. Oslijepi ga i objesi za lampion. Ostavi ga tako dokne umre...Zatim baci zapaljenu šibicu na tlo preplavljeno benzinom.Na trenutak se ne dogodi ništa, a potom, uz prasak koji je ranjavao bubnjiće, benzin se upali.Istog trena se grmlje pretvori u crveni pakao, dok je plamen plesao pucketajući visoko napustinjskom zraku, preplavivši četiri tenka slapom vatre koja sakrije njihove prijeteće obrise.Etiopljani su promatrali prizor s dina, zabezeknuti predstavom uništenja koju su stvorili.Samo je ras još uvijek plesao, zavijao na rubu vatre s mačem na kojem se vidio crveni odsjajvisokih plamenih jezika.Vrata tenkova se otvore. U užarenom zraku opaze tri pojave obavijene plamenom. Gasećiplamen s odore, tri člana posade tenka potrče, teturajući prema dini.Rimska vučicaRas potrči za njima, razmahavši se mačem. Glava kapetana skupine tenkova, koja se isticalana karboniziranim ramenima, otkotrlja se na tlo spuštajući se padinom poput lopte, dok jeostatak obezglavljenog tijela padao na koljena, i iz vrata šikne u zrak crvena pjena poputvodoskoka u fontani.Ras potrči prema dvojici preživjelih, i njegovi ljudi krenu za njim urličući. Jake promrmljaneku psovku i krene da ih zaustavi.Smiri se, stari moj , reče Gareth zadržavši ga za ruku.Nije trenutak da se uživiš u ulogu izviđača.

S vrha dine podizao se krik ratnika koji su se bacali na preživjele iz ostalih tenkova. KrikoviTalijana parali su Jakeu živce.Neka se snalaze. Gareth ga odvuče od tamo. Ne tiče nas se, dragi moj. To su pravila igre, tkoje na redu, na redu je.Obojica sjednu na drugoj strani dine, u sjeni Priscile. Jake je ubrzano disao od napetosti iužasa. Gareth pronađe u džepu malo iskrivljenu cigaru, ispravi je pažljivo, i ugura je međuJakeove usne.Već sam ti to jednom rekao. Ne budi sentimentalan, ili ćeš nas obojicu uvaliti u neprilike. Bilibi te raskomadali, da si se upustio među njih.Upali cigaru Jakeu. Dobro, mladiću moj... , nastavi diplomatski promijenivši temu razgovora.To rješava najveći od naših problema. Nema više tenkova -nema više briga: to je stari motoobitelji Swales.Nasmije se. Sad ćemo biti savršeno u stanju da ih zaustavimo još tjedan dana u podnožjuusjekline. Neće biti poteškoća.U posljednjih sat vremena nakupine oblaka polako su se spustile s planina, sasvim oslobodivšividik, i raspršile se na posljednjim brežuljcima Dankalske pustinje. Iz tih oblaka, gustih itamnih, započela je padati kiša po savani.Jake osjeti kap na čelu i obriše je dlanom.Mislim da će ubrzo početi pljusak , promrmlja Gareth, i kao potvrda njegovim riječima,zagrmi. Na planini, skrivenoj ispod blještavih oblaka, sijevalo je.To će učiniti stvari još... Gareth se prekine.Obojica podignu glavu.Zaista čudnovato.Wilbur SmithU olujnom zraku, iznad grmljavine, odjeknu rafali mitraljeza, koje nisu odmah prepoznalizbog udaljenosti i zavjese oblaka.Prokleto čudnovato , ponovi Gareth. Ne bi trebalo biti borbe gore. Činilo se kao da dolazi sprvih padina.Pogledajmo , reče Jake skinuvši dalekozor s kupole Priscile i krene prema vrhu najviše dine.Oblaci i kiša zamračivali su usjeklinu, ali sada je zvuk mitraljeza bio jasniji.Ne radi se o običnoj paljbi , promrmlja Gareth.Radi se o pravoj borbi , složi se Jake, promatrajući kroz dalekozor.Što se događa, Jake?Gregorius im se pridružio, zajedno s djedom. Starac je posustajao, iznemogao i otvrdnut odstarosti i posljedica ratničke strasti.Ne znamo, Greg , odvrati Jake ne spuštajući dalekozor.Ne shvaćam, zaista , reče Gareth zatresavši glavom.Bilo koji talijanski napad s juga bi se susreo s našim ljudima u podnožju brežuljaka, a nasjeveru se nalaze Galla. Ras Kullah je dobro utvrđen gore: čuli bismo odjek borbe. Nemogućeje da su prošli tuda.Nema smisla.U tom trenutku ras im se pridruži na vrhu.Zaustavi se, umoran, i skine umjetno zubalo. Obavije ga pažljivo maramicom i položi u tajnomjesto u tuniki. Lice mu se opusti oko usta, koja su ponovno postala crna i prazna i odmah jestarac pokazivao sve svoje godine.Na brzinu Gregorius objasni novu činjenicu starcu koji je, dok je slušao, čistio mač odzgrušane krvi, pijeskom i travom s dine.Odjednom progovori drhtavim i snažnim glasom.Moj djed kaže da je ras Kullah osušeno govno zaražene hijene , prevede brzo Gregorius.

Kaže daje moj stric Lij Mikhael pogriješio što se povezao s njim, i da ste i vi pogriješili što stemu vjerovali.Da, ali što sad to treba značiti? , zapita Jake zabrinuto, počevši ponovno promatrati usjeklinudalekozorom.Potom glasno uzvikne: Sto mu gromova! Što radi ta luđakinja? Obećala mi je i zaklela se daće biti dobra i da će se držati izvan opasnosti ovoga puta... a evo je, dolazi!Rimska vučicaIzronivši iz kišne zavjese, u moru oblaka, ne podižući uobičajenu prašinu na mokrome tlu,maleni obris boje pijeska Miss Ljuljačke se približavao ljuljajući se svojim tipičnim svečanimnačinom. Jake je čak uspijevao razabrati, na visokoj staromodnoj kupoli, Sarinu crnu glavicu.Jake potrči dinom u susret oklopnom vozilu.Jake! , urlikala je Vicky nadglasavši buku motora.Potom se zaustavi, razbarušene kose na vjetru, provirivši kroz otvor vozačeve kabine.Promatrala ga je raskolačenim plavim očima.Što ti je, do vraga, palo na pamet? , dovikne joj ljutito Jake.Galla! , zareži Vicky.Otišli su! Svi su otišli, svi do posljednjeg čovjeka. SvibSkoči s vozila i potrči Jakeu u naručje.Kako, otišli? , zapita Gareth došavši u taj trenutak. Odgovori mu Sara s kupole, crnih očijukoje su sijevale.Izgubili su se poput dima: ti planinski nitkovi.Lijevo krilo... , uzvikne Gareth.Nema više nikoga. Talijani su prošli ne ispalivši ni hitac, na stotine. Već su u usjeklini,odsjekli su tabor.Jake, postojala je opasnost da Harariji ostanu opkoljeni, bio bi to masakr. U ime svoga djeda,Sara je dala zapovijed da se povuku s desnoga krila.O, Kriste!Sada si pokušavaju otvoriti put prema usjeklini, ali se Talijani nalaze na ulazu s mitraljezima.Užasno je, Jake. Ah, pustinja je pokrivena leševima.Sve je izgubljeno. Sve vrijeme koje smo dobili, izgubljeno je u tren oka. Mi smo pali uklopku, poslali su tenkove namjerno da skrenu našu pažnju, glavni napad bio je na lijevomkrilu. No, kako smo mogli znati da će Galla dezertirati?Kao što kaže moj djed, nikad ne treba vjerovati zmiji i Gallu.O, Jake, moramo požuriti. Vicky mu prodrma ruku.Prerezat će nam povlačenje!Točno , grakne Gareth.Moramo se odmah vratiti u usjeklinu i organizirati obranu više gore, inače će im put premaAddis Abebi biti slobodan.Wilbur SmithObrati se Gregoriusu: Pokušamo li povesti ove ljude gore , reče i pokaže stotinjak Hararijapolugolih i nenaoružanih koji su se u tom trenutku pojavili na vrhu dine, cestom koja vodiusjeklinom, Talijani će ih pokositi. Jesu li u stanju uspeti se nekim puteljkom?Planinci su , odvrati jednostavno Gregorius.Vrlo dobro. Reci im da se vrate raštrkani i da se okupe ispod prvog vodopada. Tamo ćemo sesastati, ispod prvog vodopada.Potom se obrati ostalima: Mi smo, pak, primorani slijediti cestu prema usjeklini, to je jedininačin da spasimo oklopna vozila. Proći ćemo kroz prolaz nadajući se da Makaroni još nisuimali dovoljno vremena i pripremili topništvo. Idemo!Dohvati rasa Golama za rame i povuče ga za sobom prema mjestu gdje je ostavio oklopnovozilo na vrhu prve dine.

Vrati se u vozilo , objasni Jake Vicky. Drži upaljen motor, dok ti se mi ne pridružimo s našimvozilima. Ti ćeš voziti između nas, vozimo poput raketa, bez zaustavljanja, sve dok nebudemo ispod vodopada. Nemoj se zaustavljati ni iz kojeg razloga prije toga, jasno?Vicky klimne glavom.Dobra si ti djevojka , reče on i htjede se okrenuti i otići, ali Vicky ga dohvati za ruku i privijeuza se. Podigne glavu i poljubi ga u usne, otvorenih i vlažnih usana, mekih i slatkih.Volim te , prošapće hrapavim glasom.O, draga moja, koji trenutak si izabrala da mi to kažeš.((Shvatila sam to sada , objasni mu i on je čvrsto stisne na prsima.Predivno! , dovikne im Sara s kupole, iznad njih.Jako lijepo! Pljesne rukama od sreće.Vidimo se kasnije , prošapće Jake. Sada odlazi odovud!Okrene je i gurne ju prema Miss Ljuljački. Potom se i sam okrene i potrči prema dinama, spjesmom u srcu.O, gospođice Camberwell, tako sam sretna za tebe! , reče Sara pomogavši joj da se uspne uoklopno vozilo.Znala sam da je to bio Jake Burton! Već sam ga izabrala za tebe odavna, ali htjela sam da ti tosama otkriješ.Sara, ljubavi, molim te ne reci više ni riječ...Vicky je na brzinu zagrli, a potom se uvuče u kabinu.Rimska vučicaInače, mogla bih promijeniti ponovno mišljenje!Ras Golam bio je toliko umoran i iznemogao da se gotovo nije uspio spustiti dinom. Gareth jebio primoran vući ga za sobom, dok je ras otežano vukao mač.Odjednom se začuje zvuk s neba, iznad njih, kao da su se iz pakla oslobodili svi vjetrovi.Začuje se fijuk koji je ranjavao uši, a potom stup zemlje se podigne s vrha sljedeće dine, napedeset koraka od oklopnog vozila koje je grabilo prema vrhu.Topovi! , uzvikne Gareth. Bolje je da se požurimo, djedice , reče pripremivši se da prodrmastarca, ali nije bilo potrebno: tutnjava topova odmah je oživjela rasa. Skoči u zrak i oslobodisvoj stravični ratnički krik tražeći medu naborima tunike zubalo.Ah, ne! , dovikne Gareth bojeći se da će starac ponovno krenuti u još jedan od svojih napada.Zagrli ga i odvuče nevoljko u oklopno vozilo. Ali sada kad je ras osjetio okus krvi, htio sebaciti u napad s mačem - kao što to čine pravi ratnici - i promatrao je nestrpljivo obzor upotrazi za nevidljivim neprijateljem.Gareth ga je otežano pridržavao.Još jedna granata se sruči u dolinu.Prva kratka, druga dugačka , promrmlja Gareth, pokušavši zaustaviti rasovo ludovanje. Gdjeće pasti treća?Gotovo su stigli do oklopnog vozila, kad su začuli i treću granatu, koja je padala lučno premadolini boje lavljeg plašta, ispod sivih oblaka, fijučući nebom. Pala je zabivši se u oklop neštoispod kupole i rasprsnuvši se na čeličnom podu oklopnog vozila. Vozilo eksplodira poputpapirnate vreće.Eksplozija odbaci kupolu uz veliki plamen.Gareth se baci na tlo, povukavši za sobom i rasa i zadržavši ga dok su uokolo padali komadičelika vozila. Potrajalo je samo nekoliko sekunda, nakon čega se ras ponovno pokušaopodignuti, ali ga Gareth zadrži. Unutar oklopa vozila eksplodira i spremnik za benzin,obavivši ga plamenom, a streljivo prasne poput vatrometa, opasno poletjevši posvuda.To je potrajalo dosta dugo vremena i kad je konačno prasak prestao, Gareth oprezno podigneglavu. Odmah bukne novi plamen koji zahvati novo streljivo, i natjera obojicu da ponovnospuste glavu.

