zagrebačka općina trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji -...

7/23/2019 Zagrebačka Općina Trnje u Radničkom i Komunističkom Pokretu i Socijalističkoj Revoluciji - Zbornik Radova

http://slidepdf.com/reader/full/zagrebacka-opcina-trnje-u-radnickom-i-komunistickom-pokretu-i-socijalistickoj 1/230



Zagrebačko'T R N J E



s k u p š t i n a o p ć i n e t r n j e

Izdavačk i odbor

SLAVICA BASIC, MLADEN B 02 E K , DUŠAN CALIC, NEĐ A DRAKULICDAVOR GASPIC, STEVO JOV ELIC, ZVONKO KOBESCAK ,

F EL IKS LUKMAN, MILAN P ETRO VIC, PETAR P RP IC,BRANISLAV ROKAVEC, NIKOLA SMILJANIC, REFIKA ŠUVALICDUS KO VELJANOVIC, OTO 2UNKO

Auto r i

BOS ILJKA JANJATOVIC, MIRA KOL AR-DIMITRIJEVIC,STANISLAVA KOPRIVICA-OŠTRIC, VLADO OSTRIC, VOJO RAJCEVIC

ZDENKA S IMUNCIC-BOBETKO, S LOBODAN 2ARIC

U r e d n i k

MIRA KOLAR-DIMITRIJEVIC

MONOGRAF IJA IZRAĐ ENA I P RIREĐ ENA ZA TIS AK U INS TITUTUZA HIS TO RIJU RADNIČ KOG P OKRETA HRVATS KE , ZAGREB



Predgovor Bogata je povijesn a i re volu ci onarn a tradic ija današn je općine Trnje. Da se o trgne od zabo ra va sv e ono što su pre th odne ge ner aci je ostva rile , a posebno događaji u radničkom i komunističkom pokretu, na it t icija- t ivu Saveza boraca Općinska konferencija SSRNH dala je prijedlog, koji je usvojila Skupština općine, da se izradi monografija o radničkom i komunističkom pokretu na području naše komune. Ova monografija, koju je izradio Institut za historiju radničkog pokreta, pojavljuje se

pred čitaocem u 1981. godi ni, kad sl avim o veli ki ju b il ej — 40-godišnjicu ustanka i socijalističke revolucije. I ona je prilog više obilježavanju toga jubileja u radničkom Trnju u kojemu je osnovana prva partijska organizacija u Hrvatskoj. Ona riječju i s l ikom govori otkuda smo pošli i kamo s tremimo.

Općina Trnje prostire se na 7,4 kvadratnih kilometara. Njena je granica na sjeveru željeznička pruga, na jug se prostire do rijeke Save. na zapadu joj je granica Savska cesta, a na istoku Heinzelova, Folnego- vićeva i Držićeva ulica. U tom prostoru živi oko 50.000 stanovnika. Prije rata na tom je području živjelo 12.000 do 15.000 građana. Naseljena

je bila te k peti na te ri to ri ja današn je kom une, a ostalo je bi lo polj o pri vre dno zem lj iš te , i dio st anovnik a ba vio se is klj učiv o poljopri vre

dom. U to su vrijeme od industrijskih objekata najznačajniji bil i Željeznička radionica, Tvornica baterija, »Ventilator«, »Katran«, Tvornica pa pira, Paro m lin i v iš e za nats kih radion ica.

Poslije oslobođenja, Trnje se kao i cijeli grad i zemlja naglo razvija. N a nekadašn jim ora nic am a i le din am a nič u nov e tv orn ic e, stam bene i ostale zgrade. Zbog naglog priliva stanovništva sa sela i nedostatka urbanističkih planova, taj je razvoj pratila i neplanska izgradnja. U širenju Zagreba na sve strane općina Trnje prostornim planovima

posta je da o sre diš ta grad a. Razv ija se cestovna m re ža i grade kom unalne instalacije. Izgrađene su moderne saobraćajnice u dužini od 34 kilometra (Ulica proleterskih brigada, Avenija bratstva i jedinstva,

Drž ićeva i dr ug e). T em elj it o je popra vlj eno 56 kilom eta ra sta rih pu to

va. Iako se komunalna mreža brzo razvijala, ipak još oko sedam tisuća ži te lj a nem a vodovoda i kanaliza cije.

Poslije rata izgrađeno je oko devet t isuća stanova koji imaju oko

700.000 kvad ratnih metara stambe nog prostora i 50.000 poslovnog prstora. Među građevinama ističu se Gradska vijećnica, »Palača pravde«, Koncertna dvorana »Vatroslav Lisinski«, »Vjesnik«, zgrada društveno- -političkih organizacija S RH i druge.

Trnje je prostorno najmanja općina u Zagrebu (0,6 posto površine grada), ali se na njezinoj površini nalazi oko 14 posto privrednih potencijala grada. Tolika je i vrijednost ostvarenog društvenog proizvoda

pri vre de Zag reba . U ra dnim ko le k ti v im a općin e za pos le no je oko 57.000 radnika (više nego što općina ima stanovnika), a to je 13,3 posto od

svih zaposlenih u gradu. Radnici su udružili svoj rad u 239 osnovnih organizacija udruženog rada. Među njima je 95 industrijskih, 50 fi- nancijsko-tehničkih, 30 građevinskih, 32 trgovinske, devet prometnih, sedam ugostiteljskih, is to toliko znanstvenih, te pet s tambeno-komunalnih i četiri vodoprivredne. P rivreda Trn ja ima p retežno proizvodni karakter. U proizvodnim djelatnostima zaposleno je više od 67 posto radnika koji ostvaruju oko 60 posto društvenog proizvoda. Nekoliko

5



p r iv red n ih org aniz acij a (I N A -i n d u s tr ij a n a ft e , » H id ro e le k tra «, K e m ijs k i kombinat i os ta le ) zauz imaju značajno mjes to u ukupnoj pr ivred i

Jugosla vij e.

N ep o sred n o p o s li je ra ta na te r ito r iju naše k o m u n e n ij e b il o p re d šk o l

sk ih , s r edn j ih i v i sokoško l sk ih us tanova . Br z i razvo j opć ine (osob i to u p o slje d n jih 20 godin a) p ra ti o je i b rzi ra zv o j d ru š tv e n ih d je la tn o s ti . D anas d je lu ju če ti r i p re d šk o ls k e radne o rg aniz ac ij e k o je se b r in u za gotovo trećinu predškolske djece u općini . Više od 3400 djece uči u

sedam osnovnih š ko la , a i s to to l i ko učen ika š ko lu je s e u dva cen t ra usmjerenog obrazovanja . Na t r i faku l t e ta i j ednu v i šu š ko lu up i sano je v iš e od 11 .200 s tu d en a ta . N a p o d ru č ju op ć in e na la zi se i v iš e zna n

s tvenih ins t i tuci ja republ ičkog značaja.

Razna a m a te rska k u ltu rn o -u m je tn ič k a d ru š tv a , k o ja su d je lo va la p r i

ško lama i radnim ko lek t i v ima uz pomoć druš tveno-pol i t i čk ih organi za

c i ja , posebno omladine , pr idonos i la su u pos l i j era tnom razdobl ju

brzom razvo ju ku l ture . Među n j ima j e i a f i rmirano Kul turno-umje tn ičko

druš tvo »Vinko Jeđut« ko je i danas d je lu je . Osn iva ju s e b ib l io teke . Po

bro ju kn j iga i obr tu kn j i žnog fonda b ib l io teka »Mar in Drž ić« zauz ima je d n o od p rv ih m je s ta u gradu . V e lik i za m ah ra zvo ju k u lt u r e d a je Koncer tna dvorana »Vatros lav L i s insk i« . U tom hramu g lazbe d je

lu je Zagrebačka f i lharmoni ja , Muz ička omladina Hrvat ske i Koncer tna d i r ekc i ja . Značajan dopr inos razvo ju ku l ture i obrazovanja da je i

R ad n ič ko sv eu č il iš te »M oša Pijade«.

Dan as u n a šo j k o m u n i d je lu je o k o 90 sp o r ts k ih d ru š ta v a (» Jed in stv o« ,

»Lokomot iva« , »Z i tokombinat« , »Trn je« ko je s e ran i j e z va lo »Torpe

do«, i td . ) , a tu su i spor tsko-rekreacioni centr i »Ves lačko«, »Trnje« i

»Savica« , š to s ve omogućuje raznovr sne spor t s ke ak t i vnos t i za oko 25.000 radnih l judi i građana, a Druš tvo za t je lesni odgoj »Part izan« okup l ja ok o 12.000 članova.

0 zdrav l ju radnih l jud i i građana br ine s e Dom zdrav l ja u sas tavu ko

je ga d je lu je 17 s ta n ic a m e d ic in e rada, p e t s ta n ic a opće m ed ic in e , d is -

p anzerska slu žb a , m e d ic in sk a d ija g n o s ti k a , s to m a to lo š k a i lj e k a rn ič k a s lužba . U ob las t i soc ija lne zaš t it e , ko ja j e u p os l i j era tn im godinam a b i la briga ci jele zajednice, vr lo uspješno djeluje Centar za soci jalni rad (osnovan 1961 . god ine) i Dom umirov l j en ika u sas tavu ko jega d je lu je

1 G er i ja t r i j s k i cen tar . O tome govor i i dod je la nagrade »Tat jana M ar in ić « C e ntr u i nagra da gra da Z agreba (z a 1979. go d in u ) D o m u umirov l j en ika .

B it a n u v je t razvo ja naše k o m u n e b il o je o sn iv a n je i ra zv o j na rod n e v las t i od narodnoos lobodi lačk ih odbora , t e prv ih pos l i j era tn ih i zbora pa do d a n a šn je d e le g a ts ke s k u p š ti n e . D ele g a ts ka s k u p š t in a o p ć in e Trnje ( kons t i tu i rana 1978 . god ine) ima u V i j eću udruženog rada 70 delegata , i po 35 u V i j eću mjesn ih za jedn ica i Druš tveno-pol i t i čkom

v i j eću . Delegat sko od luč ivan je radni l jud i i građani os tvaru ju u 426 delegaci ja koje imaju 3820 članova.

R a zn o vrsn a a k tiv n o s t, u z ang a žir a n je ra d n ih lj u d i i gra đana , o d v ija se u druš tveno-pol i t i čk im organi zac i jama. U Soc i ja l i s t i čkom savezu radnog naroda opć ine Trn je d je lu je v i š e od 37 .000 č lanova , u Savezu komu

nis ta 12.500, Savezu s indikata 47.000, Savezu boraca 3000, Savezu soci jal is t ičke omladine 27.000 članova. I u druš tvenim organizaci jama dje lu je ve l i k bro j radnih l jud i i građana . Svak i drug i s tanovnik ko

6



mune aktivist je Crvenog križa. U SOFK-i djeluje sedam tisuća, u Savezu rezervnih vojnih starješina tri tisuće, u Društvu »Naša djeca « 4300, Udruženju umirovljenika 3500, Savezu izviđača 1200, Vatrogasnom savezu 2600, Narodnoj tehnici 400 članova. Aktivnost radnih ljudi i građana ogleda se i u vrlo uspješnom razvoju općenarodne obrane i društvene samozaštite. O tome, uz ostalo, svjedoči Velika plaketa oru ža nih sn ag a SF RJ ko ja je dodij elj ena 1980. godin e našo j općin i za post ig nute uspje he u obram benim pri pre m am a.

Samoupravne interesne zajednice, koje su bitan element našega delegatskog društveno-polit ičkog sistema, vrlo su značajan oblik pomoću kojega radni l judi i građani upravljaju rezultatima svoga rada. N jihova su dele gatska osn ova sv i zaposleni ra dni lj u d i i građani nastanjeni na području naše općine. U našoj komuni osnovano je 13 samoupravnih interesnih zajednica. Njihove skupštine sačinjava 713 delegata, izabranih u 748 delegacija u kojima je ukupno 5440 delegata.

I na ra zv oju cje lo kupnog si ste m a in fo rm ir anja , kao bitnog i sa stavn ogdijela samoupravljanja radnih ljudi i građana, postignuti su zapaženirezultati. Poslije rata izlazila su na našem području samo dva tvornička lista. U 1980. godini redovno se izdaje više od 20 listova od kojihneki izlaze svakog tjedna. Osim tih informativnih glasila, na razini

općine izlazi svakog mjeseca od 1976. godine list koji (danas) nosiim e Trnje.

U planskim projekcijama grada Zagreba do 2000. godine značajnomjesto zauzima naša komuna. Do kraja ovog stoljeća stambeno-poslov-ni, kulturno-znanstveni i javni objekti trebalo bi da budu gotovo triput veći. Time bi bio definiran novi centar grada, odnosno Republike, sbitnim sadržajima republičkog i gradskog značaja. Izgradnja Nacionalne i sveučilišne biblioteke, Arhiva Hrvatske, RTV centra, Trga revolucionara itd. dat će novo obilježje našoj općini.

I ova j k ra tk i prik az gole m ih re zu lta ta ko je su post ig le dosa dašn je idanašnje generacije na području naše općine, a ne ogledaju se samo ubrojkama, zgradama, tvornicama itd. nego, što je is to tako značajno,

i u novim humanim soci jal is t ičkim samoupravnim odnos ima, svjedoči nam da samo na trasi koju je zacrtala Partija i čij i je glavni arhitekt i graditelj bio drug Tito možemo stvarati sretniji i bolji ž ivot.

Zato i ova m onogra fi ja nij e sa m o sj ećanje na slavne da ne , ne go i p u to k a z ka ko i dalje ra zvijati i čuva ti T it ovo i na še dje lo .

Izdavački odbor

7



Proš lo je četrdeset godina otkako su narodi Jugos lavije pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije pošli u borbu za oslobođenjezemlje od okupatora i njegovih pomagača. Socijalistička revolucija promijenila je kompletnu društvenu strukturu, način života i svijest cjelokupnog stanovništva naše zemlje, š to je veoma izraženo na Trnju,dijelu Zagreba, koji je od radničkog predgrađa postao gradsko središtes jako izraženim pr ivrednim, kul turnim i humanim sadržaj ima.

U monografij i se pril ično opširno govori o razvoju privrede Trnja,formiranju i razvoju KPJ i SKOJ-a, te sindikalnom pokretu. Obrađenesu različite aktivnosti radničke klase i naprednog stanovništva Trnjau doba kapitalizma i fašističke okupacije. Ponegdje je akcije radničkeklase bi lo potrebno promatrat i u š i r im druš tvenim, odnosno zagrebačkim relaci jama — osobi to ondje gdje pos toj i ukupnost i zavisnos tosnovnih procesa, š to nije bilo mo guće izbjeći.

U centru ovih zbivanja svakako je Željeznička radionica. U toj radionici(danas Tvornici željezničkih vozila »Janko Gredelj«) formirana je prva

p a r tij sk a org an iz acij a u H rva ts k o j 1919. go din e, a u osl obođenom Zagrebu 1945. godine prvi predsjednik Narodnooslobodilačkog odboragrada postaje dugogodišnji radnik te tvornice Dragutin Saili . RadniciŽeljezničke radionice bili su dobrim dijelom i stanovnici Trnja, a nji

hova je par t i jska organizaci ja preds tavl jala avangardu revolucionarnogaradničkog pokreta. Pod ut jecajem t ih radnika mijenja se klasna svi jes tt rnjanskog s tanovniš tva. Gubi se sel jačka s t ruktura, a osnovna pokretačka snaga postaju radnici — proleteri , iz čijih se redova regrutirajunajbolji radnički borci Zagreba. Uoči drugoga svjetskog rata na tom se p o d ru čj u n a s ta n ju ju d r B ožid ar Adž ija i ing. Z vonim ir Kavurić, in telektualci komunisti , koji osjećaju da je Trnje njihova sredina u kojojse slobod nije diše.

Među tisućama Zagrepčana odlazili su u partizanske odrede i jediniceradnici i s tanovnici Trnja. Iz njihovih redova iskalila se grupa izvršitel ja sabotažnih akci ja u okupiranom gradu, kao i grupa vojnih i pol it ičkih rukovodi laca u narodnooslobodi lačkoj borbi . Prema is t raživanj i

ma iz 1963, na Trnju su živjela 304 nosioca Partizanske spomenice 1941,a za slobodu domovine poginulo je više od četir i s totine Trnjana. NaTrnju je radilo i polit ički djelovalo desetak narodnih heroja među kojima Ivan Krajačić, Božidar Adžija, Janko Gredelj , Marko Belinić, AntunBiber Tehek, Josip Cazi, Božidar Dakić, Stjepan Debeljak Bil, Ivo Gluhak, Rade Končar, Otmar Kreačić, Rudolf Kroflin, Vinko Mcgla, Dragutin Saili i A ndrija Zaja.

U nas tojanju da se sačuvaju od zaborava i da se današnj im i budućimgeneracijama predoče revolucionarni događaji i radnički borci Trnja,Skupš t ina općine Trnje doni jela je odluku da se izrada ove monograf i je pov je ri In s titu tu za h is to rij u ra d n ičk og p o k re ta H rv ats ke u Zag re bu.Autori pojedinih poglavlja radnici su toga instituta: dr Bosiljka Janja-

tović, dr Mira Kolar-Dimitrijević, prof. Stanislava Koprivica-Oštrić, prof.Vlado Oštrić, dr Vojo Rajčević, mr Zdenka Simončić-Bobelko i prof.

Slobodan Zarić.

Radi njene namjene, nas tojalo se da knj iga bude pisana popularno,ali i da se suvremenim pristupom osvijetle društveno-ekonomske i političke pril ike, koje su našle svoga odraza u prošlosti Trnja, i revolucionarni procesi koji su kulminaciju dosegli u vremenu narodnooslobodi-

9



na mjestu današnje Pošte Zagreb 2. Ta je zgrada srušena 1936. godine, kad je građena nova poštanska zgrada. Taj je kolodvor imao svega tri kolosijeka. Južnijeod nje, sagrađena je 1884. godine pomoćna radionicaza manje popravke. Veći popravci i pregledi obavljanisu u glavnoj radionici u Budimpešti. Za ostale je kolodvorske poslove Južni kolodvor služio kao zajedničkaslanica. Zbog toga i zbog povećanog prometa u toku80-ih godina — 1880. Mađarske su željeznice otkupileod Društva južnih željeznica prugu Zagrcb-Karlovac,

pa je i to po većalo njih ov pr om et p re ko Zagreb a - bio je potr eban novi, veći ko lodv or , a za je dno s nj imi nova ložionica i radionica. Međutim, za trnjanski je p ro sto r bi la mno go va žn ija no va kolo dvor sk a zg ra da. Još 1883. godine velik broj Zagrepčana zahtijeva,uz ostalo, da se sagradi centralni kolodvor i željezničkastrojarska radionica. Grad se priprema za tu gradnju još 1884. godin e. G ra dnja je ov isila o m ađars ko j vlad ii Ugarsko-hrvatskom saboru, jer su željeznice bile udomeni »zajedničkih poslova« Ugarske i Banske Hrvatske (Hrvatske i Slavonije), što je praktično značilo danjima i u Hrvatskoj i Slavoniji upravlja mađarskaHada. Ugarsko-hrvatski sabor donosi zakon od 15.siječnja 1890. o gradnji kolodvora i radionice državnihželjeznica u Zagrebu. Za glavnu radionicu u Zagrebu pre dv iđen a je sv ota od 1,500.000 fo rinti . Već 1890. zapo-leli su radovi na nasipima i kolosijecima, a 1891. grad je nab av io ze m lj iš te i utv rd io p ro s to r za str o ja rn ic u .Kolodvorska zgrada , du gačka 158 m, z avrše na j e 1892,i radionica 1893. godine.Projekt je predviđao prilaze naseljima s one strane pruge, pre m a Savi. Gra d je pre uze o ob ve zu gra dnjedvaju paralelnih cesta, sjeverno i južn o od kolodvora.Zanimljivo je da je park na Tomislavovu trgu spušten'.bog zamisli o podvožnjaku ispod kolodvora. Usporedo je dogovoreno i uređenje Botaničkog vrla, uz

ostalo i da zakloni željezničke kolosijeke i da se bjeg ne podi zanje ogra de za že lje zn ičko zem ljište . Dručije je bilo istočno od novog kolodvora. Između noi stare kolodvorske zgrade sagrađena je posebna zgda za kolodvorsku poštu, a stepenice za pješački nahodnik izvedene su, na zahtjev grada, kroz zgradTa je zgrada - doda jmo da je po stojala do 1949. dine — tako zaklanjala na toj s trani kolosijeke i pšački nathodnik. I sama kolodvorska zgrada bila dog rađe na na istočnoj s tran i —s novim izlazom — 19

godine. Istočno od tadašnjega kolodvorskog područsagrađen a su 1911. dva kolosijeka uz Baroševu - našnju B ranimirovu — ulicu za istovar robe upućeu Zagreb.U stvaranju spomen ute industrijske zone - južnoistočno od novog kolodvora — bitne su pojave etap pro šir iv anje Par om lina — oso bito no va iz gra dnja 19nakon velikog požara 1906. godine; izgradnja Tvorn papir a 1893/94. go dine, koja je za po čela s proizvnjom 1895, a već tada je to bio kompleks od 12 zgradizgradnja tekstilne tvornice na Zavrtnici 1905. godin podiz anje no ve Gra dsk e plinare 1910. god ine.Takav razvitak južno od pruge i usporedo s tim šinje građevinskih i parkovnih blokova Donjeg gra

na jug do pruge — s urbanistički vrijednom zam»Lenucijeve potkove«, tj. niza parkova i reprezentatnih zgrada takvog oblika — doveo je do snažnih ktrasta između dvaju dijelova grada —zone građanskstambenih kuća, javnih zgrada i parkova do pru(Botanički vrt uređen je več 1890) i zone željezniindustrije i radničkih kuća i kućica preko pruge —veoma malom razmaku. Oba su kontrastna načina gradnje uz prugu pridonosila međusobnoj odvojenodvaju dijelova grada, koje će vezati zapravo samo jna cesta normalnog profila i kapaciteta (Savska cestali sa željezničkim brkljama. Karakteristično je da

Pogled na Donji grad i pusto Trnje oko 1870. godine

18



pri izg radn ji Glavnog ko lodvora grad bio nez ainteresiran za povezivanje Trnja sa Zagrebom, pa je Gradskaopćina odbila sudjelovanje u izgradnji prijelaza. Prihvaćeno je prekidanje Petrinjske ulice. Sagrađen jesamo pješački most. Podvožnjak ispod kolodvora nijenikad sagrađen. Situacija uz željezničku prugu rezervirala je i čitav ostali prostor do savskog obalnog

pod ručja za peri fe ri jsku urba nizac iju. Na sjeve ro istočnoj je st ra ni važna regu laci ja po toka

Medveščaka izvedena od 1894. do 1898. godine. Potok je prem ješten u novo ko rilo, is točno i jugo istočno oddotadašnjeg. Važnost tih radova pokazuje podatak da

je još 1898. Medveščak ujeze rio dan ašn ji Trg Re publike i navro Petrinjskom ulicom do Save. Novo je korito izvedeno od Save do pruge 1894, a provedeno jeispod pruge, istočno od kompleksa Glavnog kolodvora.Od pruge na jug potok je izveden u dvostruki otvorenikanal — sabirni kanal u luku južn o i istočno, te odvodni kanal dijagonalno na jugoistok, s funkcijomglavnog gradskog odvodnog kanala do Save, južno odŽitnjaka. Taj je zahvat stvorio osnovicu za proširenje pe rife rijske urba nizac ije — s indust ri jo m i radn ičk imstanovima - istočno od Glavnog kolodvora - na Stro ja rsku ce stu i pred io Na kana lu , sa Za vr tnicom . Zav rt

nicom se tada zove sjeverni dio buduće Držićeve ul.Usporedo s novom plinarom sagrađene su, preko puta,dvije zgrade sa 16 radničkih stanova, kao početak naselja Na kanalu.U ovom razdoblju još ne nastaje neko oblikovanjetrnjanskog prostora na istočnoj i jugoistočnoj strani,osim što se u taj otvoreni krajolik urezao već spomenuti odvodni kanal. Uz Lašćinu i Maksimir 1899. godine, gradu Zagrebu priključeno je i područje Žitnjaka i Petruševca ali urbanizacije tamo još neće biti. Na južn oj polovici tr njansk og pro stora u XIX i na početku XX stolje ća ne ma ve lik ih pr om jena. Kriv u-

dava zona ulica seoskog izgleda. Vrbik, Prudi, školskacesta, Krugc, pokazuje dokle se moglo stanovati bezredovitoga sezonskog poplavljivanja, ali s čestim izvanrednim plavljenjcm. Godine 1880, npr.. Sava dolazinekako do linije današnje Ul. proleterskih brigada, aiz Siska je po nabujaloj vodi doplovio parobrod. Sava

još i u XIX stol jeću pomiče svoje korito i obalno je pod ručje sp let ru ka va i rukavaca , ja ra ka i suhih korita. Trnjanska je cesta izlazila na Savicu, a između

nje i Save bio je otok »Nizoki« ili »Karmenjak«. Tasu svojstva Save, koja tek na području Zagreba mijenja obilježja brdske rijeke u nizinska obilježja, također predodredila trnjanski prostor za periferijsku ur ba nizaciju. Do kra ja XIX sto ljeća Trn je je poras lo po bro ju sta no vn ištva i bro ju kuća.Povećanje nesumnjivo treba pripisati već opisanojizgradnji u zoni duž pruge, tj. zapošljavanju s limu vezi. Ipak, život se još sporo mijenja. Godine 1860

Tabela 1.

BROJ KUCA I BROJ STANOVNIKA UTRNJU 1853—1898

Godina Broj kuda Broj stanu

1853 25 1521857 35 2281866 35 2641872 42 3051878 54 3051888 — 3961890 76 — 1898 — 652

1 L Dobronić, Periferija Zagreba u XIX stoljeću. Iz starog i novog Zagreba. II. 273.

Područje današnjeg Glavnog kolodvora oko 1890. godine



1911. godine, sagrađen, 1913, podvožnjak u produženjuKumičićeve ulice, od Mihanovićeve na Miramarsku, ali

bez izlaza na kakim do bru ce stu, je r Miram arska cestaima samo periferijski značaj. Na periferijsku urbanizaciju trnjanskog prostora ukazuju i podaci o stanovništvu i stambenom prostoru.Međutim, prostor Tmja važan je za grad radi smještaja značajnog dijela zagrebačke industrije.U ovom razdoblju Zagreb, kao društvena zajednica

pod građan sk im vodstvom , za ne maru je tr nja nsk i pro stor koji tako dolazi u periferijski, ali zbog blizinei oštro kontrastni odnos prema Donjem gradu. Ukidanje seoskog statusa Tmja i imenovanje ulica 1900.godine bilo je još uvijek formalna promjena. Međutim, istodobno se na tom prostoru nalazi znatan diozagrebačkoga industrijskog potencijala i postupno sveznačajniji dio radničke klase, pa ekonomsko i socijalnoznačenje Tmja već u tom razdoblju nadilazi njegov položaj i izgled pe ri fe ri jski urba niziran og i velik imdijelom još uvijek prigradskog predjela.

