začarana kopirka

GLAVA PRVAu kojoj se jophanu ukazuje duh fanstva

NekoÊ davno u selu Suhoparan u Zemlji Prizemnosti æivio je mladiÊ poimenu Jophan. MladiÊ je patio jer u cijeloj Prizemnosti uzduæ i poprijeko nisa kim nije mogao razgovarati kao πto je æelio, kao ni podijeliti ËudnovateËeænje koje bi ga s vremena na vrijeme dovele u nedoumicu, a nikakav ih uæitakπto ga je Prizemnost nudila ne bi ih mogao potpuno zadovoljiti. Kako je stasaoka muæevnoj dobi, Jophan je iz dana u dan sve ËvrπÊe vjerovao da æivot nudiviπe nego πto su u Prizemnosti i sanjali i posvetio se Ëitanju neobiËnih knjigaπto su pripovijedale o dalekim krajevima i drugim vremenima. No MjeπtaniSuhoparnoga rugali su mu se govoreÊi da se stvari koje njegove knjige opisujunikad ne mogu dogoditi i da je budalasto o njima razmiπljati baπ kao i æudjetida se uspnete na divovske planine okruæuju Zemlju Prizemnosti. MoÊnivrhunci πto su opkolili Prizemnost Jophanu su neprestano bili u mislima jerih je joπ od malih nogu volio gledati i pitati se πto iza njih leæi. Katkad bi mu seu kasno ljeto uËinilo da na nebu onkraj njih vidi neobiËno svjetlucanje, ajednom mu se Ëak priËinilo da Ëuje pjev veselih glasova πto ga iz nepreglednihdaljina nosi zamrli ljetni lahor. No kad bi to spomenuo MjeπtanimaSuhoparnoga, smijali bi mu se i govorili da se to njegova bujna maπta njime

poigrava. »ak i kad bi se tko mogao uspeti na te vrletne planine, rekli su mu, sdruge bi strane naπao samo strahotne pustare u kojima nitko osim moædaluaka i divljaka ne moæe æivjeti.

Jophan im je vjerovao jer su se doimali strarijima i mudrijima od njega paje nastojao odagnati te Ëudnovate misli. No i dalje je Ëitao Ëudnovate knjigeπto su pripovijedale o dalekim krajevima i drugim vremenima, te bi u dugeljetne veËeri sâm odlazio u polja i Ëitao dok ne padne mrak.

No kad je jednoga dana Ëitao u æitnom polju, uspavljujuÊ miris æita uljuljaga u san. Usnio je da mu se ukazala vila, djevojka bajne ljepote, blistajuÊisvjetlom jarkijim od podnevna sunca, te Jophan ustukne i zastre oËi. Vila seprimakne i obrati mu se.

“Ne boj se,” reËe. “Prijateljica sam ti.”Jophan tad pogleda i shvati da ga vila doista promatra milo i s ljubavlju pa

skupi hrabrost.“Tko si i πto si?” upita on.“Ja sam Duh Fanstva,” vedro odgovori vila.“©to je Fanstvo?” zaÊueno upita Jophan.Vila samilosno spusti pogled ka njemu. “Ne traæiπ li ga cijelog æivota?”

upita. “Gledaj!” Tim rijeËima dirne mu Ëelo πtapiÊem zvanim Doticaj i Jophanugleda viziju koji ga ispuni RadoπÊu.

“Doista sam upravo to nesvjesno traæio,” klikne. “O, Vilo, reci mi kako dadospijem do tvog carstva jer najveÊa mi je æivotna æelja da postanem Fan.”

“Put je teæak,” reËe Vila, “jer leæi onkraj Planina Nepoduzetnosti πtookruæuju Prizemnost.”

“No uza te se planine nitko ne moæe uspeti,” usprotivi se Jophan.“Pravi Fan moæe sve,” odvrati Vila. “No Ëekaj. Pokazala sam ti samo

povrπne vidove Fanstva. Sad Êu ti pokazati djeliÊ njegove biti.” Tim rijeËimadirne mu Ëelo drugim πtapiÊem zvanim Fanak i Jophan doæivi drugu, takoveliËanstvenu viziju, da ga je njezina Ëudesnost posve shrvala.

»im uzmogne progovoriti glasno klikne, “O, Duπe Fanstva, reci mi kakoda postanem Pravi Fan i objavim Savrπeni Fanzin jer mi je to najveÊa æivotnaæelja!”

“Vidim da si mudro odabrao,” s odobravanjem Êe Vila, “no ono πto ti srceiπte daleko je i teπko Êeπ onamo dospjeti. Prvo se moraπ dokopati ZaËaraneKopirke, koju katkad nazivaju »arobnim ©apirografom. Leæi u samom srcuFanstva, na vrhu Visokoga Tornja Pravofanstva, a put πto onamo vodi dug je ivrvi premnogim opasnostima.”

“Ne marim za opasnosti,” odluËno reËe Jophan, “ako uspijem objaviti

01 02

walt willis & bob shaw: zaËarana kopirka

Savrπeni Fanzin jer to mi je najveÊa æivotna æelja.”“U redu,” reËe Vila. “Onda uzmi ovaj ©tit πto UmoristiËnim se zove. Budeπ

li ga danomice glaËao da ne izgubi sjaj, πtitit Êe te od mnogih opasnosti.”“No kako Êu prepoznati pravi put?” æurno vikne Jophan jer je Vila veÊ

poËela nestajati.“Ako si Pravi Fan, prepoznat Êeπ pravi put...” jedva Ëujno reËe Vila jer je

veÊ gotovo posve iπËeznula. Na tren se u zraku zadræi slab odsjaj odakle kao daπaptom dopre rijeË “Sretno,” i zatim se izgubi.

Jophan se prene iz sna i spozna da tek πto nije pala noÊ jer sunce je zalaziloza Planine Nepoduzetnosti, a njihove se sjene hitro πirile jednoliËnimravnicamam Prizemnosti. Iza planina lebdjelo je more bajna svjetla, a Jophanaobuze tuga pri pomisli da mu je vizija bila puki san. No skoËivπi na noge,primijeti da na tlu pokraj njega leæi πtit neobiËne izrade. Jophan ga snevjericom podigne pa ponovno uperi oËi ka planinama, a lice mu je preobraziËuenje i odluËnost.

GLAVA DRUGAu kojoj jophan kreÊe na put

Te veËeri Jophan roditeljima povjeri namjeru da se uzvere preko PlaninaNepoduzetnosti i ue u Carstvo Fanstva. Majka ga je uzalud preklinjala, a otacu bijesu spali sve knjige πto su pripovijedale o dalekim krajevima i drugimvremenima, no Jophana niπta nije moglo smesti. Kad zarudi zora, otputi seprema planinama uprtivπi sav svoj imetak i ne sluπajuÊi prosvjede prijateljaπto su trËali za njim moleÊi ga da se vrati.

Uskoro su zaostali daleko za njim, a Jophan do podneva stigne do granicePrizemnosti. Naπao se na velikoj cestovnoj arteriji koja je vodila do prijestolnice.Zbunio ga je promet koji je tutnjao cestom pa je stao æudno vrebajuÊi priliku daje prijee. »ekajuÊi, primijetio je da se drugi putnici ukrcavaju u raskoπneautobuse πto su kretali ka bajoslovnim odrediπtima poput Bogatstva, Uspjeha,Ugleda i drugih mjesta, no izgleda da nijedan nije putovao za Fanstvo. IskoristivπitrenutaËno zatiπje u prometu, Jophan nepokolebljivo pregazi cestu. Zatim udariuskom stazom πto je vodila kroz ©umu Gluposti koja raste oko cijele ZemljePrizemnosti i πtiti je od prodornih vjetrova koji puπu iz Fanstva.

0403


science fiction

fanspeak

dictionary

dictionary

ann arbor

science fiction

association

APAAmateur PressAssociation, a sortof limited fanzinedesigned to work onwriting style,including contribsfrom each person onthe mailing list,where each personhas to send off acontribution everytime, or at leastmeet minac.

05 06

walt willis & bob shaw:

zaËarana kopirka

badgeThe name tag whichsignifies yourmembership in a con.

BEMBug Eyed Monster,usually interested inearthling women, noone knows why. Astaple of the oldspace opera stories.

bheerThe fannish drink ofchoice. Adding asilent ‘h’ is popularin fanspeak.

Staza bijaπe zarasla pa je Jophan na nekoliko mjesta morao prokrËiti putkroz πiprag i guπtare, no do polovine popodneva stiæe do prekrasne Ëistinegdje se naumio odmoriti prije nego πto nastavi putovanje. Iznenaenoprimijeti da je Ëistina ureena poput uzletiπta i da se upravo u tom trenutkuspuπta krasna srebrna letjelica. Dok ju je promatrao, odande izau pilot iputnik. Putnik kao da padne na tlo i ostane nepomiËno leæati, no pilot se dogegado Jophana. Bijaπe debeo, naizgled dobrostojeÊi muπkarac i proraËunatosrdaËno odmjeri Jophana.

“Dobar dan, mladiÊu,” dobrohotno reËe. “Zovem se Ekspresni. Smijem livas upitati kamo ste se uputili?”

“Zovem se Jophan,” reËe Jophan,” i krenuo sam preko PlaninaNepoduzetnosti da uem u Fanstvo i proizvedem Savrπeni Fanzin jer to mi jenajveÊa æivotna æelja.

“I hoÊete!” reËe Ekspresni mjerkajuÊi Jophanov zaveæljaj. “No, dragimladiÊu, valjda se ne kanite penjati preko planina? Ta moja Êe vas prekrasnaletjelica za tili Ëas prenijeti u Fanstvo. A moj Êe vam aeroplanograf proizvestii Savrπeni Fanzin. Bez pô muke. Samo mi predajte svoj zaveæljaj.”

“Vila mi je rekla da moram nabaviti ZaËaranu Kopirku”, sumnjiËavo ÊeJophan.

“Tu staru kramu?” podrugne se Ekspresni. “Takva staromodna opremadanas viπe nikoga ne zanima. Dokazat Êu vam.”

ÆureÊi pokraj aeroplanografa prema njegovu uredu, Jophan uoËi da putnikbolno puzi preko tratine dozivajuÊi ga slabim glasom. Jophan pohita k njemui jedva zatomi suze shvativπi u kakvu je neznanac kukavnu stanju. Nesretnikbijaπe blijed i ispijen, odrpane odjeÊe i prerano osijedio. Jophan se prigne daËuje πto mu govori. “Ne vjeruj mu,” proπapÊe putnik kroz sparuπene usne, “ninjemu, ni njegovoj braÊi Offsetu i Litu.” Doista Êe te, kao πto kaæu, zrakoplovomprebaciti preko Planina Nepoduzetnosti, no nigdje se neÊete moÊi spustiti.Mjesecima Êete kruæiti odozgo promatrajuÊi Fanstvo dok ne izgubiπ sav novaci poput mene ne umreπ od gladi. Prihvati upozorenje prije nego πto budeprekasno. Nema laganog rjeπenja...

Glas ga izda i Jophan shvati da je mrtav. Duπu mu sveËano povjeri nebesimai pomoli se da mu se moÊni Velefan gore smiluje. Zatim pretrËi prekoaerodroma i nastavi putovanje kroz πumu.

DrveÊe se uskoro poËelo prorjeivati, a tlo uzdizati pa je Jophan shvatioda je stigao u podnoæje Planina Nepoduzetnosti. Zastavπi da bolje pritegnezaveæljaj, osupne se zaËuvπi neπto nalik nedaleku zviæduku vlaka. Znatiæeljnokrene naprijed i uskoro se nae pred velikim i dojmljivim natpisom. Na njemu

je jasnim i otmjenim slovima pisalo: PUT ZA TUNEL. SLAGARSKAÆELJEZNICA. IZRAVNA LINIJA PRIZEMNOST-TORANJ PRAVOFANSTVAKROZ TUNEL. Iza njega Jophan ugleda mraËan tunel πto je vodio u planinu, apred njim blistavu lokomotivu i jedan-jedini siÊuπni vagonËiÊ iza nje.

Da nije doæivio susret s putnikom, Jophan bi kupio kartu i ukrcao se uvlak, no umjesto toga ostane na svome mjestu gledajuÊi kako lokomotiva kreÊe.ZagluπujuÊim zviædukom i dojmljivim πtropotom pogonskog stroja punom jeparom jurnula ka gustoj tami tunela, no tek πto je stigla do ulaza, zadrhta istane. Jophan se iznenadi ugledavπi vlakovou, loæaËa i putnike kako seiskrcavaju i trËe na zaËelje vlaka. Silnim su naporom podigli posljednjiodsjeËak pruge i teturavo ga odnijeli u tunel. Nakon nekoliko minuta ponovnose pojave i ukrcaju u vlak. Vlak se pomakne nekoliko metara dalje u tunel icijeli se postupak ponovi. Jophan ih je gledao dok napokon nisu nestali utunelu, diveÊi se njihovoj upornosti i strpljenju. Moæda im je æeljeznica sjajna,no budu li svaku dionicu morali postavljati ruËno, do Fanstva Êe putovatigodinama, a Pravofanstvo da i ne spominjemo.

Neko je vrijeme sluπao stenjanje i πtropotanje πto je joπ dopiralo iz tunela,a potom krenuo strmom stazom uz planinu.

07 08

walt willis & bob shaw: zaËarana kopirkawalt willis & bob shaw: zaËarana kopirka

blogA punch, oftenserved with dry ice.

BNABig Name Author,aka pro.

BNFBig Name Fan. SeeSMOF.

BobThe icon of thechurch of theSubGenius, notpurely fannish, buttypical of thelighthearted,strange non-religious religionsthat pop up infandom from time totime. See dianetics,or better yet,don’t.

clubzineA fanzine producedby a science fictionclub.