Wilbur SmithDodi sa mnom, rasiću , uzdahne Gareth konačno.Da vidimo hoće li nas prebaciti.U tom trenutku ružna i draga Priscila, Kurva, krene uz buku u njihovom smjeru zaustavivši senaglo pored njih.Dobri Bože , dovikne Jake iz vozačeve kabine.Mislio sam da ste unutra, došao sam po vaše ostatke.Vukući za sobom rasa, Gareth se popne na bok visoke kupole.Dugujem ti dvije usluge , zareži Gareth.Ovo postaje već navika.Poslat ću ti račun , obeća Jake, pokušavši se stisnuti što više, jer je dolazila još jedna granata.Prasne tako blizu njega da osjeti dim i zemlju na licu.Imam čudan osjećaj daje bolje da odmah odemo odovud , mirno predloži Gareth. Ako nematedrugih planova, naravno.Jake svom brzinom pojuri niz padinu i kad je dotaknuo čvršće tlo doline, skrene premaprolazu kroz usjeklinu.Vicky Camberwell ih je vidjela kako dolaze i približi Miss Ljuljačku Jakeovom vozilu. Kotačuz kotač dva su stara oklopna vozila prešla dolinu, dok je nekoliko kapi započelo padatirasprsnuvši se po oklopu. Još je jedna granata pala na dvadesetak metara ispred njih,natjeravši ih da skrenu i zaobiđu krater.Vidiš li gdje je topništvo? , dovikne Jake, a Gareth se nagne i pogleda, dok mu je kiša močilalice i bijelu košulju.Nalaze se na napuštenom krilu Galla, vjerojatno se koriste rovovima koje sam osobno kopaouz veliku ljubav.Zar ih ne možemo počastiti rafalom iz mitraljeza? , predloži Jake.Bojim se da ne možemo, stari moj. Dobro sam proučio osobno položaj: nemoguće je doći donjih. Vozi ravno prema usjeklini, hajde. Naša jedina nada jest da stignemo do drugogaobrambenog f reda koji sam pripremio uz prvi vodopad.Zavrti glavom, bolno, stisnuvši oči da se zaštiti od kapi kiše.Ti i to staro kopile! , reče pogledavši u rasa pored njega.Bit ćete moja smrt! Siguran sam.Ras se radosno osmjehne, uvjeren da ponovno kreću u napad i uzbuđen tim izgledima.Rimska vučicaKako život?! , grakne, i s ljubavlju potapša Garetha po ramenu.Moglo bi biti bolje, djedice , uvjeri ga Gareth.Moglo bi biti puno, puno bolje. Zatim se sklone u vozilo, dok je još jedna granata prolazilanešto iznad njihovih glava.Ti momci napreduju , primijeti Gareth.Bog zna koliko su vježbali u posljednjih nekoliko dana , dovikne Jake, a Gareth podignepogled prema nebu.Oblaci su postajali sve gušći.Kad bi bar počelo padati kao iz kabla , reče Gareth.Istog trena zagrmi, a oblaci se osvijetle bljescima. Kapi postanu gušće, i u kratkom roku zrakse ispuni tekućim stupovima.Začuđujuće, majore Swales. Nikada ne bih vjerovao , reče Gregorius Marvam s kupole, tihaglasa od čuđenja.Ništa čudno, dragi mladiću, kad si u izravnoj vezi s Bogom ocem , reče Gareth.Zrak je postao neprobojan. Jake si je morao nabiti naočale, dok su mu se vlažne kovrčeslijepile za tjeme. Kiša je padala s planina, i stjenovitih padina usjekline tako da je Jake morao

voziti gotovo napamet. Obilna kiša padala je na čelični oklop, smanjujući vidljivost napetnaestak metara. Talijansko granatiranje naglo utihne, jer ih topnici više nisu vidjeli.Kiša je padala na svaki centimetar nepokrivene kože, bičujući je bolno, šibajući im licatakvom jačinom da su ih zubi boljeli u desnima, te su se pokušali zakloniti što su bolje moglismjestivši se iza kupole, na goli oklop.Dobri Bože, koliko će ovo potrajati? , usprotivi se Gareth, ispljunuvši mokru cigaru.Četiri mjeseca , dovikne Gregorius odgovor.Sad će padati četiri mjeseca.Ili dok Gareth ne zapovijedi da prestane , naceri se Jake, bacivši pogled prema drugomoklopnom vozilu.Sara ga pozdravi rukom s kupole Miss Ljuljačke da ga umiri, okrenuvši glavu u stranu da jojkiša ne pada u oči. Kosa joj se slijepila na glavi i ramenima. Ledena kiša joj je smočilasvilenu tuniku koja je sada bila pripijena uz tijelo: njene grudi vidjele su se kao da su gole iposkakivale su kako je poskakivalo i oklopno vozilo.Wilbur SmithOdjednom se kišna zavjesa ispred njih ispuni pojavama koje su trčale, odjevene u duge tunikeHararija: držeći čvrsto oružje, trčali su na kiši prema prolazu kroz usjeklinu.Gregorius ih je hrabrio, dok su ih pretekli, a potom brzo prevede. Rekao sam im da ćemozaustaviti neprijatelja na prvom vodopadu, i da obavijeste jedni druge.Ponovno se okrene i dovikne im riječi ohrabrenja kad Jake naglo zakoči da bi izbjegao hrpuleševa koji su ležali na cesti.Ovdje su ih pokosili mitraljezi , dovikne Sara iz drugog vozila. Kao potvrda tim riječimazačuju se bolni jecaji na kiši.Jake je zaobišao tijela, a potom se okrenuo prema Vicky koja ga je slijedila. Što se sada, dovraga, dogada? , dovikne, primijetivši da su ostali sami.Ta žena! Ta luđakinja! , proklinjao je kočeći, i potom se vrativši unatrag sve dok nije ponovnovidio obrise Miss Ljuljačke.Ne , reče Gareth. Ne mogu to izdržati!Vicky i Sara sišle su s vozila i nagnute nad ranjenim ratnicima pokušavale su ih uvući uoklopno vozilo kroz stražnja vrata. Oni koji su bili lako ranjeni već su klizili ili skakutaliprema oklopnom vozilu, uspevši se u nj.Dolazi, Vicky! , dovikne Jake.Ne možemo ih ostaviti ovdje , dovikne mu ona.Moramo stići do prvog vodopada! , pokuša joj objasniti.Moramo pokušati prekinuti povlačenje!Ali, govorio je uzalud: dvije žene se bace na posao.Vicky! , dovikne očajnički Jake.Pomogneš li nam, bit ćemo brže gotove , odvrati tvrdoglavo ona, a Jake slegne ramenima,pobijeđen, te se potom spusti iz vozila.Oba oklopna vozila bila su nakrcana ranjenim i umirućim Hararijima, dok su se oni koji suimali dovoljno snage pridržavali za prtljažnik. Konačno je Vicky bila zadovoljna.Izgubili smo četvrt sata , reče Gareth i letimice pogleda na sat. To može biti dovoljno da nassve ubiju i da izgubimo prolaz kroz usjeklinu.Isplatilo se , odvrati Vickv, tvrdoglavo, i krene trčećim korakom prema oklopnom vozilu.IRimska vučicaPonovno su vozila, prekrcana, krenula prema planini.No, sada su se morali oglušiti na pozive ranjenika pored kojih su prolazili. Ležali su zamotaniu krvave krpe ispod kiše koja je lijevala kao iz kabla, ili su otežano ustajali, jecajući i podižućimolećivo ruke prema njima, dok su vozila prolazila pored njih smočivši ih.

Odjednom kiša postane rjeđa, u krugu od nekoliko kilometara oko njih: sunce slabašno provirikroz oblake, osvijetlivši gotovo nestvarnom svjetlošću čelični oklop. Odmah su talijanskimitraljezi otvorili vatru s udaljenosti od manje od stotinu pedeset metara. Metci se sruče namasu ranjenika koji su se držali za prtljažnik. Te je nekoliko njih palo na tlo, urličući od boliprije nego što je kiša ponovno postala gušća, ponovno ih učinivši nevidljivima.Stigli su u glavni tabor u podnožju usjekline, medu akacije, i našli ga u užasnom metežu.Talijani su ga granatirali topovima i mitraljezima, nakon čega je kiša pretvorila sve u hrpublata s uništenim šatorima. Mrtvi konji i ljudski leševi bili su napola zakopani u blatu, dok jetu i tamo pokoji pas lutalica ili izgubljeno dijete tumaralo očajno pod kišom.Krvave bitke bile su još uvijek u tijeku po susjednim stijenama oko tabora: na padinama suopazili talijanske odore i bljeskove pušaka. Svakih nekoliko sekunda jedna bi granataodjeknula kroz kišu snažno eksplodirajući na mjestu koje nisu vidjeli.Nastavi dalje usjeklinom, nemojmo se ovdje zaustavljati , dovikne Gareth i Jake kreneputeljkom koji je skrivao šumarak, podosta daleko od borbe, na prvim stjenovitim padinama.Taj puteljak prelazio je preko rijeke Sardi i izlazio na cestu koja vodi prema visoravni.Moji ljudi će izdržati! , dovikne Gregorius ponosno.Drže usjeklinu! Moramo im pomoći.Naše je mjesto ispod prvog vodopada.Gareth podigne glas prvi put. Ne mogu ovdje izdržati, pogotovo ne kad Talijani budu dovuklitopove. Moramo se ugnijezditi pored prvog vodopada, želimo li imati koju mogućnost.Pogleda iza sebe, gdje ga je drugo oklopno vozilo trebalo slijediti i prokune. Ne! O, ne, ne,dobri Bože, ne!Što je? , Jake se uzbunjeno nagne s vrata.Ponovno su to učinile.Wilbur SmithTko? Ali Jake nije trebao niti postaviti to pitanje. Drugo oklopno vozilo ostavilo je puteljak isada je letjelo među akacije prema starom taboru u šumici, prolazeći kroz borbe.Kreni za njima , reče Gareth. Moramo ih odvući odovud.Jake skrene s puteljka vozeći u cik-caku medu stablima, špricajući crveno blato i vodustražnjim kotačima. Ali, Miss Ljuljačka je bila dosta ispred njih i vozila je ravno premaneprijatelju: nestane iza stabala i kišne zavjese. Jake nastavi prema starome taboru i pronađeMiss Ljuljačku zaustavljenu na čistini. Šatori su bili uništeni, odjeća i pokućstvo bilo jeraspršeno posvuda po lokvama. S kupole je Sara pucala Vickersom prema stablima šumice,odakle su odgovarali na vatru. Prasci iz pušaka čuli su se između rafala, a oklop vozilaodjekivao je ispod kiše metaka. Jake opazi crnokošuljaše u bijegu i namjesti vozilo na takavnačin da se može pridružiti Sarinoj vatri.Pucaj, Greg! , dovikne, i mladić odmah ispali dugi rafal koji se sruči na lišće i grane stabala ipokosi barem jednoga od vojnika koji su bježali. Jake se nagne nad vrata i ostane zaleđen.Victoria Camberwell izišla je iz oklopnog vozila i tražila po blatu ne mareći za metke koji sufijukali oko nje.Vicky! , pozove je očajnički, upravo dok se ona naginjala i podigla nešto što je potompobjednički uzdigla iznad glave. Potom konačno potrči prema Miss Ljuljački, prošavši nanekoliko metara od Jakea.Što ti je, do vraga, palo... , usprotivi se Jake.Pisaći stroj i torbica za toaletu , objasni ona ozbiljno, i pokaže svoje trofeje.Bez jednog ne mogu raditi, a bez drugog ne mogu se uljepšati.Osmjehne se poput lutkice, mokra i blatna.Sada možemo otići , reče.Prolaz kroz usjeklinu bio je prepun ljudi i životinja koji su se otežano vukli penjući se, podkišom. Životinje za vuču klizile su po skliskom terenu. Garethovo olakšanje bilo je golemo,

kad opazi obrise mitraljeza Vickers natovarenih na leđima nekoliko deva, zajedno s njihovimsanducima sa streljivom.Rimska vučicaNjegovi ljudi dobro su obavili posao, spasivši mitraljeze.Idi s njima, Greg , zapovjedi.Pobrini se da dođu živi i zdravi do prvog vodopada.Mladić iskoči iz oklopnog vozila i preuze vodstvo nad mitraljezima, dok su dva vozilaotežano otvarala put kroz bujicu ljudi i životinja.Demoralizirani su , reče Jake, pogledavši u crna obeshrabrena lica ratnika koji su se vukliuzbrdo pod ledenom kišom, ježeći se.Borit će se , odvrati Gareth i udari laktom rasa.Što ti kažeš, djedice?Ras mu se nakratko osmjehne otkrivši šupljinu bez zuba. Odjeća mu je visjela s kostiju poputstrašila.Jake krene uskim i strmim puteljkom ispod prvog vodopada.Zaustavi se ovdje , reče mu Gareth, i potom side zajedno s rasom. Puno ti hvala, stari. PogledaJakea u lice.Odvezi oklopna vozila u Sardi i oslobodi se ovih... , nije dovršio rečenicu, već pokaže na teretranjenika.Pokušaj pronaći zgradu koja može poslužiti kao bolnica. Neka Vickv potraži, bar neće imativremena za druge gluposti. Inače, zaveži ju , doda nacerivši se, a potom se odmah uozbilji.Pokušaj stupiti u vezu s Lijem Mikhaelom. Reci mu o situaciji, reci mu da su Galla dezertiralii da će biti već puno budemo li uspjeli zadržati usjeklinu još jedan tjedan. Reci mu da nam jepotrebno oružje, lijekovi, pokrivači i sve što nam bude mogao poslati. Reci da pošalje vlak zaSardi koji će odvesti ranjenike odovud.Zastane i razmisli na trenutak.To je sve, mislim. Učini to i vrati se natrag sa svom hranom koju budeš uspio ponijeti: bojimse da su namirnice ostale tamo dolje , reče i pokaže prema maglovitom ponoru usjekline, a oviljudi se neće boriti prazna trbuha.Jake ponovno skrene prema cesti.Ah, Jake, učini mi uslugu, pokušaj mi pronaći nekoliko cigara... Izgubio sam svu svojurezervu dolje, i ne mogu se boriti bez dima ili dva.Naceri se i mahne rukom.Bok, stari , dovikne, dok su oklopna vozila odlazila.Wilbur SnuthOkrene se i zaustavi kolonu koja se povlačila, tjerajući ratnike izvan ceste i prema rovovimakoje su iskopali na padinama usjekline, promatrajući dugi red koji se penjao i gubio u maglidoline.Dodite ovamo, momci! , vikao je radosno Gareth.Tko si želi zaraditi malo slave?Od generala Badoglija zapovjednika na čelu talijanskih postrojba u Amba Aradamu zapukovnika grofa Alda Bellija časnika zapovjednika dankalske postrojbe pri Bunarima daldi:kucnuo je čas za izvršavanje našeg plana - stop - glavna jezgra naoružanih neprijateljskihratnika za pet dana neprekidno bombardiranje - stop -sutra u zoru napast ću i potisnutineprijatelja s visoravni prema cesti za Dessie - stop - napadnite odmah cilj prepriječitipovlačenje neprijatelja natjerati ga između dvije vatre i uništiti.U Amba Aradamu četrdeset tisuća ljudi čekalo je stisnuto u rovovima i pećinama. Bili sujezgra etiopske vojske, a zapovijedao im je ras Muguletu, najspretniji i najiskusniji medugospodarima rata. No, i on je pred bujicom koja se sručila na njih bio bespomoćan inesiguran. Nije ni slutio da se može dogoditi nešto slično, i čekao je zajedno sa svojim