Urbanizacija Trnja u međuratnom

razdobljuZavršetak prvoga svjetskog rata, slom Austro-UgarskeMonarhije i osnivanje jugoslavenske države 1918. godine stvara za Zagreb novu situaciju s kompleksnim pos ljedicama. Za na šu temu tr eba ist aći da je urb anizacija Zagreba ubrzana, proširena na nove prostore,kvantitativno vrlo opsežna, ali kvalitativno veoma neujednačena.U urbanizacijskim procesima sudjeluje i područjeTmja s prilično značajnim udjelom. Trnje je sastavnidio prostora otvorenih daljnjoj urbanizaciji, sudjelujeu dijelu kvantitativnih rezultata urbanizacije, ali gai oštro opterećuje njezina slaba kvaliteta.Do 1918. trnjanski prostor još nije postao »geografskidiferencirana gradska četvrt«. U tom se vremenu uzhistorijski dvojni grad — Gradec i Kaptol - razvioDonji grad, kao »treći Zagreb«, tj. treća diferenciranacjelina. Oko njih je periferijski i prigradski prsten,veoma različitih obilježja — od četvrti vila i ljetnikovaca do četvrti željezničkih i industrijskih postro jenja, ra dničk ih ku ća i pr ig ra dsk ih sela i zaselaka.To je prsten u kojemu specifična periferijska i prigradska urbanizacija nije samo geografski nego i socijalno diferencirana. Njegov je sastavni dio i Trnje.U međuratnom razdoblju nagla urbanizacija istočno, južn o i za pa dn o od jezg re Donjeg grada - do 1918. pretež no izgrađene izmeđ u Ilice, dana šn je Ul. braćeOreški, željezničke pruge i Draškovićeve ulice —stvara

pro st ra ni »če tvrti Zagreb«, koji apso rb ir a dijelove dotadašnjeg periferijsko-prigradskog prstena. Trnje postaje sastavni dio toga Zagreba.U takvom razvitku Trnje dobiva određeniji oblik imeđe i ocrtava se u gradskom tkivu kao zasebni predjel. Unutar njegovih međa množe se raznovrsni ur

ban i sadr ža ji , razl iči te vr ije dnost i. Za to ćem o prikazati najprije promjene na granicama trnjanskog prostora, a zatim unutar tih granica.

Na zapa dn oj međi nalazimo popunjavanje Savske ceste po jedinim novim zg radama, među ko jim a ima i arhtektonski vrijednih, počevši od škole na uglu Cvjetni Koturaške ceste arhitekta Ivana Zemljaka, podignut1935, a i značajnih, kao što je, malo južnije, zgradza obrtnu školu, također djelo I. Zemljaka, 1937. nuglu Savske i Varaždinske ceste, tj. današnja zgradRepubličkog sekretarijata unutrašnjih poslova. Na Savskoj su cesti, međutim, nove zgrade samo tu i lamo

umetnute između sve trošnijih kuća »Predgrađa Sava«Dakako, zgrada ženske kaznionice, podignuta još 1877godine, daje ambijentu Savske ceste i nadalje posebnoobilježje. Dva nova željeznička podvožnjaka ispod pruge do Save (1932—39), iako malo g ka pacite ta, namijenjena periferijskim ulicama, proširuju veze Trnja Trešnjevke. To će dolaziti do izražaja i u nekim radničkim akcijama; ponekad će i ti podvožnjaci, sa željzničkim nasipom, imati ulogu u policijskoj »strategijirazdvajanja i suzbijanja demonstrantskih grupa. Tmeđusob ne veze spom injemo je r tek u ovom razdobl j postaju prilično važne za ob a pred jela . Na Savi će đoćdo promjene izgradnjom novoga željezničkog mosta1939, na istom mjestu (s malim pomakom, za širimmosta).

Na ju žn oj strani trnjanski prostor će u tom razdoblj bit i de finiran regu laci jom Save . Pita nje gr ad nje savskog nasipa »od željezničkog mosta do Trnjančine pokre nuto je 1920. godine, a na sipa uz Kuniščak 192Još u dvadesetim godinama, neregulirana Sava plavgotovo čitavo Trnje. Osobito su velike poplave 28studenog 1923. i 13. studenog 1925. Godine 1923. Savdolazi u blizinu pruge kod Glavnog kolodvora. Kartiz 1929. godine pokazuje da je Sava u osnovi regulrana. Nastao je karakteristični pravilni luk njenotoka na južnoj međi Trnja. Trnjanski nasip izgrađe

je u svojoj za pa dn oj polovici, od željezničkog mos ta dtočke nešto istočnije od trnjanske skele. Do sredintridesetih godina trnjanski je nasip produžen od Tnjanske ceste na istok i na nj nadograđen tzv. obram

be ni na sip u velikom luku na sjev eroistok , do Radn ičkceste, kod raskršća s Rapskom i Folncgovićcvom ulcom. Izvan te zaštite ostao je prostor oko Savicc. Ti nasipi još uvijek nisu bili definitivna zaštita.Trnjanski prostor će, prvi put, dobiti određeni obliki među i na istočnoj strani. Držićeva je ulica prođužena, kao prigradska cesta na nasipu, najprije dobrambenog nasipa, a zatim preko njega i dalje, prekoSavice, do Save. Na njenom će se završetku pojavit1940, novi savski prijelaz, koji nastaje na osobit načingornja konstrukcija željeznog mosta na Savskoj cestisagrađenog 1892, bila je, nakon proširenja Savskogmosta novom konstrukcijom godine 1939, rastavljenaotpremljena niz Savu i montirana na drvenim stupovima na završetku Držićeve ulice. Ovaj Jakuševačkili »Crveni« most, imao je međutim pretežno lokalnoznačenje.Trnjanski je prostor dobio određeni oblik i na sjeveroistočnoj strani. Izgradnjom Sajmišne (Heinzelovc) ulice, dvadesetih godina, oblikovan je trokutni prostoizmeđu Radničke ceste, Sajmišne ulice i željezničk

pruge koj i je po pu njen u većem di je lu in du strijskim pogonima. Uz Sajm išnu ul icu sa građen o je 1926. stočno

2



Stanovništvo Tmja do 1941. godine

i

1850 — 1918. Pregledom urbanističkog razvoja Trnjamože se pratiti i njegova demografska komponenta.Kao često plavljen — i od ćudi Save nezaštićeno

po dru čje — taj je te ri to ri j bio slab o nasel jen i prem a po pi su st an ov ništva 1843. na tom je podru čju živjelo jedva stotinu sta no vn ika, većinom poljo pr iv rednika .Starosjedioci Tmja bile su kmetovske obitelji, i tokmetovi grofa Oršića, koje je poslije baštinio grofKulmer; sjemenišni kmetovi i varoški kmetovi. Među prve treba ubro ji ti Pa lešćake, ko ji su se bav ili broda-renjem preko Save pa su imali naziv »brodari«, a iznjihove se kuće postavljao i starješina sela Trnje »sudac«. Kulmerovi kmetovi bili su i Kirini i Markulini.koji su se ženidbama pomiješali i uzeli zajedničkoime Kirin-Markulin.Sjemenišni kmetovi bili su Šćerbeci, Haraminčići i Ce-rovski, a varoški Bartolčići, Bešići, Dorolići, Fočići, Do-

mnjakovići, i Novoseli. Od njih je Josip Sćerbec, proda jom ze mlji šn ih pa rc ela do seljen icim a, pos tao na pri je lazu stoljeća jedan od najbogatijih ljudi Trnja.Ukidanjem kmetstva započinju prve migracije seljakaiz Turopolja prema Zagrebu, koji iz dana u dan postaje sve privlačniji centar radi svojih gospodarskihsadržaja. Na Krajčini, kao nastavku zagrebačke Pre-radovićeve ulice, naseljavaju se Cekovići, Petrovići iBartolčići, te Haraminčići i plemeniti Fočići.Poslije 1848. počeše doseljavati i novi stanovnici izHrvatskog zagorja. I dok Palešćaci osiromašuju, jer im je svu ze mlju odnijel a Sava popla vo m, ra dni Zagorc i(Babići, Jelačići, Zupančići, Kampuste, Spičeki, Mo-horići, Vajdići, Biškupci i Sitari) kupuju manje parcelezemlje, žene se sa starosjediocima, i sve se više učvrš

ćuju na tome području.Fočići, Dorotići i Gregurkovići nastanili su se najprijena otoku Nizoki. Međutim voda im je tako često uništavala imovinu da im je gradska općina dala zemljištena obali Savice, a Nizoki su kao gradski posjedzarasli šumicom.Sve do posljednje četvrti devetnaestog stoljeća glavnozanimanje tog stanovništva je poljoprivreda. Prema

»Spomenici Trnjanske škole«, u kojoj je njen prvučitelj Ivan Tomašić napisao »Osvrt na prošlosi«, jou doba otvorenja škole 1899. godine stanovnici Trnja

odijevali su se seljački i imali su seljačke običajeMuškarci su nosili opanke i visoke vunene čarapesive boje. Hlače su bile čohane i bijele, uvučenedonjim dijelom u čarape. Surinc su bile cinkastecrvenim suknom iskićene. Kabanica je bila bijela i srukavima, a zakapčala se gajtanom. Prsluk je bio bijelkao i hlače, a šešir crn i nizak. Seljanke su takođeimale opanke. Rubače su bile bijele, a surine bijelecrvenim suknom jako »nacifrane«. Udate žene nosilesu bijele peče, a djevojke bijeli rubac. Sva se bjelinatkala od konoplje.Svojim sadržajima i velikom potrebom za radnomsnagom ujedinjeni je Zagreb sve snažnije djelovao naTrnjane. Do godine 1870. željeznička pruga ne dijelgrad od Trnja pa se od 1853. do 1872. broj stanov

nika udvostručuje (Tabela 1), a stanovništvo Trnjasve više nalazi zaposlenje u izvanpoljoprivrednim zanimanjima.I pomalo — kako piše zagrebački slikar Malija Pokrivka — »Nekad trnjanske blatnjave livade gdje su pa-sle krave a svinje se kaljužale u sjenovitim vrbicima« pre tv ara ju se postupno u neorga nizi ranu i jedins tven uradničku naseobinu. Osiromašeni seljaci iz raznih predjela Hrvatske, koji dolaze u Zagreb u potrazi zazaradom, radije se opredjeljuju za stanovanje na Trnju, koje ih po načinu života podsjeća na mjestaodakle su došli, nego za stanovanje u podrumima i tavanima »gospodskoga« građanskog centra, gdje su imgazdarice propisivale i nadgledale način života, i gdje

je tube rkuloz a bila čes ti gost.Stanovništvo Trnja naglo raste, te se izgrađuju novekućice i provizorni stanovi uzduž vertikalnih putovakoji vode od Save ka centru grada. Te su kućice izgrađivane od otpadnih materijala Heinzelove pilane itrnjanskih ciglana, građene bez građevinskih dozvolana kupljenom — a kasnije i na iznajmljenom — zemljištu, i prema tome su imale privremeni karakter ko

ji se produž io i na pola sto ljeća.

27



Trnje — odvojeno 1870. željezničkom prugom od»grada« — postaje unekoliko radnički geto. Na Trnjuse naseljavaju radnici koji su radili kod Mađarskedržavne željeznice i na njenom provizornom kolodvoru,odnosno od 1892. i 1893. u Ložionici i Željezničkojradionici. Mnogi su željezničari na području Trnja,osobito na Martinovki i na Krugama, podigli svoje domove i donekle život stanovnika tog područja vezaličvrsto uz zbivanja na željeznici. Bilo je i ostalih vrstaradnika, ali su željezničari bili najbrojniji i uslijed

zaposlenosti u istom poduzeću zaokupljeni istim pro blem im a. Tak o se tu sa m oin ic ijativno fo rm ira že lje znička kolonija, koja je osobito pojačana u međuratnom razdoblju nastanjivanjem željezničara u željezničkim vagonima južno od Željezničke radionice.A proble ma je bilo dovoljno. Ra dničke su zara de bilemale, a stanovi su na prijelazu stoljeća jako posku pili, pa u trnja nskim kućic ama ra st e koncentr acij astanovništva, osobito samaca koji se zbog slabih zaradanisu usuđivali ni ženiti. Stanovanje u Trnju bilo je veoma nepovoljno. Broj tvornica u Trnju bio je neznatan, pa se ra dilo u »grad u«. Radilo se je dnok ra tn o s podnevnom stankom od jednog sata koja nije bila dovoljna da radnici stignu do svojih kuća da ručaju. Oniuzimaju glavni obrok u kutku radionice, jer za pre-

liranu u gostionici nisu imali novca. Neki su uzimaliobroke »za siromahe« u D ruštvu čovječnosti,1 ali jelo poistovjećivanje radnika i siromaha vrijeđalo mnogeradnike, pa se nisu htjeli koristiti uslugama togaJruštva.1 postepeno se naseljava M artinovka, Vrbik, Struge,Trnjanske ledine, Prudi a i Savica useljenicima iz raznih krajeva naše zemlje.Iz popisa stanovništva Zagreba 1869, 1880, 1890, 1900.i 1910. vidi se kako je raslo stanovništvo Trnja. God.1869. na području Trnja stanovalo je 295 stanovnikaili l,4°/o ukupnog stanovništva Zagreba koje je brojilo20.328 osoba. God. 1880. nalazimo tu 380 stanovnika ili1,3°/o zagrebačkog stanovništva koje broji 29.098 osoba.

Deset godina kasnije tu živi 526 osoba ili 1,35% od38.742 stanovnika Zagreba; god. 1900. 1041 osoba ili1,8% od ukupno 57.690 stanovnika Zagreba; i 1910.godine 2907 osoba ili 3,5% od ukupno 79.038 stanovnika Zagreba. Prema tome, ma kako Zagreb rastaoTrnje u njemu povećava svoj udio i uoči prvog svjetskog rata na tom području — urbanistički posve neuređenom i izraslom stihijski — živi 3,5% stanovnikaZagreba. Da u njemu ima mnogo mladih radnika pokaz uje i od nos m ušk ih i žensk ih stanovnik a. God ine1910. bilo je 1481 muških i 1426 ženskih stanovnika.Međutim detaljnijih podataka o stanovništvu Tmja i oodnosu poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovništva nemamo. Govoriti o stanovništvu Zagreba toga

vremena u cjelini ne bi imalo svrhe, jer na Trnjutada žive samo radnici i seljaci i njihove obitelji, pa bi i sl ik a klasno -p osjedov nih odno sa bila defo rm iranai netočna (Mira Kolar-Dimitrijević, Radni slojevi Zagreba od 1918—1931, Zagreb 1973). Trnje je za imigrante još uvijek samo spavaonica, i na tom područjutvornice i poduzeća, uključivši i Željezničku radionicu,ne zapošljavaju ni tisuću radnika.Sve veći broj stanovnika Trnja, čija djeca u malom bro ju po laze udalj ene osn ov ne šk ole u gra du , pri si lio

je za gre bačku gra dsk u općin u da sa gra di na Trnosnovnu školu. Ta je škola otvorena 7. listopada 189i njen prvi učitelj Ivan Tomašić proširio je značenškole, pretvorivši je u prvi sportski i kulturni cenTrnja, te je tako ta škola bila preteča današnjih bgatih kultumo-povijesnih sadržaja Tmja koje na to polju zau zim a danas prv o m je st ou odnosu na ostale zagrebačke općine (Mira Kolar-Dimitrijević, Pvijest osnovne škole u Trnju od osnutka do kra prv og sv je tskog ra ta ; Trnje, list Općine Trnje, siječa

do rujna 1981).Usprkos jakoj opoziciji roditelja, koji su zapošljavsvoju djecu već s 12 i 13 godina, rastao je broj polnika osnovne škole (Tabela 2).Porast učenika u jedinoj tmjanskoj školi svaka

je izvanr ed an . Škola je dvaput nad ogr ađiv ana (19i 1924), ali nije mogla zadovoljiti potrebe trnjanskstanovništva, te je tridesetih godina otvorena šku Ivkančevoj koja brojem učenika uskoro premaštmjansku školu.Treba istaći da je tmjanska osnovna škola bila jedkulturno-prosvjena ustanova na tom području i daimala i ima m nogostruki sadržaj.Porast broja učenika u školi odraz je rasta stanovn

va Tmja. Kolonije željezničara i plinarskih radnveoma su gusto nastanjene, ali je prit isak na ost p odru čja ta k o đer vr lo ve lik . T rn ja nska cesta, Mmarska cesta. Na kanalu, Kruge, dobivaju niz krajinskih uličica s malim kućicama i velikim b

je m stanovnik a, a sve je nase lj enij a i M ar tinovka — kao p ro s to r iz m eđ u M iram arske ces te i po toTuškanac — Vrbik i Sigečica, kao naselje južno odvodnog kanala. Prema gradskoj statistici iz 19 p re d je l ju g (g ra dsk i ko ta r T rn je i Vrb ik) im ao je 1910. do 1931. godišnji prirast stanovništva od 7,0i od ukupnog porasta grada otpalo je na taj pre12,72%, jer se njegovo stanovništvo povećalo od 45na 18.123 ili za 296,39%. Jugoistok (gradski koPeščenica, Zavrtnica južno od pruge i Sigečica) im

godišnji prirast od 19,09% odnosno 233 stanovniod 1910. do 1931. povećao se broj stanovnika na 80ili za 3340, tj. 77%, te je ta stopa najveća u Zagreiako je u ukupnom porastu gradskog stanovništvasamo 7,31%, dakle m anje nego na jugu.

Tabela 2.

BROJ UČ ENIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI U TRNJU OD 1899. DO

Godina J Dječaka J Djevojčica | Ukupno

111 129 240129 134 263181 165 346 _ _ 665

1 Podaci uzeti iz Spomenice Trnjanske osnovne Škole u Historijskomhivu u Zagrebu, a za 1930/31. iz Almanaha grada Zagreba za 1931. godstr. 185.

19051910191519181930

28



Privredni razvoj Trnja do 1941. godine

Privredni razvoj Trnja od 1850. do 1918.

1

U drugoj polovici devetnaestog stoljeća na Trnju selociraju neka industrijska poduzeća koja označavaju prve po četke nje go ve ka sn ije ve om a razv ije ne pre ra đivačke privrede. Ti su počeci bili vezani uz izgradnjuželjezničke pruge kao glavnog sredstva gospodarskog povezivanja ud aljenij ih kr ajev a. Že ljezn ica Sisak- Za-greb-Ljubljana-Trst 1862. omogućila je izvoz žitaricai brašna u Trst, pa je vjerojatno potaknula osnutakzagrebačkog paromlina (1862). Nakon tog a, a osobi to nak on Austro -uga rske nagodbe,1867, intenzivirala se gradnja pruge Budimpešta-Zag-greb-Rijeka, pa je na prostoru d anašnje Pošte 1 bilaizgrađena oko 1870. provizorna željeznička stanica, a1892. i Ložionica, te 1893. Željeznička radionica na sa-danjem prostom Tvornice željezničkih vozila »JankoGredelj«.Izgradnjom željezničke pruge prostor južno od pruge,koji je danas sastavni dio Tmja, postao je privlačnatočka za industriju u razvoju. No, kao že lje zn ička pru ga i in dustr ij a se u Zagrebu, pa i u Trn ju , razv ijal a p re m a in te re sim a A us trije iMađarske, više posljednje, jer je Hrvatska uz Mađarsku bila od 1867. politički i financijski usko vezana.Zbog položaja privredno nerazvijene Hrvatske u Habs bu rškoj , od no sn o Au stro-Ugarsk oj Mon arhi ji , razvojindustrije u Trnju bio je ovisan o vlastodršcima uPešti i Beču, koji su specijalnom ekonomskom poli

tikom usmjeravali razvoj naše cjelokupne industrije pre m a svoj im inte re sima. Razvoj in dust ri je usm jera vase i posredstvom novčanih zavoda u kojima dominantnu ulogu ima sfrani kapital. (Prva hrvatska štedionica,osnovana 1846, nije se dugo vremena upuštala u financiranje industrije. Na razvoju industrije prva se angažirala Hrvatska eskomptna banka d.d. u Zagrebu,osnovana 1868, i Hrvatsko-slavonska zemaljska hipotekama banka d.d., osnovana 1892.)

3 Zagrebačko Trnje

Zagreb je bio poznat kao središte prerađivačke djelanosti još iz srednjeg vijeka. Opskrbljivao je predmetma obrtničke prerade bližu seljačku okolicu, a takeđer i svoje građane i feudalnu gospodu. Šezdesetih gedina XIX stoljeća Zagreb je bio jedini grad u Hrvaskoj koji je imao više od 10.00 stanovnika. Međutimdomaći građanski elementi najradije su sve do počeka XX stoljeća svoje kapitale ulagali u obrt. Veća poduzeća u Zagrebu nastala su ulaganjem stranog i domaćega židovskog kapitala. U Zagrebu se usredotočila trgovina i bankarstvo, pa je Zagreb postao glavntrgovački i financijski centar Hrvatske u doba kapitalizma, i jako potrošačko središte. U Zagrebu je osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo devetnaest indutrijskih poduzeća s ukupno dvije tisuće radnika. Godine 1910. grad Zagreb je imao 10.985 najamnih radnika. Tada je u njemu bilo 107 industrijskih poduzećsa 6472 industrijska radnika. U poduzećima s više ocstotinu zaposlenih bilo je 2304 radnika, a takvih j

podu zeća bi lo 13.Trnje je u XIX stoljeću bilo selo. Trnje je karaktcsela zadržalo i na početku ovoga stoljeća. Seljački način života i način privređivanja još je uvijek bio dominantan, a mnoge obitelji bavile su se uzgojem povrćza zagrebačku tržnicu. Trnjani su također snabdijevalgrad mlijekom, a neki stanovnici Tmja bavili su se pr ijevo zom ko nj skom zapregom .Međutim industrija se sve više infiltrira na to područje. Industrija je brzo uvidjela sve pogodnosti smještaja uz željezničku prugu i na granici između gradske jezgre i vanjskih naselja.

Zagrebački pa romlin . Još u vrijeme izgradnje željezničke pruge Zagreb-Sisak bio je u Zagrebu formirankonzorcij od nekoliko kapitalista sa ciljem podizanjaindustrijskog paromlina u Zagrebu. Ta je grupa 17. V1862. dobila građevnu dozvolu za gradnju mlina, i već

potk ra j stu de no ga bila je do vršena glavna dvokatnazgrada uz istodobnu adaptaciju zatečenih zgrada za potrebe pa romlina . U Pa romlinskoj ul. 1. paromlin je

3



masa za impregniranje, petrol, smole, sirovi benzin (9vagona), katransko ulje, naftalin (4 vagona), kreolin,karbolin, pokosti za željezo.

N aj star ije za grebačko podu zeće as fa ltn e st ru ke »AntunRes, izrada asfalta, krovne ljepenke, žmirka i kamc-narsko poduzeće« nalazilo se na Radničkoj cesti br. 5tek od 1929. godine. Poduzeće se razvilo od asfaltnog

po duzeća ing. Ljude vita Dcutsc ha u Klaoničkoj 9a(danas Kraševa ul.), koje je bilo osnovano 1890. go

dine i imalo skladište u Koturaškoj cesti 46. Tvornica je 1924. godine imala električni pogon od 70 KSi 40—60 stalnih radnika, a proizvodila je razne vrsteasfalta, kila, razne masti, bitumen, različiti izolacionimaterijal, asfaltni kamen, brašno, ploče i kalranisala

je javn e povr šine u Zagrebu i izvan njega .U Miramarskoj cesti br. 43. bila je tvornica sapuna»Kollin«. Osnovana je 1921. godine s glavnicom od1,5 milijun dinara. Bilo je to manje poduzeće, ali prilično dobro opremljeno. Dnevna proizvodnja bila je2500 kg.U međuratnom razdoblju bila je u Miramarskoj b.b.kemijska industrija »Herkules d.d.« i »Tvornica sa pu na Kalčić« na Zav rtn ici 33 (p ri je je na istom bro ju bila Tvo rnica sa pu na »Tribor«), te ke mijska tvornica

»Viktorija« u Miram arskoj br. 5.Građevna industrija u Trnju bila je u poslijeratnimgodinama obogaćena s nekoliko novih poduzeća. »Trnjanska parna ciglana na dionice« u Tmjanskojulici 36 osnovana je 1920. godine i imala je glavnicuod 1,5 milijun dinara. Pripadala je interesnoj sferiPrve hrvatske štedionice. Ciglana je imala parni pogonod 60 KS i dvije preše.»Ciklop d.d. za građevnu industriju« osnovan je 24. VI1922. godine. Ulazio je u inte res nu sferu Prve hrv atske štedionice. Poduzeće se bavilo eksploatacijom

pi jesk a i šlju nka, izradom be to nsk ih pro izvoda , na bavom, prerado m , pr ijevo zom i trg ov inom građevnim,tehničkim i gorivim materijalom. Pijesak i šljunakvadio se na Savici i vagonetima dopremao u stova-

rište na uglu Radničke i Strojarske ceste (danas sjeverna strana Autobusnog kolodvora).»Pilot d.d.« za građevnu industriju (Radnička cesta22) osnovan je 1922. godine s glavnicom od 100.000dinara koja je 1923. godine povišena na milijun dinara. Tvornica je bila smještena u dvokatnoj zgradi;imala je električni pogon od 50 KS i 60—70 radnika.Raspolagala je različitim strojevima za miješanje iusitnjavanje ilovače i trima kalijevim pećima. Godišnje

je proizv odila 1500 razn ih peći. Poduzeće se bavilo proizvod njom i mon tažo m različtih peći, po stav lja njem različitih keramičkih proizvoda i prekrivanjemkrovova.U Tmju su bila još neka građevna poduzeća: »Greineri Varonig« (Koturaška cesta 44), »Tkalčić Stjepan«(Tmjanska cesta 52), »Dubsky i drug« (Paromlinska50). U međuratnom su razdoblju u Koturaškoj 40

bi la poduzeća: »Fran z Ig nja t, in dust ri ja m ra m ora igranita« i »Lignum, krovna ljepila«.Tekstilna industrija Tmja se u međuratnom razdoblju povoljno razvijala. U Tmju su, već prije povećanjacarinske zaštite 1925. godine, bila osnovana neka nova podu zeća tekstilne stru ke .

Reklama Tvornice laka »Moster d.d.« iz 1924. godine

»Prvu jugoslavensku tvornicu trikotaže d.d.« (Zavrtnica br. 42) osnovala je na početku 1924. godine čehoslovačka tvornica trikotaže iz Ascha, vlasništvo Christiana Geipela, I. Klausa i tt. Christiana Wagnera u

pro stori ja m a tvornice Oskara Sauera.»Zagrebačka tekstilna tvornica Vilim Reincr« na Zavrtnici 18 bila je pretvorena u trikotažu. Prešla je uvlasništvo Mavre Sauerbruna, dugogodišnjeg upravitelja tekstilne tvornice u Dugoj Resi. Pogonska snaga

bila je 125 KS, a pr i ra du pu nim kapa ci tetom zapošljavala je 250 radnika, pretežno radnica. Proizvodila je triko tažu , čarape i do nje rubl je . Tvorn ica je imala3000 vretena i godišnje je mogla ukončati 750.000

funti konca. Poduzeće je imalo vlastitu bojadisaonicui bjelionicu Na kanalu br. 6.

Meta lo-ma šinska indu strija u Trnju razvila se takođerintenzivnije n akon prvoga svjetskog rata.»Jugoslavenska industrija motora d.d.«, osnovana 1919imala je upravu i poslovnicu u Sudničkoj ulici br. 5(danas Amruševa ul.) a tehnički odio i radionice Nakanalu br. 5. Glavnica poduzeća bila je 1921. godine

msrat i h i mitZAGREB

NA KANALU 41

P R O I Z V O D :

SVIH VRSTI LAKOVA ZA OBRT,INDUSTRIJU I TRGOVINU, ŽELJEZ

N IC E , P O M O R S T V O I Z R A K O PLO VST VO , FIRNIS, ULJENE BOJE,

STAKLARSKI KIT.

