VJESNIK HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

ZAGREB, O@UJAK 2002.

VJESNIKHRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

Draga subra}o, cijenjeni ~itatelji!

Za vrijeme pisanja ovih uvodnih, prigodnih rije~i zatekla me vijest o smrti uzoritog kardinala FranjeKuhari}a. Razumljivo da sam odmah ostavio po strani pisanje i poku{ao se sna}i u {utnji pogo|enosti.Olak{avaju}a okolnost u toj zate~enosti, bila mi je upravo netom upu}ena molba jednog umjetnika dau~inim kratki osvrt na njegovu knjigu "Smrt u slikarstvu". Dakle, preuzeta obveza tematski je na istoj lini-ji sa stvarno{}u – smrt Nadbiskupa u miru.

Ju~er sam jo{ vrlo elokventno iznosio promi{ljanja o smrti, a sada {utnja i molitveni memento – prednajevidentnijom ~injenicom `ivota. [to sam vi{e bio pod izvjesnim pritiskom i u tom nastojanju da "shva-tim" tajnu smrti to vi{e sam dozivao u sje}anje slike iz nekolicine osobnih susreta s preminulim prijate-ljem na{ega Reda. Nemam namjeru ovdje Vam podastrijeti nekrolog lika i djela Kardinala jer }ete zasi-gurno idu}ih dana imati prilike ~uti ili pro~itati rje~itija i kompetentnija kazivanja. Jedno, pak, }e zasigur-no biti osnova svim razboritim govorima, a to je (ne samo osobno) sje}anje na preminulog pastira zagre-ba~ke Crkve. A sje}anje nije prakticiranje pasivnosti ili nepotrebno produciranje pro{losti, nego je ponaj-ve}ma dozivanje (ne samo slika iz!) `ivota.

Svaki na{ sa `ivotom povezani govor svoje ishodi{te i svoj cilj treba imati upravo u `ivotu. Pa tako igovor o kardinalu Kuhari}u je prije svega memoria vitae, te nije i ne smije biti prenagla{eno posmrtna re-torika nego je sje}anje iz respekta prema `ivotu, uspjeloj i uzornoj biografiji. Jer, kako bismo kompetent-no i autenti~no tra`ili trag "shva}anja" smrti trebamo se vratiti `ivotu.

Nalazimo se u posebnom liturgijskom vremenu korizme, priprave za slavlja sredi{njih otajstava na{evjere: muke, smrti i uskrsnu}a Isusa Krista. Dakle, ne celebriramo ili komemoriramo pro{lo vrijeme,doga|aje ili Osobu iz povijesti po~etaka Crkve. Komemoracija bi bila veli~anje i(li) stvaranje spomenikapro{losti, prenagla{avanje osobe a ne usredoto~avanje na Isusovo spasiteljsko djelo zna~ilo bi stvaranjeideologije od kr{}anstva. Sje}amo se djela Spasenja kako bismo ga posada{njili u na{em sasvim konkret-nom `ivotu.

Dakle, sje}anje ne radi pro{losti nego zbog budu}nosti, kao orijentacija za autenti~no i dosljedno `iv-ljenje svoje vjere i poziva, ovdje i sada. Kreativno sje}anje koje je sposobno otkriti raznoliko `ivljenu

crkvenost, bogatstvo tradicija, i u kona~nici sje}anje koje }e nam omogu}iti ne samo zajedni{tvo poveza-nosti s pro{lima nego {to vi{e sa sada{njima.

Drugi vatikanski koncil nije bio novost i osvje`enje za Crkvu zbog revolucionarnih odluka ili teo-lo{kih definicija. Novi po~etak su saborski oci omogu}ili i u~inili jer su prakticirali kreativno sje}anje, jersu ponovno ispri~ali pro{lost Crkve. Sli~no bi trebalo biti i na na{im samostanskim ili provincijskimskup{tinama odnosno op}im zborovima Reda, a ni{ta manje i u na{im sasvim osobnim dijalozima. Poni-jeti i ugraditi sje}anje koje }e nas osloboditi za novo, i na{a je zada}a – ne samo u ove preduskrsne dane.

Izvjesni vrhunac na{a bi sje}anja trebala imati u osobno prakticiranom sakramentu pomirenja. Pomi-renje nam otvara vrata u autenti~no zajedni{tvo za euharistijskim stolom. Naime, dar opra{tanja kod Po-sljednje ve~ere ne proizlazi iz Isusova zaborava ili zanemarivanja na{ih pogre{aka, nego iz ~injenice danas Isus Krist u potpunosti uzima ozbiljno – skupa s na{im grijesima i manjkavostima.

To Isusovo uzimanje nas ozbiljno jest nadasve duboki kreativni ~in izlije~enja. Sakrament pomirenja,dakle, nije osposobljavanje za zaborav ili za brisanje na{ih neuspjelih `ivotnih sli~ica nego omogu}ava-nje sje}anja kao izvor snage i novog `ivota. U tom smislu i mi smo pozvani probuditi i svakodnevno prak-ticirati sje}anje: sje}anje o svom ljudskom kao i poslanju kroz milost kr{tenja, prisjetiti se svog "Da" Go-spodinu kao i svog "Evo me" sv. ocu Dominiku.

Mo`da banalno zvu~e ove rije~i poziva na sje}anje. No, ako se odlu~imo za kreativno sje}anje donijet}e nam zasigurno iznena|uju}u novost i dar uzimanja sebe i svojih rije~i ozbiljno. Nije to poziv na onaj s

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 4 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

Fra Angelico, Marije na grobu

negativnim predznakom "razgovor sa samim sobom", nego pozivnica da tra`imo sebe kako bismo omo-gu}ili i otkrili stvarno mjesto Boga u na{em `ivotu. Tada }e zasigurno i Bog dobiti mo`da jo{ prepoznat-ljiviju i zna~ajniju ulogu u na{em `ivotu, a samim time i na{e specifi~no redovni~ko poslanje, kao i svakisubrat u na{em zajedni~kom dominikanskom putu svjedo~enja Radosne vijesti.

Uskrsno Evan|elje nas i ove godine "podsje}a": @ene su na uskrsno jutro pohitale na Isusov grob. Po-nijele su pomasti i miomirise kako bi otklonile zadah raspadnutog tijela i time na neki na~in "sa~uvale" iz-vanjski izgled tijela i spomen na pokojnika. To je bilo sve {to su se "sjetile" ponijeti sa sobom, kako biispunile obvezu prema pobo`nim `idovskim obi~ajima. Sje}anje na rije~i, koje je Isus neko} govorio, tumemoriju izgleda nisu vi{e imale. Bespomo}no stoje pred grobom i nitko i ni{ta im u prvi trenutak nepoma`e razbiti tugu. Ono {to bi im trebalo jest sje}anje na Isusove rije~i.

@ene uskrsnog jutra previ{e su se dr`ale obi~aja i forme. Stoga su sa svojim miomirisima "umrlom tije-lu Isusovu" `eljele otkloniti zadah smrti, ali dogodilo se obrnuto. Nisu one U~itelju odstranile zadahsmrti, nego on njima. Isus je to tako u~inio {to ih je podsjetio na svoju propovjed, na svoja djela, na rije~i`ivota koje su im omogu}ile "shvatiti prazan grob".

I mi idemo ususret ne samo svakodnevnim velikim petcima na{ih `ivota nego i Uskrsu. Kakvo }e bitina{e pona{anje i govor pred tajnom smrti i `ivota, zavisi puno od toga s kojom "memorijom" hodo~asti-mo kroz `ivot. Kao ljudi vjere pozvani smo navije{tati i `ivjeti da na{ kr{}anski `ivot – kako je rekao je-dan teolog – poznaje umiranje koje nema smrti. To nije samo ispovijedanje uskrsnu}a, nego nadasveprakticiranje kr{}anske vjere i pred licem (tjelesne) smrti dragih osoba – upravo sa suzom zahvalnicom.A zahvalnost po~inje prakticiranjem sje}anja, i nao~igled smrti kardinala Kuhari}a i svih drugih ljudi. Toje slavlje Uskrsa prije vje~nog Vazma.

U tom smislu svima nama `elim ZAHVALAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

Va{

fr. Frano PrcelaPROVINCIJAL

HRVATSKE DOMINIKANSKE PROVINCIJE

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 5 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

IZ PROVINCIJALATA

28. studenoga 2001. novicijat je napustio fr. Antonio Pavao Kolar

22. prosinca na konventualnoj misi fr. Provincijal podijelio slu`be ~ita~a i akolite bogoslovi-ma: fr. Benedikt Tihomir Mili~evi}, fr. Petar Gali}, fr. Leopold Nikola Noso, fr.Mihael Mario Tolj i fr. Mario Jakov Klari} (litterae testimoniales, dopisi br. 458 -462/ 2001.)

24. prosinca fr. Anastazio P. Petri}, nakon ostavke na starje{instvo fr. Nikole Mio~, postavljenza starje{inu bolskog samostana (dopis br. 465./2001.)

28. prosinca fr. Viktor Arh postavljen za starje{inu samostana u @alcu (dopis br. 468./2001.)

24. sije~nja izi{la po{tanska marka u ~ast bl. Augustina Ka`oti}a povodom 300. obljetniceprogla{enja bla`enim

10. velja~e 2002. fr. Mirko Ljubi} asigniran u dubrova~ki samostan (dopis br. 58./2002.)

8. o`ujka fr. Luka Prcela potvr|en za priora splitskog samostana (dopis br. 87./2002.)

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 6 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

ZAPISNIK XII. SJEDNICE PROVINCIJSKOG VIJE]AZagreb, 18. i 19. sije~nja 2002.

Prisutni su bili: fr. Ivo Plenkovi}, fr. Stanko Prcela, fr. Marijan Jur~evi}, fr. Marinko Zadro, fr. HrvojeLasi}, fr. Ivan Arzen{ek, fr. Anto Gavri}, fr. Tomislav Kraljevi}, fr. Kristijan D. Rai~ i provincijal fr. Fra-no Prcela.

Fr. Ivo Plenkovi} je na po~etku rada odr`ao kratki duhovni nagovor.

1. Kako na pro{lom Vije}u, koje je odr`ano u sklopu Intermedije, nije ~itan zapisnik s X. sjednice, sad jepro~itan i taj zapisnik kao i zapisnik XI. sjednice

2. "Centar za studij i izdava~ku djelatnost" – kako dalje?Nakon dulje rasprave fr. Anto Gavri} razrije{en je slu`be Voditelja "Centra" i na njegovo mjesto po-stavljen je fr. Slavko Sli{kovi}. Fr. Anto je ostao ~lan "Centra" dok nisu prihva}ene ostavke fr. Franje[anjeka i fr. Alojza ]ubeli}a.

3. "Ratio studiorum particularis"Fr. Hrvoje Lasi} je ukratko predstavio RSP dok su vje}nici iznosili primjedbe o svakoj pojedinojto~ci. Odlu~eno je da dosada{nji sastavlja~i dorade prijedlo`ak i neka ga dostave na drugo ~itanjeVije}u.

4. "Godina bl. Augustina Ka`oti}a"Provincijal je najprije izvjestio o dosad u~injenom:a) Proslava blagdana bl. Augustina Ka`oti}a u Trogiru i u Zagrebu.b) Znanstveni kolokvij odr`an 11. studenog 2001. u Zagrebu.c) Projekt "Do{a{}e – vrijeme solidarnosti" na tri razine - predavanja, tematske propovijedi i kon-

kretna pomo} siroma{nima.

U vremenu do zatvaranja "Godine" u planu su:

a) "Tjedan knjige" od 9. do 16. velja~e 2002.b) Po{ta }e povodom 300. obljetnice beatifikacije, 24. sije~nja 2002. izdati markicu s likom bl. Au-

gustina Ka`oti}a u nizu "Poznati Hrvati", a u vrijednosti 3,5 kuna. Predvi|a se i njezino predstav-ljanje po~etkom o`ujka.

c) Zatvaranje "Godine" bit }e 7. travnja u novoj crkvi na Volov~ici. Pozvana su i bra}a iz drugih za-jednica sudjelovati u ovome slavlju.

5. RaznoProvincijal je informirao vije}nike da je krajem studenoga pro{le godine novicijat napustio AntonioKolar, a fr. Ivo Plenkovi}, u~itelj novaka, upoznao je vije}nike o samom Antoniu te razlozimanapu{tanja. Jednako tako naglasio je potrebu stro`e selekcije pripu{tanja u novicijat.Jo{ jednom je uvi|ena potreba da postulatura ne bude zajedno sa studentatom.Provincijal je informirao o izdavanju Dominikanskog ~asoslova, Konstitucija, Akta Op}e skup{tine tenovog Kataloga Provincije.

Zapisni~ar: fr. Slavko Sli{kovi}

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 7 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

OBLJETNICE U 2002. GODINI

Travanj1. 30. ro|endan fr. Alojza ]ubeli}

4. 300. obljetnica progla{enja bla`enim Augustina Ka`oti}a

25. 65. ro|endan fr. Jure Buljan

Svibanj4. 40. godi{njica zavjeta fr. Karla Posavec

8. 75. godi{njica otvorenja samostana u Zagrebu

10. 65. ro|endan fr. Ive Plenkovi}

31. 10. godi{njica sve}eni~kog re|enja fr. Frane Prcela

Lipanj18. 50. ro|endan fr. Marka Boba{

Srpanj5. 60. godi{njica sve}eni~kog re|enja fr. Augustina Pavlovi}

19. 60. godi{njica sve}eni~kog re|enja fr. Ton~ija De{kovi}

22. 40. godi{njica zavjeta fr. Karla ]avar, fr. Ivana Odrljin i fr. Luke Prcela

29. 60. godi{njica zavjeta fr. Eugena Bi`aca

Kolovoz1. 50. ro|endan fr. Zvonka Kne`evi}

12. 40. godi{njica sve}eni~kog re|enja fr. Manesa Zdol{ek

Rujan16. 30. godi{njica zavjeta fr. Mirka Jagnji}

20. 85. ro|endan fr. Ton~ija De{kovi}

21. 10. godi{njica zavjeta fr. Kristijana D. Rai~ i fr. Alojza ]ubeli}

Studeni1. 90. ro|endan fr. Randa Par{i}

Prosinac2. 65. ro|endan fr. Ljudevita Josipa Je|ud

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 8 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

NEKI VA@NIJI TERMINI FR. PROVINCIJALA

15. 12. 2001. ZAGREB: opro{taj zagreba~ke zajednice i na{e Provincije od fr. Dietharda Zils,O.P., nakon godine dana `ivota i rada u na{oj ku}i u Klop~u.

