ZaZašštita mora i priobaljatita mora i priobalja

Mora i oceaniMora i oceani� Oko 71 % površine naše planete prekriva

more, i premda živimo na kopnu uvijek

treba naglašavati da zapravo živimo na

većim ili manjim otocima na vodenoj

planeti; Svjetsko je more pokretač mnogih

bioloških i fizičkih zbivanja na Zemlji te je

njena (i naša) budućnost usko povezana

upravo sa oceanima i zbivanjima u i oko

njih.

� Izvor života (kisik, životinjski i biljni svijet), jer je more najveći opskrbljivačkisikom (fitoplankton u moru oslobađa dvostruko više kisika od biljaka na kopnu!).

� Oko 60 % ljudske populacije živi na obali (u pojasu do 60 km od mora) što ukazuje na upućenost ljudi na more i njegovu povećanu važnost od razdoblja Velikih geografskih otkrića (druga polovica XV. st.), a najviše razvojem suvremenog pomorskog prometa i istraživanja podmorja.

NajveNajvećća zagađenja mora na a zagađenja mora na svijetusvijetu

OneOneččiiššććenje moraenje mora� Posebno su ugrožena obalna područja, jer su pod

najvećim opterećenjem budući da najveći dio onečišćenja stiže u more s kopna (rijekama, zrakom, ili izravno iz kanalizacija ili brodova- u lukama i priobalju).

� Ta onečišćenja mora mogu biti biološka (bakterije, virusi), organske i anorganske tvari (teške kovine -Cd, Hg, Pb, pesticidi, poliklorirani bifenili - PCB, nafta), radioaktivne tvari, pa čak i toplina može biti zagađivalo.

� Osim zagađivala i nutrijenti (hranjive soli), ukoliko ih ima u suvišku, mogu dovesti do teških i neželjenih posljedica.

Izvori i vrste zagađenjaIzvori i vrste zagađenja� Najvidljivija i najpoznatija vrsta zagađenja mora

je ona uzrokovana izlijevanjem nafte iz tankera ili kao posljedica nesreća na naftnim bušotinama.

� Oko 80 % svog zagađenja u morima i oceanima dolazi od aktivnosti na kopnu.

� Otpadne vode kućanstava i industrije, posredni unos kemikalija koje se upotrebljavaju u poljoprivredi (tekućicama ili zrakom), prekomjerni unos sedimenata kao posljedica tehničkih zahvata na obali ili plitkom moru, odlaganje nuklearnog otpada u podmorju, testiranje nuklearnog i biološkog oružja, toplinsko zagađenje i zagađenje bukom od brodskih motora ili podmorskih istraživanja.

� Prekomjeran unos hranjivih tvari u more,

prvenstveno kroz otpadne vode povećava

razmnožavanje algi koje potom mogu značajno

smanjiti razinu kisika te uzrokovati pomor drugih

organizama. Primjerice, svako ljeto zbog takvog

antropogenog unosa rijekom Mississippi u

Meksičkom zaljevu dolazi do pojave «mrtve

zone» veličine oko 20 000 km2, gdje ispod

površine mora nema života

� otpadne vode sadrže teške metale, različite

umjetne, sintetske komponente koje redovnim

procesima autopurifikacije (samočišćenja)

organizmi u moru ne mogu preraditi. One svojim

taloženjem u organizmima dovode do pojave

mnogih bolesti i degenerativnih promjena kod

morske flore i faune. Najugroženije su obale,

posebice zaljevi ili zatvorena mora u kojima su

procesi miješanja morske vode usporeni. No

zapravo nema dijela oceana koji nije pod izravnim

ili neizravnim negativnim utjecajem čovjeka.

� Buka supertankera pod morem čuje se

nekoliko tisuća kilometara daleko te utječe

ponajviše na morske sisavce, posebice

kitove i dupine (2/3 morskih sisavaca su

ugrožene vrste).

Jato dupina

Otpad u oceanimaOtpad u oceanima

5% kruti otpad

20% atmosfera

20% agrokultura

30% otpadne vode

10% maritimni transport

10% otpadne tvari industrije

5% ulja (naftne platforme)

JadranJadran

� plitki zaljev Sredozemnog mora, prosječne dubine 173 m

� oko 5 780 km hrvatskog dijela obale razvedeno je na brojne zaljeve te preko 1 100 otoka i hridi, pa je ovo, pored Grčke, najrazvedenija obala u Sredozemlju

� vapnenac kao dominantna geološka podloga, izražen krški reljef te razvedenost obale uzrok su velike biološke raznolikosti kako kopnenih tako i vodenih ekosustava

� Jadransko more nastanjuje oko 6 000 do 7 000 biljnih i životinjskih vrsta

� Unutar jednog ekosustava sve su ove vrste neraskidivo povezane hranidbenom mrežom

� Uništavajući jednu vrstu, ugrožavamo ekosustav u cjelini

� Biološka raznolikost Jadranskog mora sve je ugroženija:

� porast stanovništva � širenje gradova� razvoj industrije� nezbrinjavanje otpadnih voda (eutrofikacija)� intenzivno ribarstvo (prelov)� morski promet (balastne vode, izljev nafte)� turizam � nepridržavanje zakonskih propisa

� Zakoni i drugi propisi Republike Hrvatske, te Međunarodne konvencije kojih je RH potpisnik, štite biljne i životinjske vrste i/ili njihova staništa, propisuju dozvoljene načine profesionalnog i rekreativnog ribolova i dozvoljene kvote izlova.