B O J E :

KEMIČ KI Č ISTIH, KEMIČ KI ULJEPŠANIH I ZEMLJANIH BOJA.

43



među kojima i za objekte već u gradnji. Takvo stanje bi lo je poslje dic a te šk oća pri dobiv anju kre dit a i podizanju štednih uloga, pada stanarina i povećanja poreza na nekretnine. To nepovoljno djeluje na industriju i obrt u Trnju vezanim za građevinarstvo. Ci jene građev nom m ate ri ja lu pale su a pr oiz vodnja jesmanjena. In dust ri ja pa pi ra borila se sa stranom konkurenci jom . Ci jene papiru bile su pov eća ne , kao re zult atkartelizacijc. Zagrebačka tvornica papira teško je rea

lizirala proizvodnju, pa je 1933. godine ponovo imalaznatne zalihe, jer je poduzeće napustilo prodaju nakredit.Ekonomska kriza počela je u 1934. godini postupno po puštati . Poboljša nje pri lika u in d ustr ij i nakon krizeogledalo se u boljem korištenju kapaciteta, povećanju proizv odn je, bo ljem pla sm anu proizvoda, po većano muvozu sirovina i poluproizvoda i ostalog materijala, po veća nju bro ja zapos lenih ra dn ik a i p ora stu dobit i.U nekim proizvodima i dalje je bila jaka strana konkurencija. Privredno oživljavanje naročito se osjetilou onim industrijskim granama koje su radile za izvoz.Industrijska proizvodnja bilježila je lagani uspon, povećala se potrošnja i potražnja njezinih proizvoda, alime i zaposlenost. Međutim, industrija je i daljeosjećala nestašicu financijskih sredstava i novih kredita, a morala je otplaćivati i dugove. Mlinska i građevna industrija i dalje su bile u krizi. Situacija se bi i no popra vil a u sv im v rs ta m a te ksti ln e in dust ri je ,osim u proizvodnji čarapa jer je bilo previše tvornica.

4

1935 — 1941. četvrti period privrednog razvoja Trnja po čin je 1935. go dine , a tr a ja o je sve do slom a sta reJugoslavije. U tom razdoblju razvoj je podjednako zavisio od vanjskih i unutrašnjih faktora.

Investiciona djelatnost u oblasti industrije u razdoblju postepenog oživljavanja privrede zadržala je, u-glavnom, spori tempo koji je imala u vrijeme velike pr iv re dne dep re si je . Ulaga lo se pre te žno u m odern iz aciju postojećih, a manje u izgradnju novih poduzeća.Dio kapitala, naročito stranoga — koji zbog deviznihograničenja nije mogao uvijek iznijeti profite iz zemlje — investiran je u modernizaciju poduzeća radi povećanja nj ih ove konkure ntn e sp oso bnost i.Zbog štrajka. Za gr eb ačk a tv orn ic a pap ira nije 1935.godine radila dva i pol mjeseca. Modernizacija postro je nja , in st ali ra nje su vre m enih st ro je va, p ro š ir en je a-sortimana racionalizacija proizvodnog procesa i ostale

akcije 1936—1940. omogućile su znatno povećanje proizvodnje. Proizvodnja papira povećala se od 7,768.360kg 1938. godine na 9,611.811 kg 1939. godine, a s povećanjem je nastavljeno i 1940. godine.U prostorijama Zagrebačke tvornice papira smjestilose »Jugoslavensko bates d.d.«. Poduzeće je osnovano14. VI 1934. godine. Osnivači društva bili su: »Zagre

bačk a dio nička tv orn ic a p ap ir a d.d.« , »N at ro n — Pa pie r — In dustr ie A. G. (NAPIAG)« iz Beča i in dustr i ja la c Mav ro Sassler iz Za greb a. U pr ava je bil a na Je-

48

III EXPOSITION DU CONFORT DANS LHABITATION

Na grade Paspino j tvorn ici 1935. i 1936. godine na menarodnim izložbama

lačićevom trgu br. 12. Dionička glavnica društva b je m il ijun d in ara u v ri je m e os niv anja , a upla će nau cijelosti kod banke »Kreutzer d.d.« u Zagrebu bi p re d ra t b ila udvost ru če na. N aj vi še dionica, i40°/o, imala je tvrtka »Natron-Industrie A. G.«, 3Zagrebačka tvornica papira d.d. i 22% Mavro Sassvlasnik Sladkogorske tovarne Iepenke in papirja. Dštvo je proizvodilo velike vreće na industrijski nača bilo je zastupnik »NAPIAG-a«. Preuzelo je i poza proizvodnju vreća Zagrebačke tvornice papira, novan 1932. godine. U vrijeme kad je »Jugobates d. pre uzeo ta j pog on , u nje m u je ra dil o 56 ra dn ic a radnika. Pogon je tada imao dva stroja za pravljevreća, jedan za štancanje i šest šivaćih strojeva. Dštvo je montiralo nove strojeve i proizvodilo vrećedomaće tvornice cementa. Tvornica je proširila p

izvodnju i na vreće za potrebe mlinske i šećerne dustrije te vreće za pakovanje ugljena, gnojiva i nog ostaloga materijala. Proizvodila je i vreće od j

p re sv učene kre pom i katr ansk om na slag om . Potražtih proizvoda bila je smanjena od rujna 1936. goddo kraja ožujka 1937. godine, pa se radilo sa skranim radnim vremenom. Ista je situacija bila i u kim mjesecima 1938, a popravila se tek 1939. dine. Tada je bila provedena bolja organizacija ra 1940. godine nabavljeni su i neki novi strojevi. Bradnika je povećan od 65 u početku 1940. godine,143 potkraj godine. Proizvodnja je povećana od 4,150.komada vreća 1936. godine na 10,479.401 kom1940. godine.

Uoči drugoga svjetskog rata osnovana je na Tmju je d na tv orn ic a pap ir ne ro be. Od Za grebačke tvorn p ap ir a dio ničk o dru štv o »Golub d.d.« iz najm ilo dvokatnu zgradu u kojoj je montiralo 20 strojevazaposlilo 50—60 radnika na izradi razne papirne roBudući da je Zagrebačka tvornica papira imala 9dionica toga društva, snabdijevalo se sirovinama rektno od te tvornice a koristilo se i drugim uslugaZagrebačke tvornice papira (skladište, pogonska engija). »Golub« je imao dioničku glavnicu od milij



umanjilo nezadovoljstvo radnog naroda koji sve višedemonstrira protiv fašizma, tražeći rješenje gorućihživotnih problema radničke klase, općina je u Središnjem uredu za socijalno osiguranje dignula zajam od30,000.000 dinara, od čega je deset milijuna bilo predviđeno za otkup malih kuća na periferiji radi provođenja novoga regulacionog plana. Povedena je i akcijaza elektrifikaciju zagrebačke periferije, jer je oko11.000 stanov nika bilo bez stru je.

Zajam je dignut, te je ranije dugovanje gradske općineod 180 milijuna uvećano još za trideset. Međutim,zbog izbijanja rata, nestašice raznih sirovina, i sveveće brige i izdataka Gradske općine za opskrbu gradskog stanovništva živežnim namirnicama, sanacija gradske pe riferije jedva je zap očeta do travn ja 1941.

Prema tome je Trnje u čitavom periodu do 1941. za pos tavl jeno gradsko po dručje, neprive deno pravoj svrsi. Upravo s toga razloga Gradska općina nije nikadauložila znatnija sredstva za uređenje Trnja. te je nalom području živjelo gotovo isključivo radničko stanovništvo u teškim stambenim i životnim prilikama.S porastom trnjanskog stanovništva i povećanjem njegova udjela u sveukupnom stanovništvu Zagreba, zahtjevi trnjanskog stanovništva za uređenje materijalnih

uvjeta života postaju sve češći, ali u buržoaskomgradskom zastupstvu i Gradskoj općini, koja radi uinteresu kapitalističke klase, li zahtjevi nisu uvažavanite se revolucionarnost trnjanskog stanovništva povećava iz dana u dan što se više približavamo vremenudrugoga svjetskog rata.

Paromlinska 120, vrtlarsko imanje Antonije Hristov, djevojačko prezime Hajdenjak,iz zagorskog sela Nebojse. I nije se ni još mlada Antonija bojala, kad se izZagorja udala u Trnje za Jurja. Tu je Antonija čitav život radila u velikomlijepom vrtu, i poslije muževe smrti. Tu su se rađali sinovi a sada već i unučad.

Sinovi su školovani i zaposleni u gradskoj industriji.Radio-televizija Zagreb gradit će tu svoju veliku poslovnu kuću. Hristovi morašeiseliti. Ali marljiva Antonija, iako već baka, ne predaje se. Kupila je nešto zemljeu Blatu preko rijeke Save pa će tamo opet saditi povrće.Sklanja se vrijedna vrtlarica da ustupi mjesto neboderu, odlazi preko hiroviteSave a za njom se i dalje širi Zagreb.



Prijelaz iz osamdesetih godina u devedesete obilježava i niz tarifnih pokreta i štrajkova. U siječnju 1891.šlrajkujc grupa od 18 klesara na gradnji kolodvora državnih željeznica, zahtijevajući povećanje plaće pokomadu. To je, koliko znamo, prvi štrajk na područjukoje je na rubu trnjanskog prostora.Otvorenje kolodvora državnih željeznica, 25. srpnja

1892, i ostalih postrojenja povećalo je osoblje državnihželjeznica u Zagrebu (do tada su se državne željezniceslužile kolodvorom Južne željeznice). U Zagrebu nasta je nova ra dničk a sk upin a — radnika državnih željeznica. Njihovo je radno vrijeme bilo 10 sali. Jezgru teskupine čine radnici Radionice državnih željeznica. Isprva ih ima oko 200, zajedno sa službenicima. Već1897, radionica ima 350 zaposlenih, a 1900. 454 radnika.Ti su radnici važna skupina za zagrebački socijalistički aktiv oko lista Sloboda (izlaz i 1892— 1902; 1902. izlazi naizmjence s Novo m slo bo dom ), glasila Glavnogodbora Socijaldemokratske stranke u Hrvatskoj i Slavoniji (osnovana 1894) i u ilegalnim sindikatima (vlada

ban sk e Hrv at sk e sve do 1907. ne dozv ol java osn iv anje

radničkih sindikalnih organizacija, pa socijalisti osniva ju nelega lne s in dik ate na ko je se osla n ja i Socijaldemokratska stranka kojoj je banska naredba 1897.godine onemogućila da ima legalne političke klubove,tj. mjesne organizacije). Socijalistički utjecaj u Željezničkoj radionici dolazi do izražaja u sudjelovanju njezinih radnika u proslavama Prvog maja (od 1895), uširenju socijalističkog lista i, posebno, u pojavi radničkih dopisnika koji u Slobodi i N ovoj slobodi kritiziraju radne uvjete i odnose u radionici ili njezinim

po gonima: dug o radno vri je m e, težin u ra da, sl abuhigijensku i tehničku zaštitu, različite samovoljne postupke poslovođa i ostalih rukovodilaca i — specifično za mađarske državne željeznice — pojave mađarskog nacionalizma i šovinizma prema radnicimakoji nisu Mađari u zapošljavanju, radnim odnosimai različitim sporov ima i sukobima.Uprava je poduzimala mjere protiv »sumnjivih« radnika, pa je, npr., Dragutin Gorupić, otpušten, 1901, podsumnjom da je dopisnik Slobode. Zanimljiv je slučaj bra var a B. Duf feka , češk e narodnosti , o koje m u je sačuvano nekoliko policijskih izvještaja. Za njega sekaže da je »proputovao jedan dio Azije i Balkana«,uporno ga razlikuju od socijalista nazivajući ga anarhistom (to nije sigurna oznaka, jer još od spora između umjerenih i radikalnih socijalista osamdesetih godina policija u Austro-Ugarskoj manje-više izjednačavasocijaliste i anarhiste), a ističe se da često agitirameđu radnicima i vojnicima »u socijalističkoj krčmi«

u Petrinjskoj 17 (tj. u krčmi »Pučke zadruge za na bavu potr ebština« — soci ja li stičke konzu m ne zad ru ge). Duffek je bio, 1901, otpušten iz radionice, a policija ga je prognala iz Zagreba na 10 godina. To su prim je ri poj edi na čnog sudje lo vanja radio ničkih radnika u zagrebačkom socijalističkom aktivu.

U to doba nalazimo prve znake zajedničke djelatnosti radnika Željezničke radionice. U siječnju 1901. sastali su se radnici željezničke strojarske radionice

2

58

radi osnivanja obrazovnog i pjevačkog društva (nem po data ka da je ta akcija usp je la ), 1902. go dine gr uradnika protestiraju protiv teških radnih uvjeta.Tih godina još nema sindikalne organizacije. Pojedse radnici uključuju u strukovni sindikat kovinskih radnika, čije je osnivanje pokrenuto 1894, no i

je sindik at m ora o o sta ti u ne lega lnos ti . Pra vo će rj enje radnici Željezničke radionice naći u sindikaindustri jskog t ipa, t j . uključuju se u sindikat željezčara. Željezničari banske Hrvatske uključuju se u

rasli pokret željezničara Ugarske 1903. godine, sebno nakon skupštine željezničara u Budimpešti 2srpnja 1903.

Glavni je oslonac zagrebačkih željezničara bila ljeznička radionica, no, treba istaći, u suradnji zagrebačkim socijalističkim partijsko-sindikalnim tivom. Slobodna riječ, novi glavni list Socijaldemkratske stranke Hrvatske i Slavonije (izlazi od 19do 1914), bila je i glasilo hrvatskih željezničara. cijalisti u Zagrebu podržali su opći štrajk željezniču Ugarskoj i u Hrvatskoj i Slavoniij od 20. travn1904. U vezi s tim održa na je 28. tra vn ja jav na št ina u Zagrebu, al i ju je raspustio povjerenik grskog poglavarstva, kad je Vilim Bukšeg počeo go

riti o željezničarskom štrajku. Željezničari su se tasusreli s posebnim načinom ugušivanja njihovih štrkova — »militarizacijom«, tj. pozivanjem na vojobvezu, s ostajanjem na radu, ali uz podvrgavavojnoj disciplini.

U prvoj polovici 1904. radnici Željezničke radionimaju redovite mjesečne sastanke radi raspravljao aktualnim problemima. I tu zagrebački socijaliski pravci surađuju s njima. Npr., 1. srpnja radnradionice raspravljaju o propisima za st jecanje rovine, koja je tada prvi put uvedena za željezničaali s njima željezničari nisu bili zadovoljni, i na tsastanku govore Vitomir Korać, na hrvatskom jezikStjepan Turković mađarski , a Josip Jaklin njemač

— To uje dno dobro il u str ir a kako se pra ktičn o ra dvišenacionalnim radničkm sredinama s ciljem da ostvari jedinstvo radnika. — Radnici radionice bsu zastupljeni i na skupštini u Budimpešti, 26. srp1904, gdje se raspravljalo o mirovinskoj uredbi.Organizirani željezničari u Zagrebu, s težištem u dionici, nalazili su se u dvostrukim akcionim vezamBili su dio željezničarske organizacije u Ugarskoj vezi sa središtem organizacije u Budimpešti. Suravali su sa socijalističkim organizacijama u Zagrebu, akcionu vezu nisu dogradili u organizacionu, tj. n

pri stu p il i M eđu st ru kovnom loka ln om odboru Soc ijdemokratske stranke u Zagrebu koji je okupljaosjedinjavao sve socijalističke strukovne organizaci

Tako željezničari nisu bili organizacijski dio socijat ičkoga radničkog pokreta kojemu su ipak pripadu akcionom smislu i po osnovnim idejnim opredljenjima. Značajno je da ni željezničarska sindikalorganizacija u banskoj Hrvatsko nije bila legalnŽeljezničari su razvili vlastitu društvenu djelatnoOsim sindikalnih sastanaka priređuju i zabave, a rujna 1904. imaju i svoje društvene prostorije u Gavoj ulici 31.



voljni — rad na akord; pritužba ravnatelju nije doni jela uspjeha). Zbog toga se radn ičk a akt ivno st na stav lja. Tako je 12. ožujka 1905. održan sastanak o organiziranju, a zaključeno je i da se zbog skupoće bojkotiratvornička kantina.Tarifni pokret započeo je 25. travnja 1905. Radnici suzatražili skraćenje radnog vremena na 10 sati (radnovrijeme je trajalo od 6 do 18 sati, s podnevnim odmorom). s rokom za odgovor do 1. svibnja. Pristali su,

doduše, na produženje roka do 15. svibnja, ali su proširili zahtjeve i zatražili i ukidanje akordnog rada i povećanje plać. Dvadesetog sv ibnja daju ultim atumupravi: ili odgovor ili štrajk. Kad je uprava pozvala

po lic iju , radn ici su se razišli , ali su su tradan obustavili rad. Uskoro se broj štrajkaša povećao od stotinena 160 od toga 55 žena. Štrajkaške straže su prvogtjedna lako odvraćale manji broj štrajkolomaca, iakoih je policija u tome ometala. Do krize je došlo na

poče tku dr ugog tjedna (30. svibnja) , ka d se og lasim atvorničke uprave odazvalo više štrajkolomaca (nekvalificiranih radnika i težaka), a »okonjena« policija nasrnula na pojačane štrajkaške straže na prilazima tvornici i uhapsila pet radnika. Zatvoreni su i predstavniciMcđuslrukovnog odbora Vilim Bukšeg, Slavko Henč,

Tomislav Bešenić i još neki radnici, iako su predstavnici odbora došli da radnike umiruju i odvraćaju odsukoba s policijom. Ti su događaji pokrenuli zagre bačko radništv o na dem on stra ci je i suko be s po lic ijo muvečer, 29. svibnja, a pojavilo se i raspoloženje da se

državnih željeznica. Snimak oko 1900. godine

ide u generalni štrajk. Demonstracija je bilo i sdećih dana. Generalni štrajk ipak nije proglašen i nici Tvornice papira ostali su sami. Tvornička je upruspjela zaposliti određeni broj štrajkolomaca i navvećinu štrajkaša da se vrati na posao 7. lipnja. Dalmjere poduzela je policija. Franju Arzenjaka predalsudu, a niz radnika dobio je tipične policijske ka14 dana zatvora i pet godina izgona iz Zagreba.

Neu spjeli št ra jk u Tvornic i pap ira bio je veoma

rakterističan klasni okršaj: štrajkaši su imali svojoj strani moralnu solidarnost zagrebačkog ništva, ali ne i organiziranu masovnu pomoć, jesocijalističko vodstvo izbjegavalo takve borbe; prštrajkaša bio je savez tvorničke uprave i grad polic ije , pomanjkanje klasne svi jesti dij el a radni(štrajkolomci) i oportunizam socijalističkih prvakdanima uznemirenosti zagrebačkog radništva, zštrajka u Tvornici papira. Glavni odbor Socijaldkratske stranke je 2. lipnja odgodio kongres strazakazan za 11—12. lipnja.Ipak, pokret radništva Tvornice papira nije nestao

je radni štvo i njegov položaj tema soci jalis tičk e š pe, pa je pr ot iv od govornog ur ed nika Slobodne rStjepana Batta, 10. lipnja 1906, podignuta optužni

zbog članka »Radništvo tvornice papira« da božujku 1906. bio osuđen na osam mjeseci zatvora je izazvalo u grad u radn ičke de mon straci je . Istomjeseca zabilježen u Tvornici papira dogovor o orgziranju radnika. Na taj pokušaj obnavljanja orgacije tvornička je uprava, na početku travnja, rrala oglasom da ne dozvoljava organiziranje, a nici koji se organiziraju neće moći ostati u tvorPod takvim pritiskom autonomno organiziranje nika Tvornice papira u razdoblju nelegalnih sindine uspijeva. Nove su mogućnosti otvorene osnivanORS-a za tvorničke i nekvalifcirane radnike, koji sutada bili izvan strukovnih saveza. Nakon priprem1907. godine ORS je počeo djelovati od početka 1godine. U razdoblju relativno uspješnog razvitka

saveza, uoči njegove druge godišnje skupštine veljače 1912), nalazimo podatke o sastanku radTvornice papira, 18. veljače 1912, sa zaključkom pri st upanju ORS-u.

4

O radnicima Zagrebačkog paromlina već je navenekoliko početnih podataka. Godine 1900. to je skuod oko stotinu radnika. Nemamo brojnijih podatanjihovoj aktivnosti. Njima najbliža struka pekarradnika bila je prilično aktivna. Oko sredine pdesetljeća našeg stoljeća i mlinarski radnici im

svoju autonomnu sindikalnu organizaciju, dakakolegalnu kao i sve ostale. Potkraj 1906. mlinarska nizacija u banskoj Hrvtaskoj broji 96 članova. Pret bro j bit će radnici Zagrebačkog pa romlin a. U razdonakon legaliziranja niza strukovnih sindikata, a posnivanja i djelovanja ORS-a, nalazima da je ugrebu, u ljetu 1908, osnovana organizacija mlinarradnika koja se priključila Savezu radnika živonamirnica koji je bio pretežno sindikat pekarskih



nika. Paromlinski radnici bili su kasnije obuhvaćenikao tvornički radnici u ORS-u. U najaktivnijem i naj-

borb enijem ra zdoblju toga saveza , 1911— 1912, na lazimo i tarifni pokret radnika u skladištu Zagrebačkog parom lina (na početk u ožu jk a 1912). Zaht ijev al i su po ve ćanje plaća, a kad su odbijeni stupil i su u št ra jk .Aktivnost paromlinskih radnika obnovljena je 1914.godine, kad je socijalistički radnički pokret, nakonukidanja neustavnog Cuvajevog režima, živnuo, uključujući i organizacije ORS-a. Tarifni pokret u paromli

nu te godine doveo je do osjelnijeg povećanja plaća.

5

No va zagrebačka pl inara sagrađena je na t rnjanskom pro sto ru , 1911. godine . Tre ba sp om enuti da su ra dn ici u staroj plinari u Donjem gradu (1900. godine 53radnika) sudjelovali u radničkom pokretu. U razdoblju nelegalnih sindikata imali su samostalnu organizaciju, a nakon legaliziranja sindikata ušli su u Savezkovinarskih radnika Hrvatske i Slavonije (specifičnorješenje, jer su plinare u tehnološkom smislu kemijska industrija; no kvalificirani radnici plinare bili su

pre težn o metalci , zb og ra da na in stala cijam a, pa su se poveziv ali s osta lim kovin arim a; sl ičn o je bilo i s ra dnicima vodovoda i električne centrale).Položaj plinarskih radnika bio je u nekom pogledu

po vol jn iji ne go u ostalim tr n ja nsk im tvorn ic am a. Po.duzećc je bilo novo i moderno, dijelom i aulomati-zirano, higijensko-tehnička zaštita dobra. Sagrađena je i dobro ure đena zgra da s gard ero bom , um ivaon icom ,tuševima i blagovaonicom. U to doba, na primjer, rad

nici željezničke radionice, po sjećanju V. Krčeliručaju sjedeći na zemlji uz ogradu kroz koju objed dodaju žene ili djeca, a nemaju se gdje opraI onih 16 jednosobnih stanova za plinarske radni pre ko puta plinare , sa gra đenih kad i plinara , bi li za ono doba pristojni.

6

Podaci o radničkom pokretu, kako vidimo, ne obuhćaju sva trnjanska poduzeća. U nekima ga, kolmožemo prosuditi iz negativnog rezultata traganja poda cima, nije ni bi lo . To može vri je dit i, npr. , za nemlađa poduzeća, podignuta u razdoblju uoči svjetskrata, pogotovo ako su s nekvalifeiranom, pretežženskom radnom snagom prve generacije (npr. tetilna tvornica Vilima Rainera na Zavrtnici).

Mala poduzeća obrtničkog tipa koncentrirana suDonjem gradu, pa se i pokret radnika obrtničstruka odvija u prvom redu tamo. Uz podatke o rničkoj aktivnosti ponajčešće nemamo adresa, a pvjeravanje gdje se što događa upućuje uvijek na Dograd i susjedne predjele sjeverno od pruge. Općen

možemo reći da male skupine obrtničkih radnsudjeluju u akcijama većine svojih drugova u Donjgradu, ali bez istaknutijeg i u izvorima prepoznatljivudjela. Podsjetio bih samo da su to radnici ostruka: drvodjeljci, a u prvom redu stolari; građnari — ponajviše zidari, tesari i klesari; živežarradnici, na prvom mjestu pekari, a u Zagrebu u prratnom razdoblju još i mesari i kobasičari; odjeradnici, tj. krojači; kožarsko-obrtnički radnici —

Zagreb u vrijeme radničkog štrajka 1905, potaknutog štrajkom u Zagrebačkojtvornici papira

62



Glavni rezervoar plina od 10.000 kubičnih metara u vrijeme prvog puštanja urad 1910. godine

stolari i čizmari, opančari i kožari; kovinari — bravari i limari; soboslikari i ličioci; knjigoveški i karlo-nažni radnici; brijači. To nisu sve struke nego onekoje su zastupljene i na prostoru Trnja, koliko semože prosuditi prema nepotpunim podacimo o adresama. Neke su tvor ničke rad ničk e grup e, ka ko sm o vid jeli, bile u vezi s po jedinim sr odn im stru kovn im organiza

cijama, kao što su kovinarska i živežarska.Ima podataka po kojima se može prosuditi da uključuju i neka od tmjanskih poduzeća, iako ih izričito nespominju.

Npr. m eđ u po da cima o ak cijam a ciglansk ih ra dnikavalja zabilježiti podatak o štrajku u pet zagrebačkihciglana, koji je započeo 3. svibn ja 1906 (a ponov ljen je 3. sr pnja) , je r bi ob uhva ćao i Tvorn icu op ek a grofa Kulmera i druga na Krugama. Položaj ciglara — kojisu tada bili neorganizirani — pokazuju zahtjevi: zahtijevaju skraćenje radnog dana, koji je trajao od 2 ili 3 sata do 21 ili 22 sata, tj. 19 sa ti (!) na 14 sati (od 5do 19 sati) (!) i pism eno rje šen je o visinizarada.Povremenu aktivnost i organiziranost građevinskih i

ostalih nadničara (nekvalificiranih radnika na zemljanim radovima, niskogradnjama i si.), težaka, kako ihčesto nazivaju (obično su to radnici-seljaci s periferije, iz prigradskih sela i iz okolice) treba ovdjezabilježiti, jer je očito da je i Trnje davalo dio tihradnika.U razdoblju poleta ekonomske borbe, na sredini prvogdesetljeća, nalazimo, npr., vijest da su radnici iz sela

Jakušcvca, zaposleni na regulaciji Save (vjerojatnona području Trnja), stupili u štrajk, 13. ožujka 1905zahtijevajući da se rad na akord zamijeni plaćanjem po danu .Vijest iz svibnja 1906. da je osnovana organizacija težaka i težakinja (riječ je o građevnim nadničarima) sa400 do 500 članova imala je, može se prosuditi, određeno značenje i za trnja nsk o pučanstvo.