21. 12. ZAGREB: sudjelovao na sve~anom ~estitanju bo`i}nih blagdana zagreba~komnadbiskupu, kardinalu, biskupima, provincijalima i drugima.

22. 12. ZAGREB: na konventualnoj misi podijelio slu`be ~ita~a i akolite na{im bogoslo-vima (fr. Benedikt Tihomir Mili~evi}, fr. Petar Gali}, fr. Leopold Nikola Noso,fr. Mihael Mario Tolj i fr. Mario Jakov Klari}).

25. 12. ZAGREB: predvodio euharistijsko slavlje i odr`ao propovijed za polno}ku u ka-pelici Ranjeni Isus.

30. 12. ZAGREB: sudjelovao u emisiji "Mir i dobro", HRT 1 program, te komentiraozna~ajnija doga|anja u Crkvi i dru{tvu.

31. 12. ZAGREB: razgovori s predstavnicima Ministarstva kulture u svezi daljnjih radovai sufinanciranja istih u na{em samostanu u Kor~uli.

8. 1. 2002. ZAGREB: razgovor na Radio Marija na temu istoimene knjige "Redovnici, jeste lisretni?" te diskusija o ulozi redovni{tva u hrvatskom dru{tvu.

10. – 13. 1. DÜSSELDORF: posjetio subra}u njema~ke Provincije prigodom jednog jubileja irazgovori o uzajamnoj suradnji.

14. 1. ZAGREB: a) susret sa {vicarskim veleposlanikom i drugim suradnicima velepo-slanstva, nekim kulturnim djelatnicima i politi~arima u rezidenciji {vicarskog ve-leposlanika, b) dogovor s predstavnicima Hrvatske po{te oko izdavanja i prezen-tiranja po{tanske marke u ~ast bl. Augustina Ka`oti}a povodom 300. obljetnicenjegova progla{enja bla`enim, c) dogovor s direktorom Glasa Koncila, vl~. Ned-jeljkom Pintari}, oko zajedni~kog izdavanja knjige o bl. Augustinu Ka`oti}u, au-tor fr. Marijan Bi{kup, O.P.

15. 1. ZAGREB: razgovor s u~iteljem postulanata, fr. Alojzijem ]ubeli}, o planiranjurada u postulaturi i pripremanju novog te~aja postulanata.

16. 1. ZAGREB: susret s gdjom. Francescom von Habsburg i suradnicima o eventualnojsuradnji odnosno prodaji na{eg samostanskog kompleksa na otoku Lopud.

17. 1. ZAGREB: sastanak Odbora Godine bl. Augustina Ka`oti}a na{e Provincije.

18. 1. ZAGREB: sudjelovao u radu Vije}a za odgoj na{e Provincije.

18. – 19. 1. ZAGREB: XII. zasjedanje Provincijskog vije}a.

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 9 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

22. – 24. 1. ZAGREB: prisustvovao radu Teolo{ko-pastoralnog tjedna.

29. 1. ZAGREB: sjednica Odbora Godine bl. Augustina Ka`oti}a.

1. 2. ZAGREB: a) sudjelovao u press-konferenciji povodom Dana posve}enog `ivotakao predsjednik zajedni~ke komisije za medije HKVRP i HUVRP, b) sudjelovaou prigodnoj emisiji HKR-a povodom Dana posve}enog `ivota, c) predstavio za-greba~koj samostanskoj zajednici projekt Tjedan knjige u sklopu Godine bl. Au-gustina Ka`oti}a.

3. – 4. 2. DUBROVNIK: a) sudjelovao na slavlju sv. Vlaha, b) razgovori s priorom, u~ite-ljem novaka, novacima i drugom subra}om, c) dogovori s predstavnicimaMe|unarodnog sredi{ta hrvatskih sveu~ili{ta oko organizacije ovogodi{njeg Stu-dijskog tjedna, d) susret s odvjetnikom gosp. Kisi}em, e) konzultativni razgovoris dubrova~kim biskupom msgr. @elimirom Pulji}, f) susret s bra}om gru{kog sa-mostana.

12. – 14. 2. ZAGREB: a) u sklopu Tjedna knjige sudjelovao u predstavljanju knjige o bl. Au-gustinu Ka`oti}u, b) povodom blagdana Pepelnice i projekta II. Pepelnica umjet-nika predvodio euharistijsko slavlje i propovjedao, te moderirao diskusiju natemu dijalog teologije i umjetnosti, c) prisustvovao predavanju prof. dr. Guy Be-douelle, O.P. /Fribourg/, na temu Dominikanci i uloga sveu~ili{ta u Ka`oti}evovrijeme.

20. – 21. 2. DUBROVNIK: a) razgovori s priorom, u~iteljem novaka, novacima i drugom su-bra}om, b) sudjelovao u radnom susretu mla|e bra}e sve}enika na{e Provincije.

22. 2. KLOP^E / ZENICA: sudjelovao u slavlju 40. obljetnice sve}eni{tva fr. DiethardaZils i odr`ao sve~anu propovjed u franjeva~koj crkvi sv. Ilije.

23. 2. KO[UTE / SPLIT: odr`ao sv. misu povodom obljetnice smrti oca i posjetio su-bra}u splitskog samostana.

28. 2. – 2. 3. BERLIN: sudjelovao na Europskom kolokviju u organizaciji njema~kih i francu-skih katoli~kih laika (Zentralkomitee der deutschen Katholiken i Semaines socia-les de France) na temu „Preuzeti odgovornost za novu epohu europskih integra-cija".

3. – 4. 3. HAMBURG: posjetio subra}u i sestre, predvodio euharistijska slavlja i propovije-dao na nedjeljnim misama.

5. 3. ZAGREB: a) sudjelovao na predstavljanju prigodne po{tanske marke u ~ast bl.Augustina Ka`oti}a, b) odr`ao kratko razmi{ljanje za HKR na temu bl. AugustinKa`oti} i knjiga, c) sudjelovao u emisji Hrvatskog radija 1. program na temu dija-log teologije i umjetnosti.

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 10 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

IZ @IVOTA PROVINCIJE

SUSRET INTERESENATA ZA RED U DUBROVNIKU

U vremenu od 28. prosinca 2001. do 2. sije~nja 2002., kao i pro{le godine, u dubrova~kom samostanuodr`an je susret "interesenata ili potencijanlnih kandidata" za na{ Red.

U odnosu na pro{lu godinu ~ini mi se da je ovogodi{nji susret protekao u opu{tenijoj atmosferi. Sudio-nici su bili iz razli~itih krajeva Hrvatske te jedan iz SRJ: Josip iz Molvi, Emanuel iz Zagreba, Petar izSplita, Igor iz Vinkovaca, E|icio iz Kor~ule te Silvio iz Beograda. Osim Silvia i Petra, ostali su sred-njo{kolci, a Josip je apsolvent na Filozofskom fakultetu. Sudjelovali su i na{a bra}a novaci fr. Antun Pio,fr. Dominik Ivan, fr. Andro Benedikt i fr. Maro Rando, a od studenata smo bili fr. Mihael i ja.

Organizacijsku palicu i ove godine preuzeo je u~itelj novaka fr. Ivo Plenkovi} i uspje{no je to obavio,budu}i da ve} ima pro{logodi{nje iskustvo. Cilj susreta je bio upoznati spomenute mlade ljude s na{imna~inom `ivota i to tako da sami vide konkretni, svakodnevni `ivot jedne dominikanske zajednice, bezikakvog "uljep{avanja", pa da iz toga donesu svoj zaklju~ak. Suprotni pristup ovom susretu bio bi u opre-ci s dominikanskom otvoreno{}u i istinom.

Dubrova~ki biskup msgr. @elimir Pulji} je 29. prosinca sudionicima susreta odr`ao predavanje natemu "^ovjek je bi}e dijaloga", govore}i o psiholo{kim te{ko}ama u dijalogu te odgoju za dijalog. Nakonpredavanja otac biskup je ostao na zajedni~koj molitvi i objedu. Idu}i dan smo posjetili na{u zajednicu uGru`u. Gru{ki starje{ina fr. Pero priredio je prigodni domjenak, a nakon toga uslijedilo je klanjanje predPresvetim na nakanu za dominikanska zvanja. U poslijepodnevnim satima uputili smo se u posjet sestra-ma franjevkama na Dana~e.

Za do~ek Nove godine bili smo u dubrova~kom samostanu. Priklju~ili su nam se fr. Marko iz Gru`a ifr. Iko iz Trogira. Do{la su i dvojica sve}enika dubrova~ke biskupije don Petar i don Ivica. Uz tombolu,pjesmu i veselo raspolo`enje do~ekali smo pono} kad je uslijedila zajedni~ka zdravica i ~estitanje. Potomsmo se svi zajedno uputili u samostansku kapelicu gdje smo zahvalili Svevi{njem za sva dobra primljenau pro{loj godini te molili za Njegov blagoslov u novoj godini.

Na Novu godinu bili smo na ve~ernjoj sv. misi u dubrova~koj katedrali, a nakon toga bio je koncert ko-jeg su priredili sudionici susreta fr. Andro i Igor Mandi}. Na repertoaru je bila glazba iz razdoblja baroka.Prije samog razlaza oti{li smo na izlet u Cavtat.

^ini mi se da ovakve susrete treba nastaviti i u budu}nosti jer su dobra promocija zvanja. Sudionicimane treba nametati odluku za dolazak u dominikance, nego ih na to potaknuti na{im na~inom `ivota te mo-liti za njihovu ispravnu odluku.

fr. Mario Jakov Klari}

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 11 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

SASTANAK MLADIH SVE]ENIKA

Zamolio me urednik Vjesnika provincije da u nekoliko re~enica ori{em sastanak mladih sve}enikaHrvatske dominikanske provincije, koji se odr`ao u Dubrovniku od 20. do 22. velje~e 2002. To je drugipo redu sastanak ove vrste. Naime, prvi sastanak "mladih" sve}enika se odr`ao u Zagrebu 11. sije~nja2001. godine. Na tom su sastanku bile na~ete brojne i raznolike teme, od razmi{ljanja o prioritetima Pro-vincije do u~inkovitijeg zajedni~kog rada. Osim toga izra`ena je `elja da taj susret ne bude posljedni, ve}da ima smisla i potrebe sastajati se povremeno tijekom godine. Zbog toga su organizatori susreta u Du-brovniku, bra}a Kristijan i Alojz utana~ili datume drugoga susreta te nazna~ili dvije teme o kojima se po-sebno razgovaralo na tom sastanku.

U uvodu osje}am du`nost re}i jo{ nekoliko napomena. Mo`da se mo`e ~initi problemati~nom kvalifi-kacija "mladih" i "starih" sve}enika jer ona na prvi pogled potencira sliku stvaranja razli~itih tabora, stva-ranje "institucije u instituciji" itd. Osim toga, kao da su ti sastanci bili zastrti velom tajne, kao da se kujuneki tajnoviti planovi, jer se tobo`e o tome mo`e pri~ati samo u kuloarima, i tome sli~no. Ne kanim uovom kratkom prikazu igrati ulogu apologeta bilo koje interpretacije niti bilo {to skrivati. Da bi se izbje-glo takvim konotacijama vjerojatno }e dobro poslu`iti i ovaj prikaz kojega sva bra}a mogu pro~itati. Dru-go, nije nam nikakva nakana dijeliti ljude na stare i mlade jer je to doista relativna kvalikacija, nego smouo~ili zapravo potrebu da se susretnemo ponekad i mimo nekakavih slu~ajnih susreta, te da razmijenimoiskustva i ideje o na{em sve}eni~kom `ivotu. Naime, svatko od nas na druk~iji na~in pristupa konkretnimposlovima, posjeduje razli~ite ideje o stvarima koje su nam zajedni~ke, te naposljetku druk~ije vidi"budu}nost Provincije". Da bi se na taj na~in oja~ao i pobolj{ao interni dijalog potrebno je susresti se upotpunoj iskrenosti i po{tivanju.

Upravo u tom smislu su i definirane teme ovogodi{njeg susreta u Dubrovniku:

1. Kako prona}i na{ dominikanski identitet u pastoralnom djelovanju?

2. Jesmo li mi "mladi" samo slu~ajan spoj individualista ili imamo budu}nost raditi zajedno?

Prvoga dana vrlo ljubazni doma}in, prior dubrova~kog samostana, fr. Kristijan Rai~ nas je gostoljubi-vo primio, ponudio ~a{icom, koju su nekolicina s gnu{anjem odbili (korizma je!), te se pobrinuo da se svabra}a nakon dugoga putovanja do kona~nog odredi{ta ugodno smjeste. Jedino je (ne)svjesno zaboravioupaliti radijatore jer je u Dubrovniku tada doista bilo hladno, tako da su neki po no}i tra`ili u praznim so-bama nove deke. Te ve~eri dogovorili smo se o rasporedu rada, te smo u skladu s time sutradan u 9 satizapo~eli s razgovorom. Kao poticaj za razmi{ljanje poslu`ilo nam je uvodno izlaganje brata TomislavaKraljevi}a koji je poku{ao odgovoriti s nekoliko kratkih crtica na prvo pitanje postavljeno u sazivnompismu. Istaknuo je ~etiri, po njegovu mi{ljenju va`ne stvari:

1) da sve ne mo`emo sami,

2) da je veoma va`no zajedni~ko propovijedanje, koje opet ne mo`emo sami ostvariti,

3) da postoji nu`nost izbora, tj. biranja i obna{anja onih slu`bi koje se ne kose sa `ivotom u zajednici i

4) da se pote{ko}a sastoji u tome da je ponekad sklad zajednice ugro`en zbog na{ega izbora.

