www - e-mail246 vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja 4-5/2016. susret novaka...

WWW - E-MAIL

USTANOVEProvincijska stranica: franjevci-split.hrFranjevačka gimnazija: fra-gimnazija-sinj.com

SAMOSTANI - ŽUPE - MI-SIJEBerlin: www.hkmberlin.deBitigheim-Bissingen: hkz-bi-bi.deCrnica: zupa-crnica.netDanilo: zupa-danilo.comDarmstadt: kkg-darmstadt.deDrniš: gospa-od-ruzarija.hrDüsseldorf: hkm-duesseldorf.deEsslingen: www.hkz-es.deFrankfurt: hrzupa-frankfurt.deFreising: hkm-freising.deImotski: samostan-imotski.hrKelkheim: [email protected]: www.zupa-kljaci.comKnin: franjevacki-samostan-knin.hrKöln: hkm-koeln.deLondon: hkmlondon.orgLudwigsburg: www.hkz-ludwigsburg.deMain-Taunus: hkz-mth.deMainz: kroatische-kath-gemeinde.deMeterize: meterize.weebly.comMetković: sv-ilija-metkovic.comMiljevci: zupa-miljevci.comMünchen: hkmm.deOffenbach: misija-offenbach.homepage.t-online.dePlina-Stablina: zupastablina.comPodbablje: podbablje.comPromina: zupapromina.comRosenheim: hkmrosenheim.deSamotnjak: samotnjak.comSan Jose: croatianparish.comSindelfingen: kkg-sifi.deSinj: gospa-sinjska.hrStuttgart - Bad Cannstatt: www.hkz-badcannstatt.deStuttgart-Zentrum: kkgs.deŠibenik–Šubićevac: subicevac.hrŠibenik-Varoš: gospavangrada-sibenik.hrVancouver: heartofmary.caVinjani: vinjani.hrVrlika: zupa-vrlika.comWaiblingen: hkz-wn.deWuppertal: hkm-wuppertal.deZagreb: gospa-lurdska.hrZaostrog: samostan-zaostrog.com

OSOBNE ADRESEAjdučić, fra Nikica: [email protected], fra Ante: [email protected]čić, fra Božo: [email protected]ć, fra Ante: [email protected]ć, fra Marko: [email protected]ć, fra Marko: [email protected]ć, fra Siniša: [email protected]ć, fra Luka: [email protected]šić, fra Karlo: [email protected]ć, fra Josip: [email protected]šlić, fra Ante: [email protected]ć, fra Ante: [email protected]ć, fra Šimun: [email protected], fra Marko: [email protected], fra Dujo: [email protected]šnjak, fra Dinko: [email protected], fra Duje: [email protected], fra Jure: [email protected], fra Branko: [email protected]ć, fra Filip: [email protected], fra Ante: [email protected], fra Vuk: [email protected], fra Miroslav: [email protected]čević, fra Ante: [email protected]ć, fra Josip: [email protected]Čarapić, fra Nedjeljko: [email protected]Čarić, fra Boris: [email protected]Čikara, fra Damir Ćiro: [email protected]Čikara, fra Ivan: [email protected]Čirko, fra Petar: [email protected]Čovo, fra Ante: [email protected]Čovo, fra Damjan: [email protected]Čovo, fra Stjepan: [email protected]Čovo, fra Šimun: [email protected]Čugura, fra Frano: [email protected]Čugura, fra Ivan: [email protected]Ćurčija, fra Božo: [email protected]Ćurčija, fra Nikola: [email protected]Ćurković, fra Željko: [email protected]ć, fra Stojan: [email protected]š, fra Leon: [email protected], fra Frano: [email protected], fra Anđelko: [email protected] Lošo, fra Marko: [email protected], fra Stanko: [email protected]ć, fra Tomislav: [email protected]žimbeg, fra Dušan: [email protected], fra Ivica: [email protected], fra Josip: [email protected], fra Josip: [email protected]čić, fra Dalibor: [email protected], fra Stipica: [email protected], fra Vinko: [email protected]ć, fra Petar: [email protected]ć, fra Bože: [email protected]ć, fra Drago: [email protected]ć, fra Jure: [email protected]ć, fra Zoran: [email protected]ć, fra Dujo: [email protected]ć, fra Jozo: [email protected]ć, fra Nedjeljko: [email protected]ć, fra Ante: [email protected]ć, fra Ivica: [email protected]ć, fra Josip: [email protected]ć, fra Nedjeljko: [email protected]žoman, fra Joško: [email protected]ć, fra Petar: [email protected]žanović, fra Ivan: [email protected]>Kulović, fra Josip: [email protected]ša, fra Zoran: [email protected]ć, fra Tino: [email protected], fra Frano: [email protected]ć, fra Božo: [email protected]

Lubina, fra Petar: [email protected]č, fra Ivan: [email protected], fra Ivan: [email protected]š, fra Ante: [email protected]ć, fra Ivan: [email protected]ć, fra Josip Žarko: [email protected]ć, fra Žarko: [email protected]ć, fra Mirko: [email protected]ć, fra Mladen: [email protected]ć, fra Ante: [email protected], fra Mate: [email protected], fra Šimun: [email protected]ć, fra Perica: [email protected]ć, fra Mate: [email protected]ć Litre Frano: [email protected]ć Litre Slaven: [email protected] Milanović Trapo, fra Filip: [email protected]ć Trapo, fra Petar: [email protected], fra Filip: [email protected]ć, fra Miroslav: [email protected]ć, fra Božo: [email protected], fra Dušan: [email protected], fra Antonio: [email protected]še, fra Marko: [email protected]ć, fra Berislav: [email protected], fra Marko: [email protected], fra Stipe: [email protected] Kevo, fra Nediljko: [email protected] Kevo, fra Pavao: [email protected] Kljajo, fra Bože: [email protected], fra Miljenko: [email protected]šić, fra Neven: [email protected], fra Lazar: [email protected]ša, fra Ante Branko: [email protected]ć, fra Kristian: [email protected], fra Jakov: [email protected]ć, fra Mladen: [email protected], fra Marko: [email protected], fra Mario: [email protected]ša, fra Josip: [email protected]žić, fra Ivan: [email protected], fra Ivan Ante: [email protected], fra Domagoj: [email protected]žić, fra Krešo: [email protected], fra Edvard: [email protected]ć, fra Kristian: [email protected]šić, fra Josip: [email protected]Šabić, fra Mijo: [email protected]Šabić, fra Nediljko: [email protected]Šegota, fra Branimir: [email protected]Šilić, fra Kristijan: [email protected]Šimić, fra Josip: [email protected]Šimunac, fra Ivan: [email protected]Šimunović, fra Denis: [email protected]Šimunović, fra Jure: [email protected]Šimunović, fra Ljubomir: [email protected]Škopljanac Mačina Ivan: [email protected]Šušnjara, fra Stipe: [email protected]ć, fra Rade: [email protected]ć, fra Zvonko: [email protected]ć, fra Željko: [email protected]šević, fra Luka: [email protected]ć, fra Mate: [email protected] Toplak, fra Blaž: [email protected]čić, fra Ante: [email protected]čić, fra Ivan: [email protected]ć, fra Domagoj: [email protected]čković, fra Ante: [email protected], fra Ante: [email protected], fra Marinko: [email protected]šić, fra Ante: [email protected], fra Bože: [email protected]ć, fra Ivan: [email protected] Zebić, fra Jure: [email protected]Župić, fra Jozo: [email protected]

VJESNIK FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESVETOGA OTKUPITELJA

ISSN: 1334-8248Osnivač i izdavač:

Provincijalat Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja

Trg Gaje Bulata 3, 21 000 SPLIT Tel: 021/ 348-182; Fax: 347-822;

e-mail: [email protected]

Odgovorni urednik: fra Joško Kodžoman, provincijal

Glavni urednik:fra Frano Doljanin

Tisak: Jafra-print d.o.o. SolinList izlazi dvomjesečno

Naslovna stranica: Samostan Živogošće

Vjesnik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja 4-5/2016. 245

IZ PROVINCIJALATARiječ o. Provincijala ............................................................................................................................ 247

IZ GENERALNE KURIJEPismo generalnih ministara povodom obilježavanja 800. obljetnice Porcijunkulskog oprosta ................. 249Pismo Generalnog ministra o svetkovini sv. Franje Asiškog ............................................................... 250Rim: Fra Siniša Balajić predvodio obred preminuća u Generalnoj kuriji ........................................... 252

IZ TAJNIŠTVASastanci provincijskog definitorija....................................................................................................... 253Sinj: Svečano zavjetovanje ................................................................................................................. 253Makarska: Duhovne vježbe i obnova zavjeta ..................................................................................... 253Fra Željko Barać položio prve jednostavne zavjete ............................................................................. 253Primanje u Postulaturu ........................................................................................................................ 253Kandidati u odgojnim zavodima ......................................................................................................... 254Nova služba fra Josipa Cvitkovića ...................................................................................................... 254Doktorirao fra Ivica Jurić .................................................................................................................... 255Zapisnik sa sjednice JKPMOFM ......................................................................................................... 255Split-Trstenik: Održan susret JKPM i SLAN ..................................................................................... 257

IZ ŽIVOTA PROVINCIJEMirlović: Proslava blagdana sv. Jakova .............................................................................................. 259Bogdanovići: Proslava sv. Ane ........................................................................................................... 259Studenci: Proslava sv. Ilije .................................................................................................................. 260Imotski: Proslava 25. obljetnice osnutka 115. brigade ....................................................................... 261Imotski: Proslava 25. obljetnice svećeništva fra Marka Bitange i fra Vuka Buljana ......................... 261Imotski: Proslava Gospe od Anđela ..................................................................................................... 262Sinj: Drugo hodočašće hrvatske vojske, policije i branitelja .............................................................. 265Proslava Gospe od Anđela na Visovcu ................................................................................................ 269Karin: Proslava Gospe od Anđela ....................................................................................................... 271Sanski Most (BiH): Fra Petar Komljenović proslavio mladu misu .................................................... 272Sinj: Hodočašće svećenika, redovnika i redovnica iz Cetinske krajine .............................................. 275Split: Misa za Domovinu .................................................................................................................... 281Sinj: Održan 8. festival Klape Gospi Sinjskoj .................................................................................... 282Hodočasnici Marijanskog zavjeta u Drnišu ........................................................................................ 283Karin: Ministar kulture posjetio franjevački samostan ....................................................................... 284Mladi Dolačani na susretu mladih u Poljskoj ..................................................................................... 284Hodočašće Imotske krajine i Rame u Sinj .......................................................................................... 284Split: Izrađena umjetnička grafika s likom Gospe Sinjske, Majke od milosti ................................... 285Zmijavci: Proslava Sv. Lovre .............................................................................................................. 286Zlatna krunica Čudotvorne Gospe Sinjske u prigodi 300. obljetnice krunjenja Gospine slike .......... 286Podbablje: Svečano proslavljena sv. Klara ......................................................................................... 287Nova kapelica Gospi Sinjskoj i 70. obljetnica smrti Ivana More ....................................................... 288Hodočašće mladih Splitsko-makarske nadbiskupije „Od Gospe do Gospe“ ..................................... 289Sinj: Proslava Gospe Sinjske .............................................................................................................. 291Stankovci: Proslava Velike Gospe ...................................................................................................... 306Visovac: Proslava Velike Gospe ......................................................................................................... 307Proložac: Proslava Velike Gospe u Zelenoj katedrali ......................................................................... 307Proslava Velike Gospe u Župi Bilice .................................................................................................. 308Vinjani: Proslava sv. Roka .................................................................................................................. 309Sv. Rok: Proslava sv. Roka ................................................................................................................. 310Studenci: Proslava 30. obljetnica lista ‘Studenci’ i izložba grafika fra Ante Udovičića .................... 310Podbablje: Proslava Kraljice Hrvata ................................................................................................... 312Karin: U samostanu održan sastanak Povjerenstva za razvoj priobalja .............................................. 312Imotski: Održan samostanski kapitul ................................................................................................... 313Gradac Drniški: Proslava blagdana Male Gospe ................................................................................ 313Šibenik-Varoš: Proslava Male Gospe .................................................................................................. 315Knin: Proslava Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Biskupiji ............................................ 316Vukšić-Lišane: Zaziv Duha Svetoga na početku školske godine ........................................................ 317Sebišina: Proslava Presvetog Imena bl. Djevice Marije ..................................................................... 317Šibenik-Varoš: Zaziv Duha Svetoga za početak nove školske i vjeronaučne godine .......................... 318

KAZALO


Susret novaka JKPMOFM .................................................................................................................. 318Sinj: Predstavljeno ‘Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franj. provinciji Presv. Otkupitelja II.’ ..... 319Sinj: Svečano zavjetovanje ................................................................................................................. 328Sinj: Blagoslov ‘Pjesma stvorenja’ u samostanskom klaustru ............................................................ 331 Imotski: Dan mučenika Provincije ..................................................................................................... 333Proslava sv. Mihovila u Kijevu ........................................................................................................... 334Proložac: Proslava sv. Mihovila .......................................................................................................... 335Proslava sv. Mihovila u Vukšiću ......................................................................................................... 336Čvrljevo-Utore: Proslavljen blagdan sv. Mihovila ............................................................................. 336KBF Sveučilišta u Splitu započeo s novom akademskom godinom .................................................. 336Vinovo Donje: Sa proslave svetog Vinka Paulskog ............................................................................ 338Split: Obred preminuća sv. našega oca Franje .................................................................................... 340Imotski: Proslava sv. Franje Asiškog .................................................................................................. 341Proslava sv. Franje na Trsteniku u Splitu ............................................................................................ 342Visovac-Drniš: Proslava Sv. Franje .................................................................................................... 343Lišane: Proslava svetkovine sv. Franje ............................................................................................... 343Split: Predstavljeno izdanje otpjevnih psalama „Pjevajte Bogu našemu“ fra Stipice Grgata ............ 343Susret dekana Splitsko-makarske nadbiskupije s nadbiskupom Barišićem ........................................ 349Godišnji izlet – hodočašće redovnica Splitsko-makarske nadbiskupije ............................................. 350Potravlje: Posveta oltara i blagoslov crkve .......................................................................................... 351Šibenik-Varoš: Nedjelja zahvalnosti za primljena dobročinstva ........................................................ 352Imotski: Dekanatski sastanak .............................................................................................................. 353Zagreb-MBL: Proslava misijske nedjelje ........................................................................................... 353Lišane: Zahvala za Božja dobročinstva .............................................................................................. 354 Imotski: Proslava 25 godina crkve Sv. Josipa u Glavini Donjoj ....................................................... 354Bilice: Proslava misijskog dana .......................................................................................................... 356Imotski: Susret odgojnih zavoda Provincije ....................................................................................... 357

INOZEMNA PASTVAVancouver: Uvođenje župnika u službu .............................................................................................. 359Kelkheim: Uvođenje novih ministranata i misa za mlade .................................................................. 359Kelkheim: Proslavljena Gospa Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta ................................................. 360Slavlje mlade mise fra Petra Komljenovića u HKZ Sindelfingen ...................................................... 361München: Predstavljanje knjige fra Stjepana Čove ............................................................................ 362Kelkheim: Hodočašće u Rim, Asiz i Padovu ...................................................................................... 363Vierzehnheiligen: Trodnevni pastoralni skup ..................................................................................... 365

OFS i FRAMAKarin: Susret kandidata za OFS .......................................................................................................... 367Drniš: OFS i FRAMA proslavili sv. Ljudevita ................................................................................... 367Proložac: Mjesno bratstvo OFS-a proslavilo blagdan Rane sv. Franje ............................................... 368Novo Područno vijeće splitsko-dubrovačkoga područnog bratstva OFS-a ......................................... 369Izabrano novo vodstvo Hrvatskoga nacionalnog bratstva OFS-a ....................................................... 370Runovići: Novo vijeće u mjesnom bratstvu Frame ............................................................................ 370Bratsko-pastoralni pohod mjesnom bratstvu Mirlović ....................................................................... 371Odluke i smjernice za Franjevački svjetovni red za razdoblje 2016. - 2019. ..................................... 371Članovi OFS-a hodočastili u nacionalno svetište Sv. Nikole Tavelića u Šibeniku ............................. 371Frama Gospe od Zdravlja i franjevački bogoslovi volontirali za Marijine obroke ............................ 372Mirlović: Izborni kapitul OFS-a ......................................................................................................... 372Knin: Zavjetovanje i izborni kapitul u mjesnom bratstvu OFS-a ....................................................... 373

RAZNOFra Petar Lubina i fra Josip Šimić održali predavanja u Fatimi ......................................................... 375Split: Tiskani ‘Otpjevni psalmi’ fra Stipice Grgata ............................................................................. 375Split: Posthumno predstavljena knjiga fra Vicka Kapitanovića „Fra Andrija Dorotić“ ..................... 376Zagreb: Umro Anđelko Klobučar - prijatelj naše Provincije .............................................................. 377Sv. Franjo Asiški i milosrđe - „Bog se ne umara opraštati“ ............................................................... 378

NAŠI POKOJNICI† Fra Srećko Vekić .............................................................................................................................. 381† Fra Vladimir Tadić ........................................................................................................................... 389


IZ PROVINCIJALATA

RIJEČ O. PROVINCIJALA

Draga braćo!

Zazivom Duha Svetoga na početku nove školske, vjeronaučne, odnosno, akademske godine naše se svećeničko-redovničko i pastoralno djelovanje upot-punjuje sadržajima i programima, ko-jima pratimo mlade ljude na njihovom putu odrastanja u vjeri i ljudskosti. Kako bismo što bolje odgovorili toj zahtjevnoj zadaći, potrebno je uložiti vrijeme i trud. Bez kritičkog promišljanja vjerničke i opće društvene stvarnosti u kojoj živimo kao i podvrgavanja kritici naše dosadaš-nje prakse i načina rada s mlađim uzra-stima vjernika, postoji realna opasnost da se naš rad pretvori u obični formali-zam, bez jasne vizije, strategije, plana, i da kao takav u konačnici bude osuđen na polovičan uspjeh ili čak neuspjeh. Stoga vas, draga braćo, potičem da s velikom odgovornošću i obazrivošću, prema svi-ma koji su nam povjereni, posebno pre-ma mlađim uzrastima vjernika, date svoj maksimalni doprinos u njihovoj što kva-litetnijoj vjerničkoj i ljudskoj formaciji. Iako nijednu skupinu vjernika ne bismo smjeli zanemariti, ipak su mladi ti, na kojima svijet ostaje i koji su, kao takvi, zalog naše budućnosti. Vjerujem, draga braćo, posebno vi koji ste predvoditelji većih župnih zajednica, da ste se sposob-ni prilagoditi svakoj situaciji, te kritički promišljati svoj rad i nepristrano valo-rizirati svoje pastoralne rezultate. I kod najvećih uspjeha, koja moguće prate i nekakva javna priznanja, postoje prostori

za poboljšanje, kao što i nečiji neuspjesi i trenutačne frustracije, mogu potaknu-ti osobu da nešto žurno mijenja u svom pastoralnom pristupu i time pokrene pozitivne promjene. U radu s mladima, posebno bih naglasio potrebu njihovog neumornog animiranja za svećeničko-re-dovnička zvanja.

Iza nas su značajne obljetnice naših samostana i Svetišta, koje smo prosla-vili skladno i dostojanstveno. U našem samostanu u Omišu, na blagdan Gospe od Karmela, svečano smo obilježili 300. obljetnicu doseljenja fratara u Omiš na Skalice, pod vodstvom fra Stjepana Vr-ljića. U Svetištu i župi Čudotvorne Gos-pe Sinjske proslavili smo 300. jubilej krunidbe Majke od milosti. Dok zahva-ljujem braći gvardijanima, svećenicima, napose ispovjednicima, te svima koji su, u organizacijskom i svakom drugom smislu, doprinijeli dostojanstvenom obi-lježavanju tih značajnih obljetnica, zado-voljstvo mi je najaviti i nove skorašnje obljetnice, koje će se, uz supokrovitelj-stvo Provincije, također proslaviti uz brojna kulturna i duhovna događanja. Pred nama su, naime, 300. obljetnica oslobođenja Imotske krajine od turskih osvajača, koja će svoju kulminaciju do-živjeti 2017. godine na blagdan Gospe od anđela, zaštitnice samostana i župe, te grada Imotskog. Ujedno 2018. godine ćemo obilježit i 550. obljetnicu dolaska fratara u Zaostrogu. Uvjeren sam da će obadva slavlja proteći uz brojna znan-


iz provincijalata

stveno-kulturna i duhovna događanja. Potičem svu braću da se aktivno uključe i doprinesu proslavi tih važnih obljetnica.

Potaknuti pozivom Generalnih mini-stara franjevačkih obitelji na sve franje-vačku suradnju i u Hrvatskoj smo, na nacionalnoj razini, obilježili dvije zna-čajne franjevačke obljetnice, naime, 800 godina Porcijunkulskog oprosta i 500 godina od bule pape Leona X. „Ite vos“, poznate i kao „Bulla unionis“ koja je označila tužnu diobu Prvog franjevačkog reda. Tim smo zajedničkim činom, u or-ganizaciji Vijeća franjevačkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, htjeli pokazati našu potrebu ali i spremnost da svi ubuduće više radimo na našem franje-vačkom udruživanju i poboljšanju surad-nje. Konferencija generalnih ministara franjevačkih obitelji, na svojoj sjednici, održanoj 12. ožujka 2015. u Rimu, uputi-la je svojoj braći Reda kratko, sadržajno i poticajno pismo, u kojem između osta-loga kažu:“ …Želimo da cijeli naš Red pronađe kreativnost u slijeđenju Isusa, potpomognuti istim Pravilom i primje-rom sv. oca Franje. (…) polazeći od po-vijesnih uspomena, osnaženi dijalogom i bratskim razabiranjem, dovodi nas, na nov način, do izbora i zajedničkog ostva-renja inicijativa evangelizacije.“

Kao redovnička Zajednica, koja je kroz protekla stoljeća dala nemjerljiv do-prinos razvoju i opstanku katoličke vjere

u našem hrvatskom narodu, dugujemo posebnu zahvalnost onim našim člano-vima, koji su u nemirnim povijesnim vremenima, podnijeli žrtve mučeništva. Ovim putem, u svjetlu skorašnjeg blag-dana Svih svetih i Dušnog dana, potičem sve vas, draga braćo, da nastavite neu-morno istraživati okolnosti i mjesta nji-hovog stradavanja, kako bismo, jasnog pogleda i uz sigurna saznanja mogli i nadalje njegovati uspomenu na njih i nji-hove žrtve. Naša će Provincija podržati svaku inicijativu obilježavanja mjesta njihovog stradavanja i sve druge projekte koji imaju za cilj rasvijetliti povijest i ču-vati uspomenu na naše mučenike, pred-vođene fra Rafom Kalinićem.

Želeći vam svima obilje Božjeg bla-goslova i puno uspjeha u vašem pasto-ralnom i svakom drugom radu, prepo-ručujući vas, posebno naše najmlađe, zagovoru sv. našeg oca Franje i majke Marije, pozdravljam vas našim franje-vačkim pozdravom.

Mir i dobro!Br. 01-918/2016.Split, 25. listopada 2016.

fra Joško Kodžoman, provincijski ministar


IZ GENERALNE KURIJEIZ GENERALNE KURIJE

PISMO GENERALNIH MINISTARA POVODOM OBILJEŽAVANJA 800. OBLJETNICE PORCIJUNKULSKOG OPROSTA

Generalni ministri franjevačke obitelji fr. Michael Anthony Perry, OFM; fr. Marco Tas-ca, OFMConv; fr. Mauro Jöhri, OFMCap; fr. Nicholas Polichnowski, TOR; Tibor Kauser, OFS; i sr. Deborah Lockwood, OSF, na blagdan sv. Brigite, zaštitnice Europe, 23. srpnja 2016., uputili su zajedničko pismo povodom obilježa-vanja 800. obljetnice Porcijunkulskog oprosta.

Porcijunkulski oprost i Godina milosrđa dva su događaja koja obilježavaju 2016. godinu, ističu u pismu generalni ministri, naglašavaju-ći kako je nadahnuće za porcijunkulski oprost imao sv. Franjo, a za slavlje Godine milosrđa papa Franjo koji nosi njegovo ime. Povjesniča-rima je ostavljano da raspravljaju kada je točno udijeljen porcijunkulski oprost, ali ovo je prilika da istražimo bogatstvo teme milosrđa i oprošte-nja u kontekstu franjevačke duhovne tradicije.

Generalni ministri pišu kako riječ ‘miseri-cordia’ sv. Franjo posebno koristi u dva slučaja. Prvo, kad želi pokazati Božje milosrđe prema nama ljudima, i drugo, naše milosrđe prema braći i sestrama. To je sadržano u motu Godine milosrđa ‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan’ (Lk 6,36). Božja ljubav je neograni-čen izvor iz kojega možemo crpsti milosrđe pre-ma bližnjima. Razlog za opraštanje drugima jest da nama Bog može oprostiti – kao što molimo u Očenašu ‘otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim’. Taj izraz ‘kako’ pokazuje motiv našega oproštenja drugima, tj. mi trebamo biti milosrdni ‘kako’ je naš Otac milosrdan. Postajući svjesni dara Božje ljubavi i milosrđa, taj dar možemo ponuditi braći i se-strama. Naime, mi, poput sv. Franje, otkrivamo

da je Bog ‘dobro, svako dobro, najviše dobro, i jedini dobar’.

Da bismo postali svjesniji Božje ljubavi i dobrote prema nama, potrebno je pronaći vrije-me za molitvu i pobožnost kako bismo ujedinili kontemplaciju i akciju. To je važno ako želimo ponovno otkriti istinski izvor naše obveze i lju-bavi prema bližnjemu, obnoviti snagu i energi-ju potrebnu u služenju braći i sestrama, stvarati kulturu mira i pomirenja.

Generalni ministri u pismu navode primjere iz Franjina života koji se odnose na mir i pomi-renje, kao što je primjer pomirenja civilnih vla-sti i asiškog biskupa. Pisci životopisa sv. Franje navode kako je sv. Franjo rekao da je sramota da nitko nije intervenirao kako bi stvorio mir i sklad među njima. Sukladno tom primjeru, i nama se postavlja pitanje koliko odgovornosti osjećamo, poput sv. Franje, da donesemo mir i pomirenje iznad svega u našim bratstvima, ali isto tako s obzirom na političke, vjerske, eko-nomske i društvene sukobe našega vremena? Sv. Franjo nije pozvao sukobljene stranke na sastanak nego ih je kroz pjesmu ‘Brata sunca’ usmjerio prema Božjoj ljepoti i pokazao im veći cilj za živjeti u miru.

U današnjem svijetu mi franjevci pozvani smo pronaći načine kako bismo dodirnuli ljud-ska srca svjedočeći malenošću, jednostavnošću, ljepotom i pjesmom.

Na kraju generalni ministri završavaju riječi-ma da naši životu budu živa pjesma hvale Bogu, izvor svake ljubavi koja će biti nadahnuće za stvaranje mira i pomirenja.


iz generalne kurije

PISMO GENERALNOG MINISTRA O SVETKOVINI SV. FRANJE ASIŠKOG

Sveti Franjo: čovjek slušanja, susreta i prihvaćanja

Draga braćo,Gospodin vam dao mir!Slaveći blagdan našega svetoga Utemeljite-

lja, oca i brata Franje, uvijek se osjećamo oča-rani njegovom osobom, njegovim djelovanjem i njegovom porukom. Sveti Franjo, sa svojom evanđeoskom radikalnošću i u svojoj ljudskoj autentičnosti, sa svojom simpatijom i bratskom otmjenošću prema svim drugim stvarnostima koje su ga okruživale, bio je začetnik i nadah-nitelj ljudskosti, duboke povezanosti ljubavi i poštivanja sa Crkvom, društvom i sa svim stvo-renjem.

U ovom Pismu slavlja i pozdrava svima vama, braćo, želimo se zadržati na kratkoj i bit-noj poruci Potvrđenoga pravila (poglavlje 3, 10 - 11.) «Savjetujem. Opominjem i potičem svoju braću u Gospodinu Isusu Kristu da se ne sva-đaju i ne prepiru (usp. 2 Tim 2,14) kad idu po svijetu i da druge ne osuđuju; nego neka budu blagi, miroljubivi, čedni, krotki i ponizni, neka sa svakim razgovaraju uljudno kako i dolikuje”.

Ovaj nas tekst Pravila podsjeća kako mi, Manja braća, trebamo “ići svijetom”, u ovom našem današnjem svijetu, ljubeći ga i prihvaća-jući sa njegovim svjetlima i sjenama, gledajući na velike izazove koje predstavlja našem živo-tu i poslanju. Nikad u povijesti čovječanstva, kao danas, čovjek nije postigao tako uspješan i globaliziran kulturalni, znanstveni i tehnološki razvoj. To ga čini sposobnim da ostvaruje velike i lijepe stvari prema čovječanstvu i prema pla-netu, i istovremeno smo također svjedoci kako čovjek takvu moć može koristiti u samo sebič-noj perspektivi, rađajući novim oblicima siro-maštva, nasilja, straha i sukoba među ljudima, i uzrokujući duboke rane prirodi.

Ovaj tekst Pravila podsjeća da mi, Manja braća, po našem načinu života trebamo biti svjedoci onoga dobra koje je ljudsko biće ka-

dro izraziti, izbjegavajući i u samim našim brat-skim i društvenim odnosima svađe i prepirke, njegujući naprotiv blagost, skromnost, krotkost, poniznost, poštenje, i mir među nama i prema svima.

Franjo nam je, jednostavnim i dubokim tek-stovima i svojim konkretnim i znakovitim ge-stama, pružio religiozni i ljudski ideal koji daje našemu životu autentični i privlačni smisao koga prvi mi trebamo prihvatiti i drugima pre-nositi. Franjo je bio čovjek koji je umio vidjeti i otkriti što se događa u njemu i oko njega; bio je čovjek slušanja, uvijek pozoran na glas Boga i drugih; bio je čovjek susreta s onima koji ga okružuju; bio je čovjek prihvaćanja prema svi-ma i još više prema siromašnijima i potrebitiji-ma; bio je čovjek zalaganja u svom okruženju, razdiranom nasiljem i isključivanjem osoba.


iz generalne kurije

Mi, Manja braća, gledajući na Franju i na da-našnji svijet, možemo kroz naš stil života i kroz velike vrijednosti sadržane u našoj duhovnosti pružiti dodatak duše kulturi našega vremena. Možemo također pružiti dodatak bratstva, sim-patije i uljudnosti našem društvu rastrganom to-likim nepravdama i nasiljima. Odgovorit ćemo tako pozivu da budemo neumorni navjestitelji Isusa Krista, evangelizatori koji potiču svakoga krštenika da bude oruđe pomirenja i uvjerljiva svjedočenja pomirenoga života (usp. EG 239). U ovom našem poslanju dijalog – u svojim di-menzijama: ekumenskoj, međureligijskoj i me-đukulturalnoj – je moćno oruđe koje je Gospo-din stavio u naše ruke i kojega je sveti Franjo svjedok, da od naših odnosa učini susret mira, s nadom da izgrađujemo pravedno, prihvaćajuće i bratsko društvo.

Privlačna sugestivna snaga našega oca sve-toga Franje se pokazuje u njegovoj sposobnosti da Božju riječ prevede ne samo u teološke izri-čaje, nego i u ljudske i društvene, to jest živeći Evanđelje istovremeno u svim svjim odnosima: prema Bogu, prema ljudima i prema svim stvo-renim bićima. Riječ, tako utjelovljena, dat će nam Duha, sposobnog da preobrazi i rasvijetli različite dimenzije našega života: religioznu, društvenu, političku, kulturalnu, znanstvenu, ekonomsku i druge.

Kako mi danas možemo nastaviti prevoditi ovo evanđeosko blago i naše iskustvo Boga u bratstvu, u konkretna djelovanja i projekte, u korist naše braće i sestara? Što možemo čini-ti osobno i u svakom našem bratstvu i jedinici Reda u korist dijaloga, prihvaćanja siromašnih, skrbi za stvoreno, u službi dobra Crkve i čovje-čanstva?

Slaviti blagdan svetoga Franje znači za nas ne samo pjevati njegove pohvale, nego također dopustiti da nas zahvate pozivi Evanđelja i na-šega današnjeg svijeta, obnavljajući svoj franje-vački poziv.

I mi kao Franjo, našim bratskim životom, želimo biti ljudi nade. One nade koja je drugo lice ljubavi, jer tko ljubi iskreno očekuje ne-

predvidivo. Želimo biti ljudi koji umiju gledati na veće i moguće dobro koje je Bog stavio u srce svake osobe i koje može promijeniti tijek povijesti, sukladno projektima Boga za čovje-čanstvo i za svijet. Želimo biti oni koji se nadaju i koji će moći vidjeti i ostvariti nenadano. Želi-mo biti ljudi molitve koji trajno crpe iz Boga, izvora svake nade, ono svjetlo koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, smiruje njegovo srce i otvara ga dobrohotnoj uzajamnosti.

Nada u franjevaštvu obilježava osobitu spo-sobnost pred životom, sačinjenu od odvažnosti, duha kreativnosti, volje za rizikom, optimistič-nim duhom i društvenim zalaganjem. Odvaž-nost, oživljena i podržana kršćanskom nadom, jest veliko svjedočenje aktivne nazočnosti Boga u Crkvi i u svijetu.

Naš serafski otac i brat Franjo, svojim pri-mjerom i zagovorom, neka nam pomogne da surađujemo sa svima onima koji vjeruju u krea-tivnu i solidarnu sposobnost osoba, u izgradnji ljudskijeg, bratskijeg, srdačnijeg i radosnijeg društva. Neka nam poluči da budemo blagi, miroljubivi i skromni, krotki i ponizni, pošteni među sobom i sa svima, da u cijelom svijetu zasvijetli ljepota i milosrdna ljubav Kristova.

Sretan blagdan!

Rim, 29. rujna 2016.Blagdan svetih arkanđela

Vaša braća iz Generalnoga definitorija: Fr. Michael Anthony Perry, ofm (Min. gen.) Fr. Julio Cesar Bunader, ofm (Vic. gen.) Fr. Caoimhin O Laoide, ofm (Def. gen.) Fr. Ignacio Ceja Jimenez, ofm (Def. gen.) Fr. Nicodeme Kibuzehose, ofm (Def. gen.) Fr. Lino Gregorio Redoblado, ofm (Def. gen.) Fr. Ivan Sesar, ofm (Def. gen.) Fr. Lorant Orosz, ofm (Def. gen.) Fr. Valmir Ramos, ofm (Def. gen.) Fr. Antonio Scabio, ofm (Def. gen.) Fr. Aidan McGrath, ofm (Seg. gen.)

Prot. 106939


RIM: FRA SINIŠA BALAJIĆ PREDVODIO OBRED PREMINUĆAU GENERALNOJ KURIJI

Fra Siniša Balajić, vicetajnik za Formaciju i studij u Franjevačkom redu OFM, predsjedao je obredu preminuća u Generalnoj kuriji u Rimu u ponedjeljak, 3. listopada 2016. godine. U obre-du preminuća u crkvi Santa Maria Mediatrice sudjelovali su braća franjevci iz Generalne ku-rije, časne sestre različitih kongregacija, članovi drugih franjevačkih zajednica i prijatelji. Nakon liturgijskog slavlja, druženje je nastavljeno u kloštru Generalne kurije, objavljeno je na web stranicama Reda.

Fra Siniša Balajić u razmišljanju u prigodi Preminuća sv. Franje koje je naslovio „Franjo, posrednik vjere / bratstvo vjere“ na početku je istakao kako su mnogi znakovi koji su sv. Fra-nju doveli do čvrste vjere, a potom je progovo-rio o tim znakovima koje ukratko donosimo.

Prvo, Franjina vjera nije jednostavno vjero-vanje nego dar o kojem je razmatrao, mislio, nju je duboko proživljavao, zbog koje je trpio i radovao se, nju je dijelio i naviještao drugima. Franjo nas podučava da i mi prihvatimo vjeru kao dar u svom bratu koja nas vodi do životnog iskustva kako bismo njezinom snagom mijenja-li život. Ona je i divni izvor radosti koju dijeli-mo s braćom i naviještamo drugima.

Drugo, ako tako promatramo vjeru i po njoj živimo, imat ćemo duboku radost poput Franje. Tu je tajna dobroga života koje poznaje i poteš-koće kako nas uči povijest Crkve i drame vjer-nika koji se nisu nikada odrekli vjere. Franjo nam je u tom uzor i u našim velikim ili malim zajednicama koje se trebaju otvoriti drugima i njima u tom pomoći. Važno je kada kažemo da imamo vjeru da se za nju borimo u vlastitom životu ne samo da o njoj drugima govorimo.

Treće, Franjin nam život pokazuje da ga je Bog cijeloga života pozivao da gradi projekt vje-re. Očev je glas slušao cijeloga svoga života i nije bio ni jednoga časa bez milosti i prisutnosti vje-re. Za Franju je sve prigoda za učvršćenje vjere i promjenu života. Svaka sredina, svaka dob, mje-sto, osoba i događaj potvrđuju Božju prisutnost.

Četvrto, navlastito je odnos prema mome bratu s kojim živim mjesto u kojem se odražava odnos s Ocem i bratom, njemu se otvara u svo-joj slobodi i s njim dijelim svoju vjeru, iskustvo, vlastite sumnje, poteškoće vjere ali i tražim na-čin da ih nadvladam. Na kraju, kao peti znak, naveo je da je svaki časak života dobra prilika za početak, nastavljanje puta vjere u prisutnosti Oca i braće.

iz generalne kurije


IZ TAJNIŠTVAIZ TAJNIŠTVA

SASTANCI PROVINCIJSKOG DEFINITORIJANa sastanku Provincijskog definitorija, koji

je održan u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu 10. kolovoza 2016. godine, sudjelovali su provincijal fra Joško Kodžoman, vikar Provin-cije fra Ante Udovičić, definitori fra Petar Čir-ko, fra Ivan Čupić, fra Dušan Džimbeg, fra Tino Labrović, fra Ivan Maletić i fra Zvonko Tolić.

Na sastanku je za ravnatelja Franjevačke kla-sične gimnazije u Sinju s pravom javnosti iza-bran fra Blaž Toplak. Budući da je posluživanje

župe Gala-Gljev ispražnjeno zbog bolesti fra Ivana Norca Kljaje, za župnika je predložen fra Mladen Marić s rezidencijom u Grabu.

********Na sastanku provincijskog definitorija, koji

je održan u samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu 6. rujna 2016. raspravljalo se o nekoliko dopisa personalno-ekonomske naravi.

Slijedeći sastanak Provincijskog definitorija održat će se 15. i 16. studenoga 2016.

SINJ: SVEČANO ZAVJETOVANJE:U četvrtak, 22. rujna 2016., u crkvi Gospe

Sinjske u Sinju za vrijeme euharistijskog slav-lja u 17.30 sati u ruke provincijala fra Joška Kodžomana položili su svečane zavjete:

fra Ivan Marija Đuzel (Imotski), fra Ivan Grubišić (Trilj), fra Jerko Kolovrat (Imotski),

fra Mario Lemo (Nevest), fra Dejan Međugorac (Knin), fra Ante Prološčić (Klis), fra Kristian Radas (Vodice), fra Toni Šimunović Erpušina (Otok).

Mladoj braći čestitamo i po zagovoru sv. Franje neka ih prati Božji blagoslov.

MAKARSKA: DUHOVNE VJEŽBE I OBNOVA ZAVJETA U franjevačkom samostanu Uznesenja BDM

u Makarskoj od 24. do 28. rujna 2016. franje-vački bogoslovi imali su duhovne vježbe pri-godom obnove privremenih zavjeta. Voditelj duhovnih vježbi bio je fra Danijel Nikolić, ma-gistar franjevačkih bogoslova Bosne Srebrene.

Na završetku duhovnih vježbi u srijedu, 28. rujna 2016., o. Provincijal predslavio je misno slavlje na kojem su bogoslovi obnovili jedno-stavne redovničke zavjete:

fra Tino Čatlak, fra Slaven Čeko, fra Filip Čogelja, fra Dani Čulo,

fra Nikola Dominis, fra Marko Đerek, fra Matej Perić, fra Ivo Rastočić, fra Martin Romić, fra Darijo Sinković, fra Milan Sladoja, fra Darijo Stanković, fra Željko Štrbac, fra Dražan Tadić, fra Stipan Vugdelija, fra Nikola Žulj.

FRA ŽELJKO BARAĆ POLOŽIO PRVE JEDNOSTAVNE ZAVJETEFra Željko je proveo novicijat u Asizu u kući

sv. Damjana, a u srijedu, 28. rujna 2016. u Ma-karskoj, položio je u ruke provincijala fra Joška Kodžomana, prve jednostavne zavjete.

PRIMANJE U POSTULATURUDana 17. rujna 2016. započeli su Postulatu-

ru u Imotskom pod vodstvom magistra fra Kri-stiana Stipanovića: Zvonimir Pavković (Split), Tony Barać (Vrgorac) i Šimun Suton (Kočerin).


iz tajništva

KANDIDATI U ODGOJNIM ZAVODIMAPostulatura1. Zvonimir Pavković (Split)2. Tony Barać (Vrgorac)3. Šimun Suton (Kočerin)

Sjemenište1. razred

1. Toni Baković (Kadina Glavica)2. Leonardo Gelić (Knin)3. Toni Krolo (Ugljane)4. Branimir Mađor (Hrvace)5. Ante MijoČ (Otok)6. Ante Smoljo (Otok)7. Teo Tadić (Sinj)8. Lovre Veraja (Metković)

2. razred1. Domagoj Bušić (Vinjani)2. Ante Čavlina (Promina)3. Dominik Keža (Metković)4. Ilija Knežević (Knin)5. Dragan Kolovrat (Metković)6. Gabriel Tolja (Drniš)

3. razred1. Vlaho Jakić (Metković)

4. razred1. Ante Bešlić (Potravlje)2. Stipe Buljan (Sinj)

Novicijat1. fra Davor Landikušić2. fra Ivan Novaković3. fra Marko Pudar

Klerikat – SplitI. godina1. fra Željko Barać2. fra Nikola Dominis

II. godina1. fra Tino Čatlak (Sinj)2. fra Nikola Žulj (Knin)

III. godina1. fra Slaven Čeko (Livno)2. fra Filip Čogelja (Kaštel Stari)3. fra Ivo Rastočić (Metković)

IV. godina1. fra Dani Čulo (Sinj )2. fra Ivan Grubišić (Trilj)3. fra Darijo Sinković (Gradac n/m)4. fra Željko Štrbac (Zagreb)5. fra Stipan Vugdelija (Otok)

V. godina

1. fra Frano Bosnić (Blato na Korčuli)2. fra Ante Prološčić (Klis)3. fra Kristijan Radas (Vodice)4. fra Milan Sladoja (Sinj)

VI. godina

1. fra Ivan Jakovljević (Knin)2. fra Mario Lemo (Kaštel Novi)

Klerikat – Zagreb1. fra Matej Perić (Vinjani) - III. godina2. fra Marko Đerek (Split) - IV. godina3. fra Dražan Tadić (Otok) - IV. godina4. fra Ivan Đuzel (Imotski) - V. godina

Rim

V. godina1. fra Jerko Kolovrat (Imotski)2. fra Dejan Međugorac (Knin)3. fra Toni Šimunović Erpušina (Otok)

NOVA SLUŽBA FRA JOSIPA CVITKOVIĆA Na Kapitulskom kongresu Kustodije Svete

Zemlje, održanom na Brdu Blaženstava od 19. do 23. rujna 2016, uprava Kustodije je imenova-la fra Josipa Cvitkovića ekonomom samostana Svetog Spasitelja u Jeruzalemu i domagistrom bogoslova teologije.

Njegova nova adresa je:St. Saviour’s Monastery1, St. Francis Street; P.O.B. 18691001 Jerusalem, ISRAELTel: +972. 02 / 6266.777E-mail: [email protected]


iz tajništva

RIM: DOKTORIRAO FRA IVICA JURIĆ U Rimu 13. listopada 2016. godine fra Ivi-

ca Jurić, magistar bogoslova provincije Pres-vetog Otkupitelja i profesor na KBF-u u Splitu, obranio je na Papinskom pastoralnom institutu “Redemptor Hominis” Papinskog lateranskog sveučilišta doktorsku tezu i time stekao aka-demski stupanj doktora znanosti iz područja humanističkih znanosti, polja teologije, sa specijalizacijom u pastoralnoj teologiji.

Doktorsku tezu pod naslovom MOVIMEN-TI E «NUOVE COMUNITÀ» NELLE PAR-ROCCHIE SECONDO LE PROSPETTIVE DI “REDEMPTORIS MISSIO”, Le aggregazioni ecclesiali e il loro contributo missionario alla pastorale parrocchiale nell’Arcidiocesi di Split-Makarska (Croazia), - Pokreti i nove zajednice u župama prema smjernicama “Redemptors missio”, Laičke skupine i njihov misionarski doprinos župnom pastoralu u Splitsko-makar-skoj nadbiskupiji, izradio je pod mentorstvom prof. Paola Asolana.

U navedenoj disertaciji autor se bavi prob-lematikom mjesta i uloge crkvenih laičkih pokreta i novih zajednica u župnom pastoralu općenito i na poseban način u Splitsko-makar-skoj nadbiskupiji.

U prvom dijelu disertacije autor teološki ana-lizira pastoralnu situaciju u širem (europskom) i užem (lokalnom) smislu s ciljem otkrivanja kairoloških elemenata koji će kasnije poslužiti za izradu novog pastoralnog modela koji ima za cilj unaprjeđenje postojeće crkvene prakse. U drugom dijelu disertacije, na osnovu crkvenih dokumenata (enciklike pape Ivana Pavla II Re-

demptoris missio), autor razrađuje teološko-pastoralnu kriteriologiju s obzirom na mjesto i ulogu pokreta i novih zajednica u župnom pas-toralu.

U trećem dijelu disertacije, uz teološko-pastoralnu analizu postojećih pokreta i novih zajednica u Nadbiskupiji, njihovu valorizaciju u sadašnjem i budućem pastoralnom djelovanju, predložen je novi operativni model djelovanja župe koji bi bio prikladniji društveno-kulturnom kontekstu u kojem živimo i koji bi ostvario novi zamah u pastoralnom djelovanju u Nad-biskupiji, osobito što se tiče socijalne dimenzije evangelizacijskog poslanja Crkve u društvu. Taj novi pastoralni model podrazumijeva prom-jenu naslijeđenog mentaliteta, odgovarajuću kršćansku formaciju svih a osobito vjernika lai-ka voditelja crkvenih pokreta i novih zajednica, zajedničko planiranje pastoralnog rad na razini Nadbiskupije, dekanata, župe, osnivanje laičkih službi itd.

ZAPISNIK SA SJEDNICE JKPMOFMZagreb - Siget, 16. rujna 2016.

U Franjevačkom samostanu u Sigetu, 16. ruj-na 2016. održana je redovna sjednica JKPMO-FM. Na sjednici su bili nazočna petorica pro-vincijalnih ministara i tajnik Konferencije uz ispriku predsjednika Konferencije fra Miljenka Šteka zbog bolesti a umjesto njega došao je vi-kar fra Ivan Ševo.

Sjednica je započela u 9.30 sati. Nakon moli-tve, fra Marjan Čuden, dopredsjednik JKPMO-

FM, pozdravio je sve nazočne i zahvalio im na dolasku. Nakon toga prešlo se na rad, kako je bilo i najavljeno u dnevnom redu, koji je bio jednoglasno usvojen.

1. Čitanje i usvajanje ZapisnikaFra Robert Bahčič pročitao je Zapisnik s

prethodne sjednice. Zapisnik je bio uz nekoliko primjedbi jednoglasno usvojen.


iz tajništva

2. Provincija sv. Jeronima (Zadar) i JKPM OFM.

Fra Andrija Bilokapić izvijestio je oko situ-acije njihove Provincije. Rekao je da su braća Provincije zadovoljna oko predaje samostana drugim zajednicama. Provincija Bosne Srebre-ne uzela je samostan u Pridvorju. Riješen je i Wiesbaden, Johannsburg se rješava, Pazin je predan fundaciji blaženog Egidija na šest godi-na. Zagrebačka Provincija je voljna preuzeti sa-mostan u Rovinju. Pitanje Argentine još uvijek ostaje u procesu rješavanja. Orebić je predan mostarskoj Provinciji. Na kraju je fra Andrija zahvalio svim Provincijama za pomoć koju su pružile. Zahvala također ide i fra Ivanu Sesaru koji je bio nazočan na kapitulu i na kongresu i tako je dobio jasan pogled na situaciju u Pro-vinciji.

Na pitanje fra Ivana Ševe zašto dolazi neka nova zajednica u Pazin, nova fundacija, gdje je smisao svega toga. Fra Andrija odgovara da im je prijašnji generalni ministar prigovarao da nije zadovoljan s njihovim načinom života i zato su preselili fundaciju iz Palestrine u Pazin u duhu obnoviteljskog života u Redu.

Pregled rada pripreme na svečane zavjete po-hvalili su svi provincijali od organizacije, pro-grama, boravka, duhovnih nagovora, upoznava-nje samostana i braće. Svi provincijali su odlučili da sljedeće godine moraju biti svi nazočni naj-manje jedan cijeli dan. Provincijali su zahvalili hercegovačkoj Provinciji za organizaciju.

Pregled organizacije priprema za svečane za-vjete išla je ovim redoslijedom: 2012 – Splitska Provincija; 2013 – Mostarska Provincija; 2014 – Zadarska Provincija; 2015 – Zagrebačka Pro-vincija. Za godinu 2017 na redu je Sarajevska Provincija.

3. Pitanje Ratio Formationis Franciscanae.Fra Joško je izvijestio da nije potreban pri-

jevod RFF na talijanski nego je dovoljno da pošaljemo tekst na hrvatskom jeziku. Predsjed-nik Konferencije mora poslati dopis na Upravu Reda s molbom da potvrde RFF. RFF je zajed-nički dokument Konferencije i također pojedi-načni svake Provincije.

4. Izvješća pojedinih provincijala o radu njihovih povjerenstava.

Fra Jozo, povjerenik Konferencije za misije i evangelizaciju, podsjetio je na susret svih od-govornih u našim Provincijama za ovo područje koji će se održati u Samoboru u kući Tabor 25. i 26. listopada 2016. Na ovom susretu će izabrati koordinatora za misije i evangelizaciju.

Fra Ilija povjerenik Konferencije za pravdu, mir, očuvanje svega stvorenog je izvijestio da će se odgovorni za ovu područje na razini Kon-ferencije sastat krajem godine i izbrat koordi-natora.

Fra Andrija povjerenik Konferencije za pa-storal i promicanje zvanja također je obavijestio provincijale da će sazvat sastanak odgovornih.

Povjerenik Konferencije za OFS i FRAMU do sada je bio fra Andrija. Pošto sada nemamo povjerenika provincijali su odlučili da se na sljedećoj sjednici izabere jednoga koji će to pratit na razini Konferencije.

5. Pravilnici za pojedina radna tijela pri Konferenciji.

Svi provincijali, odgovorni za njihova povje-renstava, pripremili su pravilnike za svoja po-dručja. Kako oko toga još ima puno nejasnoća oko zaduženja provincijala i ostalih odgovornih provincijali su odlučili da se svi pravilnici uje-dine oko izraza, zadaća i rada svih povjerensta-va. Fra Marjan, dopredsjednik Konferencije, predložio je samoga sebe da učini ovu zadaću zajedno sa fra Viktorom Papežom, pravnim stručnjakom. U Pravilnicima mora biti jasna uloga: predsjednik je provincijal, koordinator, tajnik i članovi.

6. Zajednički simpozij JKPM i SLAN OFM.

Fra Joško je izvijestio da je fra Božo Vule-ta spreman da pomogne kod organizacije sim-pozija a da mu je potrebna pomoć. Fra Ivan Ševo predlaže da se imenuje inicijalni odbor za pripremu simpozija i da je potrebno odrediti voditelja odbora i da se naslonimo na naše fra-njevačke snage. Fra Joško će razgovarati s fra


Božom oko simpozija i naših očekivanja. Na susretu sa Sjevernoslavenskom Konferencijom 17/18 listopada 2016. fra Joško će porazgova-rati sa provincijalima da vidimo jesu li oni još zainteresirani za zajednički simpozij i da se do-govori oko datuma. Za mjesto održavanja iza-bran je već Zagreb.

7. Susret JKPM OFM s Genralnim defi-nitorijem.

Za susret s Generalnim definitorijem pro-vincijali su se dogovorili da to bude početkom lipnja ili ožujka a potrebno je saznat preko fra Ivana Sesara kada bi oni mogli doči i da onda vidimo za točan datum susreta.

8. Susret provincijskih definitorija JKPM OFM u Međugorju.

Provincijali su se dogovorili za susret koji će se održati u Međugorju 25. i 26. travnja 2017. Fra Ivan Ševo je preuzeo obvezu da će rezervi-rati sobe u Međugorju za 45 fratara.

9. Tisak linee giuda di animazione del De-finitoria generale i Završni dokument Gene-ralnog kapitula 2015.

Provincijali su ponovno odlučili da se to ti-ska zajedno. Tiskanje je povjereno fra Nikoli Vukoji.

10. Datum i mjesto sljedeće sjednice JKPM OFM.

Sljedeća sjednica održat će se u Splitu 17./18. listopada zajedno s Sjevernoslavenskom Kon-ferencijom. Za ostale sjednice potrebno je vi-djeti sa fra Miljenkom predsjednikom Konfe-rencije. Neka se što prije oporavi.

Hvala domaćinu fra Iliji Vrdoljaku i braći sa-mostana na gostoprimstvu.

Zasjedanje je završeno zahvalnom molitvom u 12.30 sati.

Fra Robert Bahčič, tajnik JKPMOFM

SPLIT-TRSTENIK: ODRŽAN SUSRET JKPM I SLAN OFM U franjevačkom samostanu o. fra Ante Anti-

ća u Splitu na Trsteniku u utorak, 18. listopada 2016., održan je zajednički susret Južnoslaven-ske i Sjevernoslavenske konferencije provin-cijalnih ministara OFM pod predsjedanjem fra

Ivana Sesara, generalnog definitora slavenskih konferencija.

Na susretu su sudjelovali sljedeći provinci-jalni ministri: iz Hrvatske, Bosne i Hercego-vine i Slovenije: fra Joško Kodžoman (Split),


fra Andrija Bilokapić (Zadar), fra Ilija Vrdoljak (Zagreb), fra Miljenko Šteko (Mostar), fra Pe-tar Jeleč (Sarajevo), vikar provincije i fra Am-brož Mušič (Ljubljana), definitor provincije; iz Poljske: fra Zbigniew Rufin Maryjka (predsjed-nik Sjevernoslavenske konferencije), fra Alan Brzyski (Wroclaw), fra Antonin Brzakalik (Ka-towice), fra Bernard Marciniak (Poznan), Jaro-slaw Kanai (Krakow), fra Albert Krzywansky, (vikar provincije), fra Dimitrij Zeglin: iz Češke, Slovačke i Ukrajine: fra František Ksaver (Bra-tislava), fra Jeronim Jurka (Prag), fra Daniel Botvina (Ukrajina) te fra Dominik Banas (tajnik Sjevernoslavenske konferencije).

Na početku susreta molitvu je predmolio generalni definitor fra Ivan Sesar koji je zatim pozdravio sve članove dviju Konferenciju te ukratko predstavio točke o kojima će se na su-sretu raspravljati.

Prva točka ticala se priprema za Plenarno vi-jeće Reda, koje će se održati za dvije godine u Nairobiju, a na koje Konferencije trebaju po-slati po dvojicu predstavnika.

Druga točka odnosila se na susret generalnog Ministra i Generalnog Definitorija sa članovima svake pojedine Konferencije. Dogovoreno je da

susret sa članovima Južnoslavenske konferenci-je bude u lipnju 2017. godine i to od 15. do 20 lipnja, a sa članovima Sjevernoslavenske kon-ferencije od 23. do 28. lipnja 2017.

U trećem i zaključnom dijelu susreta ra-spravljalo se o međukonferencijskom simpoziju koji bi se bavio socijalnom tematikom kao npr. pitanjem očuvanja prirode, važnošću solidarno-sti i sl. Nositelj cijelog projekta je Franjevački institut za kulturu mira iz Splita. Za navedeni simpozij izabrani su i koordinatori dviju Konfe-rencija koji će usuglasiti detalje i obavijesti pro-vincijalne ministre kao i generalnog definitora o sadržaju i mjestima održavanja navedenog simpozija.

Na kraju zajedničkog susreta fra Ivan Sesar, generalni definitor, zahvalio je domaćinima na gostoljubivosti i svim članovima Konferencija koji su prisustvovali susretu. Susret je završio kratkim razgledavanjem Splita i zajedničkim ručkom.


IZ ŽIVOTA PROVINCIJE

MIRLOVIĆ: PROSLAVA BLAGDANA SV. JAKOVA

U župi Mirlović proslavljen je blagdan sve-tog Jakova, apostola, 25. srpnja 2016. Procesiju i euharistijsko slavlje u 11.00 sati predslavio je meštar novaka fra Jure Šimunović. Na početku homilije propovjednik je protumačio događaj iz evanđelja u kojem braća sv. Ivan i sv. Jakov majčinim posredovanjem žele osigurat sebi po-

časna mjesta. Žele prva mjesta da bi mogli vla-dati i tako osvojiti vlast i moć. Isus im kaže da nije došao dijeliti vlast, moć, prva mjesta nego služiti, dati sve što ima da bi otkupio, oslobodio čovjeka od grijeha koji se najviše očituje u ego-izmu, vlasti nad drugima, nagomilavanju bogat-stva. Ono što Isus želi od svojih učenica i uče-nika pokazao je svojim primjerom i riječima: „ Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“

U koncelebraciji su bili župnik Mirlovića fra Ivan Čupić, fra Mirko Klarić, fra Stjepan Ma-tić i fra Milan Ujević. Novaci su čitali misna či-tanja i molitvu vjernika. Nakraju slavlje župnik fra Iva Čupić zahvalio je predslavitelju i svim sudionicima te uputio pozdrave Mirlovčanima ma gdje oni bili raspršeni po svijetu. Slavlje i zajedništvo nastavljeno je u župnoj kući.

BOGDANOVIĆI: PROSLAVA SV. ANE Procesiju i euharistijsko slavlje u Bogdanovi-

ćima, župa Perković, u utorak, 26. srpnja 2016., predvodio je provincijal fra Joško Kodžoman uz koncelebraciju župnika fra Branka Mijića.

U procesiji, koja je započela u 11 sati, četiri majke nosile su kip sv. Ane. O. Provincijal je na početku propovijedi rekao kako vjernici u ovoj župi časte sv. Nikolu putnika i sv. Anu, a u cr-kvi se nalazi i oltar sv. Jeronima. Danas slavimo sv. Anu i sv. Jaokima, roditelje blažene Djevice Marije. Potom je o. Provincijal naglasio kako obitelj danas ima presudnu ulogu kako u Cr-kvi tako i u društvu. Iako o roditeljima blažene Djevice Marije nema mnogo podataka, usmena predaja govori o njima kao o ljudima koji su u poodmakloj dobi dobili dijete. Možemo pretpo-staviti kako su oni možda bili predmet ljudskih osuda i predrasuda, kao što se to i danas događa ljudima. No, Joakim i Ana trebaju nam biti pri-mjer da težimo svetosti unatoč ljudskim osuda-ma i predrasudama. Kao roditelji oni su uzor i današnjem društvu i našim ljudskim situacijama da se u poniznosti i molitvi otvorimo bližnjima nastojeći biti braća i sestre jedni drugima te da

ne sudimo bližnje na što nas potiče i papa Fra-njo osobito u ovoj Godini Božanskog milosrđa.

Na kraju svete mise, prije svečanog blago-slova, župnik fra Branko Mijić zahvalio je o. Provincijalu za sudjelovanje u ovom slavlju. Posebno dirljiv trenutak bio je oproštaj župljana od župnika fra Branka koji je u župi djelovao 18 godina. Župljani su mu uručili prigodan dar za sve što je učinio na slavu Božju i na služenje vjernicima. O. Župnik je zahvalio župljanima i zatražio oproštenje i izrekao zahvalu za sve li-


iz života provincije

jepe trenutke provedene u ovoj župi. O. Provin-cijal je u ime Franjevačke provincije zahvalio župniku fra Branku za 18 godina predanog rada i služenja te naglasio kako je važno moliti za

nova duhovna zvanja. Poslijepodnevno misno slavlje u 18 sati predvodio je župnik fra Bran-ko. Na kraju svete mise bio je blagoslov majki i djece.

STUDENCI: PROSLAVA SV. ILIJE Proslava svetkovine sv. Ilije proroka u župi

Studenci započela je tradicionalnim „Studenač-kim litom“ u organizaciji Župnog ureda Studen-ci i KUŠU „Studa“ u sklopu kojeg je održana molitvena priprema devetnicom te bogat kul-turno-umjetnički i sportski program, koji će tra-jati sve do proslave suzaštitnika župe sv. Roka.

Dana 7. srpnja 2016., svetu misu u 10.30 predvodio je fra Ivica Udovičić u suslavlju sa fra Antom Tonkom Bilićem i župnikom fra Zo-ranom Jonjićem. Misno je slavlje pjesmom i serioznim muziciranjem animirao Gospel zbor „Mihovil“ iz župe sv. Mihovila Arkanđela Ka-men-Šine u kojem pjeva naš župljanin i član Mješovitog župnog zbora Vlade Udovičić. U poslijepodnevnim satima je u OŠ STUDENCI upriličeno je predstavljanje knjige „Dalmacija neizbrušeni dijamant“ prof. dr. sc. Marka Tro-grlića i prof. dr. sc. Konrada Clewinga.

Knjiga „Dalmacija neizbrušeni dijamant“ je izvješće grofa Wenzela Vetteravon Lilienberga – namjesnika pokrajine Dalmacije o službenim putovanjima Dalmacijom u razdoblju od 1832.

do 1834. godine. Lilienbergovi opisi su od ve-like vrijednosti, i to ne samo za promatranje lokalnih dalmatinskih prilika. Oni naime pred-stavljaju važno vrelo za analizu predožujskog sustava vladanja u cijeloj habsburškoj Cislaj-taniji – to znači austrijskom dijelu Monarhije, upravljanom izravno iz Beča - kao cjelini. To vrijedi utoliko više što je tom sustavu općeni-to uzevši posvećeno malo istraživanja pa je ova knjiga svojevrsni doprinos njihovu obogaćenju i poticaj njihovu nastavku i proširenju. Knjigu su uz autora - Studenčanina Marka Trogrlića predstavili Marko Udovičić i Radoslav Zaradić. Glazbene brojeve kao prilog prezentaciji izvodi-la je Zrinka Babić.19. srpnja 2016. užežin svet-kovine sv. Ilije proroka održan je peti po redu Susret klapa Dalmatinske zagore. Veličanstven događaj za sve ljubitelje klapske pisme okupio je šest klapa (Murtela – Dugopolje, Viola – Dr-venik, KUD Salona – Solin, Bratovština – Gori-ca, Zvizdan – Posušje, Sv. Mihovil – Proložac).

Dana 20. srpnja 2016. proslavljena je svet-kovina svetoga Ilije, zaštitnika župe Studenci.



Toga su dana slavljene dvije svete mise. Prva je sveta misa prema običajniku župe slavljena u 9 sati, a predvodio ju je fra Ante Tonko Bilić te svečana sveta misa s procesijom oko Centra Studenaca, koju je predvodio fra Jakov Bego-nja, gvardijan Samostana Gospe od Zdravlja u Splitu i bivši župnik Studenaca. Toga se dana iako je bio radni dan okupilo mnoštvo Studen-

čana i vjernika iz okolnih župa, koji su imali prigodu ispovijedi od ranih jutarnjih sati kako bi zadobili milost potpunog oprosta u Godini milosrđa. Misno su slavlje animirali ministran-ti, mladi i krizmanici župe te Mješoviti župni zbor. U poslijepodnevnim je satima održan tra-dicionalni dernek te sportsko zabavni program na igralištu OŠ Studenci.

IMOTSKI: PROSLAVA 25. OBLJETNICE OSNUTKA 115. BRIGADE U petak, 29. srpnja 2016., u Imotskom je

svečano obilježena 25. obljetnica osnutka 115. brigade, poznate kao Imotska brigada. U 10 sati na imotskoj tvrđavi Topani bilo je polaganje vi-jenaca kod spomenika poginulim braniteljima, nakon čega je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imotskog, izmolio odrješenje za sve poginule branitelje. Poslije toga s početkom u 10:30 u crkvi sv. Franje fra Zoran je slavio svetu misu za poginule pripadnike 115. brigade. U koncelebraciji su bili fra Ante Kukavica i don Jakov Cikojević.

U prigodnoj propovijedi fra Zoran je rekao da više puta tijekom godine slavimo misu za

pokojne branitelje. U tim i sličnim prigodama nastojimo Bogu zahvaliti za njihovu žrtvu za slobodu naše Domovine. Možemo sigurno reći da, nažalost, naša Domovina nije onakvom ka-kvu su je sanjali i za nju se borili naši pokojni branitelji. No, danas nismo tu da bismo govo-rili o tome, nego da bismo se molili i za vječni pokoj naših poginulih vitezova i za sadašnjost i budućnost Lijepe naše. Zato molimo svemogu-ćeg Boga, u čijoj su ruci i svemirska prostran-stva i srca ljudi, da dade vječni mir u nebesima našim pokojnicima, a da našu Domovinu obdari mirom i blagostanjem za sve njezine žitelje.

IMOTSKI: PROSLAVA 25. OBLJETNICE SVEĆENIŠTVA FRA MARKA BITANGE I FRA VUKA BULJANA

U Franjevačkom samostanu sv. Franje u Imotskom u subotu, 30. srpnja 2016., fra Marko Bitanga i fra Vuk Buljan proslavili su 25 godina

svećeništva. Oni su, zajedno s ostalim svojim kolegama, za svećenike zaređeni od tadašnjeg nadbiskupa splitsko-makarskog mons. Ante Ju-



rića 29. lipnja 1991. u konkatedrali sv. Petra u Splitu.

U 11:30 u samostanskoj kapeli počelo je eu-haristijsko slavlje koje je predvodio fra Vuk, uz koncelebraciju svog kolege fra Marka, imot-skog gvardijana fra Kristiana Stipanovića, doktoranda teologije na Antonianumu u Rimu fra Ivana Režića, župnika Zmijavaca fra Frane Lace, župnika Studenaca fra Zorana Jonjića, voditelja misije u Stuttgartu fra Zvonka Toli-ća i dušobrižnika u Stuttgartu fra Mije Šabića. Svetoj su misi prisustvovali župnik Prološca fra Vinko Gudelj, župnik župe sv. Josipa u Splitu don Vjenceslav Kujundžić, župni vikar Vinjana fra Jakov Udovičić i ispovjednik u Imotskom fra Rafael Begić.

Prigodnu propovijed održao je fra Ivan Re-žić. Na temelju liturgijskih čitanja usmjerio je pozornost na proroke Jeremiju i Ivana Kristi-telja, odnosno na proročku službu kao takvu. Svaki je Božji prorok u službi istine koju mu Bog objavljuje. Tako su i naša braća fra Marko i fra Vuk, koji slave svoj svećenički jubilej, vjer-ni svjedoci istine Božje riječi. U ovom slavlju zahvaljujemo Bogu za njihovo svekoliko sveće-ničko služenje i molimo Gospodina da ih blago-slovi i vodi u daljnjem djelovanju te se u njima proslavi.

Nakon svete mise uslijedio je ručak u samo-stanskom blagovalištu, gdje se slavlju pridruži-lo još desetak braće iz okružja i Provincije.

IMOTSKI: PROSLAVA GOSPE OD ANĐELAPočetak devetnice Gospi od Anđela

U nedjelju, 24. srpnja 2016., u Imotskom je počela devetnica Gospi od Anđela, zaštitni-ci Imotskog i Imotske krajine. Prvi dan devet-nice u crkvi sv. Franje euharistijsko je slavlje predvodio fra Frano Laco, župnik Zmijavaca, uz koncelebraciju fra Kristiana Stipanovića, imotskog gvardijana i župnika. Pjevanje na misi animirao je zbor iz Zmijavaca pod ravnanjem s. Jasne Kasalo.

Svaki dan devetnice zavjetni je dan pojedi-nih dijelova imotske župe te ujedno hodoča-snički dan neke od župa imotskoga samostan-skog okružja. Tradicionalno prvi dan devetnice zavjetni je dan Vujčića i Adžija, a ove su godi-ne prvi hodočastili Gospi od Anđela vjernici iz Zmijavaca.

Drugi dio devetnice Gospi od Anđela Prvi dio devetnice u čast Gospe od Anđe-

la, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine (šest dana), održava se u župnoj crkvi sv. Franje, a zadnja tri dana kod crkve Gospe od Anđela na imotskoj tvrđavi Topani.

Ove je godine prvu večer na Topani u subotu 30. srpnja euharistijsko slavlje predvodio don Petar Čondić, župnik Poljica, župe čiji su žu-pljani taj dan hodočastili Gospi od Anđela. U koncelebraciji je bio fra Lazar Perica, župni vi-kar Imotskog, a pjevanje na misi animirao je žu-pni zbor iz Poljica. Sedmu večer devetnice za-vjetni dan imali su Jažići, Živanovići, Pavlovići, Bage, Mustapići, Novo naselje Baga i Put Gaja.

Imotski: Otvoren porcijunkulski oprost Na uočnicu svetkovine Gospe od Anđela, za-

štitnice Imotskog i Imotske krajine, u crkvi sv. Franje u Imotskom u ponedjeljak, 1. kolovoza 2016., u 12 sati svečano je otvoren porcijunkul-ski oprost. Oprost je otvorio gvardijan fra Kri-stian Stipanović, a otvorenju su prisustvovali franjevci iz imotskoga samostanskog okružja i vjernici imotske župe. Nakon otvorenja oprosta vjernici su imali priliku za sakrament pomire-nja.

Porcijunkulski oprost dobio je sveti Franjo od pape Honorija prije 800 godina, odnosno



1216. godine te se može dobiti u svim franje-vačkim crkvama o blagdanu Gospe od Anđela ako vjernik pohodi crkvu, ispovijedi se, sudje-luje u misi i pričesti se, izmoli Vjerovanje, Oče naš i molitve na nakanu Svetog oca. Porcijun-kulski se oprost može dobiti od 1. kolovoza u podne do 2. kolovoza navečer.

„Oprost je otpuštenje pred Bogom vremeni-te kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisa-na; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vla-šću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca.“ (KKC, 1471)

„Crkva time ne želi samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobož-nosti, pokore i ljubavi.“ (KKC, 1478)

Uočnica Gospe od Anđela Posljednja tri dana devetnice Gospi od An-

đela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine, održavaju se tradicionalno na imotskoj tvrđavi Topani, uz crkvicu Gospe od Anđela. Tako je i uočnica – zadnji dan devetnice – svečano pro-slavljena kod crkve Gospe od Anđela.

Od 18 sati vjernici su imali priliku ispovje-diti se na prostoru ispod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima. S početkom u 19 sati uz crkvu je slavljena sveta misa koju je predvodio dr. fra Željko Tolić, župnik Slivna i profesor na KBF-u u Splitu. U koncelebraciji su bili fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar Imot-skog, fra Josip Sušić, dušobrižnik u Kölnu, i fra Rafael Begić, ispovjednik u samostanu.

Na zadnji dan devetnice ove su godine Gos-pi od Anđela hodočastili vjernici iz Slivna, a pjevanje je animirao župni zbor iz Slivna. Svoj zavjetni dan imali su vjernici iz Grada te Franje-vački svjetovni red i Franjevačka mladež.

Proslavljena Gospa od Anđela U utorak, 2. kolovoza 2016., u Imotskom je

svečano proslavljena svetkovina Gospe od An-đela, zaštitnice Imotskog i Imotske krajine. Na-kon devetodnevne priprave na svetkovinu su u crkvi Sv. Franje slavljene mise u 7 i 10.30, a sre-dišnje je slavlje započelo u 18 sati procesijom od crkve Sv. Franje do imotske tvrđave Topane, do spomenika poginulim braniteljima, gdje je euharistijsko slavlje predvodio nadbiskup split-sko-makarski i metropolit mons. Marin Barišić.


Procesiju do Topane animirao je gvardijan i žu-pnik fra Kristian Stipanović, a glazbeno su je popratili članovi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapelnikom prof. Ivanom Glibotom Crnim.

U euharistijskom slavlju u koncelebraciji s Nadbiskupom bila su 22 svećenika, među koji-ma i fra Zoran Kutleša,samostanski i župni vi-kar Imotskog, te fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana. Ceremonisti u slavlju bili su gvardijan fra Kristian i fra Lazar Perica, župni vikar Imot-skog. Pjevanje na središnjem slavlju animirao je veliki zbor sastavljen od župnih zborova župa

imotskoga samostanskog okružja, pod ravna-njem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković.

U svojoj propovijedi mons. Barišić naglasio je da ovogodišnjim slavljem započinjemo pro-slavu 300. obljetnice oslobođenja Imotske kra-jine od Turaka, što ćemo završiti sljedeće godi-ne na svetkovinu Gospe od Anđela. Zanimljivo je da se danas navršava 800 godina od usta-novljenja blagdana Gospe od Anđela (1216.), kad je sv. Franjo izmolio od pape Honorija III. porcijunkulski oprost. Sjećamo se u ovoj pro-slavi oslobođenja od Turaka, kao i oslobođenja od neprijatelja u Domovinskom ratu. Riječ je o



oslobođenju od vanjskih neprijatelja, ali je puno važnija sloboda od unutarnjeg neprijatelja, a to je grijeh. U našem srcu vodi se svakodnevna borba za slobodu, slobodu od grijeha, slobodu života djece Božje. Zato nam je važna izvanred-na jubilejska godina milosrđa Božjega jer nas upućuje na Onoga koji nam može dati tu prijeko potrebnu slobodu za sretan i osmišljen život.

O. Nadbiskup istaknuo je da danas slavimo Gospu kao Kraljicu anđela. Anđeli su poslani-ci, preteče, glasnici Božji ljudima. Kao što je u evanđelju anđeo Gabrijel donio radosnu vijest Mariji, tako su i nama naši pređi, naši očevi i majke, djedovi, bake i ostali prije njih predali polog vjere i radosnu vijest o Marijinu zagovo-ru u oslobođenju od ondašnjih neprijatelja. I mi trebamo biti anđeli svojim bližnjima – osobito roditelji svojoj djeci – te im donijeti radosnu vijest i svjedočanstvo Božjeg milosrđa koje čo-

vjeku donosi slobodu, novi život, odnosno čini da čovjek već sada i ovdje uskrsne. Mons. Ma-rin zaključio je podsjetivši sve da se svetkovina Gospe od Anđela počela slaviti u crkvici Por-cijunkuli, što znači mali dio, komadić, parcela. Svi mi možemo biti parcela raja, komadić neba ako se otvorimo Božjoj milosrdnoj ljubavi koja čovjeka preobražava i uskrisuje. Ako budemo u svom srcu imali Boga, onda ćemo mi, naše obi-telji, naš kraj, naša domovina biti porcijunkula rajskog zajedništva s Bogom, Marijom i svima svetima.

Na kraju misnog slavlja prisutnima se obra-tio o. gvardijan zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se svetkovina Gospe od Anđela proslavi na svečan i dostojanstven na-čin. Osobito je zahvalio o. nadbiskupu koji je ove godine predvodio središnje slavlje i uputio svoju pastirsku riječ okupljenim vjernicima.