7

Iz pregleda koji je dan u dosadašnjem tekstu može seizvući i zaključak koje su akcije radničkih grupa na

podr uč ju Trn ja imale šir e zn ačen je za zagrebačkoradništvo okupljeno u socijalističkom pokretu.U razdoblju kada je Zagrebačko obrtničko-radničkodruštvo bilo osnovna organizacija zagrebačkog radništva i pod utjecajem socijalističkog kruga pristu

pan je pa ro m lin sk ih ra dn ika bilo je je dan od pozitivnih rezultata.Radnici Željezničke radionice bili su jedna od naj

većih radničkih skupina u Zagrebu i oslonac željezničarskog pokreta koji je. zbog brojnosti tih radnika irasprostranjenosti duž željezničke mreže, imao širokoznačenje, prelazeći granice banske Hrvatske, pa jezato i zbog svojih posebnosti (specifičan odnos prema državi; tendencije političke neutralnosti) bio važno područje djelovanja zagrebačkoga socijalističkogaktiva.

63



pod vo jnu up ravu . Tako je že ljezn ičarska gru pa ci ja uZagrebu ostala na okupu, ali dakako bez svoje organizacije. Djelovala je dalje samo kulturno-prosvjetnasekcija »Viktorije«, priređujući dobrotvorne priredbe.Radnički pokret u Hrvatskoj i Slavoniji počinje seobnavljati 1917. godine. To je razdoblje u kojem seveć vrlo snažno osjećaju posljedice višegodišnjega is-crpljujućeg rata. Radnici su u visokom postotku kaovojnici na frontama, a radničke obitelji trpe oskudicu.

Život je sve teži pa su i zahtjevi za promjenom radikalniji i odlučniji. Revolucionarna gibanja i socijalninemiri potresaju mnoge evropske zemlje, a u Rusiji

je , u veljači 1917, izb ila i po bi jedi la gra đansko-dem o-kratska revolucija. U tim koordinatama treba promatrati i akcije za obnovu političkih i sindikalnih organizacija radničke klase koje su, za Hrvatsku i Slavoniju, započele u Zagrebu. Godina 1917. bila je prvaratna godina u kojoj je proslavljen Prvi maj u Zagrebu — bez neke organizacije, pretežno izletima u bl ižu okolicu. Tra mvaj i su bil i ok ićen i cvijećem i zelenilom. Među radnicima većih tvornica i poduzeća prosla vili su ga i ra dn ici u Ra dio nic i drža vn ih željeznica. Nekoliko dana kasnije, 8. svibnja 1917, tri predratna aktivista socijalističkog pokreta, Slavko Kavu-

rić, Stjepan Turković (njega znamo i kao organizatoraželjezničara) i Josip Cimermančić podnose predstavku banu s molbo m da bud e dozvoljen ra d radn ičk im st ru kovnim savezima. Uz spomenutu trojicu potkraj svibnja se konstituirao Akcioni odbor, kao privremenorukovodeće tijelo socijalističkog po kreta.

U tom značajnom trenutku izbija štrajk u Željezničkojradionici. Započinje 29. svibnja 1917, a oko 320 sudionika zahtijeva povećanje nadnica. Trajao je tri dana,ali bez uspjeha. Štrajkaši su se našli pod trostrukim pri tisk om : vo jske koj a je »osigurala« radionicu izvanai iznutra, uprave koja je odlučila štrajkaše lišiti željezničkih legitimacija i karata za brašno i šećer iz kon-zumne udruge željezničara, i policije koja je »osiguravala« prolaz štrajkolomcima (oko 80 radnika od 400),a štrajkaše slijedila i ometala na svakom koraku (našlaih je, npr., na sastanku u najudaljenijem dijelu Maksimira). štrajkaši su 31. svibnja odlučili da se vrate na

posao.Štrajk nije bio izolirana pojava, nego je u vezi s istodobnim pokretom željezničkih radnika u Budimpešti(s Budimpeštom je, npr., bio u vezi radnik zagrebačkeradionice Janos Trinka). Zagrepčani su se pripremaliza štrajk mjesec dana. Namjeravili su se pridružiti pokretu u Budimpešti, ali nakon njegovog završetka stu pili su u štr ajk sami. — Koliko se pazilo na pokr ete željezničara na području Centralnih sila dobro pokazujevladina uputa Državnom nadodvjetništu u Zagrebu uveljači 1918, da se ne smije ništa objaviti o generalnom

štrajku željezničara u Poljskoj.Zbog ograničenja koja su obnovi radničkih političkihorganizacija i širenju strukovnog pokreta činile naredbe, uredbe i zakoni koji su ograničavali slobodusastajanja, govora, štampe i udruživanja, predana jeSaboru, 5. lipnja, predstavka u ime »socijalističkogradništva«. Tu je zabilježeno da je »Hrvatska danas

je dina zemlja u m on ar hi ji , u ko jo j po stoj i Bachov apsolutistički patent o društvima, pa je tako u čitavoj

5 Zagrebačko Trnje

monarhiji Hrvatska jedina zemlja u kojoj se nemože osnovali jedno jedino političko društvo«.Zato je i sastanak, na kojem je zatražena obnova strukovnih organizacija, održan 5. kolovoza 1917. uz pozivnice. Na lom skupu prihvaćen je zaključak da sekao prva opća strukovna organizacija obnovi Općiradnički savez (ORS). Zagrebačka podružnica ORS-aobnovljena je 9. prosinca 1917.Tako su se zagrebački radnici najprije aktivirali u

strukovnim organizacijama. Najveću grupaciju s Trnjačinili su željezničari i radnici Željezničke radionice.Važan je korak u aktivnosti željezničara bila obnovanjihova lista. Hrv atski že ljezničar izlazi od 15. studenog 1917, a uređuje ga Vjekoslav Kokolj, tipograf i

je dan od is taknuti jih zagrebačkih socijalis ta ljev ičara .List je izašao s pet brojeva u 1917. i 35 brojeva u 1918.godini (i dalje do kraja 1919), a bio je vidan znak ida se pokret željezničara obnavlja i da skreće ulijevo.I obnavljanje rada političkih organizacija počelo jc potk ra j 1917. godine. To je vr ije me kad u Rusiji izbija pro le te rska revo luci ja i njen om se po bjedom uspostavlja sovjetska vlast kao specifičan oblik diktature prole ta ri ja ta . Id ej na podva janja u međ unarodno m radničkom pokretu produbljuju se pod utjecajem loga pr

vog revolucionarnog prevrata koji je završio pobjedom pro le ta ri ja ta i ak tu al iz irao u radn ičkom pok re tu pitanje puta u socijalizam — revolucijom ili reformomSve su se te idejne kontroverze osjećale i u našemradničkom pokretu, pa su se oblikovale i dvije osnovne struje, lijeva koja je bila za samostalnu borburadničke klase i revolucionarni preobražaj, i desnakoja je bila za suradnju s pokretom građanske klaseza nacionalno oslobođenje i ujedinjenje jugoslavenskih zemalja, a u sferi ekonomsko-društvenih odnosaza integraciju u građansko društvo i borbu za poboljšanje položaja radničke klase reformama loga društva u njenu korist.

U parolama za Prvi maj i načinu na koji je proslavljen u pojedinim mjestima jasno se izrazila ta idejna

po dv ojenos t. U Akcionom odb oru većinu jc imaladesna struja pod vodstvom V. Korača i ona jc nasto

ja la da ovaj radn ičk i praz nik bu de u znaku bo rbe zanacionalno oslobođenje, dok je lijeva struja naglašavala klasni moment, internacionalnu solidarnost proletarijata, i specifične radničke zahtjeve, uz zahtjev zanacionalno oslobođenje i prestanak svjetskog rata

U Zagrebu je proslava Prvog maja protekla pod utjecajem desne struje »kao opći narodni blagdan«, jer

je de snica im ala prev last u Lokalno m od bo ru zagre ba čke mjesne pol itičke organ izacije i podružniceORS-a. Održana je velika skupština u »Metropol« kinu (danas »Zagreb«), nije vozio tramvaj i nije se radilou tvornicama, poduzećima i trgovačkim radnjama.

Tako su pristaše desne struje u Zagrebu imali većinu u političkoj i strukovnoj organizaciji. Lijeva strujauspijeva obnoviti Glavni odbor Socijaldemokratskestranke Hrvatske i Slavonije i dobiti u njemu većinu pa lako utjec at i na po lit iku st ra nke kao cjeline. Desničari su pak dobili većinu u upravi ORS-a. Ljeviciuspijeva da SDS HiS prekine suradnju s buržoaskimstrankama u Nacionalnoj koncentraciji, ali od jeseni1918. gubi prevlast u stranci. Desničari su to iskoristili

65



da se nizom radničkih manifestacija uključe u opću poli tičku borb u za nac io nalno osl obođ enj e pod vo dstvom građanskih stranaka. Tako je, 22. listopada1918, u Zagrebu provedena obustava rada i održanedemonstracije na koje je Lokalni odbor zagrebačke političke i s trukovne org an izaci je SDS HiS po zvaoradnike, ali je pozvao i »g.g. poslodavce« da ne ometaju obustavu rada i da se priključe radničkim manifestacijama.Velike ali mirne radničke demonstracije održane su

i 29. listopada na Markovom trgu, na dan kad jeSabor donio odluku o raskidu državnopravnih veza sAustro-Ugarskom Monarhijom. Letak Lokalnog odborazagrebačke organizacije najbolje je izrazio idejnuorijentaciju desnice — proletarijat mora aktivno sudjelovati u borbi za nacionalno oslobođenje i postaviti svoje posebne zahtjeve u novoj državi: »Radništvomora ne samo svim silama pomagati djelo narodnogoslobođenja nego i odmah istaknuti, što su njegovetražbine kod novog uređenja države. Proletarijat imadužnost, da u narodnoj borbi sudjeluje, ali i slobodu,da traži svoja prava spram države i društva.« — I utoj, po masovnosti i organiziranosti vrlo uspjelojakciji sudjeluju željezničari. Oni i radnici Tvornicekoža bili su najbrojnije skupine u okupljanju naPreradovićevom trgu, odakle se pod crvenim zastavama krenulo na Markov trg.I akcija za osnivanje radničkih vijeća, na koju je pozivao Glavni odbor SDS HiS, bila je pod punim utjecajem desnice. Tako je od revolucionarnih radničkihvijeća koja su, po uzoru na organe ruske revolucije,nicala u mnogim zemljama Evrope, ovdje ostalo samoime. U Radničkom vijeću za grad Zagreb bili su delegati Glavnog odbora stranke. Saveznog odbora ORS-ai izabrani predstavnici političkih i strukovnih sekcija,kao osnovnih jedinica socijalističkog pokreta.Usporedo s političkim pokretom razvija se sindikalni pokre t. U to ku 1918. go din e po ve ćava se čla nstvoORS-a, osnivaju strukovne sekcije i podružnice. Karakterističan je velik napredak u organiziranju tvorničkih radnika. U Zagrebu prvi put u svim tvornicama, koliko se iz podataka može prosuditi, ima sindikalnihorganizacija. Tako je i trnjansko radništvo postiglodotad najveći napredak u sindikalnom organiziranju.Organiziranje že lje zn ičara (u tome se ponovo angažiraoS. Turković) imalo je oslona c i u vlastitom listu. Zaželjezničare je bilo posebno važno da se organizirajui u novim okolnostima koje su nastupile s rasulomAustro-Ugarske (a s njome i njenog željezničkog sustava), izdvajanjem Hrvatske i Slavonije, s ostalim

ju goslave ns kim podru čj im a, u pose bnu drž avu i uspostavljanjem novih granica. Dva dana nakon osnivanjaDržave Slovenaca, Hrvata i Srba (29. listopada 1918),tj. 31. listopada, održana je veoma važna opća željezničarska skupština, s ciljem da se uspostavi jedinstveni Savez željezničara za sve kategorije i grupe za po slen ih . Gov ornici su bi li : Tu rk ović, Tk alčev ić, Boži-čević, Stanić i Dokmanić. Na skupštini su izabrani od bori org anizaci je i povje re nic i za žel je zničk u ra dio nicu, te delegati za konferenciju Socijaldemokratskestranke, za Radničko vijeće i za pregovore s Narodnim vijećem SHS (sekcijom za željezničare), čiji je

povjere nik za že lje zn ice, Većeslav Vild er , priznao ganizaciju, 25. studenoga, kao »jedino kompetenzastupstvo željezničarskih interesa«. Željezničarska ganizacija okupljala je ljude različitih uvjerenja i redjeljenja, ali je za to i slijedeće razdoblje karakrističan ljevičarski utjeca j. N a kra ju , naz načim o jo š je dnom ne ke važn ije po jaŠtrajk u Željezničkoj radionici 1917. bio je jedan znakova obnove radničkog pokreta u Zagrebu. U to1918. godine trnja nsk o je radn ištvo pridon ijelo

nom uspjehu ORS-a u organiziranju većeg broja grebačkog radništva nego do rata, posebno u tvocama. Potkraj rata organizirano zagrebačko radništs trnjanskim skupinama, osobito željezničarskom, državalo je političke akcije za rušenje Austro-Ugarsobustavljanje rata, otcjepljenje Hrvatske i jugoslavsko ujedinjenje. Na toj osnovici su akcije koje su krenuli desni socijalisti dobivale masovnu podršDjelovalo je i očekivanje da će se u razdoblju pvrata ubrzo ostvariti političke i ostale društvene forme koje nisu postignute za dva i pol desetljorganiziranoga radničkog socijalističkog pokreta u Astro-Ugarskoj. Ali, vrlo brzo će se pokazati da većzagrebačkog radništva ne slijedi desne socijalistelje od spomenute za je dnič ke os no vice — u politisuradnju s jugoslavenskim građanstvom i uključnje u politički poredak nove, jugoslavenske državenego prihvaća lijevu politiku borbe za otvaranje relucionarnog procesa u novoj državi.

Položaj trnjanskog radništva i stanovništdo 1918. godine

1

Položaj radništva do prvoga svjetskog rata mijen

se iz godine u godinu. Privredni rast Zagreba bio p ra će n pora sto m b ro ja ra dnik a, pa je i ra dnička kl p osta ja la sve sn ažnij i sloj u d ru štvenoj str u k tu ri greba. Ali zbog jake konkurencije industrijske robe pri v re dn o ra zv ijenij ih dijelo va M onarhije, borb a di jobrtničkih poslodavaca za opstanak bila je veomaška i mogla je uspjeti samo pomoću nižih cijena roKako bi to postigli, poslodavci su nastojali sman pro iz vodn e trošk ove sl abim p la ćanje m naj am ne rne snage, dugim radnim vremenom i zapošljavanjvelikog broja šegrta.Socijalno zakonodavstvo razvijalo se sporo i tek 1891. godine zakonom ograničen rad u nedjelju i udeno osiguranje u slučaju bolesti. Zapošljavanjem

ćeg broja nadničara i težaka poslodavci su uspijevizbjeći obvezu osiguranja radnika u slučaju nesrena poslu, a zakon protiv skitnica omogućavao je bžoaziji da se oslobodi suvišne i ostarjele radne snaRadničko stanovništvo Trnja bilo je potkraj devetestog stoljeća malobrojno, te je još uvijek prevlavao seoski mentalitet. Međutim s nastajanjem notvornica uz prugu radničko se stanovništvo Trnja većava useljavanjem radne snage iz raznih dijelo

66



C a r v a l c e r a

Humoristički prikaz bijede zagrebačkog radništva potkraj prvoga svjetskog rata

reducira i plinska gradska rasvjeta i dolazi do sveveće orijentacije na sigurniju električnu struju. Potkraj rata, zbog istrošenosti instalacija, plinara je bilau gotovo neuporabivom stanju, te radništvo ima bi jedne pla će.Uslijed nestašice hrane i zamrznutih zarada, položajradnika u Zagrebu bio je veoma težak. Radno je vri jeme za vr ije me ra ta pr od už en o na 12 sa ti , a radn icisu u poduzećima važnim za ratnu privredu povojni-čeni i stavljeni pod vojne zakone.Istodobno se pogoršava i ishrana. Uslijed vojnih rekvizicija u selu, na tržište Zagreba stiže sve manjenamirnica. Zbog opće nestašice namirnica, radništvonije imalo novca da kupuje hranu na crnoj burzi iod preprodavača, jer je to nadilazilo njegovu kupovnumoć. Gradska općina organizirala je aprovizaciju sa

zadatkom da snabdijeva građanstvo najpotrebnijimživežnim namirnicama. Međutim kontingenti brašnadobivani od Zemaljskog gospodarskog povjerenstva postali su već 1915. nedovoljni. U 1916. žilo se već moralo nabavljati u Rumunjskoj, a brašno u količini od25 dkg dnevno dijelilo se građanima na krušne karte.Od 1916. davala se na karte i mast, a gradska apro-vizacija osnovala je i vlastitu mesnicu. Na žalost, apro-vizacija je u osnovi imala više lukrativni nego humani

karakter. Njen je promet neprestano rastao i poslovala jc bez gubitaka, zahvaljujući skoku cijena robikoja se prodavala građanstvu. Vrijednost prometa a-

prov izac ije ne pres tano se povećavala i u 1916. godinidostiže 14,567.726 kruna, u 1917. 79,000.000 kruna, a u1918. god ini 129,875.434 krune . Vezana trgovina odnsila se na žitarice, šećer, petrolej, krumpir i meso.Ostali artikli nabavljali su se u slobodnoj prodaji.Uslijed zastoja u saobraćaju potkraj rata, opskrba

građana hranom i tvornica sirovinama sve više zapinje. U odnosu na 1916. godinu, kad jc na zagrebačkuželjezničku stanicu prispjelo 59.758 vagona, 1918. jeistovareno samo 30.919 vagona, premda treba reći da

je to ipak više nego u mirno dopskom vrem enu pr ijerata, kad je taj broj bio nešto ispod 30.000 vagona.U proljeće 1915. Gradska je općina počela na svojojekonomiji gajili povrće potrebno za prehranu građana. Na 50 rali ze mljišta po sađe no jc povrće i krum pir,i uskoro su vrtlarija na području današnje Cvjetneceste i ekonomija na Kajzerici preko Save postalenajjači producent povrća u gradu. Ekonomija je imalai krave, te su se djeca u gradu snabdijevala mlijekomna karte.Međutim su problemi prehrane postajali sve leži. Grad

je dru štvu za pre hra nu si ro tin je pod nazivom Prehranastavio na raspolaganje prizemlje Umjetničkog paviljona kod Glavnog kolodvora, te je ondje otvorenaradnička menza u kojoj se prehranjivao velik brojradnika. Ali su vlasnici Prehrane manipulirali radničkom hranom tako da su iz rata izašli kao najbogatijiljudi Zagreba.

Zbog teškog rada i slabe ishrane javljaju se zarazne boles ti, a od tube rkuloze st ra daju os ob ito radn ičkadjeca o kojoj se nitko ne brine, te lutaju gradom uvrijeme kad majke rade. Grad je preplavljen vojnicima te su pune ne samo kasarne u Ilici, već je bila pun a vo jn ika i ko njan ičk a vo ja rna na Selskoj ces ti, asagrađeno je u tom području i na Južnom kolodvoru

i nekoliko novih vojnih zgrada baraknog tipa. S frontase dopremaju bolesni i ranjeni vojnici, a sve jc punijai zarazna bolnica na Zelenom brijegu, u koju svečešće dolaze i brojni građani, osobito sirotinja, usli

je d sla be ishran e ne otporn a na zaraz ne bolesti . Potkraj rata španjolska gripa dobiva epidemijski karakter, i od nje je 1918. godine umrlo u Zagrebu 861 oso

ba, a u 1919. godini i mnogo više.U to je vrijeme borba radništva borba protiv gladi iniskih nadnica. Uslijed militarizacije većine poduzeća,i strogih postupaka prema onima koji se nisu uključili u proizvodnju, ta je borba znatno otežana. Strukovni listovi i djelovanje sindikata zabranjeno je ne

po sred no nako n ob jave ra ta 1914. godine.Bez sindikalne organizacije, a zbog djelovanja ratneinflacije i zamrznutih plaća, životni standard radničkeklase silno je opao. Prema predratnim godinama, ci

je ne su pre hrambe nih na mirn ica i odjeće po rasle 1917.za 400—600%, a plaće samo za 30—100°/o. Za svojudnevnu zaradu od tri krune radnik jc mogao 1917.kupiti samo kilogram krumpira.Radnici su već 1915. zatražili veće nadnice, ali je vlastzabranila svaku takvu akciju i onemogućila radništvu

69



Trnje u organizaciji i djelatnosti KPJ u Zagrebu u razdoblju između dva rata

Uvod

Razvoj, djelatnost i širenje utjecaja komunističkog pokre ta na podru čju Tm ja može se p ra ti ti i ocjen jivati jedino u cjelini povijesti revolucionarnog komunističkog pokreta u Zagrebu. To je dijalektička uza

jamnost. Pisa ti po vi jest dje lova nja ko mun ističko g pokreta na području Tmja, kao dijela Zagreba, znači

pisat i po vi jest part ij sk ih se kc ija ili ćel ija ko je su dje lovale u trnjanskim poduzećima, kao dio jedinstvenezagrebačke mjesne organizacije KPJ. No to istodobnoznači zabilježiti i akcije i događaje koji se zbivaju naTrnju, kao specifičnoj životnoj sredini dijela zagre bačko g radn ištva. To znači bilje ži ti i ak cije na ostalim prostorima grada koji su u političkom životu Zagreba centri zbivanja. Kolone demonstranata običnosu se formirale upravo u poznatim radničkim dijelovima Zagreba, Tmju i Trešnjevci, a u njih su se i

povlačile , je r po lici ji je bilo lakše kont ro li ra ti centa rgrada nego mnoge male i krivudave ulice i uličice njegove periferije. U tim malim kućama kriju se ilegalci,dolaze kuriri, održavaju se sastanci. U razdoblju odzabrane KPJ do diktature u tim malim kućama periferije odvija se brojna ilegalna aktivnost. Tu se skrivao i održavao sastan ke Đ uro Đ aković, tu je dolazioJosip Broz Tito, tu su stanovali i brojni radnički aktivisti. Na trnjanskom nasipu su Rodoljub čolaković iAlija Alijagić razgovarali u srpnju 1921. o atentatu naautora Obznane ministra Milorada Draškovića, a na livadama Tmja i Savice okupljala se revolucionarnaradnička omladina.Udio Tmja u revolucionarnoj povijesti Zagreba između dva rata bit će prikazan u dvije osnovne cjeline,karakteristične i za povijest komunističkog pokreta uJugoslaviji — razdoblje legalne djelatnosti komunističkog pokreta (1919—1921) i razdoblje ilegalnosti kaodoba pripreme revolucije (1921—1941). To je niz godina u kojima jugoslavenski komunistički pokret, ko jem u je jezg ra i av an ga rd a Kom un istička part ij a Ju goslavije, prolazi, nakon početnog poleta, kroz mnoga

teška razdoblja ali se u njima izgrađuje u pokret rcrevolucije. KPJ prolazi razvojni put od osnivanja

progr am skog opr ed je ljenja za revo lucion arni put razrješavanju društvenih suprotnosti do takve idejne

pro gram sk e orije nta cije koja će jo j om ogućiti da sizgradi i izraste u partiju revolucije, da svojom revolucionarnom praksom pridonese i idejnoj riznici marksizma i revolucionarnoj praksi međunarodnoga komunističkog pokreta.

Trnje u organizaciji i djelatnosti KPJ uZa grebu u razdob lju legalno sti (1919— 1921

Proklamacijom ujedinjenja 1. XII 1918. i konstituiranjem zajedničke države — iako je to bio kompromi

nacionalnih buržoazija i monarhije — ostvarene suosnovne pretpostavke za ujedinjenje do tada posebnihradničkih pokreta jugoslavenskih zemalja.Akcije za ujedinjenje obilježene su već spomenutimidejnim kontroverzama i u radničkim pokretima ostalih jugoslavenskih zemalja. Tako su se gledišta izražavala u lepezi od krajnje desne, socijalpatriotskc reformističke orijentacije do krajnje lijeve, koja jc

prist aja la uz ko mun ističku str uju u međ unarod nomradničkom pokretu. Ti »internacionalni socijaldemokrati«, kako su se u početku nazivali, imali su zauzor idejnu orijentaciju i organizaciju Boljševičke partije u Rusiji, želeći se, poput proletarijata u Sovjetskoj Rusiji i u Mađarskoj Sovjetskoj Republici, iz boriti za vlas t i državu radn ičke kla se — u općem

toku svjetske p roleterske revolucije.Ta lijeva jezgra bila je u nekim obnovljenim socijaldemokratskim strankama dominantna a negdje sekao manjina, borila za utjecaj na akcije stranke il

po jedinih organizacija.Radikalizaciji lijevih struja snažno pridonose prvi organizirani povratnici iz Sovjetske Rusije koji su tamoosnovali Komunističku partiju (boljševika) Srba, Hr

71



vala i Slovenaca, ali se, došavši u zemlju i vidjevšida je pokret u snažnom zamahu, uključuju u njega i

pridono se nj egov oj ra dikal izac ij i.Jugoslaveni su sudjelovali i u mađarskoj revolucijii u njenoj obrani od intervencije. Revolucija i uspostava republike sovjeta, odnosno radničkih vijeća, uMađarskoj snažno je utjecala i na prilike u jugoslavenskim zemljama u pravcu revolucioniranja, uz neposrednu podršku u osnivanju Komunističke part i je uJugoslaviji.

U prvoj grupi aktivista, povratnika iz Sovjetske Rusije bili su Vladimir ćopić i Nikola Kovačević, kojisu došli već u prosincu 1918. godine. Povezali su se snajistaknutijim aktivistima ljevice u Zagrebu i započeli rad na osnivanju ilegalnih ćelija — koje su imale

biti je zg ra bud uće kom unis tičk e parti je .

U siječnju 1919. osnovana je ilegalna ćelija i u Radionici državnih željeznica. U grupi ilegalnih aktivista,koji su radili među željezničarima, spominje se Stje

pan Tur ko vić, koj i je lega lno bio ta jn ik OR S-a i u p ravitelj konzumne zadruge željezničara.Tako ojačana lijeva struja započela je obnovu pojedinih predratnih strukovnih saveza, osiguravši sebi ve-činu u njima nasuprot ORS-u. Još u listopadu 1918.konstituirali su se u Zagrebu željezničari i izabrali

pov jerenike u sv ojoj radionic i.U stranci ljevičari nisu uspjeli osvojiti vodstvo, pa>u se odlučili da konstituiraju Akcioni odbor ujedinjene opozicije (Akcioni odbor ljevice) sa zadatkomla za svoju orijentaciju pridobije većinu mjesnihstranačkih organizacija. Izdvojili su se u toku Zemalj-vke konferencije SDS HiS, koja je održana u Zagrebu>tl 26. do 28. I 1919, najvjerojatnije baš 28. siječnja,ledan od najvećih uspjeha ljevičara bilo je osvajanje'.agrebačke Mjesne političke organizacije SDS BiS. Naskupštini održanoj 18. III 1919. većina sekcija u sas-lavu mjesne organizacije priklonila se ljevici. Skup

ština jc donijela zaključak da će poslati delegate naKongres ujedinjenja, koje je odmah i izabrala. Izabran je i novi lokalni politički odbor.

Dvdjc moramo objasniti da su se socijalističke stranačke organizacije s većim brojem članova dijelile nasekcije po strukama. Tako je bilo i sa zagrebačkomorganizacijom. Strukovne sekcije nisu bile teritori

jalne je din ice, već su pokrivale čit av gr ad . Najve ćasekcija, kojoj su pripadali i članovi stranke s Trnja,

bila je žel jezn iča rs ka.