ljudima, nepomično i stoički. Nije bilo neprijatelja s kojim se mogao boriti, nikoga koga bimogao pogoditi, jer su velika bombardiranja iz zraka tutnjila visoko na nebu i nije ih mogaodosegnuti, a veliki topovi koji su bljuvali granate nalazili su se na nekoliko kilometaraudaljenosti, u dolini. Sve što su mogli činiti bilo je ogrnuti se tunikom prepunom prašine,pokriti si glavu i pokušati izdržati uz užasne eksplozije bomba i granata koje su uništavalenjihove redove sijući smrt u rovovima i dimom zagadivši zrak preživjelima.Dan za danom eksplozivna oluja zapljuskivala ih je sve dok nisu postali gluhi, ošamućeni iravnodušni na sve osim na tvrdoglavu namjeru da izdrže: ne misleći, ne osjećajući, ne marećini za što drugo do li da izdrže. Šestu noć vrate se uz buku golemi zrakoplovi s tri motora, aljudi rasa Muguletua, oprezno izvirivši iz rovova i pećina, opaze njihove čudne obrise kakolete iznad njih zamračivši sjajne zvijezde.Rimska vučicaJoš jednom se pripreme na bombe, ali bombarderi prelete preko njih u roku od nekolikominuta iznad plosnatog vrha masiva Amba Aradama, ali ni jedna bomba ne prasne. Potombombarderi naprave prekret i odu. Njihova zastrašujuća buka zamre u daljini neba, koje jezora započinjala rasvjetljavati.U tom trenutku lagana i podmukla rosulja koju su zrakoplovi posijali, započne padatimrakom. Polako, poput snježnih pahulja, spusti se na tamna lica koja su gledala prema nebu,pogledima uperenim u visine, i na gole ruke kojima su držali zastarjele puške spremne daispale.Otkrivena koža ih je pekla, ključajući u živome mesu i nagrizavši ga poput užasne gangrene:pekla je oči, pretvarajući ih u sjajne loptice crvene boje trešnje iz kojih je izlazila žućkastatekućina. Bol koju su osjećali bila je kombinirana izjedanjem koncentrirane kiseline poputužarenog ugljena.A u zoru, dok je tisuće i tisuće ljudi rasa Muguletua stenjalo i urlalo u agoniji, a njihovizbunjeni prijatelji pokušavali su im uzalud pomoći, u tom užasnom trenutku prvi valtalijanskog pješaštva provalio je i preplavio etiopske rovove prije nego što su branitelji uspjelishvatiti što se događa. Talijanske bajunete rumenile su se na prvim zrakama izlazećeg sunca.Nad visoravni su se skupljali oblaci, skrivajući vrhove, a kiša je i dalje padala bez prestanka.Padala je već dva dana i tri noći nakon užasnog dana u Amba Aradamu. Kiša je spasilatrideset tisuća preživjelih od sudbine koja je zadesila deset tisuća palih ratnika na planini.Talijanski bombarderi prelijetali su preko pokrivača oblaka: Lij Mikhael ih je jasno čuo, iakoje gusta i mekana masa oblaka-prigušivala snažnu tutnjavu njihova tri motora. Čekali su samorazvedravanje da se bace i bombardiraju vojsku koja se povlačila.Koliko će neprijatelja opaziti, kad se bude povukla zavjesa!Cesta za Dessie crnila se u dužini od dvadeset kilometara od pobijeđenih postrojba bosonogihvojnika u blatu, koje su se pod neprekidnom kišom, pokrivene samo krpama, povlačile polakoi raštrkano prema srcu visoravni.Wilbur SmithGladni, iznemogli i demoralizirani, vojnici su nastavili pognuti pod težinom pušaka, koje suim nakon svakog koraka postajale sve teže. No, usprkos tome, nastavljali su se kretati.Kiša je onemogućila Talijanima da ih dostignu. Njihovi kamioni za prijevoz postrojba ostalisu zaglavljeni u blatu, svi potoci su nabujali, a sa svih strana tekle su rijeke u dolinu. Bili suprimorani prelaziti preko svakog vodotoka preko pomoćnih mostova, a vojnici su biliprimorani gurati kamione iz blata. Potjera se nastavljala.Razdoblje kiša onemogućilo je generalu Badogliju odlučujuću pobjedu. U Amba Aradamuizbjeglo mu je trideset tisuća etiopskih vojnika.Izvući tih trideset tisuća ratnika iz talijanskog škripca bio je zadatak koji je Haile Selasie, kraljnad kraljevima, povjerio osobno Liju Mikhaelu. Trebali su izbjeći Badogliju i pridružiti seistočnoj postrojbi pod vodstvom Negusa osobno, na obali jezera Tana.

Još trideset i šest sati i zadatak bi bio uspješno izvršen.Princ je sjedio na stražnjem sjedalu Forda, i premda je u automobilu bilo dosta toplo, a on jebio iznemogao do te mjere da su mu ruke i noge bile utrnule i oči su ga pekle kao da su muprepune pijeska - nije ni pomišljao da se malo odmori. Bilo je previše stvari koje je moraopripremiti, previše poteza koje je trebao predvidjeti, previše detalja koje je još moraoproučiti... a bilo ga je strah.Crni strah preplavio je sve njegovo biće. Lakoća talijanske pobjede u Amba Aradamu ispunilaga je zabrinutošću za budućnost. Znao je da se talijanska kolona u Dankaliji kretala premaSardijskoj usjeklini i da je možda u tom trenutku već pred samim gradom. Znao je da rasGolam ima vrlo malo mogućnosti da zadrži Talijane u prolazu. Bojao se da će se svakog trenatalijanska kolona sručiti na njih režeći poput lava, i presjeći im povlačenje prema Dessieu.Trebalo im je vremena, nešto više vremena, samo trideset i šest sati.Bojao se, osim toga, Galla. Na početku talijanske ofanzive nisu sudjelovali aktivno uborbama, ograničivši se samo na povlačenje u planine, sasvim iznevjerivši povjerenje koje suratnici Harari osjećali prema njima. No, sada su Talijani neprekidno pobjeđivali, a Galla supostali aktivniji, poput kragulja koji kruži oko lavlje strvine.I samo povlačenje iz Aradama omele su njihove bande.Rimska vučicaNjihov bivši saveznik je napadao njihove bokove, skupinama ratnika skrivenim u makiji sobje strane ceste za Dessie, iskoristivši svaku priliku da se sruči na kolonu koja se sporopovlačila, na mjestima gdje je bila najmanje gusta. Riječ je o klasičnoj taktici shifta, staromumijeću zasjede - napadni i bježi - uz nekoliko prerezanih grla i nekoliko ukradenih pušaka.No, to je usporavalo povlačenje, usporavalo ga je na drastični način dok su iza njih talijanskesnage vršile pritisak, a kolona iz Dankalije mogla se pojaviti svakog trena na visoravni ionemogućiti im bijeg.Lij Mikhael se podigne i pogleda ispred sebe. Brisači su neprekidno i tvrdoglavo brisalistaklo, oslobađajući ga od blata i vode. Princ ugleda tračnice koje su nešto ispred njihpresijecale cestu. Promrmlja nešto od zadovoljstva, a vozač krene Fordom kroz masu jadnihljudi koji su se sporo kretali cestom. Ona se otvori pred automobilom koji je razljućenotrubio, a potom se ponovno odmah zatim zatvarala.Stigli su do mosta, i Lij Mikhael zapovjedi vozaču da se zaustavi pored skupine časnika. Iziđeiz automobila nepokrivene glave i odmah kiša smoči njegovu kosu. Skupina časnika okupi seoko njega: svatko je bio nestrpljiv da prepriča svoju priču, kaže što mu je bilo potrebno, izrazisvoju zabrinutost. Svi su imali loše vijesti, vijesti o uništenju koje je prijetilo i njihovompostojanju.Nisu mu bili nikakva utjeha. A Lij Mikhael ih sasluša uz velik teret na srcu. Konačno uz gesturukom zamoli za tišinu.Radi li još uvijek telefonska linija za Sardi? , zapita.Galla je još uvijek nisu presjekli. Ne slijedi željeznicu, već prelazi preko Amba Sacala. Očitoje da su zaboravili na nju.Povežite me s radijskom postajom. Moram razgovarati s nekime da saznam što se točnodogađa tamo dolje.Ostavi skupinu časnika pored tračnica i krene prema Sardiju.Dolje, na nekoliko kilometara udaljenosti, njegovi najbliži -otac, braća i kći - stavljali su svojživot na kocku da bi dobili na vremenu koje im je bilo potrebno. Zapita se koju su cijenuplatili, i odjednom mu padne na pamet njegova kći... Sara, mlada, i nasmijana. Natjera se dane misli na nju i okrene se pogledavši u beskonačni red pojava koje su prolazile cestom zaDessie.VVilburSmith

Nisu bili u stanju obraniti se. Bili su nepokretni poput stoke: trebalo ih je ponovno organiziratii nahranitLDa Talijani dođu u ovom trenutku, bio bi to kraj.Visosti, veza sa Sardijem funkcionira. Ako želite razgovarati...*Lij Mikhael se okrene i ode do telefona koji je bio povezan na liniji Sardi - Dessie. Bakrenežice visjele su s visokog stupa.Lij Mikhael uze slušalicu koju mu je časnik pridržavao i mirno progovori u mikrofon.Pored ureda željezničke postaje, u Sardiju, nalazilo se dugačko skladište za žito i ostalu robu.Krov i zidovi bili su od lima, obojeni s vanjske strane. Pod je bio od grubog betona, a hladanvjetar s planine fijukao je kroz otvore u limu. Na stotinu mjesta kiša je curila sa stropa gdje jelim izgubio boju i hrdao otvarajući rupe.Voda je stvarala hladne lokve na golom podu.U tom skladištu bilo je gotovo šesto ranjenika i umirućih.Nije bilo kreveta, ni pokrivača, samo praznih vreća, položenih na tvrdi beton. Hladnoća sepenjala kroz sloj jute, a kiša je kapala sa stropa.Nije bilo zahoda, nije bilo noćnih posuda, nijebilo tekuće vode, i vrlo mali broj ranjenika bio je u stanju odvući se van na zrak i ispraznitimjehur. Tako je smrad bio neprekidan i uvlačio se u odjeću ostavši u kosi dugo vremena inakon što bi osobe izišle iz skladišta.Nije bilo antiseptika, nije bilo lijekova, ni alkohola, ni aspirina. Mala rezerva što je postojala ubolnici koju su vodili misionari potrošena je istog dana. Njemački liječnik radio je svake noćibez anestetika i ne boreći se sa sporednim infekcijama. Smrad rana u gangreni bio je već takojak kao i onaj drugi.Najgore rane bile su uzrokovane hipritom. Jedina stvar koja se mogla namazati na opečenu inagrizenu kožu bila je mast za lokomotive. Pronašli su dvije bačve u skladištu.Vicky Camberwell spavala je tri sata prije dva dana.Od tada je radila bez prekida medu redovima ranjenika koji su jecali. Njeno lice bilo je smrtnoblijedo u polusjeni skladišta, a oči su joj bile natekle. Imala je i natekla stopala jer je cijelovrijeme stajala na nogama, a boljela su je i ramena i leda.Rimska vučicaBijela odjeća bila je zamrljana zgrušanom krvlju i ostalim izlučevinama ranjenika, no, ona jesvejedno nastavljala s radom, očajna što je mogla učiniti tako malo za stotine ranjenih.Mogla je nositi vodu koju je pokoji žedan ranjenik glasno pitao, oprati one koji su ležali uvlastitom izmetu, zadržati ruku koju su umirući podizali prema njoj, crnu i molećivu, a kad biumrli, pokriti im lice vrećom jute i dati znak iznemoglim bolničarima da se oslobodilo jednomjesto za druge ranjenike koji su čekali vani, na kiši, ispred skladišta.Jedan od bolničara se nagne prema njoj, prodrma je za ramena, a njoj je trebalo nekolikosekunda da shvati što je htio. Podigne se od ranjenika pored kojeg je kleknula i ostane natrenutak podbočena ravnajući si leda koja su je boljela, a potom dođe ponovno k sebi. Zatimkrene za bolničarom slijedeći ga izišavši iz skladišta do ureda željezničke postaje.Podigne telefonsku slušalicu i odgovori izrekavši svoje ime hrapavim glasom.Gospođice Camberwell, govori Lij Mikhael.Glas je bio kreštav i vrlo dalek, tako da je ona jedva razumjela riječi, zbog kiše koja je i daljepadala po limenom krovu iznad njene glave. Nalazim se na mostu na cesti za Dessie.Vlak , reče Vicky, sada manje drhtavim glasom.Lij Mikhael, gdje je vlak koji ste nam obećali? Trebaju nam lijekovi, antiseptici, anestetici,shvaćate li? Tu je šesto ranjenika. Rane se razvijaju u gangrenu, umiru poput muha.Osjeti histeriju u vlastitom glasu i naglo ušuti.Gospodice Cambenvell. Vlak... žao mi je. Ja sam ga poslao. S lijekovima i namirnicama,zajedno s još jednim liječnikom. Krenuo je iz Dessiea jučer ujutro, prošao je jučer navečerovdje, u pravcu Sardija...Pa, gdje je, onda? , zapita ga Vicky.