SINJ: DRUGO HODOČAŠĆE HRVATSKE VOJSKE, POLICIJE I BRANITELJA

Drugo regionalno hodočašće hrvatske voj-ske, policije i branitelja Republike Hrvatske u subotu, 30. srpnja 2016. godine, održano je u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske. Na hodo-čašću su sudjelovali vojni ordinarij mons. Jure Bogdan, generalni vikar vojnog ordinarijata u RH Jakov Mamić sa desetoricom vojnih kape-lana. Među hodočasnicima sudjelovali su u ime Ministarstva obrane Republike Hrvatske glavni tajnik MORH-a Petar Barać, direktor Glavnog stožera OS RH kontraadmiral Robert Hranj, za-povjednik mornarice HRM-a komodor Predrag Stipanović, zapovjednik Gardijsko motorizi-rane jedinice brigadir Tihomir Kundid. U ime Grada Sinja na hodočašću je sudjelovala sinjska gradonačelnica Kristina Križanac, predsjednica Gradskog vijeća Ivana Šabić, saborski zastupni-ci Ivan Šipić i Miro Bulj.

Slavlje je započelo u 10 sati okupljanjem pripadnika hrvatske vojske i branitelja u crkvi Čudotvorne Gospe Sinjske. Uoči skidanja sli-ke vojni ordinarij mons. Jure Bogdan predmo-lio je molitvu pape Franje u Godini milosrđa i molitve na čast Sv. Oca kako bi svi koji su pristupili sakramentu pomirenja mogli dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni u Gospinom

svetištu koje je proglašeno jednim od posebnih mjesta milosrđa u Splitsko-makarskoj nadbi-skupiji. Nakon skidanja i kađenja slike uslije-dila je procesija iz crkve preko Sinjske pijace, Glavičkom ulicom, Fratarskim prolazom do



samostanskog dvorišta. Gospinu sliku u proce-siji su nosili pripadnici Počasno–zaštitne bojne obučeni u počasne odore, pripadnici vojske, policije i mornarice. Ispred Gospine slike no-šena je Zavjetna krunica napravljena od zavjet-nih darova Gospinih štovatelja u prigodi 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske (1716. – 2016.). U procesiji vijorile su se zastave postrojba MORH-a i MUP-a, stjego-vi djelatnih postrojbi Oružanih snaga Republike Hrvatske i braniteljskih udruga. Posebno su bila istaknuta tri stijega: Republike Hrvatske, Svete Stolice i Vojnog ordinarijata. Stijeg Čudotvorne Gospe Sinjske nosili su alkari i alkarski momci. Za vrijeme procesije svirao je puhački orkestar Hrvatske vojske.

Nakon procesije uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio vojni biskup mons. Jure Bogdan uz koncelebraciju generalnog vikara Jakova Mamića, gvardijana fra Petra Klapeža, dekana Cetinskog dekanata don Sti-pu Ljubasa i još 13-icu svećenika. Za vrijeme misnog slavlja pjevala je klapa Hrvatske ratne mornarice Sv. Juraj.

Na početku misnog slavlja gvardijan fra Pe-tar Klapež, pozdravio je o. Biskupa, vojsku, po-liciju i branitelje, rekavši:

„Preuzvišeni oče Biskupe, cijenjeni branitelji i poštovani djelatnici Oružanih snaga Republike Hrvatske, Pozdravljam sve djelatnike državne, civilne i vojne vlasti republike Hrvatske, kao i sve djelatnike Ministarstva obrane i unutarnjih poslova. Poseban pozdrav upućujem svim bra-niteljskim i veteranskim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata, povijesnim postrojba-ma, Vojno diplomatskom zboru, i svim hrvat-skim braniteljima Domovinskog rata, posebno ratne vojne invalide, djecu, supruge i roditelje poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Do-movinskog rata, kao i pripadnike. Ministarstva obrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Pozdravljam braću svećenike, vojne kapelan s našim dekanom. Pozdrav hodočasnicama župe Dubrava i Sitno Gornje s njihovim župnikom. Poseban pozdrav upućujem predvoditelju da-našnjeg misnog slavlja monsinjoru Juri Bog-danu, vojnom biskupu, štovatelju Čudotvorne Gospe Sinjske.

Preuzvišeni oče biskupe, danas se nalazite u društvu osobitih hodočasnika. Vi ste duhovni pastir svih ovih hodočasnika. Hvala Vam što ste ih pozvali na ovo hodočašće u izvanrednoj go-dini jubileja Božanskoga milosrđa i 300. obljet-nici krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske svi skupa zahvalimo Bogu i dragoj Gospi „za sve primljene milosti našega naroda tijekom brojnih stoljeća.

Prije 300. godina ovdje u Sinju, mletački i hrvatski časnici i vojnici, koji su za vrijeme Turske opsade 1715. branili Sinjsku tvrđavu, neposredni su svjedoci toga događaja i milosti. Možemo slobodno ustvrditi: na dan pobjede Gospe od Milosti na blagdan Velike Gospe 15. kolovoza 1715. rođena je Čudotvorna Gospa Sinjska. Čvrsto uvjereni u Marijinu pomoć, voj-nici su se htjeli odmah odužiti i zahvaliti Onoj koja im je pomogla u teškim časovima obrane. U znak zahvalnosti Gospi na toj slavnoj pobjedi mletački i hrvatski časnici i vojnici skupili su 80 zlatnih cekina i dali u Veneciji izraditi zlatnu krunu s križem. Zorzi Balbi vojni i civilni za-povjednik Sinja, predložio je da se tom krunom okruni Gospina Slika. Tom krunom od suho-ga zlata, dana 22. rujna 1716. godine, splitski nadbiskup Stjepan Cupilli, svečano je okrunio Gospinu sliku. Na kruni je natpis: “IN PER-PETUUM CORONATA TRIUMPHAT ANNO MDCCXV - Zauvijek okrunjena slavi slavlje godine 1715.“ Zlatna kruna je znak i svjedoče-nje vjere i zahvalnosti. Za jubilej 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske rodi-la se i ostvarila izvrsna ideja da smo od miloda-ra Gospinih štovatelja izradili krunicu od zlata, tj. „Zlatnu krunicu Čudotvorne Gospe Sinjske“, nošenu u današnjoj procesiji ispred Gospine sli-ke, a koju ćemo točno na 300. obljetnicu, 22. rujna blagosloviti i postaviti na vidnom mjestu u njezinoj Crkvi. To je zahvalni dar franjeva-ca čuvara njezina Svetišta i njezinih štovatelja ne samo za pobjedu prije 300 godina, nego i za pobjedu u Domovinskom ratu, kada ste vi naši hrabri branitelji, s krunicom oko vrata, išli bra-niti svoju vjeru, svoju obitelj i svoju Domovinu, a vaše su obitelji, posebno majke i žene, sestre i kćeri stalno mislile na vas moleći Gospinu kru-nicu. U danima domovinskog rata, kada smo kao narod proživljavali pravu kalvariju. „Vje-



rujući u Gospin moćni zagovor, nismo se preda-vali ni gubili nadu, okupljali smo se u crkvama i skloništima... molili, nadali se, vjerovali u mir i pravdu“ i moćni zagovor naše nebeske Maj-ke Čudotvorne Gospe Sinjske. Zato i danas na ovom hodočašću hrvatskih branitelja vojske i policije obnovimo svoj zavjet vjere moleći Ču-dotvornu Gospu Sinjsku da nas i dalje štiti brani i čuva.“

Propovijed vojnog biskupa mons. Jure BogdanaPost 3, 9-15; Lk 1, 26-381.”Evo službenice Gospodnje neka mi bude

po Tvojoj riječi”. Ove riječi iz Evanđelja, draga braćo i sestre, izriču najuzvišeniji čin Marijine vjere, Marijinog djela u životu: Ovo su riječi ap-solutne poslušnosti Bogu. U njima je sadržana gesta koja na najeminentniji način izriče istinu o njezinoj osobi. “Neka mi bude po Tvojoj rije-či”. “Neka mi bude kako si rekao” kaže Marija. Drugim riječima: Neka se dogodi sa mnom što je Bog naumio; Neka bude ono što je mislio i htio kad me je stvorio”. U Marijinome pristan-ku susreću se i stapaju u jedno, Božji spasenjski plan, Božji naum s ljudskim bićem, s osobom i slobodom iste Djevice Marije. To što se odvija u njenome srcu, u njezinome biću u punini je djelo Božje ali i djelo njezine potpune slobode. Ona se predala u ruke Božanskog umjetnika. Predala mu je svoje otvoreno srce tako da je on mogao izvršiti svoje uzvišeno i najveće djelo prema čovjeku: Djelo utjelovljenja, Djelo svoga spasenjskog plana, otkupljenja palog čovjeka i cijelog čovječanstva.

U snazi i po snazi Duha Svetoga, pod Ma-rijinim srcem i Marijinim pristankom, Bog

postaje čovjekom. Božji Sin jedinac poprima ljudsku narav, postaje jedan od nas, čovjek, osoba, ljudsko biće. On Druga Božanska oso-ba, u svome Božanstvu začet je u našoj ljudskoj naravi. Nečuveno i nezamislivo. Sjaj i ljepotu Marijine uronjenosti u Boga, Sjaj njezine sve-tosti kršćanska vjernička zajednica slavi na sve njezine svetkovine i blagdane kroz cijelu litur-gijsku godinu. Nije nam poznato da li je net-ko pobrojio sve nazive kojim Crkva stoljećima i danas časti Mariju. Čini se da je neizbrojivo. Ovdje, Majku Božju - Gospu od milosti,častimo pod nazivom “Čudotvorna Gospa Sinjska”. Sjaj i ljepota Marijine svetosti blista u svim njenim svetkovinama, poglavito na blagdan svetkovinu Bezgrješnog začeća. kojeg slavimo 8. prosinca. Ona je nedotaknuta grijehom, jedina rođena od žene sačuvana od ljage istočnoga grijeha koji duboko pogađa ljudsku narav i ranjava ljudsku slobodu. Marija nije bila u nijednome trenutku neprijateljstva s Bogom, budući da je unaprijed po zaslugama Kristovim, u trenutku svoga za-čeća bila uzdignuta u posebni stupanj svetosti. Iz ove svetosti u Mariji jedna sloboda, nepomu-ćena sloboda, u punini slobodna —oslobođena.

Prvo čitanje, iz Knjige postanka izvješćuje nas o padu prvog Adama — čovjeka sazdana od zemlje. “Sam Sotona se prerušuje u anđela svijetla” — rekao bi sveti Pavao. Zloćudna kli-ca grijeha, zavedenog čovjeka, zlorabeći našu slobodu, uništava ju. Odvodi čovjeka na krivi kolosjek, u samodostatnost, izoliranost, odvoje-nost od svoga izvora i počela. Knjiga Postanka — knjiga je drame ljudskoga pada i grijeha, na-vijestit će odmah i nadu koja se ispunja u Luki-nome Evanđelju: “Neprijateljstvo ja zamećem između Tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vre-bati petu” (Post. 3, 15). Što se događa u ljudskoj duši nakon pada praroditelja, nakon grijeha koji je početak, izvor i korijen svih ostalih grije-ha, kojeg nazivamo Istočni grijeh, iskonski gri-jeh koji proistječe od prvog čovjeka i razlijeva se na cijelo čovječanstvo? Koji i kakav dijalog se vodi između Stvoritelja, prvog čovjeka i prve žene, odmah nakon grijeha. “Da nisi možda jeo sa stabla s kojeg sam Ti zabranio jesti?” pita Bog Adama. Grijeh, u svojoj izvornoj stvarno-sti se događa uvijek u slobodi osobe u prvome



redu kao čin neposluha, tj. kao voljni čin suprot-stavljanja ljudske slobode, ljudske volje Božjoj volji. Adam i Eva, muškarac i žena, stvoreni su “na sliku i priliku Božju”: Od svih vidljivih i nevidljivih stvorenih bića samo je čovjek bogo-lik, samo je on stvoren na sliku i priliku Božju. Tu je ljudska veličina i tu je temelj našeg dosto-janstva. I on kao subjekt, osoba, pojedinac, sva-ki i svaka od nas, uvijek jest i ostaje stvorenje koje zavisi o svome Stvoritelju, kao svijetlo od sunca. Zapovijed, dana prvim ljudima, da “ne jedu plodove sa stabla spoznaje dobra i zla” je i stalno podsjećala na stanovita ograničenja ljud-skoga stvorenog bića, na okvire - moralni sustav unutar kojeg se odvija ljudsko djelovanje. Tu se u ovoj zapovijedi ustanovljuje što je dobro a što nije dobro, nego je zlo. Bog stvoritelj je jedini i konačni izvor moralnog reda, moralnog pore-tka upisanog u našu ljudsku narav. “Moralni je zakon djelo Božanske Mudrosti. Možemo ga, u biblijskome smislu, označiti kao očinsku po-uku, kao Božju pedagogiju. Propisuje čovjeku putove, pravila životnog ponašanja koja vode k obećanom blaženstvu; zabranjuje stramputice zla koje udaljuju od Boga i od njegove ljuba-vi. U isto je vrijeme strog u svojim propisima, a sladak u svojim obećanjima” — poučava nas Katekizam Katoličke Crkve’.

“Neposlušnost” kao izvorna dimenzija sva-kog grijeha sastoji se u vrlo preciznome odbi-janju ovog izvora, u ljudskoj težnji da postane autonomni izvor i isključivi odreditelj što je to dobro a što zlo. Podsjetimo se i na sotonski zamamni zov čovjeku “Bit ćete kao bogovi”. Samo mene slušajte, zamamljivo šapće na uho, na srce, na savjest čovjeka sotonski zavodnički glas lažnog anđela svijetla. (Ako li Boga nema sve je dopušteno. Ako li se odvojimo od nje-ga čovjek postaje autonoman, vrhovna norma morala i to je najopasnije što se događa i što se ponavlja kroz svekoliku povijest čovječanstva. živjeti kao da Boga nema).

Neposluh Bogu koji poziva čovjeka u savje-sti na dobro, jedna je patološka klica koja se ukorjenjuje u našu ljudsku narav, i na kraju ju uništava. Pogledajte, na temelju ovih tekstova što se događa u čovjeku i u ženi. Na Božji upit Gdje si? Adam odgovara: “Čuo sam Tvoj glas

u vrtu; “Pobojah se jer sam gol pa se sakrih”: Čovjek u Bogu vidi suparnika od kojeg bježi, plaši se i od njega se brani. Falsificirao je lice samoga Boga i čovjek se nalazi iskorijenjen iz svoga izvora. “Jer sam gol”: Izvorni sklad u ko-jem je čovjek živio i funkcionirao je uništen. Izgubljena je zauvijek nutarnja sloboda i sklad kod osobe, Razgolićen je u svome jadu i veli-kome padu, pred sobom, suprugom Evom, pred svojim Bogom, pred svom četom duhovnih bića anđela i arkanđela. “Žena koju si mi dao — ona mi je dala sa stabla”: U zajedništvo između čo-vjeka i žene ulazi jedna druga sloboda koja je u protivnosti s izvornom slobodom i težnjama čovjeka. Temeljni društveni odnos, onaj između čovjeka i žene, preoblikuje se u gospodarenje jednog nad drugim.

2. Misni tekstovi iz današnje Svete mise predstavljaju nam dva moguća načina kako ži-vjeti: Biti i ponašati se kao Adam i Eva; Ili biti i ponašati se kao Marija. S jedne strane imamo slobodu čovjeka iz Edenskog vrta koja ne sluša Božji projekt i program s čovjekom i time ne-gira istinu o dobru vlastite osobe; S druge pak strane imamo slobodu Djevice iz Nazareta koja ostvaruje Božji projekt o vlastitoj egzistenciji i koja potvrđuje osobu u njezinoj istini i dosto-janstvu. Povijest zla od svoga samog početka i u cijelome svome povijesnome slijedu je oduvi-jek postavljena unutar otkupiteljskog djela Kri-stova: “Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu”...”U njemu nas je izabrao prije stvaranja svijeta.“ Marija je znak i početak pobjede slobode oslo-bođene milošću nad slobodom okovane grije-hom: Gdje je obilovao grijeh tamo je izobilova-la milost. Tamo gdje je u porastu opasnost tamo raste i povećava se mogućnost spasenja.

Naš dolazak ovdje u ovo Gospino svetište dolazak je Marijinu školu. Tri stotine godina ovdje hodočastimo u njezinu školu, školu po-slušnosti Božjoj volji u našem životu.

Marijo, Majko naša, Gospe Sinjska čuvaj nas i brani u svim Scilama i Haribdama kroz koje svakodnevno prolazimo mi ovdje okupljeni: svećenici, vojnici, policajci, redarstvenici hr-vatski branitelji, svi članovi vjernici naše voj-



no-redarstvene biskupije, svi vjernici... Svi smo Tvoja djeca. Svi smo u školi Tvoga Sina. Čuvaj nas i brani u svim našim trenutcima i potreba-ma, na našoj duši i na našem tijelu. Amen.“

Na završetku misnog slavlja gvardijan fra Petar Klapež zahvalio je mons. Juri Bogdanu, glavnom tajniku MORH-a i izaslaniku Mini-starstva obrane Petru Baraću, svim časnicima i dužnosnicima kao i vojnicima, policajcima i braniteljima. O. biskupu u ime Svetišta Gospe Sinjske darovao je prigodni zlatnik koji je izda-

lo Svetište s likom Čudotvorne Gospe Sinjske u prigodi 300. obljetnice čudesne obrane Sinja uz zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske (1715. - 2015.). Nakon himne Lijepa naša u procesi-ji Gospina slika je vraćena u crkvu. O. biskup i svećenici poljubili su Gospinu sliku i na taj način iskazali štovanje Blaženoj Djevici Mari-ji. Na hodočašću su sudjelovali i vjernici župe Dubrava i Sitno Gornje sa župnikom don Jako-slavom Banićem.

PROSLAVA GOSPE OD ANĐELA NA VISOVCUTrodnevnica Usred jezera rijeke Krke na otočiću Visovcu

održava se trodnevnica Gospi od Anđela od 30. srpnja do 1. kolovoza. Svaku večer trodnevnica započinje u 18.30 sati molitvom krunice koja se moli u prirodi na otočiću. Molitvu krunice i euharistijsko slavlje kroz trodnevnicu, u kojoj sudjeluju i novaci, predvodi meštar novaka fra Jure Šimunović.

Svakog dana u trodnevnici održava se i pri-godni program. Prvog dana nastupio je zbor Ne-ume iz Drniša, drugog dana zbor Skradinke, a trećeg dana nastupit će časne sestre Franjevke od Bezgrješne iz Šibenika.

Otvaranje Porcijunkulskog oprosta bit će u ponedjeljak, 1. kolovoza, u 12 sati. Na svetkovi-nu Gospe od Anđela euharistijska slavlja bit će u 6.30, 7.30, 8.30, 10.30, 17 i 18.30 sati.



Središnje misno slavlje u 10.30 sati u utorak, 2. kolovoza, predslavit će mons. Tomislav Ro-gić, biskup šibenski, u koncelebraciji s bisku-pom u miru mons. Antom Ivasom i križevačkim biskupom mons. Nikolom Kekićem.

U 17 sati bilo je misno slavlje po grkokato-ličkom obredu kojeg je predslavio mons. Nikola Kekić, biskup križevački. Misa zahvalnica sla-vila se u 18.30 sati.

Braća franjevci i drugi svećenici bit će na raspolaganje vjernicima-hodočasnicima za sa-krament ispovijedi tijekom cijelog dana na oto-čiću Visovcu.

Proslavljena Gospa od Anđela Vjernici Šibenske biskupije na svetkovinu

Gospe od Anđela tradicionalno se okupljaju u franjevačkom samostanu Majke od milosti na otočiću Visovcu, na rijeci Krki. Na Gospinu svetkovinu 2. kolovoza 2016. na središnjem mi-snom slavlju koje je predvodio šibenski biskup Tomislav Rogić koncelebriralo je dvadesetak svećenika, te umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas i križevački vladika Nikola Kekić.

Šibenski biskup Tomislav Rogić u homiliji ukazao je kako je hrvatski narod stoljećima bio spreman umrijeti za krst i slobodu. Otkada je vjere u našem narodu oda tada je i pobožnosti Mariji. Kroz stoljeća nizala su sve svetišta i cr-kve njoj u čast. Tako i ovdje na Visovcu pod na-zivom Majka od milosti, kazao je biskup Rogić.

Potom je govorio o milosti i milosrđu. Na-glasio je kako je velika milost imati mogućnost Bogu se obratiti i osjetiti njegovu naklonost, a na putu susretanja Boga živoga trebaju nam živi primjeri. U tome je najbolja Blažena Djevica Marija koja je put u Božju blizinu i sigurnost spasenja. Zato je zovemo Majka Milosti, kazao je biskup.

Potom je naglasio kako u razmišljanju o milosrđu valja okrenuti pogled i prema sebi. - Gdje smo mi na putu milosti i milosrđa? Kome smo mi skloni milost pokazati milosrđe ili pak od koga milost očekujemo? Možemo li se više otvoriti Božjem milosrđu i dopustiti da ono ope-re naše srce i učini ga sposobnim da postane sta-za Božje milosti za druge? – zapitao je biskup i ustvrdio kako je Marija uzrok naše radosti.



Milosrđe posredovano po Mariji naša je uporišna točka i sigurnost kojoj se uvijek vra-čamo. Marija je uzor naše kršćanske radosti jer je od Boga darovana za zaštitnicu i zagovorni-cu. Neka ovo slavlje Majke od milosti bude dan našeg otkrivanja radosti u Božjoj blizini. Put povratka Bogu Ocu. Usprkos raznim nedaćama naših dana imamo razloga radovati se snagom vjere koja živi u Marijinim štovateljima. Neka u nama zaživi uvijek onaj isti zanos koji su naši preci znali pronaći i živjeti upravo po štovanju Marije. Po Mariji smo pozvani uvijek iznova otkrivati snagu vjere koja i smrt pretvara u novi život. Neka i u nama milost rađa radost novog života, zaključio je homiliju biskup Tomislav Rogić. Na kraju slavlja gvardijan na Visovcu fra Mate Gverić zahvalio je umirovljenom ši-

benskom biskupu Anti Ivasu za sve godine do-laženja na Visovac gdje je kao pastir hrabrio i poticao vjernike. Dobrodošlicu je zaželio i bi-skupu Tomislavu Rogiću. Naglasio je kako je Šibenske biskupija Marijina biskupija. Šiben-ska biskupija nije velika ali ima svojih kvaliteta poglavito u vjernicima koji su uvijek bili hrvati i katolici. U ovoj biskupiji imate jedan poseb-nost, a to je velik broj redovnika u pastoralu. To vam neće biti teret nego dika pred papom i bi-skupima, kazao je gvardijan Gverić. Pozdravio je vladiku križevačkog Nikolu Kekića kojemu je poželio okupljanje raspršenih dalmatinskih grkokatolika. Biskupima je poklonio djela aka-remskog slikara Josipa Botteria Dinia. (www.sibenska-biskupija.hr)

KARIN: PROSLAVA GOSPE OD ANĐELA U utorak, 2. kolovoza 2016., u Karinu je

svečano proslavljena Gospa od Anđela, zaštitni-ca Karina, Bukovice i Ravnih Kotara. Svečanu misu u 11 sati predslavio je karinski gvardijan i župnik fra Petar Klarić u koncelebraciji sa pet-naestak svećenika novigradskog i benkovačkog dekanata te sa ostalim svećenicima zadarske nadbiskupije i šibenske biskupije, a ostali su svećenici ispovijedali hodočasnike. Gvardijan je u propovijedi govorio o porcijunkulskom

oprostu, štovanju Gospe od Anđela naglasivši njezinu posredničku ulogu u povijesti našega spasenja. Na poseban način je istaknuo: Ovaj naš franjevački samostan i Gospu od Anđela u Karinu neki nazivaju utočištem i „rezervatom“ pučke religioznosti. Vjerujte, naš hrvatski narod uvijek se potvrđivao u vjeri svojih otaca, vođen Duhom Svetim. Ovo sveto mjesto puno Božjeg Duha, bilo je u stara vremena beskrajno sveti-šte, što je i danas, a tako treba biti sutra i u na-



dolazećim tisućljećima. Gospa od Anđela i ovo njezino svetište u Karinu treba biti krvotok naše katoličke vjere i nacionalne opstojnosti u sa-dašnjosti i budućnosti. Na kraju misnog slavlja gvardijan se zahvalio svećenicima i ostalim su-radnicima koji su doprinijeli proslavi ove Gos-pine svetkovine kao i vjernicima koji su došli na zavjet Gospi o Anđela, a na poseban način je pozdravio i zahvalio se dvojici gradonačel-nika: gospodinu Branku Kutiji iz Benkovca i gospodinu Anti Županu iz Obrovca. Gvardijan je zaželio svima da im Gospa od Anđela bude svakodnevno ne samo majka nego i suputnica.

Večernju misu u 19 sati predslavio je samo-stanski vikar, dekan novigradskog dekanata i župnik Kruševa fra Ivan Nimac, koji je nagla-sio važnost porcijunkulskog oprosta i štovanje Gospe. Na poseban način istaknuo je dva sredi-šta u ovom dijelu Bukovice i Kotara u kojima se razvijala marijanska pobožnost i to u Vrani i u Karinu. Podsjetio je kako su u srednjem vijeku u Vrani benediktinci, templari i ivanovci razvi-jali pobožnost prema Gospi, a što su franjevci isto produbljivali pobožnost prema Gospi ov-dje u franjevačkom samostanu u Karinu već od 1429. godine.

Poslije večernje mise, na kojoj je sudjelovalo veći broj vjernika VIS „David“ iz Knina održao je koncert duhovnih pjesama, koji su vjernici s radošću primili. Prijepodne i poslijepodne mno-gi vjernici su se ispovjedili, izmolili potrebne

molitve i dobili porcijunkulski oprost, a mnogi su učinili zavjet pred slikom Gospe od Anđela i palili svijeće. Osim domaćih vjernika iz Karina i ovog djela Bukovice i Ravnih Kotara, prosla-vi Gospi o Anđela nazočili su mnogi vjernici iz Like, Petrinje, Zagreba, sjevernog dijela Hrvat-ske, BIH i ostalih iz europskih država i drugih kontinenata. Gvardijan je podsjetio nazočne kako se približava 2019. godina kada će se sla-viti 590. obljetnica dolaska franjevaca u Karin koja će biti uočnica velike devetnice (devet godina) duhovne obnove kao priprava za pro-slavu velike jubilarne 600. obljetnice dolaska franjevaca u Karinu koja bi se trebala proslaviti 2029. godine. Gvardijan je pozvao vjernike na temeljitije i zrelije življenje naše vjere i štova-nja Gospe od Anđela potaknuvši narod neka već sada daju svoje zavjetne darove (narukvice, pri-vjeske, naušnice…) kako bi smo mogli izraditi zlatnu krunu u čast Gospi od Anđela koju pla-niramo kruniti 2. kolovoza 2019. prigodom ove velike 590. obljetnice. Ovu njegovu inicijativu narod je s oduševljenjem prihvatio tako da je jedna hodočasnica iz sjevernog djela Hrvatske darovala zlatne naušnice za buduću Gospinu zlatnu krunu, koja je prema njezinim riječima prvi puta slučajno došla na odmor u Karin. Gos-pini štovatelji radosno su se vratili svojim obi-teljima zahvalni Bogu i Gospi od Anđela što su sve lijepo i duhovno doživjeli na ovu Gospinu svetkovinu u Karinu.

SANSKI MOST (BIH): FRA PETAR KOMLJENOVIĆ PROSLAVIO MLADU MISU

Mladomisnik fra Petar Komljenović (iz župe Presvetog Trojstva – Hrvatska katolička zajed-nica, Sindelfingen, Njemačka) u nedjelju, 31. srpnja 2016. godine, u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije proslavio je Mladu misu pod motom „Mir vam svoj dajem!“ (Iv 14,27). Na slavlju se okupilo mnoštvo vjernika iz Sanskog Mosta i okolice, Njemačke i Splita. Mladomi-snika su pratili kum fra Marinko Vukman, žu-pnik u Hrvatskoj katoličkoj župi Main-Taunus/Hochtaunus (Njemačka), i propovjednik fra Ante Vučković, dekan KBF-a u Splitu.

U slavlju je sudjelovao i fra Joško Kodžo-man, provincijal Franjevačke provincije Pre-svetog Otkupitelja u Splitu, fra Jakov Begonja, gvardijan samostana Gospe od Zdravlja u Spli-tu, fra Ivica Matić, župnik u Sanskom Mostu, fra Ivica Erceg, župnik mladomisnikove rodne župe u Sindelfingenu, don Nikola Mikačić, taj-nik splitsko-makarskog nadbiskupa, mons. Ma-rina Barišića i ostali svećenici. Slavlje mlade mise posebno je uveličao Skac bend iz Splita i franjevački bogoslovi.



Posebno emotivan trenutak bio je na početku misnog slavlja ispred oltara, kada je mladomi-snikova majka, Marija (Marinka) blagoslovila svoga sina mladomisnika. Potom su uslijedili pozdravni govori. Mladomisnika su pozdravili nećakinja Liza Komljenović i kum fra Marinko Vukman koji je kazao. „Dragi kume pred olta-rom si Božjim praćen orošenim okom i moli-tvom svoje majke, braće, rodbine, prijatelja, framaša Gospe od Zdravlja i ove župne zajed-nice. Evo te u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije zajedno sa svojim kolegama mladomi-snicima, bogoslovima, našim provincijalom i drugim svećenicima da Bogu prikažeš jedin-stvenu žrtvu Kristovu i da mu zahvališ na ovom daru i danu. U Sindelfingenu, tvom rodnom gradu, gradu tvoga djetinjstva i mladosti, gra-du mercedesa kako mu volim tepati, na tebe je palo oko Galilejskog sijača, ti si mu se svesrdno odazvao i danas u našem Sanskom Mostu slaviš svoju mladu misu. Izlaziš pred nas raspoložen uzeti kovčeg s Božjom riječi i izići na njivu Gospodnju gdje te čekaju ljudska srca. Velika je čast i odgovornost raditi na Njegovoj njivi. Kreni radostan, ponosan i zahvalan Bogu što si u Godini izvanrednog jubileja Božjeg milosrđa postao svećenik, čovjek Božji, produžena Božja

ruka i djelitelj Božjeg milosrđa. Naš papa Fra-njo koji je svoju ljubav pokazao prema napa-ćenoj Bosni, govoreći svećenicima kaže ovako: „Svećenik je najsiromašniji čovjek ako ga Isus ne obogati svojim siromaštvom, najbeskorisniji je sluga ako nije Isusov prijatelj, najluđi je ako ga Isus strpljivo ne uči kao Petra, najslabiji je među kršćanima ako ga Dobri pastir ne jača usred svoga stada“. Stoga ti želim i za to molim da budeš čovjek Božji, da budeš Isusov prijatelj, prijatelj siromaha, da budeš Glasnik velikoga kralja poput sv. Franje Asiškoga, Božjega tru-badura. Budi svjestan onoga što radiš i u djelo provedi ono što obavljaš. I život svoj iz dana u dan suobličuj otajstvu križa Gospodnjega. Dra-gi fra Petre, svećenik je navjestitelj Božje riječi, slavitelj Božjih otajstava izabran od ljudi za lju-de i on je također most između Boga i ljudi. To naglašavam jer je današnje slavlje tvoje Mlade mise u Sanskom Mostu, za koji danas možemo reći da je „centar svijeta“. Ti si poput mosta koji sve povezuje i koji premošćuje rijeke i mora, doline i gore, sve ono što nas dijeli od onoga čemu težimo. Biti most znači biti razapet izme-đu neba i zemlje ruku ispruženih od Boga do čovjeka, nogama na zemlji. Svećenik je most i graditelj mostova. Dragi kume, za geslo svoje



Mlade mise uzeo si Isusove riječi: „Mir svoj da-jem“. Mir – toliko potreban današnjem svijetu. Stoga moli za mir u svijetu, za mir ovoj napaće-noj zemlji – Bosni i Hercegovini, za mir u ovom kraju i ovoj mučeničkoj biskupiji. Moli da se u ovoj zemlji hrvatska ognjišta ne ugase i da se raseljeni po svijetu vrate. Moli da u našoj domo-vini – Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini – bude kruha, pravde, mira i sreće za svakoga. Dragi mladomisniče, prinesi ovu svoju današnju misu za svoje žive i pokojne, a s još većom ljubavlju i zahvalnošću za svoga pokojnoga oca Ivana i babu Ružu koji se zbog tvoje Mlade mise raduju u Očevu nebeskome kraljevstvu. Pristupi oltaru Gospodnjem da na njemu pred rodbinom, prija-teljima i ovom župnom zajednicom slaviš svoju Mladu misu. Na tom putu neka te prati zagovor Kraljice mira, Isusove i naše majke najvjernije odvjetnice Hrvatske kojoj vapimo: Dušo duše Hrvatske Isusova mati, sunce naših stradanja ne prestani nam sjati. Amen.“

Nakon pozdravnih riječi mladomisnik je započeo euharistijsko slavlje. U misi su mini-strirali ministranti iz župe Gospe od Zdravlja iz Splita. Fra Kristijan Šilić, župni vikar u župi sv. Ilije u Metkoviću je bio ceremonist. Prvo čita-nje je pročitao Saša Matić, pripjevni psalam su pjevali franjevački bogoslovi, a drugo čitanje je čitao Zvonko Kaurinović. Evanđelje je navije-stio don Nikola Mikačić. Molitvu vjernika su predmolile mladomisnikove nećakinje.

Mladomisnikov propovjednik fra Ante Vuč-ković u propovijedi je istaknuo važnost susreta koji nas oslobađa od svake moguće pohlepe. Fra Ante je pozvao mladomisnika (za kojeg je istaknuo da je iskorijenjen iz svoje zemlje, uko-rijenjen u novoj zemlji a u trećoj sve ponavlja) i nazočne da se klone i čuvaju svake pohlepe, a osobito pohlepe ljudskog srca te se za razliku od pohlepnog života bogate samo u Bogu. Ako čovjek računa s Bogom, sve se mijenja. Isus nas uči kako gledati potrebu drugog čovjeka i kako gledati Boga – upravo onako kako On gleda. Podsjetivši na mladomisnikovo moto, fra Ante je istaknuo da Bog donosi mir i oslobađa te

kako je upravo mir odgovor na nemir pohlepe. Važno je odvažiti se živjeti izvan mehanizma pohlepe kako bi se izbjegla ispraznost svega i u svemu. Govoreći o opasnostima koje ne mimo-ilaze ni svećenika, fra Ante je istaknuo da Bog šalje svećenika da Njegov Božji mir donosi dru-gim ljudima. Zaključio je pozivom nazočnih da mole za dobre svećenike a fra Petra da se suživi s Bogom.

Darove na oltar prinosili su mladomisnikova braća: Ante, Luka i Ilija – misnicu, Bibliju i križ. Provincijal fra Joško je pri završetku slavlja če-stitao mladomisniku, njegovoj majci i braći s obiteljima i zahvalio svima koji su doprinijeli organizaciji ovog slavlja. Zatim je čestitke upu-tio i župnik fra Ivica Matić koji je u ovoj crkvi zadnji slavio svoju mladu misu 1989. godine i koji je sve učinio kako bi ovo mladomisničko slavlje bilo svečano i nezaboravno. Nakon za-hvalnih riječi fra Ivice, ispjevana je hrvatska hi-mna. Zatim se nazočnima obratio mladomisnik koji je izrekao riječi zahvale posebno Bogu, majci, braći i rodbini, framašima, bogoslovima, provincijalu te župnicima, a istaknuo kako je u njegovim molitvama i mislima i fra Božo Ančić, koji je najzaslužniji za mladomisnikov sveće-nički poziv, a koji je zbog zdravstvenih razloga bio spriječen nazočiti slavlju i pozvao nazočne da mole jer molitva mijenja svijet i zahvaljuju Gospodinu te je na kraju svoj mladomisnički blagoslov udijelio fra Petar Komljenović.

Nakon svete mise slavlje je za sve uzvanike nastavljeno u šatoru kod obiteljskog stola. Pro-gram je vodio kum fra Marinko Vukman koji je na početku pročitao čestitke fra Marka Semre-na, pomoćnog banjalučkog biskupa i mons. Ma-rina Barišića, nadbiskupa splitsko-makarskog. Mladomisniku su prigodnim riječima čestitali fra Kruno Bekavac, fra Božo Duvnjak, fra Božo Lovrić, fra Ante Jurić, fra Mijo Raijć, fra Boris Čarić (župnik iz Munchena gdje mladomisnik odlazi na službu), č.s. Mirela Ilinčić i mnogi drugi. Slavlje uveličao Skac bend i glazbeni sa-stav iz Otočca Narodni dar.



SINJ: HODOČAŠĆE SVEĆENIKA, REDOVNIKA I REDOVNICA IZ CETINSKE KRAJINE

U crkvi Gospe Sinjske u Sinju u srijedu, 3. kolovoza 2016., don Ante Mateljan prevodio je pokorničko bogoslužje u 10 sati, a biskup šiben-ski mons. Tomislav Rogić procesiju i euharistij-sko slavlje u 11.00 sati. U euharistijskom slavlju sudjelovalo je oko 60 svećenika, oko 150 časnih sestara te bogoslovi, sjemeništarci, kandidatice i novakinje rodom iz Cetinske krajine.

Pokorničko bogoslužje i ispit savjestiOkupljanje u samostanskom dvorištu zapo-

čelo je oko 9 sati, a pokorničko bogoslužje u 10 sati predvodio je don Ante Mateljan, profe-sor na KBF-u u Splitu. Na početku je don Ante pozdravio mons. Tomislava Rogića, biskupa šibenskog, provincijala fra Joška Kodžomana, braću svećenike, časne sestre i nastavio kako se nalazimo u Godini Božjeg milosrđa i Godi-ni krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. „Ovo naše hodočašće svećenika, redovnika i re-dovnica iz Cetinske krajine obilježeno je s dvije riječi: Gospodine, ti sve znaš, ti znaš da te vo-

lim, ti znaš kakvi smo“, rekao je don Ante Ma-teljan, i nastavio kako je Isus, poznajući i Petra, rekao mu ‘Idi za mnom’. Božja ljubav očituje se Božjim milosrđem koje se je ovdje u Sinju po zagovoru Majke od Milosti pokazalo posebno prije 300 godina. „Naša nadbiskupija objavila je knjižicu ‘Dajte, pomirite se s Bogom’ (2Kor 5,20). U toj knjižici govori se o sakramentu po-mirenja i redu pokore, objavljeni su i teološki pogledi na sakramentalno pomirenje s Bogom“, naglasio je don Ante Mateljan, i nadodao kako je Kongregacija za kler objavila dokument ‘Sve-ćenik – služitelj Božjeg milosrđa’ kao pomoć za ispovjednike i duhovne vođe. U nastavku je don Ante istakao kako razmišljanje o sakramentu pokore i pomirenja može početi od razmatranja tajne zla i grijeha, pa preko svetopisamske misli o pomirenju s Bogom do liturgijskog obreda. U tom kontekstu naglasio je dvije molitve – ‘mo-litva kajanja’ i ‘molitva odrješenja’. ‘Molitva kajanja’ jest molitva koja naglašava milosrđe Božje. Ta molitva sadrži tri dijela. Prvi dio jest



spoznaja da sam učinio grijeh i potrebno je pro-svjetljenje pameti. Drugo, probuditi kajanje ‘od srca’, tj. kako reče sv. Augustin, nema pravog kajanja bez gađenja na grijeh. Treće, potreb-na je ‘čvrsta odluka’, odluka da se uz Božju pomoć nećemo vratiti na zlo. Druga molitva, ‘molitva odrješenja’ naglašava milosrđe Božje jer je „Bog, milosrdni Otac, pomirio sa sobom svijet smrću i uskrsnućem svojega Sina, i izlio Duha Svetoga za otpuštanje grijeha“. To otpu-štanje grijeha događa se po služitelju Crkve. Otpuštanjem grijeha postajemo dionici Božjeg milosrđa. Nakon ovih uvodnih misli, don Ante je svima podijelio ‘Ispit savjesti’ koji je priredio prema dokumentu ‘Svećenik – služitelj Božjeg milosrđa’.

Ispit savjesti za svećenike1. »Za njih posvećujem sebe da i oni budu

posvećeni u istini« (Iv 17, 19)Shvaćam li ozbiljno svetost u svom sveće-

ništvu? Jesam li uvjeren da plodnost moje sve-ćeničke službe dolazi od Boga i da se, s milošću Duha Svetoga, moram poistovjećivati s Kristom i dati svoj život za spasenje svijeta?

2. »Ovo je tijelo moje!« (Mt 26, 26)Je li sveta misna žrtva središte moga duhov-

nog života? Pripravljam li se dobro za slavljenje mise? Slavim li misu dobro? Ostajem li u sabra-nosti i zahvaljivanju nakon odslužene mise? Je li misa uporište u mom danu za slavljenje Boga, zahvaljivanje za njegova dobročinstva, utjeca-nje njegovoj dobrohotnosti i davanju zadovolj-štine za moje grijehe i grijehe svih ljudi?

3. »izjeda me revnost za Dom tvoj« (Iv 2, 17)Slavim li misu prema obredima i uredbama

koje je utvrdila Crkva? Slavim li misu s pravom nakanom? Služim li se u slavlju odobrenim li-turgijskim knjigama? Pridajem li dužnu pažnju svetim prilikama koje se čuvaju u svetohrani-štu i brinem li se za njihovo čuvanje? Čuvam li pažljivo sveto posuđe? Nosim li dostojanstveno svu svetu odjeću koju je Crkva propisala? Je-sam li svjestan da djelujem in persona Christi Capitis?

4. »Ostanite u mojoj ljubavi« (Iv 15, 9)Raduje li me ostati u Kristovoj prisutnosti u

Presvetome Oltarskom Sakramentu, u meditaci-ji i tihom klanjanju? Jesam li vjeran svakodnev-nomu pohodu Presvetomu Oltarskom Sakra-mentu? Je li moje blago u svetohraništu?

5. »Razjasni nam prispodobu« (Mt 13, 36)Obavljam li pažljivo svoje svakodnevno raz-

matranje, nastojeći svladati svaku rastresenost koja me odvaja od Boga? Molim li se Gospo-dinu da me rasvijetli? Razmatram li često nad Svetim pismom? Molim li pozorno svoje uobi-čajene molitve?

6. Nužno je »uvijek moliti i nikada ne sustati«(Lk 18, 1)

Slavim li svakodnevno liturgiju časova u ci-jelosti, dostojno, pozorno i pobožno? Jesam li vjeran svojoj obvezi prema Kristu u toj važnoj dimenziji svoje službe u kojoj uzdižem Bogu molitve u ime čitave Crkve?

7. »Dođi i idi za mnom« (Mt 19, 21)Je li naš Gospodin Isus Krist prava ljubav

mojega života? Obdržavam li radosno obvezu ljubavi prema Bogu u uzdržljivosti u celibatu? Jesam li se svjesno zadržavao na nečistim misli-ma, željama ili činima? Jesam li vodio neprilič-ne razgovore? Jesam li se doveo u bližu prigodu da sagriješim protiv čistoće? Pazim li na to da mi pogled bude čist? Jesam li bio oprezan u op-hođenju s različitim osobama? Je li moj život za vjernike svjedočanstvo činjenice daje čistoća nešto moguće, plodonosno i radosno?

8. »Tko si ti?« (Iv 1, 20)Nalazim li u svojemu uobičajenom vladanju

natruhe slabosti, malaksalosti? Jesu li razgovori koje vodim u skladu s osjećajem za naravno i nadnaravno, koji resi svakoga svećenika? Pa-zim li na to da se u moj život ne uvuku površno-sti i ispraznosti? Jesu li svi moji postupci i djela u skladu s mojim svećeničkim zvanjem?

9. »Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio«(Mt 8, 20)

Ljubim li kršćansko siromaštvo? Pripada li moje srce samo Bogu? Jesam li u svom srcu odijeljen od svega ostaloga? Jesam li spreman odreći se svojih sadašnjih udobnosti, svojih



osobnih planova, svojih dopuštenih odnosa s drugim osobama kako bih bolje služio Bogu?

Posjedujem li suvišne stvari? Upuštam li se u nepotrebne troškove? Dopuštam li da me obuz-me grozničava želja za potrošnjom? Činim li sve što je u mojoj moći da u trenutcima odmora i na praznicima boravim u Božjoj prisutnosti, imajući na umu da sam uvijek i na svakom mje-stu, pa i u tim trenutcima, svećenik?

10. »Ovo si sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima« (Mt 11, 25)

Jesu li u mojem životu prisutni grijesi oholo-sti koji se očituju u duhovnim teškoćama, pre-osjetljivosti, razdražljivosti, srditosti, nespre-mnosti na opraštanje, sklonosti malodušnosti i drugo? Molim li se Bogu za krepost poniznosti?

11. »Odmah poteče krv i voda« (Iv 19, 34)Jesam li uvjeren da sam, kada djelujem »u

Kristovoj osobi«, izravno uključen u samo Kri-stovo tijelo, a to je Crkva? Mogu li iskreno reći da ljubim Crkvu i da se s radošću trudim oko njezina rasta? Trudim li se raditi ono što je na njezinu korist, na korist svakoga njezina člana i čitavoga ljudskoga roda?

12. »Ti si Petar« (Mt 16, 18)Nihilsine Episcopo - »Ništa bez biskupa« -

govorio je sveti Ignacije Antiohijski. Jesu li te riječi u temelju moje svećeničke službe? Pri-hvaćam li poslušno zapovijedi, savjete i opo-mene svojega ordinarija? Molim li napose za Svetoga Oca, u punom zajedništvu s njegovim učenjima i nakanama?

13. »Ljubite jedni druge« (Iv 13, 34)Jesam li bio brižan u ophođenju sa svojom

braćom svećenicima ili sam, naprotiv, zbog svo-je sebičnosti, bezosjećajnosti ili nehaja bio rav-nodušan prema njima? Jesam li kritizirao svoju braću u svećeništvu? Jesam li bio uz one koji trpe tjelesne ili duševne boli? Trudim li se oko bratstva kako nitko ne bi bio sam? Ophodim li se sa svom svojom braćom svećenicima kao i s vjernicima laicima istom onom Kristovom lju-bavlju i strpljivošću?

14. »Ja sam Put i Istina i Život« (Iv 14, 6)Je li moje poznavanje crkvenoga nauka te-

meljito kako bi trebalo biti? Usvajam li i preno-

sim li vjerno taj nauk? Jesam li svjestan činje-nice da je naučavanje onoga što nije u skladu s učiteljstvom, bilo redovitim ili izvanrednim, teška zloporaba, koja nanosi štetu dušama?

15. »Idi i odsada više nemoj griješiti« (Iv 8, 11)

Naviještanje Božje riječi vodi vjernike sa-kramentima. Ispovijedam li se redovito i često, u skladu sa svojim staležom i svetim stvarima koje su mi povjerene? Obavljam li velikodušno sakrament pomirenja? Pokazujem li veliku ras-položivost za duhovno vodstvo vjernika laika i odvajam li posebno vrijeme za to? Pripremam li se brižno za propovijedanje i katehezu? Propo-vijedam li gorljivo i s Božjom ljubavlju?

16. »Pozove koje sam htjede. I dođoše k nje-mu« (Mk 3, 13)

Jesam li pozoran u otkrivanju klica poziva na svećeništvo i posvećeni život? Brinem li se za to da među svim vjernicima širim veću svijest o sveopćem pozivu na svetost? Tražim li od vjer-nika da mole za zvanja i za posvećenje klera?

17. »Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi« (Mt 20, 28)

Nastojim li se darivati drugima u svakod-nevici, služeći im evanđeoski? Pokazujem li i svojim djelima Gospodinovu ljubav? Vidim li u križu prisutnost Gospodina Krista i pobjedu ljubavi? Je li moj svakodnevni život u zna-ku služenja i prožet duhom služenja? Držim li obavljanje autoriteta vezanoga uz službu nezao-bilaznim oblikom služenja?

18. »Žedan sam« (Iv 19, 28)Jesam li se molio te istinski i velikodušno

žrtvovao za duše koje mi je Bog povjerio? Ispu-njavam li svoje pastoralne dužnosti? Pridajem li dužnu pažnju također dušama pokojnih vjer-nika?

19. »Evo ti sina!... Evo ti majke!« (Iv 19, 26-27)

Utječem li se s punim pouzdanjem svetoj Djevici, Majci svećenika, da bih više ljubio i potaknuo druge na veću ljubav prema njezinu Sinu Isusu? Njegujem li marijansku pobožnost? Molim li svakog dana krunicu? Utječem li se njezinu majčinskomu zagovoru u borbi proriv đavla, požude i svijeta?



20. »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!«(Lk 23, 44)

Jesam li revan u sudjelovanju i podjeljiva-nju sakramenata umirućih? Vodim li u svojem osobnom razmatranju, katehezi i redovnom propovijedanju računa o crkvenom nauku o po-sljednjim stvarima? Molim li za milost ustraj-nosti do kraja? Pozivam li svoje vjernike da čine isto? Predvodim li često i pobožno službe za duše pokojnih?

Svećenikova molitva prije ispovijediUdijeli mi, Gospodine, mudrost, prisjednicu

svoga prijestolja, da bude uza me kada sam u ispovjedaonici, da znam suditi tvomu puku pra-vedno, a tvojim siromasima po pravici. Daj mi da se tako služim ključevima kraljevstva nebe-skoga da ga ne otvaram nikomu tko zaslužuje da mu ono ostane zatvoreno, a ne zatvaram ga onima koji zavrjeđuju da im ono bude otvoreno. Daj da moja nakana bude čista, moja gorljivost iskrena, moja ljubav strpljiva, a moj rad plodo-nosan. Daj mi da budem milosrdan, ali ne slab; ozbiljan, ali ne strog; da ne prezirem siromaha i ne ulagujem se bogatašu. Daj mi da grešnike blago tješim, razborito ispitujem i vješto pouča-vam. Udijeli mi, molim te, umješnost u odvra-ćanju od zla, marljivost u utvrđivanju u dobru i zauzetost u poticanju na bolje: u odgovorima zrelost, u savjetima ispravnost, u tami svjetlo, u zamršenostima pronicljivost, u poteškoćama pobjedu; da se klonim beskorisnih razgovora i ne okaljam se ičim što je grešno; da, spašavajući druge, ne izgubim sama sebe. Amen.

Svećenikova molitva poslije ispovijediGospodine Isuse Kriste, slatki ljubitelju i po-

svetitelju duša, molim te da izlijevanjem Duha Svetoga očistiš moje srce od svakoga nesavrše-noga osjećaja ili misli i da svojim beskrajnim smilovanjem i milosrđem ispraviš sve ono što je, zbog moga neznanja ili nehaja, u mojoj služ-bi bilo uzrokom grijehu. Povjeravam tvojim pre-milim ranama sve duše koje si doveo do pokore i posvetio svojom predragocjenom krvlju, da ih očuvaš od svakoga grijeha i uzdržiš ih u svojoj ljubavi i bogobojaznosti, svakoga im dana po-mažeš da rastu u kreposti i dovedeš ih u život vječni. Koji živiš i kraljuješ s Ocem i s Duhom Svetim u vijeke vjekova. Amen.

Procesija i euharistijsko slavljeSvečano slavljenje zvona u 11 sati najavilo

je procesiju kroz samostansko dvorište i Šetali-štem A. Stepinca te ulaskom u crkvu kroz „Vra-ta milosrđa“ koja je otvorio mons. Marin Bari-šić, nadbiskup splitsko-makarski, 20. prosinca 2015. godine. Euharistijsko slavlje, u kojem su ministrirali bogoslovi, a u koncelebraciji su bili provincijal fra Joško Kodžoman, sinjski gvardi-jan Petar Klapež, nekoliko dekana iz Splitsko-makarske i Šibenske biskupije te još 53 svećeni-ka. Za vrijeme euharistijskog slavlje pjevanje su predvodile časne sestre, pod ravnanjem s. Mirte Škopljanac Mačina, a za orguljama je svirao fra Frano Bosnić.

Propovijed mons. Tomislava RogićaLk 1, 26-38Draga braćo i sestre, oče gvardijane, subraćo

svećenici, redovnici i redovnice Sinjske krajine – hvala fra. Petru što me pozvao na ovaj susret da se danas s vama molim, radujem, Boga sla-vim po njegovoj majci Mariji – Gospi Sinjskoj.



Sad treba uhvatit i neke koordinate razmi-šljanja? Častimo Blaženu djevicu Mariju, na-zivamo je našom Majkom, zaštitnicom svakog duhovnog poziva, Kraljicom Mira, zaziv kojim se zaključuju Gospine litanije. Što nam znači „kraljica“ – što nam znači „mir“? Dakako, od-govore tražimo u Božjoj Riječi koja je netom bila pročitana, naviještena! Usput bi dodao još jednu smjernicu iz apostolske pobudnice pape Franje, koji opet citira papu Benedikta 16. svog predšasnika:

Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, već je to susret s događa-jem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačni pravac. Samo zahvaljujući tom su-sretu – ili obnovljenom susretu – s Božjom lju-bavlju, koja se pretvara u radosno prijateljstvo, bivamo izbavljeni iz svoje skučenosti i upuće-nosti samo na sebe i svoje snage.

Doista mi smo danas došli na susret! Susresti se jedni s drugima i zajedno s Bogom. Susret s događajem spasenja - koje se ostvarilo po Isusu Kristu, koji dođe na svijet po službenici Gos-podnjoj.

Već od početka Crkve sveti Pavao ima potre-bu napisati Rimljanima da su nevolje velike, ali ih ništa neće odvojiti od Krista. Prolaze stoljeća, dogodi se Spasenje po utjelovljenoj Božjoj Ri-ječi, a Crkva nosi nove nemire, rasprave, uzne-mirenosti, nejasnoće.

Tako u davna vremena, tako na počecima Cr-kve, a mi danas? Koji su izvori naših nemira? Tko nad nama kraljuje? Ili bolje kome dopušta-mo da nam u srcu kraljuje, u duši, u obitelji, u narodu, u općem mnijenju – kome dopuštamo da nam zamagli onaj Susret s Bogom?

Upravo kušnje, žalosti i nemiri najrazličitijih vrsta dovode nas nebeskoj majci Mariji, našoj istinskoj nebeskoj Kraljici. Došli smo Ti Gospe, sa svojim potrebama, nevoljama, strahovima, neizvjesnostima. Strepimo nad budućnosti svo-je djece, bojimo se za kruh naš svagdanji, obite-lji nam se raspadaju, djeca se ne rađaju, prijete nam bolesti, nedostaje nam sloge i zajedništva, duša nam je uzburkana, nedostaje duhovnih zvanja i vjera je opet na kušnji. A Ti si Majko sve to pobijedila i Nebo zadobila, suncem odje-vena, kod Boga nastanjena, na nebu okrunjena,

vječni mir i radost zadobila. Pokaži nam put! Evanđelje govori o susretu Marije s Božjim glasnikom, anđelom Gabrijelom. Čuli smo taj odlomak toliko puta. Pa ipak… možda se opet možemo uživjeti i doživjeti to na nov način.

Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom. – Ponavljamo to toliko puta moleći se našoj Gospi. K njoj Bog šalje glasnika, ima za nju vijest, čak poslanje, zadatak. Ali prije svega Bog je s njom. Ona je milosti puna. Što znači ta milost?

I mi smo baštinici tolikih milosti, od milosti posvetne na krštenju, preko svih ostalih sakra-menata kada Bog stalno tu milost u nas ulijeva. Milost je Božja naklonost. Milost je pružena ruka Božja, milost je mogućnost da s Bogom budemo u vezi, povezanosti, prijateljstvu, stal-nom kontaktu. (Pa Bog ima sve brojeve naših mobitela al se time često ne koristi ili mi bu-demo nedostupni!)Ponuđena je i nam njegova pomoć, utjeha, snaga, ohrabrenje i mir duše is-punjene milošću.

Na pozdrav, Marija se smela, prestrašila. – Ne boj se! – Našla si milost u Boga. Bog te na-šao vrijednom, dragocjenom, predragocjenom da budeš Majka njegovu Sinu!

Ljudski je pitati što ne razumijemo. I Marija tako čini. Kako? Kako to može biti? Pa je li to uopće moguće? – Ne boj se Bog će učiniti, Duh Sveti će te obuzeti, sila Svevišnjega osjeniti. Zato će tvoj porod biti svet, Sin Božji. Gledaj tvoju rodicu Elizabetu. Gledaj što se njoj dogo-di, a bilo je nemoguće. Evo ti Marijo dokaza. TA BOGU NIŠTA NIJE NEMOGUĆE!

A tako, dakle. Dvije stvari izlaze na vidjelo. Dramatično, potresno i očaravajuće:

Bog nudi svoju milost, nudi spasenje, ali ne preko naše volje. On i od svoje buduće Majke traži da mu daruje svoju slobodu, da se za njega opredijeli, da povjeruje u Božju svemogućnost. Bogu treba dati svoju slobodu: ne Bože, kako ja razumijem, ne Bože kako ja mogu, ne Bože kako bi ja htio, nego kako hoćeš TI! Evo ti moju slobodu, moj život. Ti po svojoj svemoći čini s njim što hoćeš. Vjerujem da si svemogući Bog, Bog koji može sve promijeniti, sve učiniti, sve na dobro izvesti.



Nato Marija reče: “Evo službenice Gospod-nje, neka mi bude po tvojoj riječi!”

Neka mi bude! U tvoje ruke i moja sloboda odabira kako ću živjeti, i moji životni planovi, i moje sposobnosti – i nesposobnosti, vrline i mane. … sve je to za Boga i te kako iskoristiv materijal, jer Božja svemoć sve može okrenuti na dobro.

Traži se samo jedno, da mu vjerujemo. Iz vjere raste pouzdanje. Iz oslonca na Božju do-brotu, ljubav, oproštenje i svemoć raste istinski mir u duši.

Poznavao sam staricu koju sam sahranio u 96 godini života. Poznavao sam veći dio njezina života koji nije bio nimalo lak. Za rana je ostala bez muža s četvero djece. Borila se da ih podi-gne kako je znala i umjela, bez škole i zanata. Neumorno je čistila i prala i po tuđim kućama, šila i krpila. Djecu podigla pa i od djece svoje štošta doživjela. Dvoje unuka pokopala od bole-sti nemile. Kad god bi došao novi udarac života, isplakala bi se Ane, a onda još čvršće krunicu uzela u ruke i rekla: Ako je bila volja Božja, moje je prihvatiti ju. Krunicom je svaku nevolju pobijedila i uvijek u toj molitvi našla mir i novu životnu snagu.

Zato je Marija kraljica Mira. Ona nas uči kako život prihvatiti, kako Bogu vjerovati, kako mu svoju slobodu darovati, kako Božju volju prihvatiti. Marija će roditi u štali, bježati u Egi-pat, tražiti Sina tri dana sve dok ga ne nađe u hramu, pratit će ga svuda, sve dok ga mrtvog ne primi u krilo. I kad je izgledalo sve uzalud, susrest će ga Živa, Uskrsloga, nepobjedivoga. Samo ju vjera i predanje može dovesti do tog mira. Božja će ju svemoć smrti poštedjeti, na nebo uzdići i okruniti Kraljicom.

Kraljice Mira moli za nas, da te znamo slije-diti. Da po tebi životni mir duše nalazimo. Da znamo u kušnjama Bogu vjerovati, svoje mu nevolje po tebi predati i vječnom se miru već sada veseliti, amen!

Zahvala gvardijana fra Petra KlapežaSinjski gvardijan fra Petar Klapež pri zavr-

šetku slavlja pozdravio je sve svećenike, re-dovnike i redovnice te zahvalio Bogu i Gospi

Sinjskoj na daru hodočašća. Prije blagoslova i otpusta, župnik fra Perica Maslać predmolio je posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj. Nakon euha-ristijskog slavlja bilo je zajedničko fotografira-nje ispred slike Čudotvorne Gospe Sinjske. U pozdravu i zahvali sinjski gvardijan fra Petar Klapež je rekao:

„Preuzvišeni o. Biskupe, mnogopoštovani o. Provincijale, prečasni dekani, subraćo sve-ćenici, cijenjene časne sestre, dragi bogoslovi i kandidatice, draga braćo i sestre, na kraju ovoga slavlja, pridružujem se svima vama u zahvaljiva-nju Bogu, Ocu beskrajnog milosrđa, jer nam je dao doživjeti ovo naše hodočašće Čudotvornoj Gospi Sinjskoj u Jubileju milosrđa i 300. obljet-nice krunjenja njezina blagog lika. Zahvaljujem svima koji su neumorno radili na organizaciji ovoga Dana. Zahvaljujem također svima onima koji su doprinijeli njegovu uspješnom ishodu. Hvala profesoru don Anti Mateljanu koji nas je kroz pokornički čin uveo u današnje hodočašće.

Posebno hvala novom šibenskom biskupu mons. Tomislavu Rogiću koji je uz sve svoje obaveze prihvatio predsjedati našem hodočašću. Veliko hvala svima vama, što ste i ove godine u ovako velikom broju u ljetnom odmoru došli na ovo za nas sveto mjesto. Gospa se ovom su-sretu posebno s neba raduje, ona će nam i dalje pomoći širiti posvuda radost evanđelja.

U ovom smo danu doživjeli ljepotu našeg su-sreta u Kristu, središtu i nadi našega života. Slu-šali smo njegov glas, glas Dobrog Pastira, koji je živ među nama. On je govorio svakom od nas srcu. Obnovio nas je svojom ljubavlju i dao nam osjetiti svjetlost njegova opraštanja, snagu njegove milosti. Dao nam je doživjeti stvarnost molitve. Zagovorom naše nebeske Majke dobili smo duhovnog osvježenja za dane koji su pred nama. Isus i Marija pomoći će nam da živimo životom milosrđa gdje god smo poslani sijati Božju riječ.

Naša nebeska Majka uči nas kako stečeno iskustvo može biti plodonosno. Govori nam da činimo ono što je ona činila: ne rasipati pri-mljeni dar, već ga čuvati u svom srcu, da raste i donese plod, uz pomoć Duha Svetoga. Na taj će način, svatko od nas, sa svim svojim ograni-čenjima i nedostacima, moći biti Kristov svje-



dok tamo gdje smo poslani u našim župama, u našim samostanima, u školama, na radnome mjestu na mjestima odmora i rekreacije... gdje god nas Božja providnost bude vodila na našem putu.

Božja providnost je uvijek korak ispred nas. Zamislite, već je određeno i koja će bi sljedeća etapa našeg dolaska u Sinj uz dane velike Gos-pe sretan sam stoga što vam mogu najaviti da će proslava 300. obljetnice krunjenja slike Ču-dotvorne Gospe Sinjske započeti trodnevnicom točno na godišnjicu krunjenja u četvrtak 22. rujna, a vanjsku proslavu slavit ćemo u nedje-

lju 25. rujna svečanim euharistijskim slavljem u 10.00 sati koju će izravno prenositi HRT. Sve vas pozivam na taj 300. jubilej krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. U ovom trenutku novom šibenskom biskupu mons. Tomislavu Rogiću, uz iskrene čestitke i znak zahvalnosti na ovaj današnji susret za njegovu Biskupiju, darujem sliku Čudotvorne Gospe Sinjske.

Odmah poslije euharistijskog blagoslova i zajedničkog fotografiranja sve vas pozivam na ručak u našem Samostanu. Hvala Vam!“

SPLIT: MISA ZA DOMOVINU U četvrtak, 4. kolovoza 2016. u 19 sati, uoči

proslave Dana pobjede i domovinske zahval-nosti, Dana hrvatskih branitelja i 21. obljetni-ce vojno-redarstvene operacije „Oluja“, svetu misu za Domovinu u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobrom predvodio je gvardijan fra Jakov Begonja u koncelebraciji s fra Antom Ju-rićem, dugogodišnjim dušobrižnikom za Hrvate u Americi i Kanadi.

Na svetoj misi sudjelovali su braniteljske udruge proizašle iz Domovinskog rata, njiho-vi prijatelji i župljani Gospe od Zdravlja. O. Gvardijan je na početku pozdravio braniteljske udruge, njihove časnike i dočasnike te vjernike. Naglasio je kako „danas, kad se sjećamo počet-

ka ‘Oluje’, danas se sjećamo svih onih koji su tijekom pet godina rata položili živote u teme-lje naše Domovine“. U nastavku je o. Gvardi-jan istakao kako je ova misa molitva za njih, za one koji su položili živote, kao i za prosperitet naše Domovine. Posebno je naglasio da je ova misa zahvala Bogu za sve što nam je darovao jer je on bio oslonac i skrbnik naših branitelja. U propovijedi se fra Jakov ukratko osvrnuo na razdoblje od početka domovinskog rata do da-nas želeći da žrtva branitelja ne bude uzaludna nego da Bog primi njihove žrtve a nama udijeli radost življenja u našoj Domovini.

Za vrijeme mise pjevali su članovi Mješovi-tog zbora Gospe od Zdravlja.



SINJ: ODRŽAN 8. FESTIVAL KLAPE GOSPI SINJSKOJ U četvrtak, 4. kolovoza 2016. godine u 20.30

u dvorištu Čudotvorne Gospe Sinjske održan je festival duhovno-marijanske klapske pjesme „Klape Gospi Sinjskoj“. To je već 8. festival u nizu otkako je u prigodi obilježavanja 300. obljetnice čudesne obrane Sinja 2009. godine pokrenut. Festival je održan pod visokim pokro-viteljstvom predsjednice RH Kolinde Grabar – Kitarović, predsjednika Hrvatskoga sabora Željka Reinera i Ministarstva kulture RH.

Po izboru umjetničkog voditelja festivala Moimira Čačije, pred ljubiteljima klapske pje-sme u ispunjenim dvorištu Čudotvorne Gospe Sinjske,nastupilo je 10 klapa: Skradinke, Orca, Luna, Amfora, Basca, Kalelarga, Munita, Petra-da, Delmati i Contra. Svaka je klapa izvela po dvije skladbe.

U natjecateljskom dijelu programa klape su pjevale izvorne marijanske pjesme u obradi za klape, dok jeu revijalnom dijelu programa, što je novost u ovome festivalu, izvedena skladba svjetovnog karaktera.

Kao što je i uobičajeno, prije samog progra-ma uslijedili su pozdravi i to redom: provinci-jal fra Joško Kodžoman, dožupan Luka Brčić, izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Ivan Šipić, obnašateljica dužnosti gradonačelnice grada Sinja Sanja Križanac i gvardijan fra Petar Klapež.

Nakon nastupa pojedine klape i njihove izvedbe uslijedilo je proglašenje pobjednika.

Stručni ocjenjivački sud dodijelio je bronča-nu statuu za treće mjesto ženskoj klapi “Orca“ iz Splita; srebrna statua i drugo mjesto pripalo je klapi „Petrada“ iz Zagreba za pjesmu Gospin plač u obradi Joška Ćalete, dok je zlatna statua i prvo mjestopripalo splitskoj klapi „Contra“ za pjesmu Od zvijezda sjajnija u obradi fra Stipice Grgata.

Nagradu publike osvojila je klapa „Petrada“ za istu pjesmu Gospin plač.

Nakon programa nastavljeno je druženje svih klapa u samostanskoj dvorani.

Snimku Festivala prenosit će Hrvatska radio-televizija na blagdan Velike Gospe.

Pozdravni govor provincijala fra Joška Kodžomana Poštovani o. Gvardijane, upravitelju Svetišta

Čudotvorne Gospe Sinjske, poštovani o. Župni-če, poštovani Dekane Cetinskog dekanata, dra-ga braćo svećenici, časne sestre, uvaženi gos-podine Župane, gospodine dožupane, uvažena Gradonačelnice grada Sinja, gospodine dogra-donačelniče uvaženi načelnici drugih gradova i općina, cijenjeni predsjedniče i članovi Viteš-kog alkarskog društva, uvaženi članovi struč-nog žirija, voditelji, koordinatori projekta Festi-vala „Klape Gospi Sinjskoj“, cijenjeni izvođači, pjevači i pjevačice, dragi štovatelji naše Gospe, dragi ljubitelji klapske pjesme, dragi gosti i go-šće, sve vas pozdravljam u ime naše Franjevač-ke provincije Presvetog Otkupitelja!

Uz nedavno realizirani projekt oratorija don Šime Marovića „Molitva suprotiva Turkom“ na stihove Marka Marulića, koji je pred dva mje-seca , tu u našoj crkvi, praizveden od strane Zbora i orkestra Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita, te smotre dječjih zborova „Zlatna har-fa“, pod ravnanjem mo. fra Stipice Grgata, u ko-joj je sudjelovalo oko 600 djece iz 12 zborova, večerašnji festival „Klape Gospi Sinjskoj“, vi-dim kao još jedan kamenčić u bogatom mozaiku vrijednih glazbenih projekata i kulturnih ma-nifestacija kojima obilježavamo značajni 300. jubilej Gospine krunidbe.

Netko reče, pjesma je univerzalni jezik koji svatko razumije. Ona je stara koliko i ljudi. Uz ostale oblike umjetničkog stvaranja, ljudi su se oduvijek koristili glazbenom umjetnošću, kako bi, kroz melodije i riječi, artikulirali svoje naj-intimnije osjećaje, začuđenosti i zadivljenosti, iz kojih se i rađa svaka umjetnost, svoje osje-ćaje ljubavi, svoju zahvalnost prema nekom ili nečem… Posežući za bogatim fundusom tradi-cijske crkvene glazbene baštine i prebirući po glazbenim partiturama i skladbama, u kojima se veliča Gospa – najsjajnija čovjekova od-vjetnica i zagovornica, priređivači ove kultur-ne glazbene večeri, i u ovoj su nam jubilarnoj godini, željeli pružiti jedinstven ugođaj spaja-jući tradiciju i modernost. Makar polovica ve-



čerašnjih skladbi, svoje su nadahnuće pronašle u stoljetnom stvaranju, poznatih i nepoznatih crkvenih glazbenih umjetnika. Svim tim sklad-bama jedno je zajedničko, one su se začinjale i rađale u mislima, u srcima i dušama religioznih ljudi. Njihova je umjetnička a posebno duhov-na vrijednost neprolazna. Sve te skladbe dio su našeg zajedničkog kulturnog i duhovnog nasli-jeđa. Prilagođene za izvedbu u dalmatinskom klapskom melosu i zaogrnute u prepoznatlji-vom vizualnom identitetu, duhovne nam sklad-be žele prepričati nešto iz naše bogate duhovne glazbene prošlosti. Žele nam posvjedočiti našu neraskidivu povezanost s Gospom, žele nam ponovno izmamiti suze iz očiju, žele uzdignuti naš klonuli duh, žele potaknuti pjesmu da se po-novno prolomi preko naših usana…

Festival „Klape Gospi Sinjskoj“ od samog je početka označio novost i donio osvježenje na širokom aeropagu bogate ljetne kulturne i du-hovne ponude u našim gradovima koji se među-sobno natječu kako bi udovoljili ljudskim kul-turnim zahtjevima i potrebama. Nadam se da i nas neće obuzeti duh kiča i pomodarstva, već da će naše stvaranje sačuvati pečat izvornosti i da će kao takvo biti posljedica iskrenog uvjerenja i potrebe da zahvaljujemo Bogu i Gospi.

Hvala svima koji su i u ovoj jubilarnoj go-dini Gospine krunidbe, dokazali svoj entuzija-zam, koji su, daleko od svakog prizemnog inte-resa stavili na raspolaganje svoje znanje, svoje vrijeme, kako bi promovirali klapsku pjesmu u našem Sinju i Cetinskoj krajini, te time još jednom iskazali čast i zahvalnost našoj Gospi.

Mjesec kolovoz je za ovaj grad i ovaj kraj mož-da i najljepši mjesec u godini. U ovim danima, tisuće gostiju i hodočasnika posjete naš kraj, i dive se njegovim prirodnim ljepotama a još više kulturnim znamenitostima i sačuvanim tradicij-skim običajima. Sinj, iako malen, našao je svo-je mjesto na kulturnoj karti moderne Evrope i svijeta. Veseli me što je i posebno blago našeg kraja, kult prema Čudotvornoj Gospi Sinjskoj opstao u vremenu, usprkos svim nepovoljnim povijesnim prilikama, pronalazeći uvijek nove izražajne mogućnosti, te je kao takav postao fenomen „sui generis“, kojem se mnogi dive i koji mnogi pokušavaju oponašati. Tri stoljetni jubilej Gospina krunjenja izvor je našeg ponosa ali i obaveze da to duhovno blago svoje vjere nastavimo i dalje čuvati i prenositi na buduća pokoljenja.

Glazba je hrana ljubavi, reče veliki Shakes-peare, tamo gdje govor prestaje počinje pjesma, nastavlja Ernst Theodor Amadeus Hoffmann, njemački pisac i umjetnik u najširem smislu te riječi. Pa neka zašute ljudski govori, neka se prolomi pjesma, nama na veselje i radost a na slavu Onoj, kojoj dugujemo toliku zahvalnost zbog svih uslišanih milosti, zbog pomoći i sna-ge koja nam, po Njezinu zagovoru, dolazi od Boga.

U nadi i uvjerenju da će i ovogodišnji Festi-val opravdati naša očekivanja, te time potaknuti i buduća glazbena ostvarenja, unaprijed česti-tam nagrađenima a svima želim da se ugodno osjećate i prepustite jedinstvenoj čaroliji klap-ske pjesme! Živjeli i sretno!

HODOČASNICI MARIJANSKOG ZAVJETA U DRNIŠU Hodočasnici zavjetnog hodočašća Marijan-

ski zavjet za Domovinu koje traje već neko vrijeme na svom hodu lijepom našom obilaze-ći marijanska svetišta došli su i u našu župu. U jutarnjim satima 4. kolovoza 2016. skupini od desetak hodočasnika iz raznih krajeva Hrvat-ske priključilo se petero naših župljana članova OFS-a i FRAME, te predstavnik Udruge 142. drniške brigade te su zajedno hodočastili od Knina do Drniša.

Nakon hoda po iznimno visokoj temperaturi u župnoj kući župnik fra Damir Ćiro Čikara je u

suradnji sa sestrama iz OFS-a pripremio okrje-pu. Kratko smo odmorili i poveli naše goste u obilazak izvornog i iskonskog marijanskog svetišta,otočić Visovac. Po povratku,zajedno s ostalim vjernicima prisustvovali smo polaganju vijenaca kod spomen križa,u sjećanje na sve stradalnike domovinskog rata u prvom redu hr-vatske branitelje.

U crkvi Gospe od Ružarija služena je sv. misa za Domovinu koju je predslavio fra Da-mir koji je citirajući povijesne filozofe zaključio kako je lijepa naša Domovina jedina koju ima-



mo i iz tog razloga smo pozvani raditi i moliti za njezin boljitak. U tom duhu članovi bratov-štine Marijanski zavjet za Domovinu krenuli su iz Osijeka12.lipnja, i u planu je da 25. kolovoza završe ovo hodočašće u Dubrovniku. Cilj ovo-ga hodočašća je molitva za Domovinu, molitva koja povezuje mlade i branitelje a i ostale vjer-nike, molitva koja će ponovo potaknuti i dati naglasak na molitvu Krunice, iste one krunice koja je štitila nas narod kroz stoljeća. U petak, 5. kolovoza, nakon jutarnje sv. mise i duhovne

okrjepe, poslužena im je i ona tjelesna te su se uputili dalje put Šibenika. Hodočasnici su na svom hodu posjetili i Visovac.

