Zagreb, Bočić 2016. 74. broj

Bilten Mađara ZagrebaINFORMATIVNI LIST MAĐARSKE NACIONALNE MANJINE GRADA ZAGREBA I ZAGREBAČKE ŽUPANIJE

Hvaljenje pekmezaVeć od ljeta ne mogu se riješiti

misli, da u današnjem svijetu mobitela, interneta, nutelle i hamburgera već generacije odrastaju na način da ne znaju kakvog je stvarnog okusa pravo jelo. Onaj koji sve kupuje u dućanu ili u boljem slučaju nabavlja na tržnici ne može ni zamisliti kakvog je okusa svježe ubrana rajčica, odnosno da slanina nema veze s onom mesnatom, kuhanom i nerijetko žvakavom tvorevinom, koja se prodaje zapakirana u foliji. Sličnim groznim pričama ne znam ni broja, ali sve je to činjenica, kruta zbilja.

I sve to nije dobro, jer okusi čine izuzetno važan dio samoodređenja. Ako je netko Mađar, Čeh, Francuz ili samo obični Europljanin, ako je odrastao na hamburgerima, pizzama i kebabu, na dobrom je putu da i sam postane utopist, što nam u zadnje vrijeme sve češće nameću. U šali se često zna reći da se čovjek prepoznaje po tome da je Mađar, jer koristi više vrhnja nego kečapa, a u šali ima dijelom i istine.

Tradicija, baština nacionalne gastronomije, povijesno raslojeana, zbirka posebnosti, što u normalnom slučaju čovjek usvaja kod kuće u obitelji i više-manje smatra se prirodnim stanjem. „Mi obično tako“ – kažemo često i ne jednom na taj način prenosimo višestoljetnu tradiciju. Evo na primjer, pekmez. Relativno je novijeg datuma, po legendi se vezuje za 16. stoljeće i slatki pripravak od naranče dokto-ra Marije Stuart, boležljive kraljice. Navodno tragom šaputanja

preplašenih dvorjana izraz: “Marie maláde” ušlao je u engleski jezik, a od tamo pod nazivom marmelada i dalje (prema manje romantičarstvu sklonim jezikoslovcima, ime dolazi od portugalskog naziva za džem od dunje). Prema mađarskoj stručnoj literaturi, prvi put se spominje u 17. stoljeću i najčešće vezano uz širenje upotrebe šećera. Vjerojatno je i stariji, jer u jugoistočnom Zadunavlju radio se pekmez od grožđa pod nazivom „peszmeg” još u doba turskih osvajanja. Prema kazivanju moje supruge, preminula punica je marljivo kuhala pekmeze i prvenstveno njime sladila „carske mrvice” ili tzv. šmarn. Povijesne značajke završavam činjenicom, da se u 18. stoljeću pekmez pravio isključivo od šljiva bez dodavanja šećera, koji se nakon 12 – 14 sati kuhanja još sušio u krušnoj peći. Tvrdu tvorevinu moglo se jesti samo razrijeđeno s vodom, negdje su se čak pravile i juhe te se jelo s kruhom.

U naše pretežno dvočlano domaćinstvo slučajno se vratilo natrag kuhanje pekmeza (dugo vremena nisam smatrao mudrim da dvoje koje godišnje malo pekmeza troše bave takvom aktivnošću koja iziskuje cijelu kuhinju). Dogodilo se da smo tijekom jednog ljetovanja u Cerni došli na ideju da sinu pripremimo prave okruglice od šljiva. Nabavili smo sastojke i zdušno prionuli poslu, kada smo ustanovili da ipak nešto ne odgovara. Što se dogodilo? Samo to, da ni na tržnici u Cerni nije bilo normalnih šljiva, već nekakvi nemogući hibrid, koji ne valja ni za šta, eventualno svinjama.

Dok sam vadio koštice bio sam sve zabrinutiji, jer su bile tako tvrde, da se iz aviona moglo vidjeti da će one omekšati samo onda ako se tijesto bude sasvim raskuhalo, a to nije opcija. Slučaj je završio tako, da sam samljeo voće da bi to stavili u okruglice, ali ni to nije uspjelo, jer je to čudo od šećera ispustilo svu vodu. Ručak je završio sa običnim „šufnudlama”, njokima od krumpira, a od mljevenih šljiva uz pomoć nedavno otkrivenog džem-fixa nastao je pekmez za svega 20-tak minuta. Odtada i kod nas postoji kult kuhanja pekmeza i odtada se na naš jelovnik ponovno vratio pravi pekmez od marelica.