Treba nam! Vi ne znate u kojem se stanju nalazimo ovdje!Žao mi je, gospođice Camberwell, ali taj vlak neće doći. Galla su ga izbacili s tračnica natrideset kilometara od Sardija, iz zasjede. Napravili su pokolj, prekinuli željezničku vezu izapalili vlak.Uslijedila je duga tišina, samo su elektrostatička pražnjenja zujila. Gospodice Camberwell,jeste li još uvijek tu?Wilbur SmithDa.Razumijete li što vam govorim?Da, razumijem.Vlak neće doći.Neće.Ras Kullah kontrolira cestu odovud do Sardija.Da.Nitko ne može k vama, a nema mogućnosti za bijeg od Sardija sada kad je cesta zatvorena, aželjeznica prekinuta. Ras Kullah ima na raspolaganju pet tisuća ljudi da održi svoje pozicije.Njegov položaj na planini je neosvojiv, može imobilizirati vojsku na cesti.Ostali smo odsječeni , reče Vicky pomalo pospano.Pred nama su Talijani, a iza nas Galla.Nova tišina spusti se između njih, a potom Lij Mikhael zapita: Gdje se sada nalaze Talijani,gospođice Camberwell?Gotovo su stigli do vrha usjekline, na mjestu gdje posljednji vodopad prolazi preko ceste...Prekine se i sasluša, udaljivši slušalicu od uha. Potom je ponovno približi.Jeste li čuli? To su talijanski topovi. Neprekidno ispaljuju granate, vrlo su blizu.Gospodice Cambenvell, možete li prenijeti moju poruku majoru Swalesu?Da.Recite mu da mi je potrebno još osamnaest sati. Uspije li zaustaviti Talijane do sutradan upodne, neće uspjeti stići do raskrižja gdje ću biti prije mraka, a to će nam uštedjeti jedan dan idvije noći. Uspije li izdržati do podneva, sasvim će i časno obaviti svoju dužnost, a vi ćete si,sve troje, zaslužiti moju zahvalnost, zahvalnost kralja i cijelog etiopskog naroda: vi, gospodinBurton i major Swales.Da , reče Vicky. Svaka riječ predstavljala joj je napor.Recite mu da ću sutra u podne biti u stanju evakuirati vas iz Sardija. Recite mu da neposustane do sutradan u podne, a nakon toga ja ću učiniti sve što je u mojoj moći da vasodvedem od tamo žive i zdrave.Reći ću mu.Rimska vučicaRecite mu da sutra u podne može zapovjediti preostalim etiopskim snagama da se rasprše poplaninama i da ću tada ponovno nazvati na ovaj telefon i objasniti vam plan bijega koji sampripremio za vaše spašavanje.Lij Mikhael, a što će biti s ranjenicima, i onima koji ne mogu pobjeći u planine?Ponovno tišina, a potom prinčev glas, smiren, ali prepun tuge.Bolje je da padnu u talijanske ruke, nego u one Galla.Da , odmah se složi Vicky.Još vam nešto moram reći, gospođice Camberwell.Princ zastane, a potom odlučno nastavi dalje.Ni u kom slučaju se ne smijete predati Talijanima, niti u najočajnijem stanju. Bilo što , naglasite riječi, bilo što bi bilo bolje od toga.Zašto?

Moji špijuni su me obavijestili da ste osuđeni na smrt sve troje. Proglašeni ste provokatorima iteroristima, i u slučaju zarobljavanja, predali bi vas rasu Kullahu da izvrši presudu. Bilo kojasudbina bolja je od te.Shvaćam , reče Vicky polako, naježivši se na sjećanje crvenih usana rasa Kullaha i njegovihdebeljuškastih ruku.Bude li sve krenulo nizbrdo, poslat ću vam...Njegove riječi zamru i na liniji se više nisu čuli zvukovi, već grobna tišina prekinute veze.Još jednu minutu Vicky pokuša ponovno uspostaviti vezu, no tišina ostane potpuna. Ponovnovrati slušalicu na mjesto i na trenutak stisne oči da se ohrabri. Nije se nikad osjećala takoosamljenom, umornom i prestrašenom u cijelome svom životu.Prešavši čistinu ispred skladišta, Vicky se zaustavi i podigne pogled prema nebu. Nijeprimijetila da je tako kasno. Ostajalo je samo nekoliko sati svjetlosti, no oblaci su izgledalikao da će se razvedriti. Melankolična siva kapa bila je viša, pokrivala je samo vrhove, a biloje i otvora kroz koje je sunce pokušavalo prodrijeti u oblake.Molila je u sebi da se to ne dogodi.Wilbur SmithDva puta, tijekom tih posljednjih, očajnih dana, oblaci su se nakratko prorijedili, i uvijek setalijansko bombardiranje sručilo na njih tutnjeći iz zraka prema usjeklini. U oba slučajaužasne štete koje je uzrokovalo primorali su Garetha da napusti rovove i da se povuče dosljedećih obrambenih redova, dok je rijeka ranjenika i umirućih preplavila 'bolnicu'.Neka pada kiša , molila je.Neka pada i pada, o, Bože, molim te.Sagne glavu i krene prema skladištu od lima, u smrad i žamor jecaja i boli. Vidjela je da jeSara još uvijek bila za operacijskim stolom, golemim drvenim stolom ne baš dobro zaštićenimvelom poderanog zastora, osvijetljenim s nekoliko svjetiljaka Petromax.Njemački liječnik je amputirao smrskanu nogu, režući ispod koljena, a mladi se ratnik Hararislabašno otimao, dok su ga četvorica bolničara pridržavali.Vicky sačeka da odnesu pacijenta, a potom pozove Saru. Iziđu zajedno na čisti planinski zrak,naslonjene na ogradu, jedna pored druge. Zatim Vicky ponovi Sari razgovor koji je upravovodila s Lijem Mikhaelom. A potom je veza pala.Da , reče Sara. Odrezali su žice. Zapravo je pravo čudo što to ras Kullah nije učinio prije. Žiceprolaze iznad vrha Amba Sacala, možda je to razlog što im je trebalo toliko vremena da ihdostignu.Možeš li se spustiti usjeklinom, Sara, i predati poruku majoru Swalesu? Otišla bih ja s MissLjuljačkom, ali nemam dovoljno goriva, a obećala sam Jakeu da ga neću trošiti. Kasnije ćenam trebati svaka kap.Ionako je brže na konju , osmjehne se Sara, a moći ću vidjeti i Gregoriusa.Neće dugo potrajati , složi se Vicky. Sada su vrlo blizu.Obje utihnu, slušajući talijanske topove.Prasci granata odjekivali su po padinama planina, dovoljno blizu da je zemlja podrhtavalaispod njihovih stopala.Zar ne želiš poslati poruku i za gospodina Burtona? , zapita vragolasto Sara. Moram li mu rećida tvoje tijelo žudi...Ne! , odrješito je prekine Vicky, naravno, uzbunjena.Za ime Boga, da mu nisi rekla koju od tvojih lascivnih dosjetka.Rimska vučicaŠto to znači lascivnih, gospođice Camberwell?Sarino zanimanje odmah se probudi.Htjela sam reći bludnih, pohotnih.Lascivne , ponovi Sara, da bi naučila napamet riječ.

Lijep je to izraz.Odmah ga upotrijebi s velikim užitkom.Moje tijelo žudi za tobom.Sara, kažeš li Jakeu da sam te ja tomu naučila, ugušit ću te vlastitim rukama , upozori jeVicky, nasmijavši se prvi put nakon toliko dana. Ali njen smijeh prekine užasan krik istampedo koji je uslijedio.Odjednom se dvorište skladišta ispuni pojavama u trku: dolazile su iz guste šume cedra kojase nalazila duž željezničke linije i prelazile su preko tračnica brzim skokovima. Bilo ih je nastotine, trčali su prema skladištu od lima, sručivši se poput čopora vukova na redove ranjenikakoji se nisu mogli obraniti.Galla , prošapće Sara utučeno, i na trenutak ostanu paralizirane od straha, pogledavši umračnu unutrašnjost skladišta.Vicky opazi staroga njemačkog liječnika kako trči ususret Galla raširenih luku u apelu za mirda bi zaustavio pokolj.Jedan od njih zarije u njega golemi mač. Pogodio gaje u prsa, a trideset centimetara oštriceizišlo mu je kroz rebra. Sruši se kao snop. Zatim opazi jednog naoružanog Galla kako trčiredom ranjenika i ispaljuje hitce u glavu svakome. Vidjela je još jednoga s velikim bodežomkoji je odrubljivao glave ranjenim Hararijima, a potom im je vadio crijeva jednom po jednom.Vidjela je kako se skladište puni pojavama koje je zahvatila krvoločna manija, i koje sumahale mačevima i pucale po tijelima koja su ležala na podu, dok su krikovi žrtava odjekivaliispod limenog krova miješajući se s glasnim smijehom i divljačkim krikovima Galla.,Sara povuče Vicky, gurnuvši je brzo u zaklon limenog zida.To prekine začaranost užasom što je hipnotizirao Vicky, koja potrči uz bok djevojke s krilimana nogama.Oklopno vozilo , zadihano će.Da bismo barem stigle do oklopnog vozila...Miss Ljuljačka je bila pored ureda željezničke postaje, ispred skladišta lokomotiva, u zaklonuispod nadstrešnice.Wilbur SmithTrčeći jedna uz drugu, Vicky i Sara skrenu iza ugla prema skladištu lokomotiva i gotovopadnu u naručje nekolicini Galla koji su dolazili trkom iz suprotnog smjera.Vicky opazi njihova crna lica sjajna od kiše i znoja, otvorenih usta u kojima su blještili vučjizubi, raskolačenih i bijesnih očiju.Osjeti njihov smrad, životinjski, topao, znojav.Odmah se okrene i promijeni pravac, poput zeca koji pokušava pobjeći lovcima. Jedna je rukadohvati za rame, osjeti da joj se košulja rasparala, oslobodi se i nastavi trčati, no osjećala je zapetama odzvanjanje njihovih koraka u trku, i užasne ratničke krikove koji su pratili potjeru.Sara je trčala zajedno s njom, odmaknuvši se nešto više prema željeznici. S njihove lijevestrane vidio se bljesak, a potom se začuo pucanj iz puške, metak se zarije u zid zgrade izmeđunjih. Krajičkom oka Vicky ugleda Galle koji su trčali, dolazeći s glavne ceste s tunikama kojesu lepršale na zraku dok su pokušavali prepriječiti put dvjema djevojkama.Sara je sve više povećavala udaljenost. Djevojka je trčala brzinom i lakoćom gazele, dokVicky nije uspijevala trčati tako brzo i naglo se zaustavi.Ispod nadstrešnice obrisi Miss Ljuljačke bili su obavijeni crvenim plamenom, dok je krozvrata izlazio gusti crni dim. Galla su ga prvi dostigli. Bilo je jasno da se radilo o jednom odnjihovih glavnih ciljeva. Desetak ratnika plesali su skakućući oko vozila u plamenu, a potomse raspršili u noći kad je vatra stigla do streljiva za Vickers. Sara se zaustavila samo nasekundu, no dovoljno da je Vicky dostigne.Šuma cedra , zadihano joj reče Sara, promijenivši smjer, držeći jednu ruku na Vickvjinoj.

Šuma se nalazila preko tračnica, na manje od dvjesto metara udaljenosti: bila je gusta imračna, i pokrivala je neravnomjerno tlo na obali rijeke.Započnu trčati na otvorenom i odmah zatim još dvadesetak Galla se bace u potjeru za njimaurličući poput vukova. Izgledalo je da čistina neće nikada završiti dok je Vicky i dalje trčala sGallima za petama. Tlo je bilo blatnjavo, tako da je nakon svakog koraka propadala u blato dogležnjeva.Rimska vučicaCrvenkasto blato joj oduže jednu cipelu sa stopala pa je morala nastaviti samo s jednomcipelom i lagano savinutim koljenima. Sara je, pak, i dalje trčala s lakoćom, preskočivšitračnice i poletjevši preko blata. Granica šume nalazila se na dvadesetak metara udaljenosti.Dok je pokušavala preskočiti tračnice, Vicky se spotakne i završi s licem u blatu. Podigne sena koljena. Na rubu šume Sara se okrene raskolačenih i nevjerojatno bijelih očiju na tamnomlicu.Bježi! , dovikne Vicky.Bježi! Reci Jakeu! , i djevojka nestane u gustoj šumi, na trenutak sijevnuvši između dva cedrapoput srne.Rukohvat puške udari Vicky u rebra, koja padne na tlo uz jecaj boli. Potom osjeti ruke koje sus nje skidale odjeću i pokuša se obraniti. Mokra i blatnjava kosa ju je zasljepljivala. Bilo joj jenemoguće da se obrani. Podignu je i odjednom odjekne autoritativan glas.Ruke je ispuste. Vicky podigne glavu, nagnuvši se na ranjeni bok. Kroz suze i blato prepoznalice vode Galla. Na sebi je imao uobičajenu plavu tuniku koja je sada bila mokra od kiše, aožiljak je iskrivljavao crte lica, tako da je izgledao još zlobnije i pun poroka.Prednji dio rovova učvršćen je vrećama pijeska i zaklonjen granama. Kroz nepravilan otvorpromatračnice mogla se savršeno vidjeti usjeklina. Gareth nasloni rame na vreće pijeska ipogleda prema dolje. Jake Burton ga je gledao ravno u lice.Sada je Englezova odjeća, koja je inače bila uvijek savršeno čista, bila zamrljana crvenimblatom, znojem, kišom i prljavštinom. Gusta pozlaćena brada prekrivala mu je obraze, abrkovi su bili neuredni i dugački. Nije imao mogućnost oprati se, niti promijeniti se tijekomposljednjeg tjedna. U uglovima usana pojavile su se nove bore, kao i na čelu i oko očiju. Bilesu to bore zabrinutosti i fizičke boli. Ali, kad je podigao pogled i vidio da ga Jake promatra,osmjehne se podigavši obrvu na uobičajen vragolasti način koji mu se pojavljivao u pogledu.Htio je nešto reći kad se iz doline ponovno začula granata i obojica se šćućure što su višemnogi kad je eksplodirala nedaleko od njih, ali nitko od obojice ne progovori.Bilo je na stotine takvih granata u posljednjih nekoliko dana.Wilbur SmithRazvedrava se, zasigurno se razvedrava, primijeti Gareth i obojica podignu pogled premaplavom nebu koje se širilo između planinskih vrhova.Da , složi se Jake, ali prekasno je. Za dvadeset minuta past će mrak.Bilo bi prekasno za bombardere, i da se sada zaista razvedrilo. Iz gorkog iskustva znali su usekundu koliko je vremena trebalo zrakoplovima da stignu do njih iz zračne baze poredBunara Cialdi.Bit će vedro i sutra , odgovori Gareth.Sutra je novi dan , odvrati Jake, ali nije mislio na crne i goleme zrakoplove. Talijanskotopništvo je ispaljivalo prema rovovima rakete za signalizaciju čim bi začuli brujanjeavionskih motora.Bombarderi su letjeli vrlo nisko: izgledalo je kao da krilima dodiruju planine s jedne strane, as druge strane usjeklinu. Buka njihovih motora povećavala se sve više dok nije postajalanepodnošljiva, a zrakoplovi su se toliko približavali da se iza kristalnog stakla moglo vidjeti iavijatičare sa šljemovima.