Hvala hodočasnicima koji pronose ljepotu molitve,promiču vrijednosti domovinskog rata i prirodne i kulturne znamenitosti lijepe naše. Hvala našem župniku i svim svećenicima koji su nam otvorili svoje srce,hvala svim dobrim ljudima koji su svojim dobrim djelima prido-nijeli ugodnom boravku hodočasnika u našoj župi.

KARIN: MINISTAR KULTURE POSJETIO FRANJEVAČKI SAMOSTAN

U subotu, 6. kolovoza 2016. ministar kulture RH dr. Zlatko Hasenbegović posjetio je franje-vački samostan u Karinu u pratnji gradonačelni-ka Obrovca dr. Ante Župana i zamjenika pred-sjednika Zagrebačke skupštine Maria Župana. Gvardijan fra Petar Klarić i samostanski vikar fra Ivan Nimac primili su u samostan i samo-stansku crkvu ministra i ostale goste.

U dvorani koja se nalazi u ulazu u samostan gvardijan ih je upoznao s izložbom fotografija iz koje se vidi povijest samostana i djelovanja franjevaca kroz više od pet stoljeća. Pokazao im je i fotografije kako su pobunjeni Srbi 13. veljače 1993. godine poslije vojno-redarstvene operacije hrvatske vojske „Maslenica“ opljač-kali i minirali samostan, kao i fotografije obno-ve samostana i crkve poslije „Oluje“. Još im je pokazao mali dio, kao ogledni primjerak, vri-

jednih knjiga iz 17. i 18. stoljeća, koje treba žur-no restaurirati. Nažalost manji dio knjiga poslije „Oluje“ je pronađen koji je bio dio vrijednog fundusa franjevačke knjižnice ovog samostana, dok je veći dio neprocjenjive vjerske i kulturne baštine opljačkan i nestao. Gostima je još poka-zan vrijedni klaustar, fotografije porušeni crka-va s područja zadarske nadbiskupije i provincije Presvetog Otkupitelja, slika posljednje večere autora Frane Bulića iz 1984. godine.

Gvardijan je zahvalio Ministarstvu kulture na dosadašnjoj pomoći pri obnovi samostana i crkve. Isti je prenio ministru želju o potrebi prostorija za arhiv, knjižnicu i muzej, te bi se poslije izgradnje ova bogata, vjerska i kulturna baština mogla otvoriti i predstaviti javnosti. Cilj je da bi se to ostvarilo do proslave 600. obljetni-ce dolaska franjevaca u Karin.

MLADI DOLAČANI NA SUSRETU MLADIH U POLJSKOJ Sedam je mladih Dolačana (župa Primorski

Dolac) sudjelovalo na ovogodišnjem susretu mladih u Poljskoj. Putovanje su im omogućili župljani i donatori kao nagradu za aktivno su-djelovanje u životu župe; čitanje, ministriranje, pjevanje u zboru… Gostoprimstvo i toplina obitelji i župnih zajednica koje su nas ugosti-le ostavlja bez teksta. Svaki je dan bio pomno

isplaniran; isprepleten molitvom, pjesmom, svetom misom, klanjanjem, koncertima, obilas-cima lokalnih znamenitosti…

Susret je posebno duhovno iskustvo i zalog budućih životnih koraka. Bilo nas je sa svih strana ove zemlje,a svi smo bili braća i sestre; toliko različitih jezika,a svi smo se razumjeli jer imamo zajednički korijen – Isusa Krista!

HODOČAŠĆE IMOTSKE KRAJINE I RAME U SINJ Po ustaljenoj tradiciji vjernici iz Imotske kra-

jine i Rame hodočaste u Sinj na dan održavanja alke. Tako su ove godine u nedjelju 7. kolovoza hodočasnici iz župa imotskoga samostanskog okružjai Rame pohodili svetište Čudotvor-

ne Gospe Sinjske. U 10 sati na samostanskom dvorištu fra Zoran Kutleša, samostanski i žu-pni vikar Imotskog, izmolio je uvodne molitve prije procesije, u kojoj su vjernici ušli u crkvu Gospe Sinjske kroz Vrata milosrđa. Fra Zoran



je predvodio euharistijsko slavlje, uz koncele-braciju fra Andrije Jozića, ramskog gvardijana i župnika,fra Perice Maslaća, župnika Sinja, fra Zorana Jonjića, župnika Studenaca, i fra Luke Šarčevića, župnog vikara Rame. Pjevanje je predvodio župni zbor iz Runovića pod ravna-njem Maje Biočić.

U propovijedi je fra Zoran rekao da u današ-njem evanđelju Isus najavljuje svoj ponovni do-lazak te nas poziva na obraćenje bez odgađanja. U Godini milosrđa Bog nas po svojoj Crkvi po-

ziva na opraštanje, koje je jasan znak istinskog obraćenja. Fra Zoran je zaključio propovijed stavljajući svim prisutnim vjernicima pred oči primjer Gospe, koja je ljubila Boga svim svo-jim bićem. Pozvani smo poput Marije i zajedno s njom ljubiti Boga i širiti njegovo milosrđe u današnjem svijetu. Hodočasnike je na kraju mi-snog slavlja pozdravio sinjski župnik fra Perica, a zatim je posvetnu molitvu Gospi Sinjskoj u ime svih hodočasnika izmolio ramski gvardijan fra Andrija.

SPLIT: IZRAĐENA UMJETNIČKA GRAFIKA S LIKOM GOSPE SINJSKE, MAJKE OD MILOSTI

Prigodom tristote obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske Franjevačka Provin-cija Presvetog Otkupitelja izdala je umjetničku grafiku s likom Gospe Sinjske, Majke od milo-sti. Izradom ove grafike Franjevačka Provincija Presvetog Otkupitelja želi potaknuti i na jednu gestu solidarnosti u izvanrednom Jubileju milo-srđa koji se poklapa s ovom Gospinom obljetni-com. Naime, sav prihod od prodaje namijenjen je za Fond Gospe Sinjske iz kojega se pomaže studentima slabijega materijalnog stanja. Fond Gospe Sinjske osnovan je 2007. godine na ini-

cijativu uprave Franjevačkoga samostana i župe Gospe Sinjske. Od tada Fond pomaže brojnim studentima s područja Hrvatske i Bosne i Her-cegovine. Ovisno o prikupljenim sredstvima svake akademske godine određuje se broj stu-denata koji kroz deset mjeseci dobivaju mje-sečnu stipendiju od 500 kuna. Kupnjom ove grafike,koja se izdaje u nakladi od dvije stotine komada, pridružujete se dobročiniteljima koji svojim prilozima pomažu studentima.

O autoruFra Duje Botteri rođen je u Splitu 26. ožuj-

ka1985. godine. Diplomirao je Kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu 2008. godine. Član je Franjevačke Provincije Presvetog Otku-pitelja. U svojoj zajednici vrši službu voditelja Umjetničke radionice u kojoj s raznim suradni-cima radi na oblikovanju niza likovnih rješenja od kojih možemo izdvojiti: kip druge postaje križnoga puta ˝Isus uzima križ“, (bronca) na sinjskoj tvrđavi Grad 2012. godine; oblikovanje liturgijskog prostora u župama: Sumartin, Bili-ce kod Šibenika i Lećevica. Od 2010. do 2016. izrađuje u staklu djelo „Pjesma stvorenja“ sv. Franje Asiškog u klaustru samostana Gospe Sinjske. Živi i djeluje u Franjevačkom samosta-nu sluge Božjega fra Ante Antića na Trsteniku u Splitu.

Serigrafija je izrađena u radionici Edija Ma-tulića, E.M.gra Sitotisak; Papir: Fabriano Ro-saspina bianco 285 gr.; Tehnika izrade: Svilo-tisak; Dimenzija: 34 x 49 cm; Godina izrade: 2016.; Naklada: 200 kom.



ZMIJAVCI: PROSLAVA SV. LOVRE

Kao i prijašnjih godina, tako su i ove vjerni-ci župe Svih svetih u Zmijavcima svečano pro-slavili blagdan sv. Lovre, suzaštitnika župe. Za slavlje su se pripremali trodnevnicom koja je po-čela u nedjelju 7. kolovoza u 11 sati misom koju je u crkvi Svih svetih predvodio fra Mijo Šabić, dušobrižnik u Stuttgartu, rodom iz Zmijavaca. U ponedjeljak je u istoj crkvi bila krunica i moli-tve sv. Lovri s početkom u 18 sati, nakon čega je svetu misu predvodio fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog. U utorak, na uočnicu blagdana, krunica i misa bile su kod spomen križa na Gra-dini. Misu uočnicu predvodio je gvardijan i žu-pnik Imotskog fra Kristian Stipanović.

Na sam blagdan, u srijedu 10. kolovoza 2016., u 7.30 župnik fra Frano Laco slavio je misu za domaćice. U 10.30 počela je procesija

kao uvod u središnje euharistijsko slavlje koje je predvodio samostanski i župni vikar Imot-skog fra Zoran Kutleša. U koncelebraciji su bili gvardijan fra Kristian, voditelj Hrvatske kato-ličke misije (župe) MainTaunus/Hochtaunus fra Marinko Vukman, mjesni župnik fra Frano i još 11 svećenika. Pjevanje je animirao veliki župni zbor pod vodstvom s. Jasne Kasalo.

U prigodnoj propovijedi fra Zoran je rekao da nas slavlja svetaca podsjećaju da je naš život-ni cilj vječni život, odnosno nebo. No, priznati nam je da malo molimo za svoju vječnu sreću jer većina vjernika uglavnom moli za ovoze-maljske potrebe. Isus nas u evanđelju opominje da će izgubiti život onaj koji ga želi spasiti na ovome svijetu. Sveti nas Lovro, kao i svi sveci, potiče da više mislimo i molimo za svoju vječnu sreću. On nam i pokazuje put do vječne sreće. U Godini milosrđa sjaji njegov primjer kao čo-vjeka koji je nesebično služio svojim bližnjima, osobito siromasima. No, ne smijemo zanemariti duhovna djela milosrđa, na poseban način opro-štenje uvreda i podnošenje nepravdi. Fra Zoran je potaknuo sve prisutne da preispitaju svoje odnose s bližnjima i donesu odluku živjeti djela milosrđa, kako tjelesna, tako i duhovna, jer su ona siguran put u nebeski, vječni život.

Na kraju slavlja župnik fra Frano zahvalio je svima za lijepo i dostojanstveno slavlje te je svim vjernicima čestitao blagdan sv. Lovre.

ZLATNA KRUNICA ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE U PRIGODI 300. OBLJETNICE KRUNJENJA GOSPINE SLIKE

Za jubilej 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske rodila se i ostvarila izvrsna ideja da smo od milodara Gospinih

štovatelja izradili krunicu od zlata, tj. „Zlatnu krunicu Čudotvorne Gospe Sinjske“, koja će točno na 300. obljetnicu, 22. rujna 2016. god. biti blagoslovljena i postavljena na vidnom mjestu u njezinoj Crkvi. To je zahvalni dar fra-njevaca čuvara njezina Svetišta i njezinih što-vatelja ne samo za pobjedu prije 300 godina, nego i za pobjedu u Domovinskom ratu, kada su naši hrabri branitelji, s krunicom oko vrata, išli braniti svoju vjeru, svoju obitelj i svoju Do-movinu, a njihove su obitelji, posebno majke i žene, sestre i kćeri stalno mislile na njih moleći Gospinu krunicu.



Idejno rješenje Krunice izradio je akademski kipar Kuzma Kovačić. Križ na krunici nadah-nut je oblikom starohrvatskog križa. Zrna kruni-ce čine manje i veće nepravilne kuglice od zlata, povezane lančićem u obliku hrvatskog tropleta, a obogaćene dodatnim efektom bljeska (ravne sitne plohe, sitne kuglice...). Na četiri veća zrna koja odvajaju desetice krunice, utkani su sveti likovi vezani uz naše Svetište: sv. Nikola Tave-lić, bl. Alojzije Stepinac, fra Pavao Vučković i fra Rafo Kalinić. Jubilarni medaljon povezuje cijelu krunicu, koji prikazuje lik Čudotvorne Gospe Sinjske.

Pet većih zrna koji povezuju križ i medalju imaju simbole: Bogorodice („Ave Maria“), vje-re (križ), ufanja (sidro), ljubav (srce) i lik uskr-slog Krista.

Na zrncima krunice s četiri spomenuta por-treta upisana su njihova imena.

Bogu i Gospi zahvalni franjevci i štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske.

Za svečanu proslavu 300. obljetnice krunje-nja slike Čudotvorne Gospe Sinjske pripremat ćemo se trodnevnicom od 22. do 25. rujna, a vanjska proslava na nacionalnoj razini bit će u nedjelju, 25. rujna 2016. zajedno s predvodi-teljem tog slavlja mons. Marinom Barišićem, splitsko-makarskim nadbiskupom.

Dok slavimo tristoti jubilej danas se u tolikim dijelovima svijeta svakodnevno bilježe nova kr-voprolića i nasilja, ponovno otkriti krunicu zna-či uroniti u razmatranje otajstva Krista, koji je

„mir naš“, koji od dvoga učini jedno, pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tije-lu (Ef 2,14).

Isto tako molitva Gospine krunice za svaku kršćansku obitelj, prvotnu stanicu društva, koja je sve više ugrožena, na ideološkoj i političkoj razini, silama koje žele razbiti njezinu cjelovi-tost, pobuđujući u ljudima strah za budućnost te temeljne i nezamjenjive ustanove, i zajedno s tim u tristotom jubileju za budućnost našega hrvatskog naroda u godini milosrđa i krunjenja njezina blagog lika molimo:

Svrni svete oči blage,Sa oltara, Majko tvog,Iz te tvoje slike dragekoju slavom resi Bog.Pogledaj nas, moćna Djevo,Usliši nam molbe glas!Pred tobom nas smjernih evo.O pogledaj, Majko, nas!

Fra Petar Klapežgvardijan i upravitelj SvetištaSvim darovateljima zlata i novčanih priloga

za Gospinu Krunicu od srca zahvaljujemo. Za sve dobročinitelje našega Svetišta i Samostana svake subote u 8 sati na Gospinom oltaru slavi-mo sv. Misu i molimo Gospinu krunicu.

Repliku zlatne i srebrne Krunice Čudotvorne Gospe Sinjske po prihvatljivim cijenama može se nabaviti u našoj suvenirnici!

Zlatna krunica bit će nošena u procesiji uli-cama Grada Sinja na svetkovinu Velike Gospe.

PODBABLJE: SVEČANO PROSLAVLJENA SV. KLARA Blagdan sv. Klare, koju mjesno bratstvo Fra-

njevačkog svjetovnog reda iz župe Podbablje slavi kao svoju zaštitnicu, svečano je obilježen u četvrtak, 11. kolovoza 2016., u Drumu u crkvi sv. Anti. Uoči svečanog misnog slavlja kojem su osim domaćina iz župe Podbablje nazočili predstavnici susjednih bratstava Franjevačkog svjetovnog reda iz župa Imotski, Proložac, Ru-novići, Vinjani, Zmijavci održana je pobožnost Gospine krunice koju je predmolila donedavna ministra OFS-a župe Podbablje i tajnica OFS-a Splitsko-dubrovačkog područnog bratstva Lju-bica Vujević.



Ovogodišnje svečano misno slavlje pred-vodio je župnik u Podbablju i duhovni asistent OFS-a istoimene župe fra Nedjeljko Čarapić, a koncelebrirali su župnik Studenaca fra Zoran Jonjić, imotski župni vikar i duhovni asistent OFS-a Imotski fra Zoran Kutleša, fra Frano Laco župnik u Zmijavcima i duhovni asistent OFS-a iz iste župe te fra Mladen Prolić, župnik i

duhovni asistent OFS-a u Runovićima. Tijekom mise pjevao je Mješoviti pjevački zbor pod rav-nanjem Marele Vrljić i Snježane Perkušić.

Nakon misnog slavlja domaćini na čelu sa mjesnim ministrom Zdenkom Perkušićem za sve sudionike priredili su zajedničko druženje uz prigodni domjenak.

NOVA KAPELICA GOSPI SINJSKOJ I 70. OBLJETNICA SMRTI IVANA MORE

Dana 13. kolovoza 2016. blagoslovom no-vosagrađene kapelice u Kamešnici obilježena je 70. obljetnica smrti Ivana More. Kapelica je iz-građena u posljednjih mjesec i pol dana na vrlo nepristupačnom mjestu velikom voljom obitelji uz nesebičnu pomoć dvojice meštara i šestorice volontera koji su se izmjenjivali ovisno o svo-jim obavezama. Nalazi se na 1400 metara nad-morske visine, a posvećena je Gospi Sinjskoj.

Na mjestu gdje se kapelica nalazi svoj život je mučeničkom smrću izgubio Ivan Moro. Ro-đen 4.rujna 1922., u Gali provodi djetinjstvo. U Sinju pohađa Franjevačku gimnaziju, a po-tom stupa u franjevački novicijat. Školovanje nastavlja u Zagrebu gdje kao student geologije biva mobliziran u hrvatsku vojsku od veljače 1945. do rujna iste godine nakon čega se vraća u rodno mjesto i živi mirnim životom. U noći s 14. na 15.kolovoza 1946. ubili su ga najbliži susjedi iz Gale, Gljeva, Otoka i Glavica – sljed-benici jugokomunističkog i partizanskog sljepi-la, predvođeni tadašnjim namjesnikom partije u Gali Juricom Munivranom koji se kukavički vratio s pola puta šaljući druge u izvršenje zlo-činačkog pothvata. Iz staje na planini Kamešnici u ko-joj je boravio sa stadom, od-veden je i ubijen svega 500 metara dalje. Obitelj je tijelo pronašla na mjestu zločina nekoliko dana nakon i pre-nijela ostatke na mjesno gro-blje u Gali gdje je pokopan u odsustvu svoje braće Branka i Jure koji su u to vrijeme bili u jugoslavenskoj vojsci daleko od kuće ni ne sluteći

za nesretnu sudbinu svojega brata. U mračnim godinama koje su slijedile ipak se nalazilo nači-na obilježavati Ivanovu pogibelj. Tako je 80.ih godina na mjesto smrti donesen prvi križ, a na-kon osamostaljenja počeli su i radovi na obnovi kuće koja je dovršena 2002. godine.

Misno slavlje predvodio je fra Dušan Moro, s njim u koncelebraciji bili su galjsko-gljevski župnik fra Ivan Norac Kljajo te fra Božo Norac Kljajo. Na kraju svete mise, meštri Milan i nje-gov brat Jure Laco darivani su blagoslovljenom srebrenom Gospinom krunicom i srebrenjakom na spomen i zahvalu za neizmjernu požrtvov-nost u izgradnji kapelice. Uz obitelj, blagoslovu novosagrađene kapelice prisustvovalo je oko 40 osoba, a predsjednik Mjesnog odbora Gale Marko Mravak na samom kraju položio je u ime odbora i prigodan vijenac.

Napomenimo još kako za ovaj zločin nitko nikada nije odgovarao i dodajmo još jednom kako je Ivan Moro svoj život izgubio samo zato jer je volio Hrvatsku i bio vjeran sin Katoličke crkve.



HODOČAŠĆE MLADIH SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE „OD GOSPE DO GOSPE“

Tradicionalno 34. hodočašće Čudotvornoj Gospi Sinjskoj uz svetkovinu Velike Gospe, „Od Gospe do Gospe“ okupilo je i ove godine, 13. i 14. kolovoza, nekoliko tisuća mladih vjernika.

Hodočasnički put, u organizaciji Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupi-je, započeo je u prasvetištu Gospe od Otoka u Solinu gdje su mladi mogli pristupiti sakramen-tu pomirenja kako bi čista srca mogli krenuti na put do Gospina svetišta u Sinju. Euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbi-skup Marin Barišić u koncelebraciji s provin-cijalom Franjevačke provincije Presvetog Ot-kupitelja fra Joškom Kodžomanom, generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem, pred-stojnikom Ureda za mlade don Mihaelom Pro-vićem, župnikom Gospe od Otoka don Rankom Vidovićem i tajnikom don Nikolom Mikačićem.

Pozdravivši braću svećenike i sve hodoča-snike, mons. Barišić je izrazio radost što vidi toliko djece, mladih i starijih koji hodočaste Gospi i uzdaju se u njen zagovor, posebno u godini Izvanrednog jubileja Božjeg milosrđa. U

prigodnoj homiliji hodočašće mladih je iščitao kroz prizmu evanđelja dana u kojem Isus po-ziva da puste dječicu k njemu jer takvih je kra-ljevstvo nebesko. Rekao je kako je Isus i na nas večeras položio svoje ruke i blagoslovio nas, a k njemu nas je uputila Majka. „Ovo naš hodoča-šće doista je jedinstveno. Od Gospe do Gospe, od svetišta do svetišta. Prolazimo sveti put odra-stanja. Kršćanski život je poziv na rast u vjeri i dostojanstvu djece Božje. Biološki funkcionira-mo tako da dok čovjek raste mlad je, a kada pre-stanemo rasti starimo. No, to ne vrijedi za du-hovni rast. U vjeri ja i star mogu rasti, a najveća opasnost je da mlad ostarim, prestanem rasti“, istaknuo je nadbiskup. Izrazio je nadu da će gest Majke Marije koja nas je dopratila do Isusa, i njegov zahvat oslobođenja od ropstva grijeha, pobuditi u nama novo rađanje u zoru. „Ova noć je milosrdan trenutak rađanja nas u jednom no-vom izdanju, onom u kojem nas Gospodin želi vidjeti“. zaključio je nadbiskup i zamolio Mari-ju da nas prati na našem životnom putu kako bi mogli osobno i zajedno živjeti svoju vjeru i biti svježina i ohrabrenje u našoj sredini.



Hodočasnicima se obratio i dr. sc. don Mihael Prović koji je zaželio da im ova noć tišine, mo-litve i hoda bude korisna za duhovnu izgradnju te da nakane koje nose u srcima budu uslišane od Gospe koja je naša najmoćnija zagovornica.

Nakon misnog slavlja, za vrijeme kojeg je pjevao glazbeni sastav „Papa band“ iz Solina, kolone mladih vjernika krenule su na hod dug 30-ak kilometara da bi Majci Mariji donijeli svoje nakane, molitve i pjesme. Kako bi sve proteklo u redu, na putu su imali policijsku i medicinsku pratnju, a župljani iz Dicma su, uz pomoć Ureda za mlade, kao i svake godine kod crkve sv. Jakova za hodočasnike pripremili okrjepu. Po dolasku u Svetište Gospe Sinjske hodočasnici su mogli pristupiti sakramentu po-mirenja.

Kruna cjelonoćnog hoda bila je rana jutarnja misa u dvorištu Svetišta Gospe Sinjske, na ko-joj je pjevao zbor mladih Župe Gospe Sinjske, a koju je predvodio generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Miroslav Vido-vić. U koncelebraciji je bilo nekoliko svećenika predvođenih sinjskim gvardijanom fra Petrom Klapežom i predstojnikom Ureda za pastoral mladih don Mihaelom Provićem. Gvardijan Klapež je na početku slavlja svima izrazio do-brodošlicu i protumačio mogućnost dobivanja potpunog oprosta od vremenite kazne u Godini milosrđa. Pozvao je i sve prisutne na središnju proslavu 300. obljetnice krunjenja slike Čudo-tvorne Gospe Sinjske (1716.-2016.) u nedjelju, 25. rujna 2016.

Mons. Miroslav Vido-vić je u propovijedi protu-mačio naš život kao hodo-čašće od majke do Majke, od rođenja do susreta s Majkom milosrđa u njezi-nom svetištu, koja je davne 1716. “zauvijek okrunje-na” (In perpetuum corona-ta triumphat). Ona nam i danas daje spasonosni sa-vjet: “Što god vam rekne, učinite!”. A Gospodin od nas na prvom mjestu traži obraćenje - obratimo se i

vjerujmo Evanđelju. „Zamolimo“, zaključio je, „da nam Marija bude prva pomoćnica kada nas svlada umor svijeta i da nas vodi svome Sinu, Gospodinu našem Isusu Kristu“.

Na kraju slavlja povjerenik za mlade don Mihael Prović zahvalio je PU Splitsko-dalma-tinske županije, Hitnoj medicinskoj pomoći, svim svećenicima koji su bili na raspolaganju za sakrament ispovijedi u Solinu i Sinju, ocu Nadbiskupu i generalnom vikaru na poticajnim riječima, kao i svim sudionicima hodočašća. Slavlje je završilo “Posvetnom molitvom” Maj-ci od Milosti i himnom Gospi Sinjskoj.

5 tisuća mladih u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske Dan uoči svetkovine Velike Gospe, od ranih

jutarnjih sati u alkarski grad počele su pristizati grupe hodočasnika, pomalo i umornih, ali ve-drog duha i srca. Put ih je vodio prema crkvi Gospe Sinjske i “Vratima milosrđa”. Oci fra-njevci su ispovijedali u samostanskom klaustru od 3.00 sata, a kako je vrijeme teklo, tako je bilo sve više skrušenih duša koje su se izmirile s Bo-gom i ljudima u slavlju sakramenta ispovijedi. Mnogi od njih našli su mjesto kratkog odmora po samostanskim hodnicima, stepenicama, ka-pelicama, pa i u samoj crkvi. Svaka klupa, ste-penica ili sjedalica postadoše i više nego udobni za odmoriti tijelo nakon 6-tnog putovanja. A drugi su pred milosnim likom Čudotvorne Gos-pe Sinjske sklapali ruke na molitvu, mnogi od



kojih svojim golim koljenima dodirivaše hladni mramor, koji čuva stoljetnu priču naših djedova i baka, kao i njihovih baka i djedova.

Malo prije 6.00 sati preko razglasa obraća se fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Sve-tišta. Pozdravlja mlade hodočasnike i kratko tumači mogućnost zadobivanja potpunog opro-sta od vremenite kazne za počinjene grijehe u “Godini milosrđa”. Poziva sve mlade da iziđu na samostansko dvorište, a svečani zvuci zvo-na označuju da je procesija krenula iz sakristije prema dvorištu. Euharistijskim slavljem pred-sjedao je mons. Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije. Konce-lebriralo je 6 svećenika, a većina od njih stigli su zajedno s mladima na noge. Mons. Vidović je u propovijedi protumačio naš život kao hodo-čašće od majke do Majke, od rođenja do susreta s Majkom milosrđa u njezinom svetištu, koja je davne 1716. “zauvijek okrunjena” (In perpetu-um coronata triumphat). Ona nam i danas daje spasonosni savjet: “Što god vam rekne, učini-te!”. A Gospodin od nas na prvom mjestu traži

obraćenje - obratimo se i vjerujmo Evanđelju. Zamolimo, zaključio je, da nam Marija bude prva pomoćnica kada nas svlada umor svijeta i da nas vodi svome Sinu, Gospodinu našem Isu-su Kristu.

Liturgijskim pjevanjem animirao je zbor mladih Župe Gospe Sinjske, pod ravnanjem fra Frane Bosnića. Na kraju euharistijskog slavlja hodočasnicima se obratio don Mihael Prović, pročelnik Ureda za pastoral mladih. Zahvalio je ocima franjevcima, čuvarima Svetišta, policij-skoj upravi i drugim žurnim službama te izrazio radost što je tako veliki broj mladih hodočastio iz Solina u Sinj. Poslije se obratio fra Petar, koji je pozvao prisutne na središnju proslavu 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gos-pe Sinjske (1716.-2016.) u nedjelju, 25. rujna 2016. Potom je predmolio “Posvetnu molitvu” Majci od Milosti, a nakon završnog blagoslova i Himne Gospi Sinjskoj, blagoslovio je nabožne predmete koji su vjernici donijeli sa sobom.

SINJ: PROSLAVA GOSPE SINJSKEVigilija Gospi SinjskojDesetci tisuća hodočasnika pohodili su Sve-

tište Čudotvorne Gospe Sinjske tijekom “De-vetnice” (6.-14. kolovoza 2016.), a na Vigiliju Gospe Sinjske s mnogih strana naše Domovi-ne pristiglo je preko 25 tisuća Marijinih hodo-časnika. Svaki hodočasnik došao je u alkarski grad sa željom u srcu da susretne Boga, na po-seban način u slavlju sakramenata ispovijedi i euharistije. Crkva Gospe Sinjske proglašena je od mjesnog biskupa posebnim mjestom mi-losrđa, i toliki su ispunili uvjete koje propisuje Majka Crkva za postizanje potpunog oprosta od vremenite kazne za počinjene grijehe. Od ranih jutarnjih sati nedjeljnoga dana Svetište je bilo ispunjeno vjernicima, koji su pronašli utjehu duše i tijela, pomirili se s Bogom i čovjekom, okrijepili za daljnji život.

Sinjani i Cetinjani, kao i mnogi vjernici iz Livna, Splita, Duvna, Knina, Rame, Mostara, Šibenika, Imotskog, Zadra, rado hodočaste svo-joj Gospi, pa su i na ovogodišnjoj proslavi Vigi-lije tisuće ispunile crkvu, samostansko dvorište,

Trg dr. Franje Tuđmana i okolne ulice. Točno u 18 sati slavljenje zvona i sviranje fanfara ozna-čili su cijelom Gradu skidanje Gospine slike. Euharistijskim slavljem predsjedao je mons. Jure Bogdan, vojni biskup u RH. Koncelebri-ralo je 7 svećenika: fra Joško Kodžoman, pro-vincijal Provincije Presvetog Otkupitelja, fra Petar Klapež, gvardijan i upravitelj Svetišta, fra Perica Maslać, sinjski župnik, don Mate Čulić, omiški župnik te dvojica franjevaca iz Albanije - fra Landi Jaku i fra Valentin Rroku. Milosnu priliku s velebnog mramornog oltara skinuli su fra Boris Čarić, fra Marko Domazet Lošo i fra Lukica Vojković. Crkvom se širio ugodni miris tamjana uz ponizne prošnje okupljenih vjerni-ka. Na čelu procesije išao je kadioničar, zatim križonoša, asistencija, Gospina slika koju su nosili franjevački bogoslovi te vjerni puk Božji. Liturgičar kod Mise bdjenja bio je fra Antonio Mravak, a liturgijsko pjevanje animirao je zbor Župe Gospe Sinjske.

Teško je pronaći riječi kojima bi se opisao svečani prolazak Gospine slike kroz vjerni na-rod, koji je sa suzama u očima upravljao pogle-



de prema Majci od Milosti, a mnogi su nastojali rukom dotaknuti Njezinu priliku. Po dolasku na Trg dr. Franje Tuđmana, bogoslovi su postavi-li Svetu priliku na vanjski oltar, a fra Antonio je ispjevao “Pohvale Čudotvornoj Gospi Sinj-skoj”, koje govore o povijesti dolaska Slike u Sinj i slavnoj pobjedi pod Sinjem 1715. god. Mons. Bogdan je znakom križa započeo euha-ristijsko slavlje, koje se preko razglasa moglo čuti u cijeloj crkvi, samostanu, dvorištu, Trgu te obližnjim ulicama. Evanđelje od Mise bdjenja navijestio je fra Perica.

Na kraju euharistijskog slavlja župne obavi-jesti pročitao je o. Župnik, a potom je govorio o. Gvardijan, koji je zahvalio predsjedatelju, istaknuvši da je već trećega dana poslije biskup-skog ređenja mons. Bogdan hodočastio u Sveti-šte. Gvardijan je zahvalio i svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima, hodočasnicima i svima koji su na bilo koji način pridonijeli pripremi proslave Velike Gospe u Sinju. Pozvao je sve hodočasnike na središnju proslavu obilježava-nja 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske, koja će se obilježiti 25. rujna 2016. god. Središnju proslavu iz sinjskog sve-tišta uživo će prenositi HRT. Poslije otpusnog blagoslova biskupa, fanfare su najavile blago-slov s Gospinom slikom na četiri strane svije-ta. Potom je Slika u procesiji vraćena u crkvu i postavljena na oltar, na mjesto gdje će među svoj puk još jednom krenuti sutra. Crkva Gospe Sinjske ostaje otvorena cijelu noć, a svećenici će ispovijedati do 22 sata te ujutro od 3 sata.

Uvod mons. Jure Bogdana I ove godine pokrenula nas je ljubav i oda-

nost prema Presvetoj Djevici iz raznih krajeva naše Domovine i inozemstva. Gospini domovi

– diljem Lijepe naše - stara stoljetna i ona nova marijanska svetišta, ispunjaju se, poglavito da-nas i sutra, molitvom i pjesmom, pobožnih Ma-rijinih štovatelja. Marija nas i ove godine pozi-va i dovodi u ispovjedaonice da u sakramentu pomirenja – „po služenju Crkve“ prođemo vrata milosrđa, osjetimo blagu ruku milosrdnog Oca koji nam prašta naše nedosljednosti i ne-vjernosti kad nismo slušali riječ Božju, čuvali je, i živjeli po njoj. Ona nas vodi k svome Sinu, kao majka i posrednica svih milosti. Slično kao u Kani Galilejskoj kad se obratila poslužitelji-ma i sustolnicima na svadbi, i nama danas poru-čuje: „Što god Vam rekne učinite“. Marija nas uvodi u otajstvo slušanja Božje riječi otvorenog srca, te NAS čiste duše i srca dovodi na dostoj-no primanje njegovog tijela – svete pričesti. Sve to jača nas milošću, ispunja svetošću, napaja duhovnom snagom za nove životne izazove i zadaće.

Došli smo večeras: djeca, mladići i djevojke, muževi i žene, očevi i majke, djedovi i bake, klerici i laici, Bogu posvećene osobe, svih uzra-sta, bez oznaka društvenog statusa, imovnog stanja, stranačke pripadnosti, obiteljskog podri-jetla. Svi smo ovdje jednaki, iste ljudske vrste, okupljeni u istoj vjeri pod okriljem naše nebe-ske majke, ujedinjeni oko Gospodnjeg oltara. Sa sobom donosimo sve svoje zahvale za dobra što ih primamo od Gospodina, ali isto tako i molbe za sebe, za članove svojih obitelji, svojih prija-telja i poznanika, svih potrebnika... Njoj, Gospi od milosti, kraljici obitelji, koju ovdje častimo s naslovom „Čudotvorna Gospa Sinjska“ po-vjeravamo sve naše duhovne i tjelesne potrebe, svih naših obitelji.

Propovijed

Draga braćo i sestre, dragi štovatelji Majke Božje, Blažene Djevice Marije na nebo uznesene.„Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si

sisao!“ „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Bož-ju i čuvaju je“. (Lk. 11, 27-28).

1. Svaki blagdan što ga slavimo upućuje nas na barem jednu od temeljnih istina naše kršćan-ske vjere. Većina od Boga objavljenih kršćan-skih istina zapisana je u Svetome Pismu - Bi-



bliji. A cjeloviti poklad naše vjere sačuvan je u Svetome Pismu i Tradiciji – usmenoj predaji Crkve. Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo nije nigdje zapisana u Bibliji ali je sačuvana u živoj predaji Istočne i Zapadne Crkve, sve tamo od apostolskih vremena do da-nas. Ne samo da je sačuvana kao predaja, nego su sukladno praksi Crkve, ovoj povijesnoj činje-nici - istini, koja ispovijeda da je Blažena Djevi-ca Marija nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, časteći i slaveći Majku Božju, kršćani podizali i posvećivali kapelice, crkve, svetišta i katedrale, izrađivali kipove, slike, mozaike, pje-vali pjesme, skladali nebrojene kompozicije..... I tako je postupno ovaj blagdan - svetkovina po-stao jedan od najraširenijih blagdana cijele Cr-kve do naših dana. Još od starine slavi ga se na današnji dan, 15. kolovoza.

2. Papa Pijo XII., nakon što je pažljivo is-pitao neprekinutu tradiciju vjere Istočne i Za-padne Crkve od početaka kršćanstva do danas, proglasio je svečano u Rimu 1. studenoga 1950. godine dogmu o Marijinome uznesenju, dušom i tijelom, na nebo.

A sveti Ivan Damašćanski, koji se ističe kao odlični propovjednik ove istine, uspoređujući tjelesno Uznesenje Majke Božje s ostalim nje-

zinim odlikama i povlasticama, kliče: „Trebalo je da ona, koja je u porođaju sačuvala nepovri-jeđeno djevičanstvo, svoje tijelo sačuva posve neraspadnuto i poslije smrti.

Trebalo je da ona, koja je Stvoritelja kao dje-čaka u krilu nosila, boravi u božanskim šatori-ma.

Trebalo je da zaručnica, koju je Otac zaručio, boravi u nebeskim ložnicama.

Trebalo je da ona, koja je gledala svoga Sina na križu i u srce primila mač boli od kojega je bila izuzeta u porođaju, gleda Svoga Sina kako sjedi uz Oca.

Trebalo je da Majka Božja ima ono što pripa-da Sinu, i da je štuje svako stvorenje kao Božju Majku i službenicu“[1].

Drugi Vatikanski Sabor naučava ovako: „Na-pokon Bezgrješna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek ze-maljskoga života, bila je s dušom i tijelom uzne-sena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svoje-mu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću.“[2].

3. Što ova istina vjere i ova svetkovina tako draga kršćanima, tako bliska hrvatskome biću,



sadrži u svojoj poruci za naš svakodnevni život i kršćansku praksu?

Utjelovljenjem Sina Božjega u Marijinome tijelu, pod njezinim srcem, ona je postala Bo-žansko prijestolje, živo svetohranište – taber-nakul Boga živoga. Upravo stoga Bog ju je izuzeo ljage istočnoga grijeha da ne bude zasje-njena grijehom. Nikada i nikako, niti na jedan trenutak! U njoj je nastanjen Sveti i Istiniti Bog! Ona jedina ima privilegij reći mu istovremeno majčinski i vjernički Sine moj i Bože moj!

4. Okupljeni večeras u Marijinome svetištu, kao vjernička zajednica kršćana, svjesni smo da se Isusovo Otkupiteljsko djelo započeto u Mari-ji i po Mariji, u životu i žrtvi njezinoga Sina na križu i slavnome Uskrsnuću, dogodilo nešto što traje i danas, i trajati će sve do konca svijeta. Iza svega ovoga stoji Božanski auktoritet uskrsnuća od mrtvih Isusa Krista. Stoji povijesni događaj - uznesenje na nebo dušom i tijelom Blažene Djevice Marije.

Isus nam jasno kaže: „Ja sam s Vama u sve dane do svršetka svijeta“. On je osnovao Crkvu koja je nastavljač njegova djela. Crkva živa za-jednica vjernika, mistično tijelo Kristovo, znak je živoga Krista koji otkupljuje svijet.

Mi koji smo kršteni i večeras ovdje okupljeni promatramo Crkvu na tri razine, ali uvijek jed-nu te istu Crkvu:

5. Crkva u prostoru u vremenu, zajednica vjernih okupljenih u Kristovo ime, nazivamo je i Crkva hodočasnica. Kršćanska nas antropo-logija uči da su nam naši roditelji dali fizičko tijelo. I u trenutku začeća, ona prva osnovna sta-nica koja je začeta je ljudski život. Zašto? Upra-vo stoga jer je stvarateljskome činu naših rodi-telja asistirao besmrtni Bog koji je toj osnovnoj stanici udahnuo besmrtnu dušu! To je početak ljudskoga života, koji je neuništiv i nema svo-ga kraja. Treba devet mjeseci provesti pod sr-cem vlastite majke, nakon čega slijedi prijelaz u ovozemaljski život kojega nazivamo rođenje. Nažalost mnogi tek začeti, zbog mnoštva razlo-ga neće nikada biti rođeni. (Koliko li se strašnih manipulacija danas ovdje događa!) Ali oni, tek začeti, pa makar i u laboratoriju, pred Bogom, nisu ništa manje ljudi i osobe nego li smo ti i ja koji večeras slavimo ovu divnu Gospinu svet-kovinu. I oni imaju svoj početak, premda nisu

rođeni oni nisu i ne mogu biti uništeni, pa makar se to prividno i čini. Svjesni smo, mnoštvo njih, iz vječnosti pred Bogom vapi zbog njihove ne-vine prolivene krvi! Nažalost to veliko zlo bor-be protiv života, protiv malih, tek začetih, la-boratorijsko manipuliranje njima, i uopće borba protiv novog života – sprječavanje začeća svim sredstvima, je i naše veliko zlo, koje sije smrt i donosi veliku pustoš, prokletstvo. Kakova se to i kolika kriza duha dogodila da se tako i to-liko žilavo opiremo životu? Što li sve čovjek nije učinio i poduzeo da bi spriječio začeće i rođenje novog života? Što se to s nama događa da začetu djecu ne vidimo više kao blagoslov nego kao teret? Kojoj smo se to ideologiji smrti priklonili?

Bog nas preko Objave i Crkve poučava o sebi i čovjeku, da nismo gospodari samoga sebe, vlasnici svoga ili tuđega života, rođena ili nero-đena. Mi smo samo upravitelji, administratori, a Bog je gospodar života i smrti! Ovo su razlozi radi kojih nitko i nikada ne smije oduzeti ni sebi ni drugima, život pa bio on rođen ili nerođen. Isto tako ne smije stavljati neprirodne brane i ograničenja životu na koje Bog u braku poziva supružnike. Kršćanin, katolik je toga svjestan i on je stoga otvoren životu, štiti život, promiče život. Bori se protiv kulture smrti i oduzimanja prava na rođenje i na normalan život. A u obi-teljskoj i društvenoj zajednici gdje se nalazi za-uzima se za boljitak, za bolji standard, za život dostojan čovjeka.

6. Kad je čovjek kršten on je postao članom žive zajednice vjernika – putujuće Crkve koja ide prema vječnosti. Prema svome cilju. Iz ze-maljskoga života slijedi prijelaz u vječnost koji je pun neizvjesnosti, nejasnoćâ, bôla kojega nazivamo smrt. Rađamo se sa suzom u oku i krikom na ustima, umiremo sa suzom u oku. Sasvim je razumljivo da smrt nijednome ljud-skome biću nije mila i draga. Pa upravo stoga jer je u čovjeka usađen iskonski nagon za živo-tom, živjeti vječno, ne umrijeti nikada! Što li sve čovjek nije učinio i poduzeo da bi produ-žio ovozemaljski život!? Ali jednom neminovno dođe svemu kraj u ovozemaljskome životu.

7. Čistilišna Crkva. I pred stvarnošću smr-ti mi kršćani ne stojimo očajni bez nade. Krist Gospodin, druga Božanska osoba uskrsnuo je od mrtvih. Ukazao se svojim učenicima u pro-



slavljenome uskrslome tijelu. Smrću, duša se dijeli od svoga tijela koje počinje propadati, trunuti a duša naša stupa pred lice Božje. „Oni koji umiru u milosti i prijateljstvu s Bogom, a nisu potpuno čisti iako su sigurni za svoje vječ-no spasenje, moraju se poslije smrti podvrgnuti čišćenju, kako bi postigli svetost nužnu za ula-zak u nebesku radost“ [3]. „To konačno čišćenje izabranih, koje se posve razlikuje od kazne osu-đenih, Crkva naziva Čistilištem“ [4].

Na temelju sv. Pisma i crkvene tradicije mi za njih uzdižemo Bogu molitve, prinosimo žr-tve, prikazujemo sv. mise. To su članovi čistiliš-ne Crkve. Ako li su oni „očišćeni“ već prešli u nebesku proslavljenu Crkvu, Pravedni Bog koji je Bog ljubavi i kojemu „nije do smrti grješni-kove nego da se obrati od svoga zloga puta i da živi“ i koji hoće „da se svi ljudi spase“, u tome slučaju naše molitve preusmjerava najpotrebni-jim dušama u čistilištu.

S Bogom ne možemo biti sjedinjeni ako li se slobodno ne opredijelimo da ga ljubimo po-učava nas Katekizam Katoličke Crkve[5]. Boga ne možemo ljubiti ako li teško griješimo protiv njega, svjesno i u velikim stvarima. „Umrijeti u smrtnome grijehu, a da se čovjek za nj nije po-kajao i prihvatio milosrdnu ljubav Božju, zna-či po svom slobodnom izboru, ostati zauvijek odijeljen od njega. To je stanje konačnog samo-isključenja iz zajedništva s Bogom i s blaženici-ma, koje označujemo riječju pakao“ [6].

„Crkva u svome nauku ispovijeda vjeru u opstojnost pakla i njegovu vječnost. Duše onih koji umiru u smrtnome grijehu odmah nakon smrti silaze u pakao, gdje trpe paklene muke, ‘vječni oganj’. Glavna se paklena muka sastoji u vječnoj odijeljenosti od Boga, u kojem jedi-nome može čovjek naći život i sreću, za što je stvoren i za čime teži“ [7]. Mi za nikoga i nika-da ne možemo reći da je u paklu. Samo dobri Bog znade, koja je sudbina ljudskih duša nakon ovoga života. Ali isto tako nemamo pravo ni-jekati opstojnost pakla ili ga krivo interpretira-ti. Sveto Pismo o njemu govori više puta i na više mjesta[8]. I sami Isus kad govori o opakome bogatašu i siromašnome Lazaru upotrebljava izraze „ognjena peć, gdje će biti plač i škrgut zuba“ (Mt 13, 42), „pakao gdje njihov crv ne umire i ‘oganj se ne gasi’“ (Mk 9,43,-48); usp. Mt 5,22) gdje Bog može „i dušu i tijelo uništiti“

(Mt 10,28). U misnome vjerovanju izgovaramo za Isusa riječi „sišao nad pakao“. Svećenik kad služi sv. Misu, u prvome - rimskome kanonu iz-govara i riječi molitve za oslobođenje od vječ-ne osude: „Molimo te Gospodine, blagohotno primi ovaj žrtveni prinos nas tvojih slugu i sve obitelji svoje: obdari naše dane svojim mirom, IZBAVI NAS OD VJEČNE OSUDE i ubroji nas među izabrane svoje“[9].

8. Treća dimenzija Crkve je Nebeska pro-slavljena Crkva. Duše u potpunosti očišćene – svete, bez grijeha ulaze u nebesku radost u zajedništvo sa svima svetima. To je ono što na-zivamo, nebo, raj, sretna Vječnost, zajedništvo s Bogom. Marija je nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo. To danas slavimo. To danas ispovijedamo. I k nebu – sretnoj vječnosti svi hitimo, žudimo. Želimo ga ostvariti, postići. To je svrha i cilj našega života po vjeri. Kao člano-vi zemaljske putujuće Crkve molimo se Mariji i svima svetima koji nas pred licem Božjim u nebeskoj slavi zagovaraju i mole za nas.

A kad Gospodin Isus ponovno dođe u svojoj slavi na kraju ljudske povijesti suditi žive i mr-tve, na kraju vremena Kraljevstvo Božje dolazi u punini, „nakon općega suda pravednici će biti proslavljeni u tijelu i duši, kraljevati zauvijek s Kristom, i sam će svemir biti obnovljen“ [10].

Braćo i sestre ovo je kršćanski nauk o čo-vjeku i o stvarnostima poslije smrti. Znademo kome smo povjerovali i što nam je cilj. Isplati se biti kršćanin. Isplati se živjeti svoju crkve-nost u svim trima dimenzijama povezanosti i zajedništva s njezinim članovima. Isplati se do-bro upoznati Isusa i s njime u Crkvi hodočasnici – Katoličkoj Crkvi svjesno ići prema nebeskoj proslavljenoj Crkvi.

Papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici Deus Caritas est potiče vjerni Božji narod na poveza-nost s nebeskom proslavljenom Crkvom ovim riječima: „Život svetaca ne ograničava se samo na njihov ovozemni životopis, već uključuje i njihov život i djelovanje u Bogu nakon smr-ti. Kod svetaca je jedno očito: tko ide ususret Bogu, ne udaljava se od ljudi, već im radije po-staje istinski blizak. Ni kod koga to ne vidimo bolje nego kod Marije“. ...

9. Sveti Luka nas izvješćuje u evanđelju kako je neka žena, oduševljena Isusom uskli-



knula: „Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!“

U perspektivi vječnosti, nebeskih stvarnosti, života u punini zajedništva s Bogom i njegovim svecima u nebeskoj proslavljenoj Crkvi, gdje se iskustveno doživljava ono „što oko ljudsko nije vidjelo, srce čovječje osjetilo a što je Bog pripravio onima koji ga ljube“, Isusov odgovor ženi nalazi svoju puninu što je za nas kršćane bitan orijentir: „Još blaženiji oni koji slušaju ri-ječ Božju i čuvaju je“. (Lk. 11, 27-28).

S papom i mi molitveno zaključujemo: „Sve-ta Marijo, Majko Božja, ti si dala svijetu istin-sko svijetlo, Isusa, svoga Sina – Sina Božjega. Ti si se potpuno prepustila Božjem pozivu i tako postala izvor dobrote koja izvire iz njega. Poka-ži nam Isusa. K njemu nas vodi. Nauči nas upo-znavati ga i ljubiti, da bismo i mi mogli postati sposobni za istinsku ljubav i biti izvori vode žive usred žednoga svijeta“[11]. AMEN._______[1] Časoslov naroda Božjega, IV., Služba čitanja 15. Kolo-

voza 2010., str. 999.[2]Lumen Gentium 59. Usp. Proglašenje dogme Uznese-

nja BDM od pape Pija XII. 1950., DS 3903.[3] Katekizam Katoličke Crkve, br. 1030. [4] Katekizam Katoličke Crkve, br. 1031. [5] Katelizam Katoličke Crkve prema Drugome Vatikan-

skome Saboru, apostolskom konstitucijom „Fidei Depositum“ odobrio je i potpisao Ivan Pavao II. 11. Listopada 1992. godine.

[6] Katekizam Katoličke Crkve, br. 1033. [7] Katekizam Katoličke Crkve, br. 1035. [8] Usp. Pakao i podzemlje, u Xavier Leon-Dufour (ure-

dio), Rječnik Biblijske teologije, Zagreb, Kršćanska sadašnjost 21980., 815-819.

[9] Rimski misal, Rimski kanon.[10] Katekizam Katoličke Crkve, br. 1042. [11] Deus Caritas est, 42.

Procesija i središnje euharistijsko slavlje Zvonjava sinjskih zvona, pucnjevi mačkula s

Tvrđave i zvuci fanfara svečano su pozdravljali Majku Božju na svetkovinu Njezina Uznesenja u nebo te pozivali narod Sinja i Cetinske kraji-ne, kao i preko 90 tisuća hodočasnika iz cijele Domovine, na crkvene svečanosti. Slaveći Vi-

giliju viteški Sinj otvorio je veliko slavlje svoje nebeske zaštitnice – Čudotvorne Gospe Sinjske, upravo u godini kada slavimo 300-tu obljetnicu krunjenja Gospine slike (1716.-2016.). Crkva Gospe Sinjske bila je otvorena cijelu noć za ri-jeke hodočasnika koji su iz minute u minutu pri-stizali u Svetište i molili pred milosnim likom nebeske Majke. Mnogi od njih našli su u crkvi ili samostanskim prostorijama mjesto za kratki odmor ili noćni počinak. Oci franjevci, koji su tijekom “Devetnice” i na Vigiliju predano po-mirivali duše s Bogom, počeli su ispovijedati od 3.00 sata, kada je već veliko mnoštvo strpljivo čekalo u samostanskom klaustru da po slavlju sakramenta pomirenja pronađu mir duše i tijela. Sat poslije u crkvi je slavljena Misa zornica, a predsjedao je fra Perica Maslać, sinjski župnik i samostanski vikar. Ministrirali su franjevački bogoslovi, koji danima vrijedno stoje na usluzi tisućama hodočasnika. Prva misa okupila je oko tisuću vjernika, koji su pobožno sudjelovali u euharistijskom slavlju, a kojeg su mnogi slušali preko razglasa u cijelom franjevačkom samo-stanu, kao i na samostanskom dvorištu. U 4.00 sata časne sestre započele su zapisivanje misnih nakana na dvorištu, jer većina hodočasnika u sinjsko svetište i danas rado daju da se prino-se euharistijske žrtve za njihove pokojne i žive, koji su im srcu bliski i dragi. Nakon Mise zor-nice u Svetištu su slavljene mise svaki puni sat (4, 5, 6, 7 i 8). Kao i svakog 15-tog u mjesecu, i danas je slavljena zavjetna misa na Gospinom gradu. Euharistijskim slavljem u 7.00 sati na drevnoj sinjskoj Tvrđavi predsjedao je fra Lu-kica Vojković, a na ovo mjesto rado hodočaste Sinjani, koji se i danas živo spominju čudesnih događaja na tom povijesnom mjestu.

Kako se približavao početak procesije i sre-dišnjeg euharistijskog slavlja, Gospino svetište bilo je sve punije, premda bi bilo bolje reći da se prostor crkve i samostana na dva dana pre-tvara u veliku rijeku ljudi, kojoj se ne nazire početka ni kraja. U 9.00 sati započelo je formi-ranje procesije na Trgu kralja Tomislava. Kao i do sada, i ove godine Sinj je postao crkvom na otvorenom, a tisuće hodočasnika preko razgla-sa su pratili tijek procesije i svete mise. Malo prije 9.30 sati fra Stipe Šušnjara, kao voditelj prigodnog programa, uveo je desetke tisuća ho-dočasnika u slavlje današnje svetkovine, dajući


prigodne upute i tumačenja. I konačno – sveča-ni zvuci zvona, pucnjevi mačkula i fanfare naja-vili su da su čuvari Svetišta pristupili velebnom mramornom oltaru i počeli skidati sliku Majke od Milosti, bogato okićenu zlatom, srebrom i biserjem. Među Hrvaticama i Hrvatima milosna Prilika postala je prepoznatljiva i po svojoj zlat-noj kruni, kojom ju je svečano okrunio splitski nadbiskup Cupilli i na kojoj ponosni branitelji dadoše napraviti natpis In perpetuum coronata triumphat anno MDCCXV (Zauvijek okrunjena slavi slavlje 1715.). Čast da skinu Sliku ove go-dine imali su fra Boris Čarić, fra Marko Doma-zet Lošo i fra Lukica.

Nadbiskup Marin Barišić pokadio je i cje-livao svetu Sliku, nekon čega su je iz crkve ponijeli franjevački bogoslovi. Franjevci pre-ma tradiciji na crkvenom portalu predaju sliku nebeske Majke sinjskim alkarima, i tako kreće procesija ulicama Grada Sinja, praćena tisuća-ma pogleda ljudi koji načas žele dotaknuti sre-breni okvir Gospine slike i na taj način ponijeti posebnu uspomenu u svom srcu. U velebnoj procesiji smjenjivali su se nosači slike Čudo-tvorne Gospe Sinjske: franjevački bogoslovi, alkari, alkarski momci, časne sestre, policija, članovi udruge obitelji poginulih branitelja,

kršćanska obitelj, članovi udruge dragovoljaca Domovinskog rata, glazbari, vatrogasci, djevoj-ke u narodnim nošnjama, vjeroučitelji, djelat-nice Caritasa, predstavnici FRAME i zajednice mladih iz Sinja, Treći franjevački red (OFS), Udruga Cjeloviti život, dobročinitelji Svetišta, Udruga Dječja alka – Brnaze i medicinske se-stre. Na čelu procesije je išao kadioničar, za-tim križonoša, barjak Gospe Sinjske, hrvatski barjak, barjaci filijala i okolnih župa (ukupno 16), alkari i alkarski momci s barjakom VAD-a, predstavnici hrvatske vojske s barjakom 4. gar-dijske brigade, gradska glazba sa svojim barja-kom, članovi KUD-ova u nošnjama, predstav-nici državne, županijske i gradske vlasti, oko 30 časnih sestara, sami nosači Gospine slike, mi-nistranti, svećenici, Nadbiskup, Gospina slika i sav vjerni puk. Valja istaknuti da je u procesiji ulicama Grada bila nošena zlatna krunica, koja će biti blagoslovljena 22. rujna 2016., upravo na 300-tu obljetnicu krunjenja. To je zavjetni dar Gospinih štovatelja, koji će kao trajan spomen proslave ostati u Svetištu.

Za vrijeme procesije hodočasnici su slušali meditacije i molili otajstva krunice. Ulice kojima je prolazila procesija sa Slikom bile su posebno ukrašene, a Sinjani su rado obasipali cvijećem



svoju nebesku Zaštitnicu, kao i svoje svećenike. Procesija je jednom zastala kod Suda, da se pre-ma tradiciji s toga mjesta na četiri strane udijeli blagoslov Gradu i cijeloj Cetinskoj krajini. Vo-ditelji procesije bili su fra Boris, fra Marko i fra Siniša Balajić. Hit radio uživo je prenosio pro-gram procesije, kao i samo euharistijsko slavlje koje je započelo oko 11.00 sati. Tisuće i tisuće vjernika okupili su se na Trgu dr. Franje Tuđma-na, samostanskom dvorištu i okolnim ulicama, kako bi pobožno sudjelovali u svetoj misi. Slav-ljem je predsjedao mons. Barišić, splitsko-ma-karski nadbiskup i metropolit. Koncelebriralo je 17 svećenika: fra Joško Kodžoman, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja, fra Petar Kla-pež, gvardijan i upravitelj Svetišta, fra Perica Maslać, sinjski župnik, don Stipe Ljubas, cetin-ski dekan, don Vlado Strikić, kliški dekan, fra Ante Bilokapić, fra Stjepan Pupić Bakrač, fra Gabrijel H. Jurišić, fra Landi Jaku, fra Valentin Rroku, fra Karlo I. Lapić, don Mladen Delić, don Nikola Mikačić, don Drago Ljubičić, don Ante Bitunjac, don Petar Mlakar i p. Mirko Jagnjić. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Župe Gospe Sinjske, obredničar kod vanjskog oltara bio je fra Antonio Mravak, a asistirali su bogoslovi, sjemeništarci i ministranti.

Na kraju euharistijskog slavlja sinjski žu-pnik fra Perica pročitao je župne obavijesti, a potom se obratio o. Gvardijan, posebno ista-kavši dvije posebnosti sinjskog svetišta u ovoj godini - “Vrata milosrđa” i mogućnost zadobi-vanja potpunog oprosta od vremenite kazne za počinjene grijehe te 300. obljetnicu krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. Pozvao je sve na središnje euharistijsko slavlje 25. rujna 2016. god., koje će uživo prenositi i HRT, a predsjedat će splitsko-makarski nadbiskup. Zahvalio je o. Nadbiskupu, župniku i svim drugim svećenici-ma, časnim sestrama i laicima koji su pridoni-jeli u organizaciji proslave svetkovine. Posebnu zahvalnost uime svih hodočasnika izrazio je ispovjednicima, koji su danima neumorno ispo-vijedali u samostanskom klaustru. Pozdravio je predstavnike državne, županijske i gradske vla-sti, a gđi. Kristini Križanac, obnašateljici duž-nosti gradonačelnika, od srca je čestitao Dan Grada Sinja. Čestitao je i ovogodišnjem slavo-dobitniku 301. Alke - alkaru Tinu Radanoviću te pozdravio sve alkare i alkarske momke, kao

i Upravni odbor VAD-a. Posebno je spomenuo Hrvate iz Bosne i Hercegovine, na što se razlo-mio veliki pljesak hodočasnika.

Nakon fra Petrovog pozdrava i zahvale Predsjedatelj je podijelio blagoslov, a pucnjevi mačkula i zvuci fanfara najavili su blagoslov cijelom Gradu, na četiri strane, s Gospinom sli-kom. Slijedila je Himna “Lijepa naša”. Praćena alkarima i alkarskim momcima, svećenicima i nadbiskupom, sveta Prilika je u procesiji vraće-na u crkvu Gospe Sinjske. Sinjani i njihovi go-sti nastavili su slavlje u obiteljskim domovima, a mnoštvo naroda odlučilo je provesti sunčani dan u Sinju.

Homilija mons. Marina Barišića na svetkovinu Gospe Sinjske Liturgijska čitanja: Otk 11, 19a; 12,

1-6a.10ab; 1 Kor 15, 20-27a; Lk 1, 39-56 1. Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici!Današnja svetkovina Velike Gospe – Uzne-

senja Blažene Djevice Marije u Nebo sve nas povezuje u jednu veliku obitelj. Diljem Domo-vine danas se u našim marijanskim svetištima okupljamo oko nebeske Majke Marije. Radost slavlja i zajedništva snažno doživljavamo u ovom svetištu Gospe Sinjske. Dijeleći sa svima vama tu radost ove svetkovine uznesenja Majke Marije, sve vas srdačno pozdravljam. Pozdrav-ljam poštovane oce franjevce, čuvare Gospina svetišta, oca Provincijala, župnika, gvardija-na… Pozdravljam gospođu gradonačelnicu i ujedno čestitam dan Grada Sinja. Pozdravljam alkare i sve članove Viteškog alkarskog društva, te čestitam ovogodišnjem slavodobitniku. Upu-ćujem pozdrav svim nazočnim predstavnicima društveno-kulturnih ustanova na državnoj, žu-panijskoj i gradskoj razini, predstavnicima voj-ske, policije, braniteljskih udruga, invalidima i obiteljima branitelja koji su za našu slobodu po-ložili svoje živote. Osobit pozdrav svima vama, dragi hodočasnici, sa svih strana Hrvatske, Bo-sne i Hercegovine, kao i svima vama sa malo kraćih, ali uvijek hodočasničkih puteva.

2. Ovogodišnja svetkovina Velike Gospe događa se u Godini izvanrednog jubileja milo-srđa Božjega. I u svetištu naše Gospe Sinjske slavili smo otvaranje „Svetih Vrata“ jubilejskog



oprosta. Svjesni smo da živimo u mentalitetu u kojemu je sve teže razlučivati dobro i zlo. Sim-bolika zmaja, o kojoj nam govori knjiga Otkri-venja, prisutna je, na svoj način, na velikim i malim pozornicama našega društva i svijeta u kojem živimo, pa i u našim srcima. Zamamlji-vo i preobučeno zlo potiče nepravdu, sebičnost, oholost, mržnju, nasilje, agresiju, do te mjere da su nam pravda i pravednost gotovo nedostižne. Papa Franjo na valu nade radosne vijesti živo-ta, svjestan da postoji put ozdravljenja ljudskih složenih odnosa, u Godini izvanrednog jubileja milosrđa Božjega, želi nas ohrabriti da svjesnije otkrivamo i svjedočimo radost pomirenja i pra-štanja u svim oblicima našeg zajedništva: u bra-ku i obitelji, u Crkvi i društvu.

3.Bog je ljubav. Milosrđe je bitna oznaka Boga, najčudesnije svojstvo Njegove ljuba-vi. Bog, bogat milosrđem, pokaza nam najve-ću gestu ljubavi u Licu svoga milosrđa, Kristu Spasitelju, rođenom od Djevice Marije. „Da-rom premilosrdnog Srca Boga našega, pohodi nas Mlado Sunce s visine.“ (Lk 1,78) Isus Krist je vidljivo lice, portret milosrđa Božjega. Bog nas u Kristu pomiruje sa Sobom i međusobno. I Majka Marija, „puna milosti“, djelo je Božje ljubavi. U svome pohodu Elizabeti, Marija za-hvalno slavi neizmjernu Božju ljubav: „Veliča duša moja Gospodina, i klikće duh moj, u Bogu mome spasitelju…milosrđe je Njegovo od ko-ljena do koljena.“ Do posljednjeg čovjeka i ko-raka njegova. Svjesni ove istine, i mi se pridru-žujemo vjeroispovijesti Majke Marije, a osobito u Velikom Tjednu, skrušeno i iskreno ispovije-damo: „Jer je preveliko milosrđe Njegovo.“ Blaženu Djevicu Mariju, Majku Lica milosrđa Božjega, s pravom nazivamo „Majkom milosr-đa“. Nebeski Otac, u svojoj milosrdnoj ljubavi, oprašta nam i pomiruje nas sa Sobom i bližnji-ma. Radostan je da nam može oprostiti, i nikada se pri tome ne umara. Nitko se od nas pred Njim ne može pozivati na svoju pravednost, već samo na milosrđe Njegovo. Radosna je ovo vijest za sve nas: Bog je milosrdni otac! Ovu životvornu i spasonosnu istinu, nužno je otkrivati i svjedo-čiti, te konačno živjeti u obiteljskim i društve-nim odnosima.

4. Braćo i sestre, pozvani smo i poslani ovom radosnom istinom o Bogu i čovjeku osvjetlja-vati našu stvarnost, u kojoj nas zavodljivosti

Zloga često čine strancima, ponekada neprija-teljima, pa čak i „paklom“ jedni drugima. Da-kako, uvijek smo skloni za sebe tražiti milost, a nemilosrdno druge optuživati i podizati zidove prema njima. Prisjetimo se evanđeoske prispo-dobe o dvojici dužnika: onomu sluzi kojem je Gospodar oprostio neizmjerni dug, taj isti ko-jemu je sve oprošteno, već na prvom koraku nemilosrdno hvata svoga druga za vrat zahtije-vajući da mu odmah isplati dug od „sto kuna“. Koliko li smo puta i mi nemilosrdno prijeteći rekli svojim dužnicima, onima s kojima nismo u dobre: „Platit ćeš ti meni! Zapamtit ćeš ti mene! Pokazat ću ja tebi tko sam ja!“ Sebičan čovjek, zatvoren u svoj egoizam ne može biti sretan. A svojim individualizmom, ponižavajući druge, ugrožava zajedništvo. Zamamnost grijeha daje mu lažna obećanja da je sreća u sebičnosti, au-tonomiji, samodostatnosti. Za njega dobro je što koristi, a zlo je ono što mu ne daje užitak. Za-tvoreni u sebičnost ne vidimo bližnjega u potre-bi, niti smo pažljivi prema drugima!

5.Sebičan način života je lažan i opasan. Pri-je svega, opasan je za brak, jer ne vidi zajed-ništvo muža i žene u dobru i u zlu, zdravlju i bolesti. Zbroj je to dvaju egoizama. A njegova otvorenost, tj. zatvorenost životu odražava se u demografskoj slici društva. Sebičnost je velika zabluda i opasnost i za obitelj, prijatelje i druš-tvo. Posljedice te prevare, na svoj način utječu na nezaposlenost, odlazak mladih iz Domovi-ne, gubitak identiteta, nebrigu za opće dobro, podjele u društvu i bijeg od istine… Kao gra-đani i vjernici, pozvani smo, osobno i zajed-no, odgovorno i solidarno, dati svjedočanstvo, ljudsko i kršćansko da smo svi sinovi i kćeri zajedničkog nam Oca. Nije to uvijek lako niti jednostavno. No, uza sve poteškoće, ohrabreni milosrđem Božjim i svjedočanstvom svojih bli-žnjih, možemo naći put izlaska iz svoje sebič-nosti: nadvladati pohlepnu gramzljivost, oholu samodopadnost i autonomnu samodostatnost. Samodostatan čovjek zamišlja slobodu bez odgovornosti, a različitost pretvara u podjele i suprotstavljanja. Potreban je i moguć je izlazak – ekstasis – iz naše zatvorenosti. Ali ne izlazak koji bi naš duh i srce vezao uz stvari – imati, jer to bi bila naša degradacija. Bio bi to izla-zak u prazno – apostazija – otpad od Boga, uda-ljavanje od sebe i bližnjega. Samo otvorenost



prema Bogu i čovjeku, ispravno vrednuje osobu i stvari, cilj i sredstva. U takvom odnosu se i različitosti u društvu ne vide više kao podjele i suprotstavljanja, nego mogućnost bogatijeg za-jedništva u različitosti. U duhu ovakvog izlaska, koji nas čini osobom/subjektom, potrebno je vi-djeti i skore političke izbore. Izbori nisu samo građansko individualno pravo, nego i dužnost, svojevrsno služenje općem dobru. Očekujemo da izlazak na glasovanje bude put za humaniju i pravedniju, uspješniju i solidarniju Hrvatsku, utemeljenu na kršćanskim vrijednostima.

6. Dragi hodočasnici, za humanu i uspješniju budućnost hrvatskog društva, kao i za blago-slovljeno zajedništvo u braku i obitelji, nužno je poput Majke Marije, koja u pohode Elizabeti žurno hita da i mi što prije učinimo jedan ko-rak, korak lustracije. Ali koju i kakvu lustra-ciju? Lustracija znači čišćenje. Doista, svima nama potrebno je pročistiti svoju savjest, dušu i srce, duh i oko. Potrebna nam je lustracija naših podjela, mržnje, predrasuda, kako bismo mogli prepoznati u svakom čovjeku svoga bližnjega. Potrebna nam je lustracija brvna iz našega oka kako bismo bolje vidjeli i pomogli drugima da i oni lakše izvade trun iz svoga oka. Prije svega, potrebno nam je lustrirano - čisto srce, jer srcem se bližnjega najbolje vidi i razumiju njegove potrebe. Ovaj hitni korak pomaže nam osjetiti poteškoće drugih, osposobljava nas za solidar-nost i pravednost, štoviše, pravednost koja svo-ju puninu nalazi u milosrdnoj ljubavi. Svaki dan čistimo svoje tijelo, umivamo svoje lice, ali je još važnije za naše odnose umivanje duše i srca, osobito u večernjem ispitu savjesti. Iz iskustva znamo da nije lako pitati oproštenje i oprostiti drugima. Nije lako, ali kad se to čudesno dogo-di, radost je velika.

7.Za naše poteškoće pomirenja i opraštanja Bog nam prvi daje primjer. Bog, sama svetost, nema potrebe tražiti oproštenje, a ipak, On nam oprašta i pomaže pomiriti nas sa sobom i drugi-ma. U sakramentu pomirenja događa se čudesna lustracija oproštenja naših grijeha protiv Boga i čovjeka, naše apostazije – otpada od Boga i bijega od bližnjega. Božja milosrdna ljubav ne oprašta nam samo u sakramentu ispovijedi, koju bismo trebali na nov način otkriti i živje-ti u Godini milosrđa Božjega. I Njegova riječ ima snagu praštanja i ozdravljenja. U Ivano-

vom evanđelju Isus reče: „Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.“ (Iv 15,3) A na svakom euharistijskom slavlju molimo: “Gos-podine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj, nego samo reci Riječ i ozdravit će duša moja.“ Također, i naša molitva za druge, kao i duhov-na i tjelesna djela milosrđa, otvaraju nas prema onima od kojih nas je udaljila šutnja, uskraćeni pozdrav ili mržnja u srcu.

8.Draga braćo i sestre, ovdje i sada, u tišini svoga srca, prisjetimo se načas svih onih pre-ma kojima osjećamo jaku potrebu reći: „Molim te, oprosti! – I ja tebi opraštam!“ Žurno je ovo potrebno njima i nama (…) A tko su oni, ti naši „daleki“ koje kažnjavamo šutnjom i prezirom, okrenutom glavom i spuštenim pogledom? Nisu nam daleko. Previše su nam blizu i dobro su nam poznati: suprug, supruga, roditelji, djeca, članovi obitelji, rodbina, susjedi, kolege, krug poznanika… Ne zaboravimo: Božja ljubav koja nama oprašta, i nas osposobljava i poziva da i mi oprostimo našim dužnicima. U našem pomi-renju doživljavamo ozdravljenje i svojevrsno uskrsnuće. Štoviše, otkrivamo važnu istinu: da su redovito drugi bolji nego što mi to mislimo. Brate i sestro, ako ti praštanje i pomirenje pred-stavlja poteškoću, a predstavlja, ne posustaj jer Bog se nikada ne umara tebi oprostiti. Kristova snaga i radost praštanja i pomirenja potrebna nam je u braku, obitelji, društvu kao kruh naš svagdanji. Zato je „ljubav Božja razlivena u srcima našim po Duhu kojeg nam je darovao.“ Kao djeca nebeskog Oca, pozvani smo biti mi-losrdni kao Otac.

9. Pozvani smo pridružiti se Majci Mari-ji, „Majci milosrđa“. Marija, nošena snagom Božje ljubavi, izlazi iz svoga doma, te uza sve poteškoće i opasnosti svojim pohodom, pruža nam svjedočanstvo duhovnih i tjelesnih djela milosrđa. Na ovaj put ne prisiljava je nikakav zakon niti propis jer je pokreće iskustvo i ra-dost milosrdne ljubavi Božje. Nikakvo čudo da ovaj gest iznenadnog pohoda Marije Elizabeti budi u jednoj i drugoj radosno nadahnuće - du-boku ekstazu, koja nadilazi našu ograničenost do božanskog ozračja. Vjerujem da smo i sami ponekada doživjeli nešto slično – radosno, ek-statično - u gestima svojih iznenadnih pohoda, a još više u gestu pomirenja ispružene ruke i za-grljaju oproštenja.



10. Kao duhovna djeca danas se obraćamo našoj Gospi - Majci milosrđa: Blažena Djevi-ce Marijo, naša si Majka od stoljeća sedmog, prisutna na svim našim križnim postajama i ponosnim pobjedama. Tebe, Majko, naš narod s pravom naziva Kraljicom Hrvata. Danas si u pohodu širom naše Domovine, svim našim srci-ma i domovima. Gospe Sinjska, blagoslovi sve naše obitelji da budu domovi mira i pomirenja. Majko milosrđa, svrni svoje milostive oči na nas i ohrabri nas na putu pomirenja i praštanja. Ovo je nužno nama i hitno svima onima od ko-jih smo se udaljili. Pomozi nam Blažena Djevi-ce da u ovoj jubilejskoj godini milosrđa skra-timo put pomirenja i ubrzamo vrijeme našega oproštenja. Prati nas, Majko milosrđa, da naša domovina Hrvatska raste u pravdi i istini, miru i pomirenju. Da gradeći naše zajedništvo u razli-čitosti, budemo otvoreni budućoj slavi Tvoga i našega uznesenja, po istom Kristu, Gospodinu našem. Amen.

Večernja misa Da je hrvatski narod osobito vjeran nebeskoj

Majci moglo se vidjeti na svetkovinu Gospe Sinjske, kada su u svetište hodočastile tisuće vjernika iz mnogih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sinjsko svetište proglašeno je po-sebnim mjestom milosrđa u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, pa je za ovogodišnji moto cijele proslave uzet zaziv “Majko milosrdna, moli za nas!”.

I večeras je Gospa krenula među svoj narod - zvuci crkvenih zvona i fanfara najavili su ci-jelom Gradu da se trojica franjevaca penju na mramorni oltar, vade srebreni okvir sa svetom Slikom, okićenu zlatom, srebrom i biserjem. Zavjetni su to darovi naših predaka, koji su iz zahvalnosti Bogu i njegovoj zemaljskoj Majci rado poklanjali svoje obiteljsko zlato i srebro, kako bi najljepši ures Sinja i Cetinske krajine zauvijek sjao i pozivao grješnike ka obraćenju. Procesija je krenula iz crkve prema Trgu dr. Franje Tuđmana i vanjskom oltaru: na čelu je stupao kadioničar, potom križonoša, asistencija, svećenici, Gospina slika i vjerni narod Božji.

Večernjim euharistijskim slavljem u 18.00 sati predsjedao je fra Joško Kodžoman, provin-cijal Provincije Presvetog Otkupitelja. Konce-

lebriralo je 6 svećenika: fra Petar Klapež, gvar-dijan i upravitelj Svetišta, fra Perica Maslać, sinjski župnik, don Ante Jozić, voditelj ureda Filipinske nuncijature u Hong Kongu, don An-tun Sente, upravitelj nacionalnog svetišta sv. Josipa, fra Frano Delić i don Jakoslav Banić. Obredničar kod vanjskog oltara bio je fra An-tonio Mravak, asistirali su bogoslovi, sjeme-ništarci i ministranti, a liturgijskim pjevanjem animirao je mješoviti zbor Župe Gospe Sinjske.