GLAVA TRE∆Au kojoj se jophan zadræava u krugu zamora.

Staza bijaπe strma pa se Jophan do mraka naπao na rubu iznemoglosti. Dastvar bude gora, uπao je u predio guste magle i viπe nije razabirao stazu predsobom. StrahujuÊi da bi mogao uËiniti pogreπan korak i strmoglaviti se nizvrletnu padinu, Jophan se bespomoÊno zaustavi i odluËi priËekati da se maglarasprπi. No kad mu se disanje utiπalo, iznad sebe zaËuje glasove. Pedalj popedalj napipa put stazom i iznenada se nae na ulazu u bljeπtavo obasjanukruænu πpilju. Bijaπe krcata ljudima svih æivotnih dobi koji su razgovarali,smijali se i igrali. »im primijetiπe njegovu nazoËnost, gostoljubivo ga pozovu,ponude mu piÊe i nastave razgovore i igre.

Nakon nekog vremena, jedan od mladiÊa dovrπi svoju igru i prie mu.“Kamo si se uputio?” susretljivo ga upita.“Idem u Fanstvo da objavim Savrπeni Fanzin,” reËe Jophan, “Jer to mi je

najveÊa æivotna æelja.”“Ta ovo je Fanstvo!” ozlojeeno uzvikne mladiÊ.“Zapravo i nije,” reËe stariji muπkarac koji ga je sluËajno Ëuo, “no mi smo

zadovoljni. Ovo je u stvari tek Krug Zamora. Naravno, Ëuli smo za Fanstvo, noplanine je tako teπko prijeÊ da o njemu ne znamo baπ mnogo. Ovdje imamosve πto æelimo pa smo posve sretni. No æeliπ li πto o njemu doznati, mogu teupoznati s ona tri starca u uglu. NekoÊ davno neko su vrijeme æivjeli u Fanstvu,

a onda su se vratili u posjet prijestolnici Prizemnosti. Nikad se nisu uspjelipotpuno otrgnuti ili se odvaæiti na novo putovanje preko planina. Znaπ, lakπese vratiti. InaËe, zovem se Leth, Robert George Leth. SkraÊeno me zovu LethR. G.”

Krug bijaπe tako ugodan i gostoljubiv da Jophan odluËi prenoÊiti u πpilji.No tako su ga opili da sutradan prespava veÊi dio dana, a tad mu se uËini da jeprekasno za pokret. Ista se stvar ponovi sljedeÊi dan, pa sljedeÊi, te Jophanpostupno utone u mrtvilo u kojem zaboravi cilj svog traganja. Povremeno binejasno osjetio da je izgubio neπto dragocjeno, no kad god bi se pokuπaoprisjetiti o Ëemu je rijeË, netko iz Kruga u ruku bi mu tutnuo piÊe i odvratiomu pozornost najnovijim stihovima duhovitih pisaca Prizemnosti.

Dok je jednog dana Jophan razgovarao s ostalima, iz Fanstva zapuπe silanvjetar i u πpilju doleprπa list papira. Jophan ga podigne i znatiæeljno prouËi.Njegov izgled probudi poluzaboravljena sjeÊanja na zasljepljujuÊu viziju kojumu je pruæio dodir πtapiÊa zvana Fanak. “Ali,” zine on od Ëuda, “To je.... To jeFanzin!”

“Tako je,” dokono Êe Leth R. G. “Povremeno ih iz Fanstva donese vjetar.Nikad se na njih posebno ne obaziremo.”

Jophan viπe ne reËe ni rijeË, prebaci zaveæljaj preko ramena i æustro napustiπpilju. Ostali su ga u tiπini promatrali i dugo im je trebalo da itko progovorinakon πto je otiπao. Zatim dvostruko glasnije nego prije nastave razgovore iigranje, kao da su sami sebe nastojali uvjeriti da su sretni.

09 10


contribContribution to afanzine or APA.

cretin conA media con put onby mundanes whoseonly purpose is tomake money. Doesnot have panels,dance, parties, artshow, or anything tomake it a real con.

conWhen shortened thisway, refersspecifically to aScience Fictionconvention, aweekend get-together where SFauthors, artists,and fans meet,mingle, haveparties, panels,dance, filk, and canbuy books and art.

concomThe con committee,a group of fans whoget together to puton a con.

GLAVA »ETVRTAu kojoj jophan sreÊe putnika iz fanstva.

PiÊa kojima se pojio u πpilji Jophanu su oslabila i duh i tijelo pa je veomateπko napredovao. Staza je postajala sve strmija i morao je komad po komadodbaciti sve svoje stvari koju je sa sobom ponio. UnatoË tomu, do veËeri setako umorio da se morao odmoriti na nekom grebenu da povrati snagu. Podsobom je vidio kako se staza vijugavo spuπta ka Predjelu Magle posuta njegovimmilim stvarima. Joπ dalje pod njim prostirala se zelena ©uma Gluposti, a onkrajnje spokojna je Zemlja Prizemnosti uæivala na svjetlu zalazeÊeg sunca.DrhtureÊi od hladnoÊe jer su mu Planine Nepoduzetnosti zaklanjale sunËevosvjetlo, Jophanu se ta moguÊnost uËini privlaËnom i shvati kako bi lako biloistim putem krenuti natrag stazom, pokupiti svoje stvari i vratiti se mirnomæivotu u Prizemnosti.

Dok je tako mozgao, nad glavom mu se prolomi neki straπan zvuk, te se onu posljednji Ëas skloni pod greben i izbjegne smrtonosan odron stijenja ikamenja. Iza njih stazom je klizio i posrtao najviπi konj πto ga je Jophan ikadvidio, noseÊi ljutita ËovjeËuljka koji je vukao uzde i neprestano psovao. Konjbi svako toliko ponovno izbacio kamen koji bi se stropoπtao padinomizazivajuÊi nov odron.

“Oprostite,” reËe Jophan, “no doista biste trebali biti oprezniji.” Moglibiste ozlijediti druge hodoËasnike na stazi.”

“Tako im i treba,” iskezi se ËovjeËuljak ne sjahavπi sa svog visokog konja.“Ja se zovem RazoËaranje - RazoËaranje, znaπ. Tko si ti?”

“Zovem se Jophan,” reËe Jophan, “i putujem u Fanstvo da proizvedemSavrπeni Fanzin jer mi je to najveÊa æivotna æelja.”

“To znaËi da si joπ gora budala,” podsmjehne se drugi. “Onamo bi htjelesamo budale.”

“Zaπto? U Ëemu je problem?” upita Jophan.“U Ëemu je problem?” u nevjerici ponovi RazoËaranje. “U svemu! Ondje

su svi redom ili glupi ili ludi. Kad sam stigao, nisu mi ni izaπli ususret da mepozdrave - mene, zamisli! Isprva su se Ëak pretvarali da me ne vide dok nisamsjahao s konja, a kad su mi se obratili, ni rijeË nisam razumio. A njihovi obiËaji!U æivotu nisam vidio niπta sliËno!”

“No na posljetku,” reËe Jophan, “rijeË je o drugoj zemlji. Moæda da stepokuπali nauËiti njihov jezik...”

“Glupost!” obrecne se RazoËaranje. “Samo su mi sve nastojali zatajiti ismijali mi se iza lea.” Neka slobodno zadræe svoje tajne. Ne æelim s njimaimati posla. Svi su bili protiv mene, kad ti kaæem. Zamisli, nisu mi ni zahvaliliπto sam doπao u Fanstvo nakon svega πto sam ih pokuπao nauËiti...”

Ostavπi bez rijeËi od ogorËenja, ponovno podbode konja i nestane niz stazu.Jophan pomisli da u æivotu nije upoznao umiπljeniju i samoæivlju osobu, nosusret ga je ipak osvjeæio. »inilo mu se da mu je odbojnost takve osobe dobrapreporuka za Fanstvo. Tako se iznova okrijepivπi, nastavi put i do sumrakastigne do toËke odakle bi, smatrao je, sutradan trebao uspjeti stiÊi do vrha.RadujuÊi se πto bi tako skoro mogao ugledati Fanstvo, sklupËa se u nekoj πpiljicii poe na poËinak.

11 12


DUFFDown Under FanFund. The idea isthat a lot of fencontribute a littlemoney and elect oneperson who gets afree ticket to theWorldCon overseas.

faaanShould sound likethe bleating ofsheep. Someone whotalks about fannishpolitics and gossipto the exclusion ofSF itself. See SMOF,DUFF, TAFF, andMAFF.

cyberpunkA recent SF subgenreinvolving highcomputer technologyand dissolutionedpeople living in aworld ruled bymultinationalcorporations. BillGibson’sNeuromancer isusuallyacknowledged asthe best example,though the roots ofthe movement canbe traced to anunderground, self-avowed samizdatzine called “CheapTruth”.

GLAVA PETAu kojoj jophan ulazi u fanstvo

SljedeÊeg jutra Jophan ustane s prvim zracima sunca i krepko krene kavrhu koji ga je sad veÊ prizivao. Oduπevljeno je primijetio da tuda viπe negalopiraju nikakvi mrki ljudi poput RazoËaranja. U Fanstvu su doista pravarijetkost, pomisli, a ta ga misao tako oraspoloæi da dvostruko upre ne bi listigao do vrha.

Jophan je na svom putovanju dosad napredovao sâm, no sad je veÊ poËeopretjecati druge koji su kroËili istom stazom. Njihov ga je fanovski govor silnoveselio, i s nekolicinom se sprijateljio i prije nego πto je dospio do vrha. Meunovim prijateljima najviπe se zbliæio s g. Trudbenikom i g. Vrludavim. Prvi jebio spor penjaË koji je bjesomuËno odluËno nasrtao ravno na svaku prepreku,katkad gubeÊi tlo pod nogama, no na posljetku bi se probio zahvaljujuÊi svomgolemom naporu. Za razliku od veÊine ostalih putnika nije imao UmoristiËni©tit, no Jophan je primijetio da mu je koæa nevjerojatno debela pa je izgledalakao da i najsilovitiji udarci s nje samo skliznu. S druge je strane g. Vrludaviprezreo velika naprezanja na koja je bio prisiljen g. Trudbenik. Napredovaobi uvrebavπi priliku da izvede kakav velik i sjajan skok koji bi mu omoguÊio da

u sekundi izvede ono za πto je potonji trebao cijelu minutu. Jophana bi sepovremeno duboko dojmio kakav neobiËno dosjetljiv uradak g. Vrludavoga,no primijetio je da ovaj nema mnogo prave snage pa se tako dugo odmaraoizmeu skokova da ga je Jophan ostavio daleko za sobom.

Jophan je uskoro stigao na vrh i osjetio da mu se mukotrpni usponmnogostruko isplatio. Ravan zeleni obronak blago se spuπtao prema najljepπojzemlji koju je Jophan ikad vidio - Fanstvu.

Bila je to zemlja potoka, poljana i dolina, a kroz njih i meu njima vodilesu zavojite ceste, mjestimice posute veselim kuÊicama. Onkraj svega, usumagliËnoj daljini ugleda joπ jedan vrhunac, koji je bio predaleko da bi gajasno razabrao. Jophan u Ëudu uoËi da se vrh doima kao da ga okruæuje zlatnisjaj. PutniËka druæba u kojoj se Jophan naπao radosno kliËuÊi pojuri niztravnati obronak. Svi su Neofanovi redom u duπi osjeÊali da Êe uskoro stiÊi donovog vrhunca zvana Tornjem Pravofanstva jer se viπe nisu morali verati prekoPlanina Nepoduzetnosti nego samo prijeÊi vedru i privlaËnu zemlju Fanstva.

Nakon πto je na trenutak oklijevao, Jophan potrËi za njima, no sunce je uFanstvu sjalo tako æarko da je svjetlo zaslijepilo i njega i druge Neofanove (πtosu odsad bili) pa su posve previdjeli opasnosti kojima Fanstvo vrvi.

U trku se Jophan iznenadi i prestravi zaËuvπi da se gorljivi poklici njegovihpreteËa pretvaraju u krikove bijesa i zaprepaπtenja. Zaklonivπi oËi od suncaprimijeti da je, ne tako daleko pred njim, zeleno tlo pod nogama postalo mekoi varavo poput æivog pijeska. Na svoj uæas vidi da su mnogi nestretnici propalikroz povrπinu i tonu povlaËeÊi za sobom i druge koji su im priskoËili u pomoÊ.Kad je ugledao straπne ljubiËaste mrlje πto su se odozdo πirile ne bi li svojimærtvama zaËepile usta i nosnice, shvati da su zabasali u strahotnu HektoMoËvaru i da im nema pomoÊi. Dobacivπi im posljednji saæalni pogled, skrenedesno na tlo koje se dotad doimalo neprivlaËnim zbog svog pomalo kamenitogizgleda, no za razliku od zavodljive blagosti Hekto MoËvare, pod nogama bijaπeËvrsto.

13 14


fandomThe Science Fictionhobby. Includesreading, discussing,writing amateur SF,running cons,filking, gaming,costuming,smoffing, and morethan I can name.

fanedThe editor (andpublisher, and copyboy...) of a fanzine.

FAANSA video by LarryTucker, with an all-star Fan cast, aboutJophan’s adventuresat a con.

fanacFannish activity,doing somethingfannish. Going tocons, pubbing anish, or meetingminac.

GLAVA ©ESTAu kojoj jophan ulazi u praπumu neiskustva

Jophan je uskoro otkrio da je tlo Ëvrsto zahvaljujuÊi moÊnu drveÊu Ëije sekorijenje πirilo zemljom pa se tim podruËjem kroËilo bezopasno, iako teπko.Doznao je da ta golema stabla u Fanstvu bujaju od pradavnih vremena i zovuse Abydix, Roneoaks i Ellam. Bilo je tu joπ jedno poduæe ime koje poËinjeslovom “G”, no nije ga uspio upamtiti.