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 12 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

Nakon toga nadahnutog izlaganja, organizatori susreta su zamolili subra}u da iznesu svoja iskustva onjihovom sve}eni~kom `ivotu od re|enja pa do aktualnog stanja, pote{ko}e, nade, odu{evljenja,razo~aranja itd. Na veliko zadovoljstvo svih nas ta svjedo~anstva su bila iskrena i puna obe}ajavaju}ih to-nova, tako da se, u istom duhu nastavila i poslijepodnevna rasprava, koju je dodatno svojim kratkim izla-ganjem "zagrijao" brat Kristijan Rai~.

Te{ko bi bilo nabrojiti ili pak prenijeti sve ono {to je bilo re~eno, no, mo`e se zaklju~iti da se raspravauglavnom fokusirala na dva pitanja koja smo u pismu formulirali. Bra}i su bili prezentirani i neki noviprojekti koji se kane prevesti u djelo, s time da se vi{e nego do sada inzistira na suradnji, odnosno, da seradujemo uspjehu projekata koji se ponekad osu|eni "na privatnu inicijativu", ali koji, zapravo `ele bitizajedni~ki, to jest uklju~iti {to vi{e bra}e i dati im dominikanski profil.

Jedino {to nam je bilo `ao da susretu zbog objektivnih okolnosti nisu mogli nazo~iti bra}a Damir [oki}(posjetili smo ga u Makarskoj gdje je bio na rehabilitaciji zbog ozlije|ene noge) i brat Anto Gavri} (kojise pismeno ispri~ao zbog toga {to je u posljednje vrijeme jako puno putovao iz [vicarske u Hrvatsku tezbog toga {to je u zavr{noj fazi pisanja svog doktorskog rada). Ipak, se nadamo da }e, kad za to osjetimopotrebu, idu}em sastanku nazo~iti svi oni koje smo "svrstali" u mlade sve}enike.

Poslijepodnevnim razgovorom je bio dovr{en slu`beni dio na{eg susreta jer su se pojedina bra}a zbogpastoralnih obveza morala te iste no}i putovati. Drugi su sutradan krenuli na put u Klop~e i Zenicu. Nai-me, toga dana organizirana je proslava 40. godi{njice re|enja brata Dietharda Zilsa koji je protekle godinepastoralno djelovao u Zenici i Sarajevu.

Brat "Vatrica" se pobrinuo da sve lijepo {tima, te mu za`elio da proslavu pedesetogi{njice i {ezdeseto-godi{njice sve}eni~kog re|enja tako|er proslavi u Zenici. Misu je predvodio Diethard Zils zahvaliv{iBogu i ljudima na tom velikom daru {to je ustrajao taj lijepi broj godina slu`e}i onima koje zapravo nematko zastupati pred mo}nicima ovoga svijeta, te je obe}ao da }e u skladu sa svojim mogu}nostima sasli~nim djelatnostima nastaviti i dalje raditi u Belgiji.

Brat Frano Prcela je propovijedao u prepunoj franjeva~koj crkvi u Zenici, ku{aju}i u nekoliko crtaoslikati `ivot Dietarda Zilsa s kojim je ne samo `ivio nego i na poseban na~in sura|ivao i prijateljevao.Nakon mise, bila je organizirana izvrsna zakuska s mnogovrsnim prigodnim programom, jer su seizmnjenjivali tambura{i, stariji zbor u kojem je Diethard tako|er pjevao, izmnjenjivani su darovi. Pri~alose i plesalo te ve~eri u hrvatskom kulturnom dru{tvu "Napredak" podru`nica Zenica. Ambijent je tu daka-ko poseban zbog ~injenice da su Hrvati i katolici u Zenici manjina u odnosu na ve}inski muslimanski puk.Bra}a Slavko Sli{kovi} i Alojz ]ubeli} su se te iste no}i vratili u Zagreb.

Eto toliko. Ne znam jesam li {to propustio. Bra}a }e oprostiti kao {to to uvijek ~ine.

fr. Alojz ]ubeli}

God. XXXVIII. o`ujak 2002. br. ?? 13 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

KAKO PREVESTI IZRAZE CAPITULUM GENERALE,CAPITULUM PROVINCIALE i CONSILIUM PROVINCIALE?

Starija bra}a znaju da u obi~nom govoru izraz capitulum generale nismo prevodili, nego smo naprostogovorili (a jo{ i danas katkada to ~inimo): generalni kapitul. A sli~no vrijedi i o provincijalnom kapitulu.O konventualnom kapitulu nije se govorilo jer ga naprosto nije bilo. Ipak, kada ~itamo dominikanskeknjige i ~asopise iz prve polovice XX. st. i prije, za generalni kapitul nalazimo izraz "op}i zbor", {to suneka na{a mla|a bra}a po~ela opet rabiti. Dakle, ima tu problem kako ustaliti prijevod toga izri~aja.

Prvi prijevod na{ih Konstucija na hrvatski jezik (Zagreb, 1969.) za generalni kapitul prihvatio je izraz"vrhovna skup{tina". Sli~no za provincijalni kapitul "provincijalna skup{tina"; tako i za novu ustanovu,tj. za konventualni kapitul "samostanska skup{tina". Te je izraze zadr`alo i novo izdanje Konstucija od1999. Isto vrijedi i za Akte na{ih provincijalnih skup{tina.

Ipak, postavlja se pitanje mo`emo li umjesto prijevoda "vrhovna skup{tina" uvesti prijevod "op}askup{tina". ^ini se da je to prikladno, i to iz vi{e razloga:

1. to bolje odgovara latinskom izrazu (generale zna~i: op}i);

2. ve}ma je u skladu s prihva}enim nazivima: samostanska skup{tina i provincijalna skup{tina, takoda op}a skup{tina do|e kao najvi{a to~ka u tom stupnjevanju: samostanski – provincijalni – op}i;

3. u skladu je sa starijom tradicijom na{e Provincije, koja je govorila o op}em zboru Reda.

To su razlozi za{to je u novom izdanju Konstitucija (2002.) uveden prijevod: op}a skup{tina umjestovrhovne skup{tine.

Tako|er postoji kolebanje u pogledu prijevoda latinskih izraza: capitulum provinciale, consilium pro-vinciale. Obi~no ka`emo: provincijalni kapitul (ili skup{tina) i provincijalno vije}e. No, ve} u prijevoduKonstitucija iz 1969. opa`amo neko kolebanje. Tako npr. u br. 366 (kao i naslovu ~lanka) stoji: provinci-jalno vije}e, a ve} u br. 372 i 375 ka`e se: provincijsko vije}e. U izdanju Konstitucija iz 1999. to je ujed-na~eno, te se govori samo o provincijskom vije}u. Me|utim, i dalje se govori o provincijalnoj skup{tini.

Pitanje je da li bolje i tu prije}i na prijevod: provincijska skup{tina. ^ini se da i tu treba u~initi koraknaprijed te se, unato~ navici, nau~iti govoriti o provincijskoj skup{tini. Na to upu}uje i Rje~nik hrvatskogjezika (Zagreb, Leksikografski zavod – [kolska knjiga, 2000.). Natuknicu provincijalni ovako tuma~i:

– koji se odnosi na provincijalce: provincijalno pona{anje– ling koji se odnosi na provincijalizme: provinicjlane rije~i.

Naprotiv, natuknicu provincijski tuma~i ovako:

– koji se odnosi na provinciju; pokrajinski: provincijalna uprava.

Sli~no i Ani}ev Rje~nik hrvatskog jezika, Zagreb, Novi Liber, 31998., kod natuknica: provincijalan iprovincijski.

Dakle: op}a skup{tina, provincijska skup{tina, provincijsko vije}e!

fr. Augustin Pavlovi}

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 14 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

ZNA^AJNA TRILOGIJA O TOMINOJ ESTETICI

U prvoj polovici mjeseca studenoga pro{le godine Nakladni zavod Globus, dugogodi{nji stanar una{em zagreba~kom samostanu, izdava~ i suizdava~ brojnih na{ih edicija koje su nam donijele doli~nureputaciju u hrvatskom op}instvu, objelodanio je kapitalnu trilogiju o estetici sv. Tome Akvinskoga. Tatrilogija predstavlja veliku novost u na{em knji`arskom tr`i{tu jer dosada s tog podru~ja na hrvatskom je-ziku nismo imali ni{ta, osim nekoliko starih i posve zaboravljenih ~lanaka. Spomenuta trilogija je zapra-vo prijevod na hrvatski jezik triju reprezentativnih djela triiju najuglednijih esteti~ara i filozofa s francu-skog, talijanskog i engleskog govornog podru~ja, to jest:

1. Jacques Maritain, Umjetnost i skolastika, preveo Marko Kova~evi},

2. Umberto Eco, Esteti~ki problem u Tome Akvinskoga, prevela Sanja Roi} i

3. William T. Noon, James Joyce i Toma Akvinski, preveo Matej Jelin~i}.

Nije mi namjera prikazati u na{em Vjesniku ove tri kapitalne knjige jer to spada na stru~ne ~asopise,ali svakako `elim upozoriti ~itatelje na njihovu izvanrednu va`nost za promicanje specifi~nog i suvreme-nog dominikanskog studija ne samo u okviru na{ih samostana i na{e provincije, nego tako|er i pogotovou hrvatskim knji`evnim, umjetni~kim i visoko{kolskim krugovima.

U vezi s tim potrebno je naglasiti da ove tri zna~ajne knjige u izdanju NZ Globus nisu skupe, osobitokada se usporede sa sli~nim publikacijama drugih izdava~a.

Po sebi je razumljivo da navedene tri knjige o Tominoj estetici ne ~ine izli{nima one koje je napisao nahrvatskom jeziku na{ subrat fr. Rajmun Kupareo i objavio kod "Kr{}anske sada{njosti", to jest:

1. Umjetnik i zagonetka `ivota (1982),

2. Govor umjetnosti (1987) i

3. ^ovjek i umjetnost (1993).

Zajedni~ki podnaslov ovih knjiga je "Ogledi iz estetike", {to zna~i da se one ne bave izravno Tominomestetikom i njezinom problematikom, osim prvih ~etiri priloga u knjizi Umjetnik i zagonetka `ivota (str.11-73), nego su zapravo Kupareova osobna "suvremena dogradnja tomisti~ke estetike", kako pertinentnopi{e Josip Mihojevi} u predgovoru knjizi Govor umjetnosti (str. 5-14).

fr. Tomo Vere{

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 15 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

IZ NA[IH ZAJEDNICA

ZAGREB

TJEDAN KNJIGE

Jedno od posljednjih velikih doga|anja u tijeku "Godine bl. Augustina Ka`oti}a", bio je "Tjedan knji-ge" od 12. do 19. velja~e 2002.

Prvu ve~er, u utorak 12. velja~e, predstavljena je knjiga fr. Marijana Bi{kupa "Bla`eni AugustinKa`oti} (o.1260.-1323.). Biskup, prosvjetitelj i za{titnik siromaha", koja je izi{la u izdanju Dominikan-ske naklade Istina te Glasa koncila, kao prva u nizu Dominikanska ba{tina. Osvrt na knjigu u~inili su prof.dr. Zdenko Ten{ek i prof. dr. Ivan [a{ko.

Knjiga je vrlo lijepo tehni~ki uspjela, a sadr`ajno nakon uvoda slijedi sedam poglavlja: Ka`oti} uo~ima svojih suvremenika, Dominikanac, Zagreba~ki biskup, [tovatelj Majke Bo`je, Zauzet za duhovnei vje{t u vremenitim stvarima, Lucerski biskup, Svetac. Nakon ovoga autor navodi brojne izvore i litetatu-ru kojima se slu`io. Zanimljivi su i prilozi s Ka`oti}evim spisima, diplomati~ka vrela o Ka`oti}u te {to-vanje bl. Augustina Ka`oti}a. Vrlo je vrijedan i dodatak "Bl. Augustin ka`oti} u povijesnim zbivanjima"po~ev{i do ro|enja u Trogiru do njegova utjecaja u na{im danima.

Nakon kazala imena nalaze se sa`etci na engleskom, talijanskom, francuskom i njema~kom jeziku.Prije predstvaljanja knjige fr. Ivica Tomljenovi} je odr`ao prigodno predavanje "Dominikanci i knjiga uKa`oti}evo vrijeme".

U ~etvrtak 14. velja~e predavanje "Studij i sveu~ili{te.Dominikanci i srednjovjekovna sveu~ili{na Europa" odr`aoje fr. Guy Bedoulle, profesor crkvene povijesti naSveu~ili{tu u Fribourgu u [vicarskoj, te vrsni poznavateljdominikanske povijesti. On je tako|er i autor knjige preve-dene na hrvatski jezik "Dominik ili dar rije~i". U svome pre-davanju oslikao je va`nost knjige i studija za razvoj domini-kanskog Reda, te koliko su prosja~ki redovi, posebice domi-nikanci, utjecali na sveu~ili{ta srednjovjekovne Europe.Oslikao je to primjerima Nikole Boccasino (1240-1304),U~itelja Reda i kasnijeg pape Benedikta XI, Bernarda Gui(1261/62-1331), dominikanca i biskupa te AugustinaKa`oti}a. Predavanje je bilo na francuskom jeziku dok suposjetitelji imali pred sobom prevedeni tekst. Raspravu jemoderirao uz konsekutivno prevo|enje fr. Franjo [anjek.

Zavr{na ve~er ovog "Tjedna" bila je u utorak 19. velja~ekada je dr. Aleksandar Stip~evi} govorio o budu}nosti knji-ge u Hrvata. Unato~ brojnim suprotnim previ|anjima, ~ini

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 16 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

se, da knjiga ne samo me|u Hrvatima, nego i op}enito, ima svoje mjesto koje joj jo{ uvijek nitko ne mo`ei ne treba osporiti i preuzeti.