Partijska ćelija (ili sekcija) u Radionici državnih željeznica, prema sjećanju Dragutina Sailija, i pisanjuIvana Saboleka, osnovana je na sastanku grupe aktivista između 20. i 24. travnja 1919. u domu sindikata

željezničara u Petrinjskoj ulici br. 42. Organizaciju jeformiralo 10 članova, a imena se znaju ovima: DušanPalandžić, Viktor Kučinić, Stjepan Pećnik i DragutinSaili.

Danas je veoma teško sa sigurnošću točno utvrditio kakvom je događaju ri ječ. Najvjerojatnije je to biokonstituirajući sastanak sekcije željezničara u Mjesnoj političkoj organizaciji SDS, nakon što je ona, naskupštini od 18. III, izabrala novo rukovodstvo i pri

klonila se ljevici. To potvrđuje i potpis Viktora Kunića među predstavnicima sekcija nekoliko dana knije.

Ako nije bila riječ o konstituiranju sekcije, onda vjerojatno u sjećanjima aktivista već spomenuti gađaj iz siječnja 1919, kad je formirana ilegalna ć

ja u ra dio nic i, pom aknut tr i m je se ca kas nije .Akcioni odbor ljevice i Lokalni odbor zagrebačke msne političke organizacije uputili su zajednički progsocijaldemokratskom radništvu u Hrvatskoj i Sla

niji u kojem su objašnjavali postojanje dviju struu stranci, osuđujući ministerijalizam i socijalpatrlizam desnice i pozivajući ga u redove međunarodnorevolucionarnog proletarijata i na osnivanje jedinstne socijalističke stranke u Jugoslaviji.Proglas su potpisali članovi Akcionog odbora ljevi Lokalnog političkog odbora, kao i predstavnici scija.

Kako nemamo drugih izvora, nemoguće je ustanovkojim su sekcijama pripadali potpisani i gdje su dili. Znamo da su Stjepan Turković i Viktor Kučinradili među željezničarima. Kučinić je očito bio prstavnik sekcije željezničara u rukovodstvu mjesne ganizacije.

Iako je sačuvan popis zagrebačkih delegata za Kgres ujedinjenja, s oznakom struke kojoj pripadauglavnom se ne zna gdje su bili zaposleni. Dva delegata bila neposredno zaposlena na željeznici Josip Adam, željezničar, i Ivan Franić, željeznički novnik. Među delegatima je i Stjepan Turković, rnatelj željezničarske konzumne zadruge.

Među željezničarima je bila aktivna i Anka Mihokoja je od ožujka 1919. radila u njihovom sindikaa pripadala je i ilegalnom komunističkom aktivu.Kongres ujedinjenja imao je bit i održan u Brodu Savi, ali je zbog zabrane ministra Pribićevića u pljednji čas sazvan u Beogradu. Lijeva struja u SDHiS — ne cijepajući stranku, a zahvaljujući radu s

ga ilegalnog i legalnog aktiva — uspjela je da se ćina mjesnih organizacija izjasni za platformu na

jo j je st vorena je din stv ena str anka, u Beo gr ad u Kongresu ujedinjenja od 20. do 23. IV 1919. godine.imenu Socijalistička radnička partija Jugoslavije (Kmunisti), kako je to označeno u stranačkom programizražen je kompromis. Komunističko određenje u imnu ostalo je u zagradi. Bila je to prva faza u kontuiranju Komunističke partije u Jugoslaviji. Nostranka opredijel i la se za pristupanje Komunističkinternacionali, osnovanoj nešto prije. Prihvatila je volucionarni put za razrješenje društvenih suprotnou interesu proletarijata, a vijeća (sovjete) kao obu kojem će se, nakon revolucionarnog osvajanja vlas

izražavati diktatura proletari jata. Ipak je kao pgramsko opredjeljenje do sl i jedećeg kongresa zažala osnovu erfurtskog programa njemačke socijaldemokracije, sadržanu u programu Srpske socijaldmokratske partije. U pogledu organizacije zadržani

po tp uno do ta dašnji ob lic i org aniz iranja .Tako je i Mjesna politička organizacija SRPJ(K) Zagrebu, koja se konstituirala odmah nakon Kongreujedinjenja, po svojoj strukturi ostala ista. To veom

72



Sovjetskoj Rusiji i Mađarskoj Sovjetskoj Republici.Pokrajinsko rukovodstvo SRPJ(K) i CRSVJ za Hrvatsku i Slavoniju donijeli su odluku da generalna obustava rada bude 24-satna, te da počne u ponoć između20. i 21. VII a završi u ponoć između 21. i 22. VII. Manifestacije solidarnosti održavane su širom Jugoslavijei Evrope, i to je bila impozantna akcija evropskog

pro le ta rij a ta .U Hrvatskoj i Slavoniji preporučeno je radnicima naželjeznici da u generalnoj obustavi ne sudjeluju svi,

je r bi to par aliziralo pro m et , već da š tr a jk a ju sa m oradnici u željezničkim radionicama.Akcija je u Zagrebu provedena u impozantnim razmjerima po širini i broju sudionika. Osnovne parole pod ko jom se odvi ja la bi le su : »P ro tiv im peri ja lizm ai gušenja socijalnih revolucija«, »Da živi međunarodnasolidarnost proletarijata«, »Da živi solidarnost radnikai seljaka cijeloga svijeta«, »Dolje s međunarodnimimperijalizmom«, »Da živi međunarodna revolucija«.Glasilo SRPJ(K) Istina ovako je opisalo »Generalnusmotru proletarijata u Zagrebu«: »Grad Zagreb kao

potres en m ag ičn om šip ko m bi o je ta j dan m rta v —tvornički dimnjaci prestali su kuljali svoj dim eksplo-eostionc, kavane i ostale radnje bile kroz čitav dan

atacije i patnje, svi su kotači stali, svi su dućani izatvorene i ni jedne novine nisu izašle. Ostalim privatnim namještenicima pridružili su se i bankovni činovnici, tako da je taj dan mirovao rad i u svimakancelarijama.«Mirovao je i ulični promet, a nisu radile ni tržnice,

je r su se i se ljac i koj i su do lazi li na trgove solidarizirali s akcijom radništva.Velika skupština održana je u vrlu »Kola«. Govorili suStjepan Turković i Života Milojković, tadašnji urednik

be ogr ad sk ih Radnič kih no vin a, Vladimir Bornemissai Mijo Radošević.Stjepan Turković pročitao je na kraju pri jedlog rezo-luzije koji je više tisuća sudionika skupštine klicanjem

pr ihva til o.I! prikazu te velike manifestacije potrebno je istaćida su radnici u »Kolo« dolazili u kolonama pod zastavama u pratnji »crvenih redara« koji su skup štitiliod provokatora. Kolone su se formirale u radničkimkvartovima i pred tvornicama. Na Trnju su se okupili

pr ed Žel jezn ičkom ra di oni co m .

U Zagrebu su u lipnju 1919. održane i dvije velikeskupštine u povodu »Osnove zakona o zaštiti i osiguranju radnika«. U kinu »Metropol« (danas »Zagreb«) bila

jc sk upština že lje zn ičk ih ra dnik a. Zah ti je valo se daosiguranje obuhvati sve radnike bez izuzetka, da padnena teret poslodavca i da uprava osiguranja bude samoupravna — u rukama radnika. U dvorani »Helios«

kina (Dramsko kazalište »Gavella«) održana je velikaskupština protiv skupoće, jer su životni troškovi bilivrlo visoki. Zaključeno je da se protiv skupoće ne može boriti samo malim sredstvima — štrajkovima i kon-zumnim zadrugam a, već osva janjem političke vlasti.Zahtijevalo se, uz ostalo, da trgovina životnim namirnicama bude obustavljena a da se rezerve hrane, od

je će i ob uće pro gla se općim naro dnim m on opo lom ,te da se smjesta anuliraju ugovori o izvozu hrane u

inozemstvo. Takvi su skupovi održavani u čitavoj zelji i uvelike su uznemiravali vladajuću klasu zabrinuza stabilnost poretka.

Na skupšt in i o st anarin skom p it an ju u li sto padu 19zatraženo je da željeznica sagradi za smještaj svoradnika barem privremene barake.U prosincu je u povodu raspisivanja izbora za graka i općinska zastupstva izrađen u MPO SRPJ(K)Zagrebu, u prisutnosti većine zastupnika političsekcija, nacrt komunalnog programa. MPO u Zagre

imala je tada ove političke sekcije: intelektualaca, govačkih i privatnih namještenika, drvodjeljaca, vinara, građevinara, obućara, kožara, mesara, pekakrojača, željezničara i tipografa. Zaključeno je da p

ja vna pučk a skupšti na u vezi s općin sk im izbori bude 21. X II 1919. Na to j skupštin i je u obliku zolucije donesen komunalni program zagrebačke ganizacije. U njemu su postavljeni ovi zahtjevi dućem gradskom zastupstvu: besplatno pravno zas

pa nje za p ro le ta rij a t, iz vrš av an je sv ih gradsk ih slova u gradskoj režiji, pripomoć sindikalnim ornizacijama, proširenje socijalnog osiguranja na munalne radnike, uvođenje radničkih vijeća u grakim poduzećima, i to s najširim upravnim ovlastim

pr ogre si vni pore z i nam et, pobolj šanje p la ća radnikgradskih činovnika, eksproprijacija zemljišta za izgrnju radničkih stanova, podupiranje radničkog i činničkoga zadrugarskog pokreta za poboljšanje živnih i stambenih uvjeta, socijalizacija liječničke slui komunalizacija apoteka, prenošenje tereta komnalnih davanja na imućne slojeve. U tom su komnalnom programu postavljeni i zahtjevi za obrazovuzdizanje radnika — od analfabetskih tečajeva, pretečajeva za stručno osposobljavanje radnika do unovljenja pučke univerze, te reforma šegrtskih škoS područja socijalne medicine zahtijevala se organrana borba protiv tuberkuloze, veneričnih bolestalkoholizma.S t im je programom zagrebačka part i jska organizac

ulazila u izbornu borbu. Nije u njemu bilo radiknih zahtjeva za općinsku samoupravu, već je sve busmjereno na što šire ostvarenje radničkih zahtju okviru tadašnjih insti tucija građanskog društTaj nam program pokazuje da je, u tom trenutu zagrebačkoj organizacij i prevladavala srednja strucentristi ili, popularnije, »centrumaši«. To je uporilo na idejnu borbu oko programskih osnova partkoja je vođena pred partijski kongres. Oslonac lijstruje bili su takvi punktovi kao što je željezničarsekcija u MPO i radnička naselja, kao Trnje i Trnjevka. Komunisti sa željeznice, gdje je bila najjkoncentracija part i jskog članstva na Trnju, djelovsu i posredstvom svoga sindikata — Saveza saobrać

nih i transportnih radnika i službenika Jugoslavkoji je bio osnovan u Zagrebu u lipnju 1919. Medelegatima toga kongresa bio je partijski i sindikaaktivist, tada omladinac Dragutin Saili.U nizu protestnih akcija, koje su protiv skupoće ktinuirano održavane po cijeloj Jugoslaviji, bila je i vspomenuta skupština u Zagrebu na kojoj je doneskomunalni program za gradske izbore, jer je ta

pr ih vaćena i re zol uci ja o sku po ći. U njo j je zah ti je va

74



rekvizicija i nacionalizacija svih glavnih životnih namirnica, te prodavanje po maksimiranim cijenama, zatim uvođenje izravnih i progresivnih poreza na bogataše i lihvare. Za specifični problem nove države —zamjenu krunskih novčanica dinarskima koja jc zbognepovoljnog odnosa krune jako pogađala radništvo —zahtijevano je da se riješi tako da teret devalvacije pa dne na »bogataše i ra tn e lihva re ko jim a je ra t om ogućio koncentraciju kapitala na račun sirotinje«.

Sve su te akcije u 1919. godini nosile izrazita obilježja po leta i masovno sti po sudion icim a i za to su pogoto voizazivale strah u vladajućoj građanskoj klasi koja se,više od bilo kakvih unutrašnjih teškoća, plašila izbi

ja nja revolucije . Stoga je orga nizi rano pr ip re mala pr otuudar s ciljem da uništi revolucionarnu plimu i komunistički pokret. Veliki izborni uspjesi, koje je komunistički pokret postigao 1920. godine, označavajuvrhunac opredjeljenja za radikalna rješenja društvenih prob lema u radničkoj klasi i u os talim dr uš tven imslojevima. Crni oblaci organizirane represije okomili su se najprije na željezničare, koji su pošli u generalni štrajk, a zatim na rudare da bi potkraj godinedonošenjem Obznane onemogućili legalnu aktivnostkomun ističkih organizacija.

Kao što smo vidjeli, zagrebačka partijska organizacijadonijela je svoj komunalni program već potkraj 1919. Na po četku 1920, u si ječnju, Izvršni odbor CPVSRPJ(K) objavio je Rukovodna načela u općinskim iz borim a. Ta se dva dok um en ta bi tno ra zl ikuju stoga štorukovodna načela CPV predviđaju konstituiranje općina kao komuna — zajednica onih koji u njima živei rade — kao prvi korak prema novoj organizacijivlasti radnog naroda. Nove zajednice bila bi Mjesnavijeća (radnička i seljačka), kao samoupravni organiradnih masa. Komunalni program koji je usvojila zagrebačka mjesna organizacija, a o kojem je već biloriječi, išao je za zadovoljenjem minimuma — poboljšanjem položaja radničke klase i radnih slojeva, posredstvom građanskih institucija vlasti, u ovom slučaju

općina.Zagrebačka je partijska organizacija u predizbornojaktivnosti široko i mnogostrano djelovalo. U graduZagrebu održano je 37 skupština i dogovora, izdane 44vrste letaka u nakladi od 65.000 primjeraka. Velik diote aktivnosti odnosi se i na Trnje gdje je bilo više birališta. Na listi Mjesne organizacije SRPJ(K) bilo je 50kandidata. Među njima dva namještenika sa željeznice,Stjepan Blažek i Milan Klun.Bilo je i problema s upisom radnika u izborne liste, je r priličan bro j pri st aša SRPJ(K) nije bilo uv rš tenu liste, unatoč reklamacijama, pa je stranka time oštećena za veći broj glasova. Ipak je 21. III 1920. naizborima za gradsko zastupstvo SRPJ(K) dobila 7011

Dd 17.852 glasa, što je bilo 30,1% od upisanih biračai 39,5% od broja predanih glasova. Tako je dobila20 mandata. Bila je najjača stranačka grupacija ugradskom zastupstvu. Veliki izborni uspjeh zagrebačkoradništvo pozdravilo je isti dan nizom manifestacija.Pred gradskom vijećnicom i na Markovom trgu okupilase masa pristaša SRPJ(K) pod crvenim zastavama, naJelačićevom trgu održana je velika skupština odakle je masa kre nula po d crve nim zastav am a pred tada šn ji

Radnički dom u Ilici br. 55, koji jc također bio okićen crvenim zastavama. Na sjednici gradskog zastupstva , 16. IV 1920, izabran je za stup nik SRPJ(K) Svetozar Delić za gradonačeln ikaKomunistički zastupnici položili su prisegu kralju uzogradu, izjavljujući da to ne prejudicira njihov načelnirepublikanski stav i program borbe za Jugoslavenskusocijalističku sovjetsku republiku. No, priznajući silurealnih odnosa i u interesu proletarijata i njegove

bo rbe, ko ja bi im inače bila onemogućen a, pola žu zakletvu uz takvu ogradu.Sama činjenica da je Zagreb dobio komunističkog gradonačelnika, a i veliki izborni uspjesi SRPJ(K) u cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji, natjerali su režim na protuudar. Ban i pokrajinska vlada pokrenuli su postupak pro tiv ko mun ističkih zastup nika, zbog izjave uz kojusu položili zakletvu, okvalificiravši njihov postupak kao»zločin prolivu otečestva i vladalelja« po srbijanskomkrivičnom zakoniku. Kad je Svetozar Delić odbio dase pokori suspenziji i preda agende gradonačelnika, usituaciji u kojoj je policija okupirala vijećnicu, a onodržao sjednicu zastupstva u svojim prostorijama — pos tupa k komun ističkih grad sk ih zastu pn ika proglašen je veleizdajo m a njihovi man da ti ut rnul im a. Pro tiv njih

jc poveden kr ivični pos tupa k na sudu ali su, u nedostatku dokaza, bili oslobođeni. Osnovno je bilo postignuto, ne samo u Zagrebu, već i u ostalim mjestima

— komun ist ičk im vi jećnicima oduzeti su man dati. Stose to činilo protivno zakonu, malo jc koga brinulo uvladajućim krugovima spremnim na bespoštednu borbu pro tiv »kom un ističke opasnosti«.U travnju je još jedan događaj potresao Zagreb i cijeluJugoslaviju. Noću 15. IV 1920. željezničari su proglasilgeneralni štrajk u cijeloj zemlji.U delegaciji željezničara, koja je u toku štrajka pregovarala s ministrom saobraćaja, bio je i Dušan Palandžićkomunist, zaposlen u Zagrebačkoj željezničkoj radionici. Iako potpomognut generalnim štrajkovima soli

darnosti u Beogradu i u Zagrebu, taj veliki štrajk nijezavršio uspješno. Prekinut je uz obvezu vlade da ćeispuniti zahtjeve željezničara nakon što stupe na posaoUmjesto toga počeli su progoni i otpuštanja štrajkaša

pa čak i on ih st ru čnih radn ika koji su bili neo phodnza normalno funkcioniranje saobraćajnog sistema.U generalnom štrajku solidarnosti sa željezničarimakoji je u Zagrebu trajao 24 sata, od 23. na 24. travnjasudjelovali su tramvajci, a na Trnju radnici Paromlinai još nekih tvornica. Ne samo što su obustavili radveć su izišli na zagrebačke ulice u mirnim i discipliniranim povorkama.Pod dojmom izbornih uspjeha komunista i netom okončanog štrajka željezničara, vlasti su zabranile sve javnemanifestacije za Prvi maj. U Zagrebu je Mjesna orga

nizacija SRPJ(K) najavila potpunu obustavu rada, veliku javnu skupštinu i prvomajsku zabavu s plesomBili su priređeni i tradicionalni »crveni klinčeci« kojesu od papira izrađivale radnice, članice Partije i sindikata, a njihovom su prodajom prikupljani prilozi zarazne svrhe. Na da n praz nika uju tro zagrebačke su ulice ispunil e policijske i vo jne pa trole a na pe riferi ji jc pa trol irala

75



po lici jska ko nj ica. Ra dnici su za to otišli va n gra da,najveći dio na Sljeme.Sukob centrista i ljevice, struja koje su se formiraleuoči Drugoga kongresa Partije, osobito se osjećao naglavnoj godišnjoj skupštini zagrebačke partijske organizacije koja se održavala uoči kongresa, 13. lipnja1920, i na kojoj je trebalo izabrati delegate za kongres.Taj dan jc bila nedjelja i debata se produžila do kasnouvečer, pa je odlučeno da se skupština nastavi i u poned je ljak . Veoma je značaja n podata k da je ob a

dana prisustvovalo »do 500 drugova koji su izlaganja pra ti li sa na jvećim in lc re so van jcm «, kako je pisala No va ist ina. Tajnički izvještaj Josipa Stunkovića bio je prim ljen je dnoglasn o a op isivao je dje la tn ost mje sn eorganizacije. Stunković jc posebno istakao značenje pro šlogodi šn je sk upšt in e na kojo j je »zag reba čki pro le tarijat osudio politiku Korača i povjerio vođenje posalanovome odboru, da provodi čislu proletersku marksističku politiku«. Upravo te Stunkovićeve ocjene, kojeosuđuju socijalministcrijalizam i socijalpatriotizam Korača (Stunković je pripadao centrističkoj struji), a ne pr ih va ćaju lenjinizam (već sa m o »čisti marksiza m«),ukazuju na područje na kojem je došlo do spora. Dok je gru pacija centr a bila za »ta ktiku osn ovan u na re alnim odnošajima i snagama proletarijata, za taktiku

razuma, a ne iz knjiga naučenih dogma i eksperimentiranja«. grupacija ljevice, čija su gledišta obrazlagaliĐ uro Cvijić, Kam ilo Horv alin i Sim o Miljuš, izlagala je »n azore za najs tr ožu centr alizaciju P art ij e i za rad ikalnu komunističku taktiku«.Kako na skupštini nije bilo moguće postići zajedničkazledišta u programskim pitanjima, odlučeno je da senovi mjesni odbor izabere nakon kongresa a delegati,i jih 28. izabrani su na p rijedlog sekcija.Centristička grupa iz Hrvatske i Slavonije na Vuko-rarskom kongresu nije prihvatila nove programskelokumente usvojene na kongresu i nastavila je dadjeluje kao posebna stranka — SRPJ(K) za Hrvatsku iSlavoniju. Tako oni nisu ni ušli u KPJ kao centristi iznstalih pokrajina, već su uzurpirali partijsku imovinui glasilo Novu is tin u, odbivši da ih predaju od CV KPJimenovanom Likvidacionom izvršnom odboru za Hrvatsku i Slavoniju. U taj odbor, kojem je kao sekretar bio na čelu Kam ilo Horv alin, bio je im en ovan i DušanPalandžić, trnjanski komunist iz Željezničke radionice,član političke sekcije željezničara MPO KPJ u Zagrebui član PRSV za Hrvatsku i Slavoniju. To je bila naj jača po li tička se kcija i je dan od najčvrš ćih oslonac aljevičara — komunista. U prostorijama sindikata željezničara održavali su se i sastanci rukovodstva mjesneorganizacije i predsjedništva mjesnih sekcija.Upravo su sekcijski odbori — koji su zastupali petnaestsekcija MO KPJ (željezničari, stolari, krojači, privatninamještenici, pekari, mesari i kobasičari, konobari,obućari, poslužno osoblje, drvodjeljci, bačvari i piv-ničari, radnici odjevne industrije i obrta, građevinskiradnici, tipografi i pećari) — postavili zahtjev da senastavi glavna godišnja skupština. U ime većine sekcija zakazan je nastavak skupštine za 29. VIII 1922. u pro st ori ja m a Pivo va re u Ili ci . O ak tivnost i zagre bačkih delegata na Vukovarskom kongresu izvijestio jeKamilo Horvalin, objasnivši ujedno razlike između

centrista i komunista u koncepcijama teorijskogakcionog programa i s tatuta. Skupština je posebnorezolucijom osudila postupke centrista, s oduševlnjem pozdravila odluke kongresa i odobrila postuponih svojih delegata koji su prihvatili kongresne kumente, osudivši »držanje onih svojih bivših članokoji su, ne htijući, premda birani, sudjelovati u komsijama i kongresnim raspravama, sabotirali rad kgresa«. Ta je rezolucija prihvaćena jednoglasno.Skupština je jednoglasno izabrala i novo rukovodst

MO KPJ u kojem je bio i Dušan Palandžić.Jedan od zaključaka skupštine bio je i da se najengičnije zatraži vraćanje partijske imovine koju prisv oji li centr is ti . Ona je uključiv ala i li st Novu tinu, koju su centristi također prisvojili, pa je Kmorala pokrenuti novo glasilo Novi sv ij et. Kol

je bilo ogorčenje del eg at a pokazuje njih ova že lja zajednički odu u Ilicu 55 i prisile vođe centrista da na licu mjesta predaju njihovu imovinu. Jer, u kasanovopečene centrističke stranke nisu se našla sasredstva od članarine i ona koja je članstvo SRPJ(slalo kao pomoć za partijsku štampu, već i velike sukoje su komunistički orijentirani radnici jugoslavskog porijekla iz SAD slali kao pomoć za borbu

kretu u domovini.Još jedan događaj, osim te godišnje skupštine, pozao je da politički svjestan i organizirani zagreba p ro le ta rij a t sl ijedi lin iju kom unis ta . Bil i su to bori za U stavotv orn u sk upšt in u. U Za gr eb u je K pro vodila dobro org aniz ir ane p ri pre m e za izbo re born e sk upšt in e, čla nci u št am pi, leci, upu te za pvjeru biračkih spiskova, upozorenja na biralištaodređenim kvartovima).Izbori su održani 28. XI 1920. i komunistička listaZagrebu dobila je 3854 glasa od 15.641 glasača,

je os ig ura valo je dan m andat a za malo i dru gi. poslanik a u Ustavotv orn u sk upšt in u ta ko je iz abSimo Miljuš, student prava i drugi sekretar OS KPJ

Hrvatsku i Slavoniju. Da bi bili jasniji odnosi glasdanih za tri liste radničkih političkih stranaka, komnista, desnih socijalista i centrista, treba uspore bro j ti h glasova. Prv a je po b ro ju glasov a KPJ — 38druga centristička SRPJ(K) za Hrvatsku i Slavoniju360, i treća Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Svonije — 304 glasa. Iako to nije jedini pokazatopredjeljenja za ideje komunista, vrlo je indikativBez sumnje su upravo proleterski rajoni Zagreba, kvo je bilo Trnje, imali najveći udio u opredjeljenju pro gra m i po li tiku KPJ.Veliki štrajk rudara u Sloveniji i Bosni i Hercevini bio je prilika režimu da napadne revolucionaradnički pokret. Vlada je donijela uredbu protiv štr

kova a zatim, noću od 29. do 30. prosinca 1920Obznanu kojom je bila zabranjena komunistička dlatnost, raspuštene organizacije i zaplijenjena njiva pokretna i nepokretna imovina.Jedini generalni štrajk protesta protiv Obznane b je izve de n u Zag rebu kao nastavak ak cij e za podršštrajku rudara. Toga dana objavljena je i bansnaredba o obustavi širenja komunističkih glasilaHrvatskoj i Slavoniji.