Kao što često slavodobitno možemo utvrditi nakon jedne uspješne akcije, a gledajući niz staklenki s pekmezom, naše majke i bajke sigurno s osmijehom gledaju na nas s drugog svijeta i ipak nisu odgojile zgubidane i niškoristi, kao što su nekad pomislile.

Time se opraštam, želim ugodne i sretne blagdane, odnosno u nadi da će i ove godine svatko slaviti onako kako su navikli. Stavimo anđeoski tanjur i medenu rakiju na stol, inzistirajmo na našoj baštini, kako bi imali što naslijediti i oni koji dolaze za nama. KALAPIS Rókus

U organizaciji Vijeća mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba i Mađarski Institut u Zagrebu 3. prosinca, mađarska djeca iz Zagreba

zajedno su dočekali svetog Nikolu i prigodne darove uz program udruge „Kerek Perec” u Histrionskom domu u Zagreb

18. prosinca u nedjelju priređen je dječji božići program u MKD „Ady Endre“ u izvedbi djece iz vrtića „Potočnica” te učenika dvojezičnog odjeljenja OŠ Ivana Gundulića.

U prostorijima MKD «Ady Endre» u Zagrebu, Hrvatsko informatičko i dokumentacijsko društvo (HID) dodjelilo je nagradu «Tibor Toth» za 2016.

Kristina Kalanj zaposlenici u knjižnici Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu.

Predjednica republike Kolinda Grabar-Kitarović otvorila je u Mađarskom institutu u Zagrebu zložbu „Bijelo zlato – ukrasi herendskog porculana” koja je organizirana povodom 190.

obljetnice osnutka manufakture u Herendu.

Prosinac u slikama

U organizaciji Vijeća mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba i Mađarski Institut u Zagrebu 3. prosinca, mađarska djeca iz Zagreba

zajedno su dočekali svetog Nikolu i prigodne darove uz program udruge „Kerek Perec” u Histrionskom domu u Zagreb

Početkom prosinca u Maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskoga proslavljen je Dan Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba.

I ove je godine veleposlanik Mađarske NJ. Ex. József Magyar posjetio učenike dvojezičnog razrednog odjela u OŠ Ivana Gundulića i mađarsku grupu u

vrtiću „Potočnica. Na slici s ravnateljicom i odgajateljicama.

4. prosinca veleposlanstvo Mađarske i Mađarski institut u Zagrebu organizirali su tradicionalni mađarski adventski koncert u Zagrebačkoj katedrali, na kojem

je orguljašica Ágnes Sztahura izvoditila djela Johanna Sebastiana Bacha.

Predjednica republike Kolinda Grabar-Kitarović otvorila je u Mađarskom institutu u Zagrebu zložbu „Bijelo zlato – ukrasi herendskog porculana” koja je organizirana povodom 190.

obljetnice osnutka manufakture u Herendu.

Prosinac u slikama

Izdavač: Vijeće mađarske nacionalne manjine Grada ZagrebaUređuje: Rokuš Kalapiš, prijevod na hrvatski: Peter Sekereš

Uredništvo: Odbor za informiranje Vijeća mađarske nacionalne manjine Grada ZagrebaAdresa: Vodovodna 15, Zagreb tel: 098/484974 fax: 3777-164 mail: iroda@zg-magyar.hr OIB:37946763892

FACEBOOK: Magyarok Zágrábban - Mađari u Zagrebu Izlazi jednom mjesečno u 900 primjeraka

Blagoslovljen Božić i sretnu novu godinu želi Vam

Mađarsko kulturno društvo „Ady Endre“

Sretan Božić i uspješnu novu godinu želi VamVijeće mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba

Svega obilja želi Vam uredništvo

0BAVIJESTU nedjelju, 8. siječnja 2017. u 8:30 sati, u crkvi Sv. Marka, služit će misa za vjernike

mađarske nacionalnosti u spomen na pokojnog Janoša Papea.