Kad su potom letjeli iznad njih, ispuštali su goleme crne predmete. Bombe od tonu padale suravno, a kad bi prasnule, eksplozija je zamućivala mozak dok je tijelo utrnulo. U usporedbi snjom, granata koju je ispaljivalo topništvo izgledala je poput petarde.Ovo je bio posljednji red rovova: tri kilometra duž padine planine granitne stijene označavalesu kraj usjekline, a nakon toga nalazila se kotlina Sardi i slobodan pristup cesti za Dessie.Zašto ne pokušaš malo zaspati? > predloži Jake, spustivši nesvjesno pogled na Garethovuruku.Bila je zavijena platnom košulje i osigurana oko vrata ručno učinjenim zavojem. Taj zavoj bioje već umrljan tekućinom koja je izlazila iz rane, i uljem vozila koje je namazano iznad nje.Bio je ružan naizgled, ali Jake se sjećao te rane dok je bila otvorena. Nagrizajuća tvarpogodila je Garethovu ruku od ramena do dlana i izgledalo je kao da je ruku držao u kipućojvodi. Jake se zapita je li ulje vozila bilo dobra zamisao. No, nije bilo ničega čime bi liječioopeklinu, a bar je ulje onemogućavalo da zrak dođe u dodir s ranom.Sačekat ću dok ne padne mrak , promrmlja Gareth, približivši zdravom rukom dalekozoročima.Rimska vučicaImam loše slutnje. Previše je mirno tamo dolje.Ostali su u tišini, tišini krajnjeg umora.Previše je mirno , ponovi Gareth. Nema vremena da ovako ljenčarimo. Moramo nastaviti spritiskom, pritiskom.A potom, rastreseno reče: Bože, dao bih jedan testis za cigaru. Za Romeo y Juliette...Naglo zašuti i obojica naćule uši.Čuješ li i ti što ja mislim da čujem? , zapita Gareth.Mislim da čujem.Moralo se dogoditi, prirodno je , reče Gareth.Začuduje me samo da im je toliko dugo trebalo. Pa, može se reći daje put od Asmare do nasdug. No, sada znamo što su čekali.U dubokoj tišini usjekline zvuk je bio nezamjenjiv. Odzvanjao je s obje strane i stizao je svedo njih. Bila je to škripa čeličnih gusjenica. Svakog trena zvuk je postajao sve glasniji iglasniji, i odjednom začuju i tutnjavu motora.To je nagori zvuk na svijetu , reče Jake.Tenkovi , reče Gareth. Prokleti tenkovi.Neće uspjeti doći do gore prije mraka , procijeni Jake.Neće riskirati i napasti noću.Ne , složi se Gareth. Napast će sutra ujutro.Tenkovi i zrakoplovi umjesto omleta sa šunkom?Gareth slegne ramenima, izmoren. To mora biti meni.Grof Aldo Belli nije bio sasvim uvjeren u mudrost vlastitih odluka, i mislio je da Gino nijebio u krivu kad ga je promatrao tim očima kokeršpanijela prepunih prijekora. Mogli su ostatiu dobro utvrđenim rovovima Cialdija. No, ponovno su ga moćni poticaji natjerali da krene unapad.Pogotovo svakodnevni brzojavi generala Badoglija u kojima mu je davao nalog da presiječeput za Dessie prije nego što riba pobjegne kroz našu mrežu .Takvi brzojavi su iz dana u dan postajali sve više prijeteći i odmah ih je grof prosljeđivaodalje majoru Luigiju Castellaniju koji je zapovijedao postrojbama zaduženim za napad nausjeklinu.Wilbur SmithKonačno je Castellani grofu preko radiostanice poslao radosnu vijest da se nalazi na vrhuusjekline, i da će ga sljedeći napad odvesti čak u grad Sardi. Nakon dugoga i dubokograzmišljanja grof je odlučio: htio je fotografiju dok je ulazio u neprijateljsku utvrdu u trenutku

osvajanja, a za nju se isplatilo riskirati. Njegov bi ugled prilično porastao. S druge strane,major Castellani ga je uvjerio da je neprijatelj očajan i pobijeđen, da je imao velike gubitke inije više bio organiziran i složan. Nakon toga grof je bio uvjeren da stanje nije opasno.Konačna prilika koja ga je sasvim uvjerila da ostavi tabor, ostavivši novu vojnu filozofiju, iupusti se u opasnu Sardijsku usjeklinu, bio je dolazak kolone tenkova iz Asmare. Ta vozilatrebala su zamijeniti ona koja je neprijatelj uspio podmuklo zarobiti i uništiti. Usprkosgrofovom inzistiranju bilo je potrebno tjedan dana da tenkovi dođu vlakom od Massaue uAsmaru i potom samostalno krenu preko Dankalske pustinje.Sada su stigli, i grof je odmah prisvojio jedan za svoje potrebe. Kad se našao u čeličnomoklopu, ponovno je osjetio novu hrabrost i polet. Naprijed, za Sardi, za Sardi: ispisat ćemokrvlju slavnu stranicu povijesti! , bile su riječi koje je izrekao u toj prilici.Na Ginovom licu one još više istaknu izraz španijela.Sada kad su večernje sjene postajale sve gušće, šarajući po cesti dugačkoj kilometre ikilometre koja je vijugala između stjenovitih masiva, grof je počeo sumnjati u mudrost svojemožda previše nagle odluke. Pojavi se na kupoli svog tenka koji se nalazio na čelu, te pogledaraskolačenim i vlažnim očima od zabrinutosti. Spusti na uši sjajan, crni šljem i čvrsto stisneizrezbarenu dršku svoje Berete dok mu zglobovi prstiju na rukama nisu poplavili. Porednjega, Gino se skupio poput ježa, dobro zaklonjen ispod čeličnog svoda.U tom trenutku jedan mitraljez otvori vatru pred njima, i rafal odjekne više puta izmeđustijena usjekline.Ah! Zaustavite! Zaustavite ovdje! , dovikne grof svom vozaču. Mitraljez je izgledao vrloblizu.Ovdje će biti sjedište zapovjedništva bataljuna, upravo ovdje , izjavi grof. Gino se neznatnopodigne, a potom klimne glavom u znak suglasnosti. Pozovite majora Castellanija i majoraVita. Neka odmah dođu na prijavak.IRimska vučicaJake se probudi. Netko mu je prislonio ruku na rame, osvijetlivši mu lice svjetiljkom. Naporda sjedne iziskivao je svu snagu njegovu volje. Ispusti pokrivač i protrlja si zaslijepljene oči.Hladnoća mu je ukočila sve mišiće na tijelu i osjećao je zamagljenu glavu od umora. Nijemogao vjerovati da je već jutro.Što je?Ja sam, Jake. Opazi crno Gregoriusovo lice, iza svjetiljke.Makni mi tu stvar s očiju.Iza njega Gareth Swales naglo sjedne. Obojica su spavala sasvim odjevena na istom komaduplatna na blatnjavom podu rova.Što se dogada? , promrmlja Gareth i on napola mrtav od umora. Gregorius odmakne u stranusvjetiljku i svjetlost osvijetli malu pojavu pored njega. Bila je to Sara, koja je drhtila odhladnoće u laganoj i mokroj odjeći. Granje i trnje izbolo ju je i ogreblo po cijelome tijelu:imala je poderane hlače i krvave pruge na mjestima na kojima je ostala ogrebena.Padne na koljena pored Jakea i on primijeti da je imala raskolačene oči od užasa. Usne su jojnekontrolirano podrhtavale, a tanka ruka koju mu položi na ruku bila je hladna poput rukemrtvaca, iako ga je drmala svom snagom.Gospođica Cambervvell. Uhvatili su je... , reče u jednome dahu uz prigušeni jecaj.Ti bi trebao ostati ovdje , promrmlja Jake, dok su trčali nizbrdicom prema vrhu gdje je bilaPriscila, Kurva, kilometar iza fronte. Sutra u zoru će napasti, i bit ćeš potreban.Ne, dolazim i ja, Jake , odvrati Gareth smireno, ali odlučno.Ne možeš me pitati da ostanem ovdje dok je Vicky... , prekine se. Trebam vas očinskinadgledati, mladiću moj , nastavi šaljivo. Ras i njegovi će se ovoga puta morati snaći.Dok su tako razgovarali, stigli su do obrisa oklopnog vozila.

Jake započne skidati šatorsko krilo kojim ga je pokrio, a Gareth povede Gregoriusa u stranu.Wilbur SmithKako god završilo, moramo se vratiti prije zore. Ne budemo li stigli, znaš što ti je činiti: samBog zna da si u posljednje vrijeme dosta vježbao.Gregorius klimne glavom u tišini.Izdrži što dulje možeš. Potom se povuci. Jesi li me razumio? Dovoljno je zadržati ih dopodneva, a sa ili bez tenkova, mi možemo uspjeti, zar ne?Da, Gareth, uspjet ćemo.Još nešto, Greg. Volim tvoga djeda kao brata, znaš to... ali, pokušaj držati pod kontrolom tostaro kopile, u redu? Pa, čak i pod cijenu da ga zavežeš.Gareth ga potapša po ramenu, zdravom rukom dohvati pušku otetu Talijanima i potrči premaoklopnom vozilu, upravo u trenutku kad je Jake podizao Saru, položivši je na haubu i trčećiprema ručici.Priscila, Kurva, vozila je uzbrdo prolazeći pored skupina Hararija koji su radili na svjetlostibaklja. Radili su u smjenama od prethodne večeri, kad su Jake i Gareth začuli talijansketenkove koji su se penjali usjeklinom.Iako je sva njegova zabrinutost bila za Vicky, Gareth mehanički prouči obavljen posao iprocijeni da je dobro učinjen.Protutenkovske barijere bile su više od čovjeka i napravljene od najvećih stijena koje su mogliprenositi. Usred barijere ostavljen je prolaz, dovoljno širok da kroza nj može proći oklopnovozilo.Sara, reci im da ga sada zatvore. Nećemo više vratiti oklopno vozilo u usjeklinu , pouči jesmireno Gareth dok su prolazili.Djevojka prevede časniku Harari koji je, sjedeći na vrhu stijene, rukovodio poslovima. Onnapravi gestu slaganja i ponovno se okrene da bi nastavio nadgledanje.Jake je vozio između prirodnih granitnih stijena koje su zatvarale usjeklinu te se nade u doliniSardija.Grad je bio u plamenu. Vidjevši taj prizor Jake zaustavi vozilo i pogleda kroz vozačevostaklo, promatrajući užasan prizor koji je narančastom svjetlošću osvjetljavao planine što suokruživale grad.Je li još živa? Jake prvi izreče strahove svih, a Sara mu odgovori: Ako je ras Kullah bio snjima kad su je zarobili, sada je mrtva.Opet tišina.Rimska vučicaDva muškarca se zagledaju u noć osvijetljenu plamenom koji je gutao grad, dok ih jenemoćan bijes mučio.No, ako se kao što obično čini, sakrivao u planinama, čekajući da napad najprije uspije, apotom proviri nosom van... , nastavi Sara značajno pljunuvši s kupole, njegovi je ratnicizasigurno nisu ubili, čekajući da on bude prisutan sa svojim kravama muzarama. Čula sam dasu te dvije u stanju sasvim oderati ljudsko biće sićušnim nožićima, od glave do pete, tako dažrtva preživi još mnogo sati.Jake zadrhti od užasa.Ako si spreman, prijatelju moj, bolje je da krenemo , reče Gareth. Uz napor Jake se trgne iusredotoči na vožnju.Tračak zore koja se budila osvijetlio je usku traku neba između vrhova, kad je GregoriusMarvam stigao do rovova u prvim redovima. Medu braniteljima već se nazirala aktivnost.Dočeka ga stražar rasa koji je pridržavao svjetiljku. Pozdravi ga s olakšanjem.

Ras te traži , reče mu vojnik. Gregorius krene za njim u rov, krećući se otežano kroz velikibroj branitelja koji su iznemogli, spavali u blatu.

Ras je sjedio ogrnut sivim blatnim pokrivačem u jednome od najprostranijih skloništaiskopanih duž linije rovova. Ovdje je rov bio prekriven krovom od kože koje su nekadaslužile kao šatori u prvom taboru. Lagana logorska vatra dimila se između rasa i nekolikonjegovih časnika straže koji su ga okruživali.Kad je Gregorius kleknuo pred njega, on podigne pogled.Bijelci su otišli? , zapita ras, a potom ga uhvati kašalj, kašalj starca koji je tresao cijelonjegovo krhko tijelo.Vratit će se u zoru, prije neprijateljskog napada , brzo ih opravda Gregorius i nastaviobjašnjavajući razloge promjene planova.Ras klimne glavom, pogledavši u vatru koja je plesala pred njim, i kad Gregorius završi,započne govoriti hrapavim glasom: To je znak, i draže mi je da je tako. Predugo sam slušaosavjete Engleza, predugo sam prigušivao vatru koja je plamtjela u mojoj utrobi, predugo sammijenjao put, poput psa pred neprijateljem.Ponovno se nakašlje, bolno.Wilbur SmithVeć predugo bježimo. Došao je trenutak da se borimo.Njegovi časnici su zamorili u sjeni oko njega, i približe mu se da ne izgube njegove riječi.Idite vašim ratnicima i probudite ih. Ispunite njihove utrobe vatrom, a ruke čelikom. Recite imda će znak biti isti kao i prije stotinu godina, tisuću godina. Neka poslušaju moje ratnebubnjeve! Časnici ispuste krik ushićenja.Bubnjat će do zore, a kad budu utihnuli, bit će to trenutak napada. Ras ustane otežano i ostanegol medu njima: pokrivač je kliznuo na tlo, a njegova mršava prsa tresla su se od strasti ibijesa koji su ga obuzimali. U tom trenutku ću se ja, ras Golam, baciti u napad prema usjeklinida bih suzbio neprijatelja prema drugoj strani pustinje i prema moru odakle je i došao. Tko seponosi da je Harari i ratnik, krenut će za mnom.Njegov glas nadjača snažan ratnički krik njegovih časnika. Ras prasne u smijeh, jak smijeh,gotovo luđački. Jedan od njegovih časnika mu pruži čašu vrućeg teja i ras ispije sve ujednome gutljaju, a potom baci čašu u vatru. Gregorius skoči na noge i pokuša zadržati djeda,dohvativši ga za koščato rame.Djede...Ras zatetura i okrene se okrvavljenih očiju, prepunim nove, beskonačne energije. Ako miželiš reći riječi koje dolikuju ženama, progutaj ih, i neka se pretvore u otrov i zemlju uplućima.Ras se zagledao u unuka sa žarom u očima, a ovaj odjednom shvati. Shvati što je rasu bilo naduši. Bio je dovoljno star i dovoljno mudar i znao je da je njegov svijet bio na zalasku, da jeneprijatelj bio previše snažan, a da je Bog okrenuo leda Etiopiji, tako da nisu, ma koliko godsu se njegovi ratnici mogli pokazati hrabri u borbi, mogli očekivati ništa osim poraza,obeščašćenja i ropstva.Ras je izabrao drukčiji put, jedini put.Odjednom mladić shvati starca, i rasov se pogled raznježi dok se nagnuo nad Gregoriusom.No, ako vatra gori i u tvojim venama, ako budeš krenuo u napad zajedno sa mnom kadbubnjevi budu utihnuli... onda klekni i primi moj blagoslov.Odjednom Gregorius osjeti da su sva zabrinutost i sve rezerve nestale, a njegovo je srceletjelo visoko poput orla, letio je u visine zahvaljujući staroj slavi ratnika.Rimska vučicaKlekne pred rasa.Blagoslovi me, djede , reče, a ras mu položi obje ruke iznad glave i promrmlja biblijske riječi.Vlažna kap padne na Gregoriusov vrat koji podigne pogled, začuđen. S naboranih i crnihobraza rasa slijevale su se suze koje on nije pokušavao sakriti.