Na kraju je o. Župnik pročitao župne obavi-jesti, a zatim se hodočasnicima obratio fra Pe-tar. Kratko je govorio o sinjskom svetištu kao posebnom mjestu milosrđa i središnjoj prosla-vi 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske, koja će biti proslavljena 25. rujna 2016. god. Zahvalio je svim svećenicima, posebno braći ispovjednicima, koji su danima bili na raspolaganju tisućama Gospinih hodoča-snika za slavlje sakramenta pomirenja.

Potom je fra Antonio predvodio „Posvetnu molitvu“ Čudotvornoj Gospi Sinjskoj, a zbor otpjevao Himnu „O, Gospe Sinjska“. Provinci-jal je udijelio svečani blagoslov. Prema tradiciji i točno utvrđenim obredima, na kraju svetkovi-ne udjeljuje se blagoslov Gradu i Cetinskoj kra-jini sa slikom Majke od Milosti.

Krenula je procesija s Trga dr. Franje Tuđma-na prema crkvi Gospe Sinjske, gdje će čuvari Svetišta vratiti milosnu Priliku na mramorni oltar, mjesto odakle stoljećima zagovara narod Sinja, Cetinske krajine i sve vjerne diljem naše Domovine. A vjerni narod pozdravlja svoju Gospu, nerijetko i sa suzom u oku, i već se u srcu raduje susretu s Majkom sljedeće godine o svetkovini Njezina uznesenja u nebo. Bogu hvala.

Propovijed provincijala fra Joška Kodžomana Marijo, Majko milosrdna, moli za nas!Pozdrav vama, dragi Sinjani i Cetinjani,

Vama, dragi Gospini hodočasnici koji ste doš-li s raznih strana! Dobro nam došli na Gospino i naše slavlje, na ovo marijansko vrelo milosti. Neka vas, sve skupa, ispuni i obuzme snaga mi-losrdnog Oca nebeskog, Njegove i naše majke Milosrđa, Čudotvorne Gospe Sinjske!



Ovogodišnju svetkovinu Marijina Uznesenja slavimo pod geslom “Marijo, Majko milosrd-na, moli za nas!”. Nismo to geslo izabrali samo zbog proglašenog izvanrednog Jubileja godine milosrđa, već zbog svijesti da bez svjedočenja milosrđa ljudski život ostaje besplodan, sterilan i da se prije ili kasnije pretvara u jalovu pusti-nju. I mi se kao društvo nalazimo na raskrižju i pred odlukom, hoćemo li ostati vjerni onim vrijednostima koje su nas očuvale kao narod ili ćemo prigrliti pseudo-vrjednote koje dokazano strovaljuju u propast.

Ono što nas je očuvalo kroz povijest, sva-kako je vjera u Boga i odanost našoj nebeskoj Majci Mariji. Zagledani u Nju, mi smo shvatili kolika je vrijednost obitelji, koji je značaj po-žrtvovne ljubavi, uz Nju smo naučili ispravno živjeti i u dostojanstvu umirati. Teško da bismo našli neki narod koji je razvio takvu pobožnost prema Gospi, kao što je naš hrvatski narod. Zar to nije čudesno i vrijedno divljenja?

Da danas proživljavamo tolike poteškoće i muke, da se u nas uvuklo beznađe i ravnoduš-nost, može biti znak samo jednoga, a to je da smo se udaljili od Boga i Gospe. Da, na dekla-rativnoj razini svi smo veliki vjernici, ali naša djela govore drugačije. Društvena stvarnost u

koju smo uronjeni, prepuna je primjera izdaj-stva, pohlepe, dvoličnosti... Grijeh je uzeo maha i krajnje je vrijeme da mu se suprotstavimo. U nama i oko nas mora zaživjeti neka nova praksa. Krajnje nam je vrijeme da se vratimo vrijedno-stima Evanđelja.

Zabrinut sveukupnom situacijom u svijeta, zabrinut količinom slika užasa, koje se sva-kodnevno munjevitom brzinom smjenjuju pred našim očima, papa Franjo, vapijućim glasom upućuje apel svima u svijetu, a napose Crkvi Katoličkoj, koja je ukorijenjena u svakom na-rodu i kulturi, da aktivno živi i promiče kulturu milosrđa, jer je ona, kaže papa, oduvijek značila osnovni preduvjet čovjekovog opstanka na ze-mlji.

Bez jasne svijesti da čovjek ne može sam i da treba pomoć drugoga, bez spremnosti da se daleko od svakog prizemnog interesa pogleda na bijedu drugih, da im se iziđe ususret, svi za-jedno srljamo u propast.

Kako vidimo, gotovo da nema dana da se u nekom dijelu svijeta, koji više nije tako daleko od nas, ne dogodi neki teroristički čin u kojem stradavaju desetci nevinih ljudi. Nekada smo gledali te prizore stradanja u dalekim dijelovi-ma svijeta, danas su ti prizori postala naša stvar-



nost, zlo se utaborio pred našim vratima. Strah od eskalacije sukoba, nasilja, terorizma, duboko se uvukao pod kožu današnjih ljudi, koji puno putuju i koji strepe da bi i sami mogli negdje postati kolateralnim žrtvama pomahnitalih ubo-jica i samoubojica. Što je ovaj svijet dovelo do ovakvog stanja opće nesigurnosti i bojazni za goli život, sigurno ne iskrena i dobronamjerna molitva. U ovakvo nas je stanje dovela neod-govorna politika velikih sila koje nisu znale i htjele zauzdati svoju žudnju za moću i domi-nacijom. Duga desetljeća osvajačkih pohoda i demonstracije sile, dolazi na naplatu. Mržnja i bijes onih koji su stradavali okrenula se protiv svojih izrabljivača, pa se poprište sukoba pre-selilo u Europu i Ameriku, koje su se, čini se odavno odrekle svojih kršćanskih vrijednosti. Imajući upravo u vidu to krizno stanje u kojem se nalazi današnji svijet, svi osjećamo potrebu za radikalnim zaokretom, osjećamo potrebu za Bogom, koji nam jedini može pomoći izbjeći najcrnje scenarije općeg kaosa i propasti. I mi, danas s ovog mjesta i s ovog molitvenog skupa, želimo odaslati poruku mira a do njega možemo doći samo ako smo se spremni suočiti s našim osobnim i društvenim jadom, ako smo spremni živjeti kulturu mira i suprotstaviti se onima koji i danas udaraju u ratne bubnjeve, koji prizivaju i pozivaju na osvetu. Predugo smo, čini se živjeli sa stavom destruktivnog cinizma koji nije želio vidjeti tuđu jad i bijedu, tuđa stradanja, da bi da-nas uživali mir i spokojno planirali budućnost.

Da, naša je nacionalna povijest u mnogim važnim detaljima ostala nerasvijetljena. Nema i bojim se neće biti mira, sve dok se naša povi-jest ne rasvijetli. Rane su preduboke, desetlje-ća represije, prikrivanja zločina nisu otklonile našu potrebu da istjeramo na čistac tu povijesnu istinu. Tko to treba učiniti? Svakako, oni koji su za to najpozvaniji - kompetentni i nepristra-ni istraživači povijesti. Nipošto oni koji imaju zadaću stvarati pretpostavke za miran i prospe-ritetan život, osiguravati radna mjesta, planirati budućnost...

Uz već naglašeni problem terorizma, koji kao Damoklov mač visi i vreba i nad našim ži-votima i stvara atmosferu straha, postoji još jed-na pošast koja razdire i uništava svijet, a koju današnji Papa itekako aktualizira, svjestan nje-zinih razmjera i opasnosti. Riječ je o korupciji.

Papa Franjo korupciju naziva gnojnom ranom i teškim grijehom koji vapi za Božjom kaznom, jer prijeti samim temeljima osobnog i društve-nog života. Zbog korupcije u društvu čovjeku je onemogućeno da gleda u budućnost s nadom, jer njezina tiranska pohlepa potkopava svako pozitivno ljudsko planiranje. To se je zlo du-boko ukorijenilo i u naš svakodnevni društveni život, za sobom ostavlja nepodnošljiv smrad, i uzrokuje veliki javni skandal. Korupcija zaga-đuje naš javni prostor više od svega ostaloga i nitko nije imun na tu bolest. Samo je, braćo i sestre, jedan način da se oslobodimo tog zla koje nas pogađa i na osobnoj i na društvenoj razini. Potrebno se je vratiti vjeri u Boga, jer samo s njegovom pomoću možemo pobijediti svoju pohlepu i samo s Njim možemo obuzdati svoju glad i žeđ za moću, za čašću, za dominaci-jom. Bog nam jedini može dati životnu mudrost koja će nas nasititi hranom koja ne propada. Svi zajedno imamo potrebu otkriti i živjeti kulturu ljubavi, kulturu milosrđa, kulturu prihvaćanja a ne odbacivanja, kulturu solidarnosti...

U današnjem kulturnom miljeu kao da je po-sve zaboravljena i od svih zanemarena kultura milosrđa koja je izrasla iz vrijednosti Evanđelja, dok se u svijetu sve snažnije nameće kultura is-ključivanja i odbacivanja. „Današnji mentalitet možda više nego kod ljudi iz prošlosti, djeluje suprotstavljen Bogu milosrđa, te u stvari nastoji samu ideju milosrđa isključiti iz života i otklo-niti iz ljudskog srca. Čini se da riječ i koncept ‘milosrđa’ stvara nelagodu u čovjeku koji na-stoji sve i svakoga podčiniti i nad svime zagos-podariti. „ (Papa Ivan Pavao II. Dives in Mise-ricordia )

U ovoj izvanrednoj jubilarnoj Godini milo-srđa, prolazeći kroz “vrata milosrđa” i stajući pred podnožje Gospina oltara, svaki hodočasnik ima jedinstvenu priliku iskusiti milost oprosta za grijehe i tu milost dalje prenositi na svoju okolinu. Milosrđe je, reče papa Franjo, izvor radosti, spokoja i mira (…) ono je temeljni za-kon koji živi u srcu svake osobe koja iskreno gleda u oči svoje braće i sestara na putu života (…) ono je most koji spaja Boga i čovjeka, otva-rajući naša srca nadi, da smo, usprkos grešnosti, zauvijek ljubljeni. Milosrđe postaje razlučujući kriterij onoga tko je doista pravi učenik Isusov i Marijin. Oproštenje uvreda, postaje najjasni-



ji znak milosrdne ljubavi i to je za nas kršćane imperativ iz kojeg se ne možemo isključiti. Pra-vi kršćanin nikoga ne ucjenjuje, on nikoga ne čini ovisnim o sebi, on moli za čitavi svijet, a najviše za one kojima je Božje smilovanje naj-potrebnije. Gotovo da i nema ispovijedi u kojoj ne postaje razvidno da mi danas imamo veliki problem kada trebamo nekome oprostiti. Ne možemo se pomiriti da netko tko nam je nanio zlo i nepravdu prođe tako lišo i nekažnjen. U našoj se blizini uvijek nađe netko koga tako ne-milosrdno ne podnosimo.

Nerijetko uživamo u prokazivanju grešnika. Promatrajući našu svakodnevnicu, rekao bih, da mi zapravo živimo od prokazivanja grešnih ljudi. Svaki dan izranjaju nove prevare, afere i malverzacije, što se može pohvaliti kao izraz želje društva da se obračuna s kriminalom, ali umjesto da se tim zlodjelima bave mjerodavne institucije, mi kolektivno bivamo uvučeni u sta-rozavjetni ritual javne osude i trenutačnog izvr-šenja kazne.

A što bi se dogodilo s nama kada bi nas Bog počeo ucjenjivati zbog naših zlih djela? Zar nije Isus taj koji nam je, zajedno sa svojom Maj-kom, otkrio Božje milosrđe i njegove razmjere? Zar nije Isus onaj, koji nam je na najneposred-niji način pokazao ljubav Očevu bez granica i uvjeta? Zar nas On nije obvezao, rekavši nam: “Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski!” (Lk 6, 36) Zar smo zaboravili Isusove riječi oprosta, koje je uputio svojim krvnicima, dok su ga razapinjali? Zar smo smetnuli s uma poruke koje nam Majka Božja neprestano šalje, od Lourda i Fatime do našeg Međugorja? Nitko nam kao Marija ne potvrđuje da milosrđe Nje-zinog Sina ne poznaje granice i da se odnosi na svakog, bez iznimke. Zato joj se i molimo, go-voreći: Salve Regina, Mater misericordiae, vita, dulcedo et spes nostra, salve! (Zdravo Kraljiv-ce, Majko Milosrđa, živote, slasti i ufanje naše, zdravo!) Draga naša Gospe, svrni svoje blage oči na nas i ne dopusti da se umorimo u gleda-nju Tvoga ljubljenog Sina i Njegovog milosrd-nog lica, koje nam je objavilo spasenje i povra-tilo nadu.

Zahvalni smo, braćo i sestre, da je i ovo naše marijansko sinjsko Svetište u katoličkom svijetu prepoznato kao mjesto od osobite važnosti za ži-vot vjernika, kao vrelo milosti s kojeg mogu piti

svi oni koji su potrebni Božje snage i oproštenja, koji su gladni ljubavi, koji gube nadu i vjeru u smisao života. A takvih je, na žalost, mnogo.

Moramo se svi zajedno upitati: što me to za-pravo pokreće u životu? Koje sile, koje emoci-je, koje ambicije…? Možemo li dopustiti da nas iskustva povrijeđenosti, želja za osvetom, toliko ostraste u bespoštednoj borbi za preživljavanje?

Godina milosrđa bliži se svome kraju i kraj-nje je vrijeme da se upitamo koliko smo sami i čime doprinijeli povećanju svijesti da je milosr-đe osnovni preduvjet našeg preživljavanja? Koji su to sadržaji i programi, koje smo poduzeli i u kojima aktivno sudjelujemo, a kojima nastoji-mo makar ublažiti ako ne i i potpuno ukloniti iz našeg društva i naše sredine razorne posljedice ljudske gladi za moću i dominacijom.

Milosrđe koje se od nas, kao vjernika, oče-kuje nije puko sažaljenje nad nečijom bijedom i potrebom, nije tek suosjećanje s tuđom pat-njom. Milosrđe je reakcija na životnu i konkret-nu potrebu drugoga. Ako smo već postali toliko bešćutni, bezosjećajni i ravnodušni spram dru-gih i njihovih potreba, kako se i na osnovu čega možemo danas, kao dionici ovog slavlja, nadati da ćemo sami postići i isprositi neki milosrdni čin, po zagovoru naše Majke, koju slavimo kao milosrdnu Majku?

Ako već želimo nekome iskazati milosrđe, dajmo mu ono što mu treba, a ne ono što nama više ne treba. Svijet je prepun solidarnih ljudi, ali svi ti solidarni ljudi nisu uvijek i milosrdni ljudi. Svijet je prepun ljudi koji su spremni dru-ge susresti u njihovim potrebama, ali ne i pod cijenu da pomažući druge, ugroze i sami sebe, uvlačeći sebe u životnu neizvjesnost.

Koliko god mnogima bilo teško u ovom na-šem konkretnom društvu, treba reći da dobro-biti našeg društva ostaju i nadalje nedostupne ljudima u najvećem dijelu svijeta. Čovjek ima pravo i potrebu da podiže i izgrađuje svoje ži-votne standarde, ali kako ostati častan, pošten i milosrdan u toj utrci za vlastitim boljitkom, a da istovremeno ne postanem žrtva sebeljublja, pro-računatosti, ravnodušnosti…? Kako ne postati zatočenik sebe i vlastitih prohtjeva, kako u toj želji da meni bude dobro, ne otpočeti osvajačke pohode na prirodna prava drugih ljudi da i oni žive život dostojan života?



Doista, možemo navesti tisuću primjera i sve ih staviti pod zajednički nazivnik „tiranija bi-jede, neimaštine, životne neizvjesnosti“ ali ne možemo previdjeti ni društveni fenomen ko-jem najbolje pristaje naziv „tiranija blagosta-nja“. Čovjek ima sve, zdravlje i svega ostaloga na pretek, ali nema unutrašnjeg zadovoljstva i mira. Zar smo doista zaboravili kako prepoznati i živjeti put milosrđa, kulturu prihvaćanja i so-lidarnosti.

Moramo se vratiti Majci Milosrđa, jer jedi-no po njoj možemo otkriti radost Božje njež-nosti. Ona je omogućila svijetu da ugleda lice božanskog milosrđa. Ona je, kao nitko od ljudi, iskusila otajstvo Božje ljubavi. Ona je i sama izabrana da bude sredstvo Božjega milosrđa za sva pokoljenja, a to isto želi i svima nama. Od trenutka kada je rekla “Neka mi bude po Tvojoj volji!” Marija ne prestaje raditi na spasenju lju-di, ne prestaje pozivati svoju djecu, da se vrate sa svojih grešnih putova i da se, s povjerenjem, priklone Božjoj volji. Kao takva, Gospa ostaje trajni znak Božje ljubavi prema nama i svjetlo na horizontu svih naših ljudskih nadanja. Božja ju je ljubav od početka pripremila da se o nama brine kao i svaka dobra Majka, da usmjerava naše nesigurne korake, da nas vodi do sretnog života ovdje i u vječnosti. Zbog tih zasluga i neumornih nastojanja oko spasenja čovjeka i svijeta, Bog je Mariju tijelom i dušom uznio na nebo, kamo i nas želi uzdignuti, nakon što se završi naše ovozemaljsko hodočašće.

Kršćanska nam je predaja sačuvala tolike molitve, kojima se obraćamo Mariji za pomoć, ali jedna je molitva, između svih, posebna jer ju je izgovorila Ona sama i to pred skupinom djece u Fatimi.

Ta se molitva najbolje uklapa u naše veče-rašnje slavlje u kojem molimo za milost obraće-nja, za ozdravljenje naših narušenih obiteljskih i društvenih odnosa. “O moj Isuse! Oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas od paklenoga ognja! Privedi u raj sve duše, a osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe! “

“Otvori nam, blagoslovljena Bogorodice, vrata Božjeg milosrđa da se pouzdajući u tebe

ne izgubimo, nego po tebi budemo oslobođeni iz svih nevolja, jer ti si spasenje kršćana!”

“Po tvojem sudjelovanju u muci i smrti na-šeg otkupitelja Isusa Krista, izmoli svijetu Nje-govo veliko milosrđe.”

“Izvore milosrđa, Bogorodice, učini nas do-stojnima tvoje sućuti i spasi svoj narod!”

Braćo i sestre, otkrijmo iznova tjelesna dje-la kršćanskog milosrđa: gladna nahraniti, žed-na napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti i mrtva pokopati. I ne zaboravimo duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrede oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti.

Ovo večerašnje promišljanje završio bih mo-litvom bl. Alojzija Stepinca, za kojeg se nadam i molim da ga uskoro, usprkos protivljenju ne-kih, možemo častiti kao svetca i nasljedovati u njegovom primjeru uzornog kršćanskog života, istinskog domoljuba, nepotkupljivog borca za slobodu ugroženih i potlačenih.

“Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvat-ske! Molimo te usrdno da nam svima uz prije-stolje Božanskoga Sina isprosiš milost i milosr-đe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalo-snih. Zato ti iskazujemo svoje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao. Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu Do-movinu i cijeli naš narod u ovim teškim vreme-nima kušnja. “

Čudotvorna Gospe Sinjska, Majko Milosrđa, moli za nas! Moli za nas osobito u ovoj Godi-ni milosrđa koju je otvorio papa Franjo da naša crkva i Svetište postane mjesto pomirenja, da u našim srcima i u našim obiteljima posraste lju-bav i nada, da svi budemo ljudi puni iskustva primljenog Božjeg milosrđa, sposobni te darove prenositi na sve ljude i čitavi svijet. To te moli-mo, po Kristu Gospodinu našem. Amen.



STANKOVCI: PROSLAVA VELIKE GOSPE U prepunoj župnoj crkvi Uznesenja Marijina

u Stankovcima vjerska zajednica sa hodočasni-cima iz bliže i dalje okolice, svečano je prosla-vila svoju nebesku zaštitnicu Veliku Gospu 15. kolovoza 2016. Svečanu svetu misu predvodio je mjesni župnik fra Marko Nimac u koncele-braciji sa fra Lukom Banićem i fra Mirkom Kla-rićem. Prije svete mise održana je velika proce-sija gdje su vjernici obučeni u narodne nošnje nosili kip Velike Gospe.

Euharistijsko slavlje pod vodstvom časne se-stre Ljiljane Radaš uljepšao je mješoviti crkveni župni zbor pučkim crkvenim pjevanjem svete mise.

“Današnja svetkovina Velike Gospe, vaša nazočnost i vaša brojnost, vaše htjeti i vaše biti danas u Stankovcima pred Gospinim kipom, u ovoj crkvi govori mi, braćo i sestre, da je i danas tako, govori mi da se u našem narodu vjera nije ugasila, svjedoči mi da smo ostali vjerni svome krsnome savezu što smo ga kao narod ne tako davno na izvoru Jadra u Solinu potvrdili. da

smo unatoč mnogim pomorima , ponorima tije-kom naše povijesti ostali vjerni i Božjoj objavi i Crkvenoj predaji. Reklo bi se: “Kako bijaše na početku, tako i danas”. Kad ćemo pred sebe stati i kad ćemo se upitati i kad ćemo biti iskreni i sebi i Bogu i Gospi i narodu ako ne danas na ovako veliki blagdan, ako ne pred majkom, ako ne pred Gospom koju još i majkom zovemo.

. Gospe, ti si uvijek bila stijeg hrvatskog na-roda , njegova slava i pobjeda, ali i Majka milo-srđa što je čula svaki vapaj, izvidala svaku ranu. Čuvaj, Gospe, ovaj narod ravnokotarski, čuvaj ovaj narod vjernički, čuvaj ovaj narod hodoča-snički, čuvaj moj narod hrvatski! “- rekao je u propovjedi fra Marko Nimac.

Na završetku slavlja u crkvi župnik fra Mar-ko Nimac zahvalio se braći svećenicima , cr-kvenom zboru kao i svim vjernicima koji su sudjelovali u proslavi nebeske zaštitnice župe Stankovci, Velike Gospe. Nakon svete mise ci-jeli vjernički iz duše je zapjevao himnu svojoj zaštitnici “Zdravo Djevo”.



VISOVAC: PROSLAVLJENA VELIKA GOSPA Na dan Velike Gospe na Visovcu, 15. kolo-

voza 2016., okupio se veliki broj hodočasnika. Prva sveta misa slavljena je u 7 sati a predslavio ju je meštar novaka fra Jure Šimunović. Misu u 8 sati predslavio je fra Ivan Vidović a u konce-lebraciji je bio fra Stjepan Matić.

Središnje misno slavlje započelo je u 10.30 sati procesijom oko Visovca, a predslavio je visovački gvardijan fra Mate Gverić koji je u propovjedi sažeo nekadašnju i današnju situaci-ju u društvu ispričavši jednu zgodu kako je jed-nom jedan „momak“ (mladić kojeg su roditelji zavjetovali Gospi i koji bi godinu dana proveo na Visovcu pomažući fratrima) pobjegao sa Vi-sovca i vratio se kući, a dobra majka se izvikala na njega: Sram te bilo! Izdao si Gospu, brzo se vrati na Visovac! I vratio se i ostao svojih go-dinu dana na Visovcu. U nastavku je istaknuo kako svake godine brojimo koliko naroda ima na Visovcu, a svake godine bit će sve manje

jer župe naše zagore polako odumiru. Nama se čude ljudi da napuštamo ovakvu zemlju, ovakvo podneblje, nezagađene krajolike, vidite samo ri-jeku Krku ona je pitka, čista… I završio je ohra-brujućim riječima za sve ljude kojima je teško i koji su slabi, važno je da nikada ne pristanete na to pa je zaključio riječima svetog Augustina: „Ako vas Bog ne nađe kao pobjednike, neka vas nađe kao borce“.

Sveto misno slavlje svojim pjevanjem uzve-ličao je pjevački zbor iz Rupa, a na kraju mise gvardijan Visovačkog samostana fra Mate Gve-rić održao je riječ zahvale za sve koji su sudje-lovali u organizaciji proslave, te je pozdravio sve hodočasnike, posebno sve one koji su došli hodajući iz svojih župa. Sveta misa zahvalnica kojom je završilo slavlje slavljena je u 18 sati, a predslavio ju je, župni vikar Drniša, fra Petar Teskera.

PROLOŽAC: PROSLAVA VELIKE GOSPE U ZELENOJ KATEDRALI Svetkovina Uznesenja BDM, Velike Gospe,

posebno svečano je proslavljena u ponedjeljak, 15. kolovoza 2016., u župi Proložac u Zelenoj katedrali na izvorištu rijeke Vrljike u najvećem marijanskom svetištu u Imotskoj krajini.

Mnoštvo vjernika, prema nekim procjenama oko dvadeset tisuća koliko je cijelog dana posje-tilo svetište, već prije zore počelo se slivati na ovo sveto mjesto koje čuva jedne od prvih tra-gova kršćanstva u prostranoj Imotskoj krajini, a

potom su okrijepljeni sakramentom Pomirenja nazočili svečanom misnom slavlju koje je na Opačcu, pored Gospine crkvice koja je sagra-đena pored nekadašnje benediktinske opatije, a koja darira iz 6.stoljeća, predvodio imotski žu-pni i samostanski vikar fra Zoran Kutleša. Prije toga je služeno misno slavlje u Gospinoj crkvi na Vrljici koje je predvodio fra Ivan Režić, a potom su svakog sata služene svete mise.

Ovogodišnje središnje euharistijsko slavlje u Zelenoj katedrali ko-jem je prethodila pro-cesija praćena mno-gobrojnim vjerničkim pukom predvodio je fra Žarko Relota, žu-pnik i gvardijan u splitskoj župi sv. Fra-nje uz koncelebraci-ju prološkog župnika fra Vinka Gudelja, imotskog gvardijana i župnika fra Kristia-na Stipanovića te još



desetak svećenika. U propovijedi se osvrnuo na našu svakodnevicu prožetu trkom, zapo-stavljanjem maloga čovjeka, trkom za slavom onih koji ne prežu ni pred čim. „Publicitet se daje bogatim da budu još bogatiji, poznatim da budu još poznatiji, publicitet se daje stvarima koje zapostavljaju čovjeka, njegovu osobnost, karakter, a vidite Djevica Marija upravo pre-poznaje u svemu preko svoga Sina one koji su negdje na marginama, koje nitko s tih visokih tronova ne vidi, ne osjeća za njih ništa. To je ta-kozvani mali čovjek,čovjek iz naroda,ona bitna karika naše vjere,zajedništva i opstanka našega naroda. Muškarci se okreću ženama, športu, žene nekim tv sapunicama, ogovaranjima, a ne vide da to ne vodi dobrome. Čuvajmo našu vje-ru, pomognimo jedni drugima, jer će samo tako i ovdje u Imotskoj krajini i našoj Hrvatskoj op-stati i ostati ovaj narod i neće ići negdje izvan Lijepe naše“- istaknuo je je fra Relota.

Samo misno slavlje izvrsno otpjevanim pje-smama obogatilo je više od stotinu pjevača iz zborova u župama Imotski, Podbablje, Poljica, Proložac, Runovići, Studenci, Vinjani i Zmijav-ci.

Na kraju euharistijskog slavlje kojeg su osim čelnika općine Proložac i susjednih jednica lo-kalne samouprave uveličali župan splitsko-dal-matinski Zlatko Ževrnja i njegov zamjenik Ante Šošić svima se zahvalio župnik fra Vinko Gudelj koji je izrazio zahvalnost svima koji su na ovaj veliki dan posjetili ovo svetište ističući kako je to svjedočanstvo Božje i Gospine nazočnosti u njegovoj župi kazavši kako nedaleko od temelja drevne Gospine crkve, uz pitomu rijeku Vrljiku koja napaja Imotsku krajinu ponosno se izdiže Zelena katedrala u kojoj sve vjernike kao raspr-

šenu djecu Božju, naša Gospa okuplja na obno-vu vjere i nade.

Slavlje Velike Gospe završilo je večernjim misnim slavljem i blagoslovom djece koje je predvodio fra Ivan Jukić, pomoćnik župnika u Prološcu.

Tri dana uoči svetkovine održana je trod-nevna duhovna priprava koju su predvodili fra Denis Šimunović, župnik Vinjana, drugi dan fra Josip Sušić, dušobrižnik u Koelnu (Njemačka), a treći dan fra Petar Lubina, urednik lista „Ma-rija“.

Povodom svetkovine Velike Gospe općina Proložac slavi svoj dan pa je na svečanoj sjed-nici iz ruku načelnika Mate Lasića prigodna za-hvalnica uručena s. Filipi Smoljo koja je od lje-ta ove godine postavljena na službu u Frankfurt (Njemačka). Kako je istaknuto s. Filipa je dobi-tinica zahvalnice zbog požrtvovnog duhovnog rada u župi Proložac kroz posljednjih jedanaest godina.

Ovom prigodom župa Proložac na čelu sa župnikom fra Vinkom Gudeljom uz tradicio-nalni župni list „Proložac“ izdala je i prigodnu monografiju „Svetište Gospe na Vrljici-Prolo-žac“. Monografiju je napisao poznati mariolog, urednik lista „Marija“ fra Petar Lubina, a broji 48 stranica tiskanih u boji. Monografija koja je izašla u nakladi župe Proložac tiskana je u 1500 primjeraka, a obogaćuju je 24 fotografije (žu-pni arhiv, Zdravko Olujić i fra Nedjeljko Jukić) započinje predgovorom glavnog i odgovornog urednika i župnika fra Vinka Gudelja. Nakon toga monografija je podijeljena na tri dijela „Svetište na Vrljici“ zatim „Gospa na Vrljici“ i posljednji dio „Molitve Gospi na Vrljici“.

PROSLAVA VELIKE GOSPE U ŽUPI BILICE O proslavi Uznesenja Marijina na Nebo, 15.

kolovoza 2016., jedna je naša vrijedna župljan-ka na svojem facebook profilu napisala: „Veli-čanstvena misa naše svetkovine Velike Gospe – Gospe od Pomišljaja dotakla je srce svakog vjernika.“ Vjerujem da njezine misli i osjećaje dijele svi župljani, kao i naši gosti i hodočasnici koji su proteklih dana pohodili Crkvu Gospe od Pomišljaja, na biličkom Taboru.

Proslavi su prethodile značajne pripreme, a najvažnija je ona duhovna; trodnevnica koja je započela u petak, 12. kolovoza u 18.30 sati. Toga je dana večernju misu predslavio fra Žar-ko Maretić, župnik Dubrave. Podsjećajući nas na crkvenu predaju (tradiciju) o životu Majke Božje, uronili smo u otajstvo uznesenja na nebo dušom i tijelom. Drugi je dan trodnevnice orga-nizirano cjelodnevno klanjanje pred Presvetim



Oltarskim Sakramentom. U molitvi i meditaciji; u šutnji i pjesmi, uz čitanje Riječi Božje i raz-matranja, dočekali smo patera Paula Karima, župnika Zablaća i Mandaline i člana Misijske Družbe Duha Svetoga, rodom iz afričke zemlje Sierra Leone. On nam je predslavio večernju misu. U svojem je nagovoru na simpatičan i stilski pomalo duhovit način naglasio važnost misija na Afričkom kontinentu. Samoga sebe nazvao je „plodom misija“, uz napomenu kako on danas nama govori i tumači ono što je naš župnik naučavao njima kao misionar u Africi tijekom 17 godina svojega misionarskog rada i života.

I treći dan trodnevnice, prije misnog slavlja molili smo Gospinu krunicu i Lauretanske li-tanije. Nedjeljnu misu predslavio je naš (novi) župnik fra Ante Vukušić. Te nedjelje imali smo i dva krštenja, čime je naša Crkva postala bo-gatija za ovaj najveći milosni dar Presvetoga Trojstva, a naša proslava nedjeljne svete mise još svečanija i ljepša.

Sam blagdan Velike Gospe ujedno je bio i dan potpunog oprosta za našu župu i njezine župljane. U izvanrednoj Svetoj godini Božjeg milosrđa koju je papa Franjo proglasio Bulom „Misericordiae vultus“ (Lice milosrđa) i naša je župa postala „znak i oruđe Očeva milosrđa“.

Proslava svetkovine Velike Gospe započela je u 10.30 sati svečanom procesijom sa slikom

Gospe od Pomišljaja, nakon čega je nastavljeno središnje euharistijsko slavlje koje je predvodio naš župnik, a koncelebrirali su fra Žarko Mare-tić, fra Ivan Maletić i fra Božo Ćurčija.

Još je jedan razlog za slavlje - još jedan zlat-ni jubilej. Ove godine slavimo 50. obljetnicu osnivanja naše Župe Uznesenja BDM. Tako je i ovogodišnji blagdan Velike Gospe obilježen trostrukim slavljem. Sve nekako podsjeća na nastavak „duhovnog tsunamija“ započetog u siječnju blagoslovnim pohodom 22 svećenika (većinom redovnika) biličkim obiteljima.

Večernju misu na sam blagdan predvodio je fra Ivan Bradarić, gvardijan šibenskog samo-stana sv. Frane i rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Sv. Nikole Tavelića. Tijekom mise po-zvao nas je na razmatranje o četiri dogme koje je Katolička Crkva proglasila o Blaženoj Djevi-ci Mariji: da je Bogorodica; Djevica; bezgrješ-no začeta; dušom i tijelom na nebo uznesena. Uz prikaz povijesnog okvira nastanka same svetkovine, završena je proslava Velike Gospe u našoj župi.

Vjerujem kako svi župljani dijele zahvalnost ponajprije našem župniku, a onda i svim sveće-nicima koji su ove godine sudjelovali u pripre-mi i proslavi blagdana Velike Gospe - dana naše Župe, obilježene, kako je već rečeno, trostrukim (jubilarnim) slavljem.

VINJANI: PROSLAVA SV. ROKA U utorak, 16. kolovoza 2016., u Župi Vinja-

ni svečano je proslavljena svetkovina sv. Roka, naslovnika i zaštitnika župe. Svetu misu, za ho-dočasnike i domaćice, u 8 sati predvodio je fra

Jakov Udovičić, župni vikar. Središnje misno slavlje s procesijom oko crkvenog dvorišta u 10.30 predvodio je mještanin fra Zvonko To-lić, definitor i voditelj HKM Stuttgart-Zentrum



u koncelebraciji s još trinaest svećenika. Fra Zvonko je u propovijedi, povezavši evanđeo-ski ulomak i život sv. Roka, istaknuo važnost poniznosti, skromnosti i skrovitosti koja vodi svetosti, a ne težnja za ovozemaljskim dobrima, za bogatstvom što ne vodi u kraljevstvo Božje. Sveti Roko je svojim životom, umom i srcem primjer svima ostavio. Pjevanje tijekom mise je predvodio Mješoviti zbor Župe Vinjani pod ravnanjem s. Terezine Bašić.

Na ovo središnje slavlje pridružili su se i ho-dočasnici 2. nacionalnog hodočašća ‘’Marijan-

ski zavjet za Domovinu’’ koje je započelo 12. lipnja iz Osijeka, a 25. kolovoza trebalo bi zavr-šiti u Dubrovniku. Marijanski zavjet je hodoča-šće koje povezuje marijanska svetišta od istoka do juga Hrvatske.

Večernju svetu misu s blagoslovom djece predvodio je fra Ivan Režić, student duhovnosti u Rimu.

Župljani su se za ovu svetkovinu pripremali trodnevnicom. Svaku večer kroz trodnevnicu, osim slavlja svete mise, molila se krunica Bo-žanskog milosrđa kao i molitve na čast sv. Roka.

SV. ROK: PROSLAVA SV. ROKA U utorak 16. kolovoza 2016., u župi Sv. Rok,

svečanim euharistijskim slavljem u 17 sati pro-slavljena je svetkovina svetog Roka. Slavlje je predvodio novi župnik fra Tino Labrović, a s njim su koncelebrirali još četiri svećenika - fra Nikica Ajdučić, župnik župe Majke Božje Lurd-ske u Zagrebu, fra Mario Radman - župni vikar u župi BML Zagreb, fra Mijo Šabić - dušobriž-nik HKZ u Stuttgartu i mjesni župni vikar fra Božo Mandarić.

Na slavlju su sudjelovali župljani kao i ‘ra-seljeni’ vjernici koji su došli iz različitih mjesta kako bi proslavili svoga zaštitnika. Župnik je u propovijedi istaknuo da je u životu jednoga kršćanina važno biti služitelj drugima kao što to vidimo po primjeru svetoga Roka koji se kroz svoj život razdao djelima ljubavi i brige za ljude oboljele od kuge, izlažući svoj život neprestanoj opasnosti kako bi nesebično bio na usluzi oboljeloj braći i sestrama u potrebi. Vjera svetog Roka bila je istinska vjera prožeta dubo-kim djelima, kakva bi trebala biti vjera svakog

kršćanina, rekao je župnik. Propovijed je zavr-šio pozivom upućenim svim ljudima, pozivom da budemo hrabri kršćani. Pjevanje za vrijeme svete mise predvodio je župni zbor. Sakristan Marijan Šulentić uvijek je na raspolaganju za redovita i svečana slavlja. Nakon euharistijskog slavlja, nastavljeno je zajedničko druženje vjer-nika i svećenika. Slavlje je fotografijom zabilje-žio bogoslov fra Matej Perić.

STUDENCI: PROSLAVA 30. OBLJETNICA LISTA ‘STUDENCI’ I IZLOŽBA GRAFIKA FRA ANTE UDOVIČIĆA

Uoči blagdana svetog Roka – suzaštitnika župe Studenci priređena je svečanost obilje-žavanja 30. godišnjice izlaženja župnoga lista STUDENCI. U bogatom programu, koji je pri-ređen u prostorijama Osnovne škole STUDEN-CI, o „Studencima“ su govorili bivši ravnatelj OŠ STUDENCI Mate Bilić-Prcić, jedan od pr-vih suradnika utemeljitelja Lista pok. fra Ante

Sekeleza, Zvonimir Bilić, dugogodišnji lektor i korektor Petar Ujević, član Uredništva Ljudevit Cikojević te glavni i odgovorni urednik - župnik fra Zoran Jonjić. Predavanja su glazbenim toč-kama upotpunili župna orguljašica Zrinka Ba-bić i Studenački pučki pivači predvođeni Mari-om Cikojevićem.



Predavači su naglasili kako je svrha i cilj izdavanja župnoga lista zapisana 1986. povezi-vanje Studenčana diljem svijeta u međusobnoj ljubavi prema rodnom zavičaju i matičnoj župi u potpunosti ostvarena. Naime, izdavanje „Stu-denaca“ je pokrenulo brojne inicijative i surad-nju Studenčana, koja traje sve do danas. Profe-sor Petar Ujević je naglasio kako je malo glasila koji se mogu podičiti da su pronosili i pronose nepatvorene tradicijske vrijednosti, riječ mate-rinsku, dragost i ljepotu zavičaja. Umirovljeni učitelj i neumorni istraživač Studenačke po-vijesti Zvonimir Bilić je govorio o početcima suradnje u vremenu kada puno veći i poznatiji časopisi nisu imali hrabrosti objavljivati članke, koji su objavljivani u „Studencima“. Spomenuo je i zanimljiv podatak kako je u godini kada obi-lježavamo 30. obljetnicu izlaženja župnoga lista i 54. broja imenovan i 54. po redu studenački župnik. U prigodi proslave obljetnice pismima su se obratili brojni Studenčani, a među njima i poznati hrvatski prevoditelj – Studenčanin Mate Maras.

Zanimljive statističke podatke u svezi Lista iznio je Ljudevit Cikojević. Kad bi se objedi-nili sve stranice lista, od prvoga koji je izašao 12. studenog 1986. do posljednjeg broja koji je izašao za Božić prošle godine čitatelj bio mo-gao pročitati oko3700 stranica. Dosad je u radu Lista sudjelovalo oko 220 suradnika, od onog „malog čovjeka“ bez formalnog obrazovanja, pa sve do doktora znanosti. Od početno zami-

šljenog informativnog karaktera, List je u neku ruku poprimio i znanstveni karakter, a uz vjer-ska pitanja bavi se i drugim temama kroz razno-vrsne rubrike. Uistinu se može vidjeti ogroman napredak našega župnog lista, od dana kada ga je fra Ante Sekelez praktički sam uređivao do danas kada u uredničkom vijeću imamo 12 vi-sokoobrazovanih članova.

Svečanost je upotpunilo otvaranje izložbe grafika mještanina fra Ante Udovičića, vikara Provincije i župnika Gospe od Zdravlja u Spli-tu, pod nazivom „Preobrazba“. O izložbi je go-vorila Vesna Ujević, naglasivši kako fra Antine grafike čine nerazdvojnu cjelinu sa zbirkom pje-sama, crtica i promišljanja istoimenog naziva. Župnik fra Zoran Jonjić se zahvalio svima koji su surađivali i koji surađuju u Župnom listu kao i svima koji su doprinijeli svečanoj i dostojan-stvenoj proslavi, a posebno mladima iz KUŠU „Studa“ te članovima uredničkog vijeća. Nakon programskog dijela i otvaranja izložbe prisutni su nastavili druženje uz domjenak.

Sutradan je svečano proslavljen blagdan sv. Roka – suzaštitnika župe. Sveta misa je prema drevnom studenačkom običaju slavljena ispod stoljetnog oraha ispred kapele Sv. Roka kod žu-pne kuće. Svetu je misu predvodio fra Nedjelj-ko Čarapić, župnik Podbablja u suslavlju sa fra Zoranom Jonjićem i don Jakovom Cikojevi-ćem. Misno su slavlje animirali pučki pivači i mladi iz župe. Nakon svete mise upriličeno je druženje župljana.



PODBABLJE: PROSLAVA KRALJICE HRVATA

Župljani župe Podbablje u ponedjeljak, 22. kolovoza 2016., svečano su proslavili blagdan svoje suzaštitnice Kraljice Hrvata koju već dva-deset i jednu godinu časte i kao naslovnicu cr-kve u Grubinama, najvećem naselju župe i op-ćine Podbablje.

Ovogodišnje središnje euharistijsko slavlje pred prepunom crkvom vjernika predvodio je svećenik rodom iz župe Podbablje fra Zoran Jo-njić sada župnik u susjednoj župi Studenci, a s njim su suslavili domaći župnik fra Nedjeljko

Čarapić, bivši župnici fra Vinko Gudelj, sada župnik u Prološcu i fra Dinko Bošnjak, župnik u Lovreću te fra Denis Šimunović, župnik u Vinjanima, fra Marko Babić, profesor na KBF u Splitu te don Petar Čondić, župnik susjedne župe Poljica.

U homiliji propovjednik je podsjetio na čvr-stu stoljetnu vezu između hrvatskog naroda i Bogorodice, ali i na sva iskušenja koja nam donosi proces svakodnevne globalizacije te je istaknuo kako se moramo vezati za duhovno, a ne materijalni i u svemu kao uzor gledati Bo-gorodicu koju je naš hrvatski narod okrunio za svoju Kraljicu.

Uvod u misu bila je procesija u crkvenom dvorištu u kojem su djevojke nosili sliku Kra-ljice Hrvata. Na kraju mise na kojoj je pjevao Mješoviti pjevački zbor župe Podbablje uz or-guljašku pratnju voditeljice Marele Vrljić, a pod ravnanjem Marele Vrljić, župnik fra Nedjeljko Čarapić zahvalio je propovjedniku i svim vjer-nicima koji su nesebično pomogli kako bi se taj dan dostojno proslavio.

KARIN: U SAMOSTANU ODRŽAN SASTANAK POVJERENSTVA ZA RAZVOJ PRIOBALJA

U ponedjeljak, 22. kolovoza 2016. u 18 sati u Franjevačkom samostanu u Karinu održan je prvi sastanak Povjerenstva Grada Obrovca za razvoj priobalja Karina i Kruševa (Vrulja, Vru-ljica, Šušnjara 1, Šušnjara 2, Crne Punte, Ribni-ce, Meke Drage i Otišne) pod presjedanjem gra-donačelnika Grada Obrovca dr. Ante Župana. Sastanku su nazočili gvardijan i župnik fra Pe-tar Klarić, samostanski vikar i župnik Kruševa fra Ivan Nimac, predstavnici Grada Obrovca, turističke zajednice Grada Obrovca Obrovca, predsjednici mjesnih odbora i još 15-ak struč-nih članova povjerenstva.

Graonačelnik Župan je 18. kolovoza 2016. donio Odluku o osnivanju Povjerenstva za ra-zvoj priobalja, čija je zadaća: razmatranje ra-zvojnih potencijala priobalnih naselja; utvrđi-vanje programa razvoja priobalja; predlaganje donošenja programa razvoja priobalja; praćenje

provedbe programa razvoja priobalja i utvrđiva-nje daljnjih mogućnosti razvoja priobalnih na-selja. Za dopredsjednika povjerenstva izabran gvardijan fra Petar Klarić, a fra Ivan Nimac je član povjerenstva kao župnik Kruševa, na čijem se području nalazi veći dio priobalja.

Na sastanku je zaključeno kako će se što pri-je pristupiti izradi Studije utjecaja na okoliš i Studije izvodljivosti s posebnim naglaskom u ekološkoj zaštiti okoliša. Posebice je naglašena važnost ljekovitog blata koje se nalazi u karin-skom moru i koje bi se moglo valorizirati kroz zdravstveni turizam jer je karinsko blato u ran-gu najboljih ljekovitih blata-peloida na Jadranu.

Razvoj priobalja doprinio bi ne samo na gos-podarskom polju nego i na povratku i zapošlja-vanju mladih u Gradu Obrovcu i okolici.

Gvardijan je zahvalio gradonačelniku Župa-



nu što je izabrao samostan u Karinu za održa-vanje ovog sastanka i na taj način iskazao čast i zahvalu nama franjevcima što smo stoljećima ljubomorno čuvali rijeku Karišnicu i njezino ušće u Karinsko more i tako očuvali ovo ljeko-vito blato i njegov okoliš.

Gvardijan je, između ostaloga, naglasio kako je sv. Franjo zaštitnik ekologije, i da mi njegovi duhovni sinovi, na poseban način, ču-

vamo, ne samo, našu duhovnu, kulturnu nego i ekološku baštinu.

Na kraju sastanka gradonačelnik je zahvalio karinskim franjevcima na otvorenosti i svekoli-koj podršci na ovom projektu koji će u buduć-nosti imati dalekosežne učinke na razvoj, ne samo Karina, nego i cijelog ovog područja.

IMOTSKI: ODRŽAN SAMOSTANSKI KAPITUL Prvi kapitul imotskoga samostanskog okruž-

ja u novoj pastoralno-vjeronaučnoj godini odr-žan je u srijedu 7. rujna 2016. U 10 sati u sa-mostanskoj kapeli braća su izmolila Srednji čas, nakon čega je gvardijan fra Kristian Stipanović održao prigodno razmatranje.

U 11 sati održana je sjednica u samostan-skoj dvorani. Na sjednici su braća predložila kandidate za samostanske službe, dogovorila se

za proslavu svetkovine sv. Franje te ostale pa-storalne i bratske obaveze u sljedećim mjeseci-ma, a na kraju napravila program proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine do kraja ove građanske godine.

Sjednica je završena molitvom, a druže-nje braće nastavilo se u blagovalištu ručkom u 12.30 sati.

GRADAC DRNIŠKI: PROSLAVA BLAGDANA MALE GOSPE Župna crkva Porođenja Marijina u Gradcu

kod Drniša i ove je, kao i dosadašnjih godina, bila poprište svečanog obilježavanja rođenja Blažene Djevice Marije od 5. do 8. rujna 2016. Uoči samoga blagdana kao duhovna priprava održane su večeri trodnevnice na kojima su sve-

te mise služili gostujući propovjednici, a upri-ličen je i prigodni koncert Gospinih zvjezdica, zbora mladih iz navedene župe.

U ponedjeljak 5. rujna prve večeri trodnev-nice, na blagdan Majke Terezije, tek dan ranije kanonizirane svetice Katoličke crkve, misu je



predvodio novi drniški župnik fra Damir Ćiro Čikara. Sukladno prigodnom datumu, u propo-vijedi rado viđenog svećenika u petropoljskom kraju, mogle su se čuti mnoge mudrosti proizaš-le iz životnog iskustva ove svetice niskog rasta, ali velikog srca. Dobro koje činiš, sutra će biti zaboravljeno. Nije važno, čini dobro!

Kao i na ostalim večerima trodnevnice, na misnom slavlju je pjevao župni zbor uz potpo-ru cjelokupnog puka te vodstvo orguljaša Ante Marijanovića.

Katolička crkva slavi samo tri zemaljska ro-đendana - rođenje Isusa Krista (25. prosinca), Ivana Krstitelja (24. lipnja) i Blažene Djevice Marije, čije rođenje slavimo na blagdan u narodu poznat kao Mala Gospa. Na to je sve prisutne, u utorak 6. rujna, na drugoj večeri trodnevnice podsjetio pater Paul Abbas Kamor Karim, misio-nar iz Sijera Leonea, član Misijske družbe Duha Svetoga (Spiritanci). Danas svoju svećeničku službu obavlja kao župnik Župe sv. Nikole bisku-pa u Mandalini kod Šibenika. Iako smo navikli da su obično hrvatski svećenici prisutni kao misi-onari u Africi, jer Božja riječ ne poznaje granica, danas i afričkih misionara kao što je pater Paul, ima u Hrvatskoj. I toga dana prepuna gradačka crkva djelovala je kao jedno srce i jedna duša, odnosno Cor unum et anima una, kako na latin-skom jeziku i glasi geslo navedene Družbe.

Treća večer trodnevnice bila je posebno sve-čano proslavljena. Sve i u svemu Krist, geslo je tek nešto više od mjesec dana zaređenog šiben-skog biskupa mons. Tomislava Rogića. Vjernici gradačke župe imali su čast i zadovoljstvo da novi biskup za prvi posjet jednoj župi Drniš-kog dekanata izabere, prigodom blagdana Male Gospe, upravo njihovu župu. Misu je predvo-dio uz koncelebraciju osmorice svećenika. Prije samog početka pozdrav ocu biskupu, uz kratko predstavljanje povijesti župe, uputio je domaći župnik fra Jozo Jukić.

U svojoj propovijedi, upućenoj svima nazoč-nima, ne samo župljanima nego i vjernicima iz cijelog Drniškog dekanata koji su ovom prigo-dom pohodili crkvu Porođenja Marijina, biskup Tomislav Rogić uputio je riječi nade za život u dobru kojemu svi moramo težiti. Jer, kako se te večeri moglo čuti sa propovjedaonice, ljudi slave početke, rođendane, obilježavaju godiš-

njice, ali je rođenje Blažene Djevice Marije ono koje je u ljudskoj povijesti napravilo najveću prekretnicu. Tim činom započelo je ostvarenje Božje zamisli ljudskog spasenja. Razlozi suko-ba i svakoga grijeha nestat će povjerujemo li da Bog vodi puteve našeg života, da Bog može sve okrenuti na dobro.

Prigodni poklon biskupu (umjetnički rad, dr-veni brod sa 25 ružinih cvjetova) koji je tekuće godine proslavio i 25 godina misništva, uručio je dekan Drniškog dekanata fra Ivan Vidović, žu-pnik miljevački. U ime župljana, drveni biskup-ski štap (izradio župljanin Nediljko Elez zvani Cvrčak) uručila je mlada župljanka Iva Elez.

Na kraju mise već tradicionalni prigodni koncert održao je župni zbor mladih Gospine zvjezdice. Prigodnim marijanskim pjesmama, pod vodstvom njihove voditeljice prof. Jelene Prpa, predstavile su se vrijedne pjevačice koje svoje osnovnoškolske i srednjoškolske dane upotpunjuju marljivim vježbanjem koje je redo-vito nagrađeno nastupima i putovanjima popra-ćenima pljeskom i ozarenim licima svih sluša-telja. Već sad se mogu pohvaliti da su u svojim mladim godinama i relativno kratkoj pjevačkoj karijeri imale čast nastupati pred dvojicom ši-benskih biskupa.

Na sam blagdan Male Gospe u jutarnjim sa-tima krenula je procesija sačinjena od mnoštva pobožnih vjernika, a svečanu svetu misu pred-vodio je fra Zoran Kutleša, župni vikar u Imot-skom. Sa propovjedaonice su dopirale misli o važnosti međusobnog opraštanja u svim sfera-ma ljudskog života, počevši od same obitelji te su vjernici i kroz citate pape Franje i ovom pri-likom upoznati sa značenjem i vrijednošću Sve-te godine Božjeg milosrđa koja još uvijek traje. Uz koncelebraciju velikog broja svećenika pri-sutni su bili i novaci sa Visovca zajedno sa svo-jim meštrom fra Jurom Šimunovićem. Večernju svetu misu služio je fra Ivan Maletić.

Rođenje Blažene Djevice Marije odnosno blagdan Male Gospe, podsjetnik je svima nama da je Gospa uvijek tu, prisutna zauvijek u svim našim patnjama, bolima, ali i radostima. Ili, kako prigodno opisujući Gospin kip koji se u crkvi na-lazi reče i sam uvijek inspirirani gradački župnik fra Jozo Jukić - „Ova naša Gospa je napravljena od poliestera, ali je za nas uvijek živa.“.



ŠIBENIK-VAROŠ: PROSLAVA MALE GOSPE Rado dolazimo u župu Gospe van Grada.

Molimo i zahvaljujemo Isusu Kristu i Njegovoj Majci na brojnim dobročinstvima. Slika predra-ge Gospe ovih je dana skinuta sa oltara i po-stavljena na sredinu crkve i Gospa je u bliskom kontaktu sa svojom djecom.

Tko će nam izmoliti kod našeg Spasitelja Isusa mir, zdravlje, oprost? Samo Majka - Mala Gospa. Zaštitnica naše župe.

Srcem i dušom smo se pripremali za Gospin rođendan, posebice molitvom devetnice, kruni-com, pjevanjem marijanskih pjesama. Pred 50-ak godina su se sljedeće župe odvojile od svoje matične župe-Gospe van Grada; Njivice, Crni-ca, Meterize, Dubrava, Bilice, Vidici i Balde-kin, pojasnio nam je župnik.

U ovoj devetnici, kako reče naš župnik fra Filip, došle su kćerke svojoj Majci da joj uljep-šaju i čestitaju rođendan. Iz svake spomenute župe došli su župnici i sedam večeri su predvo-dili misna slavlja. Došao je 8. rujna - Rođenje Blažene Djevice Marije. Vedrina vani i u duši. Na licima cvate ljubav, sreća, radost...

Svete mise se slave jedna za drugom, a naši svećenici - fra Filip, fra Josip i fra Kristijan neu-morno ispovijedaju, slave, propovijedaju...

Duša nam se od miline diže k Bogu, bar-jak vijori, postavljeno cvijeće na unutarnjem i vanjskom oltaru raskošno priča. Sve je to uz pri-pomoć s. Barbare, uredila i ukrasila s. Antonija.

Dolaze vjernici, pune crkvu, a veliki broj ih je pred vanjskim oltarom. Pred svečano euha-ristijsko slavlje navečer, oko 17.30 bend naših mladih upriličio je kratki glazbeni duhovni pro-gram, a članice „Marijine legije“ u odjeći plave, Gospine boje i s natpisom Marijina legija toplo su počastile Majčicu.

Uslijedila je Procesija, a potom u 18 sati sv. misa. Euharistijsko slavlje, na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2016., predslavio je novoizabra-ni šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, Božji pastir, uz koncelebraciju našeg župnika i ostalih svećenika iz šibenskih župa i okružja. Naš žu-pni zbor, uz svoje voditeljice gđu Vlatku i gđu Dijanu su svojim pjevanjem pridonijeli iznimno svečanom slavlju.



Na kraju slavlja otac Biskup nam je udijelio blagoslov, ističući da uvijek i svugdje slijedimo i svjedočimo Krista, a njegov životni moto gla-si: Sve i u svemu Krist! Naš župnik je s puno emocija zahvalio o. Biskupu za propovijed i istaknuo da mu na putu izgradnje Božjeg Kra-ljevstva stoji na raspolaganju sa svojim suradni-cima i vjernicima.

Župnik je zahvalio s. Antoniji i s. Barbari na uređenju Crkve, ministrantima, bendu mladih, zboru i voditeljicama na skladnom pjevanju, te nama vjernicima koji smo u velikom broju

počastili Rođenje Kraljice Neba i Zemlje; Maj-ke koja je tisućama svoje djece otvorila svoje Bezgrešno Srce, obrisala suze žalosnice i poda-rila suze radosnice. Na kraju slavlja odjekivala je pjesma: Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata...

Pozdravili smo Majku, a onda smo s ushitom i ozarenog lica krenuli svojim kućama noseći Gospin blagoslov, a biskup, svećenici i glazbe-nici na svečanu večeru i druženje u župnu kuću.

O, Mala Gospe, Gospe van Grada, moli za nas!

KNIN: PROSLAVA GOSPE VELIKOGA HRVATSKOG KRSNOG ZAVJETA U BISKUPIJI

U Biskupiji kod Knina svečano je, 9. i 10. rujna 2016., proslavljen blagdan Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta. U petak je u 20 sati fra Antonio Mravak, župni vikar iz Sinja, pred-vodio bdijenje na kojem su sudjelovali mladi iz Drniša, koji su došli sa svojim duhovnim asi-stentom fra Damirom Ćirom Čikarom, časne sestre i postulantice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne iz Šibenika te mladi iz Knina. U su-botu, 10. rujna, svečano misno slavlje i procesiju s Gospinim pralikom na ostacima starohrvatske

bazilike sv. Marije Velike predvodio je fra Još-ko Kodžoman, provincijal Provincije Presvetog Otkupitelja, u koncelebraciji s fra Markom Du-ranom, kninskim gvardijanom i župnikom i još osmoricom svećenika.

Prije početka procesije i euharistijskog slav-lja mnogi su hodočasnici pristupili slavlju sa-kramenta ispovijedi i pomolili se pred izloženim Gospinim likom u crkvi Sv. Marije. Liturgijsko pjevanje je animirao Zbor bogoslova naše Pro-vincije pod ravnanjem fra Frane Bosnića.



Uz vjernike Knina, župe Sv. Ante kojoj sve-tište u Biskupiji pripada, proslavu su uz hodo-časnike iz Drniša, Vodica i ostalih župa Šiben-ske biskupije, uzveličali i sjemeništarci, novaci i bogoslovi sa svojim odgojiteljima fra Ivicom

Udovičićem, fra Jurom Šimunovićem i fra Ivi-com Jurićem.

Nakon svete mise druženje se nastavilo u sa-mostanskoj dvorani za obiteljskim stolom.

VUKŠIĆ-LIŠANE: ZAZIV DUHA SVETOGA NA POČETKU ŠKOLSKE GODINE

U crkvi Sv. Kate u Vukšiću i u crkvi Sv. Ni-kole Tavelića u Lišanima obilježen je početak nove školske i vjeronaučne godine. Slavlje sve-te mise i zaziv Duha Svetoga, u nedjelju, 11. rujna 2016., predvodio je župnik fra Luka Ba-nić koji je posebno molio za 18 novih prvašića u župi. U Vukšiću je u koncelebraciji bio i fra Branimir Šegota.

„Draga djeco prije nekoliko dana započeli smo novu školsku i vjeronaučnu godinu. Naša kršćanska i katolička vjera nas uči da svaki po-

sao treba početi s Bogom i molitvom upravlje-nom Bogu. Mi smo na početku ove mise uputili Bogu svoju molitvu i zazvali Duha Svetoga da nas prati kroz ovu nastavnu i vjeronaučnu godi-nu. Treba rasti u milosti, dobroti , moramo biti bolji, poslušniji i svetiji. Treba ići u Božju školu a tu nam pomaže naša Crkva i vjeronauk. Svima želim što bolji uspjeh u novoj školskoj godini. Neka vas Duh Sveti pouči i prosvijetli. Na sve zazivam Božji blagoslov“ - rekao je, između ostalog, župnik fra Luka Banić u propovijedi.

SEBIŠINA: PROSLAVA PRESVETOG IMENA BL. DJEVICE MARIJE Blagdan Presvetog Imena bl. Djevice Marije

u mjestu Sebišina (župa Runovići), gdje se u po-dručnoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja nalazi kip Bl. Djevice Marije, proslavljen je u nedjelju 11. ruj-

na 2016. Procesiju u 12 sati kroz crkveni okoliš i mjesno groblje te sv. misno slavlje predslavio je fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar u Imotskom, a suslavio je župnik fra Mladen



Prolić. U procesiji Gospin kup nosili su mladići - Toni Alerić, Ante Glavota, Ante Bilić i Luka Bilić, crkveni barjak nosio je Robert Glavota, a križ Ivan (Iko) Bilić.

Na misi se okupio lijep broj Sebišana te ne-što vjernika iz Runovića. Preko mise pjevali su članovi Mješovitog župnog zbora pod pratnjom gđe. Marije (Maje) Biočić.

Fra Zoran je u propovijedi iznio kako je blag-dan Presvetog Imena Bl. Djevice Marije u Opći rimski kalendar uvrstio papa Inocent XI. 1684. god u spomen na pobjedu kršćanske vojske na turskom vojskom u bitci kod Beča koja je bila 1683. god. Poljski kralj Jan Sobjeski stavio je kršćansku vojsku pod zaštitu Bl. Djevice Marije i u ime Marijino krenuo na osvajače. Pobjeda se pripisala Marijinu zagovoru. Još je fra Zoran rekao kako ime Marijino svaki dan spominjemo

u našem katoličkom pozdravu „Hvaljen Isus i Marija“ te da ovaj naš lijepi katolički pozdrav moramo sačuvati. Ime „Marija“ na hebrejskom jeziku znači od „Boga ljubljena“. Stoga je lije-po kad roditelji daju djeci ime Marija, Marijan, Marijo…

Nalazimo se u Godini milosrđa Božjega. U molitvi „Zdravo kraljice…“ obraćamo se Bl. Djevici Mariji riječima, „Zdravo kraljice, Maj-ko milosrđa...“ Marija je rodila Isusa Krista Spasitelja, lice milosrđa Oca nebeskoga. Kao što se u Kani Galijeskoj na svadbi zauzela za mladence i njihove obitelji, tako se i danas Ma-rija zauzima za Crkvu i za vjernike, svoju djecu od Boga ljubljenu.

Na kraju mise župnik fra Mladen čestitao je Sebišanima njihov blagdan te se zahvalio pred-voditelju misnog slavlja fra Zoranu Kutleši.

ŠIBENIK-VAROŠ: ZAZIV DUHA SVETOGA ZA POČETAK NOVE ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

U nedjelju,18. rujna 2016., u župi Gospe van Grada u Šibeniku slavljena je sveta misa u 11 sati povodom početka nove školske i vjerona-učne godine. Za vrijeme svete mise učenici su posebno molili Duha Svetoga da ih i kroz ovu godinu ispuni darovima i blagoslovom.

Svetu misu predvodio je župni vikar fra Kri-stian Perković, a crkvom su odjekivali radosni glasovi uvijek veseloga dječjeg župnog zbora. Župni vikar fra Kristian u propovijedi je poseb-

no naglasio učenicima „što god radili u životu, ako ste dobro započeli, onda ste već pola po-sla odradili, a još veći je blagoslov ako to činite moleći Boga da bude uz vas“.

Za vrijeme molitve vjernika učenici su pri-nijeli različite darove obećavajući i moleći za milost da nastave služiti i hvaliti Isusa ministri-ranjem, pjevanjem i drugim oblicima u crkvi, školi i obitelji.

SUSRET NOVAKA JKPMOFM Od 15. do 18. rujna 2016. u Visokom je odr-

žan susret franjevačkih novaka Južnoslavenske konferencije provincijalnih ministara OFM. Ove godine domaćin susreta bila je provincija Bo-sna Srebrena. Sudionike susreta ugostio je Fra-njevački samostan sv. Bonaventure u Visokom, gdje se također nalazi franjevačko sjemenište te klasična gimnazija. Danas u samostanu žive jedanaestorica franjevaca na čelu s gvardijanom fra Franjom Radmanom, četiri časne sestre, a u sjemenište pohađa petnaest sjemeništaraca.

U četvrtak 15. krenuli smo sa Visovca, na putu za Visoko zaustavili smo se i razgledali

karmel sv. Ilije na Buškom jezeru. Prvi dan su-sreta protekao je u znaku predstavljanja novi-cijata i provincija te upoznavanja. Ove godine sudjelovali su novaci Bosne Srebrene s Gorice. novaci zagrebačke i zadarske provincije s Trsa-ta, hercegovačke s Humca i novaci splitske pro-vincije s Visovca. Meštar fra Tomislav Faletar poveo je šestoricu zagrebačkih i dvojicu zadar-skih, fra Stanko Mabić jedanaestoricu hercego-vačkih, fra Jure Šimunović trojicu visovačkih, a ugostio ih je fra Marinko Baotić s osmoricom novaka Bosne Srebrene.



Drugog dana krenuli smo u obilazak drev-nih bosanskih samostana te samostana sestara klarisa u Brestovskom. U Kreševu nas je doče-kao gvardijan fra Darko Drljo. Nakon obilaska samostanskog muzeja, gdje se između ostalog nalazi i soba fra Grge Martića, novaci su mogli ponešto doznati o povijesti i značaju samostana sv. Katarine Aleksandrijske. Nakon okrjepe za-putili smo se u Fojnicu. Tu smo također obišli samostan sv. Duha, pomolili se na mjestu pogi-bije fra Nikice Miličevića i fra Leona Migića te svratili u samostansku konobu na ručak s gvar-dijanom fra Mirom Relotom i ostalom samo-stanskom braćom. Imali smo priliku u muzeju vidjeti Ahdnamu, dokument iz 1463., koji je bio važan za opstanak franjevaca u Bosni.

Potom smo se uputili u samostan sv. Klare u Brestovskom, gdje smo skupa sa sestrama kla-risama slavili sv. misu. Nakon što su nas sestre počastile kolačima te nas podsjetile kako mole za sve nas, krenuli smo prema samostanu sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci, gdje nam je fra Stjepan Duvnjak ukratko prepričao povi-jest samostana, ali i cijelog ovog kraja. Iz Kra-ljeve Sutjeske vratili smo se u Visoko na večeru, gdje smo nastavili druženje uz šetnju i nogomet.

Trećeg dana našeg susreta, na blagdan Rana sv. Franje, obišli smo Sarajevo. Nakon posje-ta samostana sv. Ante na Bistriku, gdje nas je dočekao vikar fra Danijel Rajić, prošetali smo Baščaršijom, vidjeli katedralu Srca Isusova te posjetili Provincijalat Bosne Srebrene na Ko-vačićima. Tu smo slavili sv. misu s definitorom i ekonomom provincije fra Nikicom Vujicom. Nakon ručka obišli smo crkvu na Dobrinji, Vre-lo Bosne, a zatim se uputili na Franjevačku te-ologiju u Nedžarićima. Nakon svečane Večer-nje s bogoslovima, imali smo zajednički roštilj i druženje uz pjesmu. Kroz ova tri dana smo skupa molili časoslov i krunicu, dok je liturgiju svaki dan animirao drugi novicijat.

Posljednji dan našeg druženja napustili smo Visoko i uputili se u samostan sv. Petra i Pavla na Gorici. Tu smo s pukom proslavili sv. misu te nakon Srednjeg časa i ručka obišli samostan-ski muzej i galeriju. Susret smo završili kavom, nakon čega smo se razišli.

Cijelo vrijeme susreta obilježila je bratska atmosfera i upoznavanje kako povijesti majke svih provincija, Bosne Srebrene, tako i današ-njega djelovanje bosanskih franjevca.

SINJ: PREDSTAVLJENO „TRADICIJSKO CRKVENO PUČKO PJEVANJE U FRANJEVAČKOJ PROVINCIJI

PRESVETOGA OTKUPITELJA II.“ U prigodi proslave 300. obljetnice Krunjenja

slike Čudotvorne Gospe Sinjske (1716. - 2016.) u srijedu, 21. rujna 2016. godine, u Franjevač-kom samostanu Gospe Sinjske u Sinju, pred-stavljeno je izdanje „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja II.“. U ime Provincije pozdravne ri-ječi uputio je fra Joško Kodžoman, provincijal,

a predstavljači su bili Hana Breko Kustura, Još-ko Ćaleta i urednik fra Stipica Grgat. Riječi za-hvale izrekao je fra Ante Akrap. Kroz program je vodio fra Šimun Markulin. U predstavljanju su sudjelovali crkveni pučki pjevači iz župa Brist, Radošić i Rupe.

Knjižno izdanje muzikološkoga blaga pje-vane baštine Franjevačke provincije Presvetoga



Otkupitelja, sa sjedištem u Splitu, objavljeno u Glazbenom nizu Nova et vetera, svezak VIII., Zbornika Kačić, u A4 formatu, prikaz je tradi-cijskoga crkvenog pučkog pjevanja kao sastav-noga dijela liturgijskih slavlja u redovničkim samostanima i župama koje su im povjerene.ProgramVoditelj programa – fra Šimun MarkulinPučki pjevači iz BristaPozdrav - fra Joško Kodžoman, provincijalMuzikološki prikaz - Hana Breko KusturaPučki pjevači iz RadošićaNapjevi prema osnovnim skupinama - Još-

ko ĆaletaPučki pjevači iz BristaTijek prikupljanja i obrada građe - fra Stipi-

ca Grgat, urednikPučki pjevači iz RupaZahvala - fra Ante Akrap

Slijed predstavljanjaU predstavljanje je uveo voditelj programa

fra Šimun Markulin koji je na početku rekao: „Hvaljen Isus i Marija! Dobra večer! Srdačan pozdrav svima vama, okupljenima na pred-stavljanju izdanja ‘Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja’. Večeras javnosti predajemo drugi svezak crkvenih napjeva iz župa povjerenih fra-njevcima, na području od Zrmanje do Neretve. Sakupljeni su i zaboravu oteti napjevi iz župa Stankovci, Banjevci, Bast, Veliko Brdo, Drniš, Drvenik, Čvrljevo, Igrane, Kljaci, Konjevra-te, Lećevica, Miljevci, Mirlović Zagora, Pro-mina, Pakovo Selo, Radošić, Rupe, Sumartin, Bast-Baška Voda, Šibenik, Širitovci, Vrgorac i dr. Drago mi je što večeras među nama mogu pozdraviti fra Joška Kodžomana, provincijala Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Naša redovnička zajednica nositelj je ovog vrijednog projekta, pokrenutog o 800-toj godišnjici utemeljenja Franjevačkog reda. Pozdravljam svećenike i redovnice, posebno franjevce iz samostana Gospe Sinjske, članove uredničkog vijeća i stručne suradnike, poseb-no fra Stipicu Grgata, urednika izdanja. Rado-

sni smo što su s nama i crkveni pučki pjevači, živi svjedoci bogate liturgijske i kulturne bašti-ne ovog dijela drage nam domovine Hrvatske. Dobro nam došli!“, rekao je fra Šimun, a zatim najavio „da minutom šutnje odamo počast pre-minulim suradnicima ovog projekta: fra Vicko Kapitanović, fra Mile Čirko, Ljubo Stipišić Delmata, Miljenko Grgić, Ljubomir Markotić“.

Nakon uvodnih riječi voditelja pučki pjevači iz Brista izveli su sprovodni napjev „Oslobodi me, Gospodine“, a zatim je okupljene pozdra-vio o. Provincijal.

PozdravFra Joško Kodžoman, provincijalNa početku kulturnoga druženja predstav-

ljače i okupljene pozdravio je provincijal Fra-njevačke provincije Presvetoga Otkupitelja fra Joško Kodžoman, koji je ne početku izrazio „čast i zadovoljstvo da u ovom mističnom pro-storu može pozdraviti predstavljače ovoga ve-lebnog izdanja Tradicijskog pučkog pjevanja u našoj Provinciji. Prošle godine proslavili smo 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja uz Gospin zagovor. Prije nekoliko godina proslavili smo i 800 godina Franjevačkog reda. Naša Provinci-ja, iako nije toliko ‘stara’, ima bogatu prošlost. Naša braća učinili su mnogo, a večeras stavlja-mo naglasak na glazbenu baštinu kojoj je pri-jetila opasnost od zaborava. Stvarana je kroz stoljeća i sada je bilo krajnje vrijeme za ovo djelo. Godine 2011. predstavljen je prvi svezak, a ovaj drugi nam pruža uvid u ovo blago koje je prikupljeno od Zrmanje do Neretve. Ovo vrlo vrijedno djelo možemo promatrati s povijesnog, kulturnog i jezičnog aspekta. Ljudi koji su radili na ovom projektu su – entuzijasti – i ja im u ime Provincije zahvaljujem na njihovu ljubavi i tru-di prema ovom djelu. Nadam se da će nastaviti i na trećem dijelu. Uživajte na ovom predstavlja-nju koje će biti popraćeno izvođačima crkvenih pučkih pjesama iz nekoliko župa naše Provinci-je“, završio je o. Provincijal.

Prof. dr. Hana Breko KusturaGrađa je u ovom izdanju suvremenim mu-

zikološkim metodama metodološki posložena



načelom analize tekstovnih posebnosti uz opis glazbenoga oblika. O ovom postupku govorila je prof. dr. Hana Breko Kustura, stalna zapo-slenica Odsjeka za povijest hrvatske glazbe na Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i pro-fesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

Čuvari i baštinici specifične tradicije pjevanjaKnjiga koju večeras predstavljamo rezul-

tat je jedne ideje skupine autora nastale 2008. Upravo ovdje, u Sinju!

Na radnom sastanku a na inicijativu fra-njevaca – glazbenika od kojih neki nisu među nama: fra Mile Čirka, fra Stipice Grgata, fra Jure Župića, fra Domagoja Volarevića i koor-dinatora projekta fra Ante Akrapa odlučeno je da se krene “projekt” notnog izdanja odabranih napjeva koji se od davnine pjevaju u Spliskoj provinciji.

Prvotna ideja je brzo realizirana, objavljen je prvi svezak godine 2011, čemu detaljnije na stranicama Provincije.

No, osim samih franjevaca, redovnika, an-gažirano je i nekoliko drugih kolega znanstve-nika: dr. Joško Ćaleta, dr. Gorana Doliner, dr Mile Mamić i pokojni prof. dr. Vicka Kapi-

tanovića, te prof. dr. Hana Breko Kustura. Na inicijativu Gorane Doliner artikulacija sakuplje-nog materijala je tiskana u formi koja je danas pred svima nama.

Model prema kojemu nastaje evo već drugi svezak edicije indirektno je naslonjen na op-sežnu studiju koju objavljuje HAZU a koja se zove Spomenici glagoljaškog pjevanja, tako da smo u načinu obrade materijala željeli poštova-ni predložak koji se pokazao uspješnim. Ideja je to koju je začeo još 80tih godina 20. Stoljeća pokojni nam dragi akademik Jerko Bezić.

Kad je tim stručnjaka započeo ovaj projekt na čelu sa fra Stipicom Grgatom nismo niti slu-tili da će se istraživanje starih napjeva koje su naši pretci pjevali u misnom Bogoslužju ove Provincije prerasti u pravi veliki istraživački pothvat koji ima svoj već drugi, a u planu je i treći nastavak.

Dozvolite mi samo kratko definirati naslov: Tema naše edicije je nastavak prikaza tradicij-skog crkvenog pučkog pjevanja koje bilo i jeste dio liturgijskog slavlja na područjima Provinci-je Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu.

Pred čitateljima je nakon prvog sveska objavljenog 2011. sada nova muzikološka-etno-



muzikološka studija iz područja pučkog pjeva-nja namijenjenog izvedbi u liturgijskom slavlju mise i oficija.