Fr. Ivan Iko Mateljan je izvjestio o konkretnoj akciji prikupljanja i razmjene knjiga. Naime, tijekom"Tjedna" su prikupljane knjige za Mje{ovitu srednju {kolu "Stjepan Radi}" u Usori kojoj je `urno potreb-no osposobiti knji`nicu kako bi dobila dozvolu za rad. Osim toga, sami `upljani Kolonije i Volov~ice do-nosili su knjige koje su bile izlo`ene u dvorani ispod crkve, a namijenjene su za razmjenu. Onaj tko je htiomogao je ostaviti i svoj prilog koji }e biti upotrijebljen za pomo} studiranja nekom siroma{nijem studen-tu.

Akcija je dobro uspjela i nai{la na sna`an odjek u na{oj javnosti.

Ovdje donosimo predavanje "Dominikanci i srednjovjekovna sveu~ili{na Europa" koje je odr`ao na{subrat fr. Guy Bedouelle, profesor u Fribourgu u [vicarskoj:

Dominikanci i srednjovjekovna sveu~ili{na Europa

Vrlo je vjerojatno da }e 1. sije~anj 2002. godine, odre|en zauvo|enje jedinstvenog nov~anog sustava u jedan dio europskogprostora u analima europske povijesti ostati upisan kao jedan odtemelja monetarne Europe, ~iji je cilj gospodarsko, u kona~nici ipoliti~ko ujedinjenje, a jezik }e vjerojatno biti engleski. No, kao{to se ~esto napominje, ovo politi~ko-gospodarsko pribli`avanjeima i svoja ograni~enja. Uloga je povjesni~ara podsjetiti kako suna{im sada{njim nastojanjima tijekom skoro jednog tisu}lje}aprethodile - ono {to ja nazivam - "tri Europe duha", s naglaskomda se radi o zapadnja~kom duhu. Postoji srednjovjekovna Europakoju smje{tamo izme|u XII. i XV. stolje}a, ~iji je jezik skola-sti~ki latinski. Tako su ove "tri Europe duha" ra|ale jedna drugu izato u ovoj godini kad u Zagrebu i Hrvatskoj slavimo biskupa Augustina Ka`oti}a, koji je `ivio u jednomad klju~nih razdoblja srednjovjekovne Europe, mo`emo progovoriti o ulozi dominikanaca u ovomva`nom mjestu srednjovjekovne "Europe duha" koji tvore sveu~ili{ta.

Studij

Ideal pojma "studium" nalazimo prvo u volji i primjeru samog Utemeljitelja. Od prvih godina Kastilija-nac Dominik de Guzman iz Caleruege odre|en je za kleri~ki stale` u crkvenom smislu rije~i. Poslan na stu-dij"slobodnih umije}a" u katedralnu {kolu u Palenciji, koja }e 1208. postati prvo sveu~ili{te u [panjolskoj,Dominik se po`urio prije}i na studij teologije, koja je tada"Sacra pagina", ~itanje i tuma~enje Svetog pisma.Njegov biograf Jordan Saski govori nam o Dominikovu neprestanom u~enju, danju i no}u. Imaju}i predo~ima uobi~ajene slike srednjovjekovnih hagiografa dobro se vidi kako `ivotopisac stavlja naglasak na in-telektualnu sposobnost mladog Dominika: ustrajnost u studiju i dar dubokog razumijevanja.

Ve} od prvih mjeseci organiziranja onoga {to }e biti Dominikanski red spominje se jedna epizoda,koju donosi jedan kasniji hagiograf. Rije~ je o snu magistra Aleksandra iz Stavensbyja, engleskog teologakoji je predavao u Tuluzi. Jednoga dana ljeta Gospodnjega 1215. rano ujutro, uronjen u razmatranju,mo`da umoran uslijed lo{eg sna ili u nostalgi~noj ~e`nji za rodnim otokom, spremaju}i svoje predavanjemagistar je zadrijemao. Tada je u vi|enju ugledao sedam zvijezda koje su svojim sjajem postupno ispu-njavale svijet. Malo bolje razbu|en u ~asu zapo~injanja svog predavanja u tulu{koj katedralnoj {koli Sa-int-Etienne, primijetio je dolazak Dominika s {estoricom drugova, tra`e}i dopu{tenje da prisustvuju nje-

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 17 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

govu predavanju, koje su, kako izvje{}uje Teodorik iz Apolde, slijedili s velikim zanimanjem. Tada semagistar Aleksandar prisjeti svoga sna. Ono {to nas ovdje zanima nije toliko svjetlosni znak ni simboli~kibroj nego mnogo vi{e Dominikovo prisustvo u sali za vrijeme predavanja.

U prvom samostanu Reda bra}e propovjednika u Tuluzi osnovna Utemeljiteljeva briga bila je podi}isamostan s "jednim katom soba dovoljno prikladnih za studij i spavanje". Od tradicionalnog redovni~kog`ivota Dominik zadr`ava klaustralni prostor, odre|en za kontemplaciju, molitvu i liturgiju, ali ure|ujespavali{te subra}e da bi omogu}io onima kojima je potrebno za studij, da imaju sobu u kojoj }e mo}ibdjeti i odmarati se. Na~elo izuze}a priznato i predvi|eno u cilju studija javlja se, dakle, vrlo rano.

Razumljivo je stoga da prvo zakonodavstvo Reda bra}e propovjednika iz 1220. i 1221. daje tolikizna~aj intelektualnom `ivotu i studiju. Ove odredbe svojstvene su volji Utemeljitelja i ovdje mo`emona}i vrlo ~vrsto upori{te o va`nosti studija i njegove nu`nosti u Dominikanskom redu.

Prvotno zakonodavstvo Reda bra}e propovjednika

Iako nisu bili "sveu~ili{ni kler", prvi se dominikanci intelektualno organiziraju prema {kolskom susta-vu kojega su mnogi od njih poznavali jo{ prije ulaska u Red bra}e propovjednika. Sam samostanski `ivotje na neki na~in mi{ljen u funkciji studija.

Sveti Dominik je dosta toga preuzeo od obi~aja Premonstrateza, ~ine}i ih jo{ zahtjevnijima. Znakovitoje konstatirati kako je najve}i dio ukidanja ili uvo|enja novina u prve zakonske tekstove u odnosu na ovaj,usmjeren na studij i njegovo organiziranje. Na~elo"dispense" od opslu`ivanja, posebice se odnosi na ovajprvotni zadatak a to je studij.

Sveti Dominik je ustanovio novu vezu izme|u studija i propovijedanja: jedno ra|a drugo, a oboje slu`ispasenju du{e. Prolog Ustanova Reda, sastavljenih 1220. godine ocjenjuje da napor studiranja (mo`e setako prevesti kako bi se bolje uo~ila dvozna~nost rije~i studium) na~elno "mora pridonositi da gorljivo isvim svojim snagama budemo sposobni biti korisni du{i bli`njega".

Svjedo~anstvo da je Red nastao za pou~avanje i klerika i vjernika nalazimo u jednoj ispravi Konrada izScharfenberga, kancelara Svetog Rimskog Carstva, objavljenoj 22. travnja 1221. godine, kojom se domi-nikanci dovode u Mainz. On tu navodi propovijedanje svjetovnjacima kao i te~ajeve klericima: "Clericisin sacris lectionibus". A da bi se moglo pou~avati, valja biti obu~en. To je cilj onoga {to nazivamo stu-dium.

Od druge polovice XIII. stolje}a dominikanski studenti bili su raspore|eni u me|usamostanske ili ~akma|uprovincijske studije, bilo one"slobodnih umije}a" ili"artium" - {to bi danas odgovaralo na{oj sred-njoj {koli jer su bra}a relativno mlada ulazila u Red - ili za filozofiju ili, napokon, za studij teologije. Mje-sta su se mijenjala u cilju bolje preraspodjele zadataka. Postojali su tako|er studia solemnia ili studia ge-neralia, kao Saint-Jacques u Parizu. Sredinom XIII. stolje}a odlu~eno je da se organiziraju i ~etiri druga uvelikim intelektualnim sredi{tima kr{}anstva: Oxford, Köln, Mentpellier i Bologna, a kasnije i drugi. Ovavisoka dominikanska u~ili{ta postat }e kolegiji ili teolo{ki fakulteti koji }e se uklju~iti u srednjovjekovnasveu~ili{ta.

Ovo ne zna~i da su samostanske {kole prestale postojati. Poha|ali su ih redovnici iz samostana. Imamobrojna svjedo~anstva u tekstovima. Provincijalna skup{tina u ju`nofrancuskom gradi}u Cahors 1255. po-svetila je veliki dio svojih odluka studiju, predvidjev{i da "priori (tj. mjesni starje{ine) pribave bra}i perga-menu, tintu i sve {to je potrebno" za intelektualni rad. Ove prakti~ne upute prihvatila je i Op}a skup{tina Do-minikanskog reda odr`ana ~etiri godine kasnije (1259.) u Velenciennesu u Francuskoj. Treba podsjetiti dana njemu sudjeluju sveti Albert Veliki, sveti Toma Akvinski i Pierre de Tarentaise. Vizitatori su zadu`eni"ispitati koliko te~ajeva godi{nje dr`e lektori, koliko puta imaju dispute i ispite. Ta ista skup{tina `ali se danema dovoljan broja sposobnih profesora te od vizitatora tra`i da ozna~e one koji bi "za dvije ili tri godine, i

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 18 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

za opro{tenje svojih grijeha, mogli pou~avati u provincijama kojima nedostaje lektora", {to je srednjovje-kovni naziv za profesore, koji se do danas sa~uvao u engleskom jeziku - readers.

Odluke o knjigama i knji`nicama tako|er su dosta ~este kod dominikanaca XIII. stolje}a. Knjige "kojesu na{e oru`je", prema izjavi provincijalne skup{tine 1288. u Avignonu, Humbert iz Romansa ozna~ava"svetim stvarima" i "predmetima od posebne va`nosti". Vrlo su skupe. U XIII. stolje}u jedan samostanmogao je imati najvi{e stotinjak knjiga. Ve} od novicijata se pou~avalo mlade redovnike kako ~uvati toneophodno bogatstvo ina~e siroma{nih dominikanaca. To je bio posao u~itelja novaka.

Kasnije zakonodavstvo Reda bra}e propovjednika predvi|a da dominikanac mo`e raspolagati sodre|enim nov~anim sredstvima, u{te|evinom, kako bi si pribavio knjige ili npr. platio prepisiva~a, akose ne radi o bra}i koja su se profesionalno tim poslom bavila u samostanu. Dominikanac i biskup Richardde Bury, autor jednog Philobiblona u XIV. stolje}u, i}i }e tako daleko i tvrditi da budu}i je Red bra}e pro-povjednika osnovan za spasenje bli`njih, knjige se mora voljeti jer zahvalju}i njima mo`emo ostvariti tuzada}u.

Naravno, {to se ti~e knjiga, vrijedi i za knji`nice. To je vrlo va`na prostorija. Libraria tulu{kog samo-stana obnovaljena je 1307. i nalazi se ispod predavaonice da bude izlo`ena suncu (in solario).

Dominikanac Pierre Mandonnet 1934. godine, a 1980. i otac Yves Congar podsjetili su kako AlbertVeliki, posebice u svojim spisima iz"prirodnih znanosti" ~esto podsje}a na svoje"drugove", koji su musugerirali to i takvo zapa`anje ili postavili to i takvo pitanje. O~ito u dominikanaca XIII. stolje}a ne nedo-staje ekipnog rada. Toma Akvinski, u obrani protiv onih koji ga napadaju, definira prosja~ki redkao"dru{tvo" onih koji pou~avaju i bivaju pou~avani - societas studii est ordinata ad acum docenti et di-scendi. Podsjetimo i da su nadaleko poznate biblijske Correctiores i Concordantiae, pripisane Hugu izSaint-Chera, nastale u samostanu Saint-Jacques u Parizu, izme|u 1230. i 1235. godine, na kojima je i ka-snije radila cijela ekipa bra}e. U prvotnom dominikanskom idealu postoji, dakle, `elja formiranja zajed-nice studija, molitve i istra`ivanja. To je ono {to ka`e Albert Veliki u posljednjim re~enicama svoga Ko-mentara na Aristotelove Politiku kada se ljuti da pojedina bra}a svojom gor~inom sprije~avaju "studij-sku komunikaciju - communicatio studii - i tra`enje istine u slatko}i bratskog `ivota - in dulcidine socie-tatis quaerere veritatem".

Mogu}e je, dakle, promatrati studij u smislu individualnog i zajedni~kog studiranja, {kolsku instituci-ju koja se brine za formaciju mladih dominikanaca, ali i kao prakti~ni ideal koji se oslanja na srednjovje-kovna sveu~ili{ta kojima je istovremeno i potpora. Ka`imo i da }e rije~ studium biti znak istinske snagesrednjovjekovnog kr{}anstva, naravno uz Sacredotium i Regnum. Ali koji je njezin odnos prema pojmuuniversitas?

Universitas

Moramo se malo vratiti unatrag, do 15. kolovoza 1217. kada sveti Dominik odlu~uje raspr{titi svojumalu grupu subra}e {to }e izazvati protivljenje me|u njima i izvana. Ova odva`na odluka imala jetako|er jedan intelektualni cilj. Sigurno je Utemeljitelj bio svjestan da treba nadi}i stupanj redovni~keudruge biskupijskoga prava, sa sjedi{tem u Tuluzi, apostolskom i intelektualnim centru, jer je svomeRedu namijenio univerzalno poslanje. Ali ono {to je va`no jest izbor destinacija: [panjolska, Pariz, Orlé-ans i Bologna. Drugim rije~ima, osim svoje domovine, Dominik izabire prva sveu~ili{ta u trenucima nji-hova nastanka, i to ne bez sukoba pravne naravi i suparni{tva. Bologna je prijestolnica"dvaju prava", ci-vilnog i crkvenog, i to ugledno sredi{te prava odigrat }e va`nu ulogu u ~asu oblikovanja dominikanskihistitucija. Orléans, ~ije sveu~ili{te datira iz 1235. godine, ve} tada ima ugled intelektualnog sredi{ta, ali jeu tom pogledu najzna~ajniji Pariz.