Vicky Cambenvell ležala je licem na prljavom podu od zemlje u jednoj napuštenoj kolibi upredgrađu grada u plamenu. Pod je vrvio od buha koje je osjećala po cijelom tijelu i njihoviugrizi uzrokovali su joj svrab. Imala je ruke zavezane na leđima, a na isti način bila je vezanaza gležnjeve.Vani je čula pucketanje vatre koja je zahvatila grad i snažniju buku rušenja. Čula je i krikoveratnika Galla, pijanih od krvi i teja, i stravične krikove nekolicine zarobljenika Harari koje supoštedjeli samo zbog zabave ratnika koji su morali dugo čekati da se ras Kullah pojavi uosvojenom gradu.Vicky nije znala otkad je bila ondje. Ruke i noge su je boljele i gotovo ih nije više osjećala,toliko su konopi kojima je bila vezana bili stisnuti. Boljela su je rebra od udarca koji su jojzadali rukohvatom puške prilikom zarobljavanja, a hladnoća noći u planini uvukla se u njenotijelo do kosti, tako daje sada stalno drhtila kao da ima groznicu. Cvokotala je zubima, dok sujoj usne bile natekle, i nije se mogla pomicati. Svaki pokušaj da promijeni položaj bio joj jeodmah onemogućen udarcem nogom ili puškom stražara koji su je nadzirali.Konačno joj oči prekrije mrak, nije zaspala, jer je još uvijek osjećala žamor i buku izvankolibe, no nalazila se u nekoj vrsti kome u kojoj je izgubila osjećaj za vrijeme, i u kojoj jemanje osjećala hladnoću i pritisak konopa.Mora da je provela dosta vremena u stanju otupjelosti kad je probudi udarac rukohvatompuške u trbuh. Zajeca i stisne se od boli.Odmah osjeti promjenu u žamoru izvan kolibe. Sada je začula stotinjak uzbuđenih glasovapoput gledatelja u cirkusu. Stražari je ponovno podignu na noge, a jedan joj odreže konop kojijoj je onemogućavao hodanje.Wilbur SmithPotom učini isto i s konopom kojim su joj bile vezane ruke. Vicky zastenje od boli, a krv jojse ponovno vrati u stopala i dlanove.Koljena joj popuste i pala bi da je čvrste ruke nisu pridržale, a potom je grubo gurnu premaniskim vratima kolibe. Vani je uski puteljak bio prepun crnih i prijetećih pojava koje su senaguravale.Kad se pojavila na vratima kolibe, dočeka je stravičan krik uzbuđene gomile. Stražari je gurnuputeljkom, a gomila krene za njima, ne zastajkujući, neprekidno urlajući.Neke su je ruke htjele dotaknuti, a stražari ih udalje cereći se, i gurajući je naprijed dok su jojnoge popuštale. Povedu je u dvorište skladišta na željezničkoj postaji, kroz željezna ulaznavrata pored hrpe golih i osakaćenih tijela, sve što je ostajalo od jadnika kojima je do nedavnopomagala u liječenju.Dvorište je bilo osvijetljeno svjetlom stotinu baklja, no tek kad su se približili verandiskladišta, ona prepozna osobu koja se udobno smjestila na jastucima, postavljenim nauzdignutoj verandi kao na pozornici odakle će gledati smaknuće.Vicky ponovno osjeti užas koji joj se širio cijelim tijelom poput ledene tamne rijeke i pokušase očajnički osloboditi ruku koje su je čvrsto držale. No, one je gurnu naprijed i odjednompodignu.Na mekanom tlu dvorišta bila su postavljena tri koplja vezana jedno za drugo tako da su činilatronožac, sa čeličnim vršcima okrenutim prema gore, na vrhu piramide. Nevjerojatnomsnagom rašire joj noge i ruke, i ponovno je zavežu konopima.Oni koji su je vezali, sada se povuku postavivši se u krug oko nje, a ona primijeti da senalazila na tronošcu od koplja raskrečena poput morske zvijezde.Podigne pogled. Upravo pred njom na verandi od betona sjedio je ras Kullah. Reče joj neštosvojim piskutavim i visokim glasom, ali ona nije razumjela ni riječi te se samo zagledala,hipnotizirana od straha, u te mlohave rasove usne. Između njih pojavi se vršak jezika kojisporo klizne s jednog kraja usana na drugi, poput jezika mačke.

Zatim se ras nasmije i da znak dvjema ženama koje su se nalazile pored njega, sjedeći najastucima. Ove se spuste u dvorište, sa srebrenim ogrlicama koje su zveckale i šarenomsvilenom odjećom koja se sjajila na svjetlosti svjetiljaka poput perja predivnih rajskih ptica.Rimska vučicaKao da su ponovile tko zna koliko puta pokrete, odvoje se i svaka se približi Vicky, koja jevisjela na tronošcu od kopalja, svaka s jedne strane. Imale su vedro lice, lijepo poputotvorenoga egzotičnog cvijeta na visokoj stabljici njihovih predivnih vratova.No, kad su joj se sasvim približile, Vicky opazi srebrene nožiće koje su držale u ruci. Okreneglavu najprije s jedne, a potom s druge strane da bi vidjela oštrice.Iskusnim i brzim pokretima dvije žene odrežu tkaninu Vickvjine odjeće, od ovratnika košuljedo suknje jednim jedinim pokretom. Odjeća klizne na blatnjavo tlo poput jesenskog lišća.Ras Kullah pljesne radosno rukama. Gomila crnih tijela se zaljulja, podigne se šum i još seviše stisne oko nje.Istim pokretima, mirnim i preciznim, dvije žene odrežu i Vickvjinu svilu donjeg rublja, i onaostane gola i ranjiva, potpuno nemoćna pred gomilom. Nagne glavu prema naprijed, tako dajoj je plava kosa prekrila lice.Jedna od žena Galla kružila je oko nje. Ponovno približi srebreni nožić i vrškom oštricedodirne vrat, na mjestu gdje je plava vena podrhtavala poput ukroćene životinjice: i sasvimsporo, bolno sporo, napravi rez prema dolje.Cijelo Vickvjino tijelo zadrhti. Sva se napne, savije leda, tako da su se svi mišići isticali nanjezinome glatkom tijelu. Vicky zabaci glavu unatrag. Raskolačenih očiju i širom otvorenihusta, ispusti krik.Žena je nastavila s rezanjem, spuštajući se na grudi. Bijela se koža otvarala pod oštricomnožića kojim je žena spretno rukovala, ostavljajući za sobom crveni trag koji je vodio premadolje. Krik gomile postane još jači. Pretvori se u prasak, grmljavinu, crnu tutnjavu oluje: rasKullah se nagne prema naprijed na jastucima. Oči su mu se sjajile, a usne su mu bile vlažne inapola otvorene.Dvije se stvari dogode istovremeno. Iz mraka, iza zgrada željeznice Priscila, Kurva skoči uprostor osvijetljen bakljama. Sve do trenutka kad je Jake nagazio na papučicu gasa, zujanjemotora na minimumu bilo je nadjačano uzbuđenom grmljavinom gomile.Teško oklopno vozilo, koje je jurilo svom brzinom koju je stari motor Bentlev bio u stanjurazviti, kosilo je gomilu poput traktora koji žanje žito.Wilbur SmithNe usporivši, gomila se otvori i vozilo krene prema čistini gdje se nalazila Vicky, razapetaizmeđu tri koplja.Istog trena Gareth Swales iskoči iz skladišta, upravo iza hrpe jastuka na kojima je sjedio ras.Imao je talijansku pušku u ruci i ispali hitac ni ne približivši rukohvat puške ramenu.Metak pogodi ženu s nožićem u lakat, i ruka joj odskoči unatrag, poput biča. Srebreni nožićjoj odleti iz ruke i žena padne u blato pred Vicky, urličući od boli.Druga žena se naglo okrene i podigne desnu ruku poput zmije koja se sprema za napad,uperivši nožić prema Vickvjinom trbuhu. Dok se spremala da joj zada udarac kojim bi secijela oštrica bila zarila u Vickvjino tijelo, Gareth nacilja puškom u ženu i ispali ponovno.Težak metak pogodi ženu usred čela. Crna rupa pojavi se poput praznoga trećeg oka i glavajoj odskoči unatrag kao da ju je netko snažno pljusnuo. Dok je žena padala, Gareth premjesticijev puške samo nekoliko centimetara. Ras Kullah se ritao na jastucima, očajničkipokušavajući ustati. Imao je širom otvorena usta i prigušeni krik mu je krkljao u grlu, namjestu gdje je Gareth naciljao puškom ispalivši u šupljinu. Metak mu smrska gornje sjekutiće,i ude u grlo, izišavši kroz stražnji dio vrata. Ras se sruši na tlo, s nogama u zraku, izvijajući sepoput žabe pogođene visokim naponom struje.

Gareth preskoči preko njega i spretno skoči s verande. U dvorištu mu jedan Galla potrči ususret držeći podignuti golemi mač. Gareth ponovno ispali i ne podigavši pušku, te preskoči ipreko tog tijela i stigne do Vicky upravo u trenutku kad se Jake Burton zaustavio pored njih iskočio iz vozačeve kabine s bodežom u ruci.S kupole iznad njih Sara je u međuvremenu ispaljivala duge rafale mitraljezom prema gomiliGalla, zapljusnuvši ih olovom unutar četrdeset stupnjeva, što je bila granica pokretljivostimitraljeza. Gomila se rasprši u svim pravcima.Jake odreže konope kojima je Vicky bila vezana i djevojka padne u njegovo naručje. Garethse sagne i podigne odjeću iz blata te je gurne pod mišku ranjene ruke.Zar nije vrijeme da odemo, stari moj? , zapita Jakea.Mislim da je zabava završena. Potom podignu Vicky i utovare je u oklopno vozilo.Rimska vučicaBubnjevi probude grofa Alda Bellija iz sna prepunog noćnih mora. Sjedne na ležaju,pokušavši na brzinu pronaći pištolj.Gino! , dovikne. Gino!Nije bilo odgovora. Samo taj stravičan ritam noći, koji mu je odzvanjao u glavi do te mjere daje mislio da će poludjeti. Pokuša si začepiti uši rukama, ali zvuk je i dalje prodirao dobubnjića, poput divovskih otkucaja srca te divlje i okrutne zemlje.Nije više mogao izdržati. Klizio je po unutrašnjosti tenka stigavši do stražnjih vrata, te seoprezno nagne van. Gino!Ovoga puta odmah dobije odgovor. Glava malenog časnika izviri iz hrpe pokrivača koje jesmjestio ispod tenka, medu gusjenicom. Grof je dobro čuo da je cvokotao zubima poputpisaćeg stroja.Pošalji vozača da smjesta pozove majora Castellanija.Odmah.Ginova glava nestane, i nekoliko trenutaka kasnije ponovno se pojavi tako naglo da jepukovnik uperio pištolj u njega.Visosti... , zajeca Gino.Idiote! , krikne grof, glasom hrapavim od straha.Mogao sam te ubiti! Zar ne znaš da imam reflekse leoparda?Visosti, smijem li ući u tenk?Aldo Belli razmisli na trenutak, a potom htjede uživati u perverznom užitku odbijanja.Skuhaj mi kavu , zapovjedi.Ali kad je kava stigla, nije mogao ni pridržavati šalicu kave koliko mu je neprekidnobubnjanje kidalo živce. A kad bi poželio gutljaj, šalica mu je od silnog drhtanja ruku udarala uzube.Ima okus kozje pišaline! , vrisne grof, nadajući se da Gino nije primijetio njegovu drhtavuruku.Želiš li me otrovati , optuži ga bacivši daleko šalicu s tekućinom koja se pušila.U tom se trenutku pojavi golemi majorov lik koji kao da je izronio iz mraka. Ljudi su nasvojim pozicijama, pukovniče , reče.Za četvrt sata bit će dovoljno svjetlosti da...Dobro, dobro , kratko odsječe grof.VVilbur SmithOdlučio sam da se odmah vratim u bazu. General Badoglio vjerojatno očekuje da mu ja...Odlično, pukovniče , prekine ga major. Spijuni su me izvijestili da se mnogobrojneneprijateljske naoružane bande nalaze iza naših linija, i namjeravaju nas napasti iz pozadine.Postoji velika vjerojatnost da ćete ih susresti i onesposobiti za napad.Castellani je sada dobro poznavao tog čovjeka.