VeÊ nakon kratka putovanja tom napornom, ali obeÊavajuÊom stazom,Jophan se obespokoji naπavπi se pred gustom praπumom. Ta se PraπumaNeiskustva nije vidjela s planina, no oËito se protezala oko cijelog Fanstva inije mu bilo druge nego da potraæi put kroz nju. Jophan hrabro uroni u πipraæje,no mnogobrojne klopke i povijuπe toliko su ga usporavale da na posljetku nijemogao dalje.

Zastavπi da povrati snagu, osupnuo se kad se nedaleko prolomi srceparajuÊvrisak. Probio se kroz gustu πikaru i naπao na obali moÊne bujice πto je tutnjalapraπumom u smjeru Hekto MoËvare. Vode πto su prπtale i pjenile se njezinimtokom bijahu crne poput tinte i Jophan shvati da je rijeË o zloglasnoj Bujici

Suviπka Crnila. Uæasne se ugledavπi kako nekoliko metara nizvodno nabujalevode odnose nekog Neofana, nedvojbeno upravo onoga koji je vrisnuo. Poziviu pomoÊ zlosretnog Neofana Jophanu su kidali srce i on potrËi obalom kolikosu ga noge nosile nastojeÊi ga dostiÊi. No vode oËito bijahu prebrze i uskoro jezaostao. Vidjevπi kakve sve nesreÊe snalaze njegove suputnike, Jophana stadeobuzimati potiπtenost.

Zato se ugodno iznenadi kad, zaπavπi za okuku, vidi da je skupina ljudi naobali upravo uspjela oteti Neofana iz pandæa bujice. Primaknuvπi se, uz rubugleda golemu hrpu listova koje su spasioci povezali i spustili Neofanu koji seutapao.

Poslije je doznao da su listovi upotrijebljeni u spaπavanju Neofana iz BujiceSuviπka Crnila poznati kao Meulistovi.

Jophan se pridruæi skupini i svi krenu obalom, dogovorivπi se da im jepametnije potpuno izbjeÊi Bujicu Suviπka Crnila nego ovisiti o spaπavanju spomoÊu Meulistova. No neπto dalje ushiÊeno otkriju most preko bujice.Veselo se smijuÊi, preπli su most koji se prema natpisu zvao MostomUmjerenosti i kroËili na drugu obalu pouzdano se nadajuÊi da im je mukamadoπao kraj.

No izgleda da joπ nisu izaπli iz praπume. ©toviπe, stazu je bilo teæe pratitiπto πto su dalje odmicali jer je vijugala meu nadstrtim penjaËicama ipovijuπama, koje je redom resilo boleÊivo zelenilo πto se zrcalilo na licimaputnika. Bili su tako neprirodno bljedi jer bi pokoja razvedravajuÊa zrakasunËeva svjetla tek vrlo rijetko prodrla kroz zguπnjavajuÊe raslinje. Baπ je utom nemilom okruæju tama na posljetku prisilila druæbu Neofanova da se prekonoÊi ulogori.

15 16


FIAWOLFandom is a Way ofLife.

filkA song, often anamusing parody,with science fictionor fantasy lyrics setto the tune of afolksong, popularsong, or anotherfilksong (there aresome totally originalfilks). To filk is towrite or singfilksongs, andfilkers are thosewho do so.

fanzineAn amateur SFpublication (oftenshortened to zine)sometimes includingstories, conreports, bookreviews, articles offannish interest,and almost alwaysLoCs.

femmefanFemale fan.

fenPlural of fan, evenif we often forgetand say fans.

GLAVA SEDMAu kojoj jophan susreÊe stanovnike praπume

Sutradan Jophan otkrije pojavu koju dotad nije primjeÊivao. Praπuma jebila proπarana velikim otkosima sravnata raslinja koji su se doimali poputtragova nekoga golemog Ëudoviπta koje je proharalo kroz πumu ostavljajuÊi zasobom brazdu poËupanih povijuπa i raskoljenih stabala. Uznemiren timzlokobnim prizorom, upozorio je drugove da se dræe na okupu i opreznonastave put. No uzalud, jer kako je dan odmicao, jedan je za drugim gubiostrpljenje i sâm se otputio dalje. Drugi pak nisu mogli dræati korak s ostatkomdruæbe pa bi razoËarani ili iscrpljeni pali uz stazu. Jophan bi povremenopokuπao ohrabriti te maloduπnike, no u Ëudu je primijetio da, Ëim se stanuvraÊati istim putem, gotovo trenutaËno nestaju iz vida. ZakljuËio je da bi biomnogo sretniji kad bi put u Fanstvo bio jednako brz i udoban kao izlaz iz njega.

Tako se do sredine popodneva Jophan naπao sâm na stazi. Povremeno bisustigao neke od onih koji su poæurili naprijed, no izgleda da su svi redom ilipodlegli nekoj od bezbrojnih pogibli praπume, ili se sruπili potpuno iscrpljenineopreznim rasipanjem energije. Naπavπi nekolicinu kako satrti i raskrvarenileæe u otkosima kakve je prije primjeÊivao, Jophan se usplahireno pitao kakvo

Ëudoviπete moæe samim svojim prolazom za sobom ostaviti takvu pustoπ.Tjeskobno je motrio stazu pred sobom, no bilo je teπko vidjeti daleko zbogvrtloænih para πto su se neprestano puπile iz vlaæna raslinja. Jophan se Ëudioπto pri prvom ushiÊenom pogledu na Fanstvo nije vidio nikakve naznake testrahotne praπume koja se doimala gotovo beskrajnom. Iz zamiπljenosti gagrubo trgne straπna tutnjava nalik stampedu stotine slonova i lom stabala.Podigavπi UmoristiËni πtit πto je hrabrije mogao, Jophan je napeto zurio upraπumu iz koje se puπilo.

Nada nj se nadvije ledena sjenka jeze jer nije vidio niπta πto bi uzrokovalotutnjavu ili lomljenje drveÊa. »inilo se da je Stvor nevidljiv. Kako se zagonetnotoptanje pribliæavalo, Jophan je morao prikupiti svu hrabrost da ne uzmakne.No dok je sve napetije zurio preda se, odjednom uoËi da na nj ne nasrÊe jednoveliko Ëudoviπte, nego horda malih. Sad je shvatio da ih isprva nije razabiraojer su obiljeæjima i bojom uvelike sliËila svojoj okolini. UoËio je da je rijeË oodvratnim stvorenjima nalik bradaviËastim svinjama, no mnogo teæim ioboruæanim straπnim bodljama koje su im izbijale po cijelom zdepastom tijelu.

Dok su se pribliæavala, Jophanov pogled privuËe jedan od Neofanova kojise prethodno poæurio naprijed i sad leæao uza stazu prikupljajuÊi snagu.Jophanu na oËigled, Neofan ustane u namjeri da nastavi put i ne vidjevπiËudoviπta naglo istetura na stazu ne gledajuÊi kamo ide. Jophan vikne da gaupozori, no stvorenja su veÊ uoËila svoju ærtvu. Dok su im crvene oËice okrutnosvjetlucale, promijeniπe smjer i nemilosrdno se baciπe na zlosretna Neofana,odbacujuÊi njegov UmoristiËni πtit i gazeÊi mu raskrvareno tijelo.

Uvidjevπi da UmoristiËni πtit ne pomaæe u borbi protiv Ëudoviπta, Jophanapreplavi strah i bio bi se okrenuo i dao u bijeg da se nije dogodilo neπtoËudesno. U daljini zaËuje zvuk zlatne trublje, a uza se glas Duha Fanstva.

“Ostani, Jophane!” proπaptala je. “Ne bjeæi. Zvjeri koje vidiπ zovu seTipfeleri i pozornost im privlaËe nagli pokreti. Ako polako i oprezno kreneπdalje, neÊeπ s njima imati problema.”

UnatoË tim jamstvima, Jophan se bojao proÊi pokraj Ëudoviπta koja su sepolako kretala duæ staze kao da i dalje vrebaju bezazlene Neofanove.

“No,” usprotivi se on, “πto ako me sluËajno dohvate kakvom bodljom?Staza im se proteæe veoma blizu, a u πipraæju ih je teπko razabrati.”

“Budeπ li se kretao dovoljno oprezno, to se neÊe dogoditi,” sigurno Êe Vila.“No da te uspokojim, evo boËice Ëarobne tekuÊine zvane Korektor. Njezindodir u hipu lijeËi svaku ranu koju tipfeler zada. Na to se u zraku predJophanom pojavi siÊuπna plava boËica. StiπÊuÊi je u πaci, oprezno proe pokrajkrda i nastavi svoje putovanje.

17 18


furryA subgenre infandom involvinganthropomorphicanimals, mostly incomic books. akaanthro.

GAFIAGetting away from itall. To gafiate is toquit fandom.

FIJAGHFandom is Just aGoddamn Hobby.

froodyCool and reallyamazingly together.From TheHitchhiker’s Guideto the Galaxy byDouglas Adams.

fuggheadYou don’t want tobe one.

GLAVA OSMAu kojoj jophan sreÊe dva neobiËna neofana.

Narednih je dana Jophan vidio i Ëuo kako praπumom blude mnoge hordeTipfelera, no zahvaljujuÊi Vilinu savjetu niπta mu se nije dogodilo. Meutim,jednog dana na stazi pred sobom ugleda kako se u malom stadu polako kreÊuu istom smjeru kao i on. Oprezno ih je pretekao u namjeri da proeneprimijeÊen, kad na svoj uæas primijeti da je meu njima neki Neofan. VeÊje kanio viknuti da ga upozori kad uoËi da Neofan, oËito neozlijeen, sjedi nagruboj mreæi i da ga Tipfeleri zapravo nose. Vidjevπi to, Jophan zaprepaπtenovrisne, na πto se Neofan okrene i vedro ga pozdravi.

“Dobro jutro, prijatelju,” reËe. “Kako se zoveπ i kamo si se uputio?”“Zovem se Jophan,” reËe Jophan, “i idem u Pravofanstvo po ZaËaranu

Kopirku da proizvedem Savrπeni Fanzin.”“I ja,” reËe Neofan. “Zovem se Bolibriga. Bi li se povezao sa mnom?”“Ne, hvala,” bez oklijevanja odvrati Jophan. Da ti iskreno kaæem, na tvom

bih se mjestu bojao tih groznih biÊa.”“Groznih?” nasmije se Bolibriga. Zbog tih me se Tipfelera svi klone, no

zapravo su veoma ugodni momci. Pogledaj, Ëak za me izvode majstorije.”

Na te rijeËi ispruæi svoj UmoristiËni πtit, a bio je velik i sjajno uglaËan, teizda zapovjed. Nekoliko Tipfelera u hipu preskoËe πtit izvodeÊi salta i sliËneneobiËne lakrdije pa Jophan prasne u smijeh.

Jophana se to dojmilo, no primijetio je da Bolibriga tim naËinom putovanjaoËito πtedi snagu, ali da ne napreduje osobito brzo. Osim toga, Tipfeleri bisvako toliko odlutali u praπumu, odakle ih je bilo tako teπko izvuÊi da se Ëinilokako Bolibrigi neprestano prijeti opasnost da se posve izgubi. Jophanu seËinilo da je zvjeri nemoguÊe natjerati u bilo kakvu istinski korisnu sluæbu pa,nesklon zadræavanju blizini tih ruænih stvorenja, Bolibrigi prijateljski zaæelizbogom.

Nije daleko odmakao kad na stazi uoËi drugog putnika i poæuri se da gapretekne. Brzina kojom mu je to poπlo za rukom navede ga na pomisao dadotiËni stoji na mjestu, no kad ga je sustigao shvati da nije tako. Neofan sezapravo kretao naprijed, no tako polako da bi izmeu njegovih koraka proπlopodosta vremena. »inilo se da Neofan to vrijeme provodi zagledavajuÊi urazliËite knjige iz gomile koju je nosio pod rukom i uklanjajuÊi i najmanjuvlat s ruba staze prije nego πto bi se usudio krenuti dalje. Neofan je na leimanosio golemu naprtnjaËu koja se doimala prepunom teπkih predmeta, kao isnop maËeva neobiËnih oblika, πtapova za hodanje i kiπobrana. Ta je neobiËnagomila opreme probudila Jophanovu znatiæelju pa se ovaj pristojno obratiNeofanu.

“Dobar dan, prijatelju,” reËe. “Zovem se Jophan i krenuo sam po »arobni©apirograf da objavim Savrπeni Fanzin. Moæete li mi, molim vas, reÊi kakveto stvari nosite?”

“Dobar dan,” odvrati Neofan. “Ovo su,” ponosno reËe pokazujuÊi knjige,“moji vodiËi. MaËevi i ostalo sluæe za rezanje, sjenËanje, glaËanje, itd. VeÊinomsu prijeko potrebni æelite li se sigurno probiti kroz praπumu.

Iako,” doda æalobno, “uopÊe nisam æelio ovuda proÊi. Da sam imaodovoljno novca, bio bih poπao Slagarskom Æeljeznicom. Zovem se Cjep&dlakai takoer-”

Tu se iz πipraæja zaËuje πuπanj i uspaniËeni Neofan sve svoje stvari baci natlo. KopajuÊi po naprtnjaËi, izvuËe neobiËan predmet od drveta i stakla.Prinijevπi ga oËima, napeto zirne u praπumu.

Nakon nekoliko trenutaka oËito je bio zadovoljan pa napravu spremi natragu naprtnjaËu.

“Kroz πto ste to gledali?” znatiæeljno upita Jophan.“Bio je to moj ‘skop.” reËe Cjep&dlaka. Njime motrim ima li onih...

æivotinja.”