Priznat kao zajednica (universitas!) profesora i studenata, po papinom legatu Robertu de Courçon1215. godine, Pariz je srednjovjekovno studijsko sredi{te par excellence, gdje se mo`e posti}i licentia

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 19 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

ubique docendi, koja daje mogu}nost pou~avanja u cijelom kr{}anskom svijetu, {to se u to vrijeme sma-tralo izuzetnom povlasticom. Tu su poslane dvije grupe bra}e Propovjedni~kog reda, najprije ~etvorica, azatim jo{ trojica. Me|u njima su dva subrata, Lovro iz Engleske i Ivan iz Navarre, posebno odre|eni zastudiranje. Prema iskazu ovoga drugoga, bra}a su bila poslana "studirati, propovijedati i osnovati zajed-nicu". Sva tri zadatka su povezani i jednako va`ni.

U Parizu i Bologni Dominikanski red dobro se ukorijenio. Profesori i studenti u velikom broju obla~ehabit Reda bra}e propovjednika. Navedimo tek nekoliko primjera. Najprije me|u profesorima. Dominikje prijateljevao s Reginaldom, dekanom kolegijalne crkve u Orléansu, koji je "pet godina u Parizu dr`aoketedru kanonskog prava. ^udesno ozdravljen, Reginald se pridru`uje Dominiku, kao prvi od nizauva`enih profesora. U Bologni su to bila bra}a Clair, Roland iz Crémone i Pavao Dalmatinac, poznati ka-nonisti i teolozi. Kasnije, 1230. godine, u Parizu Jean de Saint-Gilles, profesor na teolo{kom fakultetu,ulazi u Dominikanski red i prenosi svoja predavanja u samostan Saint-Jacques te na taj na~in olak{ava in-stitucionalni ulazak dominikanaca na Pari{ko sveu~ili{te.

Valja progovoriti i o studentima. Bilo je to u Parizu, gdje su studirali, kada se Jordan Saski, istina ve} ugodinama, Henrik iz Kölna ili bolje re}i iz Maastrichta, i brat Leon, na Pepelnicu 1220. godine, slu{aju}iReginaldove rije~i, odlu~uju u}i u Red bra}e propovjednika. Godinu dana ranije, u Bologni, dominikan-cima se pridru`uju dva {vedska studenta. Me|u mnogim drugim, oni svjedo~e o sna`noj internacionaliza-ciji koja je u srednjem vijeku prisutna u sveu~ili{nim sredi{tima, izvoru brojnih zvanja koji }e biti veomadragocjen prosja~kim redovima za njihovo {irenje u cijelom kr{}anskom svijetu, pa ~ak i izvan njega.

Da bismo si predo~ili ideju o veli~ini Dominikanskog reda u XIII. i na po~etku XIV. stolje}a, po-slu`imo se brojkama koje predla`e i rekonstituira dominikanski povjesni~ar William Hinnebusch, a kojeka`u da je 1256. godine Red brojio 13.000 ~lanova dok ih je 1303. ve} bilo vi{e od 20.000. Otac Ma-rie-Humbert Vicaire, povjesni~ar koji je prou~avao `ivot i djelo svetog Dominika, ra~unaju}i broj bra}esamostana Saint-Jacques u Parizu prema carskom porezu, zaklju~uje da ih je 1233. bilo vi{e od 120, a1285. godine, dakle u predve~erje dolaska mladog hrvatskog dominikanca Augustina Ka`oti}a u "gradsvjetlosti", ve} ih je bilo oko 200. Mi, nadalje, znamo da samostani u Oxfordu i Kölnu iskazuju nazado-voljstvo, a ponekad i ne prihva}aju dolazak strane bra}e zbog nedostatka novca i prostora. Vrhovneskup{tine Reda podsje}aju da su studia generalia u Parizu, Oxfordu i Kölnu, kao i ona u Bologni i Mon-tpellieru, namijenjena cijelom Redu i moraju se otvoriti i drugim provincijama. Ova studia generaliapo~ev{i od 1304. postat }e dosta brojna, prakti~ki po jedno u svakoj provinciji.

U ovaj kontekst me|usobnog mije{anja bra}e razli~itih nacionalnosti, koje pospje{uje uporaba latin-skog kao i jedinstvenost redovni~kih pravila i obi~aja dobro organiziranog reda, kakav je Red bra}e pro-povjednika, treba smjestiti i sukob svjetovnjaka i redovnika iz prosja~kih redova koji }e razdirati Pari{kosveu~ili{te sredinom 1250-ih godina. Sli~no }e se doga|ati i na drugim mjestima {to }e znatno utjecati naintelektualne, kulturne i socijalne odrednice srednjovjekovnog dru{tva. Prvenstveno se tu sigurno ne radio sukobu lokalnog klera s redovnicima razli~itog podrijetla, ali ekleziolo{ku borbu koja je usljedila ne tre-ba previ{e odvajati o konkretne situacije u kojoj se odvijala, a to je prije svega Sveu~ili{te. Zanimljivo jekonstatirati da Vilim iz Saint-Amoura ili njegovi protivnici uspore|uju prosja~ke redovnike s Goliardima- klericima polu-studentima, polu-lutalicama - koji su prelazili s jednog na drugo sveu~ili{te, protiv kojihje Toma Akvinski pisao u Contra impugnantes.

Tri primjera

Da bismo {to bolje uo~ili uzajamnost Dominikanskog reda, Sveu~ili{ta i Crkve, `elim podsjetiti na triosobe, koje su `ivjele i djelovale na prijelazu iz XIII. u XIV. stolje}e, uzete iz razli~itih krajeva onodobneEurope. Sve tri osobe jako su va`ne, tri biskupa dominikanca, od kojih }e jedan biti izabran za papu. Nji-

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 20 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

hova nas karijera pou~ava o prethodnoj intelektualnoj formaciji kao i o njihovoj politi~koj i crkvenoj ulo-zi.

Prvi je bl. Benedikt XI, Nikola Boccasino (1240-1304), general Dominikanskog reda (1296.-1299.),koji }e na nekoliko mjeseci nasljediti papu Bonifacija VIII, kojemu je ostao vjeran. Dijete skromne obi-telji iz Trevisa, kao ~etrnaestogodi{njak u{ao je u Dominikanski red. Formaciju prolazi u samostanimasjeverne Italije u Trevisu, Milanu i Veneciji. U ovom zadnjem gradu postaje i samostanskim lektorom,dakle, odgovornim za studij bra}e. Godine 1286. postaje provincijal Lombardije, naslje|uju}i Jakova izVarazze, pa inkvizitor. Slu`ba mu je obilje`ena mudrom upravom koja }e ga dovesti na ~elo Reda bra}epropovjednika, a u listopadu 1303. i na ~elo Crkve. Njegova formacija nije mu omogu}ila poha|anjesveu~ili{ta niti napu{tanje Italije vi{e negoli Jakovu iz Varazze, |enovskom nadbiskupu (oko1230.-1298.), nesumnjivo najslavnijem srednjovjekovnom autoru ~iju Zlatnu legendu poznajemo iz vi{eod tisu}u srednjovjekovnih rukopisa razasutih diljem svijeta.

Na{ drugi primjer je Bernard Gui (1261/62.-1331.), dominikanac iz ju`ne Francuske, plodan autor i~ovjek akcije, lektor, prior, inkvizitor i od 1307. apostolski izaslanik, te napokon 1323. biskup Lodèva.Imao je zavidnu karijeru. Jedan je od brojnih primjera crkvenih ljudi koje je jedna redovni~ka zajednicapou~avala od djetinjstva kao"puer saecularis". Nakon toga ulazi u dominikanski samostan u Limogesu,koji pripada Provansalskoj provinciji, gdje nastavlja {kolski"cursus". U tom svom prvom samostanu mo-rao je u~iti prirodnu filozofiju i logiku, discipline koje je 1285. poslan predavati u Brive. Naredne se godi-ne vra}a u Limoges studirati teologiju, nakon ~ega zavr{ava i studium generale u Montpellieru(1289.-1291.). Suprotno onome {to potvr|uju stariji autori, nije bio poslan u Pariz, ali tra`eno je od njegada predaje, posebice u Albiju. Uskoro je biran na priorske slu`be, koje }e ga onemogu}iti da ima redovitapredavanja, ali istovremeno i omogu}iti mu da postane profilirani i dragocjeni povjesni~ar Dominikan-skog reda. Nakon toga obna{ati }e sve odgovornije slu`be: u Inkviziciji za koju }e napisati pravila, Domi-nikanskoj kuriji te biskupstvu. Bernard Gui je primjer ~ovjeka koji nije poha|ao velika sveu~ili{na sre-di{ta, osim Montpelliera, koji dobiva sveu~ili{te iste godine kad se na nj" upisuje na{ dominikanac. Ste-kao je kulturu koja je od njega u~inila u~enog povjesni~ara i omogu}ila mu pristup visokim crkvenimslu`bama.

Bla`eni Augustin Ka`oti}, znamo, od 1287. poha|a studij teologije u Saint-Jacquesu u Parizu, i to po-slije vrlo burnog putovanja kroz sjevernu Italiju i [vicarsku, o ~emu pi{e kroni~ar Galvano Fiamma. Tu}e on u sebi prepoznati dar za znanost te kvalitete upravljanja i diplomacije. Benedikt XI, koji je Augusti-na upoznao u Hrvatskoj i Ugarskoj, gdje je Nikola Boccasino bio legat, imenuje ga je 1303. zagreba~kimbiskupom te ga osobno zaredio u Rimu. Ka`oti} sudjeluje na saboru u gradi}u Vienne, ju`no od Lyona(Francuska) 1312. godine, a 1318. oti{ao je u Avignon papi Ivanu XXII. i tu je bio zadr`an. Tijekom togboravka napisao je svoje teolo{ke spise, pridonose}i velikoj raspravi o Kristovu siroma{tvu, koja je podi-jelila teologe. Papa Ivan XXII. imanuje ga 1322. biskupom apulskoga grada Lucere.

Franjo [anjek je dobro pokazao da je uzdizanje katedralne {kole u Zagrebu, o ~emu nalazimo zapisKa`oti}eva suradnika Ivana, arhi|akona Gori~kog, inspirirano modelom Fakulteta slobodnih umije}a uParizu. Tekst se poziva na svetog Augustina, Bla`enikova za{titnika, na koncile, osobito na Tre}i lateran-ski koji predvi|a ustanovu jednog"skolastika", {kolnika, i pou~avanje studenata - i onih siroma{nih! - tezadire u pojedinosti nastave, satnicu i nagrade predava~ima. Cilj je da mladi ljudi budu sposobni razumje-ti {to im se predaje i da nau~e izra`avati se latinskim jezikom. Nema sumnje da se ova Ka`oti}eva inicija-tiva i naputci nadovezuju na njegova iskustva za studija na Pari{kom sveu~ili{tu.

Ova tri dominikanca, Talijan, biskup, kardinal i papa, Francuz i Hrvat, obojica biskupi, koji su se mo-gli i poznavati, zdu{no rade na onomu {to se u kr{}anstvu naziva zadnjim poku{ajima grgurovske obnove.Iako nisu poha|ali iste {kole, posjedovali su istu teolo{ku izobrazbu, zasnovanu na Sentencijama Petra

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 21 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

Lombardskog. Ne treba zaboraviti da se u njihovo vrijeme Suma teologije Tome Akvinskoga, na ~ije suse u~enje ve} tada pozivali, postajala autoritetom u teolo{koj znanosti. Tomin nauk op}a skup{tina Reda,odr`ana 1313. u Metzu, preporu~uje svim dominikanskim profesorima, {to je bez sumnje uvod u postu-pak za Tominu kanonizaciju, koji je tada zapo~injao.

Dominikanski studij, gorljivost u u~enju i {kolski ustroj, imaju va`no mjesto, i ba{ zato osporavano uinstituciji koju srednji vijek naziva"universitas", a to je me|unarodna zajednica studenata i profesora kaoinstitucija Crkve i Dr`ave. To ne zna~i da su povjesni~aru savr{eno jasni odnosi koje smo ovdje prikazali.U svezi s tim mo`emo upotrijebiti navod prof. Jerzyja Kloczowskog: "Unutar zapadnog kr{}anstvadana{nji se istra`iva~i sla`u da s po~etkom XIII. stolje}a koegzistiraju dva sustava teolo{kih studija, je-dan na razini sveu~ili{nih fakulteta i drugi, paralelni, na nivou studijskih sredi{ta kojima raspola`e svakiod prosja~kih redova. Unato~ separacije, veze izme|u ova dva sustava duboke su i trajne". U svakomslu~aju neosporan je znatan prinos prosja~kih redova, me|u ostalima i dominikanaca, srednjovjekovnojEuropi duha i znanja.

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 22 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

PREDSTAVLJENA PO[TANSKA MARKAS LIKOM BL. AUGUSTINA KA@OTI]A

U Tribini grada Zagreba na Kaptolu, u utorak 5. o`ujka 2002.godine u 11 sati predstavljena je prigodna po{tanska markica u po-vodu 300. godi{njice beatifikacije bl. Augustina Ka`oti}a, a u nizu"Znameniti Hrvati". Na predstavljanju su govorili msgr. Vladoko{i}, pomo}ni biskup zagreba~ki i predsjednik Odbora za obi-lje`avanje Ka`oti}eve godine, fr. Frano Prcela, provincijal, fraNedjeljko Dominik Sli{kovi}, veliki Ka`oti}ev {tovatelj te akade-mik Josip Bratuli}. Moderator je bio fr. Tomislav Kraljevi}.