76



U lipnju je izišao četvrti, posljednji broj Komuniste suputama za uspostavljanje ilegalnih organizacija. Usvim mjestima gdje su djelovale legalne organizacijeKPJ treba stvoriti uvjete za konstituiranje ilegalnihorganizacija — usprkos »sramotnoj Obznani«, tako dase izaberu nove mjesne uprave a u tajne organizacijetreba uključivati najpouzdanije bivše članove. Treba

pr iređ ivat i ned je ljn e izle te i tom prilikom održavatimale zborove. Organizacije KPJ iz zagrebačke oblasti

neka se povežu s poznatim funkcionarima u Zagrebu.Već spominjani izlet »Komunističkog proletarijata Zagreba« na Susedgrad imao je oko 2000 sudionika.Održana je i skupština a u Zagreb su se vratili u

pov orc i: »Iz hil ja da gr la se kroz Ilicu or ila himn aTreće Intemacionale, sa takvom jednodušnoću kakovuZagreb još nije čuo ni vidio.« Pred Kačićevim spomenikom Simo Miljuš održao je govor.Oko tri tisuće primjeraka, kolika je otprilike bila naklada Komuniste, čitalo se u Zagrebu ali i razašiljalo

po čitavoj zemlji. Za po lic ijske orga ne to je bio signalda komunisti nastavljaju borbu i u uvjetima Obznane.Jedan događaj, atentat na ministra Draškovića, koji je izvela grupa ko mun is tičkih om ladinaca i revolucio-nara-povratnika iz Sovjetske Rusije, pripadnika or

ganizacije »Crvena pravda« — bio je povod za definitivni obračun režima s KPJ. Donesen je Zakon o zaštiti javne bezbednosti i poretka u državi koji je zakomunističku aktivnost predviđao i smrtnu kaznu.Sindikati, koji su nakon dugih natezanja s organimavlasti bili otvoreni — sada su opet zabranjeni, a komunistički poslanici lišeni mandata. Atentator AlijaAlijagić bio je osuđen na smrt i obješen. Njegov grobna Mirogoju postao je mjesto na koje je zagrebački pro le ta ri ja t dolazio da bi iskazao poš tova nje mrtv omdrugu kojem je podigao i spomenik.S obzirom na opisane okolnosti u kojima je obnavljanrad KPJ u ilegalnosti, nemoguće je izdvojiti neke

posebn e akt ivno sti na Trn ju . Možemo samo reći da je

u Željezničkoj radionici djelovala ilegalna grupa, većodmah u počecima, kako je to zabilježno i u sjećanjima D. Sailija i da je veza komunista radionice smjesnim i oblasnim rukovodstvom KPJ bio DušanPalandžić. S obzirom na to da su ilegalne desetineosnivane od najaktivnijih i najborbenijih komunista,logična je pretpostavka da je barem jedna od njih bila u Željezničkoj radion ici. Potvrdu za to daju i sjećanja D. Sailija koji govori o kontinuiranom radu par ti jske orga niza ci je u radion ici .Osim desetina, osnivane su i ilegalne trojke, oblikrada dobro poznat zagrebačkim komunistima i prijeosnivanja Partije, jer su mnogi od njih bili članovitakvih ilegalnih grupa. Jedna takva bila je i već spomenuta organizacija u Željezničkoj radionici formi

rana na početku 1919. godine.U Zagrebu je oblasno rukovodstvo SKOJ-a započeloakciju za izdavanje legalnog glasila ali nije imalodovoljno sredstava, odnosno nije okupilo dogovoreni broj pre tp la tn ik a. Ta je akc ija nas tavl jena ta ko da su joj stali na čelo Đ uro Cvijić, Ka milo Hor va tin i AugustCesarec. List koji je ugledao svjetlo dana 19. veljače1922. pod nazivo m Borba imao je značajan utjecaj u

širenju pokreta, jer jc sve do diktature bio jedinolegalno glasilo KPJ koje je kontinuirano izlazilo i posredovalo između nje, njenog ilegalnog aktiva i pristaša njene idejne orijentacije i političke akcije. Borba

je bila zn ača jno sredstvo za vezu i dopisivanje s par tijskim organizacijama ne samo u zemlji, već i s

pr is taša m a KPJ među našom ek onom skom em igracijom u inozemstvu.O sve većem broju ilegalnih trojki i ćelija u Zagrebu

nalazi se mnogo podataka u memoarskoj građi i spisima zagrebačke policije, u kojima je za mnoge aktiviste zabilježeno da su prisustvovali tajnim komunističkim sastancima. Indirektno o tome govori i podatak da su 1922. otpuštena 84 radnika sa željeznice, jernisu upravi podnijeli »svjedodžbe o političkom ponašanju«. Te je svjedodžbe davala zagrebačka policijaMnogi su radnici bili izloženi progonima i stoga štonisu bili zavičajni u Zagrebu. Prema njima se postu

palo po zako nima iz do ba Austro-Ugarske, dobivali b prek o noći izgon u zavičajn u općinu . Sta ro zakonodavstvo bilo je obilno korišteno i kad su komunisti ilisindikat pokušavali sazvati javne skupštine na otvorenom. Tako jc većina njihovih sastanaka bila »pouzdanička« — na njih se dolazilo uz predočenje pozivnice

u zatvorenim prostorijama i uz prisutnost redarstvenihorgana.Jedna od najznačajnijih akcija, koje je KPJ poduzimala u obnovi pokreta, bilo je osnivanje legalne političke stranke — Nezavisne radničke partije Jugoslavije (NPRJ). Ta je radnička politička stranka imalamaksimalno iskoristiti ograničene mogućnosti da u po lit ičkom siste mu, kad se kažn jav ala i sama pro pagand a ko mun ističkih ide ja, djeluje kao org an iziranilegalni dio komunističkog pokreta. Programski dokumenti NRPJ bili su stoga prilagođeni legalnom djelovanju. U njima su izražene osnovne ideje komunističkog pokreta, ali tako da ne omoguće optužbe za bilokakvu vezanost na zabranjenu, ilegalnu KPJ. Za cijelovrijeme njena postojanja NRPJ nije dobila odobrenje

vlasti za svoju djelatnost u Hrvatskoj i Slavoniji. UZagrebu je rad stranke bio toliko ometan da joj nijedozvoljavano održavanje javnih skupova na otvorenom, a njeni funkcionari ili aktivisti, za koje bi policija saznala da nisu zavičajni u Zagrebu, bili bi u roku od 24 sata izagnani s gradskog područja. Zagre ba čka po lic ija za bran ila je i javnu osnivačku skupštinu na kojoj je u Zagrebu imala 11. II 1923. bitiosnovana organizacija NRPJ za Hrvatsku i SlavonijuIpak se pred kinom »Metropol« (danas »Zagreb«), gdje

je bi la zakazana za branjena skup ština, okup ilo okotisuću radnika. Policija je blokirala ulaze pa su radnici krenuli demonstrirajući prema Jelačićevom trguTu su se sukobili s konjaničkom policijom.Paralelno s akcijama za konstituiranje organizacije NRPJ, za grebačka part ijsk a or ganizacija po kren ula jena početku 1923. godine još jednu važnu akciju. Bila

je to sk up št ina st an ar a i dem on straci je u povodu novoga zakona o stanovima koji je stavljao u vrlo težak položaj radn ičke slojev e ali i sitne ob rtnike , na mještenike i slične socijalne grupe građana. Skupština

jc bila 7. si ječnja 1923. u kin u »Olimp« (da nas »Kozara«).

79



nik Proleterskih akcionih četa (PAC), koje su se suko bile s orjunaš im a. Orjunaš i su ga uh va ti li i ub ili nakon mučenja u trbovljanskom kamenolomu. U Trbov-lju su bili i zagrebački orjunaši a nastavljeno je divljanje i po Ljubljani. Bilo je onemogućeno izlaženjeGlasa svobode, slovenskog organa NRPJ, pa je zagre

bačka Bo rba objavila i »Slovensku prilogu Borbe« svijestima o događajima za slovenske drugove. Bio jeto još jedan izraz komunističke solidarnosti. NRPJ i

Nezav isn i si nd ikati u Za grebu pozvali su ostal e ra dničke organizacije i građanske opozicione stranke daodrže zajednički protestni zbor 9. VI 1924. VodstvoGRS-a. desničarskog sindikata, odbilo je sudjelovanjeali su se odazvali HRS, HRSS, Hrvatska zajednica iHrvatska Starčevićeva stranka prava. Kad je policijazabranila održavanje zbora, građanske su se stranke

povukle . Tako su os ta li NR PJ, Nezavisni sind ik at i iHRS. Unatoč zabrani, radnici i seljaci iz zagrebačkeokolice počeli su se okupljati na Mažuraničevom trgu,koji je zaposjela policija. Nekoliko tisuća ljudi započelo je demonstracije protiv Orjune i režima Pašić-■Pribićević koje su trajale čitavog jutra. NS i HRS su,kao protest zbog zabrane zbora i napada policije nademonstrante, zakazali za sutradan, trosatni generalništrajk. U proglasu se kaže: »Posvemašnja obustavarada bit će najbolji odgovor na sva počinjena nasilja.Takav odgovor možemo i m oramo dati.«Iako je štrajk bio zakazan za 9 sati ujutro, policijai žandarmerija već su u 5 sati zaposjeli plinaru, vodovod i električnu centralu »i tako bajunetama zapriječili radnike ovih poduzeća da izađu na ulicu«, kako je

pisa la Borba. Isto se dogodilo i u Radionici državnihželjeznica gdje je policija pretresala radnike, tražećicrvene letke s pozivom na štrajk. Žandarmerija je zatvorila izlaze u svim odjeljenjima radionice kako biim onemogućila izlazak. Borba je o tome zapisala: »Alisvijest golorukih radnika bila je jača od žandarskih

baju ne ta . Svi ra dn ic i u ra dion ic i dr ža vn ih že ljezn icastupili su odmah u pa sivn u re zist en ci ju i tako se soli-darisali s ostalim štrajkujućim radnicima.«Točno u 9 sati bio je zaustavljen tramvajski promet,vozila su stala tamo gdje su se zatekla, a tramvajcisu se priključili kolonama koje su stizale iz tvornicana periferiji. Priključili su im se i asfaltni radnicikoji su popravljali ulice. Borba je ovako opisala demonstrante: »Ogromne mase radnika, u radničkomodijelu, crne i umorne od dnevnog rada, valjale (su)se po ulicama mimo i tiho kao velebni prosvjed protiv nasilja nad njihovom mukotrpnom braćom u Tr-

bovlju.« U m irnim i dostojans tv en im dem onst ra cijama bilo je oko 20.000 radnika. U zagrebačkoj policiji

bila je izva nr ed na si tu ac ija, ne pr ekidno su pr is tiz al iizvještaji o stanju na terenu. U samom gradskom centru, na svakih sto koraka, bile su postavljene patrole.Policija je napadala na kolone sudionika štrajka kojemsu se priključili i seljaci s tržnice na Jelačićevom trgu.

BILJEŠKA

1 Na ulazu u Gradsku plinaru, u i spomen-ploću plinaraca palih u NOB-u. postavljena jc danas Lcnjinova bista, pa sc time potvrđuje u konstatacija.

No dem onst ra nt i su sc, su zb ijeni na jed no m mjes tu — ok up lja li na drug om . Najveći ok rš aj s policijomzbio se na samom Jelačićevom trgu, gdje je bio lakšeranjenih seljaka i radnika, dok jc jednom seljaku ba

ju ne tom po vr ije đe n tr bu h a jedan radn ik teže ranjenu glavu. Policija i žandarmerija napadale su demonstrante u raznim dijelovima grada, kad su se kolone

po sl ije 12 sa ti, nako n pr es ta nka generalnog št ra jka,kretale iz centra grada.

Taj generalni štrajk bio jc višestruko značajan događaj u klasnim okršajima zagrebačkog proletarijata —ostvarena je jedinstvena proleterska fronta u akciji,iskazan je odlučan protest i otpor nacionalističkimorganizacijama koje su u svoju razbijačku praksuunosile fašističke metode. Po broju sudionika bila jeto, bez sumnje, jedna od najvećih akcija zagrebačkog

p role ta ri ja ta izm eđu dva ra ta . U njoj su sudje lovalii trnjanski proleteri.U tom je razdoblju pokušano da se u Jugoslaviji legalizira Internacionalna radnička pomoć (IRP), međunarodna organizacija radničke samopomoći, koja hrine za radnike i njihove obitelji u slučajevima štrajkova, neuposlenosti ili velikih prirodnih nepogoda, kadse pomoć pruža i seljaštvu.

U Zagrebu se MO NRPJ angažirala na prikupljanju pomoći u Pr ol eter sk om tje dn u za žr tve reak cije , od6. do 13. sr pn ja 1924. U pozivu za tu akc iju kaže »Zagreb je bio uvijek na prvom mjestu u svim akci

jama, on m ora i on će to bi ti i u buduće.« Svakomdrugu koji dospije u zatvor i njegovoj obitelji treba

po moći. Č lanovi NR PJ u toku te ak ci je pri ložil i suu Fond za žrtve reakcije pola svoje dnevnice. U Borbsu objavljivani izvještaji o dobrovoljnim prilozima uz njih poruke: »Druže! Sjeti se svojih drugova i drugarica, koji izgibaju po buržoaskim tamnicama! Šaljim 'Proletersku pomoć’!« Ili: »Druže! Tvoj utamnčeni drug je učinio svoju dužnost! Vrši i ti svojuŠalji mu! 'Proletersku pomoć’!«U 1924. bio je i Međunarodni agitacioni tjedan IRP u

listopadu. Tada je održana i jedina javna osnivačkskupština IRP u zagrebačkoj Pivovari. Izabran je oblasni odbor kojem je na čelu bio Drago Škorić. Iakse deklarirala — a to je i bila — kao najšira organzacija proleterske samopomoći, IRP se nije uspjellegalizirati, jer su je vlasti zabranile. To pogotovo nijdolazilo u obzir za Crvenu pomoć, iako se javnosttumačilo da ona pomaže političke zatvorenike i njhove obitelji. I CP je imala svoj međunarodni tjedan

posvećen žr tvam a klasne bo rb e pod ka ra kter is tičnimnazivom »Crveni tjedan« u prosincu 1924.U Zagrebu je, kao što je već zabilježeno, bila dobrorganizirana CP, povjerenici su redovito prikupljal

pr ilo ge u sv ojim tvor ni ca m a i poduzećima. U jese1924. bila je u Zagrebu ilegalna konferencija CP i iza

br ano nje no ruko vo ds tvo na čelu s Milom Mesićem , među članovima su bili i Josip Kraš, Anka Butorac Andrija Žaja.Iako ometana od vlasti, NRPJ je uspješno okupljalradnike i širila svoju organizaciju. Zato je odlukomvlade bila 11. VII 1924. zabranjena. Na osnovi te odluk

po lici ja je u ci jeloj zemlji pre tr es la i pe čat ila st ra načke prostorije i hapsila aktiviste.

g Zagrebačko Trnju



Iz izvještaja Predsjedničkog ureda Kraljevskog redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu o pretresu u prostori

ja m a mje sn e org anizac ije NRP J sa zn ajem o nešto i onjenoj strukturi i rukovodstvu. Zagrebačka MO NRPJ bi la je podijeljena na še st kvar to va (r aj ona) , a os novne jedinice u kvartovima bile su ulične i radioničkesekcije. Takva je bila i struktura ilegalne KPJ, samos ćelijama kao osnovnim jedinicama i s manjim bro

je m člano va . Među uhap še nim aktivis tim a bio je i pre dsjedn ik M jesne upra ve MO NRPJ u Zag re bu Ga-

vro Predojević, stolar, koji je stanovao na Cvjetnojcesti. Sekretar je bio Andrija Žaja i blagajnik StjepanPolitzer.Iako zabranjena, NRPJ je nastavila s radom do krajagodine, jer je zabranu smatrala protuzakonitom. Petoglistopada 1924. održana je u Zagrebu javna skupštinate stranke, u kinu »Olimp«, na kojoj su govorili sekretar Centralnog sekretarijata NRPJ (i sekretar i legalne KPJ) Triša Kaclerović, sekretar oblasne organizacije NRPJ za Hrvatsku i Slavoniju (i KPJ) Vladimirćopić i Ivan Krndelj u ime Nezavisnih sindikata. Skup je do nio re zo luciju u kojoj se zahti je va slobodan ra dsvih radničkih o rganizacija.Rad NRPJ prestao je potkraj 1924. godine, najaktiv

niji njezini članovi primljeni su u KPJ, a ostali suorganizirani u simpatizerske grupe uz ćelije, kako jezabilježeno u jednom izvještaju o zagrebačkoj organizaciji poslanom Komunističkoj internacionali.U 1923. i 1924. godini unutar KPJ se odvijao procesreorganizacije, prijelaz na stru ktu ru kojoj će osnovne jedinice — ćelije — biti formirane prvenstveno po m je stu ra da. Ta j p rincip je osn ova s tr u k tu re ko munističke partije. Reorganizacija je započeta i u NR PJ koja je u poče tk u im ala te ri to ri ja ln e osnovne jedin ice. Tak o su part ij sk e or ga niz acije pute m ćeli jasve više razvijale svoju aktivnost na glavnim poprištima klasnih okršaja, u poduzećima i tvornicama. Tajse proces odvijao i u zagrebačkoj partijskoj organizaciji i njegove prve rezultate nalazimo u izvještaju iz

Zagreba koji 1925. nabraja industrijske ćelije u gradu.Od 18 ćelija, na Trnju su bile ove: u Tvornici papira,u Paromlinu i u Radionici državnih željeznica. U izvještaju se spominju i simpatizerske grupe. Nije naveden broj članova ali se kaže da ih u ćeliji ima dodeset a grupe veće od deset članova dijele se na novećelije. Zato je moguće da je u Željezničkoj radionici

bi lo i više od je dne ćel ije . U to je vri je m e sek reta r bio Antun D ruže ta, koji je u ra di onic i bio sto la r. On jevodio organizaciju do 1925. godine. Kasnije je (1929)morao emigrirati u SSSR gdje se školovao na Komunističkom univerzitetu nacionalnih manjina Zapada.Ubrzo nakon završetka školovanja umro je u Moskviod tuberkuloze. Kao sekretar zamijenio ga je 1925.

Nikola Pa nduro vić, a nje ga 1926. V ik to r Koleša.Kako se odvijao rad partijske ćelije u tvornici, poduzeću ili teritorijalne ćelije? Na to je pitanje najtežeodgovoriti, jer je najmanje građe sačuvano baš o tojosnovnoj partijskoj jedinici. Koristeći se sjećanjimaviše tadašnjih članova zagrebačke partijske organizacije pokuša t ćemo ga opisati.U tvornicama i poduzećima osnova rada partijske ćelije bila je na području radnih odnosa. Komunisti su

82

se borili da njihovi članovi ili simpatizeri budu fucionari u sindikatu, radnički povjerenici i slično. Asu postojali kolektivni ugovori ili pravilnici, mosu se boriti za njihovu primjenu i zaštitu radnKomunisti su organizirano vodili radnike svojih pozeća u razne akcije koje su legalno poticali Partijsindikati. Organizirano i u povorkama odlazili sugrad na demonstracije ili skupštine. Jedan od vvažnih zadataka ćelije bilo je i raspačavanje štamletaka i proglasa, u Zagrebu Bor be i Organizova

radnika. Vrlo je zanimljiv i podatak da su članovi lija odlazili na sjednice Gradskog zastupstva kao blika na ga le ri je , al i i na Sudbeni stol , kad su odvani sudski procesi članovima KPJ ili SKOJ-a. Revito su na sabirne arke prikupljali priloge za Crv pom oć i no sili nov ac ili bla gajn ik u za gra d Za greboblasnom sekretaru Crvene pomoći Nikoli Hećimovu njegov stan. Sve te neposredne akcije na mjerada služile su i za pridobivanje novih članova i s pa tizera . Id ejn o-teori jska izgra dnja , ko ju su najčezvali parti jsko-prosvjetni rad, bila je također jednanajvažnijih obveza ćelije. Proučavale su se partijrezolucije, pojedine knjige, kao što je bila Buharin»Početnica komunizma« i si. Ako ćelije nisu u svsastavu imale predavače za pojedine teme, poziv

su ih izvana. To su uglavnom bili intelektualci funkcionari, a vrlo često i studenti.U 1925. godini zagrebačka partijska organizacija ožala je čak tri mjesne konferencije, na početku i sredini godine i potkraj godine izbornu na kojoj bir an i delegat i za Tre ći kongre s KPJ. Organ izaci ja podij elj ena n a če ti ri rajo na. U ru kovo dstvo MO K bi o je iz abra n D ra gutin Sa ili iz Radion ice drž avželjeznica. Na sk upšt in sk e izbore zak az ane za 8. vel jače 1KPJ je izišla pod nazivom Radničko-seljačkog repukanskog bloka. Nosilac liste za grad Zagreb bio je darski radnik Jure Kerošević, čime je simbolično ono priznanje tome husinskom rudaru koji je zb

sudjelovanja u buni bio osuđen na smrt, pa »pomivan« na doživotnu robiju. Kandidati su bili Ivan Tmanić, građevinski radnik i sindikalni funkcionar, ljak iz Feričanaca Franjo Jelavić, postolarski radnMile Mesić i stolarski radnik Gavro Predojević. Vsamo isticanje lista bilo je onemogućeno u većini

born ih okru ga, ta ko da je potv rđ iv anje list a već sa po se bi bilo m ala poli tičk a pobje da. Na izborim a 10. V 1925. za Gra dsk o za stupstvo u grebu Partija je sudjelovala pod nazivom Nezavisnradnika a nosilac liste bio je Ivan Krndelj. Dobivesu tri mandata: Ivan Krndelj, Rudolf Mlinarić i DraSkorić. Skoriću mandat nije verificiran (bio je mlaod 30 godina).

Prvog maja 1925. dijeljeni su leci i ispisivane paroradnici su izlazili na ulice okićeni uobičajenim crvenkaranfilima koji su prodavani u korist CP.O uličnim ćelijama znamo zaista vrlo malo a menjima bilo je specifičnih koje zapravo nisu bile tetorijalne, već profesionalne (intelektualci, studenti). Nu Zagrebu je djelovala i jedna čisto ženska ćelija, fomirana 1925. U siječnju 1926. njenim članom je, nako pri je m a u KPJ , postala i m la da tv orn ičk a ra dnica Ba



ba ra Sablj ić-D cbeljak , ko ja je živ jela na Tm ju . Os talečlanice ćelije bile su Marija Žumer, Anka Butorac,Pelagija Broz, Zlata Miiller, Jelena i Zora Nikolić. Zaidejno-teorijski rad s njima bili su zaduženi studentiJosip Saina i Zlata Miiller, zato su i bili uključeni utu ćeliju.Da je rad komunista u sindikatima jedan od najvažnijih zadataka, znale su i vlasti. Tako je u svibnju 1926.godine veliki župan zagrebačke oblasti pisao Odjelje

nju za državnu zaštitu Ministarstva unutrašnjih poslova: »Jednako nema sumnje da su glavna legla komunističke akcije u tzv. nezavisnim radničkim sindikatima, koji u većini i nisu drugo do kamufliranekomunističke organizacije. Trebat će stoga protiv sindikata i tzv. radničkih povjerenika pooštriti nadzor,

je r baš ovi po d loz inkom do naš an ja novih tečevinaradnicima najviše rade za širenje komunizma.« Stoganikoga nije začudilo da su Nezavisni sindikati izgubilisudski spor oko prava na Radnički dom u Ilici 55, kaonasljednici imovine CRSVJ. Prostorije u Ilici 55 morali su definitivno napustiti 1926, i u travnju preselitiu zgradu u Ilici 49. Mjesno radničko sindikalno vijeće(MRSV) Zagreb imalo je p rosto rije na Zavrtnici.Prvog maja 1926. radnici su izišli na ulice okićeni cr

venim značkama. Policija i žandarmerija, a ponegdjei vojska, bili su kao i uvijek u stanju pripravnosti.Poslije podne priređen je izlet i zabava.Potkraj 1926. godine isticane su izborne liste za oblasne skupštine. KPJ je išla pod imenom Radničko--seljačkog republikanskog saveza. Na listi za grad Zagreb bio je i Ivan Gržetić, koji je stanovao na Trnju,u Miramarskoj ul., a bio je partijski i sindikalni aktivist. U predizbomoj agitaciji održan je niz izbornihskupština, na Zavrtnici 2. i 8. I 1927, a 9. I na Tmjusa 150 skupštinara. Uoči izbora bila je javna skupština22. I 1927. u hotelu »Royal«. Sala hotela bila je pre-mala da primi prisutne pa je skupština održana udvorištu. Bilo je oko 1500 skupštinara a govorili suĐ uro Cvijić i Ivan K rnd elj. Na izbo rim a 23. I 1927.

dobiveno je 2030 glasova i dva mandata (Ivan Krndelj i Kamilo Horvatin).U veljači 1927. godine bila je održana sedma mjesnakonferencija zagrebačke organizacije KPJ u gostionicina Cmroku. Među delegatima bili su iz Radionice državnih željeznica Dragutin Saili i Stjepan Pećnik, adelegatkinja ženske ćelije bila je Barbara Sabljić-De-

be lja k. Za sekre ta ra MK bio je izabr an Dušan Grković.Zagrebačka organizacija imala je tada sedamdesetakčlanova.Potkraj ožujka 1927. iz Beograda dolazi u Zagreb JosipBroz i odmah se uključuje u rad partijske organizacije i podružnice svoga sindikata. Na skupštini podružnice SRMiOJ bio je izabran u novu upravu kaotajnik. U travnju je bio koopiran i u MK KPJ. U svibnju se zaposlio u bravarskoj radionici »Hamel«.Te godine Prvi maj je proslavljen skupštinom ukinu »Olimp« kojo j je pris ustvo valo više od 4000radnika. O značenju praznika rada i o položajuradničke klase u Jugoslaviji govorio je Ivan Krndelj.Josip Broz bio je 16. V izabran i za člana MRSV i njegovog Izvršnog odbora. Po odluci PRSV za Hrvatskui Slavoniju počinje raditi i kao oblasni sekretar

SRMiOJ. U rukovodstvu Nezavisnih sindikata prevladalisu pripadnici desne frakcije koji su odbili da potvrdeBrozovo imenovanje. Stoga zagrebački metalci uplaćuju dva dinara mjesečno i lako sami plaćaju svogaoblasnog sekretara. U lipnju 1927, na Trećem kongresu SRMiOJ, bili su delegati iz Zagreba, u ime sekciježeljezničara u podružnici metalaca Ivan Krndelj i Stje pan Pećn ik, u ime Saveznog vi jeća iz Zagreba AdamVajgand, a kao član Centralne uprave Viktor Koleša

Josip Broz bio je tada izabran za člana Centralneuprave SRMiOJ. U punoj aktivnosti u sindikatima iMK KPJ Josipa Broza uhapsili su 14. srpnja ujutroi preko Sušaka otpremili u Bakar, a zatim u Ogulini optužili za komunističku djelatnost u vrijeme boravka u Kraljevici. Poslije završetka istražnog procesa ukolovozu, Broza puštaju uvjetno na slobodu do početka suđenja.Poslije Brozova hapšenja funkciju oblasnog sekretarametalaca preuzeo je Đ uro Đ aković. Kako je u m eđuvremenu bio uhapšen Blagoje Parović, sekretar CVSaveza radnika kožarsko-prerađivačke industrije i obrta Jugoslavije, Broz preuzima tu dužnost. I Broz i Đ aković dijelili su iste poglede na frakcijsku borbu kaona jednu od najvećih prepreka daljnjem razvoju i ja

čanju KPJ kao radničke avangarde. Osuđivali su objfrakcije, koje su, usprkos odlukama Trećeg kongresKPJ, nastavile staru praksu. To se neposredno odražavalo na rad partijskih organizacija i ćelija i stvaralnezadovoljstvo među članstvom. Zato je i bilo mogućda sposoban i agilan partijski i sindikalni rukovodilaokupi oko sebe antifrakcijski raspoloženu grupu partijskih i sindikalnih aktivista. Među njima su uz Đakovića, Krndelja, Kraša, Valjina, bili i komunisti iŽeljezničke radionice Viktor Koleša i Dragutin SailiU jesen, 4. rujna 1927, održani su izbori za gradskozastupstvo i lista Radničko-seljačkog republikanskogsaveza ili Nezavisni radnici dobila je 2456 glasova i sedam zastupnika. Izabrani su Ivan Krndelj, VjekoslavPajk, Ivan Tomanić, Nisim Pardo, Stjepan Smode