19 20


GoHGuest of Honor at acon, usually anauthor. Also AGoH:Artist Guest, FGoH:Fan Guest.

gopherA volunteer whohelps out theconcom at the con,in exchange for afree membership.Usually the best wayto get involved infandom and meetpeople.

Gay Nazis for ChristLegend has it thatRobert Heinlein wasGoH at a con, andbecause he was themost respectablelooking one therewearing a badge, acouple of mundanesin the elevatorasked him “who AREyou people?”. Hisresponse, “GayNazis for Christ,ma’am” has livedon... and explainsthose “Nuke theUnborn Gay NaziWhales for Christ”buttons you mayhave seen.

“Mislite na Tipfelere?” upita Jophan.Neofana kao da na sâm spomen te rijeËi uhvati jeza i prestravljeno se upilji

u praπumu.“Da,” prestraπeno proπapÊe. “Na te straπne Stvorove. Nego... biste li

putovali sa mnom? Bilo bi mnogo sigurnije kad bismo obojica motrili na...Njih.”

Jophan bijaπe pun saæaljenja prema plaπljivu Neofanu, no shvatio je da biu njegovu druπtvu veoma sporo napredovao.

“Hvala vam,” ljubazno reËe, “no radije bih jednostavno okuπao sreÊu sTipfelerima. Æelim krenuti dalje.”

Rukuje se s Neofanom i nastavi svojim putem. Na sljedeÊoj se okuci stazeokrene da mu prijateljski mahne, no Cjep&dlaka je bio tako zauzet svojomopremom da nije ni primijetio.

Te je noÊi Jophan nemirno spavao jer su mu misli zaokupili dnevnidoæivljaji pa sljedeÊeg jutra ustane prije svitanja i krene dalje. Tako se izvjeæbaou snalaæenju u praπumi i spretno izbjegavao Tipfelere da je prije nego πto senad obzorom pojavilo sunce veÊ prevalio oveÊu udaljenost. Po izlasku suncaJophan oduπevljeno primijeti da se praπumi izgleda bliæi kraj. Razmaci izmeustabala bili su veÊi, πiprag rjei, a pred njim se privlaËno protezala jasna idobro obiljeæena staza. Jophan æudno udari u trk. GLAVA DEVETA

u kojoj jophan susreÊe torbare

Ostavπi bez daha viπe od uzbuenja nego od iznemoglosti, za nekoliko seminuta naπao na samom rubu praπume. Pred sobom je ugledao πiroku, pomnopoploËanu cestu koja je kroz plodnu ravnicu blago vodila prema mjestu gdjesu u daljini svjetlucali tornjevi i zvonici predivna grada. Nekoliko metara odtoËke na kojoj je stajao, tisuÊe staza poput one kojom je sâm doputovao stjecalesu se tvoreÊi tu cestu kao πto bezbrojne siÊuπne pritoke tvore veliku rijeku.Pred Jophanovim su oËima tim stazama radosno klikÊuÊi dotrËali drugiNeofanovi i odjurili cestom u smjeru blistava grada. ImajuÊi na umu nevienepogibli koje su prethodno doπle glave takvim preæudnim Neofanovima, JophanodluËi ostati na oprezu i suzdræanije krene za ostalima.

Uskoro je postalo oËito da se pribliæava civilizaciji. Iako je sam grad joπbio daleko, u poljima uz cestu nalazili se golemi oglasni panoi s reklamamajarkih boja za razliËite trgovine u gradu. Jophan proËita svaki, nehotice podvelikim dojmom zanimljivosti πto su ih nudlili.

Dok je zurio u osobito velik i sjajan pano, osupne se kad iza njega zaËujeneπto nalik kriku bola. PreskoËivπi nisku ogradu uz cestu, Jophan brzo otrËi

21 22


grokTo completelyunderstand. FromRobert Heinlein’sStranger in aStrange Land.huckster A dealerwho sells books,buttons, or otherinteresting SForiented stuff inthe huckster’s roomat a con.

gothGothic. A subgenretypefied byinterest invampires, wearingall black, readingthe Sandman comic,and listening toBauhaus or AlienSex Fiend.

ghodWhat many fenworship.

ghuWhat other fenworship.

iza panoa. Ondje, trËeÊi u malim krugovima i ispuπtajuÊi najsrceparnije bolnekrikove, bijaπe jedan od Neofanova koje je tog jutra vidio. Jophana uæasnepromjena koja ga je snaπla. NekoÊ rumeno lice poprimilo je strahotno bljedilo,a tijelo mu bijaπe ispijeno i gotovo neprepoznatljivo. Prije nego πto je Jophanuspio stiÊi do njega, Neofan padne na tlo i stade ubogo stenjati.

Jophan dotrËi i klekne pokraj njega. Neofan ga izmuËeno pogleda.“Prekasno...” proπapÊe, “...umirem.... pazi... ne kupuj...” Usne su mu senastaviπe micati, no ne ispustiπe nikakav glas.

“©to da ne kupujem?” gorljivo upita Jophan.Neophan skupi posljednje snage. “...kupibubu,” proπapÊe. OËi mu se

zatvore i prestane disati. Jophan shvati da je mrtav i duπu mu povjeri SretnimFaniπtima. Tada njeæno stade tijelo postavljati u dostojniji poloæaj.

»im je Neofanu s tla podigao ramena, Jophan uæasnut ustukne. Truplu sena lea prikvaËilo odvratno stvorenje nalik pijavici, nabreklo od æivotnogasoka svoje ærtve. Zaprepaπteni Jophan ispusti tijelo i istetura natrag na cestu.

Uæas tog prizora Jophana je tako oπamutio da mu je trebalo vremena da sepribere za nastavak putovanja. No joπ je bio zabrinut i zbunjen znaËenjemNeofanova upozorenja jer na svom putovanju cestom dosad nije vidio nikakvutrgovinu u kojoj bi iπta mogao kupiti.

Potonji se problem rijeπio kad je za nekoliko minuta zaπao za blagu okukuceste. Stigao je na raskriæje gdje se u πumici reklamnih panoa zbila skupinatorbarskih πtandova. Bijahu pretrpani privlaËnim predmetima vedrih boja, aiza svakog je πtanda torbar glasno veliËao vrline svoje robe.

Dok je Jophan prolazio, jedan od njih dodvorno mu pristupi. “Zdravo mibudite, mladi gospodine,” reËe, trljajuÊi ruke. “Smijem li biti tako slobodanda vas upitam za vaπe ime i odrediπte?”

“Zovem se Jophan,” oprezno Êe Jophan, “i idem u Pravofanstvo po »arobni©apirograf da proizvedem Savrπeni Fanzin.”

“Onda imam pravu stvar za vas. Uputili ste se na dugo i samotno putovanje.Zaπto ne povedete kojeg od ovih preslatkih malih ljubimaca da vam prikratemuËne sate?”

Tim rijeËima podigne prozirnu πkrinjicu u kojoj je poËivalo zanosnodraguljoliko stvorenje nalik boæjoj ovËici, vedrih boja i krasno za oko. Likomtako oËara Jophana da rukom nehotice posegne u dæep. “Kako ga zovete?”upita, posljednjim silama nastojeÊi dozvati oprez.

“To je Skupibuba, reËe torbar pruæivπi ruku da uzme Jophanov novac.Sad mu je znaËenje Neofanova upozorenja postalo strahovito jasno pa

Jophan ustukne pred smrtonosnim stvorenjcem i njegovom podmuklom

kuπnjom. “Ne, hvala,” reËe. “Pre... predomislio sam se.”PraÊen kletvama i uvredama izigranih torbara, Jophan postojano nastavi

put ka Pravofanstvu zastajuÊi samo u skromnijim trgovinama da obnovi zalihe.

23 24


HugoThe award for bestbook, story, etc,named after HugoGernsbach, early SFeditor. Selected byvote of themembership andgiven at theWorldCon.

ishAn issue of afanzine.

japanimationJapanese animatedSF, also calledanime.

JophanJust your averageJoe Fan. Replacing‘f’ with ‘ph’ iscommon in fanspeak.Also a character inthe video FAANS. TheEnchantedDuplicator. and notethat there is aJophan FamilyReunion.

letterhackSomeone whose maincontrib is writingLoCs.

GLAVA DESETAu kojoj jophan stiæe u grad

Sad je postalo oËito da je torbarsko naselje tvori samo predgrae velikogagrada. Tornjevi i zvonici koje je Jophan tog jutra ugledao sad su se dizali ravnopred njim, a zelena su polja potpuo nestala iza velikoga zida reklamnih panoa.Njih je pak uskoro zamijenio predio zgrada sliËnih vojarnama iza kojih su seredovito pruæali pojasevi od golog betona, a meusobno ih je odjeljivalabodljikava æica.

Kad je Jophan uπao u tu Ëetvrt, gomila ljudi istrËi iz zgrada da ga pozdravi,u ruke mu turajuÊi darove, pljeskajuÊi ga po leima i nudeÊi mu gostoprimstvo.Drugi su mu za to vrijeme dovikivali pozdrave s prozora zgradâ i tako ga obilnozasipali papiriÊima da je Jophan jedva nazirao kuda hoda. U padu je uhvatineki papiriÊ i vidi da je preko njega nakiÊena ista poruka koju je oko njegaizvikivala veÊina ljudi. “DOBRO DO©AO U PRAVOFANSTVO,” poruËivao je.Jophan ga okrene i otkrije da je s druge strane reklama za neki fanovski klub,a zgrade su oËito bile upravo to. Znatiæeljno usmjeri korak prema najbliæemu.Iznenada se iz redova izaslanika ostalih klubova prolomi straπan krik bijesa,te stadoπe vikati na nj i povlaËiti ga za odijelo nastojeÊi ga odvratiti s tog puta.

No iz kluba prema kojemu je krenuo uskoro stigne pojaËanje i provede gaunutra.

Novi ga prijatelji ondje srdaËno doËekaπe i upitaπe kako se zove. “Zovemse Jophan,” reËe Jophan, “i idem u Paravofanstvo po ZaËaranu Kopirku daproizvedem Savrπeni Fanzin.”

Doimali su se uæasnutima. “HoÊeπ reÊi,” upita jedan od njih, “da si se nato putovanje doista kanio otisnuti sâm?

“Tako je,” bojaæljivo Êe Jophan.“No jadniËe moj,” reËe mu ovaj. “to je posve nemoguÊe.” Prije nego πto

uopÊe pomisliπ na takav pothvat, neizostavno moraπ pripadati nekom klubu.Ovdje Êemo te obuËiti za put, opskrbiti te svom potrebnom opremom i udogledno te vrijeme onamo poslati u okviru dobro organizirana pohoda. Takose to radi,” ponosno doda.

“Koliko Êe to trajati?” upita Jophan?“Obuka je upravo u tijeku na vjeæbaliπtu,” dojmljivo Êe njegov sugovornik.

“No prvo bih ti pokazao pogodnosti koje ti naπ klub nudi.”Ljubazno se osmjehne Jophanu pa se okrene i obrati drugom Ëlanu kluba.

Jophan nije Ëuo πto je potonji rekao, no vidio da odmahuje glavom i pokazujenekog drugog Ëlana. Ovaj je pak uz mnogo mrmljanja i πaptanja pokazao treÊegai uskoro su se svi ogorËeno svaali. Poneki bi svako toliko gnjevno izmarπiraoiz prostorije zalupivπi vratima za sobom, no Ëinilo se da bi ga svaki putzamijenio novi. Stvar se oduæila i Jophana kao da su potpuno zaboravili. Ustaoje sa sjedala, tiho se iπuljao na druga vrata i naπao se na vjeæbaliπtu.

Nekoliko desetaka Neofanova stupali su gore-dolje vjeæbaliπtem podnadzorom trenera. Kad bi stigli do ograde od bodljikave æice, trener bi viknuo“Na lijevo krug,” na πto bi se okrenuli i odmarπirali na suprotnu stranuvjeæbaliπta, gdje bi se postupak ponovio. Jophan ih je priliËno dugo promatrao,no izgleda da im je to bila jedina aktivnost. Nakon poduæeg vremena nekiNeofan izae iz vrste i umorno prie Jophanu.

“»ovjeka to katkad zamori,” reËe priliËno postieno.“Mislio sam da imaπ potpuno pravo,” reËe Jophan. “U æivotu nisam vidio

niπta tako besmisleno.”“O, ne bih se sloæio,” odvrati Neofan braneÊi se- “Znaπ, uskoro Êe izbori,

a tada Êe zapovijedi izdavati jedan od nas. Moæda Ëak ja,” gorljivo doda.“No kako Êe vam to pomoÊi da doete do Pravofanstva?” upita Jophan.“Pravofanstva?” zaËueno Êe njegov sugovornik. “Ta ovo je Pravofanstvo!...Zar ne?”“Nije,” odluËno Êe Jophan i Neofanu uznastoji doËarati djeliÊ vizije koju

25 26


lime jelloLegend has it thatthis is the bestthing to put in yourhotel room tub at acon, preferably withfemmefen instead ofmarshmallows.

LoCLetter of Comment,a response to thematerial in a zine,meant to give theauthors and editorfeedback.