Provincijal fr. Frano tom prigodom je rekao:

Preuzvi{eni o~e biskupe Vlado,

Cijenjeni predstavnici Hrvatske po{te,

Po{tovani uzvanici!

Vrlo sam sretan zbog ovog dana{njeg doga|anja predstavljanja po{tanske marke povodom 300-obljet-nice progla{enja bla`enim biskupa, prosvjetitelja i za{titnika siromaha Augustina Ka`oti}a.

Na izvjestan na~in ovo je i mali finale u raznolikim doga|anjima zadnjih desetak mjeseci u Godiniovog prvog hrvatskog bla`enika, koja je jo{ uvijek u tijeku. Hrvatska po{ta je naime trogirskog domini-kanca opravdano (o ~emu }e kasnije zasigurno biti op{irnije rije~) uvrstila u svoj ovogodi{nji filatelisti~kiniz "Znameniti Hrvati". Da, ovaj "bijeli fratar" bio je uistinu znamenit i obveza nam je ne zatrpavati svi-jetle likove iz crkvene i nacionalne pro{losti.

Navedene atribute pastiru zagreba~ke Crkve ne pridajemo iz nekih ideolo{kih namjera, jer povod za me-mento – pa i od strane hrvatske filatelije – nije ~uvanje ili konzerviranje lika bl. Augustina Ka`oti}a, negozato jer vidimo opravdanost na{e vjerske i humanisti~ke orijentacije prema njegovom djelu. Augustinovosvjedo~anstvo vjere i omogu}avanje `ivota u dostojanstvu razlog je na{eg gledanja u njemu uzora.

To je i to bi trebala biti budu}nost ovog Bo`jeg ugodnika. Naime, ve}ina spomenika je mementopro{losti, bilo zbog nekog doga|aja ili izvanredne uloge odnosno djela i `ivota neke osobe. Sveci nisuprimarno uzori radi svoje pro{losti nego upravo stoga {to nam nekim sasvim jednostavnim dosljednosti-ma, iskoracima i `ivljenim prakti~nim kompetencijama otvaraju inspirativne putokaze u budu}nost.

Nakon {to je na{ prvi bla`enik, a mnogi ka`u i uop}e prvi hrvatski teolog, nakon stolje}a ~ekanja napo-kon u rujnu pro{le godine dobio i prvu svoju `upu na zagreba~koj Volov~ici odnosno Pe{}enici, evoovom po{tanskom markom ponovno ga {aljemo i na putovanje. Bl. Augustin naime, kao sin hrvatskogjuga i studija na presti`nom pari{kom sveu~ili{tu dolazi na hrvatski sjever, gdje djeluje kao pastir zagre-ba~ke Crkve, te potom zavr{ava svoje pastirsko, posredni~ko i u kona~nici teolo{ko putovanje na biskup-skoj stolici u talijanskoj Luceri.

Po{tanska marka nije samo "priznanje", ona je i obavijest o sada{njosti i pro{losti – bolje re~eno, su-vremena povijest. Tako i ova mala nazup~ana pravokutnica u ~ast bl. Augustina Ka`oti}a nije pasivna,ona iznova vrednuje i pri~a o bl. Augustinu.

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 23 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

Vrijednost marke je 3,50 Kn – za frankiranje pisama u inozemstvo. Dakle, prvog hrvatskog bla`enikane `elimo ostaviti kod ku}e, ponovno ga {alje na put, ne u tu|inu nego u inozemstvo. I na taj na~in ponov-no nas povezuje i omogu}ava zajedni{tvo sa svijetom.

A kao ~lan Reda propovjednika i na taj specifi~an na~in biti }e iznova propovjednik onoga {to je `ivio– navjestitelj Radosne vijesti!

I na kraju, zahvaljujem svima koji su doprinijeli i omogu}ili filatelisti~ko putovanje bl. AugustinaKa`oti}a. Bl. Augustine, `elim Ti uspje{no i blagoslovljeno filatelisti~ko hodo~a{}e!

KLOP^E

PROSLAVA 40. OBLJETNICE SVE]ENI[TVA FR. DIETHARDA ZILSA

Ponovno se javljam iz Klop~a, a otkud bih drugo? Ili se nigdje ni{ta ne doga|a ili se za na{ Vjesniksamo ja javljam s onim {to se doga|a? Meni se, izgleda, doga|aju samo proslave.

I ova je godina po~ela proslavom, va`ne, 40. obljetnice sve}eni{tva na{age subrata Dietharda Zilsa.

Jo{ dok je `ivio ovdje u Klop~u izrazio je `elju slaviti taj jubilej u Bosni, ali u Sarajevu sa svojim kole-gama profesorima u Bogosloviji. Moje mi{ljenje je pak bilo da bi to trebalo biti u Zenici jer je u ovojCrkvi bio prisutan i djelatan. To sam i predlo`io, ali na tome se stalo.

^ovjeku se sva{ta u `ivotu dogodi, posebno meni. Zaboravio sam i razgovor i slavlje i vrijeme kad bitrebalo biti. Sva sre}a, uvijek postoji oni koji upamte. Ili ih je Bog obdario pam}enjem, ili zapi{u na papirili ubace u kompjutor? Ne znam! Mene, izgleda, nije obdario ni jednim ni drugim, a kompjutora nemam.

U ovom slu~aju, upamtio je na{ provincijal fr. Frano. On zna pomo}u koje od ove tri mogu}nosti. Usvakom slu~aju, nazvao me na telefon i priop}io: "Diethard slavi svoju 40. obljetnicu sve}eni{tva u Zeni-ci 22. velja~e 2002.". Prisjetio sam se razgovora i uozbiljio, a ohrabrio me i Provincijal kazav{i: "Ne}e teto puno okupirati, osim {to mora{ sve organizirati."

S Diethardom sam dogovorio kako to izvesti i koga sve pozvati. Pripreme su i{le kako treba za misu ucrkvi sv. Ilije te domjenak u Hrvatskom domu "Napredak". Svi koji su zadu`eni obavili su svoj posao, a jasamo do~ekujem goste.

Do{ao je Diethard sa svojom sestrom. Jedan fratar iz Bruxellesa je otkazao dolazak jer nije dobio vizuza BiH, ina~e je Poljak pa mu je potrebna. Jedan ~lan Dominikanske obitelji iz Düsseldorfa dolazi u petakpopodne. Taj dan do{ao je i Provincijal, a s njime i fr. Pero ]avar, fr. Alojz ]ubeli} i fr. Slavko Sli{kovi}.Na misu i zakusku pozvani su svi `upljani, a veliki dio ih se i odazvao. Crkva je bila dobro popunjena, apropovijedao je Provincijal. Povezao je simboliku tog dana, naime bio je Kurban bajram, zatim sli~icu sDiethardova re|enja – jedna srpska ikona, te njegov boravak me|u Hrvatima u Bosni, s ovom proslavom40. godi{njice sve}eni{tva. Pjevanje i govori bili su u stilu, a lijepi broj sve}enika je koncelebrirao.

Domjenak je pro{ao u veselom i prijateljskom ozra~ju. Za glazbeni ugo|aj pobrinulo se HKD Napredak.^estitke i pozdravi dolaze po ustaljenom redu: doma}in, predstavnici Napretka, Kazali{ta i politi~kih struktu-ra, zatim predstavnik sarajevske Bogoslovije dr. Marko Josipovi}, predstavnik zeni~kih sve}enika don Marin-

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 24 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

ko Grubi{i} i drugi. Oko stotinjak, a vjerojatno i vi{e, uzvanika ugodno se osje}alo. Plesalo se, igralo i pjevalou skladu s vremenom. Sve naknadne reakcije bile su pune pohvala. Mislim da }e ova proslava ostati u ugod-nom sje}anju, ne samo fr. Diethardu, nego i svim sudionicima te organizatorima.

Na kraju sam mu po`elio, a ~inim to i ovim putem, da i 50. i 60. obljetnicu slavi u Zenici me|u starimprijateljima.

fr. Pero Juri~

ZAGREB - PE[]ENICA

IZ SUSJEDSTVA@upa bl. Augustina Ka`oti}a

Nekoliko dugih koraka i ispru`eni pogled ispred, vodi vas u @upu bl. Augustina Ka`oti}a. Razbacanapo odvojcima i uvojcima, isprepletena razli~ito{}u smije{i se svima koji tamo navrate. U su~eljavanju rel-jefnog izri~aja zrcali se Crkva. Sve je u nekom ritmi~kom pokretu koji poziva na igru. Ne tako dugo vre-mena nas dijeli od po~etka `upnog rada, a ve} pomalo prestaje rad i prerasta u `ivotno gibanje koje paknudi harmoni~ni osmijeh. Ispru`eni toranj, obasjan kri`em vje~nosti, poziva na bu|enje i nudi mir. Silaz-nom putanjom od vrha, otvara se prostor koji podsje}a na prolaznost ovzemnoga i skupa nas povla~i sebiu trajnost. Ki{ne kapi {to ih nebo dariva ~ovjeku ponekad naru{e sklad. No, one su toliko drage da postajusastavnicom prostora. I ptice su negdje u blizini. Sve pomalo podsje}a na vrijeme idealnoga. No, bu|en-jem vidimo golotinju koja tra`i odje}u kako bi se upustila u mirni hod vremenom.

Unato~ uvjetima i uvjetovanostima, `ivot lista stranice, pi{e nove i odjelotvoruje pisano. Nedaleko odCrkve, le`i kapelica, koja godinama nudi svoj du{u. Upravo ovdje po~iva jezgra svekolikog pastoralnograda Nove `upe. Svaki po~etak je dobra prigoda unijeti novo, odnosno obnoviti staro. U tom kontekstusmo zapo~eli razli~ite oblike djelovanja. Kako to uobi~ava biti, plan rada kao nu`no pomagalo realizaciji,oblikovan je u zajedni~kom komuniciranju djeluju}ih, fr. Marinka, fr. Tomislava i mene pisaju}eg. Do-govorene ideje prenijeli smo u `ivot `upe. Tako je na po~etku {kolske godine zapo~eo s radom `upni vje-ronauk. Pri tome se nismo ograni~ili isklju~ivo na prvopri~esnike i krizmanike (kao one koji "moraju")nego smo istu mogu}nost otvorili svima koji to `ele, tj. svim osnovno{kolcima. Ovdje smo bili vo|eniidejom stvaranja zajednice i `ivota u zajednici, a ne odre|enom kombinatorikom moranja ili mo`ebitnogdosa|ivanja. Tako|er smo otvorili vrata vjeronau~ne dvorane srednjo{kolcima i studentima.

@ive}i u nekom obliku nemira ~inili smo jo{ neke korake u oplemenjivanju `upne zajednice. Svojemjesto su prona{li: dje~ji zbor, ~ita~i i ministranti. Nakon lagane i vesele okupacije dje~jim glasovima,prve korake bilje`i i likovna radionica koja svojim kreacijama aktivno sudjeluje u izgradnji Crkve.Pou~eni iskustvom zapo~etoga kre}emo dalje. Njema~ka radionica i te~aj talijanskog jezika, uz svesrdnupomo} `upnih volontera, pronalaze `eljeni prostor. U isto vrijeme zapo~inje i dramska grupa"ICHTHYS" koja je pred ostvaranjem igrokaza. Isti ritam prati pou~avanje iz hrvatskog jezika. Zbor"Osvit" nastavlja svoju djelatnu uobi~ajnost. Kao zadnja grupa koja je realizirala `eljene crtice i osvojilaprostor pjesmom jest mje{oviti zbor sv. Dominika. Zbor posebice veseli one koji dolaze na misu u 9 sati.Na kraju osvrta navodim jo{ `upni tjednik, tj. komuniciraju}e sredstvo zajednice.

Svima vama koji zavirite u ovaj rje~okaz u ime @upe bl. Augustina Ka`oti}a `elim SRETAN USKRS.

fr. Zvonko D`anki}

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 25 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

AKTUALNOSTI

DIJALOG TEOLOGIJE I UMJETNOSTI

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 26 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

Prizivaju}i jedna drugu, teologija i umjetnost pretvaraju ponekad svoju uzajamnost u dramati~nu di-menziju upitnosti. Kad se tomu doda i odnos stvarala{tva s Crkvom i liturgijom, prepreke na putu kojimbi umjetnost trebala sti}i u prostor crkve postaju to ve}e. Otvaranjem dijaloga nastoji se premostiti jazme|usobnog nerazumjevanja.

Premda teolozi tvrde da veze umjetnosti i teologije, unato~ znatnom razila`enju, nisu nikada potpunoprekinute, izgleda ipak da umjetnici i teolozi kro~e paralelnim putovima {to bi trebali voditi istom cilju.Kao razlog toj odvojenosti navodi se autonomija umjetnosti, koja se istrgla iz skuta Crkve, ne `ele}i vi{ebiti slu{kinjom teologije. No, odnos umjetnosti i Crkve razlikuje se od odnosa umjetnosti i teologije. Sto-ga ne treba mje{ati teologiju s intitucijom (Crkvom). Da bi umjetnost mogla i}i ukorak s teologijom, iobratno, nu`no je obostrano poznavanje, dakle, teologa umjetnosti, a umjetnika teologije. Ali ni to nijedovoljno. Oni bi trebali uspostaviti i me|usobnu komunikaciju.

Taj dijalog teologije i umjetnosti stvoren je po~etkom korizmenog razdoblja, na Pepelnicu u sklopuprojekta "Pepelnica umjetnika", koji je iniciran lani u Dubrovniku u povodu darivanja "Vukovarskogakri`a" Svetog Oca Ivana Pavla II. dominikanskomu samostanu Grada pod Sr|em. Ove godine "Pepelnicaumjetnika", zaslugom Frane Prcele, provincijala Hrvatske dominikanske provincije, od{krinula je vratastvarnom susretu teologije i umjetnosti. U zagreba~kome samostanu uprili~en je javni i otvoreni dijalogteologa i umjetnika. S jedne strane bili su teolozi prof. dr. Ivan [a{ko i Frano Prcela, a s druge slikar Dimi-trije Popovi}. No, to nisu bila dva tabora, ve} zajedni{tvo u kojem se poku{alo proniknuti u uzjamnu uvje-tovanost umjetnosti i teologije.