Svezak II donosi stare napjeve koji su se pje-vali na području Dalmatinske zagore, ali i prio-balnih lokaliteta od Drniša, Šibenskog kraja do južnog dijela koje obuhvaća župe makarskog obalnog pojasa, ali i makarske Zagore.

Knjiga koja je danas pred nama plod je mar-ljivograda jednog autora - fra Stipice Grgata, a sastoji se zapravo od dva bitna velika dijela:

STRUČNE STUDIJE na 487 stranica I TRI NOSAČA ZVUKA.

TEORIJSKI SVEZAK predstavlja pisa-ni diskurs o karakteristikama pjevanja koje je puk zajedno sa svojim franjevcima njegovao na ovim prostorima i to kroz prizmu komentara svakog pojedinog napjeva.

Fra Stipica Grgat na početku daje popis na-pjeva prema njihovoj liturgijskoj pripadnosti i to slijedom liturgijske godine.

Slijede potom notni primjeri napjeva za-bilježeni u suvremenom notnom pismu i s podacima:tko je pjeva, tko snimio te napjeve i na kojem lokalitetu.

Nakon toga slijede komentari svakog pojedi-nog napjeva, rekli bismo svojevrsni “UVOD U SLUŠANJE”.

Naredno poglavlje donosi tekstove svih na-pjeva.

Kraj knjige donosi popis sve građe prema pojedinim lokalitetima.

Ukupno je riječ o 151 napjevu iz 23 lokalite-ta. O čemu će u nastavku biti riječi, iz pera fra Stipice Grgata.

Premijerni pothvat!Napominjem da je ovo prvi ozbiljniji stručni

pothvat u Hrvatskoj u kontekstu jedne redov-ničke glazbene tradicije i kao takav jedinstven u hrvatskoj katoličkoj glazbenoj tradiciji.

Razlika je od uzora upravo u privitku knjige - 3 CDa koji su sami za sebe malo stručno dje-lo, kakvo primjerice za područje glagoljaškog pjevanja jedne određene regije još sustavno ne postoji.

Pred nama je studija koja istovremeno:zadire u područje muzikološke struke ali i na

područje tradicijske glazbe. ona je vodič u povijesnu, liturgijsku, poetsku

i jezikoslovnu dimenziju onih napjeva koji su se desetljećima prije pjevali u našoj split-skoj Provinciji koji pastoriziraju franjevci.

knjiga je popularno-znanstvena u načinu na koji je materijal doživio svoj put od zvučnog fenomena - njegova snimanja, slušanja i do transkripcije do kritičkog analitičkog glaz-benog prikaza u komentarima.

ona je namijenjena i široj javnosti i ne nužno glazbenicima.

naime, ne traži čitatelja sa glazbenim pred-znanjem, jer je pisana jezikom razumljivim ljudima svih struka.Knjiga je informativno bogata jer - čitatelju

koji ni građu niti struku ne poznaje zvukom, ali i transkripcijama napjeva zorno predstavlja jednu daleku tradiciju, uranjajući slušatelja u jedan zaseban svijet liturgijske glazbe koja je usme-nom predajom, i tek rijetko direktnim zapisom postojala na ovim prostorima od samih početa-ka pastorizacije pod vodstvom franjevaca.

Poglavito je informativna stranim kolegama i glazbenicima, ali i svim mladim ljudima koji ove napjeve više niti ne poznaju.

Konačno knjigu je predložak i stranim čitate-ljima jer posjeduje sažetke : na latinskom, nje-mačkom, engleskom i talijanskom.

Posebna je vrijednost knjige vrlo indikativna karta lokaliteta koju su obrađeni.

Posebno sam kao glazbeni historičar pono-sna na stariji sloj napjeva koji pripadaju tradici-ji 18. stoljeća i svjedoče o glazbenoj aktivnosti starije braće franjevaca prethodnih razdoblja – tu su opusi fra Petar Kneževića kojem pripre-mamo veliku opsežnu znastvenu studiju.

Na koncu dozvolite da parfraziram svojeg kolegu prof. Ennija Stipčevića, inače uz Gora-nu Doliner jednog od recenzenata ove knjige, koji je rekao da su dva do sada tiskana sveska spomenik jednom naraštaju pučkih pjevača i istraživača zaokupljenih fenomenom crkvenog pjevanja.



Ja bih dodala da je ova knjiga monumentalni spomenik generacijama braće franjevaca koji su uz puk njegovali ovu glazbenu specifičnu estet-ku u kojoj se zrcale zvuci-odjeci starih gregori-janskih korala, glagoljaških napjeva, ali i čujno i prepoznatljivo odlika tradicijske «folklorne» glazbe onog kraja u kojima je nastala.

Raznolikost njihovih sonornosti, raznolikost jezika, leksika i načina pjevanja zrcali se u sva-kom pojedinom napjevu. Oni su ovim sveskom, zapravo spašeni od zaborava.

Knjiga fra Stipice Grgata će biti ne samo komparativni temelj novim glazbeno-povije-snim istraživanjima koja se bave aspektima uzajamnih veza gregorijanskog korala, glago-ljaške tradicije i pučkih liturgijskih napjeva, već i partitura za pjevanje u godinama koje slijede!

Naposlijetku, dozvolite mi da zaključim:Studija koja je pred nama donosi pjevanje

kojeg u većem dijelu današnje Dalmacije mož-da više niti nema, ali zato nanova biva ozvučeno kao trajni biljeg jednog dijela naše kulture koji nas zvukovnošću i jezikom razlikuje od drugih, ali istodobno na temelju zajedničkih korijena predloška koji se pjeva tako jasno i kongenijal-no na svoj osobit lokalni način povezuje s uni-verzalnim jezikom liturgijske glazbe zapadne, Rimske crkve!

Pučki pjevači iz Radošića izveli su napjev „Zdravo tilo, zdravo krvi Isusova“.

Dr. sc. Joško ĆaletaNapjevi prema osnovnim skupinama Ovo izdanje prikaz je tradicijskoga crkvenog

pučkog pjevanja kao sastavnoga dijela liturgij-skih slavlja u redovničkim samostanima i župa-ma koje su povjerene franjevcima. O napjevima je govorio etnomuzikolog dr. Joško Ćaleta. Do-nosimo riječi dr. Ćalete:

Pred nama je drugi svezak Tradicijskog cr-kvenog pučkog pjevanja u Franjevačkoj pro-vinciji Presvetog otkupitelja nastao velikim trudom, žarom i upornošću fra Stipice Grgata, uz svesrdnu pomoć sada već stalnih suradnika istaknute muzikologinje dr. sc. Hane Kustura Breko i etnomuzikologa Joška Ćalete;

Hana Sinjanka vezana direktno uz svoje pra-tre a ja potomak fratarskog roda koji je ovoj provinciji podario dvojicu iskrenih i ponosnih svećenika fra Jerka i fra Miju. Ovako interdis-ciplinarno postavljena mreža raznovrsnih istra-živačkih pristupa pokazala se primjerenom me-todologijom za znanstveno ali što je još važnije i popularno predstavljanje do sada nepoznate glazbene građe. Autor i suradnici su uspjeli pretočiti dio glazbenog blaga bogatstva u kon-kretnu zapisanu formu pri tom ističući čitav niz dotad neuočenih veza između tradicijskoga fra-njevačkoga pučkog pjevanja srednje Dalmacije i povijesno prethodne vokalne tradicije glago-ljaškoga pjevanja.Nakon prvog izdanja koje je prilično iznenadilo glazbenu javnost pristranu ovoj vrsti glazbovanja a koje je stručna kritika bezrezervno dočekala s izuzetnim pohvalama, nije bilo lako nastaviti istim tempom a pri tom dosegnuti rezultate objavljene u prvom volumi-noznom izdanju.

O čemu se naime tu radi; U osnovi, osobi-tost je crkvenog pučkog pjevanja u Hrvata spe-cifična simbioza crkvene i tradicijske glazbe, koja istodobno utječe na opstanak tradicijskog i crkvenog pjevanja. Pučki pjevači preuzeli su osnove koralne psalmodije, no načini na koje preoblikuju crkvene napjeve gotovo su uvijek vezani uz stilske osobitosti tradicijske glazbe kraja u kojem žive. Starinski sloj hrvatske tradi-cijske i crkvene pučke glazbene prakse karakte-rizira heterogenost repertoara i obilje različitih stilova. Posljedica je to neujednačenih uvjeta življenja, turbulentnih povijesnih zbivanja te smještaja Hrvatske na zemljopisnom, politič-kom i kulturnom susretištu srednjoeuropskog, balkanskog i mediteranskog prostora.

Uhvatiti se u koštac s navedenim karakteri-stikama ali i problemima može samo osoba koja dovoljno „iznutra“ poznaje stanje, ono sadašnje zatrovano globalnom standardiziranošću kao i ono nedavno, prošlo koje je upravo odisalo na-vedenim karakteristikama simbioze glazbe upu-ćene u intimnim molitvama Bogu glazbenim jezikom kojeg je pojedinac poznavao na jeziku koji taj pojedinac, pjevač razumije. Zahvaljuju-ći mudrosti znamenitih biskupa hrvatski narod čitav milenij ima mogućnost upravo se tako



izražavati, pjevati, dvostruko moliti a pri tom razumjeti i slobodno modificirati glazbeni pred-ložak te improvizirati tekstualni.

U ovom slučaju ove velike odgovornosti pri-hvatio se brat, fratar koji dugi niz godina osluš-kuje bilo svoga naroda. Sam pjevač/svirač na narodnim glazbalima osjetio je potrebu da za-bilježi ovaj presudni trenutak u glazbenoj povi-jesti crkvenog pučkog pjevanja. Svjedoci smo rapidne globalizacije načina života koja jedna-ko pogađa i urbanu i ruralnu sredinu, kojoj ne može izbjeći niti nevjernik ali ni vjernik. Tko je mogao prije nekih dvadesetak godina zamisliti da će jedan od osnovnih načina komunikacije svećenika i župljana postati internetska stanica, facebook, SMS dopisivanje i neprestano osluš-kivanje mobitela i ostalih tehničkih pomagala. Crkva bez elektrike, električnih zvona, električ-nih orgulja ali i popularnih električnih glazbala, ozvučena suvremenim skupim razglasima se i ne računa za mjesto obreda. Glas, instrument kojeg nam je Bog podario da njime komunicira-mo pada u drugi, treći plan. Ni crkveno pjeva-nje nije odoljelo globalnim promjenama; mladi i neiskusni, u novoj tradiciji odgojeni svećenici rađe će svoje vjernike podučavati protestantskim i mormonskim himnama nego dozvoliti starijoj populaciji da glas koji se milenijima stvarao u malim župskim zajednicama nastavi svoj stoljet-ni život. Električna gitara i bubanj koji je bogati rođak gastarbajter odvojio od svojih teško steče-nih Eura postaju neizostavnim rekvizitom kojem se klanjamo i u čijoj euforiji klimamo glavama i bacamo ruke u zrak poput naše afroameričke braće po američkim crkvama.

Upravo u nastojanjima da svojim radom uka-že na ove nelogičnosti i nerazumljivosti u nekim slučajevima i netrpeljivosti fra Stipica nastavlja isticati posebnosti starijeg ali i novijeg sloja tra-dicijskog pjevanja na području koje opslužuju braća franjevci.

U ovom su izdanju obuhvaćena pjevanja s 22 lokaliteta Šibenske biskupije (Stankovci, Banjevci, Čvrljevo, Drniš, Kljaci, Konjevrate, Lećevica, Miljevci, Mirlović Zagora, Pakovo Selo, Promina, Rupe, Radošić, Šibenik, Širi-tovci) i Splitsko-makarske nadbiskupije (Bast – Baška Voda, Brist, Drvenik, Igrane, Sumartin,

Veliko Brdo, Vrgorac) u kojima pastoralno dje-luju franjevci Provincije Presvetoga Otkupite-lja (dva primjera su neodređenog lokaliteta sa šireg područja Provincije). Napjeve su snimili tijekom zadnja tri desetljeća fra Ivan Čupić, fra Stipica Grgat, fra Žarko Maretić, Ivan Talijan-čić i Siniša Vuković, a po jedan primjer snimili su fra Petar Klarić, Ljubomir Markotić i Martin Veža. Time je u oba sveska zbornika obuhvaće-no ukupno 39 lokaliteta Provincije.

Praktičnu stranu ovog izdanja predstavljaju terenske snimke objavljene uz izdanje kao i vjer-ne transkripcije koje je fra Stipica priredio za svaku varijantu predstavljenih napjeva. Za one koji žele doznati više slijede iscrpni komentari o pojedinoj župi, lokalitetu, posebnosti napjeva ili povijesti pojedinih značajnih napjeva poput onog srednjobosanskog Spavaj, spavaj kraljiću kojeg su naša braća franjevci sačuvali u Bosni. Svojim opsegom i stručnošću komentari funk-cioniraju kao pouzdan vodič u povijesnu litur-gijsku, poetsku i jezikoslovnu, te muzikološku i etnomuzikološku dimenziju odabranih napjeva. Na kraju pridodana iscrpna literatura svjedoči o znanstveno potkrijepljenim stavovima, iznese-nima u urednikovim komentarima, a zacijelo će poslužiti i kao nezaobilazno polazište budućim istraživanjima. Kao posebnost ističem i napje-ve kojih više nema a koje je fra Stipica uspio zabilježiti poput glagoljaške mise u Igranima koja nam ukazuje na činjenicu o negdašnjoj ži-voj glazbenoj praksi glagoljanja u Makarskom primorju.

Dva dosad priređena tiskana sveska spome-nik su jednom naraštaju pučkih pjevača, kao i istraživača raznih struka zaokupljenih tim fe-nomenom. Završit ću izuzetnom mišlju recen-zenta ovog izdanja, glasovitog muzikologa Enia Stipčevića: „Napokon na vidjelo dolazi činjeni-ca da tradicijsko crkveno pjevanje, kojega smo donedavno bili spremni olako proglasiti provin-cijalnom nezanimljivošću, „pjevanjem kojega više nema“, sadrži ustvari i za budućnost čuva neku širu, univerzalnu, gotovo zaboravljenu lje-potu.“

Pučki pjevači iz Brista izveli su marijanski napjev „O, preslavna, trošna, betlemska šta-lica“.



Fra Stipica Grgat, urednikTijek prikupljanja i obrada građePredstavljamo glazbeni niz koji je rezultat

istraživanja glazbenih historičara i crkvenih glazbenika, koji su napjeve zabilježili, snimili, transkribirali, spašavajući tako pjevanu tradicij-sku crkvenu baštinu od zaborava. O ovom zna-čajnom pothvatu govorio je urednik fra Stipica Grgat, donedavno profesor Glazbene umjetno-sti na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju i voditelj crkvenih zborova u splitskoj župi Gos-pe od Zdravlja. Fra Stipica je rekao:

„Kada je prije osam godina započeo rad na prikupljanju napjeva Tradicijskog crkvenog pučkog pjevanja u Franjevačkoj provinciji pre-svetoga Otkupitelja, gotovo nitko nije slutio da će taj rad u konačnici polučiti tolike plodove.

Prisjetimo se da je kod predstavljanja Prvoga sveska bilo rečeno da je istraživački odbor od-mah na početku svoga rada postavio nekoliko temeljnih postavki koje je trebalo slijediti, a one su se odnosile na: 1) Terensko istraživanje, 2) Ostavštinu poneke braće, 3) Arhivsko istraživa-nje.

Radom na terenu obišli smo 47 lokaliteta Provincije i snimili sve što se imalo snimiti. Taj se posao odvijao u dvije faze. Rad u prvoj fazi trajao je od 2008.-2011. Istraživanje je obav-ljeno u 24 lokaliteta uključivši i istraživanje u arhivima ponekih samostana u Provinciji kao i ostavštinu poneke braće. Čitava građa iz tog perioda objavljena je2011. u Prvom svesku ove edicije.

Rad u drugoj periodi odvijao se od 2012. do 2015. Istražena su 23 lokaliteta: Stankovci, Banjevci, Brist, Veliko Brdo, Drniš, Drvenik, Čvrljevo, Igrane, Kljaci, Konjevrate, Lećevi-ca, Miljevci, Mirlović Zagora, Promina, Pako-vo Selo, Radošić, Rupe, Sumartin, Bast-Baška Voda, Šibenik, Širotovci, Vrgorac, a građa je sabrana je u Drugom svesku koji danas ovdje predstavljamo.

Ovaj svezak predstavlja, dakle, opsežnu glazbenu građu koja ukupno sadržava 151 na-pjev. Kao takva, bez sumnje, daje mogućnost uvida u stanje nekada žive tradicije crkvenoga pučkog pjevanja na tim prostorima. Gledano u

cjelini, zapisani napjevi istovremeno svjedoče o vrlo plodnoj aktivnosti starije braće franjevaca iz prethodnih vremena i njihovoj brizi oko nje-govanja i očuvanja crkvenoga glazbenog blaga.

U našem radu naišli smo na lokalitete u koji-ma je tradicijsko pučko crkveno pjevanje danas posve zamrlo. Migracijom i litorizacijom koje su dugo trajale,ti su napjevi potpuno nestali kao da ih nikada nije ni bilo. Usprkos tome, ovim projektom smo ipak najveći dio tog naslijeđe-nog blaga spasili od nestajanja. Valja pri tom istaknuti da su u nekim župama, primjerice, u Mirlović Zagori i Rupama uz neke stare napjeve napjevi stalnih dijelova mise sve do danas kon-tinuirani repertoar nedjeljnoga misnog slavlja, dok su u nekim mjestima (Banjevci, Radošić), zahvaljujući upravo našem istraživanju, nakon duge vremenske stanke ponovno oživjeli.

Gledano iz današnjeg kuta, iluzorno bi se bilo nadati da će sva ta drevna pjevanja ponovno zaživjeti i tako vratiti izgubljenu sliku minulih vremena. Ta su vremena jednostavno nepovrat-no prošla. Danas ih se možemo samo prisjeća-ti. Kako je bilo i kako je danas, možda će nam najslikovitije reći priče dvojice naših pjevača kazivača. Unatoč njihovoj poodmakloj životnoj dobi, obojica još uvijek čuvaju živo sjećanje na ono kako je bilo.Jedan je iz Čvrljeva, a drugo iz Sumartinana otoku Braču. Mijo (Miško) Božić Stanić iz Čvrljeva, dugogodišnji animator i po-čimatelj pjevanja u svojoj crkvi priča:

„Prije, ljudi bi došli uru vrimena prid crkvu i razgovarali se. Jerbo, radija nije bilo, ni te-levizije, ni novina. Nikakvi visti. Onda diš’ čut štogod nova već kod crkve. Pa bi ovi priča ovo, oni ono. Šta je ‘ko čuja, šta je ‘ko vidia. Dije ‘ko bia, i tako. Tu bi se svašta saznalo. Ponda, eto ti pratra prid misu, a remeta bi zazvonia. I to je bia znak da se ulazi u crkvu. Ušlo bi se u crkvu i svak na svoju stranu i na svoje misto. Sve je se znalo. Pivači bi stali odma isprid oltara u dvi grupe, na dvi strane, okrenuti prema narodu. Tako je bilo prija. Sad su okrenuti prama oltaru ka i ostali svit [...] Nešto bi svita stalo u klupe, a ženske bi ćućnile, nako kako mogu, na kamen. Dica bi bila isto prid oltaron, na skalinin. A mlađarija na tavanu.



Sve je se pivalo. I svake nedilje isto, dok svit nije oša ća. Cila misa: I pištula, i Jevanđelje, i Virovanje, i Zdravo tilo, i Budi valjeno. Pivalo se i Gospin plač u korizmi. Najskoli ženske. To je bila divota. ‘Ha, sad nema svita pa nema ni pivanja. Evo naprimer ovi moji mlađi [...] Ja i’ gonin da priuzmu od mene pa da nastavu. Ali kak’i [...!] I tako sve iđe namanje.

Na Veliku Gospu, ili na zaštitnika crkava po-slin mise nije se išlo kući, nego je svak ponio sa sobom nešto za ručat, i tu bi se na ledini ili na zidu ručalo, a onda je bila veselica. Zaigralo bi se kolo, zapivalo ojkavice, bacilo kamena s ramena, pričalo bi se, a kad se ponapiju znala bi se mlađarija i potuć na kamenja.“

Nakon ove kratke priče mislim da nam je lak-še razumjeti u kakvim su okolnostima nastajali dotični napjevi. Poznavajući okvir i okolnosti njihova nastajanja, tek tada možemo lakše razu-mjeti autentičnost njihove melodijske krivulje, njihovu rustičnost, pa ako hoćete i u određenom smislunjihovu oporost. Ta niklisu u kršu, iz krša i za krš.

Ante Cvitanović,zvani Mika, koji je svo-jim prekrasnim glasom postao ne samo glavni pjevač,nego ikona pučkog pjevanja u sumartin-skoj crkvi i od djetinjstva živi sudionik pjevanja oficija i svečanih napjeva, osobito u Velikom tjednu i sprovodima,priča u mikrofon našem snimatelju Siniši Vukoviću ovu zgodu.

(Budući da zbog visokih godina nije mogao doći, umjesto njega njegovo će kazivanje na izvornom sumartinskom dijalektu izreći njegov sumještanin Nikica Jurun).

„[...] Baraban je trajao dvi-tri ure: sridu, četvrtak i petak i ovo bi se sve ispjevalo. To bi započinjalo popodne oko tri-četri ure i to bi završilo kasno u noć. A čekala bi tu djeca kad ćemo mi to prestat pa bi mi onda sa onin ‘škri-paljkama’ (čegrtaljkama) [...] A ima niki koji su tukli šiban po bankon, pa je to fratar zabranio. A to je bilo krasno. To se više dugo ne piva [...]

A Božji smo grob čuvali u marinersko odjelo, austrijske mornarice [...] Jer kad su oni (Sumar-tinjani) služili u vojski tri-četri godine, jer bila je mornarska služba u vojsci, onda je on ima pravo donit odjelo kući kad završi u službi i to komplet. Bilo je tu u Sumartinu oko dvaj’st uni-

formi i utome se čuvalo Božji grob. I jedne godi-ne ‘ha, štaš vidit, došla je narodna milicija. Nji’ čuvare groba povatala. Odnila robu. Potirala. Odnila sve i više nije niko to vidio. Nisu vrati-li nikada nazd. I šta smo mi? Onda ništa nego [...]imali su bili puške, prave lovačke puške, ali udba je došla i sve su bili odnili [...] Onda šta? Mi svi na se crna odjela, kape francuzice, ovde IHS bila traka na ruku stražara groba. Učinili bi i drvene puške i nastavili daje čuvati Božji grob. I tako se čuva Božji grobu Sumartinu jed-nu dva’estak godina [...] To je bilo to.

Ma onda je bila vo’ja. Vo’ja je bila. Sad nema nikoga. Ma sad dođu ona dica, uvuku se unutra tamo,[...] a morate i’ pustit, jer boje tako neg’ nikako [...]“ (Kazivač: Ante Cvitanović Mika, 3. veljače 1997.)

Ovakvih i sličnih zgoda ima još dosta.Na kraju želim reći da smo s prvim dijelom

postavljenoga plana, tj. istraživanja na terenu uspješno završili. Sve smo, dakle župe obišli, snimili i zapisali u ova dva sveska. Preostaje još ono treće, arhivsko istraživanje građe na koje-mu već radimo i koja će biti sadržaj III. sve-ska. Njega ćemo, nadam se, za dvije godine isto predstaviti na jednom ovakvom skupu i time ovaj velebni projekt privesti kraju. Hvala!“

Potom su pučki pjevači iz Rupa izveli „Budi valjeno“.

Fra Ante AkrapZahvalaProfesor na Katoličkom bogoslovnom fakul-

tetu u Splitu i koordinator ovog projekta zahva-lio je ovim riječima:

„Rabin iz Radoschitza imao je jednoga uče-nika koji je tako dobro oponašao blagoslov svoga učitelja koji je izgovara petkom navečer, tako da, tko je slušao izdaleka, vjerovao je da čuje samoga rabina. Jednom dok je on bio u Radoschitzu, rabin ga pozove k sebi. “Saznao sam” reče, “da znaš savršeno oponašati moj blagoslov kako u riječima tako i u pokretima. Pokaži mi!” “Ako se rabi neće naljutiti”, od-govori učenik. “Nemaš se čega bojati” reče rabin. Učenik izreče blagoslov nad vinom na isti način i poprati istim pokretima kao i rabin.



Kad je međutim došao do određene točke preki-nu blagoslov i neizusti više ni jedne riječi i ne učini više ni pokreta. Kasnije ga rabin priupita: “Zašto nisi nastavio?” “Rabi”, odgovori uče-nik, “U tom trenutku rabin prinosi sebe, a zato ja još nisam spreman ni sposoban” (M. Buber, I racconti dei hassidim, Parma 1992., 471-472).

Mada nisam ni glazbenik ni etnomuzikolog pokušat ću do određene mjere oponašati one koji to jesu i u okviru ove zahvala progovoriti o ulozi glazbe i vrijednosti tradicije za očuvanje vlastitog identiteta.

“Tradicija je najuzvišenija sloboda za gene-raciju koja je živi s punom osjećajnošću, ali je najniže ropstvo za pasivne baštinike koji je pri-hvaćaju tromo i kruto”, piše židovski filozof i teolog Martin. Buber (Discorso sull’Ebraismo, Milano 1996., 11). Vrednovati tradiciju ne znači živjeti u prošlim vremenima, propagirati zatvo-reni sustav vrijednosti koji nema doticaja sa re-alnošću i sadašnjošću. Tradicija kao i sve što se odnosi na prošlost, treba isključivo služiti kao polazna točka da se učini više i bolje… Pjesnik i filozof Džubran reče: “Život se nastavlja, ne zaustavlja se na jučer.” Tradicija je živo preno-šenje duhovnog i kulturnog bogatstva, s jednog na drugi naraštaj. Vjernost vlastitoj tradiciji je neophodna u očuvanju vjerskog i nacionalnog identiteta stoga je naša dužnost i obveza čuvati njegovati tradiciju da ne bi nestala iz nacionalne i religiozne memorije našega naroda.

Uvijek je čovjek kroz glazbu izražavao svo-je osjećaje, pjevao o vrijednosti do kojih mu je stalo i time učinio glazbu temeljnim ljudskim simbolom za izražavanje slavlja, zajedništva, osobnih emocija, duševnih stanja i duboka dija-loga kako s Bogom tako i s čovjekom.

Djelo koje večeras predstavljamo nastalo je sa svrhom očuvanja naše baštine i tradicije i plod je dugotrajnog razmišljanja i velikoga rada stoga kao koordinator osjećam dužnost da za-hvalim svima koji su tijekom proteklih godina klesali ovaj živi spomenik hrvatske nacionalne i religiozne kulturne baštine.

Ponajprije zahvaljujem Provinciji, uz čiji je blagoslov i svekoliku pomoć do realizacije ovo-ga projekta i došlo. Zahvaljujem Splitsko - dal-matinskoj županiji, Hrvatskom društvu sklada-

telja - HDS-ZAMP, Župama u kojima je građa snimana kao i njihovim župnicima. Zahva-ljujem Zborniku „Kačić“ i njegovu uredniku fra Gabrijelu Jurišiću u čijem je izdanju i ovaj svezak izišao. Zahvaljujem uredničkom vijeću, gospođi Hani Breko Kustura, koja se od samoga početka uključila u ovaj projekt, pok. fra Mili Čirku, Jošku Ćaleti etnomuzikologu, i fra Stipici Grgatu, glavnom uredniku, istraživaču i zapisi-vaču tonskih zapisa. Zahvaljujem i svim ostalim istraživačima, zapisivačima tonskim zapisa: već spmenutom pok. fra Mili Čirku, fra Žarku Ma-retiću, fra Ivanu Čupiću, Siniši Vukoviću, pok. Ljubomiru Markotiću, Ivanu Talijančiću i Mar-tinu Veži. Zahvaljujem svim pjevačima, zboro-vima i njihovim voditeljima a na osobiti način pjevaču i animatoru fra Šimunu Čuguri. Zahva-ljujem prevoditeljima sažetaka pok. fra Brunu Pezi, Gini Gašpar i Danijelu Tonkiću.

Zahvalnost dugujemo lektorima i korek-torima Jošku Ćaleti, Mili Mamiću, Rudolfu Ćurkoviću i Vesni Marić, recenzentima Gorani Doliner i Enniu Stipčeviću. Zahvaljujem ton majstoru Mariju Božiču, fra Anti Branku Periši koji je izradio naslovnicu, Silviju Družeiću za prijelom knjige, tiskari “Jafra” - print d.o.o., So-lin, gdje je knjiga i tiskana.

Zahvaljujem i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ovoga pro-jekta a koji u ovoj zahvali nisu pojedinačno spo-menuti.

Izdavanje ovog djela popratili su i Hrvatski mediji koji su se trudilo u svojim izvješćima predstaviti domaćoj kulturnoj javnosti dio bo-gatstva naše duhovne i glazbene baštine. Stoga zahvaljujem Hrvatskoj radio televiziji, Hrvat-skom radiju - Radio Split - u, Hit radiju - Sinj, Hrvatskom katoličkom radiju, Radio “Mir” Međugorju, Radio Marija, Tv mreži Terracon AG - Split; Glasu koncila, Hrvatskom slovu, Hr-vatskom tjedniku, glasniku Marija, Slobodnoj Dalmaciji, Hrvatskom slovu, Staroslavenskom institutu u Zagrebu, Informativnoj katoličkoj agenciji - IKA

Na kraju zahvaljujem gvardijanu svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske fra Petru Klapežu koji nas je večeras ugostio i prihvatio ideju da u sklopu proslave 300. obljetnice krunjenja sli-



ke Čudotvorne Gospe Sinjske predstavimo ovo monumentalno djelo.

Zahvaljujem i fra Šimunu Markulinu koji nas je vodio kroz večerašnji program.

Još jednom hvala svima vama koji ste sudje-lovali u realizaciji ovog djela a i svima vama koji ste nazočili ovoj prezentaciji, a na osobiti način pjevačima - izvođačima koji su nas veče-ras obogatili svojim pjevanjem. Iskreno hvala svima!“

Voditelj programa fra Šimun Markulin zavr-šio je ovim riječima:

„Na kraju smo predstavljanja novog niza „Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franje-vačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja“. Kao što je fra Stipica napomenuo, rad na trećem svesku velikim je dijelom završen, vjerujem da ćemo se uskoro naći na predstavljanju tog no-vog sveska a uredničkom vijeću želimo uspje-šan rad. Prva dva sveska možete nabaviti u na-

šim provincijskim knjižarama ili ovdje večeras.Hvala izlagačima, hvala vama poštovani po-

sjetitelji što ste posvetili svoje vrijeme kako bi-ste još bolje upoznali bogatu liturgijsku baštinu splitske Provincije. A da je svijetla budućnost pred nama i da će naša redovnička zajednica i dalje nastojati oko očuvanja i prezentacije kul-turnog blaga hrvatskog naroda, svjedoči i su-trašnje slavlje svečanog zavjetovanja - 8-ica mladih franjevaca postaju punopravni članovi Provincije i nastavljaju stoljetno poslanje dal-matinskih fratara da vjerom, znanošću i kultu-rom izgrađuju Dalmaciju i cijelu nam Domo-vinu. Ovo sutrašnje slavlje dio je trodnevne priprave za središnju proslavu 300. obljetnice krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. I večerašnje predstavljanje pod okriljem Majke od Milosti doprinos je velikom sinjskom slav-lju, na kojeg vas pozivamo u nedjelju, 25. rujna 2016. Ugodna večer…MIR I DOBRO.“

SINJ: SVEČANO ZAVJETOVANJE U četvrtak, 22. rujna 2016., u crkvi Gospe

Sinjske u Sinju prigodom prvog dana trod-nevnice slavlja 300. obljetnice Krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske 1716. – 2016. za vri-jeme euharistijskog slavlja u 17:30 sati u ruke provincijala fra Joška Kodžomana položili su svečane zavjete fra Ivan Marija Đuzel (Imots-ki), fra Ivan Grubišić (Trilj), fra Jerko Kolovrat

(Imotski), fra Mario Lemo (Nevest), fra Dejan Međugorac (Knin), fra Ante Prološčić (Klis), fra Kristian Radas (Vodice), fra Toni Šimunović Erpušina (Otok).

U slavlju su sudjelovali gvardijan fra Petar Klapež, magistar bogoslova fra Ivica Jurić, definitor fra Ivan Maletić, meštar novaka fra Jure Šimunović, dekan KBF-a fra Anđelko


Domazet, dekan don Stipe Ljubas i još 72 svećenika-redovnika. Na slavlju zavjetovanja sudjelovali su roditelji, braća i sestre, prijatelji, kolege studenti. Prvo čitanje pročitao je fra Ivan Grubišić, otpjevni psalam pjevali su fra Jerko Kolovrat i fra Toni Šimunović Erpušina. Pje-vanje je predvodio Zbor mladih župe Gospe od Zdravlja pod ravnanjem mo fra Stipice Grgata, a za orguljama je svirala s. Zorislava Radić.

Na početku slavlja o. Provincijal je pozdravio braću svećenike, bogoslove, sjemeništarce i časne sestre, roditelje, braću i sestre i prijatelje kandidata za zavjetovanje. U nastavku je o. Pro-vincijal naglasio kako je ovaj svečani trenutak uvod u slavlje Krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske i stoga u ovom trenutku zah-valjujemo našoj Majci za mnoge darove i za ovu našu mladu braću da ih i dalje prati na nji-hovu putu redovničkog života.

Poslije čitanja Evanđelja o. Provincijal je upitao kandidate: „Pradraga braćo, što tražite od Boga i od njegove Crkve?“, na što su oni odgovorili „da zavjetujući Pravilo i život u Redu manje braće možemo slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista sveto djelujući do smrti“.

Provincijal fra Joško Kodžoman osvrnuo se u početku propovijedi na smisao i poruke pri-godnih biblijskih čitanja, a zatim je nastavio s obraćanjem kandidatima za svečane zavjete, potičući ih na ustrajnost u redovništvu jer „mi danas iskazujemo znakove vjere i nade da redovnički život ima svoj dublji smisao, da redovništvo ima svoje poslanje u suvremenom

svijetu, da svijet nije ostao bez onih koji u tom poslanju žele imati aktivnu ulogu“, rekao je o. Provincijal i nadodao kako je ovaj svečani tre-nutak „prilika svima nama, redovnicima, re-dovnicama, ali i svakom kršćanskom vjerniku-vjernici, da obnovimo naše zvanje i poslanje u svijetu, kao manja braća, kao narod Božji, koji se opire nezdravom duhu vremena, koji živi i svjedoči radost svoga poziva, radost života u Bogu, radost sudjelovanja u sveopćem po-slanju Crkve“. „Vi, draga braćo, vi ste dar Božji našoj Provinciji, Crkvi i našem narodu“, rekao je o. Provincijal i pozvao ih na dosto-janstvo u ophođenju s drugim ljudima, mi-roljubivost i otvorenost, spremnost na dijalog s različitima od sebe, emocionalnu i psiho-fizičku uravnoteženost i još mnoge druge finese koje fratra čine istinskim fratrom. Zamolio je Majku da im bude zagovornica u ostvarenju franjevačkog poziva, a roditeljima i odgojitelji-ma je zahvalio na njihovu plodonosnom radu na putu prema redovništvu i svećeništvu.

U nastavku propovijedi o. Provincijal je pro-govorio o značenju 300. obljetnice Krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske, kao izrazu vjere i pouzdanja u Boga i Gospu. U tom smislu o. Provincijal je rekao kako „smo sve milosti, kao pojedinci i Narod, primili od Gospe, kroz duga i mučna stoljeća prošlosti, te uvjereni da će nas Ona jednako tako budno pratiti do kon-ca našeg života, želimo joj, svime što radi-mo, zahvaliti na svim dosadašnjim darovima i preporučiti se za nove milosti. U znak naše ljudske i vjerničke zahvalnosti izradili smo i zavjetnu krunicu, kao vidljivi znamen našeg



pouzdanja u Boga i Gospu. Djelo je to vrsnog umjetnika, ali i još više potvrda žive odanosti pobožnog naroda“. Potom se o. Provincijal s ponosom i zahvalnošću osvrnuo „na sve one pojedince, fratre, časne sestre, žene i muževe iz Naroda Božjeg koji su u prošlosti svojim radom doprinosili širenju Gospine slave i radili na do-brobit braće ljudi. Svima njima je zahvalio na predanom i zauzetom radu u širenju Božje slave i ljudskog napretka! Na kraju je o. Provincijal uputio molitvu Čudotvornoj Gospi Sinjskoj da sve nas i nadalje učini dostojnima svoje milosti i majčinskog zagovora da izgrađujemo ovu našu zemaljsku Domovinu u ljubavi, istini i pravednosti.

Nakon propovijedi provincijal fra Joško Kodžoman, postavljao je pitanja zavjetovan-icima o njihovoj spremnosti da se posvete Bogu i nastoje oko savršene ljubavi po Pravilu i Kon-stitucijama Reda manje braće. Nakon ispjevanih litanija, koje su pjevali bogoslovi fra Darijo Sinković i fra Stipan Vugdelija, pristupili su fra Ivan Maletić i fra Petar Klapež predsjedateljevu

sjedalu i stojeći vršili ulogu svjedoka. Zavjeto-vanici su pojedinačno pristupali o. Provincijalu i čitali obrazac zavjetovanja, a zatim je o. Pro-vincijal nad njima molio blagoslovnu molitvu „Bože, izvore i začetniče svake svetosti“, iz koje donosimo dio: „Pogledaj, Gospodine, ovu našu braću koje si svojom providnošću pozvao da nasljeduju siromašnoga i poniznog Franju, lju-bitelja križa. Pošalji u njih puninu darova tvo-jega Duha da ono što su danas po tvome daru radosno i veselo obećali, svetim djelovanjem do kraja života vjerno opslužuju. Nek se stalno utvrđuju u pravoj poniznosti, nek plamte žarom Kristove ljubavi i toplinom bratske dobrohot-nosti. Nek uvijek daju prednost zahtjevima svete poslušnosti, slijede uzvišeno siromaštvo, budu strpljivi, i gaje duh svete molitve i pobožnosti. Nek njihov život izgrađuje majku Crkvu, promiče spasenje svijeta, i bude blistav znak nebeskih dobara“. Poslije svečanog blagoslo-va i čestitanja o. Provincijala i subraće novo-zavjetovanim redovnicima, nastavljeno je na uobičajen način euharistijsko slavlje.



Uoči završnog blagoslova, gvardijan fra Petar Klapež čestitao je zavjetanovoj braći, zahvalio o. Provincijalu i braći svećenicima, bogoslovima, časnim sestrama, roditeljima i prijateljima na sudjelovanju u ovom slavlju i pozvao o. Provincijala da blagoslovi ‘Zlatnu krunicu’ i oslikane prozore na temu “Pjesma stvorova”. Zlatna krunica, rad akad. kipar, prof.

Kuzme Kovačića, izrađena je od zavjetnih daro-va. Oslikani prozori rad su akademskog kipara fra Duje Botterija. (Govor, koji je održao akad. kipar Kuzma Kovačić bit će naknadno objav-ljen kao i zahvala fra Duje Botterija).

Na kraju je o. Gvardijan sudionike pozvao na druženje i zakusku u samostansku dvoranu.

SINJ: BLAGOSLOV “PJESME STVORENJA” U KLAUSTRU SAMOSTANA

U četvrtak, 22. rujna 2016. - prvog dana trodnevnice 300. obljetnice Krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske 1716. – 2016. , na-kon euharistijskog slavlja u kojem su se trajno zavjetovala osmorica naše mlade braće, nakon blagoslova zlatne krunice, u klaustru samostana otvoren je i blagoslovljen rad u staklu akad. kip-ara fra Duje Botterija, “Pjesma stvorenja”.

Govor akad. kipara prof. Kuzme KovačićaPoštovani oče Provincijale, poštovani oče

Gvardijane, poštovani oci franjevci, dragi vjer-nici, poštovani uzvanici!

Velika mi je radost i čast što večeras mogu pozdraviti dragoga čovjeka, nekadašnjeg moga studenta, kipara i slikara fra Duju Botterija i nje-govo djelo – oslikani „prostor slobode“, kako ga je sam nazvao misleći na život sv. Franje Asiškoga.

Ova oslikana „jasna Vedrina“ „što tamnu rasvjetljuje noć“, „lijepa i sjajne svijetlosti puna“, satkana od boja prozirnih poput „ses-trice Vode“ –velika složena staklena slikarska kompozicija što slikarskim jezikom pjeva Fran-jinu „Pjesmu stvorenja“, iskrena je ispovijed učiteljeva duhovnog sljedbenika i začudno zreli plod umjetnika, sazrio već u proljeće njegova Bogu posvećena života.

Prisjećam se u ovoj prigodi trenutka kad sam i sam u svoj mladim kiparskim danima poseg-nuo za tom čudesnom tvari, staklom, tvorivom koje rijetko susrećemo u kiparstvu. Slutio sam da bi njegova prozirnost, jedva prisutna tvar-nost, gotovo sama svjetlost, mogla najbolje označiti i izraziti unutarnju, duhovnu stvarnost kipa, njegovu pravu bit. Jedan od tih staklenih kipova, meni najdraži, s upravo rečenog razloga, zove se „Život svetog Franje Asiškog“. Razum-


ijem, stoga, u potpunosti fra Dujinu uronjenost u transparentnost i svjetlost kad pjeva odnosno slika himan svetog Franje u kojem je sav svečev život – življenje u svjetlosti transcedencije već na ovome svijetu.

Autor djela što nas natkriljuje u ovome pros-toru i dirljivo uznosi započeo je na njemu raditi prije šest godina. U početku je želio prikazati svečevo duhovno djelo najznačajnijim prizori-ma iz njegova života. Ali, kako sam svjedoči, shvatio je da „izreći neizrecivo“ može samo sli-karskim postupkom koji će na neki način biti sličan ovoj molitvi duboko uronjenoj u svečevo mistično iskustvo:

„Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,tvoja je hvala i slava i časti blagoslov svaki.Tebi to jedinom pripada,dok čovjek nijedan dostojan nijeni da ti sveto spominje ime.“Likovna umjetnost ime je razumjela i kao –

lice, lik, određeni oblik iz prirode kojem, eto, znamo ime. Stoga je Duje posegnuo za govorom čistoga likovnog jezika u kojemu oblici i boje nemaju samo jedno značenje, nego kao sim-boli označuju puninu, sveukupnost značenja. U svome kratkom zapisu o tome govori: „Možda su to duše? Možda su ptice u letu? Možda la-hor nosi lišće? Možda tu ima i kišnih kapi obas-janih suncem ili snježnih pahulja u rano zimsko jutro? Možda tu možemo vidjeti i jato riba kako razigrane plivaju? Možda tu negdje i skakavci skaču, leptiri nježno prolaze, pčele se roje? Možda je sve to sadržano u ovim slikama… Tako kreće ova pjesma, život se pun radosti uputio.“

Ukratko, jer u ovom svečanom času nismo pozvani tumačiti, ono što je sveti Franjo ispje-vao riječima fra Duje to isto čini inventivnim oblicima i čudesnim bojama na četiri dijela kompozicijske cjeline: na dvama zabatima, prvom koji pjeva o stvaranju, izvoru života stvorenja i drugom, u kojem se sve stvoreno vraća Stvoritelju, te dvama bočnim nizovima koji slikaju poetske izraze hvale Gospodinu po stvorenjima koja čovjeku, također stvorenom, na Zemlji čine život mogućim, radosnim i pot-punim.

Fra Duje veli da je skice za ovo svoje dje-lo oblikovao prebirući u srcu stihove pjesme stvorenja koje je zapamtio ni sam ne znajući kako ni kada. Tu stvaralačku pjesničku pouku, tu čovjekovu čudesnu moć da izrazi svoje poniz-no udivljenje pred Božjim stvoriteljskim djelom koju fra Duje uz pomoć „brata našeg Ognja“ sad potvrđuje slikajući bojom u staklu, primio je od velikoga radosnog igrača, neprispodobiva um-jetnika – svetog Franje Asiškoga. Dragi Duje, od srca ti čestitam, radostan zbog spoznaje da je tvoj umjetnički dar u naše vrijeme još jednom potvrdio istinu o neraskidivoj povezanosti vjere i umjetnosti i da te uputio u krilo reda svetog Franje, u čijem vrtu evo, stabla rađaju obilnim plodovima!

Govor fra Duje BotterijaDobri ljudi! Pozdravljam vas riječima našeg

svetog Franje: „Gospodin vam dao svoj mir!“Prije svega želim zahvaliti Bogu na svemu,

posebno na današnjem događaju zavjetovanja naše mlade braće. Draga braćo, želim vam uvi-jek srce puno radosti koja će vam davati snagu za ustrajnost. Ovaj dan uvijek će vam ostati u sjećanju. Zato se nadam da i ovaj događaj ot-vorenja doprinosi vašem slavlju! Ujedno vam zahvaljujem jer ste nas obogatili pjevanjem i dali ovom radu jednu novu dimenziju.

Bogoslovi su mi često i puno pomagali u poslu oko izrade ovih stakala i zato – od srca



vam hvala! Dugujem zahvalnost i mnogima koji su sudjelovali na razne načine i kroz ovih šest godina doprinijeli da se ovaj rad ostvari. Mnogo je tu ljudi uključeno. Od onih koji su svojim prilozima pomogli da se pokriju materi-jalni troškovi, do onih koji su izradu svojim ru-kama omogućili. Posebno ističem svoje kolege kipare: Tomislava Šalova, Gorana Balića i Ma-ria Franića. Oni su klesali riječi ove pjesme.

Najveću zahvalnost u ovom poslu dugu-jem kiparici Katarini Marović i teologinji Maji Mihanović. One su radosno i ustrajno slagale zrnca stakla od kojih se sastoji slika. To je mu-kotrpan posao i zato molim za njih jedan pose-ban pljesak zahvale! Nadam se da će vam ovaj zagonetni rad svima biti na radost i nadahnuće, poticaj za meditaciju i molitvu koja nam je svi-ma potrebna jer molitva je hrana duše!

Hvala!******Nakon govora “Pjesmu stvorenja” otp-

jevali su naši bogoslovi na čelu s fra Franom Bosnićem, zborovođom. Dok su bogoslovi pje-vali palila su se svjetla i tako smo mogli pratiti i doživljavati iz kitice u kiticu Franjinu pjesmu. Kad su sva svijetla upaljena govor zahvale održao je i sam autor, fra Duje:

U ovoj prigodi izdan je i katalog u kojem se nalazi i tekst povjesničara umjetnosti, prof. Ive Šimata Banova.

Postoji samo jedan grijeh: ne znati upijati svjetlost (Simone Weil) Ali što može čovjek ili umjetnik nakon božanskoga Giotta, koji je po sintezom shvaćanju oblika i embrionalnoj cjelo-vitosti svakog detalja bio moderan čovjek?

Što je fra Duje Botteri mogao stvaralački reći o Svetom Franji? Jer sve ilustracije života, sve slike,skice i crteži, često su samo ispričani životi kakvi se pričaju i riječima. Slijediti Pjesmu stvorenja ne znači nabrajati pojedinosti, ne pričati priču ili crtežom zatrpavati bjelinu podloge.

Znajući da je snaga čovjeka izvan njega;da ovisi o svjetlu, suncu, zraku, fra Duje je umio pretočiti riječi sveca u sliku. A kako bi se umiješalo nadnaravno, realni oblici su trebali dosegnuti konkretnost apstrakcije. U tome je ona, tj. apstrakcija (koje u suštini nema) u prednosti pred pričalicama svih boja i škola. To nije došlo odjedanput. Zato je trebalo upijati svjetlost!

Da se u izricanju neizrecivoga „…otvara novi prostor“ (fra Duje) uvidio je naš umjet-nik smatrajući daje dovršiti,upisati,ispisati ili ilustrirati život siromaška zadaća. Jeftino bi i prelako bilo reći da je to stvar nadahnuća, jer u toj riječi ima više privremenoga nego trajnoga. Nadahnuću je trebalo nametnuti strpljivost, or-ganizaciju kako bi oblici prodisali u svjetlosti. Trebalo je organizirati oblik u svjetlosti, svjet-lost u obliku, boju u boji…tako da „boje i oblici izrastu iz svečevih riječi“ (fra Duje), da tragovi i oblici nisu ni ovo niti ono, nego djeca milosti i svijetla.

Neotklonjivo me ovo stvoreno podsjeća na brojnu obitelj djela u staklu Raoula Goldonija koji je u svojim oblicima zarobio svjetlost. Ali za razliku od Goldonija, fra Duje nije niti zaro-bio svjetlo u oblik,niti je oblik utopio u svjetlost. Svjetlost je njemu bila i izvanjska i unutrašnja supstanca.

IMOTSKI: DAN MUČENIKA PROVINCIJE Na posljednjem kapitulu imotskoga samo-

stanskog okružja određeno je da se u tom okruž-ju Dan mučenika Provincije obilježi u nedjelju

25. rujna 2016., kad ujedno počinje devetnica sv. Franji, zaštitniku i naslovniku samostana i župe u Imotskom.

Sveta misa za ubijene fratre slavljena je u cr-kvi sv. Franje u Imotskom u 19 sati, a predvodio ju je župnik Podbablja fra Nedjeljko Čarapić. U koncelebraciji su bili gvardijan fra Kristian Stipanović, župnik Slivna fra Željko Tolić i još šestorica svećenika. Na početku slavlja o. gvar-dijan pozdravio je prisutne vjernike te pročitao imena naših fratara ubijenih od 1942. do 1948.



Fra Nedjeljko je u prigodnoj propovijedi re-kao da sjećanje na ubijene fratre budi u nama ra-zne osjećaje. Kao Kristovi učenici ne smijemo dopustiti da nam srce obuzme mržnja i osve-toljubivost prema progoniteljima Crkve, nego

ponos na naše mučenike koji su nam svijetli primjer kako se svjedoči Isusa Krista u teškim vremenima. Naše će sjećanje na njih biti pravo i potpuno ako se ugledamo u njih te i sami bu-demo svjedoci Evanđelja u današnjem svijetu.

PROSLAVA SV. MIHOVILA U KIJEVU U četvrtak, 29. rujna 2016. godine, u Kijevu

je proslavljen sv. Mihovil, zaštitnik župe. Sre-dišnje slavlje počelo je procesijom oko crkve i groblja u 10.30 sati u kojoj su muškarci obučeni u narodne nošnje nosili kip svetog Mihovila, na-kon čega je uslijedilo euharistijsko slavlje koje je predslavio meštar novaka fra Jure Šimunović. U koncelebraciji je bilo 6 svećenika: fra Ivan Lukač, župni vikar Knina, fra Jakov Dževrnja, župnik Vrlike, fra Ante Čavka, župnik Vrpolja, fra Tomislav Brekalo, župnik Kljaka, fra Petar Teskera, župni vikar Drniša i fra Mladena Ko-vačevića, župnik Perkovića.

Fra Jure je pozvao vjernike da se zapitaju ima li netko ili nešto što nam je iznad ili ispred Bog i što činimo s darovima koje smo primili. Važno se prisjetiti da su pobunjeni anđeli bili

dobri anđeli, no s vremenom su zaboravili od koga su primili darove te su ih iskoristili protiv Boga. I današnja pobjeda zla i Zloga na svim razinama i su svim odnosima, može bit samo krvlju Jaganjčevom i našim svjedočenjem i živ-ljenjem vjere i vjernosti Bogu kao što je učinio sv. Mihovil.

Pjevanje je predvodio župni zbor, a čitanja i molitvu vjernika navijestili su franjevački no-vaci.

Na kraju slavlja fra Ivan Lukač je u ime žu-pnika fra Ivana Buljevića i u svoje ime svima čestitao svetkovinu svetog Mihovil, a posebno onima koji slave imendan i zahvali se svima koji su sudjelovali na slavlju.

Nakon euharistijskog slavlje u crkvi su krat-ki koncert održali pjevači Santorum Vranjic.



PROLOŽAC: PROSLAVA SV. MIHOVILA Blagdan sv. Mihovila, svoga župnog patro-

na, vjernici župe Proložac svečano su proslavili na njegov blagdan u četvrtak 29. rujna 2016., a slavlje su osim mnogobrojnih župljana uveličali i imotski policajci te učenici osnovne škole koje i ovoga sveca slave kao svog zaštitnika.

U župnoj crkvi posvećenoj svetom arkan-đelu, borcu protiv zla, koncelebrirano euhari-stijsko slavlje je počelo procesijom oko crkve i kroz selo, na kojem su imotski policajci u prat-nji vjerničkog mnoštva ponijeli urešeni kip ne-beskog zaštitnika.

Uz župnika fra Vinka Gudelja i još šest sve-ćenika, svečanu svetu misu predvodio je fra Ivan Jukić, pastoralni suradnik u župi Proložac.

U svojoj propovijedi istaknuo je vrebanje zla u svijetu i među mladim ljudima. Istaknuo je da zlo nastaje onda kada čovjek nije svjestan da je nazočno i kada zlo uvjeri čovjeka da ljud-sko vrijeme je nadoknadivo i povratno. Poseb-no se osvrnuo i na proslavu kojom policija časti

današnjeg sveca kao svoga zaštitnika. Prisjetio se posebno dana Domovinskog rata kada su hr-vatski redarstvenici odigrali vrlo važnu ulogu, a sve pod zaštitom sv. Mihovila, borca za Božju stvar. Upravo ta njegova hrabrost trebala bi biti vodilja svom vjerničkom puku da ne odustaju u svojim ciljevima, da se bore za ono dobro i potrebno za zdravu obitelj i društvo- naglasio je propovjednik.

Na kraju misnog slavlja, za vrijeme kojeg je pjevao Mješoviti zbor pod ravnanjem s. Tere-zine Bašić, svima se zahvalio župnik fra Vin-ko Gudelj, a potom je pozvao sve vjernike da nakon misnog blagoslova ostanu ispred crkve na „derneku“ kojeg je obogatio folklorni nastup učenika osnovne škole pod ravnanjem njihove profesorice Dine Garac.

Za proslavu sv. Mihovila župljani su se pri-premali trodnevnicom koju su predvodili fra Zoran Kutleša, fra Mladen Prolić i fra Željko Tolić.



PROSLAVA SV. MIHOVILA U VUKŠIĆU U crkvi Sv. Mihovila u Vukšiću, župa Liša-

ne, svečano je proslavila svoga nebeskog zaštit-nika sv. Mihovila. Euharistijsko slavlje predsla-vio je župnik fra Luka Banić, a u koncelebraciji su sudjelovali fra Josip Grgić, fra Ivan Šimunac i fra Branimir Šegota.

“Danas slavimo blagdan trojice arkanđela Rafaela, Mihaela i Gabrijela. Ime Mihael znači ‘tko je kao Bog’. On je branitelj čovjeka. On je zaštitnik, anđeo čuvar koji nas smješta blizu Bogu. Mihael nam upućuje pitanje koje nas ne ostavlja na miru ‘Tko je kao Bog?’ Samo kla-njajući se Bogu bit ćemo doista osobe, postat ćemo sposobni ljudski međusobno živjeti. Ar-kanđeli nas pozivaju na obraćenje, na zalaganje, na poslanje sve do davanja vlastitoga života “ - rekao je između ostalog u propovijedi fra Luka Banić.

Euharistijsko slavlje uljepšao je mješoviti crkveni zbor iz Vukšića sa svojim čuvenim puč-kim crkvenim pjevanjem “vukšićke mise” za koju su dobili velike pohvale što su sačuvali tu kulturnu baštinu.

Nakon mise vjernici položili su cvijeće i za-palili svijeće na grobove svojih pokojnika, oso-bito se sjećajući onih ubijenih u Domovinskom ratu. Naime, dva dana prije blagdana Sv. Miho-vila, 27. 09. 1991., pobunjeni Srbi su kombini-ranim tenkovsko-pješačkim napadom uz žesto-ko granatiranje slomili otpor hrabrih hrvatskih branitelja. Vukšićki branitelji sa cjelokupnim stanovništvom napustili su svoja vjekovna ognjišta. Tijekom okupacije srpski zlikovci za-palili su cijelo selo, župnu crkvu Sv. Mihovila, dvije crkve Sv. Kate i ubili su devet nevinih lju-di mahom starije dobi. Župna crkva obnovljena je 1996., a nova zvona su postavljena 2008.g.

ČVRLJEVO-UTORE: PROSLAVLJEN BLAGDAN SV. MIHOVILA U četvrtak, 29. rujna 2016., u prepunoj cr-

kvi Sv. Mihovila u Utorima, u župi Čvrljevo, u Šibenskoj biskupiji, proslavljen je blagdan sv. Mihovila, zaštitnika mjesta. Svečanu svetu misu s procesijom predvodio je fra Ante Jurić u zajedništvu sa župnikom župe Imena Isusova fra Antom Jurić Talajom. Misno slavlje uzveli-čao je župni zbor uz pratnju na orguljama Mirka Jurića i Radojke Božić.

Fra Ante je u svojoj propovijedi kazao: „Bog je na Nebesima stvarao anđele, čiste duhove,

koji nemaju tijela, slikaju se s krilima, a obdare-ni su velikim duhovnim bićima… Čisti duhovi slave Boga, oni su Božji poslanici, izvršavaju Božju naredbu. I mi smo djeca Božja, člano-vi Svete Crkve i Božji poslanici, stoga budi-mo Snaga Božja i liječimo jedni druge svojim govorom, ponašanjem, pažnjom i prenosimo u svijet vjeru i nadu… Čuvajmo naše obitelji, našu kršnu Zagoru i cijeli hrvatski narod, da bi nakon poteškoća zemaljskog života stigli zajed-no u vječno kraljevstvo Trojedinoga Boga.“

KBF SVEUČILIŠTA U SPLITU ZAPOČEO S NOVOM AKADEMSKOM GODINOM

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu započeo je u petak 30. rujna novu aka-demsku godinu 2016./17. Euharistijsko je slav-lje u kapeli splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa predvodio Veliki kancelar Fakulteta splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, u koncelebraciji sa šibenskim biskupom Tomisla-vom Rogićem, dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, kotorskim biskupom Ilijom Janji-ćem, provincijalnim vikarom Franjevačke pro-vincije Presvetog Otkupitelja fra Antom Udovi-

čićem, dekanom KBF-a prof. dr. sc. Anđelkom Domazetom, nastavnicima i odgojiteljima.

Pozdravivši sve sudionike slavlja mons. Barišić je započeo s riječima sv. Jeronima, čiji blagdan danas slavimo, pozvavši sve da u novi početak krenu od Riječi Božje. U svojoj homili-ji naglasak je stavio na evanđeoski tekst o sijaču i sjemenu kazavši da Isus ne govori u prispodo-bama da bi nam dao samo nova znanja nego da bi se susreli s Njime. Isus želi, naglasio je mons. Barišić, otvoriti naše srce da bi moglo biti plod-



no tlo za Njegovu riječ. On je uporan, strpljiv i ima povjerenja u nas, u protivnom odustao bi od nas. No mi moramo dati svoj doprinos, obrađivati teren kako bi Njegova riječ posijana na tlo našega srca donijela dobar plod. Nadbi-skup je naglasio da Isus kaže: „poslušajte“, a ne kaže: „počujte“, jer ne želi da Njegova riječ ostane na površini nego da uđe u dubinu našega srca, u dušu, želi da je utjelovimo. Sv. Jeronim je svojim djelima i talentima obogatio Crkvu, zapadnu kulturu i civilizaciju. Poznat je njegov silogizam: „Ne poznavanje Pisma je nepozna-vanje Krista.“ Tu bi istinu, upozorio je mons. Barišić, trebao svatko otkrivati na svoj način. Jeronim nas poziva da budemo budni, otvoreni za prisutnost te Riječi u našoj stvarnosti. On veli da nije dovoljno studirati Sveto pismo nego da je potrebna duhovnost koja se očituje u etično-sti života. Jednom je svećeniku poručio: „Pazi da ti riječi ne budu u raskoraku s djelima, da ti djela ne ponište riječi.“ Ljubav prema Sve-tom pismu i prema Kristu očituje se kroz studij i molitvu, naglasio je nadbiskup Barišić. Pozvao je studente da poput sv. Jeronima vole Crkvu, da budu polemični ali ne tako da drugoga poni-žavaju nego uvijek iz ljubavi prema Crkvi i za opće dobro.

Misno je slavlje završilo drevnim himnom Duhu Svetomu „O dođi Stvorče“, a potom je program nastavljen u velikoj dvorani Fakulte-ta. Prigodnu riječ nazočnima uputili su dekan Fakulteta dr. Domazet, provincijalni vikar Udo-vičić i kancelar nadbiskup Barišić. Dekan je uime Fakulteta zahvalio trojici profesora koji su ove akademske godine otišli u mirovinu: dr. Marjanu Vugdeliji, dr. Dušanu Mori i mr. Mirku Mihalju, a uspješan rad poželio novim nastavni-cima: dr. Ivanu Macutu, lic. psih. Đini Šparada i dr. Miljenki Grgić.

Lectio brevis na temu “Putevima biblijske istine. Lažne istine i istinite laži” održala dr. sc. s. Miljenka Grgić. „Kritika i osporavanje isti-ne Biblije, Pisma koje stoji u temeljima Crkve, povlači za sobom kritiku i osporavanje same Crkve, te je dužnost teologa istinu Biblije na prikladan način iznositi, braniti i obrazlagati“, kazala je dr. Grgić. Naglasila je da se na tragu Isusova obećanja Duha Istine (IV 16,12-13) te smjernica II. vatikanskog sabora u Dei Verbum 11 i Gaudium et spes 44, pokazuje kakav je to ispravan način izlaganja istine Biblije. Budući da je „svako Pismo bogoduho i korisno“ (2 Tim 3,16-17) a istina Pisma je istina spasenja (DV



11) „pogrešne su one hermeneutike koje ili rela-tiviziraju biblijske rečenice ili ih nekritično ci-tiraju. Istinu Pisma potrebno je kritički izlagati i nastojati pronicati sve dublje u svjetlu novih događaja (usp. Iv 16,12-13; GS 44), a onim tek-stovima koji predstavljaju određene poteškoće treba pristupati kao Pismu čiju istinu spasenja još nismo u stanju dokučiti“, istaknula je dr. Gr-gić. U prilog tvrdnje da svaki biblijski tekst nosi istinu spasenja navela je primjer biblijske pri-povijesti o spasenju Jeruzalema (2Kr 18,13-19 i Iz 36-37). Dijakronijska analiza te pripovijesti potvrđuje istinitim Jeremijine optužbe na račun judejskih pisara i mudraca; judejski pisari i mu-draci optuženi su da manipuliraju nadahnutim tradicijama i promoviraju lažne istine vjere, a pripovijest o spasenju Jeruzalema pruža konkre-tan primjer takvih manipulacija i lažnih istina

koje su našle svoj put u kanon Svetog pisma. „U Svetom pismu te lažne istine postale su istinite laži, jer zapisane su radi našeg spasenja i uče nas istini spasenja“, naglasila je dr. Grgić te dodala: „Katastrofalni učinci biblijskih lažnih istina i manipulacija nadahnutim tradicijama upozora-vaju nas da bilo kakvo zaustavljanje na nekim istinama i apsolutiziranje nekih istina rađa opa-snim poluistinama i opstruira proces ulaženja u Božju istinu.“ Stoga je potrebno, zaključila je dr. Grgić, „buditi svijest o djelomičnom znanju, svijest koja nas drži trajno budnima i čuva na putu Božje istine.“ Prodekan za nastavu doc. dr. sc. Domagoj Runje iznio je potom sve važne obavijesti o predavanjima i tijeku rada u novoj akademskoj godini. U prvu godinu upisan je 31 student na FTS-i i 22 na TKS-u. (www.smn.hr)

VINOVO DONJE: SA PROSLAVE SVETOG VINKA PAULSKOG U subotu, 1. listopada 2016. godine, u Vino-

vu Donjem (župa Čvrljevo) blizu zaseoka Jako-vetići i ove je godine - već po tradiciji – pro-slavljen spomendan svetoga Vinka Paulskog, a proslavljen je ispred kapele koju je svojim rukama u čast spomenutog sveca godine 1974. sagradio domaći samouki kamenoklesar i gra-ditelj Ivan Grbeša Jakovetić (r. 1899.+1976.), a blagoslovio godine 1976. tadašnji šibenski bi-skup Josip Arnerić. Ideja, želja i ostvarenje toga pothvata i danas zaslužuje divljenje.

U tadašnje režimsko vrijeme,koje je narod zvao “vučljivo” vrijeme, vjerojatno je to iza-zivalo čuđenje i divljenje u podjednako mjeri. Putnicima namjernicima toga vremena, koji su - doduše najviše pješice -prolazili relativno uskom, ali zato, kad vrlo rijetko prođe neki au-tomobil, uvelike prašnjavom, makadamskom cestom, koja vodi kroz selo Vinovo Donje pre-ma Unešiću i Drnišu, zasigurno je bilo zanimlji-vo vidjeti početak i tijek gradnje nečega usred ničega. Tako ondašnji putnici namjernici. No za Ivana je to bio veliki pothvat nečega:zavjet Bogu u čast svetog Vinka Paulskog, usred ne-taknute od Boga darovane prirode. Izvršio je obećanje dano svom prerano preminulom sinu Vinku, koji ga je u očinsko srce dirao, u misli-ma pratio, u snovima mu se javljao,kako su nam

posvjedočili Ivanovi unuci,sve do trenutka kada je svoje obećanje, zamisao i svoj zavjet prije više od četrdeset godina odlučio i ostvariti. S kakvim se poteškoćama susretao i kako ih je Ivan rješavao prilikom gradnje kapele, teško je znati, ali ima dosta činjenica koje govore u prilog tome da ih nije nedostajalo. Dovoljno je spomenuti da su to bile sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada je komunistički režim s posebnom pozornošću i “skrbi” pratio sve one koji su drugačije mislili i koji nisu prihvaćali tezu kako će kršćanska katolička vjera nestati. Ali vjera ni na tim prostorima, ne samo da nije nestajala, nego je naprotiv sve više rasla, jer je bila neodvojiva od toga kraja i duboko je bila ukorijenjena u bitak tih ljudi. Za pretpostaviti je da je druga Ivanova poteškoća bila kako - u tadašnjim materijalno skromnim vremenima - pronaći arhitekta koji bi njegovu zamisao, ba-rem idejno, stavio na papir, a onda izradio i ko-načni projekt. No, ništa od toga. Ivan je zapravo “iskoristio” Boga Stvoritelja kao arhitekta, koji mu je podario sposobnost i znanje da bez pa-pira i olovke, bez školski naučenih matematič-kih, statičkih i inih proračuna, ispuni svoj zavjet gradnjom spomenute kapele. Vrijedi spomenuti da je Ivan bio poznat kao onaj koji je kamen po-znavao u dušu, svojom ga vještom rukom znao



oblikovati, o čemu svjedoči originalni grobni poklopac na njegovu grobu kod crkve svetog Marka u Vinovu.

Kapela svetog Vinka u Vinovu Donjem nije samo mala, lijepa građevina, nego je ona izraz ljubavi i vjere jednog čovjeka, zapravo ona je simbol i znak vjere i ljubavi zagoranskog čovje-ka, koji je i u teškim uvjetima i još težim vre-menima, svojom vještinom, svojom iskonskom mudrošću znao izići kao pobjednik. I stogas pravom se može reći da kapela svetog Vinka ne pripada samo graditelju i njegovim potomcima, nego ona po svojoj simbolici i značenju pripada cijelom selu Vinovu, Zagori, Crkvi jer ju je iz-njedrila katolička zagoranska duša.

Predvoditelj ovogodišnje proslave spomen-dana svetoga Vinka fra Mile Marović, župnik u Nevestu, a na molbu fra Ante Jurića Talaje, koji opravdano nije mogao biti nazočan, ustvrdio je i pojasnio da je sveti Vinko, i nakon četiri i pol stoljeća od njegova rođenja i tri i pol stoljeća od njegove smrti, i danas suvremen te da i da-nas ima svoju snažnu poruku po djelima koje je činio i po svojoj izvornosti, a što je sve prenio na red Lazarista i na Družbu sestara milosrdnica koje je osnovao. On je bio čovjek, svećenik i svetac za koga se može reći da je: “Živio, umro i ostao s nama”, kako ga je u svojoj homiliji vrlo

slikovito i uvjerljivo prikazao predvoditelj mi-snog slavlja fra Mile. Propovjednik je, govoreći o prilikama i neprilikama te okolnostima života u kojima je živio sveti Vinko Paulski, pokušao ga je približiti nazočnim vjernicima, imajući u vidu današnje vrijeme, prilike i okolnosti. Od-mak od vremena u kojem je živio i djelovao sveti Vinko nije i ne može biti prepreka koja bi priječila iskazivanje ljubavi i milosrđa bližnji-ma koji nas okružuju, kako je to činio i sveti Vinko. Stoga je njegova veličina upravo u tome što je, poslušavši poziv Božji, svoje ostvarenje kao čovjeka a posebno kao svećenika vidio u milosrđu i pomaganju drugima.

Šezdesetak sudionika koji su bili nazočni na proslavi ovog spomendana dobro su razumjeli da primjer svetog Vinka nije ostvariv doslovno u svemu onome što je on činio, ali je ostvariv u malim stvarima za koje kao kršćani možemo i moramo biti svjedoci, posebice svjedoci milosr-đa, ljubavi i dobrote kako nas je učio Isus Krist.

Uz potomke,rodbinu i susjede graditelja spomenute kapele sudjelovale su sestre milo-srdnice iz Splita koje su, predvodeći pjevanje, doprinijele da liturgijsko slavlje bude svečanije i ljepše. Tome su uvelike doprinijeli i članovi kulturno umjetničkog društva “Naši korijeni” iz Kljaka, koji su, na kraju misnog slavlja,svojim



pjevanjem ojkavice, treskavice, sviranjem di-palai svojom pojavom u prekrasnim narodnim nošnjama barem nakratko uprisutnili oteli zabo-ravu barem djelić minulih vremena. Četrdeseta obljetnica blagoslova kapele svetog Vinka, koja

je proslavljena misnim slavljem, domaćom pje-smom i međusobnim druženjem, bio je poziv da i u buduće bude godišnje mjesto okupljanja u spomen na njezina graditelja Ivana, a sve na slavu Boga koji nas je stvorio.

SPLIT: OBRED PREMINUĆA SV. NAŠEGA OCA FRANJE Obred preminuća sv. našega oca Franje pro-

slavljen je u crkvi Gospe od zdravlja u Splitu na Dobrom u ponedjeljak, 3. listopada 2016., u predvečerje svetkovine sv. Franje. Slavlje je započelo procesijom u kojoj su sudjelovali fra-njevci, članovi samostana Gospe od zdravlja. Za vrijeme procesije Mješoviti zbor Gospe od zdravlja, pod vodstvom mo fra Stipice Grgata, pjevao je ulaznu antifonu ‘Zdravo, sveti Oče’.

Gvardijan fra Jakov Begonja, predsjedatelj slavlja, na početku je pozdravio okupljene oko Kipa sv. Franje i uveo u slavlje Preminuća. Izvi-ješće sv. Bonaventure o preminuću svetoga na-šeg oca Franje pročitao je fra Ante Bešlić, a fra Ante Udovičić pročitao je evanđelje (Iv 13,1-17), a svi ostali su slušali držeći u rukama upa-ljene svijeće.

Nakon čitanja Evanđelja, predsjedatelj slav-lja pozvao je nazočne da zajedno ispjevaju psa-lam Glasom svojim Gospodinu vapijem“ (Ps

142) što ga je sveti otac Franjo pjevao prije nego se preselio Gospodinu.

Nakon ispjevane antifone ‘O presveta dušo’, predsjedatelj slavlja održao je kratku homiliju u kojoj je naglasio kako je Franjo bio izvrstan teo-log, komunikolog, ekolog, sociolog i menadžer. Od Franje i danas mnogi uče, a on je sve naučio od Krista koji mu je u svemu bio uzor. Franjo je znanje stekao provodeći noći i noći na koljeni-ma. O. Gvardijan je na kraju naglasio kako je i nama Franjo uzor kako ljubiti Krista i Crkvu u ovom našem vremenu.

Nakon homilije fra Petar Lubina pročitao je izviješće brata Ilije o smrti svetog Franje, potom je uslijedila vjernička molitva koju je predmolio fra Ante Jurić.

Obred preminuća završio je iskazivanjem časti relikvijama sv. Franje. Za vrijeme iskazi-vanja časti relikvijama zbor je pjevao prikladne pjesme o sv. Franji.



IMOTSKI: PROSLAVA SV. FRANJE ASIŠKOG Uočnica i obred preminuća Na zadnju večer devetnice sv. Franji u pone-

djeljak 3. listopada 2016. u 19 sati u Imotskom je slavljena svečana misa uočnica koju je pred-vodio fra Zoran Kutleša, samostanski i župni vi-kar, uz koncelebraciju gvardijana fra Kristiana Stipanovića i još šestorice svećenika. Fra Kristi-an i fra Zoran ujedno su od 1. do 3. listopada vo-dili trodnevnu duhovnu obnovu za Franjevački svjetovni red imotskoga samostanskog okružja.

Nakon svete mise fratri iz samostanskog okružja u zajedništvu s ostalim vjernicima slavili su Obred preminuća sv. Franje. Na kraju obreda, koji je predvodio gvardijan, prisutni su vjernici mogli iskazati štovanje moćima sv. Franje.

Proslava sv. FranjeU utorak, 4. listopada 2016., u Imotskom je

svečano proslavljena svet-kovina Sv. Franje Asiškog, zaštitnika imotske župe i samostana. Središnje slavlje počelo je u 10:30 procesijom koju je ani-mirao gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović, a sviranjem su je pratili čla-novi HPO Gradska glazba Imotski, predvođeni kapel-nikom prof. Ivanom Glibo-tom Crnim.

Nakon procesije u crkvi sv. Franje slavljena je sve-ta misa koju je predvodio fra Josip Grbavac, uz kon-celebraciju o. gvardijana i još devetorice svećenika. Pjevanje na misi animirao je veliki župni zbor pod ravnanjem Anđelka Niko-lića, uz sviranje s. Sofije Vuković.

U prigodnoj propovije-di fra Josip je predstavio lik sv. Franje, svetca koji u sebi i danas ima neodoljivu privlačnost za mnoge. Za-tim je istaknuo ulogu fra-

njevaca Hrvatskoj, osobito na području Imotske krajine gdje su upravo franjevci najzaslužniji za očuvanje vjere te hrvatske kulture i identite-ta. Fra Josip je u kratkim crtama predstavio su-djelovanje ondašnjih franjevaca u oslobađanju Imotskog i Imotske krajine od Turaka te njihovo kasnije djelovanje na dobrobit naroda toga kraja.

Na kraju misnog slavlja prisutne je vjernike pozdravio o. gvardijan, zahvalivši svima koji su na bilo koji način doprinijeli skladnoj i dosto-janstvenoj proslavi. Svima je čestitao svetko-vinu sv. Franje, osobito članovima franjevačke obitelji.

Poslije euharistijskog slavlja članovi Franje-vačkog svjetovnog reda (OFS) iz Imotskog pri-premili su ispod samostanskog cedra zakusku za svoje goste iz drugih bratstava OFS-a imot-skoga samostanskog okružja.