Lysistrata CorpsA group of youngwomen whovolunteered to keepDefense Gunners onthe job in The Moonis a Harsh Mistress,using their femininecharms. Stayed attheir posts and diedwith their menduring secondattack. Referenceto the Greek play.

je doæivio dodirom πtapiÊa zvana Fanak.Neofan zbunjeno rukom prijee preko Ëela. “Da...” reËe, “Doista se sjeÊam

neËega sliËnog. No ovdje sam veÊ tako dugo da sam to posve zaboravio.”“Prestani stupati gore-dolje,” poticao ga je Jophan. “Tako nikamo neÊeπ

dospjeti. Poi sa mnom u Pravofanstvo.”“Ne znam baπ jesam li dovoljno snaæan za takvo putovanje,” oklijevao je

Neofan. “Moæda bi mi bilo pametnije da pustim da mi klub pomogne.”“Ne,” reËe Jophan. “ObiËan sam Neofan, no u ovo sam siguran: Fan

putovanje u Pravofanstvo mora obaviti vlastitim naporima i bez iËije pomoÊi.“No,” molio je Neofan, “ne bi li ti mogao priËekati dok ne zavrπe izbori..

ili moæda sljedeÊi?”“Ne,” odluËno Êe Jophan. “Moram nastaviti put.” PriËeka trenutak da vidi

hoÊe li se Neofan predomisliti, a potom ga krzmavo napusti. UvuËe se natragu zgradu kroz prostoriju u kojoj su se organizatori i dalje prepirali i opetneprimjetno izae na ulicu. Potom, prijateljskom ali odluËnom rukomodagnavπi gomilu dobronamjernih organizatora i doËekivatelja, krene daljesvojim putem prema srediπtu grada.

Zgrade su se doimale sve otmjenijima i postajale sve viπe i impozantnije.Ulice su bile sve πire i ravnije poploËane. Pogled je na svakom raskriæju bioljepπi i sve viπe izazivao strahopoπtovanje dok na posljetku nije stigao u srediπtegrada.

Jophan je znao da je rijeË o srediπtu grada jednostavno zato πto su munagoni govorili da ga niπta ljepπe viπe ne moæe oËekivati. Naπao se na πirokoj,blistavoj, prekrasno poploËanoj prometnici. S obje strane ulice nadvijali suse sjajni mramorni neboderi, πto su vrhovima uranjali u sama nebesa. Sve jebilo tako Ëudesno da Jophanu nije preostalo drugo nego da stane nepomiËno,ostavπi bez daha od divljenja. Ovo, mislio je, mora biti Pravofanstvo. Istina jeda ga je Vila pripremila na neπto drugo, no nije mogao zamisliti da na svijetupostoji iπta Ëudesnije.

GLAVA JEDANAESTAu kojoj jophan doznaje istinu o gradu

Dok je stajao na ulazu u veliku aveniju, joπ skamenjen od strahopoπtovanja,prie mu dotjeran mladiÊ s naoËalama. Nekako iskosa odmjeri Jophanovoodrpano odijelo, no sasvim mu se pristojno obrati.

“Dobar dan,” reËe. “Moglu li vas upitati kako se zovete?”“Zovem se Jophan,” ponizno Êe Jophan, “i idem u Pravofanstvo...”“Ne morate iÊi dalje.” reËe mladiÊ. Moæda biste æeljeli da vam pokaæem

grad. Zovem se Niπkoristi,” ponosno doda, “i jedan sam od GradskihUrbanista. Po struci sam Ozbiljni Graevni Inæenjer.” Uhvativπi Jophana zanadlakticu, povede ga ulicom pokazujuÊi mu jednu velebnu zgradu za drugom.Prije nego πto su stigli do kraja avenije, Jophana je, ako je to uopÊe moguÊe,obuzelo joπ veÊe divljenje, no zbog svoje se prljave odjeÊe i garava ©tita usredtolike se otmjenosti poËeo osjeÊati neumjesno. Dok mu je Niπkoristi opetpokazivao neku impozantnu zgradu, iskoristi priliku i kriπom rupËiÊem obriπe©tit.

“Ovo je,” govorio je Niπkoristi, “Zgrada Saveza —”Uznemireno zastane kad mu sluπatelj priguπeno zajeËi. BriπuÊi ©tit, Jophan

27 28


MAFFMid Atlantic FanFund. Something forthose of us who aretired of hearingabout TAFF and DUFFto contribute to,the idea is to dumpthe person who iselected into themiddle of theAtlantic Ocean.

media conA con dedicated tosome televisionshow, usually Trekor Dr. Who.

minacThe minimum activitynecessary tomaintain yourmembership in anAPA. A totally strictAPA might require acontrib of thirtypages every ish,whereas a reallylenient one mightallow you to go onwith only four orfive pages a year.

mundaneA non-fan. Thosepeople looking atyou strangely in theelevator at the conhotel.

na njegovoj povrπini na tren ugleda odraz zgrade i ne uspije zatomiti krikiznenaenja. U ©titu se nije zrcalilo impozantno zdanje Zgrade Saveza, negonekakva straÊara kojoj je oËito prijetila opasnost da se strovali na ulicu. U zrcalu©tita zgrada nije bila dobro sagraena, nego su je izobliËavale pukotine i loπaizvedba. Jophan bi ipak napola bio spreman odbaciti odraz kao posljedicuizobliËavanja na povrπini πtita da se odjednom ne dosjeti kako ga joπ nisupustili ni u jednu zgradu.

Prije nego πto ga je Niπkoristi uspio zaustaviti, Jophan πmugne kroz vrataZgrade Saveza. Kao πto je tad veÊ napola sumnjao, uopÊe nije bila rijeË o zgradi,nego o puku proËelju. Iako se dizalo visoko u zrak, bilo je debelo samo nekolikopedalja i oËito nepostojano. Pred Jophanovim je oËima manji zapah vjetra nakrhkoj strukturi stvorio nekoliko pukotina koje su izgledale opasno. Na zvukkalanja pojave se dva sluena Neofana, a pred sobom su na kotaËima guralivisoku skelu. Zaustavivπi se uza zid, uspentraju se i pukotine æurno ispunecementom. Skelu zatim odguraju do sljedeÊe kritiËne toËke radeÊi svegrozniËavije jer se Ëinilo da se pukotine otvaraju mnoæe bræe nego πto ihpopravljaju.

Jophan otrgne pogled od tog æalobnog prizora i ponovno izae. Niπkoristije joπ stajao na nogostupu, no sad mu se na licu gotovo Ëitala krivnja.

Jophan optuæujuÊi stupi preda nj. “©to sve to znaËi?” odreπito upita, ljutπto je nasjeo tako besmislenoj varci. “Pa, vidite,” nelagodno Êe Niπkoristi,“cilj je zadiviti Javnost. Nisu se htjeli diviti Pravofanstvu pa se nas nekolicinadosjetila da sagradimo ovaj grad Ozbiljna Konstruktivizma da bismo imzornije predoËili svoju vaænost.”

“No valjda Javnost nikad ne dolazi u Fanstvo?” prosvjedovao je Jophan.“Zapravo i ne,” prizna Niπkoristi, “no katkad poπalju izaslanika, obiËno

nekoga gospodina Tiska.”Izgleda da mu je bilo teπko Jophana pogledati u oËi, od odraza Jophanova

UmoristiËna ©tita kao da su ga boljele oËi pa je, dok je govorio, svrtao pogleduz i niz ulicu.

Iznenada zastane kliknuvπi od uzbuenja. “Ta eno ga!” uzvikne. “Danas jevelik dan...”

Kraj reËenice izgubi mu se kad navrat-nanos potrËi niz ulicu prema mjestugdje se kao iz vedra neba stvorio ËovjeËuljak s biljeænicom u pratnji drugogËovjeËuljka koji je pod rukom nosio crtaÊi stalak.

Jophan polaganije krene za njim i zateËe Niπkoristi kako blagoglagoljivorazgovara s neznancem, dok je drugi ËovjeËuljak postavio svoj stalak i poËeocrtati. Niπkoristi je nadugo i naπiroko raspredao o znamenitostima Grada, o

VeliËanstvenu Djelu koje ondje stvaraju, o velebnosti zgrada, pameti ipromiπljenosti stanovnika, njihovu trijeznu ponaπanju i vaænosti njihova radaza »ovjeËanstvo, o raznim funkcijama i vaænim duænostima koje obavljaju, ovlastitu prinosu tim velemoænim postignuÊima. No Jophan primijeti daËovjeËuljak veoma malo od svega toga zapisuje u svoju biljeænicu i dok sedojmljiva govorancija Niπkoristi primicala kraju, πmugne iza g. Tiska i pogledamu preko ramena. Stranica bijaπe posve prazna osim jedne zagonetne reËenicekoju Jophan nije shvaÊao. Znao je samo da nema nikakve veze s onim πto jeNiπkoristi govorio. Jednostavno je pisalo “Ti bokca-opa-ideπ-ËovjeËe!”Zbunjeni Jophan pomakne se iza crtaËa, koji je veÊ dovrπio nekoliko crteæa.Jophan primijeti da su svi prepoznatljive karikature Niπkoristi, no da ga slikariz nekog razloga neizostavno prikazuje s neobiËnim pokrivalom za glavu kojeje imalo ugraen propelerËiÊ.

Potpuno snebit tim krajnje neobiËnim pojavama, Jophan se povuËe i bezrijeËi priËeka da Niπkoristi izgovori svoje. G. Tisak i njegov pomoÊnik srdaËnozahvale Niπkoristi, obeÊaju mu da Êe Javnosti dati potpuno i toËno izvjeπÊe osvemu πto im je rekao i oprostiπe se. Dok su odlazili, ramena su im podrhtavala,no izgleda da Niπkoristi to nije primjeÊivao. Ponovno postavπi svjestanJophanova postojanja ponosno mu se okrene. “Evo!” samozadovoljno reËe.Mogu se pohvaliti da Êe Javnost ovaj put doznati istinu o nama.”

Doimao se tako zadovoljan samim sobom da mu Jophan nije imao srcareÊi πto je g. Tisak zapravo zapisao u svoju biljeænicu. Umjesto toga samo muzahvali na ljubaznosti i napusti srediπte grada uz posljednji preziran pogledna smijeπna zdanja.

29 30


Mycroft Holmesaka Mike akaMichelle aka AdamSelene, Chairman ofthe Committee for aFree Luna akaHOLMES 7 computerthat became self-aware in tMiaHM.

neofanSomeone new tofandom.

perzineA zine where theeditor writeseverything, anddoesn’t ask forcontribs.

pub an ishPublish an issue of azine.

relaxaconA small con, usuallyless than 200members, with noGoH, programming,panels, or seriousactivities, just a bigparty.

GLAVA DVANAESTAu kojoj jophan stjeËe prijatelja

Jophan je na izlazak iz Grada Ozbiljnog Konstruktivizma potroπio mnogomanje vremena nego na ulazak i uskoro se ponovno naπao u predgrau. Tunije bilo nikakvih reklamnih panoa, klupskih zgrada ili torbarskih naselja.Naprotiv, Ëinilo se da je rijeË o iskljuËivo rezidencijalnoj Ëetvrti koju su mahomtvorila golema πumovita imanja opasana visokim zidovima. »inilo se da imnema kraja i kako je veËer odmicala, Jophan se silno umorio. Zidovi su biliprevisoki da se uzvere, a sve dveri zakljuËane pa, koliko god se trudio, nikakonije mogao siÊi s ceste da se ulogori i prenoÊi.

Na posljetku je shvatio da ne moæe dalje i da noÊ mora provesti uz cestukako zna i umije. SklupËavπi se uza zid pokraj nekih dveri, umota se u svojeodrpano odijelo i smjesti se πto je na toj tvrdoj podlozi udobnije mogao.

Neπto poslije iz nemirna ga sna prene snaæan snop svjetla πto mu je tuklou oËi. U tom mu je zaslijepljenom stanju trebalo nekoliko sekundi da shvatikako zuri u farove golema automobila koji je oËito doputovao iz smjeraPravofanstva i sad se zaustavio pred ulazom. VozaË pred Jophanovim oËimaizae i otkljuËa dveri. Dok se vraÊao do auta, Jophan mu dovikne slabim

glasom. VozaË se osupnuto osvrne oko sebe i ugledavπi Jophana kako leæi uzazid, prie mu.

“Zdravo, momËe,” reËe. “Tko si i πto Êeπ ovdje?”Iznemogli je Jophan bio tako slab da je jedva govorio.“...Jophan,” promrmlja. “Pravofanstvo... »arobni ©apirograf... Savrπeni

Fanzin.”“Ah, da,” reËe stranac pun razumijevanja. “Prevalio si dug put i dug je put

pred tobom.” Bit Êe ti bolje nakon πto pojedeπ pristojan obrok i prespavaπnoÊ.

Podigne Jophana i mlitavo mu tijelo prenese do auta. Zatim se, zastavπisamo da ponovno za sobom zakljuËa dveri, velikom brzinom proveze dugimkolnim prilazom.

Jophan u mraku nije kuÊu mogao dobro vidjeti, no soba u koju su ga unijelibila je velika i raskoπno namjeπtena, a obrok koji su mu donijeli ukusnopripremljen i bogato posluæen. OsjeÊajuÊi se udobno i sigurno prvi put otkakoje krenuo na put, Jophan utone u dubok san.

SljedeÊeg se jutra probudi kasno i siπavπi, pronae blagovaonicu zadoruËkovanje. DomaÊin mu je oËito veÊ doruËkovao i sad je sjedio predveselom vatricom s pisaÊim strojem na koljenima. Kad je Jophan uπao, spustistroj i ustane da ga pozdravi.

“Dobro jutro, Jophane,” reËe. “Da ti se predstavim. Zovem se Profan...moæda si za me Ëuo?”

“Jesam, svakako.” sa strahopoπtovanjem Êe Jophan jer pred njim je stajaoautor mnogih knjiga o dalekim krajevima i drugim vremenima koje je Ëitaotijekom svog æivota u Prizemnosti - koji mu se veÊ sada Ëinio nestvarnim.

Pokuπa mu izraziti divljenje i zahvalnost, no Profan potonje otkloni i uputiga za prebogat stol za doruËak.

Kad je Jophan podoruËkovao i prikljuËio se domaÊinu pokraj vatre,ponovno pokuπa izraziti zahvalnost, no ovaj za to nije htio ni Ëuti. “Nema naËemu,” reËe. Drago mi je πto mogu pomoÊi svakom hodoËasniku na putu uPravofanstvo. Sve dok se,” u πali Êe, “na me ne obruπe u preveliku broju.”