Teologija se, naime, kako ka`e provincijal Prcela, trudi u~initi razumljivim i privla~nim svijet duha,Boga i svega {to je nevidljivo, transcedentno, te po znakovitim formulama izricati {to je neizrecivo.Umjetnost, pak, ima sposobnost shvatiti i jedan i drugi oblik poruke pretvaraju}i to u boje, oblike i zvuko-ve, koji poma`u intuiciju onoga koji gleda i slu{a. I to ne li{ava poruku njezine "transcedentalne vrijedno-sti i ozra~ja istine". Zbog toga teologija mora biti u dijalogu s umjetnicima, ka`e Prcela.

Dimitrije Popovi} pozvan je na taj dijalog, ponajprije stoga {to znatan dio njegova opusa pripada iza-branoj sakralnoj temi Muke Kristove na koju se podsje}amo u korizmenom razdoblju.

A da Dimitrijevo djelo, koje su nazo~ni mogli vidjeti i na njegovoj prigodnoj izlo`bi "Anatomija Kri-sta", postavljenoj u Ka`oti}evoj dvorani u kojoj se i vodila diskusija, ni u kom slu~aju nije produkt samo-ogledavanja, potvrdio je umjetnik opisuju}i proces stvaranja. U njemu je, ka`e, potpuno odvojen odstvarnosti, u smislu da ne razmi{lja ni o komunikacijskom posredovanju djela u nastajanju s kona~nimnjegovim posjednikom, niti o "ilustraciji" teolo{ke poruke zbog koje se upu{ta u taj kreativni ~in.

Teologija, pak, kako ka`e dr. Ivan [a{ko, iz svojih interesa `eli ~uvati umjetnosti kreativni prostor slo-bode, jer je kr{}anstvo ponajprije stvarala~ko, kreativno i ono o~ekuje od umjetnosti, da obavljaju}i svojeposlanje otkriva nove, skrivene djelatne crte biblijsko- kr{}anske Predaje. Tu Crkva nema {to izgubiti.Ona treba umjetni~ku eksperimentalnu hermeneutiku, ~ak i u opasnosti njezine ambivalentnosti.

U{li smo u vrijeme korizme, u pripremu za vazmeno otajstvo, unutar kojega je veoma zanimljiva Veli-ka subota koju B. Strauss i G. Steiner vide kao prostor za razmi{ljanje odnosa o teologiji i umjetnosti,kada ka`u da se ona nalazi izme|u Velikog petka, gdje pred grozotom koja se doga|a umjetnost nijemogu}a, i Uskrsa, gdje umjetnost vi{e nije potrebna. No, umjetnost nam treba u prostoru izme|u, ba{ kaoi teologija. Tu je njihovo susreti{te koje pretpostavlja izazovnost, tvrdi dr. [a{ko.

Tako je to na teoretskoj razini. No, u praksi nesporazumi su izrazitiji. Kako opremiti prostor crkve um-jetni~kim djelima sakralne tematike? Tu vi{e nije dovoljan dijalog teologije i umjetnosti. Sada trebauspostaviti dijalog Crkve i umjetnosti, a to je ~e{}e ve}a prepreka, jer tu u taj dijalog ulazi i liturgija. Dak-le, umjetni~ko djelo treba biti u funkciji liturgije. Ako nije, onda je tu suvi{no. Barem se tako tvrdi. No, jeli uistinu sva umjetni~ka oprema sakralnih prostora u funkciji liturgije? I {to to zapravo zna~i?

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 27 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

Prvo, da djela ne smiju ometati obred. A on se ne tako davno mijenjao tako da se sve}enik u euharistij-skom slavlju okrenuo puku, kojem je do tada uglavnom bio okrenut le|ima, a usmjeren oltaru u dnu sve-ti{ta. Tom promjenom stradala su mnoga umjetni~ka djela, prepravljani povijesni oltari, ~ak su i kameneoltarske pregrade transformirane u nove oltarne menze (sjetimo se samo s kojom pa`njom ~uvamo onesrednjovjekovne). Tu tako|er nije bilo dijaloga, a pokazalo se da se i funkcija umjetni~kog djela mo`epromjeniti u liturgijske svrhe.

U razgovoru u Ka`oti}evoj dvorani dotaknuto je i pitanje konkretnog umjetni~kog djela, Dimitrijevog.Rije~ je o Raspe}u koje odstupa od klasi~nog tipa ili uobi~ajene predod`be te teme. Dimitrijev pristup tojtemi je radikalan i odva`an. Stvaraju}i nov ikonografski prizor, on anatomski ras~lanjuje Kristovo tijelokoje tako simbolizira lomljenje kruha, a kale` u kojem se skuplja Kristova krv iz rasje~ena tijela, pretvor-bu krvi u vino. Rekli bismo da ta umjetni~ka interpretacija ima teolo{ko upori{te. Ali je druga~ija, {okant-na i ipak, ~ini se, za teologiju neprihvatljiva. ^ak i ona manje radikalna varijanta raspe}a prikazana s le|a,{to je tako|er neuobi~ajeno, ne nailazi na stvarno razumijevanje. Jedan od mogu}ih razloga je {to je Kristtu ipak prikazan kao patnik, a ne kao povijesno tijelo u kome se mo`e vidjeti sva snaga, dubina i gor~inaSvevi{njega.

Osim toga, skrivenoga je lica, pa se ne mo`e vidjeti ima li zaista otvorene o~i koje govore da ga smrtnije pobijedila, da govore o Uskrsnu}u koje Dimitrije isto tako umjetni~ki interpretira na posve osebujanna~in.

Ako je to razlog neprimjerenosti, onda ni Grünewaldov "Raspeti Krist" s Isenheimskog oltara, koji jebio poticajno vrlo rano nadahnu}e Dimitriju za umjetni~ko otvaranje toj temi, vi{e nebi mogao na}i mje-sto u crkvi. Rije~ je, naime, o djelu u kojem je tijelo raspetog Krista kao da su sve postaje Kri`noga puta,muke i poni`enja na njemu uslikane. [to vi{e, klonule glave i zatvorenih o~iju, on se doima kao le{ koji seledi od smrti, koji je na granici raspadanja. Problem je, o~ito, negdje drugdje.

Iako prepoznato kao umjetni~ko djelo o kojem se mo`e teologizirati, prosudba o primjerenosti postavatakvog Dimitrijeva Raspe}a u crkvi ostaje otvorena, kao i pitanje tko je taj koji bi trebao o tome odlu~iti.^injenica je, pak, da se u svakoj crkvi nalazi raspelo. Prema tome ono je valjda u liturgijskoj funkciji. ADimitrija je zanimala ba{ anatomija, taj zemaljski, ljudski aspekt Krista, odnosno spoj ljudskog i bo`an-skog u jednoj osobi. Nesporazum jo{ uvijek titra. Shva}aju li teolozi umjetni~ki postulat, a umjetnici {toje posao teologa, posebice kad je u pitanju crkva, ure|enost prostora koje bi trebalo omogu}iti percepcijusvijeta?

I dr. [a{ko isti~e: kad u|ete u stare crkve, imate sliku svijeta u koju je netko vjerovao, a kad u|em da-nas u crkvu, ja vidm ono u {to ne vjerujem. Zato ka`em da je susret teologije i umjetnosti prije svega spoz-najno pitanje. Bilo bi mi drago da umjetnici s nama sura|uju i poku{aju teolo{ki govor preto~iti u obredni.Zajedni~ki bi trebali osmisliti obredni program. Ali ba{ tu postoje nesporazumi, jer obi~no ono za {to seka`e da je umjetnost ne odgovara liturgiji. Tako nam preostaje ponavljanje kli{ea, pa nam se doga|a da~esto ki~em tjeramo umjetnost iz crkve. Zato nam je potreban taj dijalog.

A on je otvoreno po~eo na "II pepelnicu umjetnika" na inicijativu dominikanaca s ciljem da se nastavi,kao dugogodi{nji projekt koji }e okupljati sve vrste umjetnika. Mo`da bi na sljede}em susretu trebali bitiarhitekti koji se ~esto olako prihva}aju projektiranja crkve ne poznavaju}i osnove liturgije, dakle, funk-cioniranja sakralnog prostora, li{avaju}i ga pritom i onog ozra~ja kontemplativnosti bez kojeg je nemo-gu}e, uz svu pomo} drugih umjetnika, dobiti sliku svijeta u koji se vjeruje.

Vesna KusinPreuzeto iz "Vjesnika" od 17. velja~e 2002, str. 19.

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 28 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

SVETE MISIJE@upe Le{}e na Dobri i Tro{marija

U vremenu od 10. do 17. velja~e 2002. godine odr`ali su misije u `upama Le{}e na Dobri i Tro{marijafr. Drago Kolimbatovi} iz dubrova~kog i fr. Ljudevit Josip Je|ud iz zagreba~kog samostana. @upamaupravlja don @eljko Kuten, sve}enik gospi}ko-senjske biskupije. Obje `upe sada broje oko 1350 du{a.

U subotu 9. velja~e odvezao je brat Gabrijel Posavec samostanskim autom misionare u Le{}e na Do-bri. Mjesto se nalazi u sredi{njem dijelu Hrvatske, u karlova~koj `upaniji, desetak kilometara od magi-stralne ceste Zagreb-Senj, a spada u gospi}ko-senjsku biskupiju.

@upna crkva sv. Jurja mu~enika nalazi se na maloj uzvi{ici usred `upe. Sagra|ena je u davnini, a prviput se spominje 1722. godine u vizitaciji biskupa Pohmajevi}a. Pored glavnog oltara sv. Jurja ima i dvapokrajna oltara: sv. Magdalene i sv. Valentina. Strop i sveti{te su oslikani. Crkva ima dobre orgulje, aprve se spominju 1888. godine. Ispod crkve je smje{ten spomenik `rtvama partizanskog terora II. svjet-skog i onima iz domovinskog rata, te mrtva~nica od koje vodi put na obli`nje groblje.

Cesta dijeli crkvu od `upnoga dvora. To je lijepa gra|evina na kat iza koje se prostire {iroko i dugodvori{te.

Nedaleko, ispod crkve se nalazi i osnovna {kola. Ona ima svoj po~etak u `upnom uredu za vrijeme`upnika Pavla Mate{a 1852. godine. Prva {kolska zgrada po~ela se graditi 1867. godine. U arhivu `upe se~uva knjiga "Povijest {kolstva u `upi sv. Jurja Le{}e na Dobri 1852-1952.". Knjigu je napisaoMijo-Mi{ko Jambre{i} 1997. godine.

Tijek misijskih dana

Misije su zapo~ele u nedjelju, 10. velja~e u crkvi Gospe od utjehe u Tro{mariji u 10 sati. Ovo mjesto jeudaljeno od Le{}a 12 km ako se vozi autom po gor{ta~koj, neasfaltiranoj cesti zvanoj "popov put", a una-okolo asfaltnom cestom uz Bosiljevo ima 20 km.

Crkva je neko} imala svoga `upnika, a danas se vodi kao zasebna `upa u brizi `upnika iz Le{}a. Crkvaje okru`ena visokim zidom – nekad jetu bilo groblje – a sada rastu stablalipe. Glavna sve~anost, pro{tenje,odr`ava se u prvu nedjelju u mjesecusrpnju uz "pohod bl. Djevice Marije"(po starom kalendaru). PrisustvujuMarijini {tovatelji s raznih strana, po-najvi{e iz `upa ogulinskog dekanata,pa zna biti i do ~etiri tisu}e vjernika.

Otvorenje misija je bilo po na{emdominikanskom obredniku: uz do~ekmisionara na ulaznim vratima ucrkvu, zaziv Duha Svetoga, `upnikovpozdrav dobrodo{lice i predanjekri`a, sv. Pisma, {tole i klju~a svetoh-rani{ta. Obi~aj je da nakon toga jedan

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 29 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

Crkva u Tro{mariji

od misionara odgovori na pozdrav dobrodo{lice uz poticaj da vjernici dolaze na bogoslu`ne susrete, adrugi misionar predvodi koncelebriranu misu i propovjeda. Misi je prisustvovalo osamdesetak du{a. Pozavr{etku bogoslu`ja misionari su se vratili u crkvu u Le{}e. Obred otvorenja misija u 12 sati je ponov-ljen na isti na~in kao i prethodno. Bilo je prisutno oko 130 vjernika, a bogoslu`je je potrajalo do 13,20sati.

Poslije podne, u 16 sati, jo{ se jednom ponovio obred otvorenja misija, ovaj put u mjestu Grabrk. Ka-pela sv. Kri`a je bila dupkom puna, natisnulo se do 80 osoba. Nakon mise, prema programu, je bio susrets djecom. Nazo~ilo je 23 djece od 1. do 8. razreda. Ina~e, ovo mjesto je 1936. godine imalo svoju {kolukoju su polazila djeca iz okolnih zaseoka: Mate{a, Umola, Podumola, Bana, Solina i [pehara. S vreme-nom je {kola postala i osmogodi{nja, ali 2001. godine osmogodi{nja {kola je prestala s radom. Postoji ve-lika bojazan da Grabrk ostane i bez osnovne {kole ~etverogodi{njih razreda jer je u 2001. godini u svimtim zaseocima ro|eno samo jedno dijete. Misijski program prvog dana je zaklju~en susretom s djecom imladima u 18 sati u Le{}u.

Kroz dane u tjednu raspored bogoslu`ja s propovjedima na misi je ostao trajan: u 11 sati je bila misa ipropovjed u Le{}u, u 14 sati u Tro{mariji, u 17 sati u Grabrku, te ve~ernja misa u 19 sati u Le{}u. Nakonmisa susret misionara sa `enama je bio u ponedjeljak, sa mu`evima u utorak, sa bra~nim parovima u~etvrtak, sa majkama i malom djecom u subotu, a s djecom i mladima u nedjelju, srijedu i subotu.