ŽŽivi svijet u moru i njihova ivi svijet u moru i njihova stanistanišštata

�Plankton Pelagijal

�Nekton

�Bentos Bental

U U RR HH kao posebno ugrokao posebno ugrožžene ljudskim ene ljudskim djelatnostima, djelatnostima, zakonom su zazakonom su zašštitiććene ene

sljedesljedećće vrste:e vrste:� tri vrste puževa

� prugasta mitra (Mitra zonata)

� puž bačvaš (Tonna galea)

� tritonova truba

(Charonia tritonis seguenza)

� školjkaš

� plemenita periska (Pinna nobilis)

morske kornjače

� sedmopruga usminjača

� (Dermochelys coriacea)

� glavata želva

(Caretta caretta)

� golema želva

(Chelonia mydas)

morski sisavcimorski sisavci

� sredozemna medvjedica

(Monachus monachus)

� obični dupin

(Delphinus delphis)

� dobri dupin

(Tursiops truncatus)

� Najstrože su zaštićeni svi kitovi (Cetacea) koji se zateknu u Jadranu.

Invazivne Invazivne vrstevrste

� 657 invazijska vrsta u Sredzemnom moru

� Sueski kanal glavni vektor

� Uz to važni vektori: akvakultura, obraštaj trupa brodova, balastne vode.

� Stopa unošenja novih vrsta raste

� U Jadranu registrirano 80 novih (57 udomaćenih) vrsta

� Mogući utjecaji na: obalni okoliš, turizam, ribarstvo, akvakulturu, obalna naselja i industriju

EutrofikacijaEutrofikacija moramora� Eutrofikaciju možemo definirati kao proces

povećanog prihranjivanja nekog vodenog

ekosustava: mora, slatkih voda ili ušća.

� Time se pospješuje rast i razmnožavanje

autotrofnih organizama (fitoplanktonskih i

bentičkih). Budući su alge hrana za životinje i

njihova se masa eutrofikacijom povećava.

� Stoga manje povećanje dotoka hranjivih tvari

(nutrijenata, hranjivih soli) može koristiti rastu

organizama u moru, dok prevelik dotok može biti

poguban.

Po stupnjuPo stupnju trofitrofiččnostinosti vodenih vodenih

sustava razlikujemo:sustava razlikujemo:

� Oligotrofno (Južni Jadran)

� Mezotrofno

� Eutrofno (Sjeverni Jadran)

� hipertrofno

� Prihranjivanje može biti prirodno ili antropogeno.

Izdizanje voda, miješanje voda ili riječna ušća su

prirodni izvori eutrofikacije.

� Antropogeni izvori nutrijenata su: poljoprivreda,

komunalne i industrijske otpadne vode, a zamjetan

je i udjel turističke djelatnosti (umjetna gnojiva,

fosfati u deterdžentima!)

� Za razliku od metala i hidrofobnih organskih

zagađivala koji se talože sa suspendiranim

materijalom uz obalu, nutrijenti su u otopljenoj

fazi i putuju dalje u more

EutrofikacijaEutrofikacija sjevernog sjevernog

JadranaJadrana

� Poluzatvoreno plitko more, do 100 m.

Kamenjak - Rimini <30 m, 12% površine,

1,5% volumena Jadrana, 50% inputa

onečišćenja → 30 x veće opterećenje

� Procjene su da rijekama u sjeverni Jadran

godišnje stiže oko 330.000 t dušika u obliku

nitrata, nitrita, amonija i 28.000 t fosfora

(fosfata). Smatra se da je velik dio (??? 30 -

90 %) antropogen.

Kavezni uzgoj tuna u Kavezni uzgoj tuna u

HrvatskojHrvatskoj� Pozitivne strane:

� Hrvatsko ribarstvo koje je tijekom Domovinskog rata bilo u krizi, uzdigao je uzgoj tuna. Kavezni uzgoj tuna je značio oživljavanje ribarstva i izlazak iz teške situacije jer su prethodno ribari bili svedeni na ulov srdele za riboprerađivačku industriju koja se i sama našla u problemima. Početak kaveznog uzgoja tuna može se nazvati preporodom hrvatskog ribarstva i marikulture. Osim izlova tuna, razvio se veliki posao i sa sitnom plavom ribom kojom se tuna hrani. Ova aktivnost kontinuirano pridonosi obnovi ribarske flote i izgradnji kopnene ribarske infrastrukture i logistike.