Za Jophana je bio prvi stanovnik Fanstva koji ga je doista poticao da nastavisvoje traganje i to ga oraspoloæi.

“ZnaËi li to,” upita, “da se pribliæavam Pravofanstvu?”“Prevalio si otprilike pola puta,” reËe Profan. “no kad si dovdje stigao, ne

dvojim da Êeπ doÊi do kraja. Rado bih te onamo odveo, no znaπ da se svakiNeofan mora probiti vlastitim snagama i bez iËije pomoÊi.”

“Onda znaπ put?” gorljivo Êe Jophan.

31 32


serconA con with onlyserious literaryScience Fictionprogramming, nodance or mediaprogramming.

SFScience Fiction &Fantasy,scientifiction,Speculative Fiction,all acceptible termsfor the genre.

SFOHAScience Fiction OralHistory Association,a group formed topreserve the historyof early fandomthrough audio andvideo tapeinterviews.

SFWAThe Science FictionWriters Association.

skiffyDerogatory term forbad sci-fi movies, orthe term sci-fiitself.

33 34

“Da, svakako,” reËe Profan. “PosjeÊujem ga bar jednom na godinu. Kao πtosigurno znaπ, ovo je naselje namijenjeno onima koji æele i mogu si dopustiti daËesto putuju i u Pravofanstvo i u Prizemnost pa su se tako naselili ovdje, na polaputa izmeu ta dva mjesta. ©toviπe, neki su od nas doπli ovamo iz Pravofanstvajer katkad se Pravi Fan odrekne uzviπenog i predanog æivota u Pravofanstvu ukorist naπe svjetovnije zajednice. Zapravo biraju izmeu Svetoga i Profanoga.Nasmijeπi se na svoju poπalicu, a Jophan se pristojno nasmije.

“ReÊi Êu ti sve πto mogu o tvom putu.” nastavi Profan, “no prvo bih teupozorio da Êe ti moji savjeti biti uzaludni ako se prestaneπ oslanjati na hrabrosti razboritost koje su te dovdje dovele i ne budeπ li pazio da ti ©tit bude blistav isjajan. Naime, oËekuju te joπ mnogi straπni trenuci.”

“Upamtit Êu,” reËe Jophan.“Dakle,” Profan Êe, “prva je od tih opasnonsti Pustinja Ravnoduπnosti koja

poËinje na granici ove zajednice i proteæe se nadaleko, a razbijaju je tekmjestimiËne oaze. Nijedan Neofan nije u stanju ponijeti dovoljno hrane i vodeda prijee to nepregledno prostranstvo pa moraπ unajmiti domaÊe nosaËe izneobiËna plemena πto prebiva u rubnim dijelovima pustinje. Na suprotnoj stranipustinje nalazi se golem stjenovit tjesnac poznat kako Kanjon Kritike kroz kojivodi jedini put prema visoravni na kojoj stoji Toranj Pravofanstva. Bolje ti nemogu pomoÊi jer manje oËite kuπnje i opasnosti koje prijete na posljednjimdionicama putovanja za svakog Neofana poprimaju drukËije obliËje.

“Zar je to sve?” upita Jophan.“Sve?” reËe Profan kojemu je to bilo smijeπno. “Divim se tvom poletu. No

na æalost, nije. S obje strane tvoje staze, nalaze se daleki ali dostupni, zeleni,zavodljivi predjeli poznati kao Proplanci Bijega Od Svega. Neprestano Êe teprogoniti podmukla kuπnja da skreneπ i ondje se nakratko odmoriπ. No ako touËiniπ, postoji opasnost da se neÊeπ moÊi odvaæiti na napor nastavka puta, ili daÊeπ se, nesmotreno lutajuÊi kroz primamljive proplanke, ponovno naÊi uPrizemnosti. Mnogo je pametnije umjereno napredovati da te prevelikonaprezanje ne bi ponukalo na oporavak u Proplancima.”

Profan Jophanu podijeli joπ mnoge korisne savjete, koje je Jophan spoπtovanjem sasluπao. Potom ponovno zahvali svom domaÊinu i pripremi se zanastavak putovanja. Profan ga otprati do dveri da mu poæeli sreÊu, a zatim jestao i gledao kako Jophan nepokolebljivo kroËi cestom. U jednom se trenuJophan osvrne da mu posljednji put mahne u znak pozdrava. UËinilo mu se da jeovomu na licu uoËio osjeÊaj koji bi, da je rijeË o nekomu u manje povoljnupoloæaju, shvatio kao zavist. No to nije bilo moguÊe, a Profan takoer sigurnonije ruku prinio oËima da otare nehotiËnu suzu æaljenja.

GLAVA TRINAESTAu kojoj jophan unajmljuje domorodaËke nosaËe

Umnogome okrijepljen Profanovom gostoljubivosti, Jophan æustro zabrza ipredio veleposjedâ do podneva je ostao daleko za njim. Ponovno se naπao uotvorenoj prirodi, u predjelu suhe guπtare proπarane golim pjeskovitimkrpama koje su se mnoæile dok je odmicao.

Kraj je bio sve viπe pust pa je budno motrio ne bi li ugledao uroenikekoje mu je spomenuo Profan. Upravo kad se kanio vratiti da bolje pogleda,ugleda tanak stup dima koji se neπto dalje slijeva dizao u nepokretni zrak.Provukavπi se kroz guπtaru u tom smjeru, na veliko olakπanje naie na skupinuπatora koja je sigurno tvorila selo neobiËnih domorodaca.

U logoru se nalazilo nekoliko desetaka Subova, kako je Profan rekao da sezovu, koji su savrπeno mirno sjedili na tlu pred svojim πatorima i bezizraæajnozurili u daljinu. Doimali su se poput jedra i Ëestita roda, no dræali su seneobiËno ravnoduπno pa im lica nisu odala nikakav osjeÊaj kad se Jophanpojavio. UnatoË tomu, on ue u srediπte sela i vedro ih pozdravi, oËekujuÊi daÊe skoËiti na noge i okupiti se oko njega. No oni su i dalje potpuno ignoriralinjegovu nazoËnost. Iznenaeni Jophan podigne glas i ponovno ih pozdravi,


slanSupermen from anold SF story. Gaverise to slogan “fansare slans”.

SMOFSecret Masters ofFandom. Bydefinition, if yousay you are one, youare not, althoughyou can observepeople smoffing(discussing runningcons instead ofScience Fictionitself) at any con.

space operaBest represented bythe work of E.E.“Doc” Smith, mostscience fiction fromthe 30’s and 40’sfits into thiscategory. TheGalactic Patrol, rayguns, BEMs, andBuck Rogers are allspace opera, andrecognizably spaceopera stories arestill being publishedtoday.

35 36

iznoseÊi svoje ime i svrhu posjeta. No taj se neobiËan narod i dalje doimaonesvjesnim njegova postojanja. ©toviπe, prosudio bi da su i slijepi i gluhi danije primijetio kako jedan od njih jedva primjetno izvija obrve kad je Jophanumuknuo. Njihova ga je bezvoljnost razjarila, pa izgubi æivce i razbjesni se testade skakati gore dolje maπuÊi rukama ne bi li im privukao pozornost, a zatimopali dug i strastven govor, potanko opisujuÊi vaænost svog posjeta inemoguÊnost njegova ostvarenja bez njihove pomoÊi. Nekolicina Subova nato su znatiæeljno svrnuli pogled u njegovu pravcu, no nitko nije davao ninajmanji znak odgovora na njegov poziv.

OËajni Jophan pristupi uroeniku koji je prvi, kako mu se uËinilo, pokazaoda ga primjeÊuje i zamoli ga da mu objasni zaπto pleme nije spremnosuraivati.

Sub ga ravnoduπno pogleda i progovori.“Mnogi Neofanovi doπli,” zamumlja. “Mnogi traæili pomoÊ. Mnogi nas

ostavili u pustinji, mi uzalud pomagali. Pokaæi ti drukËiji.”Jophan na tren nije razumio πto misli, no tad shvati kako traæe dokaz da

ima izdræljivost i snagu volje potrebnu za prijelaz preko pustinje. Pomirivπise sa sudbinom, stade trËati oko logora.

Posljepodne je odmicalo, a Jophan je i dalje trËao oko logora podravnoduπnim okom Subova. Svako toliko bi zastao i ponovno ih molio i svakisu put pokazali malo veÊe zanimanje.

Na posljetku jedan od njih ustane i kimne Jophanu. I dalje bez rijeËi,podigne mjeπinu za vodu i smotak hrane i stade ËekajuÊi. Njegov je primjerslijedila nekolicina drugih sve dok se uz Jophana nije okupila mala skupina.Iskreno im zahvali i mala se ekspedicija otisne u pustinju.

GLAVA »ETRNAESTAu kojoj jophan kreÊe preko pustinje ravnoduπnosti.

Dok su prodirali sve dalje u pustoπ, jarko sunce i vreli pijesak poËeli sudjelovati na Jophanovu snagu te on potpunije shvati razmjere zadaÊe koja gaje oËekivala. Takoer je poËeo cijeniti vrline domorodaËkih nosaËa. Iako suSubovi uporno neprirodno πutjeli, ni hvaleÊi ni osuujuÊi Jophanovoponaπanje, ma kakvo ono bilo, osjeÊaje su jasno pokazali svojim postupcima.Kad im se Jophan, razjaren pustinjskim nedaÊama, dvaput neobazrivo obratioili donio pogreπnu prosudbu, neki su tiho napustili ekspediciju i viπe se nikadnisu pojavili. No kad god bi pak pokazao svoju bolju stranu, pojaËanja binaizgled stala stizati niotkuda. Tako je, pomno prouËavajuÊi njihove reakcije,uspio umnogome ojaËati svoju druæbu.

Da nije, crno bi mu se pisalo jer je kako su dani odmicali poËeo je pokazivatiznakove prenapregnutosti putovanjem. »inilo se da mu vrelina sunca ispijasamu koπtanu sræ, a njegov bi mu zalaz donio tek trenutaËno olakπanje jer bi,kad bi pala noÊ, zrak postao britko hladan pa je Jophan proveo mnoge besane


stilyagiYoung punks in TheMoon is a HarshMistress identifiableby their clothing:tights, padded atgroin and thigh, andglitter on the upperbody. Later startedwearing red Libertycaps and formed theStilyagi Air andPressure Corps, alsoreferred to as theStilyagi Air Corps,responsible formanning airlocks andtaking care ofpressure breaches incase of an attackfrom earth.The word stilyaga isRussian, and refersto a subculturesimilar to beatniksor zoot suiters inMoscow of the1950’s. Stilyagawould listen to jazz,wear suits with veryexaggerated paddedshoulders, tightflute pants, verybright ties with palmtrees or a woman’sface on them,sunglasses, andplatform shoes. Allof this wasconsidered verywestern andrebellious, andstilyaga were oftenarrested for theirtrouble. (drawing byDmitry Shelukho)

37 38

noÊi drhtureÊi pod oskudnom zaπtitom svog pokrivaËa. Izdræljivi su mu Subovisvojom privræenom potporom pruæali veliku utjehu, no unatoË dobroj volji,mogli su nositi samo odreenu koliËinu svoje suhe hrane, a ona njegovutjelesnom ustroju nije odgovarala. Bila je neukusna i bljutava, pruæajuÊi samonajosnovnije hranjive tvari, a energetska su joj svojstva uvelike manjkala. IakoJophanu nije prijetila opasnost od izgladnjelosti, poËeo je slabiti i gubiti volju,a pogled bi mu katkad Ëeznutljivo odlutao prema zelenim Proplancima Bijegaod Svega πto su se jasno nazirali u daljini.

Tako je nakon mnogo dana druæba stigla do prvog znaka æivota u pustinji.Iz daleka se Ëinilo da je rijeË o nekoj kolibici, no kad su se primakli, JophanuoËi da je to zapravo svojevrstan oltar pred kojim se skutrio blijed i boleæljivNeofan. »inilo se da upravo mumlja nekakvu molitvu ili Ëara pa Jophanpristojno priËeka da zavrπi i tek mu se tad obrati.

“Dobar dan, prijatelju,” pristojno reËe kad mu se uËinilo da je Neofandovrπio svoje tajanstvene obrede. “Zovem se Jophan i idem u Pravofanstvo po»arobni ©apirograf da bih objavio Savrπeni Fanzin.”

“Dobar dan, Neofane,” ovaj mu poneπto oholo odvrati. “Ja se zovemSikofan i ovdje sam sliËnim poslom. Nadam se da Êeπ svoj oltar postavitidovoljno daleko od mojega.”

“Oltar?” iznenaeno upita Jophan. “©to Êe mi?”“Pa da zazivaπ velefanodobre duhove,” ovaj Êe s visoka. “Valjda ne misliπ

da Êeπ prijeÊi pustinju bez njihove pomoÊi?Nisam znao da obiËan Neofan moæe opÊiti s Velefanovima prije nego πto

stigne do Pravofanstva,” zaËueno Êe Jophan.“Naravno da moæe,” reËe ovaj. “Moraπ -” U tom se trenu ponad oltara

pojavi zasljepljujuÊ bljesak svjetla i Sikofan se baci na koljena te stade glavomudarati o tlo.

Za nekoliko se trenutaka zaËu glasan udar grmljavine, a na oltar padnemalen Ëvrst predmet i otkotrlja se na tlo. Jophan ostane stajati, u ËudupromatrajuÊi tu pojavu.

“Eto!” samozadovoljno Êe Sikofan, zgrabivπi predmet i pokazavπi gaJophanu. Doimao se poput tanke palaËinke ili hostije zamotane kao svitakpapira.