Od ponedjeljka pa do subote poslije podne, u slobodno vrijeme kada nisu bili sati bogoslu`ja, misiona-ri su ispovjedali po zaseocima `upe Tro{marija: Duga Gora, Tonkovi}i, Otok na Dobri, Malik, Bartolo-vi}i, Kne`evi}i, - te po zaseocima `upe Le{}e na Dobri: Grabrk, Mate{e, Dani, Bani, Gojaki, Soline,Umol, Podumol, Rado~aji, Toma{i}i, Gorinci, Skukani, [pehari. Put je bio te`ak uz vrta~e i kra{ke pro-planke do pojedina~nih ku}a. Misionari su obilazili u dva automobila i obi{li su oko stotinu osoba. Sve suto bile starije, bolesne i nemo}ne osobe. Po ku}ama `ive ve}inom starci. Na pitanja: "gdje su im djeca",odgovarali bi: "po Kanadi, Australiji, Novom Zelandu, [vedskoj...".

Jedina osoba koja se za njih stvarno brine je `upnik don @eljko Kuten. On ih obilazi, odvozi u bolnicu,nabavlja lijekove... Njegova briga ide tako daleko da uz ~etiri groblja u mrtva~nicama postoje hladnjacida bi tjelesa pokojnika mogla do~ekati djecu i rodbinu iz dalekih zemalje svijeta kad dolaze na sprovod.Hladnjaci su kupljeni darom iseljenika, kao i auto-kombi kojim se prevoze djeca u {kolu i stariji u crkvu.

U petak je na sva tri mjesta blagoslovljen misijski kri` sa ozna~enom godinom 2002. i moljena posvetaSrcu Isusovu. U subotu su propovjedi bile o Gospi uz posvetnu molitvu. Tog dana je obavljen i zavr{etakmisija u Grabrku uz poziv na sutra{nji sve~ani zavr{etak uz prisutnost biskupa msgr. Mile Bogovi}a uTro{mariji ili u Le{}u.

Zavr{etak misija

Nedjeljno jutro je osvanulo ki{no. Ju~era{nji snijeg se zadr`ao. Prvi zavr{etak je predvi|en u Tro{ma-riji. Msgr. Mile Bogovi}, biskup gospi}ko-senjski je stigao prvi voze}i sam, bez pratnje. Od 9,30 do10,40 sati je trajala pontifikalna misa. Otac biskup je propovjedao na temelju evan|elja prve korizmenenedjelje o bogatstvu, vlasti i slavi... Na kraju mise obavljen je svr{etak misija. Uz opro{tajnu rije~ jednogod misionara i vra}anje kri`a, sv. Pisma, {tole i klju~a svetohrani{ta vele~asnom `upniku, otpjevan je"Tebe Boga hvalimo" i podijeljen zavr{ni blagoslov. Crkva je bila lijepo popunjena. Svima su prigodomizlaska iz crkve podijeljene sli~ice s likom sv. Dominika koji od Gospe prima krunicu.

Drugi sve~ani zavr{etak je nakon toga bio u Le{}u. Ponovio se obred zavr{etka misija odr`an uTro{mariji, uz promjenu {to je drugi misionar imao opro{tajnu rije~. Bogoslu`je je zavr{ilo u 13,25 sati.Sve~ani ru~ak je bio prire|en u zgradi Toplica. Prigodom odlaska u 16,30 sati misionare je pozdravio

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 30 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

otac biskup, a nedugo iza toga oprostili su se od njih `upnik i prisutni gosti. Po misionare je stigao bratGabrijel i vratio ih u Zagreb.

Neka osobna zapa`anja

Kraj u kojem se nalaze ove dvije `upe je veoma lijep. Tlo je pokriveno kra{kim vrta~ama koje nazivajudrage. Ima ih bezbroj, manjih i ve}ih, zapu{tenih i travom obraslih, ali i jo{ uvijek iskori{tenih za sadnjukrumpira, kukuruza i ostalih plodina. Doma}ini mi ispri~a{e da su drage veoma plodne jer se u njih slije-vaju minerali i prirodna gnojiva.

Priroda je ~ista i netaknuta. Posebno obilje`je joj daje rijeka Dobra koja je bistra i {umovita sa svojimslapovima i kaskadama. Na putu prema Grabrku uz Umol i Podumol pru`aju se prekrasni vidici na kanjo-ne rijeke Dobre. Duboko se usjekla rijeka u stijene, a iznad nje se di`u {ume ve}inom bjelogorice.

U mojim susretima sa starijim osobama prigodom ispovjedanja po ku}ama ~uo sam da je nekad uovom kraju bio rodovski su`ivot, u zadrugama. Znalo je u zadruzi biti i sedamdesetak du{a, {to malih, {tovelikih, {to mu{kih, {to `enskih. Na~in `ivljenja, mi{ljenja i umiranja bio je uhodan kroz duge godinepro{losti. Zadruga je imala ku}nog starje{inu koji je sa svojom `enom upravljao ku}om, a svaki pojedini~lan te zajednice je mislio da je na svijetu zato da radi i sudjeluje u skladu suradnje s ostalim ~lanovimazadruge. Svako izmicanje s puta {to gaje ozna~avao ku}ni starje{ina, zna~ilo jezlo~in. Svatko je znao da ne mo`e odse-liti niti se odijeliti i za sebe gospodariti.Po nekoliko je grana sa~injavalo jednuobitelj, koja je prema potrebi pro{irivalaposjed jer je slobodne zemlje bilo dosta.To pokazuju imena zaseoka po prezime-nima: Mate{e, Rado~aji, Toma{i}i, Bar-tolovi}i, [pehari, Skukani, Kne`evi}iitd. Kako se ro|enjem {irila zadrugatako su se gradile nove ku}e, u ~emu susvi ~lanovi obitelji pomagali. Raspo-re|eni su bili i na ostale poslove. Jednisu radili po dragama, drugi ~uvali blago,tre}i kr~ili {ikare ili dovozili drva zaogrijev i zimu, a ako se k tomu netko odmu{kih uspio zaposliti dalje od ku}e,donosio je novac kojim se onda kupovala sol, gvo`|e, staklo i {e}er, a ostale hrane je uvijek bilo dovoljno.[kolska izobrazba nije bila svima dostupna radi udaljenosti zaseoka od {kole te se jo{ i danas susre}e do-sta nepismenih starih osoba.

Vjerski `ivot u zadrugama temeljio se na kr{}anskom moralu. Svima je bilo znano koliko su va`nicrkveno i dr`avno ustrojstvo u njihovom `ivotu. Zato su gradili lijepe crkve, a kad je trebalo na vojnu gra-ni~arsku slu`bu pozvani su odlazili s blagoslovom uku}ana: "Ajte, s Bo`jim blagoslovom i ne sramotitenam imena".

Taj sklad je bio stvoren za one ljude, one prilike i ona vremena.

Ne bih smio zaboraviti napomenuti da je ovaj kraj spadao u Vojnu krajinu. Pokazuju to i imena mjesta,kao na pr. Tro{marija, prema njema~kom: Mariatrost. Na lijepoj crkvenoj zastavi je napisano: Gospa odutjehe. Ovdje se stolje}ima branila granica i zaustavilo Turke da ovaj kraj nikada nisu zauzeli. Povijest

God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91 31 VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE

Li~ka ku}a

kraja upisana je u grobljima i spomenicima, a posebno su svje`i spomenici partizanskog terora na kraju II.svjetskog rata. Mladi ljudi su jednostavno odvo|eni i nikad se nije doznalo gdje su nestali. Tu`no je i po-tresno gledati spomenike s jednakim prezimenima u dugom nizu, kako sam to zapazio pred crkvom uLe{}u i na ulazu u mjesto Grabrk.

Novo vrijeme i nove svjetske prilike donijele su novi pogled na svijet i iznjedrile nove ljude. Prvi su-sreti s tim novim su bili kroz vojni~ke slu`be. Tu se moglo nau~iti mnogo novoga {to grani~ari kod ku}anisu znali. I mnogi se zapitao: {to bi bilo s nama da smo se rodili u drugim prilikama i drugim mogu}nosti-ma? Te prilike i mogu}nosti sve su se vi{e otvarale u toku 20. stolje}a kad su mnogi osjetili da bi se mogaona}i bolji i udobniji `ivot od ustaljenog stoljetnom kolote~inom obiteljskog `ivota u zadrugama rodnogkraja. I do{lo je do odla`enja najprije u ve}a mjesta i gradove po domovini, a zatim preko oceana do dale-ke Kanade, Australije, Novog Zelanda, [vedske… Propaganda o boljem `ivotu je i{la od uha do uha, jed-ni su za sobom vodili druge. Gotovo da i nema ku}e iz koje netko nije iseljen, a to se ponavlja i danas kadase mlade` {koluje i odlazi. Sela i zaseoci se prazne, vi{e ljudi umire nego se ra|a, pa nije za~u|uju}e daneki zaseoci gotovo izumiru.

Danas je u tom kraju najvi{e starijih doma}instava. Ima dodu{e i ne{to djece i mladih, ali jako malo.

[to bi trebalo poduzeti za obnovu ovog kraja?

Ponajprije bi trebalo povezati zaseoke boljim putovima, da bi lak{e bilo do}i do {kole, crkve i radnihmjesta izvan naselja.

Sto~arstvo je nekad bila va`na grana privrede u ovom kraju. To ima i danas svoju budu}nost. Da na touka`e sumje{tanima prvi je nabavio ovce doma}i @upnik.

Spas za ovaj kraj bi bio i u otvaranju privatnog obrta. Mnogi dijelovi Hrvatske su procvali upravo kroztu djelatnost. Treba samo prona}i ljude koji }e se toga prihvatiti. Mo`da takovi postoje me|u iseljenicimaiz ovoga kraja koji bi se mogli vratiti u zavi~aj i obnoviti ga. Mogu se ve} primijetiti i nove ku}e uz putovei lak{e pristupa~na mjesta. Grade se vikend-ku}e, a rijeka Dobra zove ribi~e i ljubitelje prirode da senadi{u svje`eg zraka.

Bolji uvjeti `ivota, gospodarstveni procvat Hrvatske, zasigurno bi se odrazio i ovdje.

U danima ovih misija susreli smo se s ovim krajem i ljudima. Doznali smo za njihove radosti, trpljenjai nade. Tje{ili smo osamljene, izmirivali s Bogom pokornike, pozivali sve koji trpe da sjedine svoje patnjes Isusom Kristom na kri`u i Marijom Bogorodicom pod kri`em u molitvi za sebe, za svoje, za Crkvu i Do-movinu. Bog gradi ljude kroz njegovu milost. Kada su ljudski `ivoti dodirnuti milo{}u nastaje uvijekpromjena na bolje. Bilo nam je va`no da svi koje smo sretali to prihvate, a naro~ito oni ~iji se ovoze-maljski `ivot bli`i kraju, da u svom predanju Bogu posvete ve~er svoga `ivota. Govorili smo iz srca na-vje{}uju}i im vrednote Evan|elja i Boga u kojem je jedini cilj i sre}a nas ljudi.

Na{e propovjedi su odisale i domoljubljem sa `eljom da ovaj kraj ne izumre. Pozivali smo, posebno nastale{kim susretima, da se mla|i parovi `rtvuju u ljubavi za prihvat novog djeteta, a da zatim ~estitim obi-teljskim odgojem obogate obitelji, `upu, kraj i Domovinu.

fr. Ljudevit Josip Je|ud

VJESNIK HRVTSKE DOMINIKANSKE PROVNICIJE 32 God. XXXIX. o`ujak 2002. br. 91

IZ REDA

DUHOVNOST U ODJELU OSU\ENIKA NA SMRT

"Sve {to mogu kazati, jest da je demon u{ao u mene kad sam prvi puta pritisnuo okida~ i nije me napu-stio u idu}a dva tjedna". Ovim mi je rije~ima osu|enik blagoga glasa ispri~ao o djelima koja su ga dovelau }eliju na odjelu osu|enika na smrt. Osu|enik, koji je bio moj u~enik u petom i {estom razredu, bio jeplavokosi mladi} plavih o~iju, energi~an, inteligentan, `ivahan i o~ekivalo bi se s dobrom budu}no{}upred njim. Me|utim, ta budu}nost je uni{tena ovisno{}u o kokainu i alkoholu. Uni{tena? Ako je cilj `ivo-ta spoznati Boga, vjerovati u duhovnost i u}i u zajedni{tvo s Bogom, onda je Gregg sigurno postigao ciljsvoga `ivota. Bio je to dug i mukotrpan put. Imala sam povlasticu neko vrijeme biti mu suputnikom.

Zaprepastio me novinski ~lanak u kojemu je objavljena Greggova fotografija i opisan razaraju}i bijeskoji ga je vodio kroz tri dr`ave i iza kojega je ostalo pet mrtvih i sedmero male djece bez majki. Znala samda Gregg ima problema s drogom, ali ovo… to nisam mogla zamisliti. Rade}i osam i pol godina u jednomcentru za odvikavanje i, {to je jo{ va`nije, i sama sam upoznala {to je ovisnost, osobno sam znala {to zna~i"odsutnost" i "crne rupe". Slu{aju}i svoje srce, pisala sam Greggu kako bih izrazila moje suosje}anje,podr{ku i razumijevanje {to zna~i ovisnost. Njegov odgovor me duboko potresao. On je bio pod utjeca-jem kokaina kad je po~inio zlo~ine, ali se sje}a svega {to se doga|alo. Njegovo po~etno pani~nopona{anje kad je shvatio da su ga prepoznali dok je krao i koje je uzrkovalo hitac u jednu mladu `enu (skojom je i{ao u {kolu i koja je bila majka petero djece), prema njegovim rije~ima, prepustilo je mjesto