PROSLAVA SV. FRANJE NA TRSTENIKU U SPLITU

Na blagdan serafskog oca sv. Franje 4. listo-pada 2016., splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je euharistijsko slavlje u crkvi Presvetog Otkupitelja u Splitu na Trsteniku. U koncelebraciji je bilo jedanaest svećenika pod vodstvom provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana. Već tradicionalno na blagdan sv. Franje nadbi-skup Barišić predvodi misno slavlje za bogoslo-ve i odgojitelje splitske franjevačke provincije koji blagdan svoga utemeljitelja, dugi niz godi-na, slave zajedno s bogoslovima i odgojiteljima splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa.

U propovijedi je mons. Barišić govorio o pravim kršćanskim vrednotama, o teškim pri-likama koje su obilježile doba sv. Franje te o suvremenim kušnjama i napastima kojima je izložen suvremen čovjek, a osobito onaj koji poput sv. Franje želi autentično slijediti Isusa Krista. U tom svjetlu mons. Barišić je bogoslo-ve potaknuo na siromaštvo i poniznost koju je živio sveti Asižanin i koja jedina otvara prostor srca kako bi se u njemu nastanio Isus Krist. „Sv. Franjo nema velikih manifestacija i reklama, ali ima ono duboko što se događa u srcu i duši, ono što nas vodi k konačnom cilju, Bogu“, kazao je nadbiskup. Naglasio je da sve informacije i svo znanje o sv. Franji ne dovode do susreta s njime nego ostavljaju na distanci ako nema iskustva Riječi Božje. Tim putem možemo upoznati nje-ga a i sami sebi postajemo jasniji, otkrivamo i svoj identitet. Nadbiskup je pozvao vjernike, a na poseban način bogoslove da poput sv. Fra-nje za regulu svoga života uzmu Evanđelje. „Moramo priznati da imamo puno strahova od ove Ljubavi. Branimo se maskama, bjegovima

i kompromisima. Evanđelje pomalo relativiziramo da bismo se snašli i jer nas je strah biti drukčiji, biti vjernik-vjernica, biti redovnik-redovnica u ovom mentalitetu. Od Evanđelja pra-vimo prilagođeni status, pravilnik koji može i biti i nebiti“, naglasio je mons. Barišić te dodao da onda živimo religi-ju a ne vjeru. Religija nas neće nikada osloboditi od ovih strahova, nego vje-ra, povjerenje i ljubav. Sv. Franjo je to

spoznao pa je mogao u odnosima s ljudima biti slobodan. A vjera i sloboda izviru iz Evanđelja. Splitsko-makarski nadbiskup pozvao je nazoč-ne da se nadahnjuju na tom bogatstvu i veličini osobnosti sv. Franje.

Zahvaljujući nadbiskupu, odgojiteljima i bogoslovima Centralnoga bogoslovnog sjeme-ništa, gvardijan samostana dr. fra Domagoj Ru-nje istaknuo je da su ovakvi susreti bogoslova i odgojitelja, franjevačkih i dijecezanskih, li-jepa tradicija jer će sutradan raditi zajedno na istoj njivi Gospodnjoj, s istim Božjim narodom. Nakon misnoga slavlja bogoslovi i odgojitelji nastavili su druženje. Franjevačkih bogoslova sada ima 19 u Splitu, 6 u Zagrebu i 3 u Rimu, njihov magistar je dr. fra Ivica Jurić, domagistar je fra Domagoj Volarević, a duhovnik je mr. fra Marko Babić.

Na Trsteniku, u crkvi Presvetog Otkupitelja, od 1. do 3. listopada 2016. održana je trodnev-nica kao uvod u svetkovinu svetog oca Franje. Prvi dan trodnevnice s prigodnom propovjedi predslavio je,profesor u miru, fra Marko Ba-bić. Drugi i treći dan trodnevnice predslavio je gvardijan samostana, „Oca fra Ante Antića“ na Trsteniku, profesor i prodekan za nastavu na KBF-u, fra Domagoj Runje. Drugog dana na-kon svetog misnog slavlja prisutni su mogli slu-šati koncert na orguljama u izvedbi don Ivana Urlića. Trećeg i posljednjeg dana trodnevnice održan je, kako i u većini franjevačkih crka-va, drevni obred preminuća svetog oca Franje. Kroz sva tri dana i na svetkovinu bogoslužje su animirali bogoslovi klerikata „Oca fra Ante Antića“, a svojim sviranjem ih je oplemenio fra Frano Bosnić.



VISOVAC-DRNIŠ: PROSLAVA SV. FRANJE Od 1. do 3. listopada 2016., na Visovcu je

bila trodnevnica za svetkovinu sv. Franje, koju su predvodili novaci u zajedništvu s braćom sa-mostana. U Drnišu, 3. listopada u 18 sati slav-ljena je sv. misa u crkvi Gospe od Ružarija koju je predvodio meštar novaka fra Jure Šimunović uz koncelebraciju župnika i župnog vikara.

Fra Jure se u propovijedi osvrnuo na život sv. Franje koji sve povezuje s Bogom i Boga poku-šava ne samo prepoznati nego i doživjeti u sve-mu. Franjo polazi od Boga živi i putuje s Bogom i dolazi Bogu. Živeći u tom Božanskom ozračju Franjo nam je pokazao da život s Bogom znači istovremeno život s ljudima, sa svim stvorenim. Sve i svi postaju braća i sestre blizi i bližnji. Na-kon sv. mise uslijedila je molitva 1. Večernje,

obred preminuća sv. oca Franje te ljubljenje re-likvija. Večernju i obred uveličali su molitvom i čitanjem novaci s Visovca,pjesmom Franje-vačka mladež iz Drniša te Franjevački svjetovni red. Po završetku smo se uputili u župnu kuću na objed.

Na svetkovinu sv. Franje, 4. listopada, odr-žano je svečano misno slavlje u 11 sati na Vi-sovcu, koje je predvodio gvardijan fra Božo Duvnjak uz koncelebraciju šestorice svećenika. Za vrijeme propovijedi, gvardijan se osvrnuo na život sv. Franje koji je došao da spasi svakog čovjeka poput Gospodina našega Isusa Krista Novaci su čitali misna čitanja i animirali pjeva-nje. Nakon misnog slavlja, proslava se nastavila za bratskim stolom.

LIŠANE: PROSLAVA SVETKOVINE SV. FRANJE Povodom svetkovine sv. Franje Asiškoga, u

crkvi Sv. Nikole Tavelića u utorak, 4. listopada 2016., slavljena je sveta misa koju je predvodio župnik fra Luka Banić za članove Franjevač-ke mladeži (Frame) i Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a).

Podsjetimo da je u župi Sv. Mihovila u Li-šanima Ostrovičkim 26. lipnja 2016. osnovan Franjevački svjetovni red (OFS) koji broji če-trnaestero(14) braće i sestara kada su službeno započeli svoj hod u formaciji Zadarsko-šiben-

skog područnog bratstva OFS-a”sv Nikole Ta-velića”. Nakon misnog slavlja bilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom urpili-čeno tekstovima o sv. Franji Asiškom što je na-zočne potaknulo da se još više trude živjeti na franjevački način. Klanjanje je također predvo-dio župnik fra Luka Banić.

Poslije proslave u crkvi bilo je lijepo zajed-ničko druženje sa prigodnim domjenkom u dvo-rani župne kuće.

SPLIT: PREDSTAVLJENO IZDANJE OTPJEVNIH PSALAMA „PJEVAJTE BOGU NAŠEMU“ FRA STIPICE GRGATA

Predstavljanje glazbenoga knjižnog izdanja otpjevnih psalama pod nazivom ‘Pjevajte Bogu našemu’ održano je u srijedu, 5. listopada 2016. u Pinakoteci Franjevačkoga samostana Gospe od Zdravlja u Splitu na Dobromu. U glazbenom

prilogu nastupili su pjevači zborova Gospe od Zdravlja. Ovo izdanje predstavili su mo. Bla-ženko Juračić, mr. sc. fra Domagoj Volarević i mo. fra Stipica Grgat, autor.



Mo. Blaženko JuračićPrije svega, veliko mi je zadovoljstvo i čast

biti ispred cijenjenog auditorija u predstavlja-nju zbirke psalama našega fra Stipice Grgata. Glazba je jezik i tko govori glazbenim jezikom njemu ne trebaju riječi jer glazba je iznad ri-ječi naslanjajući se na smisao Riječi- Logosa. Stoga „nema ničeg težeg od pričanja o glazbi“ kaže Saint-Seans. Papa Benedikt XVI u temelj-nim promišljanjima o Duhu liturgije nam veli ovako: „Pjevanje postaje pneumatski događaj u kojem se rađa crkvena glazba kao „karizma“, kao dar Duha Svetoga. Ona je prava „glosolali-ja“ (govor u jezicima), novi „jezik“ koji dolazi od Duha. U njoj se događa „trijezna opojenost“ vjere jer su i Krist i Duh Sveti u stalnom suod-nosu u novoj racionalnosti nadilazeći sve mo-gućnosti puke racionalnosti. Nadilaze se riječi , ali ne i prava Riječ, Logos. Pjev Crkve izvire u konačnosti iz ljubavi: Ljubav je ona najdu-blja zbiljnost iz koje se rađa pjevanje: „Cantare amantis est“, veli Augustin. Pjeva onaj koji lju-bi. Duh Sveti je ljubav i on stvara pjesmu. To je trinitarno tumačenje crkvene glazbe u kojoj je Duh Duh Isusa Krista koji nas uvodi u ljubav prema Kristu te nas tako vodi k Ocu. Ponizno podvrgavanje onome što nam prethodi oslobađa iz sebe istinsku slobodu i vodi nas k pravoj visi-ni našega ljudskoga poziva.“ Nadalje veli papa Benedikt: „Oni koji pobijediše Zvijer, njezin kip i broj njezina imena stoje u moru od prozir-cas citrama Božjim u ruci. Pjevaju pjesmu Moj-sija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu…“ (Otk 15,2-3). Pobjednik je žrtvovani Jaganjac a pjesma koja odjekuje zauvijek je pjesma Božjeg sluge Mojsija, koja u tom trenutku postaje pje-smom Jaganjčevom. Pjevanje pred Bogom izra-nja s jedne strane iz nevolje iz koje nas ne može spasiti nikakva zemaljska moć pa u konačnici ostaje jedino Bog kao utočište. Tako događaj na Crvenom moru daje obećanje kojem pripada zadnja riječ u životu i u povijesti. Važno je spo-menuti da psalmi često izviru iz posve osobnih iskustava patnje i uslišanja, a na kraju se redovi-to slijevaju u zajedničku molitvu cijeloga Izrae-la. Psaltir sam od sebe postaje molitvenik Crkve u rađanju i širenju, a Crkva samim time postaje Crkvom koja – moleći –pjeva. Kršćanima je ja-sno da je Krist pravi i istinski David, da David u

Duhu Svetome moli po njemu i s njime, koji je trebao biti njegov Sin, a istodobno i pravi božji Sin. To je ključ po kojem su kršćani zakoračili u Izraelovu molitvu i po kojoj ta molitva postaje novom pjesmom. Tako mi u psalmima molimo i govorimo Ocu po Kristu u Duhu Svetome. Duh je Sveti onaj koji uči moliti najprije Davida, a onda preko njega Izraela i cijelu Crkvu.(Joseph Ratzinger Benedikt XVI. Duh liturgije, Temelj-na promišljanja II. Izdanje, Verbum, 2015.

Pripjevni psalam je čista i prava proklama-cija Riječi Božje te ulazi u samu strukturu li-turgije Riječi u koliko je dijalog između Boga i njegovog naroda: psalam preuzima bitnu temu i preobražava je u meditaciju, u odgovor spasenja i ispovijedanja vjere. Psalam se tako preobra-žava u čistu lirsku kontemplaciju Riječi Božje.

Evo nekoliko općih liturgijskih i kompozicij-skih načela vezanih uz osobitosti psalama:

KVALITETA NAPJEVA – pripjev bi trebale resiti specifične kvalitete: kratkoća, jednostav-nost, prodornost, ekspresivnost, ljepota forme i sadržaja.

a) Kratkoća – fraza bi trebala biti skladana s malo riječi a glazba po mogućnosti razvijena u silabičkom stilu što pogoduje lakšoj memoriza-ciji pripjeva i lakšem izvođenju. Psalmi fra Gr-gata obiluju plemenitom jednostavnošću. Oni se lako pamte a svojom strukturom ulaze u naj-egzemplarniji oblik glazbe a to je ponavljanje. To ponavljanje ritma i melodije nije u suprot-nosti s cjelinom, nego je na stanovit način uvjet mogućnosti da se cjelina „razvije“ i“dogodi“ a novost glazbe očituje.

b) Jednostavnost – proizlazi iz jasnoće to-nalnog ili modalnog izričaja, podudarnosti me-lodije i teksta sa jasnim isticanjem melodijske linije. Jednostavnost ne bi trebali shvatiti kao skromni umjetnički izričaj već kao plod inspi-racije i umjetničke zrelosti u odsjaju ljepote.“ Ono što vrijedi za liturgijsku glazbu je pleme-nita jednostavnost ( s jedne strane ona treba biti razumljiva , s druge strane, izvediva, a u cjelini jedinstvena u svojem finalitetu)“jer ona je služ-ba u službi Božjoj- munus ministeriale in domi-nico servito.“ (Ivica Žižić- Crkva u svijetu)

c) Prodornost – to je ono što ima snagu i spo-sobnost prodiranja u dubinu osobnosti (intime)




ostavljajući jasan trag. U pripjevu se jasnoća zadaje zbog specifične ritamsko- melodijske strukture koja prodirući u sveti tekst izražava dubinsko značenje koje izravno komunicira sa srcem.

d) Ekspresivnost – odnosi se na kvalitetu fraze koja daje značenje različitim pripjevima u njihovoj različitosti u izražavanju sreće, usrdne molitve, boli, meditacije, divljenja, zaziva…da bi okarakterizirali specifična slavlja i liturgijsko vrijeme kroz godinu.Papa Benedikt kaže da se „pjesma kao element liturgije, mora uklopiti u oblik koji odgovara slavlju. Prema tome, tekst, melodija i sama izvedba moraju odgovarati smi-slu otajstava koje se slavi, dijelovima obreda i liturgijskom vremenu.“(Sacramentum caritatis-Sakramenat ljubavi; Liturgijsko pjevanje)

e) Ljepota forme i sadržaja – svi ovi epite-ti kao što su kratkoća, jednostavnost, prodor-nost, ekspresivnost napajani i animirani darom umjetničke ekspresije, daju život melodiji koja ima, u prosvijetljenom izričaju Pavla VI, umjet-ničko dostojanstvo i molitvenu osjećajnost. Naš uvaženi liturgičar don Ivica Žižić kaže da „je crkvena glazba uronjena u kulturu i zato od nje prima poticaje, stilska nadahnuća, forme, kako bi uvijek odgovarala svojoj izvornoj istini um-jetničkog djela , te u svojoj simboličko- este-tičkoj naravi očitovala ljepotu otajstva vjere.“( Crkva u svijetu)

Pripjev psalam je solistički napjev po tradici-ji, prirodi i formi.Njegova glavna forma je stro-go vokalno monodijska (jednoglasna) a može poprimiti tri karakteristike:

1) Ukrasno jednoglasje – ritam koji proizlazi iz teksta organiziran je po taktovima

2) Slobodno jednoglasje – lirski tekst je ista-knut melodijskim izričajem a u njemu vlada ela-stičnost ritamskih shema u tekstualnoj artikula-ciji. Nešto slično „ recitiranju pjevajući“ koji proširuje riječ i lirizira je.

f) Mješovito jednoglasje – tekst je uglazbljen izmjenjujući ritamsku slobodu sa menzuralnim elementima

Unutarnji govorPsalam je pjevana Božja riječ koje se ne

reducira samo na umjetnost u sebi, ne limitira se na čisti ukras obreda, već se u sakramentu ostvaruje iskreni i apasionirani duet u ljubavi između Boga i čovjeka. Nadahnuti tekst ima primarno značenje dok je glazba u službi inspi-rirane riječi.

Izvrsnost pjevanjaVlastitosti liturgijskoga pjevanja možemo

pronaći u biblijsko-kršćanskoj tradiciji ako se osvrnemo na izričaj i značenje Ps 47,6: „Pjevaj-te Bogu pjevači vrsni !“ Vrsnost liturgijskoga pjevanja uvelike nadilazi izvrsnost glazbenoga umijeća. U hebrejskome izvorniku stoji poziv na pjevanje s razumijevanjem („Elohimzameruma-



skil“) o čemu govori i hrvatski prijevod psalma koji se odnosi na razumjevanje umom, dušom i srcem. Grčki prijevod se odnosi na pjevanje sa smislom Psalate to Theosynethos, „Pjevajte Bogu s razumijevanjem“ a to razumijevanje se „odnosi na sve dimenzije ljudske egzistencije, ne samo racionalnu ili intelektualnu, nego i na razumijevanje srcem“ (F.K. Prasl). Nadalje, pjevanje je“kušanje riječi“ govoreći o blagova-njupsalmodijskog izričaja Ps 119,103: “ Kako su slatke nepcu mome riječi tvoje, od meda su slađe ustima mojim“. Govoreći o glazbenom blagovanju Riječi , psalamske riječi se doživlja-vaju kao „ ulomci Riječi-Logosa“ koji se daje kao kruh života. Pjevač je uvijek na ispitu vjere koja ga prožima. On pjevanjem ispovijeda svo-je divljenje Bogu. On je u službi Riječi-Pjesme. On pjevanjem naviješta Boga živoga.

Verseti Verseti su skladani po uzoru na klasične

psalmodijske tonuse ali sa preuzimanjem samo nekoliko njihovih konstruktivnih elemenata. Psalmodijski tonusi su melodijske formule sa jasnom strukturom koja se sastoji od initiuma (zapjeva), recitativa i flexe u koliko se sasto-ji od tri stiha, potom opet zapjeva, recitativa i zaključne kadence ili terminatia. U Grgatovim psalamskim versetima nedostaje zapjev i flexa a sačinjeni su od recitativa sa (polu)kadencama tj. melodijskom strukturom koja je varijabilna pa stoga dobivamo različite odnose u struktu-ri psalmodijskih verseta. Recitativne žice se mijenjaju sukladno harmonijskom izričaju i uglavnom su tonalnog obilježja. Polu kadence podsjećaju na pentasilabički niz ali i one su va-rijabilne. Sukladno slogovnim varijantama uo-čava se i epentesiintercalare tj. umetnuti slog u melodijskom nizu. Pogledajmo najprije varijan-te psalmodijskihverseta i njihovu zastupljenost u skladateljskom procesu.

Pregled psalamskih formi i njihove varijante Verseti u psalmu br. 2 sadrže specifičnosti u

skladateljskom postupku a vezane su uz uzla-zni interval kvarte koji postaje konstruktivni element povezujući prvu frazu sa drugom (a-d), drugu sa trećom (g-c)i treću sa četvrtom (f-b).

Verseti u psalmu 25. su sekventni niz. Model je uzet iz prvog verseta te se sekventno donosi

za sekundu više na još dva verseta. Posljednji verset je kadencalni te sadrži melodijske ele-mente iz prethodnih verseta ali sa prekinutim sekventnim nizom.

Poslije svakog recitativa javljaju se poluka-dence koje su melodijski sačinjene od prohodnih nota u razmaku terce. Tako terca postaje kon-struktivni element u skladateljskom postupku.

ZaključakSkladateljski procesi unutar verseta su di-

namični te odaju skladatelja koji je sposoban unutar jednostavnih formalnih odnosa donijeti svježinu u pristupu konstantnom varijabilnošću koja nikada nije cilj samoj sebi već je u službi trijezne opojenosti Riječju – Logosom koji se u melodijskim strukturama pojavljuje sa jasno izraženom franjevačkom duhovnošću - brat-stvo, malenost, služenje i (sa pjesmom) vjernost evanđelju.

Mr. sc. fra Domagoj Volarević Započnimo sa tvrdnjom, da je ova knjiga

mnogo više od samoga pokušaja da se psalmi-ma da stvarni značaj unutar slavljâ kršćanskih otajstava. Dapače ova knjiga je i doprinos koji je nadahnut i Konstitucijom o liturgiji Drugo-ga vatikanskoga sabora: Neka se skladatelji, prožeti kršćanskim duhom, osjećaju pozvanima njegovati sakralnu glazbu te povećavati njezino blago. Neka skladaju napjeve koji će se istica-ti značajkama prave sakralne glazbe i koje će moći pjevati ne samo veći pjevački zborovi nego će također odgovarati manjima, te će pripoma-gati u djelatnom sudjelovanju cijeloga vjernič-kog skupa. SC 121

Psalmi – od samih početaka kršćanskih zbo-rovanja psalmi imaju važno mjesto u strukturi slavlja. Samo Sveto pismo nam jasno svjedoči kako još u apostolsko doba na kršćanskim sku-povima pjevanje ima posebnu ulogu. Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu (Kol 3, 16)

Kršćanska otajstva – širenje kršćanstva i po-sljedični razvoj bogoslužja obogaćuje sigurno i pjevanje i bogoslužne forme. Pjevanje svakako ima važnu ulogu u liturgiji, a crkveni oci nam itekako obilno svjdoče i o važnosti psalama.



Tako imamo svetoga Augustina koji govoreći općenito o liturgijskom pjevanju napisa: Kada konačno budemo jedan pravi narod Božji, obi-stiniti će ono što pjevamo. A sveti Ambrozije malo prije njega veli: Hvalimo himnima i pje-smama otajstva Božja. Pjevamo im jer su prava i istinita. Općenito crkveni oci često koriste po-jam canimus, pjevajmo – i u rečenom kontekstu redovito spominju psalme. Koliko psalmi imaju važnosti i utjecaja na razvoj liturgijskih pjesa-ma, odnosno koliko su im postali nadahnuće, svjedoči i veliki srednjovjekovni autor sekvenci Notker Balbulus: Kyrie eleyson canimus, Chri-ste eleyson psallimus. U ovome izrazu pojam psallimus pokazuje da se izraz psalirati – moliti i(li) pjevati psalme koristi i u širem kontekstu, dapače čak i da označi druge pjevane dijelove liturgijskih slavlja.

Liturgijski razvoj posljedično će u psalme izraziti u raznim formama unutar liturgijskog slavlja – o kojima je već nešto rekao mo. Bla-ženko. U suvremeno doba, gledajući psalme i njihovo značenje u liturgiji nakon odredbi Dru-goga vatikanskoga sabora možemo ih i moramo gledati kroz prizmu jedne od odrednica svete glazbe: SC 112 tako govori na tragu “vlasti-te” definicije bogoslužja: svrha svete glazbe je Božja slava i posvećenje vjernika. Stoga nije na odmet ponoviti da unutar ovih okvira ističu se psalmi. Ne samo kao otpjevni! Njihovi tekstovi su najviše pjevani i kao rečene ulazne antifone, pričesne, a nadahnuli su i mnoge druge liturgij-ske pjesme. Ovdje se posebno zadnjih dvade-setak godina susrećemo sa raznim “akrobaci-jama” umanjivanje značaja i važnosti psalama, pokušajima pragmatizma, u izboru pjesama sa liturgijska slavlja u stilu„suvremenije je, lak-še je razumljivo, prihvatljivo...“ Pa se umjesto psalma koji je Božja riječ - i k tomu pjevana Božja riječ čuju razni pjesmuljci upitnoga ka-raktera, čak i za duhovne susrete, a kamoli za liturgijsko slavlje (Ovdje ne mislimo na izbor instrumenata jer otome jasno govori SC 120)

Sve ove upute sintetizira Opća uredba rim-skoga misala, gdje se govoreći o otpjevnim psalmima odmah poziva na tradiciju: već je u davnini nastala uzrečica: Dvostruko moli tko dobro pjeva! OURM 39

Neka se stoga pjevanje obilato koristi u mi-snome slavlju! OURM 40.

Važnost psalama – naglašena je izričito: Po-slije prvoga čitanja slijedi otpjevni psalam, koji je sastavni dio liturgije riječi i očituje važan liturgijski i pastoralni trenutak jer potiče raz-matranje Božje riječi. Pripjevni psalam odgo-vara pojedinome čitanju i obično se uzima iz lekcionara. Neka se pripjevni psalam pjeva, ili neka se pjeva barem odgovor koji pripada puku. OURM 61

U ovome svjetlu zbirka psalama za sve ne-djelje i dobar dio blagdana kroz crkvenu godinu zbilja je praktičan ne samo priručnik, već do-slovno instrument, alat za potpunija i plodono-snija slavlja naroda Božjega koji se okuplja sla-viti Gospodina. Fra Stipičin višegodišnji trud, koji sam pratio (pogotovo preko objava u Živo-me vrelu) dokaz je ne samo njegova predanoga rada i želje da se slavlje što ljepše odvija nego i osjećaja za bogoslužje i glazbu, jer držim da je i on prepoznao da liturgijskoj glazbi prijeti,ne pojednostavnjenje, već banalizacija!

Ovdje su sabrani otpjevni psalmi za nedje-lje i važnije blagdane tijekom liturgijske godi-ne. (sva tri ciklusa) Svatko će prema prilikama naći i uvježbavati psalme u pogodno vrijeme i za svoje zajednice. U tom kontekstu ovi psal-mi su jednostavni za naučiti, lako je napraviti aranžmane za razne skupine pjevača. Ono naj-važnije u svemu je da su istodobno prikladni i dostojni otajstva koje se slavi.

Mo. fra Stipica GrgatNijedno ozbiljnije ljudsko djelo ne nasta-

je slučajno ni odjednom. Svako djelo ima svoj početak i razvojni put nastajanja koji je obič-no dugo traje. To se može reći i o ovoj zbirci otpjevnih psalama Pjevajte Bogu našemu,koju večeras predstavljamo. Ova zbirka, dakle,nije nastala odjednom i slučajno, već je nastajala u vremenu i prostoru kroz punih dvadeset godi-na. Želim odmah reći da je ova zbirka nastala iz čiste liturgijske potrebe. Povod da je objav-ljujemo baš danas jesu vrlo važne obljetnice u samostanu i župi Gospe od Zdravlja. Naime, ove ćemo jeseni, u okviru devetnice Gospi od Zdravlja obilježiti80. obljetnicu izgradnje crkve



i 70. obljetnicu osnutka župe Gospe od Zdrav-lja. Zatim 100. obljetnicu rođenja hrvatskom slikara Ive Dulčića koji je oslikao velebnu fre-sku u našoj crkvi. Potom 25. obljetnicu smrti hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula, koji je 1971. godine, u prigodi 25. obljetnice župe Gospe od Zdravlja, skladao Kantatu Gospi od zdravlja za soliste, zbor i orkestar,koji je iste godine ansambl HNK-Split praizveo u našoj cr-kvi.

Dana 19. studenog ove godine, dakle, za mjesec dana, ponovno će solisti, zbor i orkestar HNK – Split nakon 45 godina izvesti to djelo u našoj crkvi.

Svim tim obljetnicama pridružuje se evo, i izdanje ove zbirke otpjevnih psalama Pjevajte Bogu našemu.

Kao što svi znamo, psalmi u svetom misnom slavlju imaju posebno mjesto i važnost. U misi su smješteni između svetopisamskih čitanja. U njihovoj izvedbi, bilo to da ih se čita ili pjeva, sudjeluje čitava okupljena vjernička zajednica. Raspoređeni su prema ciklusu crkvene liturgij-ske godine ABC.

Budući, da iz nedjelje u nedjelju u misi sli-jedi novi psalam sa svojom antifonom, nastaje poteškoća onda ako ga se pjeva. Zašto? Jedno-stavno zato što nemamo uglazbljene psalme za sve nedjelje. Uglazbljen je tek jedan mali dio. Zato su zborovođe,tražeći rješenje, prisiljeni tekstove psalama koji nisu uglazbljeni potpisi-vati pod melodije već uglazbljenih psalama, što ne zvuči baš dobro, štoviše neukusno, pogotovo kod psalma koji je dobro poznat.

Upravo iz te i takve nužde ja sam počeo za vlastite potrebe u crkvi Gospe od Zdravlja i Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju uglaz-bljivati psalme dotičnih nedjelja, svetkovina, blagdana ili drugih liturgijskih prigoda. I tako je malo-pomalo nastajala ova zbirka. Prema tome, u njoj su sadržani otpjevni psalmi svih nedjelja crkvene liturgijske godine ABC, svih svetkovi-na, blagdana, spomendana i Svetih sakramena-ta, naravno s orguljskom pratnjom.

Radeći na njihovu skladanju vodio sam se poznatom klasičnom shemom: Antifona, a zatim početni recitativ psalma, srednja kadenca, drugi recitativ i završna kadenca. Neki su mi dobro-

namjerno savjetovali da psalme skladam pro-komponirano. Dugo sam o tome razmišljao,pa sam u tu svrhu nabavio zbirke otpjevnih psala-ma velikih evropskih naroda: Njemačke, Italije i Francuske. Analizirajući ih, vidio sam da su svi skladani na prethodno opisani način. Stoga sam i ja ostao na tome.

I evo, oni su tu, kakvi su takvi su. Je li se mo-glo drugačije. Je! Je li se moglo bolje. Dabome da je. Ali oni su sad ovakvi.

Kad smo kod toga poslužit ću se jednom simpatičnom rečenicom koju je u zagrebačkom žargonu izgovorio naš poznati glazbenik Franjo Dugan kada ga je njegov student, opet pozna-ti crkveni glazbenik fra Ansemo Canjuga pitao za mišljenje: „Profesore, što vam se čini, može li harmonizacija u tom taktu ostati takva kakvu sam napisao ili Vi imati drugačije mišljenje?“ Dugan mu odgovara na malo šaljiv način: „To što ste napisali sve je dobro, hoće li biti tako ili ovako Viodlučujete, Vi ste tu Gospodin, a ne ja. Nihil obstat. Komu što nije pravo, nek se obesi“.

Ja se nadam da će, unatoč svemu, svatko u ovom uradku moći pronaći za sebe ono što mu odgovara.

Ovom prigodom dozvolite mi da se zahvalim najprije Gospodinu Bogu. Svi psalmi ovdje sa-držani, skladani su na njegovu sve veću slavu.

Zahvaljujem svima onima koji su doprinijeli u radu i ralizaciji ove zbirke:

Ponajprije reviji Služba Božja i izdavaču fra Anđelku Domazetu,

recenzentima i večerašnjim predstavljačima, prof. Blaženku Juračiću i prof Domagoju Vola-reviću.

Hvala korektorima nota, s. Mirti Škopljanac Mačina i s. Zorislavi radić,

jezičnim korektorima, Rudolfu Ćurkoviću, Nikolini de Micheli Vitturi, Ani Dunatov i Maji Mihanović.

Hvala fra Anti Branku Periši na izradi ovitka,Silviu Družeiću na prijelomu,Tiskari Jafra – print, Solin.Hvala večerašnjim pjevačima i orguljašici s.

Zorislavi Radić.Hvala javnim medijima koji su već objavili



tiskanje ove zbirke, na prvom mjestu IKI.Hvala voditeljici večerašnjeg programa Su-

zani Mihaljević,Hvala svima onima koji će se ovim psalmi-

ma koristiti,slaveći Gospodina i njegove svece u svojim misnim slavljima i drugim pobožno-stima.

Na kraju posebna hvala suizdavaču fra Boži Norcu Kljaji, čovjeku koji je omogućio ovo

izdanje i bez kojega ova zbirka ne bi ugledala svjetlo dana.

Hvala svima vama koji ste večeras došli na ovo predstavljanje.

******Predstavljanje istoga izdanja bilo je i u petak,

7. listopada 2016. u 19 sati u Svetištu Čudotvor-ne Gospe Sinjske u Sinju.

SUSRET DEKANA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE S NADBISKUPOM BARIŠIĆEM

U srijedu, 5. listopada 2016., u nadbiskupij-skom ordinarijatu u Splitu održan je susret o. Nadbiskupa, mons. Marina Barišića, general-nog vikara, mons. Miroslava Vidovića te pasto-ralnog vikara, mons. Nedjeljka Ante Ančića sa dekanima iz cijele nadbiskupije. Na susretu su bili svi dekani: don Tomislav Ćubelić, dekan Katedralnog dekanata, don Ivan Čotić, dekan Konkatedralnog dekanata, don Stipe Ljubas, dekan Cetinskog dekanata, fra Kristian Stipa-nović, dekan Imotskog dekanata, don Stipan Šurlin, dekan Kaštelanskog dekanata, don Vla-do Strikić, dekan Kliškog dekanata, don Pavao

Banić, dekan Makarskog dekanata, don Stipan Jerković, dekan Neretvanskog dekanata, don Ljubo Bodrožić, dekan Omiškog dekanata, don Vlado Đuderija, dekan Poljičkog dekanata, don Ranko Vidović, dekan Solinskog dekanata, don Vinko Sanader, dekan Trogirskog dekanata, fra-Vinko Prljić, dekan Biokovskog dekanata.

Na samom početku o. Nadbiskup je pozdra-vio sve nazočne, te je najavio temu i razlog odr-žavanja susreta. Sam susret je bio donekle svo-jevrsni nastavak onog susreta koji se je održao u Vepricu dva tjedna prije, 28. rujna 2016., na ko-jem je sudjelovala većina svećenika iz Splitsko



makarske nadbiskupije. Glavna tema tog susre-ta bio je Treći nacionalni susret hrvatskih kato-ličkih obitelji koji će se održati u Solinu 2018.g, pod temom „Očinstvo i majčinstvo – dva lica roditeljskog poslanja“.

Don Tomislav Ćubelić izvijestio je sve pri-sutne o odnosima i susretima koji su bili orga-nizirani pri HBK-a, te je do temelja prikazao program održavanja prvih kateheza. Sve su ka-teheze složili očevi, profesori i katehete. Sve ka-teheze će biti objavljene na web stranici nadbi-skupije, ali biti će poslane i e- mailom i poštom. Potom je istaknuo da predavač kateheze treba prilagoditi i sebi i onim koji ih slušaju, te je ista-knuo da važno promisliti o načinu koordinacije između dekana i Ureda za pastoral obitelji, kao i onima koji će kateheze održavati. Također se o raspravljalo o načinu i mjestima održavanja ka-teheza, kao i o određenim problemima s kojima se može susresti pojedina župna zajednica. Sve potrebno o katehezama trebali na bi naglasiti župnici, u svojim župama, na nedjeljnoj svetoj misi. Razmišljalo se i o himni i datumu susreta,

kao i logu i svim drugim potrebnim materija-lima i elementima koji bi mogli biti korisni za održavanje susreta.

Također je donesena odluka da će se napravi-ti jedinstveni obrazac za blagoslov obitelji koji se održava u božićno vrijeme, kao i to da će biti napisana i na poleđini sličice tiskana molitva za obitelj koja će se moliti u blagoslovu obitelji.

Daljnja točka susreta bio je razgovor o za-ručničkim tečejevima, gdje su dekani iznijeli svoja iskustva iz pastoralne prakse vezana uz uspješnost, korisnost i nedostatke modela za-ručničkog tečaja koji se trenutno koristi u nad-biskupiji. Dogovoreno je da će se održati susret svih voditelja i predavača na zaručničkim teča-jevima Isto tako je donesena odluka da će se pri nadbiskupiji organizirati susret bračnih parova koji u toj godini slave 5 godina braka. Način, mjesto i vrijeme proslave biti će naknadno defi-nirani. Tema susreta su bili i dekanski susreti u pojedinim dekanatima, župna i nadbiskupijska organiziranja hodočašća. (smn.hr)

GODIŠNJI IZLET – HODOČAŠĆE REDOVNICA SPLITSKO-MAKARSKE NADBISKUPIJE

Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada 2016., redovnice koje djeluju na po-dručju Splitsko-makarske nadbiskupije imale su svoj godišnji izlet-hodočašće. Ovog puta glavno odredište bio je kraljevski grad Zvoni-mirov Knin s novom crkvom Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta.

Prije Knina navratile su u Biskupiju, jedno od najsvetijih mjesta domovine i naroda Hrvata kao i najvažnije hrvatsko srednjovjekovno ar-heološko nalazište. Oko 80 redovnica različitih družbi koje su na službi na području Nadbiskupi-je s njihovim biskupskim delegatom fra Petrom Lubinom ondje je dočekao kninski gvardijan, župnik i dekan fra Marko Duran s prof. Gora-nom Mrnjavcem, koji im je zapravo bio i vodič. Nakon što ih je fra Marko pozdravio i zaželio im dobrodošlicu, upoznao ih je s kninskom župom i područnicom u Biskupiji, a zatim predao riječ prof. Mrnjavcu. On im je u najkraćim crtama predstavio početke i povijesni razvoj Biskupije na čijem se području nalazilo nekoć pet crkava,

a najvažnija je među njima bila Zvonimirova cr-kva Svete Marije. Od nje nam je ostao kameni zabat oltarne pregrade s najstarijim likom Gos-pe moliteljice u hrvatskoj likovnoj umjetnosti, pronađen u jednom od okolnih grobova. Od g. 1938. kraj ostataka nekadašnje bazilike diže se spomen-crkva i svetište Svete Marije, naše Gos-pe Biskupijske, koje je sagrađeno prema nacrtu hrvatskoga kipara Ivana Meštrovića.

Druga postaja izleta bila je samostanska i župna crkva Sv. Ante u Kninu, koju su srpski odmetnici spalili tijekom Domovinskog rata, a nakon oslobođenja je obnovljena. Uslijedio je pohod veličanstvenoj crkvi Gospe Veliko-ga hrvatskoga zavjeta, podignutoj kao zavjet i znak zahvalnosti Bogu i Gospi na daru slobo-de i neovisne Republike Hrvatske sredstvima Republike Hrvatske, brojnih tvrtki i darovima vjernika Crkve u Hrvata u domovini i u tuđini. S njezinom gradnjom, opremom i simbolikom upoznali su ih fra Marko i prof. Goran. Nakon okrjepe, redovnice su, pod stručnim vodstvom


prof. Mrnjavca, posjetile kninsku tvrđavu i nje-zine znamenitosti. Osobito su bile dirnute mu-zejskom zbirkom Oluja ‘95. Gledajući u njoj fotografije, novinske izreske i izložene pred-mete podsjetile su se na ratna zbivanja, zanos hrvatskih branitelja s njihovim predvodnicima na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom. Popele su se zatim na vrh tvrđave, ondje gdje je predsjednik Tuđman poljubio hrvatski bar-jak, na kojem se i danas vijori velika hrvatska trobojka, a nedaleko od nje diže se spomenik,

brončani kip predsjednika Tuđmana u zanosu. Nakon veličanstvena pogleda na Knin i njegovu okolicu sa sedam rijeka, redovnice su se opro-stile od svoga vodiča i Knina. Na povratku su usput posjetile ostatke starohrvatske crkve Sv. Spasa iz 9. stoljeća nedaleko od izvora rijeke Cetine.

Zahvalne Bogu na lijepu vremenu, uslužno-sti vozača Clisse i divno provedenu danu, s mo-litvom i pjesmom vratile su se navečer u Split. (www.smn.hr)

POTRAVLJE: POSVETA OLTARA I BLAGOSLOV CRKVE Predvodeći svečano euharistijsko slavlje,

u subotu 8. listopada 2016., splitsko-makar-ski nadbiskup Marin Barišić posvetio je oltar i blagoslovio župnu crkvu Sv. Filipa i Jakova u Potravlju. Ova drevna župa, koja obuhvaća tri sela: Potravlje, Maljkovo i Satrić, ustanovljena je davne 1667. godine, no nigdje nije pronađena zabilješka da je Crkva posvećena.

Svečanosti posvete župne crkve pridonijela je proslava Dana neovisnosti Republike Hrvat-ske, ali na poseban načini i proslava blagdana Gospe Potravske koju žitelji ovog pitomog i po-božnog mjesta štuju još od 1727. godine, kada

je njena slika darovana župi. Na proslavi se okupio velik broj Potravljana i njihovih gosti-ju, a misno slavlje pjesmom je animirao župni zbor. U koncelebraciji je bilo nekoliko svećeni-ka, predvođenih župnikom fra Stankom Dotu-rom i dekanom Cetinskog dekanata don Stipom Ljubasom.

„Ovaj događaj posvete oltara i crkve podsje-ća nas na naše temelje i našu povijest. Današnje slavlje povezuje generacije vjernika koji u ovu-da koračali prije nas, kao i nas koji smo trenutno hodočasnici na zemlji. Ovo je radost sviju nas i zato želimo da ovaj događaj bude upisan, ne


samo u arhiv ove župe, već i u naša srca“, rekao je mons. Barišić u uvodu pozdravivši sve oku-pljene. Misno slavlje započelo je blagoslovom vode i škropljenjem nazočnoga puka Božjega u znak obnove krštenja.

U prigodnoj homiliji nadbiskup Barišić go-vorio je o važnosti Crkve za povijest Potravlja i za život svakog vjernika. „Crkva je posebno mjesto-znak Božje prisutnosti među nama. Ona povezuje Nebo i naša srca. Ovdje se rađaju naše molitve i zahvale. Koliko je samo molitva vaših djedova i baka upisano u ovaj kamen? Koliko li je samo Božje milosti izliveno u njihove duše i živote. Taj odnos je na svoj način godinama posvećivao ovaj prostor i vjerujem da su oni danas radosni i ponosni na vas što nastavljate održavati i živjeti ono što je i njima bilo sveto“, istaknuo je i naglasio da je svatko od nas hram Božji, još važniji od hrama kojeg u kamenu po-dižemo Bogu. Stoga je pozvao okupljene vjer-nike da paze kako grade sveti hram svoga tijela i svoga života, kojemu temelj treba biti Krist.

Nadbiskup je kazao da nas posveta Crkve mora podsjetiti na svoj odnos sa Stvoriteljem i sa bližnjima. Upozorio je da od mnoštva stvari i vlastite grešnosti zanemarujemo Gospodina. Također, da živimo u vremenu kada imamo sve, i brza auta, i brze telefonske i internetske veze, a nikada nismo bili udaljeniji jedni od drugih. „Upravo u crkvi, kada se okupljamo na misnom slavlju, otvara nam se prostor za susret s Bogom i bližnjima. Ovaj prostor želi nas osloboditi i podsjetiti da je naš život određen odnosima lju-bavi“. Mons. Barišić je zaželio da posveta žu-pne crkve bude proročki događaj za Potravljane i sve vjernike, koji će nam pomoći da budemo bolji ljudi i vjernici.

Nakon homilije uslijedio je središnji dio posvete oltara. Nadbiskup je izmolio posvetnu

molitvu, pomazao svetim uljem oltar i obavio obred kađenja oltara i crkve te upalio svijeće koje su znak Krista „svjetla na prosvjetljenje naroda”.

Župnik fra Stanko zahvalio je Ocu nadbisku-pu i braći svećenicima na prisutnosti, a poseb-nu zahvalu uputio je svojim župljanima i svima koji su na bilo koji način pomogli pri obnovi cr-kve. Također, podsjetio je na važnost crkve kao građevine za duhovni rast vjernika.

Povijesni zapisi svjedoče da je na mjestu da-našnje župne crkve 1709. god. postojala mala drvena crkvica pokrivena šimlama. Nova crkva je sagrađena na mjestu stare 1774. godine. Više je puta popravljana, a temeljitije je obnovljena g. 1970.-71. Tom je prigodom uklonjen atrij ispred crkve, a dva su prozorčića uz vrata zatvo-rena, izgrađeno je betonsko pjevalište, podignut prezbiterij a stara sakristija spojena s prezbiteri-jem. Na dnu apside premješten je kameni oltar sa slikom sv. Filipa i Jakova. Ta je slika kopija (ak. slikar Bruno Bulić) stare barokne slike koja se nalazi u sinjskom samostanu. Kod oltara, is-pod trijumfalnog luka je krstionica koju je izra-dio klesar Ante Ušljebrka. Uz trijumfalni su luk dvije niše. U jednoj je kip Gospe od zdravlja, a u drugoj sv. Ante. U crkvenoj lađi je kip sv. Bla-ža i slika sv. Jure (XVIII. st.). Brončane posta-je Križnog puta izradio je 1976. god. ak. kipar Ante Starčević koje su tijekom Domovinskog rata dijelom oštećene ili potpuno uništene. On je izradio i križ koji je postavljen po sredini tri-jumfalnog luka. Uz apsidu je g. 1972. sagrađena mala sakristija. Crkva je dosta stradala za vrije-me Domovinskog rata, oštećen joj je ili uništen sav inventar. Njena temeljita obnova započeta je 1998. god. donacijama biskupije Gubbija, op-ćine Hrvace i župljana. (www.smn.hr)

ŠIBENIK-VAROŠ: NEDJELJA ZAHVALNOSTI ZA PRIMLJENA DOBROČINSTVA

Svake godine u mjesecu listopadu, u cijelom svijetu, u raznim školskim i odgojnim ustano-vama obilježavaju se dani zahvalnosti prema Bogu, za sve primljene darove. U nedjelju, 9. listopada 2016., u crkvi Gospe van Grada u Ši-

beniku slavili smo misu zahvalnicu i prinijeli na oltar plodove zemlje i rada ruku čovječjih: kruh, vino, ulje, sjemenke, voće, povrće. Darove su prinešeni po rukama najmlađih iz naše župe pred oltar uz molitvu zahvale i pjesmu uvijek


radosnog dječjeg zbora pod ravnanjem gospođe Dijane Gaši i s. Antonije Šilović.

Fra Kristijan je u propovijedi posebno ista-knuo da nam je mnogo toga u životu darovano i na čemu još uvijek možemo i moramo bit za-hvalni, ali kako često to i ne uviđamo, jer misli-mo da se podrazumjeva imati svaki dan kruh i

hranu koju blagujemo, vodu koju pijemo, zrak koji udišemo, roditelje, prijatelje, zdravlje... I kako je sve to dar na kojem možemo izricati svakodnevnu hvalu Bogu. Na kraju mise svima se kratko obratio i župnik fra Filip.

IMOTSKI: DEKANATSKI SASTANAK U srijedu, 12. listopada 2016., u prostorijama

Franjevačkog samostana sv. Franje u Imotskom održan je dekanatski sastanak za svećenike Imotskog dekanata.

Sastanak je počeo u 10 sati u samostanskoj kapeli molitvom srednjeg časa i razmatranjem koje je održao fra Jakov Udovičić, župni vikar Vinjana. U 11 sati u samostanskoj dvorani odr-žana je sjednica. Nakon što je zapisničar fra Zo-ran Kutleša pročitao zapisnik prošloga sastan-ka, dekan fra Kristian Stipanović izvijestio je svećenike o susretu Nadbiskupa s dekanima te o važnijim događajima u narednom razdoblju.

Uslijedilo je biranje dekanatskog delegata za suradnju s nadbiskupijskim uredom za pastoral obitelji u pripremi za Nacionalni susret obitelji, koji će se održati u rujnu 2018. u Solinu. Za de-legata je jednoglasno izabran fra Lazar Perica, župni vikar Imotskog.

Zatim je fra Jakov održao izlaganje na temu „Osvrt na zaručnički tečaj u Imotskom deka-natu“. Nakon izlaganja uslijedila je rasprava, a susret je završen ručkom u samostanskom bla-govalištu.

ZAGREB-MBL: PROSLAVA MISIJSKE NEDJELJE U nedjelju, 16. listopada 2016., u župi Majke

Božje Lurdske obilježena je Misijska nedjelja. Na dječjoj sv. misi u 9 sati, koju je predvodio vikar fra Mario, djeca su molitvom, pjesmom

i recitacijom zahvaljivala i molila za misionare diljem svijeta.

Posebnost Misijskoj nedjelji dala je s. Marie-Blanche Dakin iz Benina (Afrika), članica Druž-


be Marijinih sestara od čudotvorne medaljice. Sestra boravi i studira u Zagrebu. Na hrvatskom jeziku je prisutnima predstavila svoj životni put, vjeru u svojoj zemlji i poslanje misionara diljem svijeta i u njezinoj Domovini.”Benin je mala dr-žava, bavimo se zemljoradnjom, ali smo veseli. Ljudi se ne brinu puno, sve prepuštaju Božjoj providnosti. Marijine sestre u Beninu se skrbe o bolesnima, siromašnima i napuštenima, rade s djecom i drže vjeronauk. Osjetila sam, nešto mi je govorilo u srcu da se posvetim cijelim svojim bićem Bogu, i tako sam postala katolička redov-nica” - kaže s. Blanche.

Ni s. Aleksija nije bila pošteđena. Ona je ta-kođer svjedočila o službama koje s ljubavlju i

radošću vrši u našoj Družbi. Nakon ovog svje-dočanstva sestre su hrabro otpjevale dvije pje-sme: jednu na hrvatskom a jednu na francuskom jeziku. S. Blanche je privukla veliku pažnju dje-ce i svih vjernika kada je uz pjesmu svirala i bubanj što su djeca i svi nazočni vjernici s odu-ševljenjem primili.

U programu Misijske nedjelje u župi sudje-lovali su Dječji zbor, prvopričesnici, ministran-ti, s. Željka te osobito s. Mirna i fra Mario. Vjer-nička zajednica i župnik zahvalni su svima na predanom i kreativnom radu. Na kraju sv. mise djeca su vjernicima podijelila imena hrvatskih misionara, s molbom da za njih molimo i dopri-nosimo prema vlastitim mogućnostima.

LIŠANE: ZAHVALA ZA BOŽJA DOBROČINSTVA Na prigodan način misnim slavljem koje je

predvodio fra Luka Banić u Lišanima i Vukšiću u nedjelju, 16. listopada 2016., svečano je obi-lježen Dan zahvalnosti za Božja dobročinstva i dane kruha.

Vrijedne domaćice prekrasno su uredile olta-re crkve Sv. Nikole Tavelića i Sv. Kate kruhom i plodovima njiva vrijednih ljudi naše župe Sv. Mihovila u Lišanima. „Trebamo biti zahvalni Bogu za sve darove i sva dobročinstva koje nam je dao na poseban način za dar života i za sve plodove koje čovjek svojim radom zaslužuje“

rekao je fra Luka u propovijedi. Slavlje su uzve-ličali ministranti i pjevači svojim pjevanjem.

IMOTSKI: PROSLAVA 25 GODINA CRKVE SV. JOSIPA U GLAVINI DONJOJ

U nedjelju 16. listopada 2016., u imotskoj je župi svečano proslavljena 25. obljetnica posve-te crkve Sv. Josipa u Glavini Donjoj. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-ma-karski nadbiskup i metropolit mons. Marin Ba-rišić, a u koncelebraciji su bili imotski gvardijan i župnik fra Kristian Stipanović te samostanski i župni vikar fra Zoran Kutleša. Pjevanje na misi animirao je veliki župni zbor pod ravnanjem Anđelka Nikolića i s. Sofije Vuković, a ceremo-nist je bio nadbiskupov tajnik Gabrijel Kamber.

Prije svete mise djeca i mladi iz Glavine Do-nje održali su kratki uvodni program, koji su s njima pripremile i uvježbale učiteljice iz po-dručne škole u Glavini.

U svojoj homiliji o. Nadbiskup povezao je slavlje obljetnice posvete crkve sv. Josipa, koja je prostor posvećen bogoslužju i molitvi, s ne-djeljnim misnim čitanjima u kojima se govori upravo o molitvi. Posebno je istaknuo molitvu Mojsija na brdu dok su se Izraelci borili s Ama-lečanima. Taj nam događaj ponajprije govori da svaka istinska molitva zadire u sve pore ljud-skog života, odnosno povezana je s konkretnom životnom stvarnošću.

Mons. Barišić istaknuo je Mojsijeve uzdi-gnute ruke kao simbol molitve. Dok su ruke bile uzdignute, Izraelci su pobjeđivali, a kad su ruke bile spuštene, Izraelci su gubili. Naš je ljudski život obilježen trajnom borbom, borbom za do-


bro, odnosno za istinu, pravdu, obitelj, život… Ako u toj borbi ruke nisu uzdignute, tj. ako našu borbu ne prati molitva, onda sigurno gubimo, onda zlo jača i odnosi pobjedu.

Citirajući jednog židovskog pjesnika koji je rekao da njegov narod nije gubio zbog manj-ka oružja niti pobjeđivao zbog obilja oružja, o. Nadbiskup osvrnuo se na borbu za hrvatsku slobodu i nezavisnost. U molitvi uzdignute ruke branitelja i čitavog našeg naroda učinile su da, unatoč premoći neprijatelja u naoružanju, pobi-jedimo i izborimo toliko željenu slobodu i mir.

Na kraju je naglasio da je sv. Josip zaštitnik Hrvatskog sabora i čitave Domovine, kao i Gla-vine Donje u kojoj danas slavimo srebrni jubilej crkve posvećene njemu. Preporučio je zagovoru i zaštiti sv. Josipa čitav hrvatski narod, a osobito Glavinu Donju da svi živimo po Božjoj volji u miru i radosti.

Na kraju euharistijskog slavlja prisutnima se obratio gvardijan zahvalivši svima koji su za-služni za izgradnju i uređenje crkve sv. Josipa, u kojoj se svake nedjelje i svetkovine slavi sveta misa, a subotom održava vjeronauk za djecu i

mlade iz tog mjesta. Zahvalio je svima koji su doprinijeli svečanosti proslave 25. obljetnice posvete crkve, na poseban način o. Nadbiskupu koji se rado odazvao na slavlje i uputio svoju pastirsku riječ vjernicima.

Nakon mise u dvorani koja se nalazi u kripti crkve mještani Glavine pripremili su zakusku.

Ideja o gradnji crkve u Glavini Donjoj nasta-la je već šezdesetih godina prošlog stoljeća kad su mještani iz brdskog predjela počeli graditi kuće u polju, čime je naselje polako raslo te se osjetila potreba za filijalnom crkvom u tom dije-lu imotske župe. Zahtjev za gradnju crkve upu-ćen je nadležnim državnim tijelima 19. veljače 1986., kad je gvardijan i župnik bio pokojni fra Ante Madunić. Zbog nesklonosti tadašnjih vla-sti dozvola je izdana tek 3. veljače 1989. Kamen temeljac postavljen je 18. ožujka iste godine. Naime, te je godine Cvjetnica bila 19. ožujka, tako da se sv. Josip slavio dan ranije.

Nakon više od dvije godine gradnje crkvu je u nedjelju 25. kolovoza 1991. posvetio tadašnji splitsko-makarski nadbiskup mons. Ante Jurić.


BILICE: PROSLAVA MISIJSKOG DANA U Jubilarnoj godini milosrđa, naša Župa

Uznesenja Marijina u Bilicama slavi svoju 50-tu obljetnicu osnivanja, a posebno, ove ned-jelje 23. listopada 2016.,slavi i 90-tu obljetnicu Svjetskog misijskog dana.

Milosrđe, kao most između Neba i zem-lje, Boga i čvojeka, svoje lice naročito poka-zuje „tamo gdje palme cvatu“; gdje naši mi-sionari govore svijetu „ovdje kraljuje Gospodin Bog“.

I naš je župnik, fra Ante Vukušić, misionar na djelu. Proveo je u Africi (DR Kongo) vri-jeme od 1980. do 1997., godine. Svoju misiju, sedamnaest godina života i rada, kao i brojne događaje opisao je u knjizi „Stopama misionara u Africi“. Danas nas je na nedjeljnoj misi, uz čitanje poruke pape Franje za svjetski misijski dan, uveo u pravo misijsko raspoloženje.

Svjetski misijski dan, pokrenulo je Papin-sko djelo za širenje vjere, a odobrio papa Pio XI godine 1926.Papa je ove, jubilarne devede-sete godine slavljenja misijskog dana, poseb-

no istaknuo kako milosrdnu ljubav najbolje svjedoče muškarci i žene svih životnih dobi, ili čitave obitelji, koje ostvaruju svoj misijski poz-iv u raznim oblicima: od izravnog naviještanja Evanđelja do karitativne, obrazovne, zdravst-vene, socijalne i druge službe. U prigodi 90-te obljetnice Svjetskog misijskog dana, papa Fran-jo nas dalje poučava kako Bog želi da se svi ljudi spase. Stoga trebamo „izlaziti kao učenici misionari, svaki velikodušno ulažući svoje tal-ente, kreativnost, mudrost i iskustvo, kako bi se donijelo poruku Božje nježnosti i suosjećanja čitavoj ljudskoj obitelji”.

Preko mise, podno oltara u našoj župnoj Crkvi danas su izloženi misijski predmeti: razni suveniri i umjetnine koje živo svjedoče o kul-turi tamošnjeg naroda. Poslije jutarnje nedjeljne mise, u dvorani Duhovnog centra, župljani su imali priliku pogledati izložbu misijskih stvari i predmeta karakterističnih afričkom narodu i podneblju. Predmeti iz svakodnevne uporabe (svijećnjaci, posuđe i dr.), te umjetnine,izrađeni


su materijalima slonovače, crnog afričkog drva ebanovine, a slike su izrađene lijepljenjem listova stabala banane na paprinatoj ili plat-nenoj podlozi. Slike vjerno prikazuju pejzaž i uobičajene situacije iz afričke svakodnevnice. Posebno se istakla slika Majke Božje „No-tre Dame de Kibeho“, kao tamnopute žene, savršenih crta lica, u bijeloj haljini, sa plavim plaštem, sklopljenih ruku koje obavija krunica.

Na „misijskoj izložbi“ u našoj Župi, mogla se kupiti i knjiga našeg župnika fra Ante Vukušića: „Stopama misionara u Africi“. Prihod nastao prodajom knjige, jednako kao i današnja mi-lostinja, namijenjen je za financiranje misija.

Osim „afričke“ izložbe, danas su u Duhovnom centru izlagali svoje radove i oni najmlađi. Djeca su likovno radila pod vod-stvom naše župljanke, akademske kiparice Milene Mikulandra. Njihovi „mali“ radovi pri-kazuju plakate i ideje na temu 50-te obljetnice naše Župe, te pejzaže , odnosno prirodne ljepote ovog krajolika.

Velik je broj naših župljana došao pogle-dati misijsku (i dječju) izložbu, na kojoj smo, uz druženje, ponešto i naučili, te se i duhovno obogatili.

IMOTSKI: SUSRET ODGOJNIH ZAVODA PROVINCIJE U samostanu sv. Franje u Imotskom u ned-

jelju 23. listopada 2016. održan je ovogodišnji susret odgojnih zavoda Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja. U susretu su sudjelovali sjemeništarci iz sjemeništa u Sinju, postulanti iz postulature u Imotskom, novaci iz novicijata na Visovcu i bogoslovi iz klerikata u Splitu i Za-grebu, svi u pratnji svojih odgojitelja.

Nakon okupljanja uslijedilo je s početkom u 10:30u crkvi sv. Franje svečano euharistijsko

slavlje koje je predvodio provincijal fra Joško Kodžoman. U koncelebraciji su bili fra Kris-tian Stipanović, magistar postulanata, fra Jure Šimunović, meštar novaka, fra Ivan Udovičić, prefekt sjemeništaraca, fra Nedjeljko Jukić, do-prefekt sjemeništaraca, fra Ivica Jurić, magistar bogoslova u Splitu, fra Domagoj Volarević, domagistar bogoslova u Splitu, fra Ivan Maletić, magistar bogoslova u Zagrebu, i fra Jo-sip Repeša, provincijski promicatelj duhovnih


zvanja. Na misi je bio i fra Stojan Damjanović, domeštar novaka. Pjevanje na svetoj misi an-imirao je zbor bogoslova i sjemeništaraca pod vodstvom fra Frane Bosnića.

U svojoj homiliji o. Provincijal naglasio je da se susret odgojnih zavoda održava u Imotskom u sklopu proslave 300. obljetnice oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Zatim je potaknuo sve prisutne vjernike da mole za kandidate svih odgojnih zavoda, kao i za nova duhovna zvanja jer nas na molitvu potiču misna čitanja, osobito prvo čitanje i evanđelje. Razmišljajući o navedenim čitanjima o. provincijal rekao je da molitva treba biti ustrajna i ponizna, odnosno proizlaziti iz vjere u Božju svemogućnost i do-brotu. Naime, istinski vjernik ima povjerenje u Boga i zna da su Bogu poznate sve njegove potrebe. Cilj molitve treba biti zajedništvo s

Bogom i bližnjima, a to je ustvari spasenje za kojim svaki čovjek u svom srcu čezne.

Na kraju mise svima se obratio gvardijan fra Kristian te pozdravio kandidate i odgojitelje svih odgojnih zavoda, a posebno o. Provinci-jala. Zatim su kandidati gostujućih odgojnih za-voda ukratko predstavili svoje zajednice i život u njima, a na kraju je bogoslov fra Ivan Đuzel svjedočio o svom zvanju.

Poslije mise i zajedničkog fotografiranja bio je ručak u samostanskom blagovalištu. U 14 sati o. provincijal sastao se sa svim odgojiteljima, a kandidati su imali vrijeme za rekreaciju, što je dio njih iskoristio za nogometni turnir.

U 16 sati u crkvi sv. Franje bila je zajednička pobožnost Bl. Djevici Mariji, nakon čega su se svi gostujući zavodi uputili svojim kućama.


INOZEMNA PASTVA

VANCOUVER: UVOĐENJE ŽUPNIKA U SLUŽBU U nedjelju, 28. kolovoza 2016., u župi Pre-

čistog Srca Marijina u Vancouveru, nadbiskup Michael Miller uveo je u službu župnika fra Slavena Milanovića Litru. U propovijedi nad-biskup je, citirajući papu Benedikta XVI. nagla-sio da je svećenik snagom sakramenta sv. reda dodijeljen u službu Božjem narodu koji mu je povjeren.

Uvođenje župnika u službu nije propisano kao nužni obred, ali je to lijepi način da župna obitelj upozna i izrazi dobrodošlicu novom žu-pniku. Nada se da će o. Slaven nastaviti preda-ni rad svojih prethodnika kojima je nadbiskup izrazio zahvalnost. Zahvalan sam Crkvi u Hr-vatskoj i ovoj župi, rekao je nadbiskup, koje održavaju dostojanstvo ljudskog života protiv svih napada na blago obitelji koja je temelje-na na braku između muškarca i žene. Rekao je da će moliti da vrijednosti koje njegujemo i za koje su hrvatski katolici mnogo trpjeli, budu prenesene na nove naraštaje. Zatim je citirao bl. kardinala Alojzija Stepinca: “Jedno od najvećih zala našeg vremena je osrednjost u pitanjima vjere. Nemojmo se zavaravati... Ili smo katolici ili nismo. Ako jesmo onda to mora biti vidljivo u svim vidovima našega života.”

Nakon propovijedi o. Nadbiskup je poveo novog župnika do ambona s kojeg će navješći-

vati riječ Božju; do krstionice u kojoj će mnoge pridruživati narodu Božjem; do ispovjedaonice u kojoj će opraštati grijehe; do svetohraništa pred kojim će moliti za povjerenu zajednicu, te do oltara na kojem će prinositi euharistijsku žr-tvu.

Na kraju mise fra Slaven je zahvalio o. Nad-biskupu i obećao mu da će u njemu imati vjer-nog suradnika, a župnoj zajednici da će uložiti sve svoje snage za njihovu duhovnu izgradnju.

Nakon mise zajednica je pozvana u crkvenu dvoranu na druženje s o. Nadbiskupom i novim župnikom.

KELKHEIM: UVOĐENJE NOVIH MINISTRANATA I MISA ZA MLADE Za vrijeme slavlja svetih misa u nedjelju, 18.

rujna 2016., u crkvi sv. Dionizija, u Kelkheimu kao i u Bad Sodenu, župa Main-Taunus/Hoch-taunus postala bogatija za sedamnaestero novih ministranata.

Ova nedjelja, 18. rujna, uistinu je bila bogata zanimljivim događajima u župi Main-Taunus/Hochtaunus ali i u limburškoj biskupiji. Ove nedjelje je dr. Georg Bätzing postao novi lim-burški biskup, trinaesti po redu, ali nije samo


inozemna pastva

on danas imao svoj veliki dan nego i sedamna-estero ministranata, koji su bili primljeni u mi-nistrantsku službu, koja je, po riječima župnika fra Marinka Vukmana, od izuzetne važnosti i pomoći za svećenika u liturgiji. Nakon uvođe-nja, stariji ministranti pomagali su novim mini-stramtima u odijevanju, kako bi bili spremni za služenje na svetoj misi u krcatoj crkvi sv. Dioni-zija u Kelkheimu, koju je animirao zbor mladih.

U svojoj propovijedi je župnik potakao oku-pljeni narod na odlučno djelovanje. “Ne smije-mo stajati skrštenih ruku i ništa ne raditi u ovo-me svijetu, da ne bismo zaprljali ruke”, rekao je te spomenuo priču jednog čovjeka, koji je nakon smrti došao pred Boga i hvalio se čistim rukama, što na koncu Bogu nije bilo drago, jer

taj čovjek ništa nije činio u svijetu. Poanta pri-če koju je župnik ispričao bila je u djelovanju i borbi, bez obzira na to hoće li čovjek ruke uprljati ili ne. “Bog nam ne odobrava da stojim skrštenih ruku, da ništa ne radimo u ovome svi-jetu. Budite snalažljivi rekao nam je Gospodin, budite snalažljivi u Bogu”, istaknuo je župnik. Potakao je vjernike da se nikada ne umore činiti dobro i da založe svoj život za dobro drugih. “Mi moramo mijenjati ovaj svijet, mijenjati ga onako kao Isus Krist, koji nam je dao primjer kako i što činiti”, dodao je.

Nakon svete mise okupili su se stari i novi ministranti ispred oltara, za zajedničku fotogra-fiju, a brojni vjernici s pljeskom i radošću su po-zdravili nove služitelje oltara.

KELKHEIM: PROSLAVLJENA GOSPA VELIKOGA HRVATSKOG KRSNOG ZAVJETA

Zaštitnicu župe, Gospu Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, proslavila je Hrvatska katolič-ke župa Main-Taunus/Hochtaunus u nedjelju, 25. rujna 2016. godine. Središnje euharistij-sko slavlje, u crkvi sv. Dionizija, u Kelkheimu, predslavio je fra Damjan Čovo, duhovnik re-dovnica u nadbiskupiji München, a Veliki zbor župe uljepšao je slavlje svojim pjevanjem.

Prije svete mise istaknuo je župnik fra Ma-rinko Vukman u svom pozdravom govoru, kako je naša domovina označena velikim Marijinim prošteništima, te kako u svakom svetištu puk naziva Gospu imenom tog svetišta i kako se ča-ste likovi, slike i kipovi koji se od starine nalaze u tim crkvama, primjerice Gospe Sinjske, Bi-stričke, Trsatske, Aljmaške, Voćinske, Tekijske, Olovske, Komušinske, Širokobriješke, Među-gorske. “Ali lik Gospe Velikog Hrvatskog Za-vjeta stariji je od svih zavjetnih i čudotvornih njezinih slika i kipova u svim tim crkvama”, rekao je.“Tim likom označena je je sva hrvat-ska crkvena povijest u znaku Marije. Zvoni-mirova Gospa koja je devet stoljeća bila zabo-ravljena pod ruševima u Biskupiji kod Knina, u ruševinama po kojima su gazili svi tuđinski osvajači i krvnici, postala je znak buđenja hr-vatske katoličke samosvijesti osobito u prošlom stoljeću.” Nadalje je u svom govoru pozdravio predsjedatelja središnjeg misnog slavlja, fra

Damjana Čovu, inače duhovnika redovnica u nadbiskupiji Münchenu.

Fra Damjan Čovo u svojoj je propovijedi istaknuo izuzetnu snažnu Marijinu vjeru, ne samo podno križa u zadnjim Isusovim trenuci-ma prije smrti, nego i kroz cijeli njezin život. “Njezin cijeli život je pokazao koliko je vjera velika. Ali isto tako nam govori kako prije nego što će Marija začeti, Bog preko anđela pita”, na-glasio je. “Iako ne razumije, prihvaća. Na kraju vidimo kako završava život njenog sina. Umire na križu. Zašto? Da Ivan, učeninik, i ne samo on, nego svi Božji učenici, dobiju duhovnu maj-ku, ne samo tjelesnu, nego onu majku koja je ro-dila samoga Isusa, sina Božjega, bogočovjeka.” Nadalje je u homiliji potakao, da svi vjernici od Marije nauče povjerovati Bogu. “Vjerujmo da je Bog s nama, ne da nas oslobodi patnje, nego da nam dadne snage da je možemo nadvladati”, rekao je pri kraju.

Misno slavlje uljepšao je Veliki zbor Hrvat-ske katoličke župe Main-Taunus/Hochtaunus. Kolekta te nedjelje bila je namjenjena za potre-be Caritasa. Nakon misnog slavlja, nastavilo se druženje uz domaće specijalitete.


inozemna pastva

SLAVLJE MLADE MISE FRA PETRA KOMLJENOVIĆA U HKZ SINDELFINGEN

U nedjelju, 25. rujna 2016. godine mladu je misu u Hrvatskoj katoličkoj zajednici u Sindel-fingenu proslavio fra Petar Komljenović, član Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja (Split). Fra Petar je rođen i odrastao u Sindelfin-genu a njegovi roditelji Marija (Marinka) i Ivan rodom su iz Sanskog Mosta (BiH) gdje je fra Petar 31. srpnja slavio mladu misu.

Za Hrvatsku katoličku zajednicu Sindelfin-gen koja je osnovana 1970. godine fra Petar je prvo duhovno zvanje tako da je to slavlje bilo

na ponos i radost cijeloj zajednici. Fra Petar je kao dječak i mladić sudjelovao u životu i radu te zajednice. Nakon studija teologije u Tübin-genu odlučio je stupiti u redovničku zajednicu Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu čiji su članovi voditelji HKZ u Sindelfin-genu od osnutka do danas.

Euharistijsko slavlje započelo je svečanom procesijom uz glazbenu pratnju gradske glazbe grada Sindelfingena. U euharistijskom slavlju sudjelovalo je nekoliko svećenika i mladomi-snikove subraće. Uz propovjednika Antu Akra-pa bili su fra Zvonko Tolić, fra Frano Mila-nović-Litre, fra Ante Bilić, vlč. Horst Walther Petrov prijatelj sa studija teologije u Tübingenu, vlč. Joy Oravanamthadathil Choolur iz Indije i fra Ivica Erceg, voditelj HKZ Sindelfingen. Slavlju nakon svete mise pridružili su se vlč. Ivica Komadina, voditelj dušobrižničkog ureda u Frankfurtu, fra Ivan Škopljanac-Mačina, fra Jure Zebić, fra Mijo Šabić, fra Josip Kulović te fra Josip Bebić.

Slavlje mise uzeličali su članovi tri zbora iz

zajednice Sindelfingen. Mješoviti zbor odraslih pod ravnanjem s. Rozarije Ćurić, zbor „Salve Angeli“ pod ravnanjem gđe Kristine Ljubičić te Ženska klapa pod vodstvom gđe Natalije Kozi-na.

Na početku euharistijskog slavlja riječi do-brodošlice uputio je voditelj HKZ Sindelfingen fra Ivica Erceg, a nakon njega sve je pozdravio pater Johannes Rathfelder, župnik župe Presve-tog Trojstva u Sindelfingenu. Recitacijom je fra Petra pozdravila njegova najstarija nećakinja Lisa Pereira Komljenović. Pozdravnim riječi-ma u ime cijele zajednice fra Petru se obratio predsjednik župnog pastoralnog vijeća HKZ Sindelfingen gosp. Stjepan Cvitković. Poseb-no je dojmljiv bio trenutak blagoslova Petrove majke Marije nakon čega je započelo euharistij-sko slavlje. Prvo je čitanje čitao Marin Puljić na hrvatskom a drugo čitanje na njemačkom proči-tala je Maja Gerstner. Evanđelje je na njemač-kom jeziku navijestio fra Frano Milanović-Litre a propovijed je imao fra Ante Akrap. Fra Ante je istaknuo važnost osobne molitve i prepoznava-nja Božjeg poziva u vlastitom srcu te izvršava-nja poslanja na koje nas Bog poziva. Istaknuo je i blagdan Gospe Velikoga Hrvatskoga zavjeta, zaštitnicu ove zajednice. Približio je lik Marije kao žene koja prihvaća svoju zadaću u životu te se propovjednik pita: Imamo li mi snage prihva-titi svoju zadaću, svoju ulogu i to živjeti? Ima-mo li snage taj biser koji se nalazi u nama, koji nam je Bog usadio duboko iznijeti na vidjelo, da nešto po nama zasja, da bude prepoznatljivo? Potrebno je na kraju dozvoliti Bogu da posta-ne stanovnik našega života, da hram naše duše postane Božje svetište i prebivalište, istaknuo je propovjednik. Molitvu vjernika čitali su Petrovi prijatelji dvojezično a prikazne darove na oltar: misnicu i štolu, Bibliju i križ, prinijeli su Ante, Luka i Ilija, mladomisnikova braća.

Na kraju euharistijskog slavlja mladomisni-ka i sve vjernike pozdravio je dr. Bernd Vöhrin-ger, gradonačelnik Sindelfingena. Dr. Vöhrin-ger je izrazio posebnu zahvalnost i čast što je mogao biti dionik slavlja te je naglasio važnost Hrvatske katoličke zajednice i njezinu bitnu i


inozemna pastva

prepoznatljivo pozitivnu ulogu u Sindelfingenu. Fra Petru i cijeloj zajednici izrazio je čestitke i fra Ante Bilić koji je bio voditelj HKZ Sindel-fingen u vrijeme Petrovog djetinjstva i mladosti. Sadašnji župnik fra Ivica Erceg čestitao je tako-đer fra Petru te zahvalio svima koji su pomogli oko cjelokupne organizacije slavlja. Na kraju se sam fra Petar obratio cijeloj zajednici te zahva-lio najprije Bogu za dar poziva, svojoj obitelji kojaga je podržavala i koja je uvijek uz njega, župniku fra Ivici Ercegu za cjelokupnu organi-

zaciju slavlja, pjevačima, cjelokupnoj zajedni-ci i svima koji su na bilo koji način doprinijeli slavlju. Nakon „Te Deuma“ fra Petar je udijelio svoj mladomisnički blagosov.

Nakon euharistijskog slavlja, u pastoralnom centru pokraj crkve uslijedilo je slavlje kod obi-teljskog stola za sve vjernike. Glazbeni program animirao je tamburaški sastav „Crvenolišće“ a nastupili su i folkloraši iz zajednice Sindelfin-gen pod vodstvom gđe Brigite Livaja.

MÜNCHEN: PREDSTAVLJANJE KNJIGE FRA STJEPANA ČOVE U organizaciji Akademskog kruga Hrvatske

katoličke misije u Münchenu pod vodstvom mr. Ante More, u nedjelju, 2. listopada 2016., održano je predstavljanje dugogodišnjega znan-stvenog rada fra Stjepana Čove i njegove najno-vije knjige „Franjevci žrtve Drugoga svjetsko-ga rata i poraća u Cetinskoj krajini“.

Kako je u samom uvodu predavanja nazna-čio fra Filip Mimica, vijest o smrti pogodi sva-kog čovjeka, a posebice ako se radi o nekome pojedincu iz naroda kojemu i sami pripadamo. Zbog toga se i prof. dr. fra Stjepan Čovo u svo-jem dugogodišnjem znanstvenom i teološkom radu dotakao i ove teme koja ne smije biti za-boravljena; o ubojstvima fratara Cetinske kraji-ne počinjenim tijekom Drugoga svjetsko rata i poraća. Unatoč zapečaćenim arhivima UDBE i mnogim poteškoćama pri istraživanju okolnosti mučenički ubijenih 44 franjevca iz Provincije Presvetog Otkupitelja, fra Stjepan Čovo uspio

je sakupiti podatke o 20 franjevaca i objaviti ih u svojoj knjizi.