“©to je to?” upita Jophan.“Zove se mana-skript,” reËe Sikofan pohlepno ga proædiruÊi. Jophan je

zavidno gledao kako ovaj guta posljednji soËni komadiÊ.“Sad Êeπ valjda nastaviti putovanje?” upita.Sugovorniku mu licem preleti izraz nelagode. “Zapravo... neÊu,” reËe

priliËno postieno. “Mislim da Êu ovdje priËekati dok ne ojaËam. Za mana-skripte trebaπ mnogo moliti, a joπ ih nemam dovoljno.”

Jophan pogleda Sikofanovo slabunjavo lice i u sebi zakljuËi kako jedvojbeno da Êe ikad dovrπiti putovanje do Pravofanstva. Nakon πto se nekolikominuta nad tim zamislio, donese zakljuËak.

“Rekli su mi,” iskreno reËe, “da fan putovanje u Pravofanstvo moæe obavitisamo vlastitim snagama i bez iËije pomoÊi, a ja vjerujem da je to istina. Nemogu povjerovati da bi Velefandobri duhovi, ako pomaæu onomu tkojednostavno traæi pomoÊ, uskratili pomoÊ onomu tko pokazuje da je zasluæuje.Pozivam te da napustiπ oltar i poeπ sa mnom.”

“Ta ti si obiËan Neofan!” podsmjehne mu se ovaj. “Zaπto bih se udruæio stobom kad mi mogu pomoÊi Velefandobri duhovi?”

“I oni su nekoÊ bili Neofanovi poput mene,” tiho Êe Jophan. “No mudri sui neÊe tratiti darove. Moæda otkrijeπ,” ozbiljno upozori Sikofana, “da te neÊedovijeka hraniti.”

No Sikofan nije htio napustiti svoj parazitski naËin æivota i umjesto togaodmah zapoËne sljedeÊi krug molitve.

Saæalno vrteÊi glavom, Jophan ga napusti i nastavi svoje putovanje.Jophan nije daleko odmakao kad se uvjeri da mu je pretpostavka bila toËna,

πto ga ispuni zadovoljstvom i olakπanjem. Uz svjetlosni bljesak i udargrmljavine pokraj njega padne oveÊi mana-skript; prije nego πto Êe nestati,svjetlo kao u znak ohrabrenja krene dalje u smjeru Pravofanstva.

Tijekom ostatka putovanja mana-skripti padali su sve uËestalije pa se viπenije morao brinuti za stanje zaliha hrane.


TAFFTrans Atlantic FanFund. The idea isthat a lot of fencontribute a littlemoney and elect oneperson who gets afree ticket to theWorldCon overseas.

TANSTAAFLThere Ain’t No SuchThing As A FreeLunch was the mottoof Free Luna inRobert Heinlein’sThe Moon is a HarshMistress. Also theStilyagi Air Corpsclubzine, click hereto read our latestish online (it is a PDFfile, so you musthave AcrobatReader).

39 40

GLAVA PETNAESTAu kojoj jophan ulazi u predio oaze

No tu nipoπto nije bio kraj Jophanovim mukama. Danju je præila vruÊina,dok su noÊi bile britko hladne pa se gotovo uopÊe nije moglo spavati i kako jevrijeme odmicalo, iscrpljenost ga je svladavala. No nepokolebljivo je teturao,a oËi u crvenim kolobarima neprestano su traæile nagovjeπtaj kraja te straπnepustinje.

Jednoga dana, neπto prije nego πto se smraËilo, stigoπe do neke oaze.Jophan pusti da ga slabi udovi odnesu u gostoljubivu sjenu drveÊa i legne nanoÊni poËinak, pritom primijetivπi jato ptica vedra perja koje su leprπale amo-tamo meu drveÊem uz milozvuËnu pjesmu. Kao da su pjevale “Naj! Naj!”Usputno upita nekog Suba kako se ptice zovu. “Naj-ptice,” jezgrovito odvratiSub. Bez rijeËi se za sebe smjeπkajuÊi mudru odgovoru, Jophan zaspi.

Bilo to zbog smirujuÊe pjesme ptica ili jer je oaza duæe zadræavala toplinunego otvorena pustinja, Jophan je neobiËno dobro spavao. No kad se ujutroprobudio, shvati da nije u stanju nastaviti pjeπaËenje. Udovi mu se skrutiπe ioslabiπe pa je samo bio u stanju podiÊi glavu i pogledati oko sebe. Znao je daÊe se morati neko vrijeme ondje odmoriti u nadi da Êe povratiti snagu. Baπ jekanio ponovno leÊi kad nekoliko stopa dalje ugleda prekrasno poluprozirno

jaje i shvati da ga je sigurno tijekom noÊi snjela neka Naj-ptica. Pomisli da bibilo dobrodoπao dodatak njegovoj ishrani, bolno posegne za njim, probijemu otvore na oba kraja i prinese ga ustima.

Kad mu je prvi gutljaj tekuÊine preπao preko usana, Jophan je odiznenaenja zamalo doæivio πok. Jaje oËito nije bilo obiËno. TekuÊina koju jesadræavalo bila je hladna, osvjeæavajuÊa i opojno slasna okusa. Jophan jeosjeÊao da mu svaka kap tijelo preplavljuje novom energijom. Kad je ispiojaje, skoËi na noge i stade æudno trËati oazom traæeÊi joπ, tako se usredotoËivπina traganje da je jedva i primijetio kako su mu beskrajna energija i polet brzoodagnali umor.

Uskoro je otvorio sva jaja koja je mogao naÊi i sadræaj im izlio u jednu odpraznih mjeπina za vodu. Zatim sazove svoju druæbu i na njihovu se Ëelu punpouzdanja otisne u pustinju.

SljedeÊih je dana shvatio da, kad god bi poËeo gubiti energiju, samo trebapopiti gutljaj tekuÊine koja æivot znaËi. Snaga i polet odmah bi mu se vratili.Povrh toga, oËito je stigao do dijela pustinje koji je vrvio oazama pa bi svakogjutra prikupio dovoljno “Ja Je Naja*”, kako ga je sad iz milja zvao, da ga togdana krijepi na putu. ObiËna hrana i voda viπe mu gotovo uopÊe nisu trebalepa bi se bio spreman snaÊi bez pomoÊi Subova da je bilo potrebno. Kao πtetneje posljedice primijetio samo da prekomjerno uzimanje ljekovita napitkaizaziva svojevrsnu opijenost i bezbolnu ali ruænu napuhanost. Toga se odluËioËuvati πto bolje moæe.

Jophan sad poËne veoma brzo napredovati, a obiljeæja pustinje danomicesu se sve izrazitije mijenjala. Dani su bili svjeæiji, noÊi toplije, a oaze svebrojnije. PoËele su mu se priviati visoke planine Pravofanstva, no iako bi sesvaki put razoËarao otkrivπi da su puke tlapnje, tjeπio bi se miπlju da pokazujukako se pribliæava svom cilju.

Strpljenje mu se na posljetku isplatilo. Jednog je jutra prolazio pokrajdugog i niskog vijenca pjeπËanih dina kad, prejasno da bi bilo privienje, predsobom ugleda veliËanstven planinski lanac koji se protezao u nedogled.Protrnuvπi od divljenja shvati da onkraj tih planina leæi zemlja Pravofanstva.


TGBThe Great Bird ofthe GalaxyGene Roddenbery,creator andproducer of StarTrek.

TNGStar Trek, The NextGeneration.

TOSStar Trek, TheOriginal Series.

towelAn item of extremesignificance inDouglas Adams’Hitchhiker’s Guideto the Galaxy. “Youreally know whereyour towel is” is ahigh compliment.

trekStar Trek, ST.

trekkieA media fan who isprimarily into StarTrek. aka trekker. * egoboo

41 42

GLAVA ©ESNAESTAu kojoj jophan ulazi u kanjon kritike

Jophan sad dvostruko zapne i do veËeri je veÊ jasno razabrao dubokikameniti usjek koji je vodio u planine. Znao je da je to sigurno Kanjon Kritike,jedini put kroz Planine Pravofanstva. OdluËio se okrijepiti noÊnim poËinkomprije nego πto se uhvati u koπtac s tom novom pogibli pa provede noÊ u nekojoazi.

SljedeÊeg jutra, oprezno se nahranivπi Ja Je Najem da mu ne pomuti slikustvari, Jophan se otputi ka ulazu u Kanjon. Dok mu se pribliæavao, primijetikako se onamo odasvud stjeËu drugi Neofanovi. Divlja pogleda gorljivo su hitalipokraj njega i ulijetali u Kanjon. OËito su se preobilno nahranili Ja Je Najemjer im pogled bijaπe staklast, koraci nesigurni, bijahu neprirodno napuhani,neuredne i prljave odjeÊe i ©titova. Iako ih je nevoljko puπtao da ga preteknu,prisjetio se prijaπnjeg iskustva i upozorenja koje je dobio. Æurno uglaËa svojUmoristiËni ©tit, provjeri zalihe i tek tad oprezno stupi u Kanjon.

Ispostavilo se da staza vodi duæ padine kanjona, a ne kroz njegovopodnoæje. Nakon πto je prevalio odreenu udaljenost, Jophan primijeti da,dok tlo slijeva joπ pada pod oπtrim nagibom, stijena zdesna postupno prelaziu blaæu padinu. Tu se staza dijelila na nekoliko manjih stazica, a svaka jeplaninskim obronkom vijugala svojim putem.

Udarivπi neravnijim putrem, pred sobom zaËuje πtropot odrona kamenjapa na vrijeme pogleda u vis i uoËi kako prema njemu, preko gromade koja se

ondje nadvijala, odskakuje nekoliko omanjih kamena. Æurno podigne ©tit injime se zakrije. Kamenje uglavnom bezopasno odskoËi sa πtita, no on sezaprepasti kad neki kamen proe kroz πtit kao da je od pare i snaæno ga udaripo ramenu. Zatomivπi krik bola, Jophan izbliza pogleda svoj ©tit. Primijeti damu je tog jutra pri æurnom glaËanju promakla neka tamna mrlja. Brzo sepovukavπi na sigurno, jednoliko sjajno uglaËa πtit. Tad se ponovno odvaæi naopasno podruËje znatiæeljno gledajuÊi pred sebe da vidi kako su se proveliostali Neofanovi.

DoËeka ga straπan prizor. Na stazama su leæala satrta i krvava tijela mnogihNeofanova koji su ga tog jutra pretekli. Meu njima su paniËno posrtali drugi,nastojeÊi se izmaknuti tuËi kamenja. No bili su tako omamljeni, a napuhaneim glave tako ranjive pod malim i garavim πtitovima, da su se mnogi uzaludtrudili. Nekog mu nesretnika na oËigled sa staze odbaci osobito teæak kamen,te ovaj uz srceparajuÊ krik nestane niz stjenovitu padinu.

Izaπavπi iz zaklona velike gromade, koja mu je pruæala kakvo-takvoutoËiπte, Jophan zakloni oËi od sunca i virne uzbrdo nastojeÊi otkriti zaπtokamenje pada tako uËestalo. Na vlastiti uæas uoËi kako se na pozadini nebaocrtava niz mrkih, nakaznih ËovjeËuljaka koji uæurbano vade kamenje i bacajuga na nezaπtiÊene Neofanove. Neko ih je vrijeme gledao, no nije bilo nikakvihnaznaka da im pogon staje. ©toviπe, izgleda da ne bi zastali ni da πtogod pojedujer je primijetio kako neki patuljak jednom rukom baca kamenje, a drugomjede neπto πto se doimalo poput grozda sitnoga kiselog groæa. Taj je prizorJophana naveo na zakljuËak da viπe nema smisla odugovlaËiti. Kad se odvaæioizaÊi, patuljci ispuste divlji urlik, a jelac groæa zgrabi osobito oπtar kamen igolemom ga brzinom baci ravno na Jophana. Jophan je nepokolebljivo iznadglave dræao svoj ©tit. Kamen bezopasno odskoËi od ©tita i nesmanjenom sesnagom vrati bacaËu. Jophan zlurado zadovoljno primijeti da je patuljku zadaosmrtonosan udarac, izbacivπi ga s poloæaja tako da je vriπteÊi pao niz padinu inestao u bezdanu.

Veoma zadovoljan vrhunskom kakvoÊom svog ©tita, Jophan krene daljestazom. Izgleda da su patuljci izvukli pouku iz napada vlastitim oruæjem pa suu njegovu pravcu kamenje izbacivali tako nesigurno i bezvoljno da ga je gotovomogao zanemariti. Pomislio je da je pogiblima Kanjona kraj.

To mu se raspoloæenje pretjerana samopouzdanja uskoro grubo rasprπi.Zaπavπi za sljedeÊi zavoj na stazi, iznenada se nae u polumraku. Pomislivπida je oblak zaklonio sunce, usput pogleda u vis. Zamalo mu je stalo srce kadshvati da je sjenu bacala nekolicina golemih, crnomanjastih divova koji supospano sjedili meu patuljcima πto su se rojili na sljemenu stijene.


trufanOkay, Gary Farbermade me put areference to TheEnchantedDuplicator in here...I still think thatmost people whoclaim to be Trufenare usually what thestory would callSeriousConstructivists,Sycofans (what I callwannabe BNF’s), orevil Fanmagrevoos. ATrue Fan doesn’thave to look downhis nose at otherfen, he greets youand wishes you well.

VogonA bureaucratic,officious,illtempered racefrom Hitchhiker’sGuide.

WAHFWe Also HeardFrom:... a list ofpeople who sentLoCs, but becauseof space or editorialdecision, the LoCwasn’t printed.Sometimes IAHF. Thegreat dread of anyletterhack is to getWAHFed, provingthat your letterwasn’t good enoughto print.