No, usprkos tome, neće to biti tako jednostavno, uz ograničenu pratnju koju vam budemmogao dodijeliti.*No , reče grof neodređenim glasom, moje je srce s mojim momcima, i mislim da dođetrenutak kad je ratnik prisiljen slijediti srce, a ne razum, prije ili poslije. Kažem vam,Castellani, moja krv željna je borbe.Naravno, pukovniče.Odmah ćemo krenuti u napad , izjavi Aldo Belli gledajući preplašeno u duboki mrakusjekline. Već je odlučio da će tenk smjestiti usred kolone tenkova, tako da bude zaštićensprijeda i straga.Bubnjevi su se i dalje glasali, neprekidno ga mučeći, sve dok nije osjetio poriv da započnevikati. Izgledalo je kao da odjekuju iz tla: zvuk se odbijao u uskoj usjeklini i pogađao gajepoput divovskog zvučnog čekića.Odjednom grof shvati da se mrak gubio. Sada je razabirao panj cedra koji prije nijeprimjećivao. Izgledao je poput užasnog čudovišta, i grof brzo skrene pogled prema gore.Nebo je poprimilo svijetloružičastu boju iznad crnih masa vrhova planina. Ponovno spustipogled. Mrak se povlačio, a zora se budila dramatičnom brzinom karakterističnom za Afriku.Potom bubnjevi utihnu.Prestanu tako naglo da se grof začudio.Do prije nekoliko trenutaka glasali su se poput oluje na oceanu, a sada se spustila savršenatišina zore na afričkim planinama. U šoku Aldo Belli promotri padine prijetećih planina,trepćući očima poput sove. Začuo se još jedan zvuk, poput lepršanja noćnih ptica, neprekidani sugestivan, koji je dolazio i odlazio, tako da mu je trebalo nekoliko sekunda da shvati kakose radilo o kriku stotina ljudskih glasova.Rimska vučicaImao je osjećaj da će se stijena sručiti na njega u svoj svojoj veličini, poput goleme i brze crnelavine, a krik je postajao sve glasniji i glasniji, pretvorivši se ubrzo u divljački i neprekidniprasak. Svjetlost je postajala sve veća, a grof primijeti da se radilo o bujici neprijatelja koji suse u potocima bacali na njih iz gornjih rovova.Moli za nas griješnike , duboko uzdahne grof, brzo se prekriživši. U tom trenutku začujeCastellanijev glas koji je grmio poput divljeg bika, odjekujući medu talijanskim redovima kojisu se još uvijek nalazili u mraku.Istog trena mitraljezi otvore vatru, svi zajedno, nadglasavši svaki drugi zvuk. Bujica ljudi sena tren zaustavi: poput vala koji se obija o stijenu, tako se razbila pred neprijateljskom vatromtalijanskih mitraljeza, i prorijedi se tijelima palih ratnika.Sada je bilo više svjetlosti, dovoljno svjetlosti da grof jasno opazi praznine koje su mitraljeziotvorili u gustoj masi ratnika Harari u napadu. Padali su, jedan na drugoga, dok su mitraljezišibali po njima. Leševi ratnika su rasli u hrpe pred talijanskim pozicijama tako da su preživjelibili primorani penjati se na hrpe njihovih mrtvih ratnika da bi nastavili napad, sve dok sljedećirafal ne bi pokosio i njih na vrhu hrpe. Grof zaboravi na vlastiti užas zahvaljujući tom prizoru.Pojave su se trkom spuštale s padina uske usjekline, izgledajući joj gušće, poput mrava kojiizlaze iz napola razorenog mravinjaka.No, usprkos svemu, tu i tamo, neke pojave koje su trčale, nisu padale i stizale su dobodljikave žice koju je Castellani dao postaviti. Uz nekoliko zamaha mačem uspijevali su jerasjeći i proći.Većina onih koji su uspijevali probiti bodljikavu žicu, umirali su na rubu talijanskih rovova,pogođeni metcima iz pušaka. Skupina trojice ratnika preskoči i zaštitnu ogradu na mjestu gdjesu se nalazila dva lesa palih Etiopljana te je otvore za one koji su ih slijedili.Predvodila ih je mršava pojava u bijeloj tuniki.Ratnik je bio ćelav, crne i sjajne glave poput topničke granate. Na njegovom sjajnom licu odznoja isticalo se savršeno bijelo zubalo. Nosio je samo mač, dugačak poput dvije otvorene

ruke i široke oštrice poput dlana ruke: vitlao je njime bez napora iznad glave i skakutaospuštajući se kozjom spretnošću.Wilbur SmithDvojica ratnika koji su ga slijedili držali su čvrsto stare puške Martini-Henry, kojima supucali s visine boka, dok su trčali u rovove. Svaki hitac bio je popraćen erupcijom dugačkeperjanice dima, plavkastog dima crnog praha, dok je njihov voda vitlao mačem iznad glaveurličući na takav način da se od tog krika ledila krv u žilama. Jedan mitraljez se namjeri naskupinu i kratki rafal pokosi dva ratnika... ali voda, najviši medu njima, nastavio je trčatiprema talijanskim rovovima svom brzinom.Grof koji je to promatrao s kupole tenka bio je tako zapanjen jačinom napada napadača da jena trenutak zaboravio i vlastiti strah. S tenka koji je bio smješten pored njegovog, začuje serafal mitraljeza i ovoga puta visoka pojava u bijeloj tuniki zatetura.Aldo Belli vidio je da su metci pogodili vodu, podigavši oblake prašine s tunike ratnika istvorivši krvave mrlje na bijeloj tkanini u visini prsnog koša. No, usprkos tome, on je nastaviotrčati i urlikati, te preskoči talijanske rovove, trčeći ravno prema tenkovima. Izgledalo je da jeizabrao upravo grofa kao posebnu žrtvu. Njegov napad izgledao je uperen samo protiv njega, ievo ga, vrlo blizu njega.Na kupoli, zadivljen, Aldo Belli jasno je vidio njegove raskolačene oči na naboranom licu iopazi savršene zube koji su bili u suprotnosti s muškarcem njegovih godina. Prsa su mu bilapuna mrlja od krvi, ali on je i dalje mahao mačem iznad glave, dok se sunce sjajilo na oštrici.Mitraljez se ponovno oglasi, i izgledalo je da se tijelo tog ratnika raspada na komadiće. Grofje vidio kako se komadići tunike i mesa odvajaju od ratnika poput crvenog oblaka: no,nevjerojatno, on je i dalje napredovao, teturajući i vukući za sobom golemi mač.Posljednjim rafalom koji ga pogodi, mač mu odleti iz ruke. Starac padne na koljena, alinastavi dalje puzeći. Sada je i on opazio grofa, i njegove oči bile su uperene u tog bijelca.Pokuša kriknuti, ali krik mu ostane u grlu, dok mu je umjesto glasa krv šiknula iz usta.Osakaćena pojava koja je puzila po tlu, stigne do tenka, a talijansko oružje utihne. Vojnici suostali zapanjeni tom nadljudskom smionošću.Umirući ratnik uspije podignuti svoje osakaćeno tijelo prema pukovniku, zagledavši se unjega sa stravičnim bijesom, a grof nervozno pokuša dohvatiti dršku svoje Berete i uguratinove metke u nju.Rimska vučicaZaustavite ga, budale! , vikne. Ubijte ga! Ne dozvolite mu da se popne! Ali oružje se nijeoglasilo.Rukama koje su mu podrhtavale, grof ugura metke i podigne pištolj. S udaljenosti od dva i polmetra uperi ga prema Etiopljaninu koji se bolno penjao na tenk. Brzo ispali sve metke Bereteu tijelo napadača. Niz hitaca odjekne u tišini koja se spustila na bojno polje.Jedan metak pogodi ratnika usred čela, sjajnog od znoja, probivši okruglu rupu u crnomemesu. Čovjek zatetura unatraške i padne s tenka na leda. Gledao je raskolačenim, slijepimočima sve svjetlije nebo. Iz usana mu klizne zubalo. Usta upadnu u šupljinu.Grof je još uvijek drhtio cijelim tijelom. No, odmah drukčiji osjećaj zagospodari njime, uznjegovo osobno iznenađenje. Bio je to osjećaj koji je gotovo graničio s pravom na tog čovjekakojeg je ubio. Htio je uzeti nešto za sebe, kao neku vrstu trofeja koji će ga podsjećati na tajpoduhvat. Možda skalp, ili cijelu glavu koju je mogao dati balzamirati da bi se sjećao togtrenutka, ali prije nego što se uspio pokrenuti, začuju se fijuci trube koja odjekne pozivajući unapad.Na padinama ispred crnokošuljaša, samo su mrtvaci čekali, na hrpama, dok su malobrojnipreživjeli u samoubilačkom napadu nestali poput rijeke iza stijene.

Cesta koja je vodila u Sardi bila je otvorena. Luigi Castellani iskoristi priliku, budući da je biopravi profesionalac. Dok se truba glasala, pozivajući pješaštvo u napad, ovi se bace premanaprijed, te je čak i kolona tenkova krenula uzbrdo.Leš starog ratnika Hararija ležao je pred prvim tenkom. Gusjenice ga pregaze, prošavšikamenitim tlom, i ostave ga zgnječenog poput vrapca na nekom poljskom puteljku, dok suprevozili pobjednika, grofa Alda Bellija, prema Sardijskoj usjeklini, prema gradu i raskrižju scestom za Dessie.Pred zidom od kamenja koji je branio ulaz u Sardi, kolona tenkova bila je primoranazaustaviti se na samom rubu prolaza. Kad se talijansko pješaštvo, koje je stiglo do skloništa zatenkove, okupilo ispred prepreke s namjerom da je minira, susrelo se s još jednim valometiopskih branitelja koji su se do tada skrivali iza kamenog zida.Wilbur SmithU tren oka stvori se takav nered da topništvo i talijanski mitraljezi nisu bili u stanjuintervenirati od straha da ne pogode svoje vojnike.Tri puta tog jutra pješaštvo je bilo odbijeno od zida, i teško bombardiranje topništva kojemuje zid bio izložen, nije niti okrznuo golemo granitno kamenje. Kad su stigli tenkovi, uz zveketgusjenica, tražili su prolaz ali ga nisu pronašli. Pokušali su se uspeti na bastion od kamenja,ali bilo je nemoguće povesti tako goleme i teške čelične oklopnjake na toliku uzbrdicu.Uslijedila je stanka od otprilike pola sata. Gareth i Jake, rame uz rame, čekali su s drugestrane zida, naslonjeni na jedan od golemih granitnih kamena. Obojica su promatrali nebo, aJake prvi progovori.Plavo je. Pokrivač oblaka još je uvijek zaštitnički prekrivao vrhove, ali pustinjski povjetaracspremao se otpuhnuti ga.Jedna sunčeva zraka probije se do doline, i živahna se duga pojavi iznad planina.Koja ljepota , promrmlja tiho Gareth, pogledavši prema nebu.Jake izvuče sat i provjeri vrijeme. Jedanaest i sedam minuta.Pogleda si ruke. Svakog trena upozorit će na radiju da se razvedrilo. Zasigurno su već u zrakui nestrpljivo čekaju da započnu s bombardiranjem.Ponovno vrati sat u džep. Za trideset i pet minuta bit će ovdje.Gareth se uspravi, udaljivši s očiju plavi čuperak.Poznajem jednoga koji neće biti ovdje kad dodu.Slobodno recimo, dvojicu , ispravi ga Jake.Gotovo je, stari moj. Učinili smo svoj dio. Stari Lij Mikhael neće gledati na nekoliko minutaviše-manje.A ovi jadnici? Jake pokaže na nekoliko stotina Hararija koji su se zajedno s njima sklanjali izakamenog bastiona: sve što je ostalo od vojske rasa Golama.Čim budu začuli topnike, moći će se razbježati. Prema planinama, poput čopora pasa za......kučkom koja se pari , završi Jake umjesto njega i naceri se.Točno.Netko će im morati objasniti.Idem po mladu Saru: neka im ona kaže. Te ode.Rimska vučicaTalijanski strijelci smjestili su se na visinama iznad zida.Priscila, Kurva, bila je na tristo metara, u šumici cedra pored ceste. Gareth odmah opazi da jeVicky izišla iz šoka koji je zagospodario njome nakon oslobađanja. Njena odjeća bila jerazrezana, prljava od blata i zamrljana krvlju. Pomagala je Sari u liječenju mladića koji jeležao na dnu oklopnog vozila, i podigne pogled na njega novom sigurnošću i odlučnošću.Kako mu je? , zapita Gareth, pojavivši se na stražnjim vratima. Mladić je imao dvije rane: dvavjerna podanika plemena donijela su ga s mjesta pokolja.Ozdravit će, mislim , reče Vicky.

Gregorius otvori oči i prošapće. Da, ozdravit ću.Ne bi to zavrijedio , zareži Gareth. Dao sam ti vojni zadatak, nisam ti rekao da počinišsamoubojstvo.Majore Swales! , uzvikne Sara i podigne pogled s ranjenika, zaštitnički, poput majke. Bio jenajveći junak...Bolje je izgubiti ih, nego pronaći, junake i poštenjake , grakne Gareth. Oni su ti koji uzrokujunesreće svijeta.Prije nego što je Sara uspjela odgovoriti, nastavi: Dodi sa mnom, draga moja. Treba miprevoditelj.Nevoljko ona ostavi Gregoriusa i spusti se iz oklopnog vozila.Vicky krene za njom, i zaustavi se pored Garetha.Jesi li dobro? , zapita ga.Nikad mi nije bilo bolje , uvjeri je on.Ali, sada je ona prvi put primijetila neprirodnu boju njegovih obraza i sjaj u njegovim očimakarakterističan za groznicu. Pruži brzo ruku i prije nego što joj je mogao to onemogućiti,dohvati ga za ruku. Garethova ruka bila je naduta poput lopte i imala je nezdravupurpurnozelenkastu boju. Nagne se i ponjuši prljave krpe kojima je zavio ruku i uhvati jemučnina od slatkastog smrada raspadanja.Uzbunjena podigne ruku i dodirne mu obraze.Gareth, topao si poput pećnice!To je strast, draga moja ljepotice. Zbog dodira tvoje ruke...Pokaži mi ruku , zapovjedi mu.Radije ne bih.Osmjehne joj se, ali ona shvati njegovo odbijanje.Pustimo lava dok spava, ne misliš li i ti da je bolje tako? Ne možemo učiniti ništa sve dok sene vratimo natrag u civilizaciju.Gareth...A tada ću, draga moja, naručiti veliku bocu šampanjca i poslat ću po svećenika.Gareth, budi ozbiljan.Ozbiljan sam.Gareth joj dodirne obraz prstima zdrave ruke. Bila je to bračna ponuda , reče dok je Vickyosjećala njegove vruće prste.O, Gareth! Gareth!Moram li to shvatiti kao 'ne, hvala'?Ona klimne u tišini. Nije bila u stanju govoriti.Jake? , zapita je on, a ona ponovno klimne.Pa, mogla si bolje izabrati. Mene, primjerice , i naceri se, ali u očima mu se čitala bol, dubokai jaka, zajedno s groznicom.Uostalom, mogla si proći i puno gore.Naglo se obrati Sari, dohvativši je za ruku.Dodi sa mnom, draga moja.A potom ponovno Vicky: Vratit ćemo se čim čujemo da dolaze bombarderi. Spremi se zabijeg.A kamo? , dovikne ona za njim.Ne znam , naceri se Gareth. Pokušat ću nešto smisliti.Jake ih je prvi čuo, bili su još uvijek daleko, glasajući se poput cvrčka na sparini dana. Odmahzujanje ponovno nestane, iza planina.Dolaze , reče gotovo odmah, i kao potvrda njegovim riječima dimna raketa padne u usjeklinu.Žućkasti dim stvori gusti stup na sunčanom zraku.Požurite! , dovikne Gareth i srebrenom zviždaljkom zazviždi nekoliko puta.