Komunisti su fratre smatrali svojim zakle-tim neprijateljima jer su branili vjerske i narod-ne vrijednosti života od kojih je narod Cetin-ske krajine oduvijek živio. Prema riječima fra Stjepana Čove, u Jugoslaviji je mržnja prema Katoličkoj crkvi pored ideološke dobila i nacio-nalne obrise. Koliko je to bilo na djelu, vidi se iz toga što je Vladimir Bakarić, predsjednik Cen-tralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i prvi predsjednik komunističke Vlade Narodne Republike Hrvatske, otvoreno rekao Svetozaru Ritigu, tadašnjem ministru vjerskih poslova u Zagrebu, kako su svećenici njegovi neprijatelji. Time je navijestio rat Katoličkoj crkvi.

Partizani-komunisti počeli su progoniti i ubi-jati fratre od 1942. godine i to su produžili do 1948. godine. Svi fratri bili su žrtve partizansko-komunističkog progona osim o. fra Rafe Kalini-


inozemna pastva

ća koji je živ spaljen od njemačke vojske dok je išao opremiti umirućeg bolesnika, a o. Kovačić bio je žrtva dvoreći bolesne tifusare. Četrnae-storica (14) fratara bili su župnici ili kapelani (oo. Bazo, Borković, Bradarić, Cvitanović, Gla-vaš, Milanović-Litre, Paviša, Pavlov, Poljak, A. Romac, I. Romac, Šabić, Vezilić i Vugdelija), četvorica su bili profesori (oo. Kalinić, Kova-čić, Lapić i Olujić), jedan gvardijan (o. Bajić) i jedan student teologije (fra R. Vučić). Od četvo-rice profesora dvojica su ubijeni bez procesa: o. Olujić i o. Lapić, dok je o. Kalinić živ spaljen, a o. Kovačić zaražen tifusom dvoreći zaražene. Fra Rudolf Vučić, student teologije, ubijen je u završnim ratnim operacijama blizu Trsta. Ni-jednom franjevcu nije dokazan nikakav osobni zločin.

Kako je naznačio fra Stjepan Čovo u svojem izlaganju, mržnja protiv vjere iskaljena je pre-ma svim umorenim fratrima a posebno prema o. Anti Cvitanoviću. Mučitelj ga je pitao vjeruje li u Boga, u članke Vjerovanja, i poslije pozi-tivnog odgovora na svaki članak, gađao ga je tanetom puške dok ga nije ubio. To brutalno fra Antino ubojstvo potvrdio je sam mučitelj. Fratri su bili čvrsti u obrani vjere i nacije, suprotstav-ljali su se nametnutoj ideologiji koja se kosila s vjerskim i nacionalnim interesima. O. Grabić, provincijal, tvrdio je, da se s punim pravom

mogu ubrajati među mučenike. Smrt većine fratara dogodila se strijeljanjem, na nepoznatim mjestima, najvjerojatnije u jamama (oo. Cvita-nović, Olujić, Pavlov, A. Romac i Vezilić). Prije smrti, fratri su bili podvrgavani veoma okrut-nim mučenjima, dugim i neljudskim ispitivanji-ma, elektrošokovima itd. Na Križnom putu su nestali: o. Šabić i o. Vugdelija. Petorici je sudio nepravedni vojni ratni sud i izrekao smrtnu osu-du: o. Veziliću, o. Milanović-Litri, o. Glavašu i o. Poljaku dok je o. Bajić bio osuđen 12 godina zatvora tijekom kojeg je umro u kaznionici Sta-ra Gradiška. Na nekim formalnim sudskim pro-cesima, sudsko vijeće sačinjavale su redovito nekvalificirane osobe, pune mržnje prema vjeri i Crkvi. Okrivljenici nisu imali nikakve pravne zaštite i djelotvorne potpore da dokažu svoju nevinost, niti su im dozvolili svjedoke, niti suce branitelje.

Prema riječima fra Dušana More, ova knjiga pisana je i vođenja ljubavlju, a ne osvetom ili mržnjom. Pisana je zbog istine kako bi mogli oprostiti krvnicima, danas još živućima ili već mrtvima, koji su ta zlodjela počinili. Franjevci-mučenici sada se vraćaju u javnost reljefima i pisanim porukama sa željom i opomenom da se takva zla nikad ne ponove.

KELKHEIM: HODOČAŠĆE U RIM, ASIZ I PADOVU Na samom kraju mjeseca rujna u Jubilarnoj

godini Milosrđa Hrvatska katolička župa Ma-in-Taunus/Hochtaunus sa svojim župnikom fra Marinkom Vukmanom uputila se na hodočašće u Rim, Asiz i Padovu. Pedeset i dvoje župljana stiglo je u Asiz u četvrtak 29. rujna u jutarnjim satima ispred bazilike Gospe od Anđela (Porci-junkule).

Tu ih je dočekala studentica crkvene povi-jesti u Rimu, Loredana Fabijanić. Ona je bila vodič u Asizu i u Rimu. Na tom mjestu imali su prilike vidjeti, čuti i doživjeti kako je u ma-loj crkvici nedaleko od središta grada Asiza, sv. Franjo odlučio ostaviti svoje imanje i svoj la-godan život, započeo svoj put s Kristom, osno-vao red Manje braće i završio svoj ovozemalj-ski put, a ono što je kroz ovu jubilarnu godinu

na poseban način važno jest da je upravo u toj maloj crkvi sveti Franjo zatražio od Gospodi-na potpuni oprost za svakog vjernika te je papa Honorije III. 1216. godine dao odobrenje da svaki vjernik koji hodočasti na blagdan Gospe od Anđela (2. kolovoza) upravo u tu crkvu, te se ispovijedi i pričesti može dobiti potpuni oprost od vremenitih kazni. U ovoj godini Milosrđa upravo taj potpuni oprost može se dobiti u svim katedralama i bazilikama u svijetu. Nakon mo-litve Gospi hodočasnici su se uputili u stari dio gradića Asiza gdje su posjetili baziliku svetog Franje u kojoj se nalazi grob svetog Franje i nje-gove prve braće te su se uputili u baziliku svete Klare, a potom uživali u ljepotama pitoresknog gradića na obroncima Umbrije s kojeg im se pružao široki pogled na krajolik obojen jesen-


inozemna pastva

skim bojama. Pred smiraj dana hodočasnici su krenuli put Rima.

Sljedeći dan, petak, župljani su stigli u samu srž zapadnog kršćanstva na trg i u baziliku sv. Petra, koji nam svjedoči o bogatoj i dugoj proš-losti kršćanstva, a pred činjenicom da je, ba-ziliku i umjetnička djela koja se u njoj nalaze napravila ljudska ruka, svakog je posjetitelja ostavila bez daha. Iako prekrcana velikim bro-jem posjetitelja u bazilici se osjetio poseban mir, a u trenucima molitve pred grobom svetog Ivana Pavla II svaki je vjernik pronašao snagu za nastavak svog hodočašća. Nakon bazilike hodočasnici su se imali prilike susresti s remek-djelima baroknog graditeljstva, skulpture i sli-karstva tako su posjetili Piazzu Navona, Pante-on odnosno Crkvu Blažene Djevice Marije od Mučenika, raskošnu Fontanu di Trevi, kratko su odmorili na novoobnovljenim Španjolskim stu-bama te se uputili do Piazze del Popolo gdje su u crkvi Santa Maria del Popolo mogli izbliza uživati u vrhunskom dostignuću baroknog sli-karstva, majstorskoj izvedbi umjetnika Carra-vagia koji prikazuje pribijanje svetog Petra na križ, te ne drugoj slici obraćenje svetog Pavla.

U subotu, na samom početku mjeseca listo-pada hodočasnici su posjetili baziliku Svetog Križa Jeruzalemskog te se pomolili pred re-

likvijama drvenog križa na kojem je visio naš Spasitelj, te trnjem i čavlima koji se čuvaju u toj bazilici. Hodočasnici su skrušeno zapjevali korizmenu pjesmu O Isuse daj da pjevam, krat-ko se pomolili i u tišini izašli te se uputili prema katakombama sv. Kalista, zatim bazilici Svetog Pavla izvan zidina, bazilici Svetog Ivana Late-ranskog te su na koljenima išli Svetim Stubama kojim se i Isus popeo do Pilata, prikazajući svo-je molitve i nakane. U posljepodnevnim satima posjetili su baziliku Svete Marije Velike pred kojom su zapjevali poznatu marijansku pjesmu Čuj nas Majko, nado naša, a nakon toga u crkvi Svetog Petra u okovima vidjeli relikvije okova kojima je sv. Petar bio okovan u Jeruzalemu, ki-parsko djelo slavnog Michelangela „Mojsije“ te grob hrvatskog umjetnika Julija Klovića.

U nedjelju 2. listopada, hodočasnici su izbli-za pogledali ostatke slavnog antičkog grada Rima, Circus Maximus, Forum Romanum, Coloseum te Konstantinov slavoluk te su čuli ponešto o svakodnevnom životu starih Rimlja-na, ali i o suvremenim Rimljanima, a osim toga posjetili su baziliku svete Marije od Nebeskog oltara (Ara Coeli) u kojoj se nalazi grob po-sljednje bosanske kraljice Katarine Kosače – Kotromanić na kojem su se pod vodstvom fra Marinka i pomolili. Toga su dana hodočasnici


inozemna pastva

u 18.00 sati slavili misu na hrvatskom jeziku u Hrvatskom Zavodu svetog Jeronima gdje ih je srdačno dočekao novoizabrani rektor don Božo Radoš koji je predvodio slavlje u zajedništvu s fra Marinkom Vukmanom i ostalim svećenici-ma studentima koji borave u Zavodu. Poseban doživljaj bio je susresti mlade svećenike stu-dente s kojima su hodočasnici odmah pronaš-li zajedničko porijeklo, prijatelje i poznanike, tako ih je posebno obradovao vlč. Branko Jurić iz Rame (Prozor) i vlč. Zlatko Matić iz banja-lučke biskupije.

Dani u Rimu prolazili su u obilaženju raznih znamenitosti i bazilika, s bolovima u nogama i žuljevima, no pjesme, vedrine, molitve i po-zitivnog duha nije manjkalo. Velikodušnost i srčanost ove grupe hodočasnika osvojila je sve druge hodočasnike i posjetitelje koje su naši župljani susretali. Nitko nije ostao ravnodušan

pred veselim i glasnim pozdravom, srdačnim osmijehom i razdraganom pjesmom naših ho-dočasnika. Petodnevno hodočašće završeno je posjetom Padovi. U bazilici sv. Ante Padovan-skoga slavili su svetu misu koju je prevodio fra Nikola Rožanković. On je hodočasnike upoznao sa životom sv. Ante i poviješću bazilike. Nakon toga posjetili su i svetište sv. Leopolda Bogda-na Mandića, gdje su se pomolili pred izloženim tijelom sv. Leopolda. Tu su svečano prošli kroz vrata milosrđa i obavili prigodne molitve.

Neka Gospodin blagoslovi i udijeli obilje milosti našim hodočasnicima da im iskustvo hodočašća u Rimu, Asizu i Padovi ne bude tek puko sjećanje na izlet već da svojim primjerom i molitvom budu znak i blagoslov svima nama, kako bismo svi zajedno postali „milosrdni kao što je Otac naš milosrdan“ (Lk, 6, 36.).

VIERZEHNHEILIGEN: TRODNEVNI PASTORALNI SKUP „Sakramenti i pastoral obitelji“ – bila je tema

godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih sveće-nika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz zapadne Europe, koji je održan od ponedjelj-ka 10. do četvrtka 13. listopada 2016. u Kući za daljnjeg usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzenheiligenu kod Bamberga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Na skupu se okupilo više od osamde-set sudonica i sudionika iz Njemačke, Švicar-ske, Švedske i Francuske.

Skup je započeo u utorak 11. listopada za-zivom Duha Svetoga. Sve je uime organizatora pozdravio delegat za hrvatsku pastvu u Nje-mačkoj vlč. Ivica Komadina. Ujedno je prenio pozdrave ravnatelja za dušobrižništvo Hrvata u inozemstvu vlč. dr. Tomislava Markića, koji se nalazi na pastoralnom skupu hrvatskih pastoral-nih djelatnika u Kanadi.

Sudionike je pozdravio i ravnatelj dušobriž-ništva za katolike drugih materinskih jezika Nje-mačke biskupske konferencije Stefan Schohe.

Predstavili su se i novi pastoralni djelat-nici: vlč. Damir Kovačić (Hagen i Ennepetal/Lüdenscheid), o. Stjepan Matijević (Nür-nberg), o. dr. Rudi Paloš (Bamberg), vlč. Ve-

selko Župarić (Freiburg), fra Slavko Antunović (Ludwigshafen) i s. Dominika Gjergjaj (Alban-ska katolička misija u Aarau u Švicarskoj).

U rad skupa je uveo dr. Adolf Polegubić podsjetivši, kako će predavanja sa skupa naći mjesto u 18. zborniku radova sa tih pastoralnih skupova, koji predstavljaju veliku vrijednost, a izlaze u izdanju Ureda u Frankfurtu.

Predavanje pod naslovom „Zašto slaviti sa-kramente?“ održao je dr. Ante Mateljan.

U popodnevnim satima dva je predavanja održao dr. Čondić- o braku i obitelji između cr-kvenoga nauka i suvremenosti te o pastoralu i nekim neredovitim stanjima braka i obitelji.

Misno slavlje toga dana predvodio je i pro-povijedao predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, pomoćni sarajevski biskup mons. dr. Pero Sudar.

U večernjim je satima toga dana održana duhovno-kulturni program. Zbor sastavljen od sudionica i sudionika skupa „Ad hoc“ pod vod-stvom dr. fra Šimuna Šite Ćorića izveo je neko-liko duhovnih skladbi. Predstavljen je i 17. po redu zbornik „Vjera, psihologija i zdravlje“, s prošlogodišnjeg skupa održanog u Kaštel Šta-filiću. Dr. Adolf Polegubić je predstavio knji-


gu Valentina Ćorića „Pomet u glavu – Kroz ključncu se bolje, nego kroz otvorena vrata, vidi“ (Iz haaškoga zatvora), objavljenu 2016. u Hrvatskom slovu te zbirku otpjevnih psalama fra Stipice Grgata pod nazivom „Pjevajte Bogu našemu“, koja je objavljena u nakladi „Službe Božje“. Nekoliko je riječi rečeno i o knjigama dr. o. Vjekoslava Lasića „Zbivanja oteta zabora-vu“ i Davora Zovka „Viteštvo danas“.

Drugoga dana skupa, u srijedu 12. listopa-da 2016., predavanje o pastoralnoj pripremi na brak održao je prof. dr. Alojzije Čondić s KBF-a u Splitu.

U popodnevnom dijelu skupa predavanje pod nazivom „Zašto ići na misu?“ održao je prof. dr. Ante Mateljan s KBF-a u Splitu.

Toga je dana bilo i pokorničko bogoslužje i sv. misa, koju je predvodio predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu, pomoćni sarajevski biskup mons. dr. Pero Su-dar, a propovijedao je dr. Mateljan.

Misno slavlje u četvrtak 13. listopada, u jutarnjim satima predvodio je mons. Sudar, a propovijedao je dr. Alojzije Čondić. Tijekom misnih slavlja pjevanje su na orguljama pratile Magdalena Ferenčina i Gordana Tunjić.

Trećega, ujedno i posljednjeg dana skupa, u četvrtak 13. listopada, predavanje pod nazivom „Zašto se vjenčati u Crkvi?“ održao je prof. dr. Ante Mateljan s KBF-a u Splitu.

Tijekom skupa razvila se plodna diskusi-ja, poglavito tijekom okruglog stola zadnjega dana. Na kraju su prigodnu riječ uputili mons. Sudar i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina, koji su zahvalili sudioni-cima na svemu što čine za hrvatske vjernike u hrvatskih katoličkim misijama i zajednicama u zapadnoj Europi, te su ih pozvali i na buduće susrete.

inozemna pastva


OFS I FRAMA

KARIN: SUSRET KANDIDATA ZA OFS Na inicijativu i poziv gvardijana fra Petra

Klarića u samostanu u Karinu se u petak, 26. kolovoza 2016., održan je susret župljana Ka-

rina i vjernika koji su iskazali interes za Fra-njevački svjetovni red. U samostanskoj dvorani okupilo se oko trideset vjernika.

Na samom početku okupljene je pozdravio fra Petar koji je u svom obraćanju ukratko obja-snio što je to što je zagovarao sv. Franjo i što je ustanovio i ostavio nam u nasljeđe, pozdravio je i predstavio sestre iz vijeća Zadarsko-šiben-skog područnog bratstva “Sv. Nikola Tavelić”, područnu ministru sestru Svemirku Matić, po-dručnu tajnicu sestru Mariju Vukušić i sestru Anitu Močić bratskog animatora za Framu kao i časne sestre Franjevke od Bezgrješne s. Na-zarenu Blažević i s. Klaru Pavlović. Kako bi se okupljeni vjernici što bolje upoznali sa samim

FSR-om sestra Svemirka je pripremila prezen-taciju u kojoj je pokušala dati odgovore na pita-nja -kako je došlo do osnivanja FSR-a,što je to

FSR,kako postati član i što nam je kao članovi-ma činiti.

Sestra Anita je pripremila prezentaciju o sv. Ljudevitu zaštitniku franjevačkog svjetovnog reda čiji smo blagdan proslavili u četvrtak, 25. kolovoza, sv. Ljudevit je bio francuski kralj koji je svojim životom svjedočio svoju vjeru i na-sljedovanje sv. Franje, te nam pokazao kako bez obzira na položaj u društvu možemo pokazati milosrđe prema svakom bratu i sestri.

Vjerujemo i molimo da ovaj susret bude sje-me iz kojeg će proklijati mladica novog bratstva ali i da će se smisao franjevačkog reda širiti i donositi nove plodove.

DRNIŠ: OFS I FRAMA PROSLAVILI SV. LJUDEVITA Mjesno bratstvo franjevačkog svjetovnog

reda župe Gospe od Ružarija Drniš i FRAMA Drniš molitvom franjevačke krunice i molitvom Večernje te svečanom svetom misom, 25. kolo-voza 2016., obilježili su blagdan sv. Ljudevita, zaštitnika OFS-a.

Sv. misu predslavio je župnik fra Damir Ćiro Čikara koji je u homiliji pokušao dočarati život i djelo sv. Ljudevita. Tom prilikom je pročitao pismo koje je Sv. Ljudevit uputio svom sinu a koje mu ostavlja kao svoju duhovnu oporu-

ku. Imali smo priliku čuti i pismo koje je uputio kćeri Izabeli. Iz ovih pisama je jasno vidljivo da je Sv. Ljudevitu Crkva bila na prvom mjestu,on u njima poziva svoju djecu da budu dosljedni nasljednici,da poštuju Svetu Majku Crkvu i nje-zine poglavare. Sv. Ljudevit želi svoj djeci, a i nama, dati na znanje da sve što dolazi od Boga dolazi s razlogom i da to kao takvo moramo pri-hvatiti bilo da se radi o težini života ili blagoda-tima za koje moramo biti zahvalni Gospodinu, da ništa što imamo nismo dobili svojom zaslu-


ofs i frama

gom nego isključivo kao dar od Boga. Nakon sv. mise uslijedilo je klanjanje pred Presvetim koje su animirali članovi FRAME. Molimo sv. Ljudevita da nam isprosi od Gospodina milost

da naša bratstva rastu i jačaju,da rade na dobro braći i sestrama u potrebi i zajednički pridono-se širenju Božje riječi.

PROLOŽAC: MJESNO BRATSTVO OFS-A PROSLAVILO BLAGDAN RANE SV. FRANJE

Blagdan Rana sv. Franje svečano je proslav-ljen u subotu, 17. rujna 2016., u župi Proložac gdje su članovi Mjesnog bratstva Franjevačko-ga svjetovnog reda ove župe u zajedništvu sa svojim kolegama iz Imotskog, Vinjana, Runo-vića, Zmijavaca i Podbablja proslavili blagdan svoga zaštitnika.

Euharistijsko slavlje u prološkoj župnoj cr-kvi Sv. Mihovila arkanđela predvodio je imot-ski župni vikar i koordinator OFS-a za Imotsku krajinu fra Zoran Kutleša uz koncelebraciju mjesnog župnika fra Vinka Gudelja inače i du-hovnog asistenta FSR-a iz župe Proložac, fra Franu Lacu, župnika i duhovnog asistenta FSR-a u Zmijavcima, fra Nedjeljka Čarapića, župni-ka i duhovnog asistenta FSR-a iz Podbablja i fra Zorana Jonjića, župnika župe Studenci.

Tijekom propovijedi svim članovima FSR-a naglasio je kako je zajedništvo bitna spona koja mora povezivati sve kršćane, a na poseban na-

čin članove Franjevačkog svjetovnog reda. Ka-snije je istaknuo: „To naše zajedništvo očituje se kroz naše brojne susrete časteći zaštitnike pojedinih bratstava gdje svi okupljeni i pove-zani bratskom ljubavlju slavimo Boga u svim našim župama i mjesnim bratstvima“. Istaknuo je kako su svi kršćani opečaćeni po Križu, po sv. Franji kao i svi članovi OFS-a.

Uvod u svetu misu, za vrijeme koje je svirala s. Terezina Bašić, bila je molitva krunice koju su predmolili članovi pojedinih bratstava OFS-a, a animirala je Suzana Šimić.

Na kraju u svom zahvalnom govoru župnik fra Vinko Gudelj svima se zahvalio te ih pozvao na zajedničko druženje u župnoj dvorani te je pročitao čestitarsku poruku donedavne župne suradnice s. Filipe Smoljo u kojoj je pozdrave uručila članovima OFS-a i duhovnim asistenti-ma čestitajući im slavlje njihovog blagdana.


ofs i frama

NOVO PODRUČNO VIJEĆE SPLITSKO-DUBROVAČKOGA PODRUČNOG BRATSTVA OFS-A

Na 6. Područnom izbornom kapitulu održa-nom 17. rujna 2016. u Franjevačkome samo-stanu Gospe od zdravlja u Splitu izabrano je za mandatno razdoblje od 2016. do 2019. novo Područno vijeće splitsko-dubrovačkoga po-dručnog bratstva OFS-a Sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Kapitulu je predsjedao zamjenik nacionalno-ga ministra OFS-a br. Silvester Bašić uz nazoč-nost fra Ivana Markanovića, OFMCap, nacio-nalnoga duhovnog asistenta.

Izabrani članovi novoga Područnoga vijeća su iz devet (9) Mjesnih bratstava OFS-a.

Članovi novoga Područnoga vijeća za man-datno razdoblje od 2016. do 2019. godine su:1. s. Mila Šuto, MB Zmijavci Sv. Leopold Bog-

dan Mandić, Područna ministra2. s. Suzana Fiorenini, MB Cavtat Gospa Snjež-

na, Zamjenica područne ministre3. s. Ivana Lešina, MB Runović Svih svetih Fra-

njevačkoga svjetovnog reda, Područna tajnica4. s. Jasna Šabić, MB Zmijavci Sv. Leopold

Bogdan Mandić, Područna blagajnica5. s. Angela Koštro, MB Imotski Sv. Franjo, Po-

dručna povjerenica za formaciju6. br. Mate Vukorepa, MB Split-Sukoišan Sveta

Obitelj, Područni povjerenik za Framu7. s. Zdenka Filipović Grčić, MB Sinj Gospa

Sinjska, Područna vijećnica8. s. Marija Jurjević, MB Lumbarda Sv. Pijo iz

Pietrelcine, Područna vijećnica

9. s. Mara Ljubić, MB Split-Dobri Gospa od zdravlja, Područna vijećnica

10. s. Iva Stančić, MB Dubrovnik-Lapad Sv. Je-ronim, Područna vijećnica

11. Fra Stipe Nimac, OFM, Područni duhovni asistent

12. Fra Ivica Martinović, TOR, Područni du-hovni asistent

13. Fra Drago Vrhovec, OFMCap, Područni du-hovni asistent

14. Fra Kruno Kemić, OFMConv, Područni du-hovni asistent

15. Matea Lončar, Područna predsjednica Fra-me, Predstavnica Frame

Na istom 6. izbornom Područnom kapitulu OFS-a izabrano je i dvoje povjerenika za man-datno razdoblje od 2016. do 2019.:

1. br. Dragutin Koštro, Povjerenik za nazoč-nost i djelovanje u svijetu, Imotski, MB Sv. Fra-njo

2. s. Marijana Jurišić, Povjerenica za infor-macije, Omiš, MB Gospa Karmelska

Također su izabrani delegati za Nacionalno vijeće OFS-a za mandatno razdoblje od 2016. do 2019.:

1. s. Ankica Klarić, Makarska, MB Blažena Djevica Marija Bezgrješna

2. br. Dragutin Koštro, Imotski, MB Sv. Fra-njo

3. s. Mira Maslov, Split-Trstenik, MB Bla-govijest

4. s. Mirjana Vitić, Sinj, MB Gospa Sinjska


ofs i frama

IZABRANO NOVO VODSTVO HRVATSKOGA NACIONALNOG BRATSTVA

FRANJEVAČKOG SVJETOVNOG REDAOd petka, 7. do nedjelje, 9. listopada 2016.

održan je Izborni kapitul Hrvatskoga nacio-nalnog bratstva Franjevačkog svjetovnog reda (OFS-a) u Samoboru u Kući susreta Tabor, pod predsjedanjem br. Tibora Kausera, generalnog ministra OFS-a i u nazočnosti fra Josea Antoni-ja Cruza Duartea, OFM, generalnog duhovnog asistenta OFS-a.

Za nacionalnu ministru izabrana je s. Branka Černugelj iz Karlovca, za zamjenicu nacionalne ministre s. Vesna Peharec iz Pule, za nacionalnu tajnicu s. Ivana Filipin iz Zagreba, za nacional-nu blagajnicu s. Božica Peremin iz Samobora, za nacionalnu povjerenicu za formaciju s. Ja-dranka Ljubojević iz Subotice, za nacionalnu povjerenicu za Franjevačku mladež s. Marina Musa iz Zagreba, za međunarodnog vijećnika br. Vladimir Rosančić iz Zagreba i za njegovog zamjenika s. Samanta Jadreško iz Pule.

Na Nacionalnom izbornom kapitulu OFS-a sudjelovali su, iz Splitsko-dubrovačkog Po-dručnog OFS-a „Sv. Leopold Bogdan Mandić“,• s. Mila Šuto, područna ministra• fra Stipe Nimac, područni duhovni asistent• s. Ankica Klarić, delegat• br. Dragutin Koštro, delegat• s. Mira Maslov, delegat• s. Mirjana Vitić, delegat• Iva Šuste, delegat Područne Frame• Nacionalno vijeće OFS-a od 2016. do 2019.:

• s. Branka Černugelj, nacionalna ministra• s. Vesna Peharec, nacionalna doministra• s. Ivana Filipin, nacionalna tajnica• s. Božica Peremin, nacionalna blagajnica• s. Jadranka Ljubojević, nacionalna povjereni-

ca za formaciju• s. Marina Musa, nacionalna povjerenica za

Franjevačku mladež• br. Vladimir Rosančić, međunarodni vijećnik• s. Magdalena Janc, područna ministra Osječ-

kog područja• br. Zdenko Viljevac, područni ministar Zagre-

bačkog područja• s. Blaženka Kulić, područna ministra Primor-

sko-istarskog područja• s. Svemirka Matić, područna ministra Zadar-

sko-šibenskog područja• s. Mila Šuto, područna ministra Splitsko-du-

brovačkog područja• fra Krunoslav Kocijan, predsjednik Konferen-

cije nacionalnih duhovnih asistenata• fra Zvonimir Brusač, nacionalni duhovni asi-

stent• fra Ivan Markanović, nacionalni duhovni asi-

stent• fra Vladimir Vidović, nacionalni duhovni asi-

stent• Anamarija Tomašević, nacionalna predsjedni-

ca franjevačke mladeži

RUNOVIĆI: NOVO VIJEĆE U MJESNOM BRATSTVU FRAME U mjesnom bratstvu Frame u župi Runovići

u subotu, 15. listopada 2016. godine, pod pred-sjedanjem područne predsjednice Matee Lončar i područnog blagajnika Jakova Tolića, a u na-zočnosti župnika i duhovnog asistenta fra Mla-dena Prolića u župnoj kući navečer u 19:30 sati poslije molitve I. večernje i zaziva Duha Sve-toga održan je izbor za novo vijeće na godinu dana. Za mjesnu predsjednicu izabrana je Ines Puljiz, za potpredsjednicu Klara Glavota, za vo-

diteljicu formacije Mihovila Puljić, za tajnicu Valentina Tucak te za blagajnika Mihovil Jukić.

Nakon izbora novo vijeće se sastalo sa po-dručnom predsjednicom Mateom koja ih je upoznala za planovima područnog i nacional-nog bratstva kroz godinu 2016/17. Zatim je po-dručna predsjednica pogledala službene knjige mjesnog bratstva Frame, a nakon toga je uslije-dilo bratsko framaško druženje.


BRATSKO-PASTORALNI POHOD MJESNOM BRATSTVU MIRLOVIĆ Slijedom zaključaka sa sjednice vijeća za-

darsko-šibenskog područnog bratstva OFS-a “Sv. Nikola Tavelić” i na inicijativu područnog duhovnog asistenta fra Stipe Nimca i područne ministre sestre Svemirke Matić u subotu,15. li-stopada 2016., održan je bratsko- pastoralni po-hod mjesnom bratstvu OFS-a Mirlović zagora.

Pohodu je nazočila i sestra Anita Močić, kor-dinatorica za Framu u područnom bratstvu. Cilj je ovog pohoda i susreta s članovima bratstva uvidjeti problem s kojim su se sreli i ukazati na potrebu komunikacije kako s duhovnim asisten-tom tako i s članovima drugih bratstava osobito s članovima područnog vijeća kako bi se pro-

blem uočio na samom početku i što prije uklo-nio. Na susretu je bio prisutan fra Ivan Čupić kao duhovni asistent te devet trajno zavjetova-nih članova i jedan brat u svojstvu simpatize-ra.Za subotu,22.listopada dogovoreno je da se održe izbori za novo vijeće a također i sv. misa i obred primanja u formaciju.

Nadamo se i molimo da ovaj pohod urodi plodovima,da ovo bratstvo oživi u punini,da mu se priključe novi članovi koji su spremni slije-diti nadahnuće našeg serafskog oca sv. Franje i raditi na jačanju i širenju franjevaštva i Radosne vijesti kako je to i sam Sv. Franjo činio.

ODLUKE I SMJERNICE ZA FRANJEVAČKI SVJETOVNI RED ZA RAZDOBLJE 2016. - 2019.

1. Neka na Nacionalnomu seminaru za forma-ciju u 2017. sudjeluju svi članovi područnih vijeća i obrade temu Vođenje i animacija bratstva - temeljne zadaće vijeća i ministra.

2. Neka Nacionalno vijeće OFS-a, u dogovo-ru s područnim vijećima, organizira tijekom ovoga razdoblja jednodnevni susret mjesnih ministara, zamjenika ministara, povjerenika za formaciju i duhovnih asistenata s temom:

Vođenje i animacija bratstva - temeljne zada-će vijeća i ministra.

3. Neka područna vijeća nastave promicanje bratske animacije Franjevačke mladeži te za-jedništva i suradnje s njom (usp. Prioriteti i smjernice Nacionalnoga kapitula 2010., t. 3. i Odluke i smjernice Nacionalnoga kapitula 2013., t. 4.).

ČLANOVI OFS-A HODOČASTILI U NACIONALNO SVETIŠTE SV. NIKOLE TAVELIĆA U ŠIBENIKU

Nacionalno svetište “Sv. Nikole Tavelića” u Šibeniku duhovno se pripravlja za proslavu blagdana sv. Nikole velikom devetnicom kroz devet petaka pred sam blagdan. Rektor sveti-šta fra Ivan Bradarić uputio je poziv članovima OFS-a Zadarsko-šibenskog područnog bratstva koje nosi ime ovog prvog hrvatskog kanonizi-ranog sveca da šesti u nizu devet petaka svojim prisustvom iskažu svoje štovanje svom nebe-skom zaštitniku u petak, 21. listopada 2016. go-dine. Područna ministra sestra Svemirka Matić proslijedila je poziv svim mjesnim bratstvima i područnom vijeću Frame. Pobožnošću sv. Ni-koli započela je ova večer i nastavljena slavljem sv. mise koju je predslavio fra Andrija Bilokapić provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima

i duhovni asistent MB OFS-a Sv. Frane, Zadar. U koncelebraciji su bili fra Augustin Kordić du-hovni asistent MB Sv. Frane, Šibenik i fra Da-mir Ćiro Čikara duhovni asistent MB Gospe od Ružarija, Drniš.

U propovijedi je fra Andrija pozvao nazočne osobito članove franjevačkog svjetovnog reda da budu dostojni poziva kojim su pozvani, po-ziva poniznosti, blagosti i jedinstva, jedinstva sa sv. Franom i sv. Nikolom u jednom te istom Duhu Svetom. Pozivajući se na poslanicu sv. Pavla poziva i on nas da podnosimo jedni dru-ge u ljubavi, u onoj istoj ljubavi kojom nas je ljubio Isus Krist koji je iz ljubavi prema nama odrekao se slave neba te se utjelovio i suobli-čio nama grešnima, suobličio se u potpunosti i


u patnjama i bolima. Pozvao nas je fra Andrija a osobito mlade da se nalik na sv. Nikolu ne boji-mo biti Kristovi sada i zauvijek jer je On jedini kome trebamo pripadati.

Nakon misnog slavlja fra Ivan Bradarić je predstavio prvi broj časopisa “SVETAC”, gla-snik svetišta koji donosi crtice o svetištu, o životu sv. Nikole i druge aktualnosti a sve u namjeri da ovo svetište dobije mjesto među pu-kom koje mu pripada. Večer je završena brat-skim druženjem u dvorani svetišta. Sa osobitim zadovoljstvom ističem inicijativu fra Ivana Bra-

darića da područno bratstvo franjevačkog svje-tovnog reda koje nosi ime sv. Nikole Tavelića pokrene ovaj hodočasnički dan u svetište svoga zaštitnika, te mu ovom prilikom u ime braće i sestara našeg bratstva od srca upućujem jedno veliko hvala. Zahvaljujem našim duhovnim asi-stentima, braći i sestrama iz bratstva i članovi-ma Frame koji su se odazvali ovom pozivu. Svu braću i sestre pozivam da molimo za zagovor sv. Nikole i našeg serafskog oca sv. Franje da se okupimo i u budućnosti i da svjedočimo svoje zajedništvo u Kristu.

FRAMA GOSPE OD ZDRAVLJA I FRANJEVAČKI BOGOSLOVI VOLONTIRALI ZA MARIJINE OBROKE

Duhovna obnova za mlade održana je od 21. do 23. listopada 2016. na Kampusu u Spli-tu. Obnovu je predvodio pater Ike Mandurić, a na početku Svetu misu i zaziv Duha Svetoga predslavio je mons. Marin Barišić, nadbiskup i metropolita. Volonteri Marijinih obroka, Frama Gospe od Zdravlja i karitativna sekcija franje-vačkih bogoslova za vrijeme duhovne obnove animirali su prisutne mlade za tu hvale vrijednu akciju.

Marijine obroke drugog dana duhovne obno-ve predstavili su volonterka Angela Mastelić i bogoslov fra Ivo Rastočić. Istaknuli su da split-ska podružnica Marijinih obroka samostalno pomaže jednu školu u Libiji. Sve se događalo u ozračju mladenačke radosti i otvorenosti za po-moć potrebnima i mladi studenti su se iskazali i zahvaljujemo im na tome.

MIRLOVIĆ: IZBORNI KAPITUL OFS-A Blagdan sv. Ivana Pavla II, 22. listopada

2016., ostat će u sjećanju u mjesnom bratstvu Mirlović zagora koje je kao svoga zaštitnika

izabralo upravo ovog sveca, sveca naših dana koji nas je oduševljavao za vrijeme svoga ovo-zemaljskog života. Posebno će se ovog dana


sjećati brat Damir Braica i sestra Marija Bulat koji su u ruke mjesnog ministra dali trajne za-vjete u franjevački svjetovni red, također će ga se rado sjećati i sestre Gordana Nakić i Nada Matas koje su primljene u formaciju.

Misno slavlje u prigodi ovih događaja održa-no je u crkvi Uznesenja blažene djevice Marije a predslavio ga je fra Stipe Nimac područni du-hovni asistent Zadarsko-šibenskog područnog bratstva OFS-a “Sv. Nikola Tavelić” a u konce-lebraciji je bio fra Ivan Čupić duhovni asistent mjesnog bratstva “Sv. Ivan Pavao II” Mirlović zagora. Poslije svete mise uslijedilo je izborni kapitul kojim je predsjedala sestra Svemirka Matić područna ministra Zadarsko-šibenskog područnog bratstva “Sv. Nikola Tavelić” koji je uobičajeno započeo molitvom, prihvaćanjem dnevnog reda i izvješća za proteklo razdoblje. Zazivom Duha svetoga i upoznavanjem pri-sutnih sa pravilima izbora pristupilo se samom

glasovanju te je izabrano vijeće u sljedećem sa-stavu:- ministra sestra Vica Sudar- doministar brat Dane Nakić- tajnik brat Damir Braica- blagajnik brat Stanko Sudar- povjerenica za formaciju sestra Nevenka Bulat- bratska animatorica za Framu sestra Marija Bulat- duhovni asistent fra Ivan Čupić.

Nakon uvođenja u službu i blagoslova novo-izabranog vijeća uslijedilo je bratsko druženje i okrjepa.

Zahvaljujemo fra Stipe, fra Ivanu i sestri Svemirki koji su uložili svoje vrijeme i trud da potaknu rad i djelovanje ovog bratstva. Hvala svoj braći i sestrama i njihovim obiteljima koje ih prate na njihovi putu nasljedovanja sv. Fra-nje.

KNIN: ZAVJETOVANJE I IZBORNI KAPITUL U MJESNOM BRATSTVU OFS-A

U nedjelju, 23. listopda 2016. godine, za vri-jeme slavlja sv. mise u crkvi Velikoga Hrvat-skog Krsnog Zavjeta u Kninu devetero braće i sestara reklo je DA životu po Evanđelju i dalo trajne zavjete u franjevačkom svjetovnom redu te su na taj način stvoreni preduvjeti da mjesno bratstvo “Sv. Ante Padovanski” bude obnovlje-

no i da zaživi nakon niza godina i nevolja u ko-jima se kroz povijest dugu preko sto godina od prvog spomena nalazilo.

Svečanu svetu misu predslavio je fra Stipe Nimac,duhovni asistent Zadarsko-šibenskog područnog bratstva OFS-a “Sv. Nikola Tave-lić”, a u koncelebraciji je bio fra Marko Duran


gvardijan i župnik u Kninu i duhovni asistent mjesnog bratstva. Nakon navještaja Evanđelja uslijedilo je polaganje trajnih zavjeta u ruke područne ministre sestre Svemirke Matić. Svje-doci ovog važnog čina bile su sestra Marija Vukušić,područna tajnica i sestra Anita Močić, područna kordinatorica za Framu.Trajne zavjete su položili:

- Baškarad Karolina- Budimir Branka- Grubeša Anamari- Matijević Jelena- Mandić Rozika- Miličević Dragan- Preden Mario- Šarić Bernard- Velić Sandra.

Po završetku obreda zavjetovanja sestra Sve-mirka je novo zavjetovanoj braći i sestrama uru-čila tau-znak pripadnosti OFS-u Hrvatski naci-onalni statut OFS-a,a braća i sestre su i svojim potpisom potvrdili ono što su riječima obećali.

Fra Stipe je održao kratku homiliju u kojoj je okupljenim mnogobrojnim vjernicima po-kušao razjasniti što to znači pripadati franje-vačkom svjetovnom redu. To ne znači da ova braća i sestre postaju fratri ili časne sestre nego oni i dalje žive svoje kršćanstvo i svoju vjeru u svijetu,produbljuju je,učvršćuju i svjedoče u svijetu u kojem žive i rade,u svojim obiteljima kao crkvi u malom. Sv. Franjo je bio oduševljen poniznošću Isusa Krista koji se za nas utjelovio o Božiću,naglašavao je kako u nas nikada nije uloženo više negoli je to na Veliki petak i zato

je Franjino biti i djelovati uvijek u Isusu Kristu. Fra Stipe je još jednom pozvao u prvom redu novo zavjetovane članove OFS-a, a i sve ostale da nikada ne zaborave Isusa i Njegove riječi “ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”.

Po završetku sv. mise pristupilo se izbornom kapitulu kojim je predsjedala sestra Svemirka uz supredsjedanje fra Stipe. Izborni kapitul je uobičajeno započeo molitvom iz obrednika te usvajanjem dnevnog reda. Nakon pozdravnih riječi ministre i duhovnih asistenta izvješće o proteklom djelovanju i pripravi članova brat-stva iznio je brat Dragan Miličević. Izvješće je jednoglasno prihvaćeno.

Zazivom Duha svetoga započeo je izborni dio te je izabrano vijeće koje čine:

- ministra brat Bernard Šarić- doministra sestra Sandra Velić- tajnica sestra Jelena Matijević- blagajnik brat Dragan Miličević- povjerenica za formaciju sestra Anamari

Grubeša- bratska animatori za Framu brat Dragan

Miličević- duhovni asistent fra Marko Duran.

Uvođenjem u službu i blagoslovom novog vijeća te završnom molitvom iz obrednika za-vršen je službeni dio kapitula. Druženje je u veselom tonu nastavljeno za bratskim stolom. Zahvaljujemo svima koji su pridonijeli današ-njem slavlju i molimo zagovor sv. Franje da bi ovo bratstvo moglo živjeti i djelovati u duhu franjevaštva.


RAZNORAZNOFRA PETAR LUBINA I FRA JOSIP ŠIMIĆ ODRŽALI PREDAVANJA

NA 24. MEĐUNARODNOM MARIOLOŠKO-MARIJANSKOM KONGRESU U FATIMI

U marijanskom svetištu u Fatimi održan je 24. međunarodni mariološko-marijanski kon-gres, od 6. do 11. rujna 2016., pod geslom: Fatimski događaj sto godina poslije: Povijest, poruka i aktualnost. Kongres su organizirali Papinska međunarodna marijanska akademija i Mjesni odbor Fatimskog svetišta i biskupije Leiria-Fatima. Kongres je svečano otvorio pa-pinski legat kardinal Jose Saraiva Martins, na-kon čega se sudionicima i sudionicama obratio mjesni biskup Antonio Marto.

Programatsko uvodno predavanje održao je predsjednik Papinske marijanske Akademije fra Vicenzo Battaglia. 7., 8. i 9 rujna prijepod-ne bila su predavanja na općim sjednicama, a popodne 7., 8. i 9. rujna predavanja su u 13 ra-zličitih jezičnih-radnih skupina, među kojima je bila i skupina Hrvatskog mariološkog instituta s 12 sudionika, 10 predavanja i 11 predavača. 10. rujna prijepodne u 9 sati održan je okrugli stol na temu: Ponovno protumačiti Fatimske poru-ke, važnost i implikacije. U 11 sati predstavljeni su sadržaji i zaključci različitih radnih skupina.

Na generalnim prijepodnevnim sjednicama nije bilo hrvatskih predavača. Među njima su predavanje održali i naša braća fra Josip Šimić i fra Petar Lubina. Fra Josip je održao predavanje 7. rujna popodne. Tema je bila „Fatima 2017. - ukazanja i poruke“. U predavanju je progo-vorio o povijesnom društvenom-političkom i crkvenom i kontekstu u Portugalu u 19. i 20. st.; o ukazanjima anđela tri puta u 1915. i tri puta 1916.; o 6 Gospinih ukazanja od svibnja do listopada - uvijek 13. u mjesecu (u kolovozu nije bilo ukazanja) 1917., kao i Marijinim uka-

zanjima sestri Luciji dos Santos 10. prosinca 1925. u Pontevedri u Španjolskoj i 13. lipnja 1929, u Tuy-u Španjolskoj. Fra Josip je Gospi-no ukazanje u Fatimi predstavio je u kontekstu drugih marijanskih ukazanja u 19. i 20. stoljeću. U posljednjem dijelu predavanja progovorio je o teološkom i fenomenološko-antropološkom pokušaju analize fatimskih ukazanja.

Fra Petar Lubina održao je predavanje 9. rujna popodne na temu: „Aktualnost fatimske poruke u crkvama Gospe Fatimske u Crkvi u Hrvata“.

Sažetak predavanjaI stotinu godina nakon fatimskih događaja,

Gospine poruke iz Fatime u Crkvi u Hrvata pri-sutne su i aktualne. O tome svjedoče i crkve, posvećene Gospi Fatimskoj i bezgrješnom Srcu Marijinu u hrvatskim krajevima u kojima Kri-stovi vjernici svoj život nadahnjuju na fatim-skim porukama molitve i pokore, obraćenja i mira. U ovom radu autor predstavlja spomenute crkve, te razglaba kako se u njima prihvaća-ju i aktualiziraju fatimske Gospine poruke. U uvodnom dijelu prikazuje dolazak vijesti o fa-timskim zbivanjima na hrvatska područja, po-četak hodočašćenja hrvatskih vjernika u Fatimu te nastanak i ukorjenjivanje pobožnosti Gospi Fatimskoj među hrvatskim katolicima, što se očitovalo i u gradnji crkava, kapela i kapelica njoj u čast. U zaključnom dijelu vrednuje pri-hvaćanje i aktualiziranje fatimskih poruka veza-nih uz te crkve te njihov utjecaj na marijansku pobožnost u hrvatskim krajevima.

Ključne riječi: Gospa, poruke, prihvaćanje, aktualiziranje

SPLIT: TISKANI ‘OTPJEVNI PSALMI’ FRA STIPICE GRGATA U nakladi liturgijsko-pastoralne revije Služ-

ba Božja, 12. kolovoza 2016. godine, izišla je iz tiska dugo pripremana zbirka s otpjevnim psalmima pod nazivom Pjevajte Bogu našemu fra Stipice Grgata. U knjizi su, naime doneseni otpjevni psalmi kroz sve nedjelje, svetkovine, blagdane i spomendane crkvene liturgijske go-dine ABC. Autor ih je skladao dugi niz godina i

to ponajprije za potrebe crkve Gospe od zdrav-lja u Splitu gdje djeluje kao zborovođa, te za potrebe Franjevačke klasične gimnazije u Sinju gdje je djelovao kao profesor glazbene umjet-nosti i zborovođa gimnazijskog mješovitog zbora. Upravo na tim mjestima psalmi su do-živjeli svoju višekratnu izvedbu i provjeru, pa mogu, nadamo se, valjano poslužiti i drugima.


razno

Većinu ovdje donesenih otpjevnih psalama fra Stipica je objavio na web stranici Franjevač-ke provincije presvetoga Otkupitelja. Dio njih je isto tako objavljen i u nekim javnim glasili-ma: Živom vrelu, Sv. Ceciliji i drugima, no sada su svi zajedno objedinjeni u jednoj posebnoj zbirci.

Razlog da ih se upravo ove godine tiska jesu značajni jubileji u Franjevačkoj provinciji Pre-svetoga Otkupitelja. Naime, o blagdanu Gospe od Zdravlja, 21. studenoga ove godine, slavi se u Splitu na Dobrome 80. obljetnica izgrad-nje crkve Gospe od Zdravlja, 70. obljetnica osnutka župe Gospe od Zdravlja, a u Sinju 300. obljetnica krunjenja slike Čudotvorne Gospe Sinjske. Ovo je, zapravo, knjiga koju bi trebala imati svaka vjernička zajednica koja se okuplja na slavljenje svete mise i drugih oblika liturgij-skog slavlja, svaka crkva, svaki župnik, svaki zborovođa, a i svaka kršćanska obitelj koja se priprema za nedjeljno i blagdansko misno slav-lje. Zbirku otpjevnih psalama Pjevajte Bogu na-šemu moći će se naručiti izravno kod izdavača, autora i u pojedinim knjižarama.

SPLIT: POSTHUMNO PREDSTAVLJENA KNJIGA FRA VICKA KAPITANOVIĆA „FRA ANDRIJA DOROTIĆ“

U srijedu, 28. rujna u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Splitu u sklopu Dvade-set osme Knjige Mediterana predstavljena je posthumno knjiga fra Vicka Kapitanovića „Fra Andrija Dorotić (1761.-1837.), reformator, po-litičar i dobrotvor“ koju je priredio prof. dr. sc. Marko Trogrlić, a objavljena je u nakladi Knji-ževnog kruga Split. O knjizi su govorili dr. sc. don Josip Dukić, doc. dr. sc. Edi Miloš i prire-đivač.

U uvodniku svoje knjige fra Vicko je napisao: „Fra Andrija Dorotić spada u prijeporne osobe u hrvatskoj povijesti. Od jednih napadan, od dru-gih hvaljen, a nikada proučen.“ Ova knjiga o Dorotiću nastala na djelu opsežnog arhivskog gradiva prikupljenog za fra Vickovu doktorsku disertaciju, obranjena na Fakultetu crkvene po-vijesti Papinskog sveučilišta Gregoriana i na-građena medaljom Pavla VI. davne 1977. godi-ne. Filozofija Andrije Dorotića u Barbarićevim istraživanjima i nekoliko Kapitanovićevih čla-naka o Dorotićevoj djelatnosti, objavljenih u


razno

inozemnim i domovinskim izdanjima, te opšir-na studija o Dorotićevim književnim tekstovi-ma. Andrija Dorotić, Politički spisi i nekoliko manjih priloga drugih autora, učinila su izdaš-nim objavljivanje cjelokupnoga teksta u obliku kako je bio napisan. Kako je najveći dio teksta ostao neobjavljen, a ni u međuvremenu nije bilo opsežnijih znanstvenih istraživanja na tom po-dručju zasnovanih na arhivskim vrelima, autor je pristupio preradi i prilagodbi neobjavljenih dijelova u tekstovnu cjelinu. Da bi tekst dobio oblik znanstvene monografije, bilo je potrebno unijeti i kraće izvode iz prerađenih tekstova o Dorotićevoj reformnoj, upravnoj i političkoj djelatnosti, već objavljenih na talijanskom ili francuskom jeziku, kao i popunjenu bibliogra-fiju. Tekstu je pridodano i nekoliko priloga koji pripomažu razrješavanju prijepornih sudova o Dorotiću ili bacaju svjetlo na prijeporne pro-sudbe povijesnih zbivanja njegova doba il na njegove životne stavove.

Predstavljajući knjigu don Josip Dukić je približio rad i djelo fra Vicka Kapitanovića, istaknuvši da knjiga u prvom izdanju ovako proširena ima svoju znanstvenu vrijednost, vred-novanje samih vrela…A prof. Miloš je govorio o najbolnijem razdoblju Dorotićeva života a to je nazočnost ili okupacija Francuske u Dalma-ciji. Francuzi su gradili ceste, urbanistički do-tjerivali gradove, upravni i financijski sustav… ,ali oni i novače hrvatsku mladost i vode u rat, kako bi branili svoje carstvo. Progone Katolič-

ku Crkvu, krvavo suzbijaju pobune, iscrplju-ju prisilnim radovima… (General Bonaparte, vojnik revolucije, antikršćanski, obračunava se u Francuskoj s Katoličkom Crkvom, oduzima imovinu, crkve pretvaraju u konjušnice, strada-vaju katedrale, groblja, raspela… papu Pia VI. uhićuje i deportira, katolički kalendar pretvara u revolucionarni, progoni ne spontano već na-ređene naravi, promiče slobodno zidarstvo..., tijekom revolucije ubijeno 8 tisuća svećenika, tisuće katolika izgubilo živote…). Dolazi do sukoba provincijala Dorotića i francuskog pro-vidura Dandola, uzroci njegova nezadovoljstva, bijeg i potjera za provincijalom, od izbjeglice do organizatora ustanka, do ravnatelja austrij-ske tajne policije u Zagrebu… Dorotić je čovjek koji je dijelio sudbinu svog naroda za slobodu, vjeru i domovinu, što čini i Franjevačka provin-cija Presvetog Otkupitelja, Bosna Srebrena, od osmanske najezde pa sve do današnje komuni-stičke okupacije… Zaključivši na kraju da je knjiga Fra Andrija Dorotić trajni spomen i da nudi nova otkrića i promišljanja o vladavini i okupaciji Napoleona na našim prostorima. Pri-ređivač prof. Marko Trogrlić je na kraju kazao da je ovo fra Vickovo prvo, a ujedno i posljed-nje njegovo djelo. Prvo, jer je u nju ugrađen ve-liki dio njegove neobjavljene doktorske diserta-cije, a posljednje jer izlazi nakon njegove smrti, te je ova knjiga (njemu proslijeđena 2014. g.) objelodanjena sa željom da bude znak zahval-nosti prema prijatelju i kolegi prof. dr. sc. Vicku Kapitanoviću.

ZAGREB: UMRO ANĐELKO KLOBUČAR - PRIJATELJ NAŠE PROVINCIJE

U nedjelju, 7. kolovoza 2016., umro je u Za-grebu u 86. godini života glazbenik, akademik Anđelko Klobučar, jedan od najznačajnijih hr-vatskih suvremenih skladatelja.

Orguljaš i skladatelj Anđelko Klobučar, ro-đen je u Zagrebu 1931. godine. Školovao se u Zagrebu, Salzburgu i Parizu. Po završetku školovanja djeluje u Zagrebu kao nastavnik na srednjoj glazbenoj školo, a potom na Glazbe-noj akademiji,najprije kao docent, a zatim kao redoviti profesor sve do umirovljenja. U teška vremena komunističkog režima, Klobučar je već kao mladi umjetnik neustrašivo djelovao

na važnim crkvenim institucijama, kao profesor na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu i to od samog njegova početka 1964. godine, i kao dugogodišnji glavni orguljaš u zagrebačkoj pr-vostolnici.

Skroman i nenametljiv, bio je vrlo omiljen kako kod studenata tako i kod šireg građanstva.

Klobučar je kao skladatelj ostavio iza sebe možda najbogatiji opus među suvremenim hr-vatskim skladateljima ozbiljne glazbe.

U cjelokupnom njegovu stvaralaštvu, osobi-to se ističu brojna djela iz crkvene glazbe. Za njega se stoga mirne duše može reći da je bio i


razno

crkveni glazbenik. Uz Alba Vidakovića, fra An-đelka Milanovića i Ljubomira Galetića, prvi je udario temelje postkoncilskoj crkvenoj glazbi u Hrvatskoj. Njegovi otpjevni psalmi, primjerice, Vječna je ljubav njegova, Gospodin kraljuje, Kliči Bogu sva zemljo, Bože moj, Bože moj za-što si me ostavio, ali i druge skladbe, uzoran su primjer skladanja za puk. Stoga će ostati trajni i neizbrisivi u cjelokupnom repertoriju hrvatske crkvene glazbe.

Klobučar je preko naših fratara, osobito nje-govih velikih prijatelja i suradnika fra Anđelka Milanovića, fra Josipa Ante Solde, fra Bernarda Dukića, kao i drugih, s našom zajednicom bio i ostao vrlo povezan. Ta povezanost ostavila je zamjetljivi trag i u njegovu skladateljskom stva-ranju.

Tako je, primjerice,za potrebe sinjske crkve skladao Misu za mješoviti zbor, malu kantatu O Gospe Sinjska u prigodi 300. obljetnice grad-nje crkve Gospe Sinjske, Fanfare za svetkovi-nu Gospe Sinjske, kao i obrade Kneževićevih antifona iz njegovih kantuala, te mnogobrojne harmonizacije različitih skladbi.

U splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja kolau-dirao je orgulje 1960. Godine. Na nagovor fra Josipa Ante Solde i na njegov libreto, skladao je kantatu za soliste, mješoviti zbor, dječji zbor i

recitatora Smrt sv. Franje, u prigodi 750. obljet-nice smrti sv. Franje, koja je integralno praizve-dena i u tiskanom obliku objavljena 2014. godi-ne u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu u prigodi 800. obljetnice dolaska sv. Franje na hrvatsko tlo.

Godine 1982. u prigodi 800. obljetnice rođe-nja sv. Franje, skladao je jedno od svojih najbo-ljih djela za orgulje Pjesma stvorova ili Pjesma Brata sunca, na nagovor fra Anđelka Milanovi-ća. Na poziv naše braće u Berlinu, Klobučar je to svoje virtuozno djelo izveo po prvi put u ino-zemstvu, u prigodi petnaeste obljetnice osnutka berlinske misije (1984.) na udivljenje brojne njemačke publike.

U čast zaštitnika naše Provincije Presvetoga Otkupitelja, skladao je skladbu Himan Presve-tog Otkupitelja koju niže prilažemo u PDF for-matu.

Mješoviti zbor mladih Gospe od Zdravlja među ostalim skladbama, snimio je na nosaču zvuka njegovu vrlo zahtjevnu skladbu za četve-roglasni mješoviti zbor i orgulje Otče naš, koju isto tako ovdje prilažemo za slušanje.

Zahvalni smo dragom maestru za sve što je učinio za crkvenu glazbu u Hrvata, kao i za našu Provinciju. Neka mu Gospodin udijeli vječnu nagradu u svome vječnom kraljevstvu.

SV. FRANJO ASIŠKI I MILOSRĐE – „BOG SE NE UMARA OPRAŠTATI“

Tema milosrđa okarakterizirala je pontifikat pape Franje od samog početka. U njegovom pr-voj molitvi „Anđeo Gospodnji“, u nedjelju 17. 03. 2013., komentirajući epizodu žene preljub-nice koju je Isus spasio (Iv 8,1-11), on je pod-sjetio da je „lice Božje, licemilosrdnog oca, koji uvijek ima strpljivosti“; zatim, naglašavajući da se Bog „nikada ne umarapraštati, ali se mi, koji put, umorimo tražiti oproštenje“. Nekoliko tje-dana kasnije, svećenicima koje je on zaredio u nedjelju Dobrog Pastira, 21. 04 2013., traži od njih: “u ime Krista i Ckve: molim vas, nemojte se umoriti biti milosrdni“.

Sv. Franjo Asiški, od kojega je Papa uzeo ime, također govori o milosrđu i o tome kako ga je živio. Paul Sabatier krajem XIX stoljeća piše:

„spisi sv. Franje sigurno su najbolji izvor da bi ga se upoznalo…Istina je da daju malo infor-macija oko njegova života, ne daju ni datume ni činjenice; ali čine nešto bolje: objavljuju etape njegove misli i njegovog duhovnog napretka,…i njegove same duše: svaka fraza je ne samo smišljena, nego življena, i još očituju emocije Siromaška“ (Franje).

Otkrivamo, na kraju, da je on znao, kao i nje-gov Učitelj (Isus), staviti ispred stroge pokore zahtjeve milosrđa, bez ikakvog kompromisa posebno kada se radi o nasljedovanju Krista. Znao je, konačno, uskladiti milosrđe sa istinom (Ps 85,11). To je, tajna svetosti, koja čini stvari ljepšima i težima, upravo se sastoji u ovome: staviti zajedno aspekte koji se čine da su suprot-


razno

ni, kako je činio Isus: on je oprostio preljubnici koju su svi željeli kamenovati, upozoravajući je da više ne grijši. Bio je s njom milosrdan, nije ju osudio niti sudio, nego ju je ipak posjetio da ono što jeučinila bijaše grijeh (Iv 8,11). Budu-ći da se milosrđe bez istine može preoblikovati u sukrivnju (suučesništvo), i istina bez milosr-đa lako pada u osudu. „Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom“. Istina je naprotiv da je„milosrđe uvijek bolje od osude“ (Jak 2,13).

Malo prije smrti, diktirajući svoju Oporuku, Franjo je definirao temeljni trenutak vlalstitog obraćenja, susret s gubavcima, i osudio je kao grešnost svoje mladenačko ponašanje: „Gospo-din ovako dade meni bratu Franji da počnem činti pokoru: dok naime bijah u grijesima, bilo mi je odveć gorko gledati gubavce. Ali sam me Gospodin dovede među njih i iskazah im milo-srđe. A kad sam odlazio od njih, okrenulo mi se u duševnu i tjelesnu slast ono što mi bijaše gorko; i poslije sam malo ostao, pa otišao iz svijeta.“

Od grijeha k milosti: iskustvo milosrđaFranjo dolazi tako od grijeha ka milosti preko

iskustva milosrđa. Početak vlastitog obraćenja okarakterizirano je kao „činiti milosrđe“. Car-lo Paolazzi ističe da je Franjo „čini se ponovno čitao susret s gubavcima kroz filter prispodobe o dobrom Samaritancu“: samaritnac, međutim, poslije nego su svećenik i levit prošli ispred čovjeka pretučena od lopova, približio mu se i „učinio mu je milosrđe“ (fecit miseriocrdiam in illum, Lk 10,37). Čini se da je ovaj evanđeoski odlomak Franjo više puta čitao i meditirao (o njemu razmišljao).

Iz „Legende trojice drugova“: Kad se jednog dana usrdno molio Gospodinu,primio je ovaj odgovor: „Franjo, sve što si na tjelesni način volio i želio imati moraš prezreti i zamrziti ako želiš spoznati moju volju. A kad tako počneš ra-diti, ono što ti je prije bilo slatko i ugodno po-stat će ti nepodnošljivo i gorko, a u onome od čega si prije zazirao nalazit ćeš veliku nasladu i neizrecivu ugodnost.“

Obradovan svime ovim i ohrabren u Gospo-dinu, kad je jahao nadaleko od Asiza, sreo je

jednoga gubavca. A jer je od gubavaca mnogo zazirao, prisilio je samoga sebe, sjahao s konja, dao mu denar i poljubio ruku. Primivši od gu-bavca poljubac mira, ponovno je uzjahao konja i nastavio put. Otada je počeo sve više prezirati samoga sebe, dok nije uz pomoć Božje milosti prispio do potpune pobjede nad samim sobom.

Nakon nekoliko dana uzeo je mnogo novaca i otišao u sklonište gubavaca. Sve ih je zajed-no sabrao i svakom je pojedinom udijelio mi-lostinju i poljubio ruku. Odlazeći odande osje-tio je kako se ono što mu prije bijaše odvratno, tj. vidjeti gubavce i dotaknuti ih, preobratilo u nasladu. Pogled na gubavce, kao što je rekao, toliko mu bijaše odvratno da nije htio ne samo vidjeti ih nego se nije htio ni približiti njihovim boravištima. Ako bi se kada slučajno desilo da je prolazio pokraj njihovih kuća ili bi ih samo vidio, svaki put bi odvraćao lice i rukama bi za-tiskivao nos. Potaknut milošću milostinju bi im davao po kojem posredniku. No snagom Božje milosti postao je gubavcima blizak i prijatelj te je, kao što sam svjedoči u svojoj oporuci, među njima boravio i ponizno ih posluživao.“ (Fra-njevački Izvori, Sarajevo-Zagreb 2012, str. 547-548).

„Legenda triju drugova“ priča kako je jed-nog dana , dok je jahao u okolici Asiza, Franjo susreo gubavca: imao je uvijek odvratnost pre-ma tim bolesnicima, ali savladavajući samoga sebe, taj put je sišao s konja, poljubio je ruku čovjeku – možda izranjena kužnom bolesti – i dao mu je denar (novaca); još više, prihvatio je od njega poljubac mira.

Radilo se, sigurno, o odlučujućem trenutku: gubavci su bili udaljeni tisuće milja (mjera engl. = 1609 m) od svijeta (Izraz: kao od neba do ze-mlje) koje je sve do tada Franjo posjećivao ili sanjao. Ali ako je trebao dati si snagu da siđe s konja i poljubiti onu ruku, trebao je još više uči-niti da bi nastavio s jednim sličnim putem. Od tog trenutka – prezira – započeo je zaboravljati samoga sebe, sve dotle dok nije stigao, s milo-šću Božjom, savršeno sebe pobijediti.

Ova ga je prva pobjeda učvrstila u njegovu uvjerenju i dala mu je novu hrabrost. Zatim je nekoliko dana kasnije uzeo sa sobom dosta no-vaca i uputio se prema mjestu gdje žive gubav-


razno

ci; podijelio je milostinju bolesnicima, svakomu od njih je poljubio ruku i dobio je neočekivani dar: „Ono što mu je prije bilo gorko, vidjeti i dotaknuti gubavce, zaista mu se pretvorilo u slast“. Sve do toga trenutka, u stvari, kada se je nalazio i prolazio u blizini mjesta gdje su živjeli gubavci okretao je glavu od njih i začipao ruka-ma nos. Zaista, za vrijeme svoje bezbrižne mla-dosti bio je taknut suosjećanjem za te bolesnike i slao im je po drugima milostinju, ali sam nije dolazio među njih. Sada je, naprotiv, započeo osobno nositi im milostinju a iznad svega dajući im samoga sebe, a za uzvrat je primio slatkoću koju nikada prije nije kušao.

Od tog iskustva milosrđa rodio se dakle novi čovjek, sposoban preokrenuti svaki svoj prijaš-nji kriterij vrednota i sudova: gorko postaje slat-ko i ono što prije bijaše odvratno preoblikovalo se u smisao života.

Otkrivanje Boga koji je milosrđeOd ovog iskustva milosrđa on je otkrio Boga

koji je milosrđe. Stigavši gotovo do kraja živo-ta, Franjo piše „Pismo čitavom Redu“ i zavr-šava ga molitvom u kojoj se obraća Bogu kao „svemogućemu, vječnomu, pravednomu i milo-srdnomu“.

Božje je milosrđe, dakle neizrecivo, jer na-dilazi naše sposobnosti da ga shvatimo i zato čovjek ne može naći odgovarajuće riječi da bi govorio o njemu izvan sebe. Po milosti, kaže Sv. Pavao, bili smo spašeni (Ef 2,5. Franjo i nje-gova braća tvrde da nas je Bog „stvorio, otku-pio, spasit će nas po njegovu samom milosrđu; On, Bog, koji čini svako dobro, to čini i nama jadnima i slabima, gnjilima i nečistima, neza-hvalnima i zlima“.

Pismo ministru (provincijalu): pjesma milosrđu

Franjo je tražio od ministra da“drži kao mi-lost“ sve one stvari koje ga sprečavaju „ da ljubi Gospodina Boga“; i osim toga on, ministar, tre-ba smatrati milošću sve one – „braću ili dru-ge“ koji mu se suprotstavljaju, i također ako ga eventualno tuku: „I ljubi one koji ti čine ove stvari. I od njih ne očekuj drugo, ako ne ono što će ti Gospodin dati. I u tome ih ljubi, i ne

traži da budu bolji kršćani“. Pišući tako Franjo se oslanja na Isusa i njegovo Evanđelje. „Gos-podin naš Isus Krist, koga trebamo slijediti, nazvao je prijateljem svoga izdajnika (Judu) i predao se spontano onima koji su ga razapinjali. Dakle, svi su naši prijatelji oni koji nam nepra-vedno zadaju boli i tjeskobu, sramotu i uvrede, muku i patnju, mučeništvo i smrt, i trebamo ih mnogo ljubiti jer, zbog toga što nas oni muče, primit ćemo život vječni“.

Dakle, to je prijedlog potpunog izvlaštenja, poziv da se sve primi besplatno, i da se ustra-je u iskušenju i želji staviti u svoje ruke i pod svoj nadzor događaje i osobe.

Franjo traži od ministra da uvijek oprosti, da uvijek bude milosrdan prema braći grešnicima. Pa ako brat (fratar) grešnik ne bi tražio oprost i milosrđe, onda bi to trebao ministar tražiti od svoga brata (fratra) da li želi “milosrdni oprost“. I trebao ga nastaviti ljubiti više od samoga Fra-nje sve dotle dok ga ne „privuče Gospodinu“. Samo na taj način ministar je mogao pokazati da zaista ljubi Gospodina i samoga Franju.

„Ne kažem ti do sedam, nego do sedamde-set puta sedam“, odgovorio je Isus Petru (Mt 18,22). Na temelju ove evanđeoske zapovijedi, Franjo traži od ministra da iskreno oprosti, iz dubine srca: brat (fratar) grešnik nije trebao čuti niti jednu riječ oproštenja (s riječima se lakše laže), nego čitati u očima (s kojima se mnogo teže može lagati), uvrijeđenog ministra da mu je oprostio. Jedini je razlog, privući Gospodinu brata (fratra) grešnika, jer spasenje braće bijaše najdragocjenije dobro među svim dobrima.

Franjo je tražio od braće (fratara) da gaje ve-liko milosrđe prema grešnom bratu (fratru) i da njegov grijeh drže u tajnosti.

Ovo Pismo, upućeno ministru, definitivno se može nazvati velika karta bratskog života i kao pjesma milosrđu. Grgur Veliki, papa, rekao je: „dobro zna držati vlast, onaj koji se s njom, zna postaviti na istu razinu s drugima“. Franjo, ipak, uporno nastoji oko milosrđa sve do gotovo da-vanja dojma da želi pretjerivati. Zašto to? Zato što „će sud biti bez milosrđa protiv onoga koji nije koristio milosrđe. Milosrđe je uvijek bolje od osude“ (Jk 2,13).

Priredio: fra Petar Milanović Trapo


NAŠI POKOJNICI

ZAOSTROG: OPROŠTAJ OD FRA SREĆKA VEKIĆA U samostanskoj crkvi Uznesenja BDM u

Zaostrogu mons. Marin Barišić, splitsko-ma-karski nadbiskup, u petak, 26. kolovoza 2016. u 17 sati, služio je misu zadušnicu za redovnika-svećenika fra Srećka Vekića koji je preminuo u

Zaostrogu u srijedu, 24. kolovoza 2016., u 79. godini života, 62. redovništva i 53. svećeništva. Na oproštaju su bili vikar Provincije fra Ante Udovičić, kolega i umirovljeni profesor fra Stjepan Čovo, zaostroški gvardijan fra Branko

† FRA SREĆKO VEKIĆPredmet: Molitva za pok. fra Srećka VekićaBr. 01-901//2016.Split, 13. listopada 2016.

Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Srećka Vekića, neka to učine što prije kako propisuje Statut Provincije: braća svećenici po jednu sv. misu, a braća klerici i neklerici križni put.U nekrologij samostana neka se upiše na dan 24. kolovoza:Fra Srećko Vekić rođen je 20. prosinca 1937. u župi Metković. U novicijat je

stupio 1955. na Visovcu. Svečane zavjete položio je 8. prosinca 1961. u Makarskoj. Zaređen je za svećenika 30. ožujka 1964. godine u Makarskoj. Mladu misu je proslavio 5. travnja 1964. u župi Metković.Povjerene službe u Provinciji: Dubravice – župnik (1964.-1968.), Lećevica – župnik (1968.-1971.), Promina – župnik (1971.-1982.), Sumartin – gvardijan i župnik (1982.-1994.), Igrane/Drašnice – župnik (1994.-2012.), Živogošće – vikar i ekonom samostana (2006.-2012.), Zaostrog – ispovjednik (2012. – 2016.). Pokopan je na samostanskom groblju u Zaostrogu u petak, 26. listopada 2016., a misa zadušnica služena je, istoga dana, u samostanskoj crkvi Sv. Marije u Zaostrogu.


Brnas, generalni vikar hvarske biskupije don Stanko Jerčić i još 92 fratra-svećenika među kojima su bili i franjevački bogoslovi. Rodbina, vjernici, časne sestre i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Srećka. Pjevanje je predvodio Župni zbor iz župe Sv. Ilije u Metkoviću pod ravnanjem Roka Veraje, a za orguljama je svira-la Ivana Petrov.

Sprovodne obrede, nakon mise zadušnice, na samostanskom groblju u Zaostrogu za pok. fra Srećka predvodio je gvardijan fra Branko Br-nas.

O. Nadbiskup je na početku mise zadušnice povodom smrti fra Srećka Vekića izrazio sućut braći i sestrama, rodbini, vikaru Provincije i braći franjevcima te vjernicima u kojima je dje-lovao pok. fra Srećko. Zatim je o. Nadbiskup rekao kako u ovom trenutku, koji je i radostan i žalostan, fra Srećka pratimo k milosrdnoj ljuba-vi Božjoj. Pratimo ga u trenutku prijelaza kada se opraštamo od fra Srećka sa željom da doživi u punini sjaj Božje ljubavi, završio je uvodne riječi o. Nadbiskup.

Na početku propovijedi mons. Barišić je re-kao kako smo stvoreni za život, a Bog je izvor života. Međutim, u tu stvarnost života ušla je

smrt koja je neizbježna za nas, ali nije tragična. Sv. Franjo je smrt nazivao ‘sestrica smrt’. Sv. Franjo je shvatio smrt kao puninu uskrsne di-menzije. Tu dimenziju ljubavi i pažnje mnogo su pokazale osobito sestre prema pok. fra Sreć-ku. U tom pogledu posebnu ulogu imaju i me-dicinske sestre koje nam pomažu u prijelazu iz ove stvarnosti u stvarnost s Gospodinom. Nama je teško shvatiti kada i kako se događa taj prije-laz o kojem lijepo govori sv. Bonaventura koji kaže da je Krist put i vrata toga prijelaza. Krist je ostvario prijelaz i pobijedio ljudsku ograniče-nost. U Kristu i mi pobjeđujemo jer se to doga-đa po milosti, a ne kroz neke studije. To je tajna koju izražavamo vjerom i vjera je ta koja nas drži budnima i otvorenima za ovaj susret prije-laza iz smrti u život. O toj budnosti i otvorenosti slušali smo i u evanđelju koje nam otkriva dar milosnog spasenja po Isusu Kristu. Isus Krist je povjerio samoga sebe po svećeniku i po njemu nas s povjerenjem postavlja u svojoj kući da bu-demo domaćini. Pok. naš fra Srećko živio je tu vjeru povjerenja. Bio je domaćin u tri biskupije – šibenska, hvarska i splitsko-makarska. U sve tri biskupije, kao pravi domaćin, bio je fratar s malim ulogama, ali je bio veliki duh požrtvov-nosti i služenja. Imao je ljubavi prema drugima.

naši pokojnici


Ta ljubav je bila prožeta ljudskošću, služenjem i požrtvovnošću, a time ostavio primjer pravoga domaćina i bio odraz milosnog lica Kristova. To pokazuje i samo njegovo ime – Srećko. Takav je bio u životu. U ovom trenutku želimo zahvaliti fra Srećku kao čovjeku, redovniku i svećeniku.

Opraštamo se od njega u Godini milosrđa i vje-rujemo da će doživjeti veliko Božje milosrđe. Fra Srećko, hvala ti na svemu što si upisao u naše živote. Neka te milosrđe Božje prepozna i neka te kao domaćina primi u puninu života, završio je o. Nadbiskup.

OPROŠTAJ PROVINCIJALA FRA JOŠKA KODŽOMANA(Oproštajne riječi pročitao je vikar Provinci-

je fra Ante Udovičić)

Preuzvišeni o. Nadbiskupe, draga braćo sve-ćenici, časne sestre, rodbino, prijatelji i znanci našeg pokojnog fra Srećka! Jako mi je žao što nisam u mogućnosti osobno prisustvovati ispra-ćaju našeg fra Srećka na posljednji počinak. Ra-zlog je, naravno, neodgodiva obaveza.

Nikada nije lako govoriti pred nečijim odrom. Samo nam molitva i vjera mogu pomoći pronaći utješne riječi u susretu sa smrću, tom neizbjež-nom ali i teško prihvatljivom stvarnošću ljud-skog života. Bez obzira na naše godine, na naše planove, na naše zdravstveno stanje, smrt nas uvijek iznenadi i zateče. No, ipak, uronjeni u

otajstvo kršćanske vjere, prihvaćamo stvarnost smrti, mislimo da je bolje razumijemo. U svojoj vjeri pronalazimo odgovore. Isus Krist je, za sve, koji u Njega vjeruju, jamac vječnoga života u ko-jem smrt ne caruje, života u kojem neće biti tužnih i bolnih rastanaka. Baš kao što se i kaže u knjizi Otkrivenja: „I otrt će im (Bog) svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu.“ (Otk 21,4)

Ohrabren tim nadahnutim novozavjetnim ri-ječima, čovjek vjere iščekuje svoj kraj u pozi-tivnoj napetosti, nerijetko preplavljen ljudskim sumnjama da se u njemu, doista, krije nešto više od zemljanog praha.