Stjepan Salamun i Ivan Gržetić. Taj sastav je utvrđennakon što su po nalogu ministra unutrašnjih poslova pon išteni m an da ti Đ ure Cvijića, Ka mila Hon 'a tina Gabrijela Kranjca, s obrazloženjem da su komunistiU novom gradskom zastupstvu tako su se našli i trnjanski komunisti, željezničar Ivan Gržetić iz Miramarske ulice i Stjepan Salamun iz Kupske ulice 31Te je godine desetogodišnjica oktobarske revolucije pro slav lje na ta ko da je sk upšt in a MO KP J od ržanu selu u zagrebačkoj okolici.U toku 1927. zagrebačka partijska organizacija, pa ćelije rajonske organizacije na Trnju bile su priličnoaktivne. Održano je 12 rajonskih konferencija, u svakom rajonu po četiri. Djelovale su i partijske frakcijekao oblik rada komunista u sindikatima i raznimdrugim organizacijama. U sindikalnoj sekciji željezničkih radnika bila je vrlo aktivna komunistička frakcija i djelovala je u neposrednim kontaktima i podrukovodstvom Jos ipa Broza. Nakon odlaska Đ ure Đakovića u Sovjetski Savez, preuzima on ponovo i dužnost oblasnog sekretara SRMiOJ. Iako je imao mnogoobveza kao partijski i sindikalni funkcionar, razvio

je za divl ju juću i razn ov rsnu ak tiv no st , posebn o je u

83



kontaktima s rajonima i ćelijama i u sindikatu JosipBroz disciplinirano obavljao svaki i najmanji partijski zadatak. Sam je kasnije zabilježio kako je u tovrijeme u Zagrebu postojala obveza da i funkcionarisudjeluju u akcijama svoje ćelije, pa je i on dijelioletke po gradu.Uoči Osme mjesne konferencije KPJ u Zagrebu su bi la 134 čla na KPJ , 89 sim patize ra , i dje loval i su umjesnoj organizaciji podijeljenoj na pet rajona a unutar njih u 22 ćelije članova i 18 simpalizerskih grupa,

ćelija u poduzećima bilo je 16, radioničke su bile 4a 2 su grupe bile ulične. Rajoni su često mijenjaligranice, jer je to ovisilo o broju ćelija i članova unjima. U podacima koje navodimo, a to je izvještaj oradu za VIII mjesnu konferenciju, spojeni su prvi idrugi rajon. Drugi rajon pokrivao je područje tadašnjeg Trnja a prvi centralni i istočni dio grada, ćelijeu tome izvještaju nisu poimenično navedene, pa seiz ostalih podataka mogu približno identificirati. NaTrnju bi bile ove: u Gradskoj plinari, Na kanalu 3, uTvornici papira na Zavrtnici, u Radionici državnihželjeznica na Tmjanskoj cesti, u Zagrebačkom parnommlinu u Paromlinskoj 1. Jedna ćelija, koju je formiraoBlaž Sekulić, djelovala je u tvornici pokućstva »Javor«u Paromlinskoj 75 a jedna u Tvornici remenja i kožneobuće na Zavrtnici. Na početku 1928. go dine , u si je čn ju i ve ljači, obavlja ju sc pri pre m e za V II I m je sn u konfe re nciju . U to me jc po sebno aktivan orga nizac io ni se k re ta r MK Jo sipBroz, koji u bazi stvara podlogu za osudu frakciona-štva i zahtjev za drukčiji način rada ne samo zagre

ba čke m jesn e org anizac ije, ne go i KPJ u cj el in i. Zatu najjaču partijsku organizaciju u zemlji, koju karakterizira i najviši postotak članova industrijskih radnika, vode borbu obje frakcije. Zato je i došlo do rascjepa u MK KPJ, jer se većina članova opredjeljujeza lijevu frakciju, a manjina na čelu s Josipom Bro-zom istupa kao anlifrakcijska snaga. Stoga Broz, nezadovoljan stavom većine u MK, piše poseban kore-ferat — izvještaj MK o radu između Sedme i Osmekonferencije. On uživa podršku većine članova u ćeli jama, kom unis ti ga cijene ra di ogro m nog lično g an ga žmana i rada koji obavlja, on je čovjek u kojega nestoje u raskoraku teorija i akcije, nije revolucionarnifrazer već je svim svojim bićem pravi komunističkirevolucionar. To je bilo vrlo značajno za predstojećukonferenciju, jer je Broz za svoja gledišta pridobioupravo partijsku bazu.Osma konferencija zagrebačke mjesne organizacijeKPJ bila je održana noću između 25. i 26. veljače 1928.na Pantovčaku, u posebnoj prostoriji gostionice čiji suvlasnici bili simpatizeri KPJ. Dolazak 32 delegata igostiju bio je vrlo dobro organiziran, osiguranje zgrade i okoline proveli su pripadnici SKOJ-a, među njima i Stevo Jovelić s Trnja. U vrlo bumom toku konferencije Josip Broz uspio je za svoju kritiku dotadašnjeg rada mjestog rukovodstva u Zagrebu, ali irukovodstva KPJ i što je još mnogo značajnije i zanovi način rada komunističkog pokreta, pridobiti većinu delegata. Zagrebačka organizacija imala je snageda stane iza te nove linije, koja je zahtijevala mobilnui u klasi utemeljenu organizaciju, i osuđivala obje frak

8 4

cije zbog nesposobnosti da vode pokret na povijesn puto vim a klasn og osl obođ enj a. Za tu je org anizac je dan od in s tr u k to ra Kom un is tičke in te m acio nale 1godine dao ocjenu da »počiva na boljševičkim teljima, jer je povezana s radništvom industrijs

po du zeća, im a u nji m a ćelije , kao i fr akcije u sikatima, radnici se nalaze u svim foru m im a.. .«Povijesna ocjena Josipa Broza — »Georgijevića« dana na toj konferenciji postala je osnova prograantifrakcijske borbe u KPJ: »Frakcionaštvo, sektaš

i koterijaštvo suzbija se samo praktičnim radom u sama industrijskih radnika i podizanjem ideološnivoa partijskog članstva.« Partija treba postati čsta i mobilna boljševička organizacija a mora je vosposobno i nefrakcijsko rukovodstvo. Tako je iz greba, djelom Josipa Broza, uz podršku članstvmnogih partijskih i s indikalnih aktivista iz antifrcijske jezgre u KPJ, počela borba za unutrašnje ino jedinstvo kao pretpostavku organizacione čvrsti jedinstva, i za jedinstveno idejno homogeno vods

pokre ta .Josip Broz bio je na konferenciji izabran za sekretMK KPJ.

Jedan je od najsloženijih historiografskih proble

pose bnoga povijesn og znače nja u vezi s to m konfe rcijom rekonstrukcija delegatskog sastava. Po sjećama Dragutina Saili ja, koji je tada bio sekretar u ljezničkoj radionici (ili pročelnik ćelije, kako se onda nazivalo), ćeliju su na VIII konferenciji za pala tr i deleg ata: D. Sa ili, V. Koleša i S. Pećnik . U nMK bio je izabran D. Saili. Novi sek re ta r MK Jo si p Broz obavlj ao je sv oju fuciju u duhu akcionih zaključaka VIII konferenc pa je , osim sa st anaka MK s p a rt ij sk im aktiv om , lazio na sastanke sa sekretarima rajonskih komite

bri nući o ra d u kom is ija za št am pu i li te ra tu ru , za među ženama i agitaciono-propagandni rad. Nastavaktivnost u formiranju partijskih frakcija, koje su

novane u Savezu grafičkih radnika, u Odboru neuslenih radnika i u Klubu gradskih radničkih zastnika.MK KPJ pr ipremao je prvomajsku skupš t inu u ornizaciji Nezavisnih sindikata u prostorijama kina »limp«. No ta je skupština bila zabranjena, pa je Br

predlo žio da ra dnic i, ko ji su doš li na sk upšt in u tdicionalno okićeni crvenim karanfilima, krenu u ki»Apolo« u kojem se održavala prvomajska skupštimjesne organizacije SPJ i da je pretvore u svoskupštinu. U toj akciji došlo je do sukoba s policijou kojem je bio uhapšen i Josip Broz. Bio je kažnjsa 14 dana zatvora.U međuvremenu počeo je rad na provođenju Otvonog pisma Kominteme. Tako je Josip Broz, 24. V 192kao sekretar rukovodio sastankom MK proširenog kretarima rajonskih komiteta. Raspravljeno je o snju u zagrebačkoj organizaciji i donijeta rezoluco podršci Otvorenom pismu. U stanu Dragutina Slija održan je, 26. V 1928, još širi sastanak aktiva MKPJ. Saili je stanovao na II kanalu br. 36, koji 1929. dobio ime Supilova ulica. Na sastanku je pđeno da većina aktiva slijedi antifrakcijsku liniju 44 partijska i sindikalna aktivista podržala su predi



Josip Broz kao ing. Babić na legitimaciji iz 1940. godine

ženu rezoluciju a samo su šestorica bila protiv. U tojrezoluciji, uz ostalo, postavljen je zahtjev da se napišei objavi povijest KPJ.U lipnju 1928. na Tmju je održan jedan od sastanaka

gradskih zastupnika s biračima. Bilo je to u nedjelju10. VI u gostionici »Goljak« na Tm jan sko j cesti, a oradu radničkih predstavnika u Gradskom zastupstvureferirao je Ivan Tomanić. Na dan ate nta ta na po slan ike HS S u Narod no j sk upštini izbile su u Zagrebu spontane demonstracije. Josip Broz se priključuje demonstrantima, a zatim pišeletak pod naslovom »Proglas radnicima, seljacima i siromašnim građanima«, koji je noću od 20. na 21. lipnja umnožen u partijskoj tehnici MK u 4000 primjeraka. U proglasu se kaže: »Samo radnička klasa u savezu sa seljacima i siromašnim građanima u revolucionarnoj borbi osloboditi će vas od dvorsko-mili-tarističke klike, od srbijanske ugnjetačko-kapitalisti-čke vlade. Za radničko -se ljačk u vla du, za radničko-se- Ijačku feder ativ nu re publik u na Balkanu , za sav ez sa Sovjetskom Rusijom .« Radnici i radnice pozvani sutim proglasom da se pripremaju na generalni štrajkza borbu protiv krvavoga vladajućeg režima.U to vrijeme u Zagrebu je bilo sjedište Biroa CKKPJ, i on je na sjednici 20. VI 1928, zbog mogućnosti jače na va le režima na radn ičk i pok re t, odredio zam jenike svim člano vima Biroa. Za za mjenika orga niza

cionog sekretara Jakoba Žorgc imenovan je JosipBroz Gcorgijević.Drugog dana, MO KPJ organizirala jc demonstracijeu kojima sudjeluje oko 30.000 Zagrepčana. Na višemjesta u gradu u toku sukoba s policijom bile su

po dign ute ba rik ad e. Policija , ža nd armer ija i po licijskakonjica napadaju demonstante pa ima mrtvih i ranjenih a najviše uhapšenih demonstranata. Jedan odsudionika tih događaja zagrebački aktivist Dragutin

Skorić opisao je prvu fazu demonstracija, spominjućii Trnje: »Grupe su se formirale čas u jednom, čas udrugom dijelu grada nastojeći da sc sliju u povorkuAli što se više bližila noć, policijski kordoni su svodlučnije tjerali te grupe prema periferiji — na Trcšnjevku i Trnje — zalijetajući se među demonstrantes pendrecima i kundacima. Došlo je do pucanja, nekoliko građana je bilo ranjeno. Grupe demonstranatasu se najzad raspršile — jedna prema Kazalištu, adruge niz Savsku, Cvjetnu i druge ulice.«Letak kojim je MK KPJ pozvao na generalni štrajkza 23. VI napisao je Josip Broz, a zatim je umnožennoću 22/23. VI i odmah dijeljen. On je sastavio i letaku ime PRSV za Hrvatsku i Slavoniju s istim pozivomŠtrajk nije realiziran istodobnom obustavom rada

već nizom sukcesivnih štrajkova u pojedinim tvornicama i poduzećima u nekoliko dana. Najveća takvaakcija bila je u Radionici državnih željeznica, 26. VI je r je u njoj su djelovalo 1200 radn ika. Zbog svih tihakcija Broz mora ubuduće djelovati polulegalnokrije se pred policijom ali i dalje intenzivno radiKad je nakon hapšenja u svom stanu u Petrovoj 62 odvođenja u prostorije Nezavisnih sindikata u Ilic49, u toku pretresa prostorija pobjegao, povlači se u po tpunu ile galnost. O nje govoj ak tivn os ti od kra jalipnja do početka kolovoza svjedoči notes, koji je policija nazvala »Brozova bilježnica«, a zaplijenjen mu

je pr il ikom hap še nja na Vino gradskoj ce sti br. 46Tu je on pravio bilješke, veći dio u šiframa, o zadacima koje je obavljao. Na početku su teze za neko

izlaganje, vjerojatno za rajonske aktive ili ćelije. Naj p ri je je tumačio međ unarodnu situac iju , a za tim jugoslavensku — izlažući stav KPJ o toj situaciji. Zatim

je govorio o Otvorenom pi sm u — o novom kur su partijske politike, aktiviranju članstva i jačanju PartijeZabilježio je i podatke o slanju literature pokrajinskim organizacijama i organizacijama SKOJ-a. Za zagrebačku mjesnu organizaciju dani su podaci po rajonima i za čitav grad. Od pet rajona zabilježio jc sveosim drugog, a to je otprilike područje starog TrnjaIz Brozovih zabilježaka vidi se da su konstituiranekomunističke frakcije u svim sindikatima, da jc predvidio sastanak frakcije gradskih zastupnika, planiraorajonske konferencije i pripreme za mjesnu konferenciju. Planirao je i reorganizaciju ćelija i rajonai pripreme da se mjesna organizacija KPJ u Zagrebu

pretvori u ok ružn u. Taj na m po da tak ja sn o svjedočo rastu i dobrom radu zagrebačke organizacije koja je bi la toliko ja ka da je mogla do bi ti statu s ok ružneorganizacije (to su bile organizacije za područje jednog kotara). Da je u tom radu imao oslonac rajonske organizacije na Trnju, svjedoči više podataka. Vrlosu zanimljivi oni koji govore o kućama i stanovima

85



na Trnju u kojima su održavani sastanci mjesnogaktiva, to više što su tamo stanovali i održavali sastanke i neki najviši partijski funkciona ri, npr., Đ uroĐ aković i Jovan Mališić Martinović.U Vrbiku jc stanovao trnjanski komunist Blaž Sekulić.To jc bilo blizu Save, osamljeno i policiji potpunonepoznato mjesto. Po sjećanju Barbare Debeljak u tomstanu sastajalo se rukovodstvo zagrebačke organizacije. Na jednom od takvih sastanaka, poslije konferencije, Josip Broz jc »davao direktive o daljnjem

radu u zagrebačkoj partijskoj organizaciji«. U stanu bra čnog para Barb are i Jo sipa D eb el jaka u Paro m linskoj 19 držan je ilegalni materijal, dio tehnike SKOJ-ai skrivali su sc ilegalci, a isto tako i u stanu njenemajke. U neposrednoj blizini stanovao je u Paromlinskoj 17 Ivan Brčić, ključar Sudbenog stola u Zagrebu,kojega je Broz u zatvoru pridobio za suradnju, lakoda jc prenosio poruke uhapšenih komunista. Ne mnogo dalje, u Mirama rskoj ul., stanovali su Đ uro Đ aković i Ivan Gržetić. Gržetić je n ašao Đ akoviću stankod porodice Balkovski, svojih trnjanskih susjeda.Marija Balkovska bila je udovica bravara koji je radio na željeznici i izgubio život u nesreći na radu. Njene st ari je kćeri M ar iju-M aju i Ruž u uk ljučio jeu partijski rad Ivan Gržetić. Tako se one u stanu nanansardi na Prudima, također uz Savu, ustupale sobu

/a rad mnogim rukovodiocima (Gržetiću, Vranešu, He- brang u, M artinov iću) a na pis aćem s tr o ju tr nja nskog

>Jrcda Hrvatskog sokola, koji je posudila Ruža, izrađivale su sc matrice za letke. Kasnije su im Vraneši Hebrang dopremili i šapirograf a Martinović je kodnjih smještao kurire KPJ koji su dolazili iz Beča iliMoskve.Prije Pruda, Balkovske su stanovale u Dobranskoj ulici 9, na Martinovki, i tu su bile susjede Ane i IvanaGrželića. Na ko n hapše nja V ra neš a i H ebra nga pre se li le su uMiramarsku br. 4, i u taj stan na mansardi, a u kući

s dva izlaza, doveo je Ivan Gržetić Đ uru Đ akovića, organizacionog sekre tara KPJ. Đ aković je rad io u tomstanu, sestre su mu također prepisivale materijale adržao jc lamo i najpotrebniji dio tekuće partijskearhive.1 Josip Broz bio je uhapšen u dvorištu kuće u Vinogradskoj cesti 46, gdje je ilegalno stanovao ali na povratku s Trnja, 4. kolovoza 1928. Bio je na sastankućelije iz Željezničke radionice u vrtu gostionice »Paromlin«.

Na Trn ju je 1928. go din e održ an jo š je dan va ža n sk up — ze m aljsk a konfe re ncija Crve ne pom oći na koju jedošlo dvadesetak delegata iz cijele Jugoslavije (Bosnei Hercegovine, Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Crne

Gore, Srbije i Makedonije). Konferenciji je prisustvovalo i pokrajinsko rukovodstvo KPJ za Hrvatsku iSlavoniju. Za sekretara Pokrajinskog komiteta KPJ zaHrvatsku i Slavoniju bio je postavljen Josip Brozkoji zbog hapšenja u kolovozu nije saznao za tu odluku.

Te, 1928, godine održan je proces Josipu Brozu i drugovima, poznat kao »bombaški« proces. Na njemu jedostojanstveno i odlučno branio svoja komunistička

Marija Balkovska iz Miramarske ulicekoja je pružala utočište mnogim komunistima međuratnog razdoblja.

uvjerenja i pravo na borbu sekretar zagrebačke parske organizac ije koja je, njegovom akcijom učvršći antifrakcijski usmjerena, kao najjača u zemlji čekala diktaturu.

Razvoj KPJ u Zagrebu i na Trnju urazdoblju od 1929. do 1941. godine

Režim osobne diktature kralja Aleksandra još je

oštrio mjere protiv svojih političkih protivnika, o bit o pro ti v kom unis tičk og pokre ta . Počeli su jo š j pro goni, hapše nja , p re tr esi i ra cije.U Zagrebu se pod udarom našla parti jska organizacali i sve ostale organizacije, uključujući i sindika Nez av isni si ndik ati , je din o lega lno upori šte ko mustičkog pokreta nakon zabrane NRPJ i Saveza radčke omladine Jugoslavije (SROJ), bili su zabranjeU Zagrebu je još uvijek bio dio najužeg rukovodsKPJ, radio je tu politički sekretar Martinović, orgazacioni sekre tar Đ aković i sekre tar CP Jugoslav Nikola Hećim ov ić čija je po m oć bila sve potrebnTu je radio i sekretar Centralne sindikalne frakcKPJ il i centralne sindikalne trojke, kako su je pop

larno nazvali, Ivan Toma nić.Već u prvim danima diktature izdaju se leci s povom na borbu protiv diktature, š tampa se i tradicnalni 8-martovski letak KPJ.U Zagrebu su već u travnju počele pripreme za olježavanje Prvog maja. U organiziranju bio je anžiran i sam Đ aković. Na sa stanku sa sekretarom Hećimovićem bio je uhapšen 20. travnja 1929. Sgovori za to da je podatak o mjestu i vremenu sa

86



Ivan Krndelj rukovodilac sindikalnog pokreta u Zagrebu od 1923—1928. god.

tanka dobio u ruke provokator koji je o tome izvijestio policiju. Iak o su Đ aković i Hećimović bili uhapšeni u toku jedne od racija kojima je policija pročeš-ljavala grad, ipak je policijska ekipa na tom mjestu

bila ne uo bičajen o bro jn a i sa stav lje na od na jp ozn at i jih ag en ata. Đ akovića i He ćimovića su na po lic ijistrašno mučili ali nisu uspjeli od njih ništa saznati.Bili su ubijeni na jugoslavensko-austrijskoj granici,25. travn ja 1929. godine .U tim danima zgrada redarstva u Petrinjskoj bila jeviše nego pretrpana.Usprkos neprekidnoj kontroli i progonima, zagrebački

su komunisti ipak uspjeli obilježiti Prvi maj. Naravno, bilo je nemoguće organ iz irati jedinstven i sk up istogadana, pa su između 20. i 29. travnja održavali takozvane »leteće« mitinge. Govornik bi se pojavio pred po duzećem u tr enutk u dolaska ra dn ik a na po sa o iliizlaska s posla, kad su se pred tvornicama i poduzećima nalazile veće grupe radnika, održao kraći govor, bili bi podi je lje ni leci i Prvo majsk i prog las. Tako je bilo i pred Željezn ičkom radion icom i lož ionicom. Zatim bi brzo nestali. Slične su akcije bile izvođene i na pr ilazima gr ad u, u ra dničk im pred građim a, pa tak oi na Tmju i na Sigečici. Govornike i njihovo osiguranje slao je po unaprijed utvrđenom rasporedu na tamjesta MK KPJ.Leci MK KPJ, SKOJ-a i CK KPJ u povodu umorstvaĐ akovića i Hećimovića bili su raspačava ni po cijelomZagrebu. U Zagrebu se tada nalazio i iskusni ilegalacStjepan Stefek Cvijić koji je radio pod pseudonimom»Branko«. Radio je i u MK, držao govore na letećimmitinzima, a pokušao je organizirati i oslobađanjeĐ akovića i Hećimovića iz zatvora u Pe trinjskoj, noto se nije moglo izvesti. Kako su bila na redu čestahapšenja, sastavi rukovodstva su se neprestano mije

Ivan Krajačić, član Pokrajinskog komiteta KPH

njali i u neposrednom radu MK KP, rajonskih komteta i ćelija sudjelovali su i najviši rukovodioci. Prij

po gibi je Đ aković je ne po sred no ruko vo dio mnogimakcijama a Hećimović je bio sekretar ćelije i održavao vezu u ime KP s ostalim ćelijama toga rajonaIsto tako su liječnik dr Salomon Lowy i Malina Pop-Ivanova Ruža kao instruktori CK KPJ u prvim mjesecima diktature obavljali funkcije članova MP i odlazili na sastanke u ćelije. Rajoni su postali još fleks bilni ji u po gledu te ri to ri ja , spojen i su I i II ra jon, tu je bio dio tmjanskih ćelija s Kanala i Zavrtnicea glavnina Trnja s jezgrom u Radionici državnih žc

ljeznica ulazila jc u III RK. Zbog izuzetnih okolnostčlanovi su uličnih ćelija iz centra grada održavali sastanke u gostionicama ili na livadama na periferijiTakva mjesta bila su na području Tmja, na ZavrtniciMartinovki, na Savici, Kulmerovim livadama, u gostionici »Paromlin« i si. Na T rn ju su, kao i u cijelom grad u, bili dijelje ni lecmalog formata s likom kralja i vješalima s natpisom»Kralj i narod. Rešio sam da između mene i narodne bude više posrednika.« Na kanalu je samo jednvečeri podijeljeno oko 200 primjeraka Proletera.U međuvremenu, u Samoboru su ubijeni Janko Mišić

bra ća Oreški. U se riji hap še nja, ko ja su ob uh vatilorganizaciju KPJ i SKOJ-a u Zagrebu, i kad je višod devedeset osoba prošlo istražni zatvor na policiji

gotovo pedeset ih predano sudu, bilo je hapšenja i nTrnju. Prilikom jedne od čestih policijskih racija uočPrvog maja bio je na Zavrtnici uhapšen Grga JankesU stanu nekoga omladinca na Zavrtnici policija jnašla ruske knjige i letke. Od komunista iz Željezničke radionice bili su uhapšeni Dragutin Saili, DragutinBocak, Valent Sabol, Stjepan Stankir i Maks Svarestrojobravari, i ličilac Simun Bezjak.

87



Upravnik policije u Zagrebu Janko Bedeković izvijestio je ve likog žu pan a za gr eb ačke obl ast i o predm etu »Komunistička propaganda u Radionici državnih željeznica« u rujnu 1929: »Radništvo te Radionice nalazi se

perm anentn o po d pri sm otrom pol ic ij sk ih organa .« Po licijska uprava ima »najuži kontrakt« s upravom Radionice a obje uprave »imadu među radništvom svoje

po uzd an e povjeren ike« .Hapšenja, procesi i ubislva nanijeli su teške udarcezagrebačkoj organizaciji. Komunisti su se tada pripre

mali na oružani otpor diktaturi . Hrabro su ginuli naj bolji ka dro vi na u lic am a u or užanim su kobim a, a p reživjeli su punili tamnice. Oni koji su ostali na slobodinastojali su iskoristiti sve raspoložive mogućnosti zarad i borbu.U Radionici državnih željeznica, Adam Vajgand sekretar part i jske ćelije, prema u putam a Đ ure Đ akovića

počeo jc od m ah po sl ije uvođenja d ik ta tu re rad it i naosnivanju ilegalnih sindikata. U to se prvo vrijeme za pravo nast oja lo održ ati na okupu članove Nez av isnihsindikata, ubirati članarinu, održavati veze. No te akcije nisu davale uspjeha, komunisti su bili izloženi že-stokiin progonima, u uvjetima terora svaki je pokušajilegalnog rada izazivao sumnju. Zato su komunisti izRadionice počeli drugu akciju — osvajanje reformir a kili sindikata odozdo. Tako je Adam Vajgand bioi/abran za potpredsjednika oblasnog odbora Ujedinjenog saveza željezničara, saveza u sastavu URSSJ.\ 'a godišnjicu kraljevog državnog udara, 6. siječnja1930, održavane su u Zagrebu leteće skupštine u znak

pr ote sta pr otiv d ik ta tu re . S nešto zakašnje nja , je r je bio štam pan u inoz em stvu , dij e lj en je osm om art ovsk iletak. 27. III 1930. Na Prvoga maja bio je u znatnom

br oju po du ze ća obusta vljen ra d, iako su radn ic i bi liizloženi dvostrukom progonu — režima i poslodavaca.Progoni komunista i simpatizera nastavljeni su, pa ih

je potk ra j 1930. u Zag re bu bilo uhapšeno oko sto tinu,f 1931. godine, kad su počele akcije za povezivanje članova KPJ i simpatizera, dijeljen je u Zagrebu letak

pr otiv d ik ta tu re . To je bilo vri je m e ne sam o pro gonai hapšenja, već i ubistava niza Funkcionara KPJ iSKOJ. Te jc godine bio ubijen na Pantovčaku i sekretar MK Zagreb, član CK KPJ Antun Sarić. Komunistirade pojedinačno, pretežno u svojim radnim sredinama i posredstvom sindikata. Tako su komunisti gradskih poduzeća — munjare, plinare i vodovoda — pokušali da djeluju među radnicima osnivanjem Zadruge za štednju i pripomoć, 1932. i 1933. godine.