Kad su stigli s druge strane kamenog bastiona, nakon što su se uvjerili da su svi Hararijishvatili da se moraju raštrkati šumom cedra, buka zrakoplova koji su se približavali postala jemnogo jača.Odlazimo! , dovikne Jake, zabrinuto, i dohvati Garetha za zdravu ruku.Okrenu se i potrče prema mjestu koje je vodilo do prolaza. Kad su stigli, Jake se okrene ipogleda.Prvi golemi bombarder pojavi se na ulazu u usjeklinu, i izgledalo je kao da je zatamnio nebosvojim velikim crnim krilima.Ispusti dvije bombe: prva je bila prekratka, druga je pogodila. Prasak ih baci na tlo, obojicu.Kad je Jake podigao ponovno glavu, vidio je kroz dim i prašinu da se u bastionu otvorioprolaz.Sada je proslava zaista završila , reče i pomogne Garethu da ustane.Kamo ćemo? , dovikne Vicky iz oklopnog vozila, ali ni Gareth na kupoli, ni Jake iz vozačevekabine, ne odgovore.Idemo prema Dessieu , reče Sara, sjedeći prekriženih nogu na podu vozila, s Gregoriusovomglavom u naručju.Možemo si otvoriti put mitraljezima kroz kukavice Galla.Nemamo dovoljno benzina, u spremniku imamo jedva za deset kilometara puta.Najbolje je da krenemo pješice prema Amba Sacalu , predloži Gareth pokazujući premaplanini koja je probijala južno nebo.Možemo ostaviti tamo oklopno vozilo i pokušati preći preko planine pješice.Vicky klizne u kupolu pored njega, i pogleda.Zajedno su promatrali strme padine Ambe.A što ćemo s Gregoriusom? , zapita djevojka.Morat ćemo ga nositi na ramenu.Nikada nećemo uspjeti. Planine vrve od Galla.Imaš li možda bolju zamisao? , zapita Gareth, i Vicky se očajnički ogleda oko sebe.Priscila, Kurva bila je jedina stvar koja se kretala u dolini Sardi.Harariji su nestali na kamenim liticama planina, a iza njih talijanski tenkovi još nisu uspjelipreći preko bastiona.Ponovno podigne pogled prema nebu, gdje je još pokoji dio oblaka prekrivao vrhove iodjednom se njeno raspoloženje odmah izmijeni. Podigne bradu i obrazi joj se oboje novombojom, dok je mahala rukom pokazujući prema nebu, između dva planinska vrha.Da! , usklikne.Da, imam bolju zamisao! Pogledajte gore! Pogledajte gore!Maleni plavkasti zrakoplov osvijetli sunce, dok je napravio prekret prema granitnim stijenamazasjavši poput bumbara u letu.Je li talijanski? Gareth podigne pogled i zagleda se u njega.Ma, kakvi! , dovikne Vicky zanijekavši glavom.To je zrakoplov Lija Mikhaela, prepoznajem ga! Došao je prošli put po princa!Smijala se gotovo histerično, dok su joj se oči sjajile od radosti.Evo što mi je htio reći na telefon kad se prekinula veza.Gdje će se spustiti? , zapita Gareth, a Vicky se spusti u kabinu da pokaže Jakeu put do poloigrališta, izvan grada u plamenu.Sada su svi uperili noseve prema nebu, osim Gregoriusa, i promatrali zrakoplov koji je kružioiznad polo igrališta, na čijem je rubu Jake već zaustavio oklopno vozilo.Što, do vraga, čini? , zapita se ljutito Jake.Prije nego što se odluči, pojavit će se Talijani.Nervozan je , pogodi Gareth. Ne zna što se dogodilo ovdje dolje. S te visine vidi da je graduništen, a možda vidi i tenkove i kamione koji se zasigurno kreću cestom kroz usjeklinu.

Vicky ih ostavi i potrči natrag do vozila, popne se na kupolu i započne mahati rukama.Tijekom sljedećeg kruženja maleni Puss Moth plave boje spusti se do te mjere da opazepilotovo lice koji je okrenuo glavu unazad i promatrao ih kroz prozor.Napravi uski prekret iznad grada u plamenu, i vrati se potom prema njima, ovoga puta navisini od samo tri metra.Mladić je uperio pogled u Vkky. Ona prepozna pilota koji je već došao po nju zajedno sLijem Mikhaelom. I on je prepozna istog trenutka, te Vicky primijeti njegov osmijeh na licudok ju je pozdravljao jednom rukom prolazeći pored njih. Nakon još jednog kruga sleti ipribliži im se zrakoplovom.Kad se zaustavio, skupina nahrupi oko kabine. Vjetar elise šibao je snažno. Pilot otvoriprozorčić i dovikne nadglasavši brujanje motora.Mogu natovariti dvoje debelih ili troje laganih.Jake i Gareth izmijene brz pogled. Potom Jake otvori vrata kabine i zajedno uguraju djevojkeu oskudan prostor u zrakoplovu.Sačekaj trenutak , dovikne Gareth pilotu u uho.Imamo još jednog laganog.Prenesu Gregoriusa što su pažljivije mogli u tom trenutku. Pilot je već okretao zrakoplovprotiv vjetra i oni potrče za njim, podignuvši tijelo mladića do otvorenih vrata kabine upokretu.Jake... , dovikne Vicky raskolačenih očiju od boli.Ne brini se , dovikne joj Jake i gurne Gregoriusa u krilo djevojkama. Snaći ćemo se. Sjeti sesamo da te volim.I ja tebe volim , dovikne Vicky očima punim suza.O, Jake...No, on je već pokušavao zatvoriti vrata kabine, trčeći zajedno sa zrakoplovom koji jeubrzavao: Gregoriusovo stopalo je držalo otvorena vrata.Jake se spusti da ga odmakne i osjeti metak kako je fijuknuo iznad glave, probivši platnozrakoplova. Podigne pogled na vrijeme da vidi sljedeći hitac koji pogodi mladog pilota usljepoočicu i koji istog trena izdahne prevrnuvši se u stranu na sjedalu. Pridržavao ga je samosigurnosni pojas. Zrakoplov, bez kontrole, skrene.Jake opazi da se Vicky nagnula nad komandama i da je smanjila gas, dok se on već zajedno sGarethom vraćao natrag prema Priscili, Kurvi.Novi rafali podignu prašinu pored stopala dvojice koji su trčali.Gdje su? , dovikne Gareth.S lijeve strane.Jake okrene glavu i opazi Talijane u grmlju na stotinu pedeset metara udaljenosti na rubu poloigrališta. Iza njih bio je zaustavljen, kamion koji ih je dovezao do igrališta predhodivšitenkovima.Priscilin motor bio je još uvijek upaljen, i Jake je usmjeri prema Talijanima skrivenim izagrmlja. Iznad njega Gareth je pucao Vickersom. Talijani se podignu na noge i rasprše se poputzečeva.Jedan brz rafal iz mitraljeza pogodi spremnik i zapali kamion uz prasak. Potom Jake usmjerioklopno vozilo prema plavom zrakoplovu zaustavljenom na rubu polo igrališta.Zaustavi oklopno vozilo tako da zaštiti zrakoplov od neprijateljskih metaka.Sara i Vicky su istovarile leš pilota. Bio je golemi i debeli muškarac, širokih ramena i strbuhom osobe koja voli piti. Iz rupe na sljepoočici izlazio je potok krvi koji se gubio u travipolo igrališta, ispod krila zrakoplova.Vicky ga ostavi i popne se u zrakoplov, za upravljače.Isuse! , usklikne Jake, ozarivši se od olakšanja.Rekla mi je da zna letjeti!

Jedan metak iz puške odbije se od oklopa Priscile prošavši iznad njihovih glava.Gareth pogleda tijelo mrtvog pilota. Jadnik.Sada ima mjesta za još jednu osobu , dovikne Vicky s upravljača. S obojicom ne bih nikadauspjela preletjeti planine.Obojica primijete mučenje kojeg su je te riječi stajale.Glava ili pismo? , zapita Gareth, držeći već srebreni talir Marije Terezije u ruci, nacerivši seprema Jakeu.Glava , odgovori Jake, dok je srebrenjak letio, sjajeći se na suncu, a Gareth gaje uhvatio u letuzdravom rukom i provjerio ishod.Morao je prije ili poslije doći red i na tebe.Gareth se naceri kutom usana. Odličan izbor, stari. Izvoli.Ali, Jake mu dohvati ruku i pogleda u srebrenjak.Pismo , vrisne. Uvijek sam znao da si varalica, kopile jedno , i obrativši se Vicky dovikne:Pokrit ću vaše uzlijetanje, držeći što je više moguće Priscilu između vas i Talijana.Iza njega Gareth se nagne i podigne kamen, velik poput nojeva jaja.Oprosti mi, dragi , promrmlja, ali već ti dugujem dvije usluge. Uz određenu nježnost udariJakea iznad desnog uha kamenom, koji je držao u ruci.Dok je Jake padao prema tlu, dohvati ga u letu ispod pazuha i spretno ga udarivši koljenom ustražnjicu, baci ga, u besvjesnom stanju, u prepunu kabinu. Zatim zatvori vrata.Vatra pješaštva se snažno sručila na oklop Priscile. Gareth potraži u unutarnjem džepu iizvuče kožnu novčarku.Kroz prozor baci je Vicky u krilo.Rimska vučicaReci Jakeu da on naplati ček Lija Mikhaela, ako 1. veljače ne budem tamo: popijte bocušampanjca u moje zdravlje, a dok piješ, sjeti se da sam te zaista volio. Prije nego što mu jeona mogla odgovoriti, okrene se, potrči prema oklopnom vozilu i skoči za volan.Jedan do drugoga, poput dva upregnuta vola, oklopno vozilo i plavi zrakoplov punom subrzinom prolazili poljem dok su se talijanski rafali odbijali od čeličnog oklopa vozila.Potom je postupno zrakoplov povećavao udaljenost: nalazio se izvan dometa rafala. Kad jeVicky osjetila da Puss Moth više ne podrhtava na neravnom tlu, brzo pogleda iza sebe. Garethse naginjao iz vozačeve kabine, mašući zavijenom rukom u znak pozdrava. Nešto jedovikivao, jer je vidjela da mu se usne pomiču.Nije čula riječi, ali mu ih pročita na usnama: Noli illegitimi carborundum , potom opazibljesak stare gusarske grimase. Zatim se zrakoplov podigne i bila je primorana svu pažnjuusredotočiti na let.Gareth zaustavi Priscilu na rubu polo igrališta, nagnuvši se nad vratima kabine, i zaštitivši sioči zdravom rukom, ostao je promatrati plavi zrakoplov koji je otežano uzletio. Ponovnosunce zabljesne, dok je nesigurno napravio prekret prema prolazu kroz planine, koji je vodioprema visoravni.Sva njegova pažnja bila je usredotočena na tu drhtavu malenu plavkastu mrlju, tako da nijeopazio tri tenka CV 3 koja su se pojavila na glavnoj cesti za Sardi, na četiristo metaraudaljenosti.Još je uvijek gledao prema nebu kad su se tenkovi zaustavili i okrenuvši lagano kupolu uperiliu njega dugačku cijev Spandaua.Nije začuo ni rafal, jer je metak pogodio prije zvuka.Začuo je umjesto toga užasni pogodak granate u Priscilu, i, odmah zatim golemu eksplozijukoja ga odbaci iz vozila.Ležeći na tlu pored uništenog oklopnog vozila, opipa zdravom rukom oko trbuha jer nije seosjećao najbolje. Opipa, no ne osjeti ništa, samo golemu rupu u koju je njegova ruka ušla kaou mekanu i mlaku srž nekog trulog voća. Pokuša izvući ruku, ali nije je uspio pokrenuti.

Nije više kontrolirao mišiće, a započeo ga je obavijati mrak.Pokuša otvoriti oči, no, shvati da su mu bile širom otvorene i da je gledao prema jasnom ivisokom nebu. Tama se nalazila u njegovoj glavi, a cijelim njegovim tijelom osjećao jehladnoću.Kroz mrak i hladnoću začuje glas na talijanskom: Mrtav je.I uz određeno iznenađenje, dođe mu da pomisli: Da, mrtav sam. Ovoga sam puta zaista mrtav.Pokuša se naceriti, ali usne mu se ne pomaknu, tako je i dalje promatrao nebo blijedim,plavim očima.Mrtav je , ponovi Gino.Jesi li siguran? , zapita grof Aldo Belli s kupole tenka.Da, siguran sam.Nezgrapno, grof se spusti s tenka.U pravu si , složi se proučivši muškarca. Zaista je mrtav.Nakon čega se uspravi i isprsi.Gino , zapovjedi. Slikaj me pred lesom engleskog plaćenika. I Gino napravi nekoliko korakaunatrag, uperivši golemi fotoaparat prema grofu.Podignite malo bradu, gospodine pukovniče , zatraži.Vicky Camberwell krene prema prolazu i preleti ga na visini od samo šezdeset metara.Prepuni zrakoplov nalazio se vrlo blizu svoje maksimalne granice.Ispod nje etiopska visoravan prostirala se na jugu do Addis Abebe. Opazi cestu za Dessie kojaju je presijecala, crna, blatna i pusta. Etiopska vojska je već prošla. Riba se provukla krozotvore na mreži: no, ta je misao nije činila sretnom.Okrene se i letimice pogleda unatrag, prema dugom i mračnom crijevu Sardijske usjekline. Usrebrenim potocima i blatnjavim kataraktama kišnica se do prije nekoliko trenutaka slijevalaprema dolini. Izgledalo je kao da na taj način i planine plaču.Smjesti se udobnije na sjedalu, podigne ruku s upravljača i prođe njome preko lica.Nije se uopće začudila što je bilo mokro od suza.