Ipak, nakon tolikih godina rasta u vjeri, na-kon tolikih razmišljanja o životu i smrti, nakon tolikih sprovodnih homilija, koje je i naš fra Srećko kao svećenik izgovorio, siguran sam da je i on svoj sudbonosni susret s neizbježnom smrću prihvatio smiren i s velikim pouzdanjem u Isusa, svoga jedinog Učitelja.

Fra Srećko Vekić rođen je 20. prosinca 1937. u župi Metković od oca Stjepana i majke Ma-rije r. Dumičić. Na krštenju je dobio ime Mate. Osnovnu je školu fra Srećko pohađao u rodnom Metkoviću, a Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju i Makarskoj. U franjevački je novicijat stupio 5. srpnja 1955. godine. Filozofsko-teo-loški studij pohađao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj u razdoblju od 1959. do 1964. godine. Svečane je zavjete položio 8. prosinca 1961. u Makarskoj, gdje je, po ruka-ma msgr. Frane Franića, zaređen i za svećenika 30. ožujka 1964. godine. Mladu je misu je fra Srećko proslavio 5. travnja 1964. u rodnoj župi Metković. Izmoren teškom bolešću u 79. godi-ni života, 62. redovništva i 53. svećeništva fra Srećko je u ovom samostanu sv. Marije, okrije-pljen svetim sakramentima, dočekao kraj svoga ovozemaljskog hodočašća.

naši pokojnici


Kao svećenik i redovnik fra Srećko je vršio slijedeće pastoralne i redovničke službe:

Od 1964. do 1968. bio je župnik župe Dubra-vice. Od 1968. do 1971., kao župnik poslužuje župu Lećevica, nakon čega postaje župnikom Promine, u kojoj ostaje do 1982. godine. Na-kon Promine, nova postaja njegova života bila je Sumartin na o. Braču, gdje u istoimenom fra-njevačkom samostanu preuzima službu gvardi-jana i župnika. U Sumartinu fra Srećko ostaje dvanaest godina (od 1982. do 1994.) Početkom Domovinskog rata, u samostan na Sumartin, prispjeli su i prognani novaci s Visovca sa svo-jim odgojiteljima. Fra Srećko se u tom napetom razdoblju izrazito dobro snašao i kao domaćin i kao onaj koji je svojom vedrinom rastjerivao tamne oblake briga i nevolja. Nakon Sumartina fra Srećko se preseljava u župu Igrane/Drašnice, gdje će praktično ostati do svoga umirovljenja 2012. godine. Kroz to je razdoblje fra Srećko obnašao i službe vikara i ekonoma samostana u Živogošću. Zadnje četiri godine svoga živo-ta, proveo je u samostanu u Zaostrogu, živeći u miru i prijateljstvu sa svom braćom. Kroz to je vrijeme često posjećivao braću svećenike, po-sebno svoje živuće kolege. Radovao se svakom susretu s njima i sa svakim fratrom. On je u du-bini svoje duše imao nešto iskonsko fratarsko, nešto djetinje i nepatvoreno.

Susreo sam puno fratara, ali naš je fra Srećko bio doista originalan. Izrazito vedar, nasmijan, uvijek spreman na šalu, uvijek željan susreta i druženja… Svi ćemo ga se sjećati makar po jednom njegovom obilježju – nikada mu nisu promakle prigode da nekome čestita imendan ili rođendan. Ja takvog čovjeka nikada nisam susreo. Svi se možemo sjetiti, kao što lako mo-žemo i zaboraviti na druge ljude i njihove život-ne prigode, ali fra Srećko je u tim stvarima bio, kao malo tko, pedantan, ustrajan i neumoljivo točan. To je za mene jasan pokazatelj koliko je on zapravo bio čovjek za druge, čovjek koji je mnoge ljude, a posebno svoje fratre nosio u srcu i pameti, a siguran sam i da ih je pratio u mo-litvi. Tuđa radost, bila je i njegova radost, tuđa žalost, bila je i njegova žalost! Znao je on to če-sto pokazati i na najemotivniji način – riječima i suzama.

Negdje sam vidio sliku, gdje kao mlad sve-ćenik, fra Srećko sjedi na motoru, okružen broj-nom djecom. Kao mladić bio je vrlo naočit, ali ono što je kod njega sigurno osvajalo, to je njegov smijeh, od kojeg se nije ustručavao, kao da ga i sada čujem a mislim da ga neću nikada ni zaboraviti. Znao se svima približiti i sa sva-kim, na primjeren način, razgovarati. Koliko su mu pri srcu bili svi oni ljudi, s kojima je dijelio život, govori i sama njegova Oporuka u kojoj napisa: „… kada se izmire svi moji eventualni dugovi, želja mi je da se polovica moje ostav-štine razdijeli župama u kojima sam djelovao.“ Zna se da je posljednjih godina svoga života fra Srećko obilato i nesebično pomagao kako kul-turne projekte, tako i potrebne u svojoj sredini a i u svim mjestima svoga služenja.

Moja godina novicijata na Sumartinu, za vrijeme njegova gvardijanstva, potvrdila mi je i drugu njegovu bitnu oznaku – ljubav prema prirodi i svemu stvorenom. Fra Srećko se u tom oskudnom vremenu nije ustručavao uzeti u ruke i motiku, kako bi u škrtoj zemlji uzgojio plo-dove od kojih smo se svi zajedno prehranjivali. Znao je, dakle, i vlastitim primjerom ljudima ukazivati na dostojanstvo ljudskog rada i nuž-nost da se svatko prihvati posla i da privređuje u okvirima svojim mogućnosti.

Zbog plodnog i uzornog svećeničko-redov-ničkog života, u ime Provincije, u ime Crkve katoličke, u ime Hrvatskog naroda, izričem najdublju i najiskreniju zahvalnost našem fra Srećku, za njegov autentični primjer bratskog suživota, za izvanredan angažman na svim po-ljima ljudske djelatnosti, čime nas je sve skupa zadužio.

Veliko „Hvala“ izričem i poštovanoj obitelji Vekić, koja nam je dala fra Srećka i po kojem ćemo s njom ostati trajno povezani, kao i svoj fra Srećkovoj rodbini, svim njegovim prijatelji-ma i znancima.

Braćo i sestre, ovo je pravi i jedinstveni tre-nutak da zahvalimo voljenoj osobi našeg pokoj-nika, za svako dobro djelo kojim nas je Bog po njemu obdario.

Upravo u susretu sa smrću naših dragih po-kojnika, najbolje uviđamo koliko smo važni jedni drugima i koje bogatstvo svaki pojedinac

naši pokojnici


znači za svijet i za Crkvu Božju u njemu. Neka nas milost Božja potakne u ovom trenutku na odluku da ubuduće predanije živimo i radimo, te da s više poštovanja pristupamo osobi svakog

čovjeka, a našem fra Srećku neka udijeli vječni počinak i mir duše, za kojim je čitavi život tra-gao i čeznuo. Počivao u miru Božjem!

DON STANKO JERČIĆ,GENERALNI VIKAR HVARSKE BISKUPIJE

Fra Srećku – Pozdrav i hvala!U ime biskupa Slobodana i svih svećenika

Hvarske biskupije, ali naročito u ime našeg oso-bitog bratskog prijateljstva, koje je trajalo skoro 35 godina, ćutim želju i potrebu oprostiti se od fra Srećka, zapravo progovoriti o njemu neko-liko riječi, makar svi znamo da se jedan život ne može prereći ni da je danima govoriti a kamoli u nekoliko minuta.

„Svi smo posebni, ali neki su i posebniji!“ Svi o fra Srećku govore da je bio poseban, up-ravo „posebniji“. Kao njegov susjed na Braču kroz 12 godina (1982 – 1994.), on u Sumartinu ja u Selcima, mogu jednu od tih njegovih poseb-nosti s radošću posvjedočiti i istaknuti: kada je odnekud odlazio, nije nikada posve otišao. Na Braču je tako često spominjao svoju Prominu, iz koje je došao u Sumartin, toliko je često odlazio tamo na sprovode – a sprovodima je i inače rado „hodočastio“, baš kao u svetišta – te je lako bilo zamijetiti da Prominu i dalje nosi u srcu. Jed-nako se tako odnosio i prema Sumartinu nakon što je iz njega otišao: Sumartin i Brač, pa i našu biskupiju, sve njene otoke - zapravo nikada nije napustio.

Dok je bio u Sumartinu, župljanima je bilo normalno da ja dođem za misu u zamjenu, čak i pričestiti bolesnike po kućama za Prvi petak, i nikada ih nisam ispravljao kad su me oslovl-javali „fra Stanko“, a jednako tako Selčanima kad je on, u mojoj odsutnosti ali i za moje prisutnosti, posluživao njih, ispovijedao ih ili ih putem lijepo susretao i ljubazno oslovljavao. Da, baš je služenje bilo njegov omiljeli „sport“! Ali ne samo Selca; cijeli otok Brač bio je nje-

govo polje, u bratskoj i prijateljskoj suradnji sa svim svećenicima, a Biskupiju hvarsku doslov-no je doživljavao kao svoju i nakon što je iz nje otišao, kao da je postao njen zastupnik, amba-sador.

Otac Nadbiskup je spomenuo fra Srećkovo služenje u trima biskupijama, a ja bih dodao i četvrtu, mislim na Zagrebačku. Istina, nije bio, koliko znam, službeno raspoređen u tamošnjoj župi Gospe Lurdske, ali je godinama tamo u ime Bračkog dekanata dogovarao susrete Bračana koji žive u Zagrebu, čak je jedne godine, kad je nevrijeme omelo dolazak nas ostalih bračkih župnika, sam „odradio“ taj susret. I poslije je na tim misama redovito s nama koncelebrirao, nakon što je već bio u Igranima pa i kao umi-rovljenik ovdje u Zaostrogu, i nakon što su ti susreti prebačeni u Palmotićevu.

Redovito je dolazio na Svećenički dan i misu posvete ulja koji se u Hvarskoj biskupiji tradi-cionalno, umjesto na Veliki četvrtak, održavaju na vazmenu („Emausnu“) srijedu. Jedne go-dine, kad smo taj susret imali u Visu, rekoh na brodu kolegama – onako od šale – da će nam vjerojatno fra Srećko „ćapat cimu“, i – gle čuda! – doslovno je tako i bilo; već je bio došao na Vis prije nas sa Hvara i simbolično prihvatio konop od broda! Možda je ovo prilika da se ocu Nadbiskupu, ako treba, u njegovo ime ispričam što su se u njegovim župama Igrane i Drašnice godinama upotrebljavala sveta ulja iz Hvarsko-Bračko-Viške biskupije (pa ma što netko mislio i govorio o „bračkoj škrtosti“!).

Dragi Srećko, neka te Gospodin, kome si vjerno služio, milostivo primi u svoj zagrljaj.

FRA ANTE BULJAN, ŽUPNIKA ŽUPA IGRANE I DRAŠNICEPreuzvišeni oče Nadbiskupe, vikaru Provin-

cije, braćo svećenici, rodbino i prijatelji pok. fra Srećka!

Najviše godina u svojoj svećeničkoj službi fra Srećko je proveo u Drašnicama i Igranima (18 godina), gdje je svojim neumornim radom,

naši pokojnici


kako na materijalnom, tako i na duhovnom polju, ostavio neizbrisiv trag. Mnoge su oči u Drašnicama i Igranima pustile suzu na vijest o smrti “Njihova fra Srećka”.

Ovom prilikom dok se, kao sadašnji župnik, opraštam od fra Srećka, želim mu u ime svih žu-pljana Drašnica i Igrana zahvaliti na svemu što je učinio za te dvije župe, a učinio je mnogo - obnova i uređenje župne kuće i crkava, uređenje okoliša “Sematorja” u obje crkve, koje i danas ostavljaju predivan dojam na sve one koji u njih dođu, a posebno za postavljanje Gospina kipa “Majke obitelji i Kraljice mora” u Igranima ove godine.

Želim mu zahvaliti i u osobno ime, jer me je po dolasku na župe podržao - materijalno i

duhovno, kad to drugi nisu htjeli. Hvala ti kao bratu, prijatelju i svećeniku u kojem sam našao podršku i pomoć, jer i ako si otišao iz Drašnica i Igrana, Drašnice i Igrane nisu otišle iz tebe, tvo-ga srca i tvoje ljubavi. Uvijek si nalazio način kako doći i kako pomoći.

Drago brate, neka ti dobri i milosrdni BOG, u kojeg si vjerovao i za kojega si živio, bude nagrada za svu ljubav i svako dobro djelo koje si učinio.

U ime svih Drašničana i Igranaca, koji će i dalje moliti za tebe, a ujedno se i moliti tebi da nas preporučiš kod Boga, neka ti je POKJOJ VJEČNI i SVIJETLOST VJEČNA neka ti svi-jetli. Do susreta u VJEČNOSTI - POČIVAO u miru BOŽJEMU. Amen.

OPROŠTAJNI GOVOR DR. DARKA ŠOŠIĆAPreuzvišeni oče Nadbiskupe, poštovani oče

Vikaru Provincije Presvetog Otkupitelja, pošto-vani oče Gvardijane, poštovane sestre, brate i rodbino dragog nam fra Srećka!

Dragi kolege iz sjemenišnih dana, svi fra-njevci i svećenici, tužni zbore!

Osjećam se posebno počašćenim što se mogu oprostiti od dragog nam i plemenitog fra Srećka u ime svih prisutnih i odsutnih kolega kao i u svoje ime.

Dragi naš kolega fra Srećko!Često si nas pozivao i okupljao na razna

bratska i kolegijska druženja i proslave. Bio si pokretač ili supokretač brojnih naših susreta. Iz Tebe je zračila prirođena franjevačka darežljiva duša, otvorena za istinsku nesebičnost i susret-ljivost.

Danas si nas pozvao na drugi način: bez po-zivnice ili telefona, ali privlačno i bratski, na svoje ovozemaljsko oproštajno slavlje. Pozvao si nas da nam svima kažeš, posebno svojim dra-gim kolegama, ovo nije kraj naših susreta. Ovo je tek početak novog, puno drukčijeg i ljepšeg slavlja koja će vječno trajati u zagrljaju Oca Nebeskoga. Mi, tvoji kolege, jer smo svi tvojih godina, možemo isto brzo očekivati da Gospo-din pokuca na naša vrata i da nas pozove k sebi. Tada će i za nas početi novi početak u Onome koji nas je u jednom vremenu poslao na ovaj

svijet sa zadatkom: „Budite mi svjedoci.“ Tebe i ostale kolege, Gospodin je pozvao da mu bude-te svjedoci u redovništvu i svećeništvu, a mene u kršćanskoj obitelji.

Dragi naš fra Srećko, prošao si ovom ze-mljom kao istinski Božji svjedok čineći dobro i kao poslušni sin Sv. Oca Franje noseći mir i radost kuda si se kretao. Mojim mislima prolaze sličice našeg zajedničkog života. Od prvog su-sreta kao dječaka od jedanaest godina u sjeme-ništu u Makarskoj, kad te je u kratkim hlačicama doveo pok. fra Marijo Stipić. Poslije su se redali događaji duboko urezani u naša sjećanja koja se ne zaboravljaju. Bio si fini i otmjeni mladić, pun urođene finoće a kao zreli čovjek cijeloga života pokazivao si otmjenost i privlačnost. Ovog časa gledam Te na brodu iz Ploča za Split kad smo putovali u sjemenište, kad smo te Čambo (fra Marijo Jurišić) i ja čekali u Baškoj Vodi da se Tebi pridružimo i nastavimo putovanje brodom do Splita, a iz Splita dragom i starom „Rerom“ do Sinja. Kad si postao svećenik naši su susreti bili puno bratskog i duhovnog bogatstva koji su se nastavili u župama gdje si službovao: u Du-bravicama, Promini, Sumartinu, Igranima, itd. Uvijek i svagdje pokazivao si velikodušnost, darežljivost i iznosio najbolje što si imao, a tvo-ja osobnost je iz tebe zračila. Susretali smo se kod mene u Njemačkoj i na obiteljskom ognji-štu u Brelima. Hvala ti za tvoje unutarnje bogat-

naši pokojnici


stvo kojim si me obdario i ne samo mene nego sve oko sebe. Naši česti kolegijalni susreti uvi-jek su očekivani kao posebno duhovno i bratsko osvježenje sve do posljednjeg našega susreta u lipnju ove godine kod mene u Brelima. Sve ih nosimo kao nešto što ne želimo da se izbriše iz naših sjećanja.

Dragi naš fra Srećko za sve Ti veliko HVA-LA od mene i od svih Tvojih kolega! Dok Ti izražavam hvalu, od Boga prosim vječnu nagra-

du! Ako nam zdravlje i dragi Bog dopusti mi koji ostajemo, nastavit ćemo se družiti ovdje na zemlji, a ti s kolegama koji su otišli ispred nas nastavi druženje u nebeskim prostranstvima.

Na kraju, rado bih ti rekao doviđenja, ali tamo gdje ti ideš ja nisam dostojan, jer tebi je mjesto među anđelima i zato ti kličem: „Zbo-gom dragi fra Srećko!“ Neka Ti je laka hrvatska zemlja koju si neizmjerno volio i za koju si se žrtvovao. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

OPROŠTAJ GVARDIJANA FRA BRANKA BRNASADragi fra Srećko, kad sam te prije četiri go-

dine posjetio u bolnici u Makarskoj, sjetno si gledao s bolesničke postelje prema makarskom samostanu. Još nisi znao gdje ćeš provesti sta-rost kada te liječnica otpusti. Rekao sam ti: ja dolazim u Zaostrog, pa ako želiš možeš i ti do-lje, blizu svoga rodnog Metkovića. Ti s Provin-cijalom odluči kamo ćeš, a ja te, ako želiš, če-kam. I izabrao si ovaj stari samostan u kojem si proveo zadnje godine.

Četiri godine smo nas četvorica franjevaca zajedno živjeli, radili, molili, smijali se, ljuti-li se, praštali i dijelili životna iskustva… Prije pola godine na putu prema Zagrebu, rekao si mi:“ Nikad nisam imao u planu ostarjeti u ovom Kačićevu slavnom samostanu, ali povukla me blizina moje Neretve.“ Na to sam dodao:“ Kad možda neplanski zadnje životne godine živiš u Zaostrogu, budi ponosan što će ti, kada umreš, tijelo počivati u fratarskoj grobnici nedaleko od groba velikana fra Andrije Kačića Miošića koji je umro nakon jedne kišovite i burne vožnje s brodicom punom hrane koju je dovozio iz naše plodne Neretve napaćenom puku u Zaostrog“. A on me dopuni:“Lijepo je to čuti, moj gvardijane, ali meni isto znači, ne puno, ali znači, da će mi kosti počivati ovdje blizu mojih, pa im neće biti daleko doći, donijeti kitu cvijeća i izmoliti mo-litvu za pokoj moje duše…“. Poštovana i draga rodbino, znam da ćete poštivati ovu njegovu skromnu želju…

U prošli utorak, medicinska sestra Ivka koja je njegovala fra Srećka, dotrčala je vičući: do-đite, fra Srećko je jako loše! Dva puta je skoro prestao disati, ali smo ga masažom vraćali u ži-vot. Kad je došao k sebi, nekoliko je puta u krat-

ko vrijeme, moleći da ga ne prekidamo, ispričao životnu zgodu. Naime, davnih godina, u vrije-me hrvatskog proljeća, posjetio je u jednoj župi starca bolesnika koji mu je odmah bez pozdrava povikao: fratre, treba biti na liniji. Kojoj liniji? - upita ga oprezno fra Srećko? Na liniji Boga Svemogućega, na liniji Srca Isusova i Srca Ma-rijina. Onda smo na dobrom putu i idemo si-gurno gori – jasno će starac. Spominjući ovaj događaj, možda se fra Srećko propitivao: Bože, jesam li ja bio na pravoj - tvojoj liniji? Dragi fra Srećko, ti si zaista, uza sve ljudske pogrješke, nastojao biti na Božjoj liniji, ljubio si Boga i posebno Majku Božju. Bio si i na liniji sv. oca Franje i po njegovu primjeru sve si ostavio i slijedio Božji zov. Život si potrošio živeći za druge. Zahvaljivao si Bogu što ti je dao život da Stvoritelja tražiš ovdje na zemlji u svemu oko sebe. Danas mu u tvoje ime zahvaljujemo što ti je podario i sestricu smrt da ga po njoj susretneš - gore - kako reče pobožni starac - u vječnosti.

Desetak sati prije smrti, sjedeći na stolici umoran i blijed, bolno izusti da mu je hladno. Svejedno je, sa smiješkom u očima, kao puna puta prije, potiho pjevušio staru narodnu pje-smu: kad bi ove ruže male za bol srca moga zna-le, pustile bi suzu koju, da ublaže tugu moju…Onda smo se zajedno nasmijali… Upitao sam ga u šali: hoćemo li sada jednu duhovnu? – a on tiho odgovori: nećemo - duhovne ću cilu vječ-nost pivat! Dragi fra Srećko, uskoro ćemo tvoje napaćeno i potrošeno tijelo položiti u zemlju i vratiti ga odakle je i uzeto. Na tvoju grobnu plo-ču položit ćemo tebi drage ruže, a umjesto njih mi ćemo zaplakati i pustiti ne samo koju, već puno suza. Nakon toga ćemo složno i radosno

naši pokojnici


zapjevati: Kraljice neba, raduj se… jer čvrsto se nadamo da će tvoja raskajana i dobra duša počinuti u Božjem krilu gdje nestaje svaka tuga

i bol. I cijelu vječnost pjevaj duhovne pjesme do mile volje! Fra Srećko, počivaj u miru!

***********

FRA JOSIP BEBIĆMnogopoštovani provincijale, fra Joško!Jučer, nakon molitve oficija, uzeo sam u ruke

Holandski katekizam sa željom da pročitam ka-kvu duhovnu misao i u tome trenutku iz njega je ispala mala spomen-sličica. Na prvoj stranici ugledao sam sliku na kojoj su kalež, iznad njega hostija, a ispod kaleža misal. Na poleđini sliči-ce, na svoje iznenađenje, pročitah: “Bože, Ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja” (Ps 7, 15-17).

Te riječi iz Svetoga pisma izabrao je naš pok. fra Srećko Vekić u prigodi svoje 50. obljetnice mlade mise. Mlada misa bila je na Mali Uskrs 1964. godine u crkvi sv. Ilije u Metkoviću. Na početku sam i osobno mladomisnika pozdravio u ime svih tadašnjih sjemeništaraca.

Nakon čitanja duhovne misli, tijekom šetnje kroz jedno lijepo polje, nazvao me fra Bran-ko Brnas s viješću da je fra Srećko toga jutra u njegovoj nazočnosti preminuo. Nastavio sam šetnju u molitvi za pokojnika, koju sam preki-dao lijepim i brojnim sjećanjima na susrete s fra Srećkom.

Slike su mi se vrtjele kao na filmu: slavlje njegove mlade mise, susreti s njime na Visovcu i u Dubravicama, u Promini, Igranima, Sumar-tinu i Zaostrogu. Naši su susreti bili u prigoda-ma raznih slavlja, na oproštajima braće iz župa gdje je djelovao. Nekoliko sam godina dolazio na odmor u Sumartin, gdje je on bio gvardi-jan i župnik. S radošću je ugošćivao braću, pripremajući za nas, s velikim oduševljenjem, specijalitete samo njemu svojstvene. Budući da je dugo godina pastoralno djelovao zajedno sa svojim kolegama u Dalmatinskoj zagori, svi su od pok. biskupa Josipa Arnerića dobili odmilja naziv “dragi prašinari”.

S ljubavlju je po kiši i suncu obilazio obi-telji svojih župnih zajednica, godinama je sla-vio svake nedjelje tri do četiri svete mise i tako svojim vjernicima “naviještao čudesa Božja”,

usprkos mnogim nedaćama koje su ga godina-ma pratile. Volio je Boga, braću ljude, volio je prirodu, sadio voće i povrće u svojim vrtovima, osobito u samostanskome vrtu u Sumartinu. Za-jedno s fra Jozom Dodigom podizao je ograde i zidao srušene zidove. Imam sreću što sam prije njegove smrti s njime nekoliko puta razgovarao u njegovoj sobi. Prije nekoliko dana, dok smo ga fra Branko i ja držali da ne padne, rekao je: “Dragi moji, neću vam ja još dugo.” “Sve dok Ti Gospodin život ne namota i ne presiječe” – rekao sam mu tada.

Drago mi je što je moj zadnji susret s nji-me bio u nazočnosti vlč. Slavka Rake, koji mu je nakon svete mise nosio svetu pričest. Molili smo zajedno predložene molitve. On je preuzeo inicijativu i dok je vlč. Rako držao pričest, fra Srećko je govorio: “Evo Jaganjca Božjega, koji oduzima grijehe svijeta”, a kad ga je vlč. Rako htio blagosloviti, on je preuzeo riječ i blagoslo-vio nas. Taj blagoslov bio je ujedno i moj opro-štaj od našega fra Srećka.

U nemogućnosti dolaska na njegov ispraćaj s ovoga svijeta, opraštam se od dragoga pokojnog sumještanina i subrata molitvom: “Pomozite sveti Božji i u susret iziđite, anđeli Gospodnji. Primite ga i ponesite pred lice Svevišnjega.”

Poštovani Provincijale, Tebi i svoj braći fra-njevcima, osobito braći u zaostroškome samo-stanu, fra Branku, fra Mariju i fra Niki, kao i sa-mostanskom osoblju te fra Srećkovim sestrama Nadi, Rozariji, Mariji, bratu Ivi i svoj rodbini izražavam iskrenu sućut.

Pokoj vječni neka mu podari Onaj koji ga je stvorio, pozvao i kojemu je vjerno i nesebično služio više od pedeset godina svoga svećenič-koga života. Neka mu je laka hrvatska gruda!

naši pokojnici


SINJ: OPROŠTAJ OD FRA VLADIMIRA TADIĆA U srijedu, 7. rujna 2016. u 15.30 sati, u cr-

kvi Gospe Sinjske u Sinju provincijal fra Još-ko Kodžoman služio je misu zadušnicu za re-dovnika-svećenika fra Vladimira Tadića koji je okrijepljen svetim sakramentima blago u Gos-podinu preminuo u KBC Križine u Splitu u po-nedjeljak, 5. rujna 2016., u 79. godini života, 61. redovništva i 52. svećeništva. U koncelebra-ciji su bili makarski gvardijan fra Ante Čovo,

sinjski gvardijan fra Petar Klapež, dekan don Stipe Ljubas i 87 svećenika.

Rodbina, vjernici, časne sestre, bogoslovi, novaci, sjemeništarci i osobni prijatelji došli su se oprostiti od fra Vladimira. Sprovodne obre-de, nakon završetka mise zadušnice, na groblju sv. Frane u Sinju prevodio je fra gvardijan fra Petar Klapež.

naši pokojnici

† FRA VLADIMIR TADIĆPredmet: Molitva za pok. fra Vladimira TadićaBr. 01-902/2016.Split, 13. listopada 2016.Braća koja nisu obavila molitve i slavila misu za pok. fra Vladimira Tadića, neka to učine što prije kako propisuje Statut Provincije: braća svećenici po jednu sv. misu, a braća klerici i neklerici križni put.U nekrologij samostana neka se upiše na dan 5 rujna:Fra Vladimir Tadić rođen je 18. lipnja 1938. u Udovičićima (župa Otok). U novicijat je stupio 6. srpnja 1956. na Visovcu. Svečane zavjete položio je 8.

prosinca 1962. u Makarskoj. Red prezbiterata primio je 15. srpnja 1965. u Makarskoj. Mladu misu proslavio je u Udovičićima 16. kolovoza 1965. godine.Povjerene službe u Provinciji: Vrlika (1966.-1967.) – župni vikar; Sinj (1967.-1970.) – župni vikar; Sinj (1970.-1973.) – župnik; München (1973.-1979.) – dušobrižnik; Šibenik-Varoš (1979. – 1982.) – župnik; Sinj (1982. – 1985.) – gvardijan; Gradac / Brist (1985. – 1990.) – župnik; Zagreb (1990. – 2000.) – vicepostulator kauze sluge Božjega fra Ante Antića; Veliko Brdo (2000. – 2006.) – župnik; Zagreb (2006. – 2009.) - vicepostulator kauze sluge Božjega fra Ante Antića; Zagreb (2009. – 2010.) – ispovjednik; Makarska (2010. – 2016.) – ispovjednik.Pokopan je na groblju Sv. Frane u Sinju 7. rujna 2016., a istoga dana slavljena je misa zadušnica u crkvi Gospe Sinjske u Sinju.


OPROŠTAJ PROVINCIJALA FRA JOŠKA KODŽOMANA

„Kroz duge godine s crnim zimama, na udar-nim vjetrovima, čekamo svi ono što će doći (…) znam da ni svemirskim letom ne možemo po-bjeći sestrici smrti našeg svetog Franje, pa sve ako o njoj i ne mislimo (…) svi odlazimo, ko brodovi na nemirne oceane, odlazimo da se ni-kad ne povratimo, upravo da okončamo puta-nju životnog nemira (…) činimo sve da bismo produžili boravak na oblacima, koji nas nose, ne misleći da samo molitve otvaraju tajne i bra-ve prolaznosti k vlastitoj i vječnoj punini i sreći (…) a ja cvatem pod zrakama Suca i bezbrižno čekam posljednji zov“. Tako je zborio i pjevao naš pokojni fra Vlado. Tema smrti i ljudskog skončanja, očito mu nije bila strana niti je od nje bježao. O tom je otajstvu fra Vlado najoz-biljnije razmišljao. „Iščekivanje vječnosti“, reče on, „nije bol u vlastitom srcu, nitˈ sjedenje u noći neznanja i tame, smrt nije bol života (…) da postojim to je plamen i vatra moje svijesti, to je uvijek nova začuđenost u mojoj pameti, to je život koji se probija ko gorski potok dok siječe granitne klisure smrti…“ Sa smrću nam se svima valja susresti, a naš je fra Vlado svoje čekanje vječnosti iskazivao i kroz svoje pjesme, koje nose „draž nestrpljivosti duše koja hrli k nebu okovana smetnjama ovozemaljskog“. To je iščekivanje utoliko napetije jer pretpostavlja duge godine čovjekove borbe sa sobom, s vla-stitom konačnošću, godine prevladavanja sum-nji u mogućnost života, nakon ovozemaljskog života. Za nas kršćane, to iščekivanje podrazu-mijeva duge godine rasta u vjeri da je uskrsli Krist objavljeni Bog, koji nam je donio spasenje i opravdane razloge zbog kojih se nadamo da se u svakom čovjeku, ipak, krije i nešto više od čo-vjeka. I dok se neki od ljudi u tom svom polaga-nom umiranju bore s vlastitom nevjerom i sum-njom, drugima blizina smrti, upravo po zrelosti njihove vjere, označava trenutak spoznaje, koji su dugo i s nestrpljenjem iščekivali. Na vrati-ma smrti, ne nadamo se samo susretu s Bogom, onakvim kakav On doista jest, već se veselimo i susretu sa sobom, kao i sa svima koji su nam

tu na zemlji bili dragi i bliski. Naš je pokojni fra Vlado, vjerujem, spreman dočekao taj napeti trenutak, u kojem su mu se otvorile oči za pravu stvarnost onoga što smo i tko smo ovdje i tamo.

I fra Vladu je Bog, čini se, kušao stavljajući ga pod teški križ bolesti, ali i sve one oko nje-ga, u njihovoj ljubavi i spremnosti da mu, u nje-govoj nemoći, do konca ostanu vjerni i odani. Susret s bolešću čisti i preobražava i onoga koji boluje i one koji mu služe. Hvala svima koji su, u danima njegove muke i bolesti, bili od pomo-ći našem fra Vladi!

Fra Vladimir Ante Tadić rođen je 18. lipnja 1938. od oca Ivana i majke Luce, djevojački Vrdoljak, u mjestu Udovičići, filijalnom dijelu župe Otok. Osnovno školovanje u razdoblju od 1945. do 1953. završio je u rodnim Udovičići-ma i Sinju. Nakon toga upisao je Franjevačku klasičnu gimnaziju u Sinju, na kojoj uspješno maturira u šk. godini 1957./58.. U međuvre-menu je 6. srpnja 1956. stupio i u franjevački novicijat na Visovcu. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj između 1961. i 1966. godine. Sve-čane redovničke zavjete, fra Vladimir je položio u Makarskoj 8. prosinca 1962. pred tadašnjim provincijalom fra Jerkom Lovrićem. Svete re-dove đakonata i svećeništva fra Vladimir je pri-mio u Makarskoj 14. odnosno 15. srpnja 1965. po rukama msgr. Frane Franića. Mladu je misu fra Vladimir proslavio u rodnim Udovičićima na blagdan sv. Roka, zaštitnika mjesta, 16. ko-lovoza 1965. godine.

Kao mladomisniku Uprava Provincije fra Vladimiru je povjerila službu župnog vikara u župi Vrlika. Godinu poslije, fra Vladimir je premješten u Sinj na službu župnog vikara, gdje ostaje punih šest godina, tri godine u službi žu-pni vikar, te tri godine kao župnik. Kroz to mu je vrijeme, prema provincijskom dekretu, posebno preporučen rad s mladima i nastojanje oko no-vih svećeničko-redovničkih zvanja. Na vlastitu molbu i traženje, očito poprilično iscrpljen obi-

naši pokojnici


mom posla u Svetištu i župi, fra Vladimir je, odlukom provincijske Uprave, premješten iz Sinja i određen za dušobrižnika u Münchenu, gdje je radio među hrvatskim iseljenicima. To je dragocjeno pastoralno iskustvo fra Vladimir stjecao kroz šest godina. Prema vlastitom iska-zu, neumorno se trudio, kod njemačke crkvene i civilne vlasti, oko unaprjeđenje i poboljšanja životnog standarda naših iseljenika i osiguranja prostora za njihovo okupljanje. U tim je godina-ma fra Vladimir već počeo osjećati zdravstvene tegobe, navodi perforaciju čira, što mu je znat-no utjecalo na kvalitetu života i raspoloženja, te ga je na neki način i prisiljavalo na povratak u Domovinu, gdje se je nadao mirnijem životu i manje stresnom okruženju. Uprava provincije, godine 1979., pozitivno odgovara na njegovu molbu za povratkom u Domovinu i povjerava mu službu župnika u župi Šibenik-Varoš.

Nakon životne epizode u Šibeniku, fra Vla-dimir postaje gvardijan franjevačkog samostana u Sinju i duhovni asistent FSR-a. Tri godine po-slije, fra Vladimir, kao župnik, preuzima župe Gradac-Brist, gdje ostaje do 1990. godine. Sma-trajući da fra Vladimir posjeduje odgovarajuće kvalitete duha, Uprava mu Provincije povjerava zahtjevnu službu vicepostulatora u kauzi Sluge Božjega o. fra Ante Antića, oko čega se on do krajnjih granica svojih mogućnosti i sposobno-sti istinski trudio. U toj je službi fra Vladimir ostao punih četrnaest godina, s prekidom od 2000. do 2006. godine. Kroz to je, naime, vri-jeme bio župnik Velikog brda pored Makarske. Konačno, 2009. godine, već dobrano iznemo-gao i načet bolešću, fra Vladimir biva razriješen službe vicepostulatora. Kratko vrijeme još osta-je, kao ispovjednik, u samostanu Majke Božje Lurdske u Zagrebu, gdje je ostavio duboki trag i proveo značajne godine svoga života, da bi se 2010. godine nastanio u samostanu u Makar-skoj. O toj posljednjoj dionici njegovog život-nog puta najbolje će nam, malo kasnije, moći posvjedočiti njegov gvardijan.

U KBC Križine u Splitu u ponedjeljak, 5. ruj-na 2016., u 79. godini života, 61. redovništva i 52. svećeništva okrijepljen svetim sakramen-

tima blago u Gospodinu, fra Vlado je dočekao kraj svoga ovozemaljskog hodočašća.

Fra Vladimir je, uz svoj redoviti pedesetjed-nogodišnji svećenički i pastoralni rad, koji je podrazumijevao nebrojene susrete s ljudima u svim životnim potrebama i na različitim život-nim aeropazima, nebrojeni niz održanih propo-vijedi, homilija, duhovnih obnova za svećenike, redovnike i redovnice, kao i vjernike laike, iza sebe ostavio i zapažen opus pisane riječi, bilo da je riječ o znanstvenim radovima, popularnim člancima ili pjesmama, objavljivanim u brojnim župnim listovima, glasilima, biltenima. U ovoj bih prigodi posebno istaknuo njegov doprinos i zasluge, kao vicepostulatora, za objavljivanje triju zbornika o sluzi Božjem fra Anti Antiću:

1. Karizme, lik i djelo sluge Božjega o. Ante Antića (Zbornik radova prvog simpozija održanog u prigodi 25. obljetnice blažene smrti o. Ante Antića u Zagrebu (2. do 4. ožujka 1990.)

2. Antićeva baština (Zbornik radova dru-goga znanstvenog zbora održanog u prigodi 100. obljetnice rođenja o. fra Ante Antića u Splitu od 3. do 6. lipnja 1993.)

3. Posvećeni život (Zbornik radova održan u prigodi 30. obljetnice smrti o. fra Ante Antića i završetka biskupijskog istražnog procesa pri Zagrebačkoj nadbiskupiji održan u Zagrebu od 2. do 4. ožujka 1995.)

Fra Vladimir je, kao vicepostulator, uređi-vao glasilo vicepostulature „Dobri Otac Antić“

Od ostalih njegovih objavljenih radova, ista-kao bih: Vodič svetišta Gospe Sinjske (1982.); zbirke pjesama „Svjetlo posred tame“ (1989.) i „Svjetlovid“ (2011.)

Fra Vladimir je uređivao župni list „Naše slovo“ u župi Šibenik-Varoš; bilten „Serafsko zajedništvo“ za Franjevački svjetovni red u Si-nju a kasnije i u Zagrebu; župni list „Slovo ži-vota“ u župama Gradac n/m i Brist; te župni list „Žlib“ u župi Veliko Brdo.

Živeći aktivne godine svoje svećeničke služ-be u najsurovijem vremenu, kako sam napisa, bezumlja i borbenog jednoumlja, proživljava-jući svu tragediju, bijedu i tamu svoga hrvat-

naši pokojnici


skog i katoličkog naroda, posebno u ranim de-vedesetima, u vremenu kada su „smrti zakucale na vrata mnogih hrvatskih obitelji“, fra Vlado nikada nije ostao bez svjetla vjere i pouzdanja u Božju dobrotu za koju je vjerovao da će nas sve obdariti snagom i dovesti do pobjede. Vje-ra hrani njegov život i osnažuje njegovo sve-ćeničko poslanje. On je do posljednjeg daha ostao kritičan prema sebi i drugima. Na njego-vim su se ljudskim i vjerničkim horizontima uvijek pojavljivale nove prijetnje i opasnosti, nekoć utjelovljene u bezbožnom komunizmu, dok danas, smatraše on, poprimaju obrise i ni-janse poganske suvremenosti, koja nas izlaže novim mukama i iskušenjima. Proživljavajući dramu ljudi, fra Vlado pjeva, „trebamo svjesno odbaciti najnovija ropstva propuhanih vjetro-va neoracionalizma i agnosticizma – koji nam ostaju šarena kola svih gluposti, novih sudbina, prljavih prestiža – ništavila“. Jedino nas vjera u živog i uskrslog Isus Krista, napisa fra Vlado, može izbaviti od svih novih zala, kao što nas je izbavila iz ralja bezbožnog komunizma.

Fra Vladin život bijaše neumorno traganje za Bogom, za smislom života, za ispunjenjem i osmišljenjem ljudske egzistencije… On je, po svom izričaju, strastveni propovjednik Riječi, koja je, bez obzira bila izgovorena ili napisana, uvijek znala pronaći put do ljudskog i vjernič-kog srca. Očaran i potpuno zaokupljen snagom svoga životnog uzora, sv. Franje, serafskog vi-teza, kako ga naziva, fra Vlado, je i sam slijedio put kreposnog življenja. Nekoliko dana prije smrti, iako njegovo stanje nije ulijevalo nadu u oporavak, sa zanosom mi je govorio o novoj knjizi, koja je u pripremi a govori o sv. Franji: „Provincijale, dao sam joj dobru kondžu! Takva knjiga o sv. Franji, još nije napisana“, reče mi, što me je ganulo, vidjevši s kolikom strašću sli-jedi svoje životne ciljeve, pa makar se nalazio tik do smrti. Dragi fra Vlade, nastojat ćemo ti ispuniti tu životnu želju i objaviti materijal, koji je rezultat tvoga cijelo životnog duhovnog tra-ganja, znanstvenog istraživanja, umnog razmi-šljanja…

Jedan mu se svetački lik posebno uvukao pod kožu to je lik Sluge Božjeg o. fra Ante An-tića, čiju je dubinu bića dokučio kroz duge go-dine poniranja u njegov život, djelo i njegovu duhovnu ostavštinu. Potpuno uronjen u bogatu Antićevu duhovnu baštinu, često je znao o nje-mu govoriti s velikom odanošću, kao o velikom čovjeku i svetcu, te poticati ljude i braću u sa-mostanu da mu se mole i utječu, jer on je ispro-sio nebrojena čuda. O. Antić, rekao bi fra Vlade, veliki je dar neba Crkvi u Hrvatskoj u vremenu kada su se kod hrvatskog naroda čupali korijeni vjere i Božjega života.

Temperamenta narav našeg fra Vlade znala mu je na životnom putu zadavati velike poteš-koće, ali joj se on znao i oduprijeti, jer je ot-hranjen na snažnom vrelu ljubavi svojih dragih roditelja, poučen u vjeri, pobožnosti, strpljivo-sti, mudrosti svojih redovničkih učitelja, odgo-jitelja i uzora kreposnog života.

Iako nije lako portretirati ničiji psihološki i duhovni profil, odgovorno bih ustvrdio da je fra Vlado u svojoj ljudskoj osebujnosti u svakom trenutku bio svjestan svog svećeničkog zvanja i poslanja, u kojem je bio do kraja sretan i ispu-njen, svjestan svećeničkog dostojanstva koje je branio i obranio, svjestan svog poziva da živi bliskost s običnim malim ljudima, da im poma-že, da se s njima raduje i tuguje, da ih predvodi sigurnim stazama, da s njima i od njih uči…

Ako prihvatimo činjenicu opće ljudske ne-savršenosti, kojoj nitko ne može potpuno uma-ći, možemo ustvrditi da se danas opraštamo od svećenika-redovnika kojega je krasila izrazita neporočnost života, te prepoznatljive crte du-hovnosti, pobožnosti i iskrenog domoljublja.

Kao predstojnik franjevačke Zajednice, čiji je fra Vlado bio istaknuti član, u ovom sam tre-nutku ispunjen ljudskom tugom zbog našega privremenog rastanka, ali i ponosan, zbog či-njenice njegovoga plodonosnog, ljudskog, sve-ćeničkog i redovničkog života. Zahvaljujem fra Vladi na autentičnom svjedočanstvu, ljudske i vjerničke hrabrosti i ustrajnosti, kao i na svemu što je učinio a što je bilo dobro za našu Zajed-nicu, za naš hrvatski narod, za Crkvu katoličku.

naši pokojnici


Hvala i vama, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Vladimira. Hvala vam na ovom vrijednom sinu, s kojim ste krvno povezani i kojemu ste već u roditeljskom domu prenijeli jasne ljudske, kulturne i kršćanske zasade vjere i morala.

On je, sa svoje strane, pronio najbolji glas o vama, o svom plemenu, s kojim se ponosio, obitelji, roditeljima i rodnoj grudi koju je izni-mno volio.

Kao takav, fra Vlado će ostati u najljepšim uspomenama prisutan u svijesti nas kolega ali,

siguran sam, i župljana do kojih su ga odveli putovi Providnosti. Zbog njega ćemo, kao Za-jednica i prijatelji s vama i nadalje ostati trajno povezani.

Dragi fra Vlado, hvala ti na predanom radu u svećeništvu, i na požrtvovnosti, koju si pokazi-vao za svoga života, za dobrobit naše Provinci-je, Reda, Crkve i svih ljudi u svijetu!

Počivao u miru Božjem!

OPROŠTAJNE RIJEČI GVARDIJANA FRA PETRA KLAPEŽA

Mnogopoštovani oče Provincijale, cijenjene časne sestre, braćo svećenici, draga rodbino pri-jatelji i znanci od našega fra Vladimira. Kad na kraju ovozemnog života stojimo pred činjenica smrti, kad gubimo osobu koja nam je prirasla srcu, tada se u svakom čovjeku javlja pitanje što je od tih dragih osoba iz njihova proteklog ži-vota nama najbitnije. Takvo pitanje u ovom tre-nutku rastanka od fra Vladimira postavljamo mi fratri njegova subraća, takvo pitanje postavljate i vi draga rodbino od našega fra Vladimira.

Protekli život fra Vladimira svima nama želi reći da tko daje u svojem životu mjesta Bogu tko u njega vjeruje i tko ga istinski ljubi i tko svoj život žrtvuje za drugoga, tome će Bog pripremiti baštinu i smjestiti ga u prostranstva svjetlosti i mira, uzet će ga zauvijek u svoju lju-bav i podariti mu vječnu nagradu na nebesima.

Mi vjerujemo u to otajstvo života i smrti. Mi vjerujemo da naši pokojnici ne nestaju u ništa-vilu. Ne oni žive i dalje kod Boga i uskrsnom prisutnošću i u smrti su nam tako blizu.

Svi mi ovdje prisutni dijelimo takvu vjeru i zato imamo razloga za zahvaljivanje Bogu koji nam je podario u ispunjenom redovničkom i svećeničkom životu našega fra Vladimira. No to nam ne može uzeti bol i tugu, ali može našoj žalosti dati utjehu i unutarnji mir. Taj mir izvire iz riječi Uskrslog Krista ne bojte se smrt je po-

bijeđena. Proživjevši iskustvo smrti i uskrsnu-ća svoga Sina, u vjeri, kao najuzvišeniji izraz Božje ljubavi, nama vjernicima Marijino je srce postalo izvorom mira, utjehe, nade i milosrđa. Sve osobine koje se Mariji pridijevaju proizlaze iz toga, iz njezina dioništva u Isusovu uskrsnu-ću. Od petka do nedjelje uskrslog jutra, ona nije gubila nadu.

Vjera nada i ljubav označavaju vrijedno-sti svakog kršćanina, a posebno redovničku i svećeničku osobu. U tim tajnama fra Vlade je gledao svoj vlastiti život gledao je svoju redov-ničku zajednicu, svoju rodbinu i svijet u kojem je živio.

Dragi fra Vlade bio si svojoj redovničkoj zajednici, kao i svojoj rodbini, prijateljima i znancima, poticaj na životnom putu naše vje-re. Kroz sav svoj život tolike si snažio svojom riječi, molitvom i ljubavlju. Slaveći svetu Misu navješćujući Isusovu muku smrt i uskrsnuće u vjeri, kao najuzvišeniji izraz Božje ljubavi, na tvom svećeničkom putu Poseban uzor ti je bila naša nebeska Majka. Marijino ti je srce postalo izvorom mira, utjehe, nade i milosrđa.

Zato svoju zahvalnu riječ završavam riječi-ma tvoje pjesme koju si posvetio Čudotvornoj Gospi Sinjskoj prigodom 300. obljetnice njezi-ne pobjede pod Sinjem.

naši pokojnici


Molitva Majci Božjoj Čudotvornoj Gospi Sinjskoj 1715.-2015.

Došla si Gospe Čudotvorna i svetaIz Rame u Sinj pred trista ljeta:Krvavih, tmurnih, velikih i svetih.Uzdigni nas, Majko, sebi i spasi danasSvojom pobjedom i prekrasnim sjajemVjera tvojih vitezova u Sinju (1715.),Izraslih snagom vjere harnih Hrvata.Onog slavnog tvog Uznesenja na nebo,Kod vjerne molitve tebi, o Gospe,Sva su djeca po tebi vapili pobjedu bez straha,Tebi, čuvarice slobode vjernih ti Hrvata,Koja čuvaš u vjeri i Božjoj ljubaviDok te gledaju, spoznaju i mole za Majku.

Ti daješ svoj djeci pobjedu svjetla i spasaU ljubavi svojoj i svjetlošću GospojeNa tvrđavi vjere, molitve i pobjede tvoje.

I danas, o sveta Majko i Gospe mila,Mi hoćemo u Sinju i posvuda biti glazbala tvoja,Slavopojna i sveta djeca, tebi i Sinu tvome.

Za nove pobjede vjere, ljubavi i mira neba,Kao i sve molitve uslišane i procvjetaleŽivotom, suncem i slavom vječnom;

Dok već gledamo i kličemo pred svetom slikomI slavonebnim oltarom tvojim i tobom, Majko,Da tebe neprestano i u svemu podižemo.Živimo i hoćemo danas i onda.

Kad nam na zemlji više nikomeU ovome svijetu bez ljubavi i tvoje milostiNeće više biti sjaja.

Velika Gospa 2015. Fra Vladimir (Ante) Tadić

Draga fra Vladimire do ponovnog susreta u vječnosti, pod okriljem naše nebeske Majke Ču-dotvorne Gospe Sinjske, koju si posebno štovao i kojoj si se svaki dan molio i pjesme joj pjevao počivaj u miru Božjem i moli se za nas! Pokoj vječni daruj joj Gospodine! I svjetlost vječna svjetlila njoj!

OPROŠTAJ GVARDIJANA FRA ANTE ČOVE Dragi fra Vlado, privremeni oproštaj od tebe

kao i tvoju smrt doživljavam oslobađajuće. Tvoja smrt je i tebe i nas oko tebe oslobodila od osjećaja nemoći koji smo duboko proživljava-li. Zadnjih nekoliko mjeseći osjećaj nemoći je bio naš najdublji osjećaj. Nemoć te je udaljila od tvoje svakodnevne raspoloživosti za sakra-ment pomirenja. Nemoć te udaljila od bratskog druženja. Nemoćno si gledao u rukopis svoje nedovršene knjige. Ta se nemoć širila i nas nas oko tebe. Puno sam puta nemoćno šutio pred tvojim vapijućim pogledom da ti pomognem. Tvoja bolest nije imala moći dovesti sama-stansku braću u bolnicu. I sami liječnici su se osjećali nemoćni. Sva brižljivost i ljubav koju su ti pokazali liječnici doma zdravlja u Makar-skoj i kliničkog bolničkog centra u Splitu nije

uspjela pobijediti duboko prisutnu nemoć koja je ne mali broj puta izazvala obostranu ljutnju. Mi ljudi redovito pred nemoću reagiramo ljut-njom. Ova nemoć je i mene i tebe prisilila da se okrenemo onome koji jedini ima moć. To si mi nekoliko puta i rekao: „Ovu moju nemoć može pobijediti samo Bog! Nadam se što prije“. Postao si duboko svjestan da nemoć ne može pobijediti brižljivost, pažnja, ljubav, nego samo vjera u Boga koji je svemoćan. I on je doista pobijedio. Zahvalano te predajem Božjoj moći. Uživaj u sjajnosti svoga Boga Isusa Krista.

naši pokojnici


SAŽALNICESPLITSKO-MAKARSKI NADBISKUP MARIN BARIŠIĆ

Split, 7. rujna 2016.Br. 296/2016.

Poštovani oče Provincijale!Povodom prelaska brata fra Vlade iz ze-

maljskog života u nebesku domovinu, izraža-vam svoju pastirsku, ljudsku i kršćansku sućut Vama, oče Provincijale, braći franjevcima Pro-vincije Presvetog Otkupitelja, rodbini, prijate-ljima i svim poznanicima preminulog brata fra Vlade Tadića.

Zahvaljujem dobrom Vladi na njegovom za-uzetom i predanom pastoralnom radu, u našoj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, u teškim vre-menima za našu Crkvu. S ljubavlju je prihvatio biti vicepostulator kauze sluge Božjega fra Ante Antića, svoga duhovnog učitelja. Vjerujem da se sada pridružio njegovoj svetosti kao i sveto-sti oca Franje, u čijoj karizmi je slavio Boga i radio na spasenju braće i sestara.

Pred kratko vrijeme, fra Vlado, je sa svojim kolegama proslavio zlatni svećenički jubilej. Neka ga Gospodin nagradi i uvede u puninu svoga svećeništva.

Počivao u miru Božjem!+ Marin Barišić

Nadbiskup splitsko-makarski

**************ZADARSKI PROVINCIJALFRA ANDRIJA BILOKAPIĆ

Brate provincijale fra Joško, draga braćo Provincije Presvetoga Otkupitelja,

Gospodin vam dao mir.

Čujem da je mro naš fra Vladimir Tadić. Iskreno mi je žao što je vijest o njegovu pre-minuću do mene došla prekasno, tako da nisam mogao doći na sprovod.

Fra Vladu nosim s posebnim poštovanjem i zahvalnošću. Dobro se sjećam njegova mlado-

misničkog slavlja. Tada se upitah: što to potiče čovjeka ovako ugodne vanjštine i inteligencije da se odlučio biti fratar? Kasnije sam u njemu sam susreo gorljiva franjevca i revna svećenika. Osobito je bio poticaj nama – svojim Udoviča-nima. Mogao ga je razumjeti tek tko je dopustio da ga dotakne njegova žarka vjera i želja da čo-vjeku posreduje dobro kojemu je izvor Dobri. Ponekad nam se učinilo da je u toj gorljivosti i pretjerivao. No, fra Vlado je poetska duša. Umjetnički govor je veoma dubok izraz ljudsko-ga bića kojeg otkrivamo u hodu. U pastoralnom i zapisanom djelu fra Vlade naziremo otisak njegova katoličkog, franjevačkog i domoljub-nog bića. Pjesnici često dotiču ono neizrecivo; zbiljnosti koje susrećemo onkraj površne pojav-nosti. Stoga je govor pjesnika i vjernika svjetlo u tami. Vjernikova spoznaja uvijek hoće postati čin, događaj, pa i umjetnički uradak. Pjesnici i sveci najdublje uočavaju čovjekov početak kao i njegov dočetak. Spomen onodobnog i susret svedobnog postaju ovodobni način postojanja. Uvjeren sam da je fra Vladimir živio i djelovao iz toga svijeta.

Braćo drage mi Provincije, primite moju su-ćut, ali i zahvalnost što je Provincija iznjedrila vrloga redovnika.

Neka Gospodin u fra Vladimiru svetkuje svoje milosrđe i dobrotu.

fra Andrija Bilokapić, provincijal

**************KRISTINA KRIŽANAC, Obnašateljica dužnosti gradonačelnika grada Sinja

Sinj, 07. rujna 2016. godine

Uvaženi provincijalu fra Joško Kodžoman, poštovani gvardijane i župniče!

Povodom smrti fra Vladimira Tadića, u ime Grada Sinja, u svoje osobno ime, u ime svojih suradnika i zaposlenika Gradske uprave, te svih građana Grada Sinja, Vama osobno, svim člano-

naši pokojnici


vima Franjevačke provincije Presvetog Otkupi-telja i Franjevačkog samostana Gospe Sinjske, ostaloj subraći franjevcima i časnim sestrama, bogoslovima i novacima, obitelji pokojnog Fra. Vladimira, prijateljima i znancima, izražavam najdublju sućut i iskreno suosjećanje.

Pokojnikovo dugogodišnje vjerno i predano svećeničko služenje za dobrobit vjernika, za po-većanje vjerodostojnosti i ugleda Crkve u na-šem narodu i u svijetu pružajući pritom primjer skromnosti, vjernosti Bogu te ljubavi prema Domovini i Cetinskom kraju, ostati će zauvijek svima u srcu i sjećanju, a posebno u mjestima u kojima je obavijao službu tijekom svog dugo-godišnjeg svećeničkog poziva.

Neka Mu dobri Bog bude vječna nagrada, a sve koji iskreno tuguju zbog privremenog ra-stanka neka ispuni snagom i utjehom vjere u ponovni susret.

Počivao u miru Božjem!S osobitim poštovanjem!Obnašateljica dužnosti gradonačelnika

Kristina Križanac, struč. spec. oec.

**************Uz preminuće dragog mi fra Vlade upuću-

jem vodstvu i svoj braći u Provinciji iskreno su-djelovanje u žalosti. Pratit ću dušu njegovu mo-litvenom potporom sudjelovanjem u sv. misi. Neka mu Gospodin, zagovorom časnog sluge Božjeg Ante Antića, bude milosrdan sudac. Po-koj vječni daruj mu Gospodine, et lux perpetua luceat ejum.

Darko Portada

**************

Poštovani oci franjevci!U povodu završetka ovozemaljskog hodoča-

šća o. fra Vladimira Tadića izražavam vama i pokojnikovoj rodbini iskrenu ljudsku i kršćan-sku sućut. Neka mu Svemogući Bog,kojem je služio više od pedeset godina podari vječni mir u nebu kao nagradu za njegov požrtvoran rad na njivi Gospodnjoj,te neka ga pribroji zboru svojih svetih i blaženih u slavnome svome kra-ljevstvu.

Počivao u miru Božjem!Rino Ćapin

**************Povodom ovozemaljskog gubitka fra Vla-

dimira Tadića, svim članovima Franjevačke obitelji provincije Presvetog Otkupitelja moja osobna sućut. Jedina utjeha je da „naša“ zajed-nica ima jednoga zagovornika u nebu više. Mi-slim da će mu najveći dio molitava i preporuka Bogu biti molba za više svećeničkih zvanja koja su nam potrebna. Tuga i bol je tu, ali ispratimo ga sa riječima: „Doviđenja, brate, čekaj nas“.

Uz pozdrav našeg oca sv. Franje MIR I DOBRO

Ivo Aleksić

naši pokojnici

DEUTSCHLAND

Iz HR: 0049 ne birati 0 od gradskog predbroja

HRVATSKI DUŠOBRIŽNIČKI URED U NJEMAČKOJ

FRANKFURT An den Drei Steinen 42d 60435 FRANKFURT/M Tel: 069/ 95 40 480 ured Fax: 069/ 95 40 48 24 Tel: 069/ 95 404 811 stan

SAMOSTANMÜNCHEN

Franziskanerkloster St. Gabriel Versaillerstr. 20 81677 MÜNCHEN Samostan Tel/fax: 089/ 47 98 52 Župa Tel. 089/ 41 95 01 0 Centrala Tel. 089/ 41 95 01 16 Župni ured

HRVATSKE KATOLIČKE MISIJE

BERLIN Feldstrasse 4 13355 BERLIN Tel: 030/ 261 15 40; 030/ 261 15 49 Fax: 030/ 262 83 97

BIETIGHEIM BISSINGEN Uhlandplatz 1; 74321 Bietigheim – Bissingen Tel: 07142/ 7739473 Fax: 07142/ 7739473

Sv. Ante Padovanski – Vahingen Enz Goethestr. 54; 71665 Vaihingen/Enz Tel: 07042/ 816870 Fax: 07042/ 5562

Sv. Ilija prorok – Illingen Eichwaldstr. 35; 75428 Illingen Tel: 07042/ 827872

DARMSTADT Feldbergstr. 32 64295 DARMSTADT Tel: 06151/ 89 62 66 ured Fax: 06151/ 85 15 22 Stan: Eschollbrückerstr. 13 64295 DARMSTADT Tel: 06151/ 39 17 865

DÜSSELDORF Van Douven Str. 8 40227 DÜSSELDORF Tel: 0211/ 78 41 21 ured Tel: 0211/ 78 44 53 stan Fax: 0211/ 8892 742

ESSLINGEN Untere Beutau 8 10 73728 ESSLINGEN Tel: 0711/ 35 58 07 Fax: 0711/ 35 57 94 Stan: Lindenstr. 93 73760 OSTFILDERN Tel: 0711/ 91274468

FRANKFURT Niedenau 27 60325 FRANKFURT/M Tel: 069/ 72 31 25 Fax: 069/ 72 33 63

FREISING Domberg 7 85354 FREISING Tel: 08161/ 73 59 Fax: 08161/ 417 57

KELKHEIM Am Kirchplatz 6 65779 KELKHEIM Tel: 06195/ 97 66 71 Fax: 06195/ 97 66 72

KÖLN Am Rinkenpfuhl 10 50676 KÖLN Tel: 0221/ 242818 Fax: 0221/ 337 78 515

LUDWIGSBURG Schorndorfer Str. 31 71638 LUDWIGSBURG Tel: 07141/ 92 69 71 Fax: 07141/ 90 38 90 Stan: Mozart str. 10 71640 Ludwigsburg Tel: 07141/ 26 79 117

MAINZ Emmeranstraße 15 55116 MAINZ Tel: 06131/ 22 94 54 Fax: 06131/ 22 94 62

MÜNCHEN Schwanthalerstr. 96/98 80336 MÜNCHEN Tel: 089/ 17 95 810 Fax: 089/ 17 95 81 11

OFFENBACH Marienstraße 38 63069 OFFENBACH/M Tel: 069/ 845 749 Fax: 069/ 848 497 64 Stan: Schäferstraße 20 63069 OFFENBACH/M Tel: 069/ 84 66 29

ROSENHEIM Heilig Geist Straße 46 83022 ROSENHEIM Tel: 08031/ 34 181 Fax: 08031/ 58 98 23 Stan: Aventinstraße 16/II 83022 ROSENHEIM Tel: 08031/ 14 686

RÜSSELSHEIM Im Kleinen Ramsee 21 65428 RÜSSELSHEIM Tel: 06142/ 1 22 70

SINDELFINGEN Bleichmühlestr. 11/2 71065 SINDELFINGEN Tel: 07031/ 87 31 33 Fax: 07031/ 87 90 75

HKZ - Herrenberg Schickhardtstr. 7 71083 Herrenberg Tel: 07032/ 201 37

HKZ - Leonberg Sveti Nikola Tavelic Marienstr. 3 71229 Leonberg Tel: 07031/ 873 133

HKZ - Sindelfingen Bleichmühlestr. 11/2 71065 Sindelfingen Tel: 07031/ 873 133 Fax: 07031/ 879 075 Stan: Königsbergerstr. 14 71065 Sindelfingen Tel: 07031/ 877 366 Mob: 0176 1040 7639

STUTTGART - ZENTRUM Heusteigstr. 18 70182 STUTTGART Tel: 0711/ 6 40 30 40 Tel: 0711/ 6 40 30 49 Fax: 0711/ 6 49 32 78 Stan: Stafflenbergstr. 46 70184 STUTTGART Tel: 0711/ 1 64 54 71

STUTT. - BAD CANNSTATT Salacher Str. 33 70327 STUTTGART Tel: 0711/ 9561919 Fax: 0711/ 9561918 Stan: Tel: 0711/ 39101993; Tel: 0711/ 39121254 Fax: 0711/ 65227945

WAIBLINGEN Marienstr. 16 71332 WAIBLINGEN Tel: 07151/ 15 2 22 Fax: 07151/ 59 9 00 Stan: Lenzhalde 18 71332 WAIBLINGEN Tel: 07151/ 98 16 104

WUPPERTAL Am Deckershäuschen 94 42111 WUPPERTAL Tel: 0202/ 30 10 89 Fax: 0202/ 30 61 45

ITALIA

Iz HR: 0039 birati 0 od gradskog predbroja

RIM Collegio ”Antonianum“ Via Merulana 124 00185 ROMA Tel: 06/ 70 373 9 centrala Fax: 06/ 70 373 614 Fax: 06/ 70 373 716 06/ 70 373 726 Hrvatsko bratstvo

SLOVENIJA

Iz HR: 00386 ne birati 0 od gradskog predbroja

LJUBLJANA Prešernov trg 4 1000 LJUBLJANA Tel: 01/ 24 29 322 Fax: 01/ 24 29 323 Tel: 01/ 24 29 300 samostan

ENGLESKA

Iz HR: pozivni 0044

LONDON 17 Boutflower Road London, SW11 1RE, UK Tel/Fax: 0/ 207 2233 530

CANADA

Iz HR: pozivni 001

VANCOUVER 3105 E. 1st Avenue VANCOUVER - B. C., V5M 1B6 Tel: 604/ 253 2089 Fax: 604/ 254 5198

USA

Iz Hrvatske pozivni broj 001

SAN JOSE 901 Lincoln Avenue S. JOSÉ, California 95126 Tel: 408/ 279 0279 Fax: 408/ 292 5868

PROVINCIJSKE USTANOVE

PROVINCIJALAT SPLIT 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel: 021/ 348 182; Tajnik 098 778 090 Fax: 021/ 347 822 Tel: 021/ 362 649 Ekonom 095 9005878 Fax: 021/ 348 116 E mail: [email protected]

SJEMENIŠTE SINJ 21230 SINJ Fratarski prolaz 4 Tel: 021/ 824 400 Tel: 021/ 826 519 Ravnatelj

GIMNAZIJA SINJ 21230 SINJ Franj. klasične gimnazije 22 Tel/Fax: 021/ 821 809 tajništvo Tel: 021/ 825 009 zbornica

POSTULATURA IMOTSKI Fra Stjepana Vrljića 21 Tel: 021/ 672-529 Fax: 021/ 671 070

NOVICIJAT VISOVAC 22324 DRINOVCI Tel: 022/ 775 755 Fax: 022/ 775 732

KLERIKAT SPLIT 21000 SPLIT Put iza nove bolnice 10c Tel: 021/ 541 700 021/ 541 702

“PLANINA I MORE“ 21300 MAKARSKAFranjevački put 1 Tel: 021/ 611 256

“PANIS VITAE” 21000 SPLIT Put iza nove bolnice 10c

“KAČIĆ” 21230 SINJ Alojzija Stepinca 1 Tel: 021/ 70 70 71 Fax: 021/ 70 70 20

“MARIJA” 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel/Fax: 021/ 348 184

“DOBRI OTAC ANTIĆ” 10000 ZAGREB, Vrbanićeva 35 Tel: 01/ 466 00 31 Fax: 01/ 464 97 93

[email protected]“FRA RAFO KALINIĆ”

21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel: 021/ 340 190

“SLUŽBA BOŽJA” 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel: 021/ 541 722 021/ 308 301 [email protected]

OSTALE USTANOVE

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET Udružena ustanova splitske

metropolije i Franjevačke prov. Presv. Otkupitelja 21000 SPLIT Zrinsko Frankopanska 19 Tel/Fax: 021/ 386 144

FRANJEVAČKI INSTITUT ZA KULTURU MIRA 21000 SPLIT

Poljudsko šetalište 4 Tel/Fax: 021/ 381 011

ADRESAR FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESVETOG OTKUPITELJA

SAMOSTANI

21260 IMOTSKI Fra Stjepana Vrljića 21 Tel: 021/ 841 178 Fax: 021/ 671 070

KARIN 23452 KARIN Tel: 023/ 687 613

KNIN 22300 KNIN Zvonimirova 46 Tel: 022/ 660 160 Fax: 022/ 660 046

MAKARSKA 21300 MAKARSKA Franjevač ki put 1 Tel:: 021/ 612 259 samostan Tel: 021/ 616 681 gvardijanat Fax: 021/ 616 681 Tel/fax: 021/ 611 416

OMIŠ 21310 OMIŠ Put Skalica 16 Tel: 021/861 083; 862 355 Fax: 021/862 400

SINJ 21230 SINJ Fratarski prolaz 4 Tel: 021/ 70 70 10 samostan Tel: 021/ 70 70 17 gvardijanat Fax: 021/ 70 70 20

SPLIT - DOBRI 21000 SPLIT Trg Gaje Bulata 3 Tel: 021/ 340 190 Fax: 021/ 344 988

SPLIT - TRSTENIK 21000 SPLIT Put iza nove bolnice 10c Tel: 021/ 541 700, 541 725 Fax: 021/ 380 315

SUMARTIN 21426 SUMARTIN Fra Andrije Dorotića 1 Tel: 021/ 648 100

ŠIBENIK 22000 ŠIBENIK Kačićeva 11 Tel/fax: 022/ 217 020

ŠIBENIK - ŠUBIĆEVAC 22000 ŠIBENIK Bana Ivana Mažuranića 3a Tel: 022/ 214 294

VISOVAC 22324 DRINOVCI Tel: 022/ 775 416, 775 700 Fax: 022/ 775 732

ZAGREB 10000 ZAGREB Vrbanićeva 35 Tel: 01/ 46 60 030; Tel: 01/ 46 60 032 Fax: 01/ 46 60 555

ZAOSTROG 21334 ZAOSTROG Obala hrv. rodoljuba 36 Tel: 021/ 629 200 Tel/fax: 021/ 678 059

ŽIVOGOŠĆE 21329 IGRANE Tel: 021/ 627 104

ŽUPE

BAĆINA - Plina Stablina BAJAGIĆ

21241 Obrovac Sinjski Tel: 021/ 839 840

BANJEVCI Banjevci 167 23 422 Stankovci Tel: 023/ 632 025

BAST - BAŠKA VODA 21320 Baška Voda Tel: 021/ 620 353

BILICE 22000 Šibenik Bana Ivana Mažuranića 3A Tel: 022/ 311 471 Mob: 098/ 447622

BLIZNA 21228 Blizna Donja Tel: 021/ 897 222

BRIST 21 330 Gradac

Tel: 021/ 629 255BRISTIVICA

21228 Blizna Donja Tel: 021/ 898 030

BRŠTANOVO 21202 Lećevica Tel: 021/ 541 720

CRIVAC 21229 Crivac Tel: 021/ 810 077

ČISTA VELIKA 22214 Čista Velika Tel: 022/ 489 080

ČVRLJEVO 22323 Unešić Tel/fax: 022/ 875 093

DANILO 22205 Perković Tel: 022/ 779 581

DRAŠNICE - IgraneDRNIŠ

22320 Drniš Kardinala Utišinovića 14 Tel/fax: 022/ 886 137

DRVENIK - samostan ZaostrogDUBRAVA

22000 Šibenik Bana Ivana Mažuranića 3A Mob: 098/ 18 74 205; 022/312 662

DUBRAVICE 22222 Skradin Tel: 022/ 775 477

GALA 21241 Obrovac/Sinjski Tel/fax: 021/ 839 999

GRAB 21242 Grab Tel: 021/ 828 064

GRAČAC Kneza Branimira 1 23440 Gračac Tel: 023/ 773 090

GRADAC Drniški 22322 Ružić Tel: 022/ 872 781

GRADAC n/m 21330 Gradac Tel: 021/ 697 588

HRVACE 21233 Hrvace Tel: 021/ 829 222

IGRANE 21329 Igrane Tel: 021/ 627 874

IMOTSKI - samostanKADINA GLAVICA

22320 Drniš Kard. Utišinovića 14 Tel: 022/ 887 820

KARIN - samostan KIJEVO

22310 Kijevo Tel/Fax: 022/ 681 015

KLJACI 22322 Ružić Tel: 022/ 874 111

KNIN - samostanKONJEVRATE

22221 Lozovac Tel: 022/ 778 855 Mob: 091/ 530 79 66

KOZICA 21274 Kozica Tel: 021/ 609 230

KRUŠEVO 23450 Obrovac Tel: 023/ 636 411

LEĆEVICA 21202 Lećevica Tel: 021/ 250 055

LIŠANE 23303 Lišane Ostrovičke Tel: 023/ 661 015

LOVINAC - Gračac LOVREĆ 21257 Lovreć Tel: 021/ 723 255

METKOVIĆ 20350 Metković Ante Gabrića 27 Tel/Fax: 020/ 681 818

MILJEVCI 22324 Drinovci/Miljevci Tel/Fax: 022/ 882 055

MIRLOVIĆ 22323 Unešić Tel: 022/ 869 800

NEVEST 22323 Unešić Tel: 022/ 860 829

OGORJE 21206 Ogorje Tel: 021/ 663 106

OTOK 21238 Otok Dalmatinski Tel/Fax: 021/ 834 144

PERKOVIĆ 22205 Perković Tel: 022/ 772 333

PIRAMATOVCI 22222 Skradin Tel: 022/ 767 605

PLINA - STABLINA 20340 Ploče, p.p. 59 Tel: 020/ 679 420

PODACA - samostan ZaostrogPODBABLJE

21262 Kamenmost Tel: 021/ 848 475

POTRAVLJE 21233 Hrvace Tel: 021/ 818 555

PRGOMET - LABIN 21201 Prgomet Tel: 021/ 340 190 021/ 340 216

PRIMORSKI DOLAC 21227 Primorski Dolac Tel: 021/ 899 390

PROLOŽAC 21264 Proložac Tel: 021/ 846 025

PROMINA 22303 Oklaj Tel: 022/ 881 306

PRUGOVO 21231 Klis Tel: 021/ 253 053

RADOŠIĆ - LećevicaRUNOVIĆI

21261 Runovići Tel: 021/ 849 000

RUPE 22222 Skradin Tel: 022/ 775 477

SINJ - samostan Tel: 021/ 823 100; 707 041

SIVERIĆ 22321 Siverić Tel: 022/ 885 416

SLIVNO 21272 Slivno Tel/fax: 021/ 855 100

SPLIT - samostan Tel/Fax: 021/ 343 586

STANKOVCI 23422 Stankovci Tel: 023/ 380 071

STAŠEVICA 20345 Staševica Tel: 020/ 695 200

STUDENCI 21265 Studenci Tel/fax: 021/ 725 506 Tel: 021/ 725 487

SUMARTIN - samostanŠIBENIK - CRNICA

22000 Šibenik Bana Ivana Mažuranića 3A Tel: 022/ 312 679 Mob: 098/ 915 12 22

ŠIBENIK - METERIZE 22000 Šibenik Trg sv. Jeronima 1 Tel: 022/ 332 043 Mob: 098/ 933 09 55

ŠIBENIK - ŠUBIĆEVAC 22000 Šibenik Bana Ivana Mažuranića 3a Tel: 022/ 214 294

ŠIBENIK - VAROŠ 22000 Šibenik Fra Stjepana Zlatovića 14 Tel: 022/ 212 577 Fax: 022/ 212 305

TUČEPI Podgradac 2 21325 Tučepi Tel: 021/ 623 251

TURJACI 21230 Sinj, p.p. 76 Tel: 021/ 836 100

UGLJANE 21243 Ugljane Tel: 021/ 813 001

UNEŠIĆ 22323 Unešić Tel: 022/ 860 800 Mob: 091/ 516 68 25

VELIKO BRDO 21300 Makarska Franjevački put 1 Tel: 021/ 612 259

VINJANI 21260 Imotski Tel: 021/ 841 791

VRGORAC Splitska 23, 21276 Vrgorac Tel: 021/ 674 212

VRLIKA 21236 Vrlika Tel/Fax: 021/ 827 200

VRPOLJE 22300 KNIN Tomislavova 172 Tel: 022/ 662 270

ZAGREB - samostan Tel/Fax: 01/466 05 55

ZAOSTROG - samostanZAVOJANE - KozicaZLOPOLJE - OgorjeZMIJAVCI

21266 Zmijavci Tel: 021/ 840 148

ŽIVOGOŠĆE - samostan

ADRESAR FRANJEVAČKE PROVINCIJE PRESVETOG OTKUPITELJA

www - e-mail246 vjesnik franjevačke provincije presvetoga otkupitelja 4-5/2016. susret novaka...

Documents