43 44

GLAVA SEDAMNAESTAu kojoj jophan nastavlja putovanje kroz kanjon

Dok ih je Jophan promatrao, jedan od divova probudi se i gnjevno frkne.Bez nekog oËitog razloga ili bar sagledavanja πto radi div gnjevno zariËe, zgrabigromadu veliku poput kuÊe i zavitla je niz padinu. Golema kamena masa tresnena povorku Neofanova, nekolicinu zgnjeËi iako su podigli UmoristiËne ©titovei nastavi se kotrljati obronkom odbijajuÊi se od jedne do druge staze i katkadodnoseÊi cijele skupine fanova.

Kad je utihnuo i posljednji oËajniËki krik, Jophan se osvrne uzbrdo i uoËida se div vratio na spavanje zadovoljna, priglupa osmijeha na licu. DrhteÊi odgnuπanja i straha, Jophan se povuËe nekoliko koraka unatrag i sjedne na ulazu neku πpilju da doe k sebi.

Tek πto mu se vlastito disanje utiπalo, ponovno ga osupne zveket πto jedopirao iza njega. Naglo se okrene, i kad mu se oËi naviknuπe na polumrak,primijeti da zvuk proizvodi Neofan koji je dlijetom udarao o plosnat komad

kamena. Tako se zadubio u svoj posao da Jophana nije ni primijetio dok muse ovaj nije obratio.

“Tko su ta straπna biÊa?” u strahu upita Jophan izrekavπi prvu misao kojamu je pala na pamet.

“Pripadaju vrsti poznatoj kao »asopikritici, upuÊeno Êe Neofan. “Patuljcise nazivaju FanËasopikriticima, a divovi ProËasopikriticima. Mnogi od njihzapravo nisu zli, nego jednostavno nepromiπljeni i glupi. Divovi, primjerice,nemaju pojma koliko su zapravo snaæni i ne shvaÊaju polovinu stvari koje seovdje zbivaju. Vjerojatno bi nas potpuno ignorirali da ih neprestano ne potiËeneobiËno i moÊno pleme poznato kao Zlurednici, koje æivi u planinama.GovoreÊi, podigne plosnati kamen, a Jophan je primijetii da je prekrivenuredno urezanim slovima, te ga odnese do ulaza u πpilju. Jophana pozove sasobom.

“Osim toga,” nastavi on, “tu su i drugi »asopikritici koji daju sve od sebene bi li se iskupili za πtetu koju Ëine njihova subraÊa. Poznati su kao Pravedni.Pogledaj!” Jophan opet pogleda mjesto krvoproliÊa na planinskom obronku.Ugleda skupine patuljaka svjetle puti i ljubaznih lica kako prolaze meuærtvama i oæivljavaju ih pojeÊi ih Ja Je Najem, osovljavaju ih na noge i vode ihkomad puta stazom. U tom im je milosrdnom poslu pomagala i prelijepaplavokosa gorostasica. No Jophan primijeti da, dok su patuljci meupreæivjelima uglavnom pomno birali one kojima Êe njihova pomoÊnajvjerojatnije koristiti, za gorostasicu nije bilo razlike. Pokupila bi nasumiceizabranu gomilu Neofanova, ukljuËujuÊi i one koji su oËito bili mrtvi i natopilaih Ja Je Najem iz golema vrËa πto ga je nosila prebaËena preko ramena, uËinilanekoliko golemih koraka i spustila ih mnogo dalje niz stazu. Vidio je da mnogisamo smeteno sjede ondje gdje ih je postavila jer nisu u stanju iskoristiti sreÊukoja ih je zapala.

“Tko je ona?” upita Jophan.“PotjeËe iz gotovo izumrla plemena poznata kao Nasvausta,” Neofan Êe

odsutno. Desnom je rukom vitlao kamenom i sad ga izbaci velikom snagomprema sljemenu brda. S Jophanom je gledao kako se vrti iznad glava patuljakai nestaje iz vidokruga.

“Promaπio si,” reËe Jophan.“Nisam odaslao tane, nego poslanicu,” strpljivo objasni Neofan. Poruku

Zlurednicima koji upravljaju divovima. Treba ih udobrovoljavati jer sunadaleko najvaænije pleme u Fanstvu. ©toviπe, prema nekoj predaji sâmoPravofanstvo ovisi o njihovu postojanju.

“U tom je sluËaju,” zadivljeno Êe Jophan, “tvoj rad oËito veoma vaæan pa


waldoA remote controlarm, used inhandling hazardousmaterials. Takenfrom the story“Waldo” by RobertHeinlein.

wireheadCyberpunk term forsomeone who isaddicted to beingjacked into acomputer, usually bya direct link.

WorldConThe World ScienceFiction Convention,held once a year,site selected threeyears in advance byvote. The site ischosen bygeographic region,alternating betweenthe east, west, andmiddle of NorthAmerica. An overseasworldcon is eligibleany year.

45 46

bih ti rado pomogao ako mi dopustiπ. Zovem se Jophan i naravno, idem uPravofanstvo da pronaem »arobni ©apirograf i proizvedem Savπeni Fanzin.”

“Ja se zovem Pismoklesar,” drugi Êe srdaËno, “i veoma mi je drago samπto sam te upoznao.” Tim rijeËima Jophanu pruæi dlijeto sliËno svojemu pasastave nekoliko poruka namijenjenih Zlurednicima.

Kad su i posljednje nestale u planini, Jophan zamiπljeno reËePismoklesaru.

“BuduÊi da te planine Pravofanstvo okruæuju sa svih strana,” istakne, “palomi je na pamet da bi poruke bilo jednako lako odaπiljati iz Pravofanstva kao iodavde. Ne bismo li trebali nastaviti putovanje?”

Pismoklesar sumnjiËavo pogleda. “Ako æeliπ, izvoli,” reËe, “no ja bihnapisao joπ nekoliko poruka. Poslije Êu doÊi za tobom.”

Jophan je u sebi sumnjao da Êe Neofan ikad napustiti miran æivot u πpilji,no izrazi nadu da Êe ga ponovno vidjeti u Pravofanstvu i srdaËno mu poæelizbogom. Zatim, obilno obnovivπi Pismoklesarove oskudne zalihe Ja Je Naja,krene u zavrπnicu svog putovanja u Pravofanstvo.

GLAVA OSAMNAESTAu kojoj jophan dolazi do kraja svog putovanja

Oslonivπi se na oprez i razboritost, Jophan je uspio izbjeÊi slijepom bijesudivova, a otkrio je da ga πtit nepogreπivo πtiti od zlobe patuljaka. Tako jeneozlijeen proπao kroz opasno podruËje i uskoro stigao do krajnjeg dijelaKanjona. Naπao se na ugodnoj cvjetnoj stazi koja se blago penjala premaprolazu meu planinama. Nebo je u tom smjeru obojio topao zlatan sjaj pa jena taj prizor ubrzao korak jer je znao da sjaj moæe doÊi samo iz Pravofanstva.

No staza je bila duæa nego πto se doimala i sunce je zaπlo prije nego πto jestigao na vrh. Sa æaljenjem odluËi da mu je pametnije noÊ provesti na tommjestu. Trava pokraj staze bijaπe mekana, a noÊ topla i ugodna, no Jophanubijaπe veoma teπko zaspati. Blagi povjetarac nosio mu je jedva Ëujan zvuksretnih glasova iz Pravofanstva, a oni su mu ulijevali nestrpljenje da dovrπiputovanje.

SljedeÊeg jutra krene Ëim se na nebu pojavio prvi nagovjeπtaj svjetla, akad je zora zarudjela, veÊ je zamalo stigao do vrha prolaza. Zadihano pretrËiposljednjih nekoliko stotina metara i baci se na zemlju da se napoji ljepotom


WSFSThe World ScienceFiction Society, themembership of theWorldCon. zark offGo away, you’re akneebiter. FromHitchhiker’s Guide.

zineSee fanzine.

Last updated

17 Apr 1998.

Chad Childers

47

prizora koji se pred njim sterao.Okupana tajnovitim zlatnim svjetlom rane zore leæala je divna zemlja

Pravofanstva. Znatiæeljni zraci sunca izdvajali su samo njezina brda i zvonikejer zemlja bijaπe ukopana visoravan sa svih strana opasana planinama, takoda je tvorila samostalan zatvoren svijet. A Jophan divniji svijet nije mogao nizamisliti. No ma kako lijep bio, pogled mu je privuklo ono najdivnije. Bio jeto visok, bijeli toranj koji se s valovite zelene povrπine dizao nebu pod oblake.Na vrhu mu se neπto ljeskalo poput siÊuπna sunca.

Znao je da je to sigurno Toranj Pravofanstva, a na njegovu vrhu ZaËaranaKopirka!

Pun æara krene niz travnatu padinu. Nakon nekoliko opreznih korakadosjeti se da UmoristiËni πtit tu ne mora sluæiti kao obrambeno sredstvo, negoda nalazi drugu primjenu. Sretno se smjeπkajuÊi sam sebi, spusti ©tit na tlo iupotrijebi ga kao tobogan.

Tako je Jophan radosno otplovio u Pravofanstvo.U podnoæju padine ponovno podigne ©tit koji je sad sjao blistavije nego

ikad i sjenovitim puteljcima krene prema Tornju. S obje strane nalazili su sebrojni parkovi i vrtovi, veliki i mali, lijepi na razlilËite naËine, a njima su πetalesjajne, boæanske prilike za koje je znao da su Pravofanovi. Tu i tamo primijetilibi Jophana i priπli mu da ga pozdrave i poæele mu sreÊu, a nakon svakog jesusreta sve viπe æudio da stigne do Tornja i postane jedan od njih.

Tako je Jophan u kasne popodnevne sate na posljetku stigao do Tornja. Unjemu je bilo zavojito stubiπte i on se bez oklijevanja stade penjati. Iπao jegore, u krug, sve viπe i viπe, te mnogo duæe nego πto mu je prema njegovimprocjenama trebalo do vrha. No Toranj je bio viπi nego πto je mislio i kad je naposljetku stigao do vrha stuba bio smuÊen i zadihan. Nad njim su se nalazilesamo malene ljestve koje su vodile prema zaklopnim vratima.

Jophan nakratko sjedne na stube da mu proe vrtoglavica i da povrati dah.Potom se uspne ljestvama i gurne zaklopna vrata. Lako su se otvorilazahvaljujuÊi skrivenu sustavu utega. Nad njim je bilo modro nebo.

Iako je prevalio dalek put i radi tog se trenutka nosio s mnogimopasnostima, kad mu se cilj sad naπao na dohvat ruke zamalo ga izda srce. Nona posljetku, sabravπi se, brzo se uspne ljestvama i izae na krov.

Bio je na samom vrhu Tornja. Daleko ispod njega Zemlja Pravofanstvaprostirala se sve do sad veÊ dalekih planina. Na vrhu Tornja nalazila se uglaËanazlatna ploËa, a u njezinu srediπtu kocka od punog zlata. Na kocki je stajaoπapirograf.

Ugledavπi ga, Jophan osjeti muËninu u æelucu i noge mu se zamalo odsjeku.

Problijedjevπi, zurio je u πapirograf. OËekivao je bljeπtav stroj, poput dragulja.Umjesto toga pred njim je stajala zahrala, otrcana olupina. KuÊiπte bijaπeuprljano tintom, valjak se skorio, a sa samopunjaËem oËito neπto nije bilo uredu. »uËao je na bljeπtavoj zlatnoj kocki kao nakazan trn u oku.

Jophan se pokuπa sabrati, uvjeravajuÊi se da je sigurno rijeË o nekakvojzabuni. No na krovu nije bilo niËega drugog, samo zaklopna vrata kroz koja jestigao, zlatna kocka i stari πapirograf. SmuÊen πokom razoËaranja, besciljnoje lutao vrhom Tornja.

Pritom mu se ruka oËeπe o ruËicu πapirografa i tijelom mu prostruji neπtopoput elektroπoka. U Ëudu Ëvrsto zgrabi ruËicu. »inilo se da izmeu njega istroja teËe struja neke moÊne sile meusobno ih napajajuÊi sve dok Jophanne osjeti da svaki djeliÊ njegova biÊa proæima neobiËna nova æivotnost. Iπapirograf se promijenio. Izvanjski mu je izgled ostao isti, no Jophan je znaoda je i njega obuzela moÊna sila. Neprimjetno se promijenio, kao da je biomrtav pa je sad oæivio. Imao je osjeÊaj da mu ruËica kuca u ruci. Joπ neshvaÊajuÊi, Jophan spusti pogled na vlastito tijelo. Koæa mu je blistala istimzlatnim sjajem koji je primijetio na tijelima Pravofanova. Udovi su mu dobiliistu boæansku snagu. Kad je shvatio, zrakom odjeknuπe zlatne trube i ponovnozaËu glas Duha Fanstva.

“Da, Jophane,” govorio je, “sad si Pravi Fan; i sam si to postigao, kakomora biti. Sad shvaÊaπ drugu veliku istinu - da je ovo doista »arobni ©apirografi da Êe proizvesti Savrπeni Fanzin. Naime - ” a na to se zrakom prolomi pjesmatrubâ odzvanjajuÊi diljem Pravofajnstva do dalekih planina - “»AROBNI JE©APIROGRAF ONAJ KOJIM RUKUJE PRAVI FAN.”

A Jophan je otkrio da je doista tako.

- K R A J -


walt willis

& bob shaw:

zaËarana kopirka

prijevod:

vlatka valentiÊ

za izdavaËa

i urednika:

labinarywww.labinary.org

ilustracije:

mance [plavi bar]

dizajn:

rutta [arkzin]

egobook:#0001

2001

origin >> http://sflovers.rutgerts.edu/reference/fandom/fiction/the-enchanted-duplicator.txt

začarana kopirka

Documents