� Uzgoj tuna u Hrvatskoj je donio revolucionarne promjene, posebno kroz socijalnu dimenziju na otocima. Potaknuo je zapošljavanje i ekonomski rast. Kavezni uzgoj tune na Jadranu predstavlja jednu od aktivnosti marikulture s najbržim razvojem. Godišnja vrijednost uzgoja tuna iznosi između 60 i 80 milijuna američkih dolara, a potpuno se izvozi na tržište Japana. Zahvaljujući uzgoju tune Hrvatska ima pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu morskih organizama.

� Negativne strane:

� Tuna je jedna od malobrojnih vrsta ribe čija se populacija pokušava očuvati od pretjeranog izlovaprimjenom sustava izlovnih kvota. Izlovne kvote određuju se na međunarodnoj razini, odnosno pri Međunarodnoj komisiji za zaštitu atlantskih tuna ( ICCAT ). Kvote se dodjeljuju temeljem znanstvenih procjena, koje uključuju povijesne podatke o ulovu i ribolovnoj floti. Kvote se dodjeljuju pojedinim državama a ne pojedinim morima. To znači da hrvatski ribari mogu svoj dopušteni izlov tuna ostvariti ili u Jadranskom moru ili izvan njega bilo gdje na Mediteranu ili istočnom dijelu Atlantika.

� Ukoliko kavezni uzgoj tuna nije stručno planiran i

vođen može nepovoljno utjecati na morski okoliš i

izazvati konfliktne odnose s brojnim korisnicima

obalne zone. Marikultura, poput svake

proizvodnje, proizvodi organski otpad koji može

dovesti do eutrofikacijskih procesa. Najznačajniji

utjecaj kaveznog uzgoja tuna na morski okoliš

potječe od nepojedenih ostataka hrane i facesa u

ograničeni prostor uzgajališta, te tako uzgajališta

postaju značajan izvor hranjivih tvari (dušika i

fosfora) za morski okoliš. Faces i nepojedena

hrana će znatno povećati razinu dušika i fosfora u

sedimentu, posebno uz kaveze.

� Utjecaj uzgajališta na bentosku zajednicu na

morskom dnu bit će iskazan kroz redukciju u

bogatstvu vrstama. Posebna opasnost prijeti

naseljima morske cvjetnice vrste Posidonia

oceanica.

� Posedonia oceanica ima važnu ulogu u očuvanju

biološke raznolikosti mora, obogaćuje morsku

vodu i sediment kisikom pa je često nazivaju i

„plućima mora“.

Degradirana naselja morske Degradirana naselja morske

cvjetnice cvjetnice Posidonia oceanicaPosidonia oceanica

Analiza moraAnaliza mora

� Uzorkovanje se vrši u skladu s Uredbom ostandardima kakvoće mora na morskimplažama (NN 33/96)

� na 5 metara od obale

� na dubini od 35 cm ispod površine mora

� korištenjem sterilnih bočica

� primjerenim instrumentima i u primjerenim uvjetima

INTEGRIRANO UPRAVLJANJE INTEGRIRANO UPRAVLJANJE

OBALNIM PODRUOBALNIM PODRUČČJEM JEM

SREDOZEMLJASREDOZEMLJA

� U okviru Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša, Mediteranskog akcijskog plana i Konvencije o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja (Barcelonska konvencija), na sastanku opunomoćenika održanom 20.-21. siječnja 2008. godine u Madridu potpisan je Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem

� Protokol o integriranom upravljanju

obalnim područjem Sredozemlja sedmi je

protokol u okviru Barcelonske konvencije i

prvi je međunarodnopravni instrument koji

se bavi integriranim pristupom zaštite mora

i priobalja koji uzima u obzir prostorno

planiranje, zaštitu okoliša i prirode, kulturnu

baštinu te turizam i ostale gospodarske

aktivnosti u obalnom području.

� Protokol se temelji na odredbama

Barcelonske konvencije, odnosno obvezama

stranaka da u cilju zaštite okoliša i

pridonošenja održivom razvitku područja

Sredozemlja, preuzmu i provode integrirani

pristup upravljanju obalnim područjima,

uzimajući u obzir zaštitu područja od

ekološke i krajobrazne važnosti, kao i

razborito korištenje prirodnih bogatstava.

� Cilj Protokola je uspostava zajedničkog

okvira za integrirano upravljanje obalnim

područjem Sredozemlja, koje u smislu

odredaba Protokola označava dinamički

proces održivog upravljanja i korištenja

obalnih područja koji istovremeno uzima u

obzir krhkost obalnih ekosustava i

krajobraza, raznolikost aktivnosti i

korištenja te njihov utjecaj na pomorske i

kopnene dijelove.

� U Republici Hrvatskoj, čitav niz obveza koje proizlaze iz Protokola već se provode kroz postojeći pravni okvir: Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o vodama, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, Zakona o pravu na pristup informacijama, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Pomorski zakonik i dr.

� Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja poticaj je za daljnji razvoj sustava integriranog upravljanja obalnim područjem u Republici Hrvatskoj.