Rad partijske ćelije u Željezničkoj radionici obnovljen jc na pri je la zu između 1932. i 1933. go dine . Oko Vaj-zanda okupljaju se članovi KPJ koji su izbjegli progone i počinju organizirani rad. U 1933. godini bilo ječlanova Partije u svim odjelima radionice. U toj je

godini — prema povjerljivom izvještaju za Ministarstvo unutrašnjih poslova u Zagrebu bilo 160 članovaKPJ sa ćelijama većinom u poduzećima.Zbog ponižavajuće premetačine radnika u radionici

pr i odl as ku s po sl a i upr av in og nepoštivanja Pra vilnika, u studenom 1933. došlo je do spontanog revoltameđu radnicima. Partijska ćelija izdala je u povodutoga letak »Dokle smo stigli drugovi željezničari?« Optužen da je raspačavao letak, Adam Vajgand bio je

uhapšen 7. XII 1933. i 27. XII otpušten s posla k»opasan komunist«. U povodu tih događaja CK Kuputio je u siječnju 1934. pismo ćelijama u Radioni Ložionici posredstvom MK KPJ. U povodu pismkaže se: »Dragi drugovi, CK obraća se vama direktradi toga, jer ostvarivanje partijske linije i odluzavisi u prvome redu i pretežno od sposobnosti i dlatnosti part, ćelija, da tu liniju primene na svosvakodnevnom radu među radnicima svog poduzećaU pismu se dalje kaže da je CK raspravljao o izv

štaju o položaju u Radionici i letku koji su objavu povodu premetačine. Na temelju analize tih dvadokumenata CK daje konkretne upute za rad komnista među radnicima tako »da napipate najosjet l j ivmjesta koja tište većinu radnika i da saglasno toformulišete nekoliko neposrednih zahteva, koji su zumljivi i prihvatljivi za sve radnike«. KomunistiŽeljezničke radionice i Ložionice CK daje zadatak rade na povezivanju s ostal im radionicama u zemte s pružnim i saobraćajnim osobljem; njihove ćelmoraju »da prednjače svojim radom i primerom i komuniste u ostalim radionicama«. Na osnovi analletka, CK im daje upute kako da sastavljaju letke

b i pota kli radnik e na borb u, al i i da bi sh vat il i putoi načine takve, konkretne borbe, na osnovi jasne a

cione parole.Adama Vajganda je na funkciji sekretara ćelije radionici zamijenio mladi komunist Ivan Krajačić.Kad je 23. travnja 1934. policija došla da ponovo hapsi Vajganda, s dvojim policijskim kolima punagenata i policajaca, on se zabarikadirao u svome snu i na policajce, koji su opkolili zgradu, bacao raz

pre dm ete . K ad je po čeo go vori ti s pro zora , ra nil i ga i on se bacio na ulicu. Sutradan je umro u bolnna Svetom Duhu. Njegovi drugovi priredili su mu dos

ja nstv en pogre b, ko včeg su no si li kom unis ti ra dioni njegova odjela — ljevaonice, svi u radničkim odilima. Na pogrebu su bili gotovo svi radnici radionite radnici željezničkog čvora Zagreb i mnoštvo osta

radnika. Tako je taj tragičan događaj svjedočio o zultat ima obnove komunističkog pokreta. Treba zalježit i da je polici ja na konjima prati la pogrebnu pvorku. Nešto kasnije, u srpnju, stradao je na rakomunist iz radionice Ivan Supanc, pa su mu drugotakođer priredili svečani radnički pogreb.U 1934. godini uspostavljena je redovna veza ćelijeradionici s MK KPJ i stvorena je jezgra za rajonsorganizaciju, koja je, osim radionice, obuhvaćala kmuniste ložionice i područje Tmja gdje je stanovamnogo željezničkih radnika. Sekretar toga RK bio Krajačić, a član Stjepan Debeljak koji se zaposlioložionici 1927. godine.Te se godine vratio s robije Josip Broz, uspostav

pa rti js ke veze u Zag re bu i bio koopti ra n u Pok ra jinskomitet KPJ za Hrvatsku i Slavoniju. On se sastas grupom najaktivnijih zagrebačkih komunista, utjčući na normaliziranje narušenih odnosa između CK

je dne i MK i PK s dru ge s tr ane. Uzrok kvare n ju onosa bilo je to što su spomenuta rukovodstva kri t irala CK da se neodgovorno ponaša prema kadrovim(niz hapšenja rukovodećeg aktiva u Zagrebu). Na tosastanku s Brozom formiran je i privremeni MK (PK

88



u koji su ušli Dragutin Petrović, Drago Marušić i Franjo Kralj. Josip Broz je u srpnju bio kooptiran u Po-litbiro CK KPJ pa je otišao u Beč i tom je prilikomizvijestio o stanju pokreta u Zagrebu i pokrajini. Za

bil ježio je da je u sr pn ju 1934. bilo u Zagrebu 19 ćelija, ali i nepovezanih grupa, kao i da je počeo radna organiziranju Crvene pomoći. U jednom drugomizvještaju Broz govori o stanju članova obitelji komunista u emigraciji ili poginulih u zemlji, o Ani Gržetić,

0 udovici i sinu Mije Oreškog i udovici Adama Vajganda s puno neposredne ljudske topline i brige.U jesen 1934. bio je formiran novi MK, zbog hapšenjadotadašnjih članova. U taj komitet ušao je Ivan Kra

jačić, se kre ta r RK na Tm ju .U povodu sedamnaeste godišnjice oktobarske revolucije MK KPJ izdao je letak. Zbog raspačavanja togaletka i prikupljanja priloga za CP, na Sigečici i Nakanalu bili su uhapšeni i optuženi član MK KPJ JosipPoje, rođak Marka Oreškovića za kojega se u sudskomdokumentu kaže da je bio pročelnik komunističkećelije u Gradskoj plinari, te Vilim Gajšek, Josip Ce-lišćak i Ivan Bermanec, kao njeni članovi.Potkraj 1934. i na početku 1935. izašle su dva brojalista Že ljezniča r koji su na ciklostilu izdali RK KPJ i

SKOJ-a na željeznici. U to vrijeme počelo je i formiranje udarnih grupa pri rajonskim komitetima i uvećim poduzećima. Djelotvornost osiguranja demonstranata pomoću takvih grupa iskušana je 6. I 1939,kad su demonstracije počele pred kinom »Luxor«, u Nikolićevoj ulici , u kojem se pr ikaz ivao so vjetsk i film»Celjuskinci«. Demonstranti su razvili crvenu zastavua među njima je bio velik broj komunista i radnikaiz Željezničke radionice. Na početku 1935. u part ijsk oj org an izac iji radion ice bi lo je 25 članova KP J ra sp ore đen ih u 6 ćelija.U veljači 1935. došlo je do hapšenja zbog raspačavanjaletka Crvene pomoći »Za amnestiju i oslobođenje svih po lit ičk ih i vo jn ih osuđen ika« . Među uh ap še nim a bio

je i se kre ta r MK CP u Zagrebu Stan is lav Č agljević.Taj podatak pokazuje da je dobro napredovalo organiziranje CP (koja se sve više naziva Narodna pomoć), je r j e po stoja lo i ruko vo dstv o na razini grad a.Godine 1935. izdan je i letak za 8. mart a demonstracije za Prvi maj održane su na Trešnjevci. Sudjelovalisu i komunisti i simpatizeri iz Radionice državnihželjeznica. Oni su 6. V održali pred radionicom i leteći prvo majsk i miting.Jedan događaj te godine teško je pogodio zagrebačkuorganizaciju. Kao dio centralnog rukovodstva KPJ usamoj zemlji bio je formiran Zemaljski biro (ZB) ko jem je bio član i sekre ta r MK KPJ u Zagrebu DragoMarušić. Uslijed provale toga tijela, nazvanog i »Zem- bilj«, do šlo je u Zag rebu do hapše nj a više od 50 čla

nova KPJ i SKOJ-a.To je opet bio težak udarac organizaciji koja je uspjela okupiti 150—200 članova KPJ u 30 tvorničkih i uličnih ćelija. Č lan MK KPJ Ivan Krajačić iz radionice bio je kooptiran u PK KPJ što je bi lo oči to prizn an je1n jemu i organizaciji iz koje je dolazio. Na go di šn jicu okto barske rev oluci je 1935. bi le su demonstracije na Tmju, a organizirane su i protestne

Vježbe s maskama vatrogasne čete »Sigečica« 1935. godin potaknute fašističkom opasnošću

akcije protiv ratnih priprema, jedna od najvećih demonstracija Na kanalu.Te, 1935, godine i dalje KPJ je počela odlučnije raditna formiranju širokoga revolucionarnog pokreta koj

bi ok upl jao sve an tifašist ičke sna ge i sve slojeve nezadovoljne političkim poretkom. Bilo je to u duhuodluka VII kongresa Kominterne, a pokret je dobioime Narodna fronta slobode. Pokušaj da se formirai legalna radnička politička stranka, koja bi okupljalana zajedničkoj platformi sve grupacije radničkog pokreta, nije urodio neposrednim rezultatom. Ali su zatoGlavni inicijativni odbor za osnivanje Stranke radnognaroda u Zagrebu i niz inicijativnih odbora u ostalim

mjestima omogućili i razvili veliku političku aktivnostKako je u to vrijeme u ćelijama bilo organiziranoidejno obrazovanje? O tome imamo podatak za ćelijeKPJ i SKOJ-a sa željeznice. One su, na neposrednuinicijativu Ivana Krajačića, sastanke u tu svrhu upri-ličivale u izletima na Zagrebačku goru.Josip Broz Tito nastojao je svim silama da sc CKKPJ osposobi za rad u zemlji, da se prekine dugogo-

89



Policijski snimak dra Božidara Ad/ijc iz 1936. godine

đ imi ja tr adic ij a ru kovođenja pokre to m izvana . To je bilo u duhu ori je n ta cij e za koju se borio jo š na VII Ikonlcrcnciji u Zagrebu. Uspio je da 1936. godine do

bi je zadat ak st vara n ja uvje ta u ze m lj i koji bi om ogućili dolazak u zemlju i rad CK KPJ. To je početakniza aktivnosti koje će on u tom smislu poduzimati.0 tome svjedoče i izvještaji o stanju pokreta u zemlji,koje jc pisao iz Zagreba, nakon obilaska organizacija.0 zagrebačkoj organizaciji zabilježio je da je stanjenakon provala teško, jer su čitave ćelije ostale bezkontakta s rukovodstvom, ali da su hapšenja najviše

pogo dila člano ve PK, MK i dv a RK.

Po mnogo čemu je značajna prekretnica za razvoj KPJ1937. godine. Tada je bila formiran a Kom unistička part ij a H rv atske (KPH ), no ću između 1. i 2. ko lovoza1937, a Josip Broz je oko sredine kolovoza preuzeor ukov ođenje CK KPJ. Bili su to vrlo zn ačajni dog ađajiza učvršćenje komunističkog pokreta i njegovo osposobljavanje za ostvarenje povijesnih ciljeva radničkeklase. Prema sjećanju komunista iz Željezničke radionice, oni su održavali na Savi sastanke svojih ćelija,izražavajući podršku Titovoj politici. Novi se kurs og ledao i u ja ča n ju p a rt ij ske organiz acije1 akcijam a masovne pod rške politici KPJ. Najbolje to po ka zu je niz dem onstr acij a koje su postale znača ja noblik borbe KPJ. Godine 1939. počele su u kolovozu

masovne demonstracije protiv režima kao protest nasporazum Cvetković-Maček. Glavni inicijativni odborza osnivanje Stranke radnog naroda ponovo je pokrenuo akciju za tu stranku, a Božidar Adžija, koji stanuje na Cvjetnom naselju, povezao se s aktivistimaTrnja. U nizu akcija radništvo je demonstrativno zahtijevalo poboljšanje svoga ekonomsko-društvenog i po litičko g po loža ja. Tako je bilo 3. X II , kad je za branje na radničk a skupšt in a, a oko 2000 ljudi , koj isu došli pred Radničku komoru, krenulo na Kazališni

trg pa je tu održan veliki radnički miting. Za tjeddana, 10. XII, KPJ je opet organizirala demonstrac p ri likom saziva skupšt in e želje zn iča ra . Došlo je teških sukoba s policijom i Hrvatskom građanskzaštitom. To je navelo režim da pooštri Zakon o zati javne bezbednosti i poretka u državi — bila omogućena policijska intervencija u bilo kojoj ptičkoj manifestaciji i osnivanje koncentracionih lora. Sve je to pokazivalo oštrinu klasnih sukoba, si borbu na život i smrt.Već u prosincu 1939. policija je iz Zagreba uputila »prisilan boravak« u Lepoglavu 43 osobe. A zagre

čka organizacija, usprkos tim okolnostima, sve je vviše rasla. U 1939. imala je već 27 ćelija (15 tvorniči 12 uličnih) sa oko 260 članova.Jedan od pok azatelja te snage bila je organizacija prmajske proslave 1940. godine. CK KPJ izdao je leu povodu 1. maja koji je dijeljen na čitavom podrugrada. Č lanovi partijsk e organizacije sa Sveučilišta je li li su ta j pro gla s u T m ju . Na Zav rtnic i, u Tvorn papira, u dobro j org an iz ac ij i te akcije pom ag ao je Iv ica Lo vinčić, ra dn ik te tvorn ice, čla n RK KPI MK KPH je u 16.000 primjeraka štampao letak

poz ivom da se 1. m aja izađ e na ulice. Obu stav a ra bila je ostvare na oko 90«/o. T ra m vaji su ostali u mizi kao nekad, a dobro organizirane povorke kret

su se iz više pravaca prema centru grada. Radnici nja išli su sa Zavrtnice Zvonimirovom ulicom a oiz Trnjanske predvodili su radnici Željezničke radnice i Ložionice. U toj su koloni bili i radnici sa Sičice i Kanala. Kolone su se probijale ka Kazališntrgu u sukobima s policijom, probijajući kordone. mo u onoj koloni koja je išla Savskom cestom b

je oko 6000 ra dnik a. Već na sa m Prvi m aj bi lo je hapšeno oko 70 manifestanata. Bila je to jedna od nvećih akcija zagrebačkog proletarijata u međuratn

90



razdoblju, slična po masovnosti akcijama u legalnomrazdoblju i nekim akcijama dvadesetih godina.Te, 1940, godine bilo je još niz manifestacija. U povodu uspostavljanja diplomatskih odnosa Jugoslavijesa SSSR bile su manifestacije na više mjesta, pa i naTrnju. Povorku, koja je krenula ka centru, brutalno

je suzb ila po lic ija u Draškovićcvo j ulici. Bio jc teškoranjen jedan radnik, Drago Butković, koji je podlegaoranama pa su prigodom njegova pogreba održane i

antirežimske demonstracije.Sve se više osjećala ratna opasnost, a KPJ se sve intenzivnije osposobljavala za te dane. Osim osposobljavanja članstva, borila se da što više proširi osnovicu

pod rške svo joj po lit ici. Po tvrda da u tome uspi jev a bio je veliki izlet ne ko liko tisuća ljud i na Ponikve, 4.kolovoza 1940, gdje je održan miting na kojem je govorio sekretar CK KPH Rade Končar. Dio sudionikamitinga demonstrirao je pri povratku po gradu. Međunjima su bili i članovi Partije i SKOJ-a s Trnja.Protiv svjetskog rata demonstriralo se na Jelačićevomtrgu, a zatim na Trnju, 7. IX 1940. Na Trnju jc nekoliko tisuća ljudi nosilo transparente i izvikivalo parole protiv skupoće i rata. Policija ih je napala na ugluVaraždinske i Savske ceste. Povorka je bila razbijena,

ali su manje grupe na Trnju i Trešnjevci demonstrirale do ponoći. Na go dišn jic u okto bar sk e revo luci je po gr ad u su dijeljeni leci i lijepljeni plakati i vinjete.Potkraj 1940. godine MO KPH u Zagrebu imala je 43ćelije sa oko 350 članova u pet rajonskih organizacija.I 1941. godina počela je masovnim akcijama, demonstracijama protiv zabrane URSSJ-a, protiv rala i sveveće skupoće. Jedna demonstracija protiv zabrane sindikata, skupoće i rata bila je u siječnju, na Sigečici,uz podršku stanovnika. U nizu tvornica na Trnju bio

je ob ustavl jen ra d u znak pro te sta pro tiv za bra ne sindikata. I Na kanalu su se radnicima u protestnim akcijama priključili građani. Isto je bilo i na Tmju. Sveto svjedoči u širokoj podršci politici i akcijama KPJ.Te, 1941, godine 8. mart proslavljen je brojnim mitinzima pred tvornicama, na Trnju u Tvornici papira,»Ivančici«, »Paspi«, s nekoliko stotina prisutnih radnika.Kao protest na pristupanje Jugoslavije Trojnom paktuodržavani su u Zagrebu brojni leteći mitinzi, a 29. III1941. je i s Tmja i Kanala krenula povorka demon

stranata u grad. U sukobima s policijom u Draškovi-ćevoj bilo je uhap šeno više od 30 osoba.Partijska organizacija uoči okupacije imala je 53 ćelijesa oko 480 članova. Bilo jc 35 tvorničkih ćelija i 16uličnih, a organizacije željezničkog čvora i Sveučilišta bile su nepo sre dn o vezane za MK. Od 6 rajona , na II trnjanskom bilo jc 11 ćelija, 6 tvorničkih: »Kontakt«»Metal«, »Antun Res«, »Paspa«, »Ventilator«, Plinara 5 uličnih: Sigečica, Njivice, Martinovka, Školska i Tr

njanska cesta. S Trnja su u III rajonu bile ćelije uTvornici papira.U Željezničkoj radionici bilo jc 12 ćelija sa 75—80članova. Komitet su sačinjavali: Vlado Mutak, sekretar, Janko Gredelj, organizacioni sekretar zadužen za vojna pitanja, a članovi su bili Stjepan DebeljakKarlo Korošec i Boško Miloš.Dugi razvojni put od osnutka partijske organizacij1919. završ io je izvan redn o značajnim rezu ltato m 1godine. Partijska organizacija Trnja, kao dio organizacije zagrebačke KPH, dobro jc organizirana dočekaltrenutak borbene provjere. U velikoj oslobodilačko

borbi , ko mun is ti i sim pa tize ri iz toga zagrebačkog predgrađa uzdignuto su nosili zastavu revolucije do pob

jede .

Pročelje Tvornice električnih baterija Ivana Paspc i sinovu Koturaškoj cesti

9



Zagrebački paromlin »8. maj«. Koturaška cesta br. 1. Pogled na njega s ulaza uGradsku vijećnicu kakav je ponovo izgrađen p oslije katastro falno g po žara 1906. skrovnom konstrukcijom od armiranog betona. Da bi dobili novu građevinskudo/volu. vlasnici su morali ispuniti niz uvjeta za osiguranje od požara. Tada mu jei dogradena magazinska zgrada. Južno od nje, usporedo s Trnjanskom cestom,nadovezu je sc silos izgrađen po nacrtima ing. J. Dubskog. Kako je taj armirano-

betonski silos dovršen 1908. god., to je ujedno u nas prvi armira no be tonsk i ob jektte visine, dakako i prvi silos.Mlin je dobio dimnjak 1915. god. Podigli su ga poznati zagrebački graditelji Kaldai Stefan po nacrtima firme H. R. Heinicke iz Beča.Još 1862. god., kad je mlin prvi put građen bio je povezan normalnim industrijskimkolosijekom izravno s Glavnim kolodvorom gdje je i lociran.Zagrebački je paromlin tipičan primjerak industrijskog postrojenja 19. stoljeća po mnogim karakter istika ma za tvorn ice toga doba u Evrop i i SAD.Uza nj su stare trnjanske kućice u Paromlinskoj ulici.

92



Revolucionarni omladinski pokret na području Trnja (1918-1941)

Političko gibanje mladih potkraj prvogasvjetskog rata

Potkraj prvoga svjetskog rata, usporedo s obnovomradničkog pokreta, u Zagrebu se već od ožujka 1918.zapaža i političko gibanje studentske i srednjoškolskeomladine kojoj se pridružuju i mladi radnici (naučnici) Trešnjevke i Tmja.Prilikom proslave stogodišnjice rođenja Petra Prera-dovića, kad je u Zagrebu osnovana tzv. Socijalističkaškola (kasnije nazvana Klubom socijalističke omladine) u nju ulazi i radnička omladina u većini iz tih dvi

ju četv rti i on a je redo vn i pos je til ac pre da van ja štosu ih u okviru te škole u zgradi »Prehrana«, u Kukovi-ćevoj ulici, organizirali studenti i srednjoškolci.U toj omladinskoj grupi, u kojoj su 1918. najzapaženijiAugust Cesarec i Đ uro Cvijić, u početku j e bio i dio

mladih sljedbenika desnice, odnosno centrumaša, aliradnička omladina Tmja bila je homogeno revolucionarna. I kad je na stranačkoj konferenciji (26—28. I1919) u Socijaldemokratskoj stranci Hrvatske i Slavonije došlo i do formalnog političkog rascjepa — odva

janje m ljevic e od m alobro jn e de snice — sva radničk aomladina Zagreba slijedi ljevicu. Kako još nema svojih(radničkih) omladinskih organizacija, slijedi ljevičareu Udruženju akademske socijalističke omladine, koje je ka o legaln i na stav ak Soc ijal ističke šk ole osn ov ano12. veljače 1919. Ta omladina sada ulazi u aktivan politički život — ili u zajedničkim političkim akcijamas intelektualnom omladinom ili kao značajan oslonacljevice u prvim partijskim organizacijama u pojedinimsekcijama, npr. u Radionici državnih željeznica, gdjese okuplja oko Dragutina Sailija.Radnička omladina Tmja, posebno učenici željezničkezanatske škole, bili su 1919. i aktivni sudionici u revolucionarnoj struji pokreta srednjoškolaca koja je zahtijevala temeljitu reformu srednjoškolskog sustava.Uz zahtjev za izmjenu nastavnih programa (npr. uželjezničkoj zanatskoj školi nastavni program bio je pr ila go đe n zah tjev im a učen ika M ađ ara kojih je bilo

oko 40%) — revolucionarna srednjoškolska omladinsada javno proklamira nužnost obaranja čitavoga društvenog sustava kao glavnog uvjeta za temeljite zahvat

u strukturi školstva.Poseban poticaj za zajedničke političke istupe i organizacijsko povezivanje intelektualne i radničke revolucionarne omladine dan je sastankom predstavnika svih biv ših soci ja ldemokra tskih studen tskih grupa u Beogradu (18. travnja 1919) u vrijeme kad se održavao Kongres ujedinjenja.Travanjski sastanak u Beogradu bio je zapravo prvorganizirani pothvat za osnivanje općejugoslavenskomladinske komunističke organizacije u kojoj će intelektualna i radnička revolucionarna omladina naćzajednički program i zajednički cilj — rušenje kaptalističkog i stvaranje socijalističkoga društvenog sistema.

No, premda je — pr em a Sa ili jevoj izjavi — na po dručju Trnja već prije Kongresa ujedinjenja grupa najnaprednijih radnika, aktivista revolucionarnog pokretaosnovala u Radionici državnih željeznica prvu partijsku ćeliju, omladinskih organizacija sve do osnivanjaSKOJ-a nije bilo. Lijevo orijentirana radnička omladina politički je djelovala pod rukovodstvom partijskećelije Željezničke radionice.Revolucionarna radnička omladina Tmja aktivirala senaročito nakon sloma revolucije u Mađarskoj u akcijza pomoć izbjeglicama, a intelektualna u akciji za oslobađanje uhapšenih komunista Sime Miljuša, Vladim ira ćopića i drugova u tzv. aferi Diamantstein.

Osnivanje prve komunističke omladinskeorganizacije u Trnju 1919.

Desetoga listopada 1919. u Zagrebu je održana Osnivačka konferencija Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a neposredno nakon te konferencije osnovano je i Mjesno udruženje SKOJ-a. Istoga mjeseca (26

93



X 1919) to jc Udruženje održalo svoj prvi javni sastanak. Na tom je sastanku omladina obaviještena o zaključcima Osnivačke konferencije koje je formulirao

pr iv re m en i C en tral ni odbor SKOJ-a:»1. Da sc pozove svekolika komunistička omladina Jugoslavije da u svim centrima, gradovima i mestimaosnuje Udruženje Komunističke omladine. Sva komunistička omladina Jugoslavije, bila ona intelektualnaili Tizička, treba da se okupi u tim udruženjima.2. Na Univerzitetima gdje još ne postoji, treba da seu najskorije vreme formira 'Klub Studenata Komunista’, koji če klub kao zasebna akcija ući u 'U. K. O.J.’. Naročita je dužnost K. S. K. ta, da vrši propagandumeđu intelektualnom omladinom na i van Univerziteta.3. Udruženja komunističke omladine širom čitave Jugoslavije tvore ’Savez komunističke omladine Jugoslavije’, Privremeno izabran je ’Centralni odbor’ čiji seSekretarijat nalazi u Zagrebu.4. Da se u najskorije vreme započne sa izdavanjemlista, glasila celokupne komunističke omladine. List:e izlazili polumesečno. Stampat će se u Zagrebu i10 latinicom i ćirilicom, te slovenačkim dijalektom.v Da se pozove celokupna komunistička omladina Jugoslavije da bezodvlačno započne sa sakupljanjem pri-

oga za list.V Komunistička om ladina Jugoslavije je u svojoj organizaciji potpuno samostalna i nezavisna, ali ona ideiporcdo sa Socijalističkom Radničkom Partijom Jugoslavije (komunista) i stoji s njom u vezi preko svo

jih dcle ta gal a koj e ša lje u parti js k a veća.«lime je i sva revolucionarna omladina Trnja bila u-aoznata s povijesnim odlukama Osnivačke konferen-:ijc, jer su i njezini predstavnici sudjelovali na tom>astanku.

Neposredn o organiz iranje kom unis tičk ih om la din skih jr upa na podru čju T rn ja usl ijedilo je nakon šireg sa stanka radničke i intelektualne omladine Zagreba, štoza jc 30. listopada sazvalo Mjesno udruženje SKOJ-a,

11 tadašnjem T ipografskom dom u u Primo rskoj ul. 2.Poseban organizacijski oblik okupljanja radničke omladine i na području Trnja bile su šegrtske sekcije čijesu osnivanje poticali SKOJ i sindikati.

No. bez obz ira na org aniz acij sk u sa m osta ln ost SKOJ -a,zbog političke heterogenosti SRPJ(K) (u kojoj su se doVukovarskog kongresa održali i centrumaši), sve političke akcije komunista u Zagrebu lih dana poduzimane su i usklađivane u zajedničkom »štabu« partijske ljevice, komunističke omladine i revolucionarnih sindikata. Taj jedinstveni »štab« ljevice bio je matica cijeloga komunističkog pokreta u Zagrebu, pa jerazumljivo što je tada i revolucionarna omladina Trnjau političkim akcijama bila više vezana uz taj »štab«nego uz svoj rajon. »Štab« se nalazio u društvu »Laespero« i esperantskoj školi u zgradi evangelističkecrkve u Gundulićevoj ulici. Sama esperantska škola,iako ju je Vukovarski kongres priznao za svoju sekciju, bila je tada »pokriće« za legalan nastup predvlastima. Tu su se održavali kursovi i predavanja, tu je

p la niran i ko načni obraču n s refo rm is tičk im el em en tima na Vukovarskom kongresu. A upravo obračun scentrumašima bio je najjači magnet koji je komuni

stičku omladinu vezao uz ljevicu, jer su centrumamladima odricali pravo sudjelovanje u političkom votu.

Radnička omladina Trnja u zajedničkim polit ičkim akcij am a s in te le k tu aln omomladinom

Tri najveće političke akcije radničke omladine na pručju Trnja, potkraj 1919. i u toku 1920, izvedene u zajednici s komunističkom studentskom omladinoZajednička akcija za oslobođenje ćopića, Miljušadrugova, koji su neosnovano optuženi kao agenti Ble Kuna i Moskve; sudjelovanje komunističke omlane Zagreba u generalnom štrajku željezničara Juslavije; te agitacija za komunističku listu uoči izboza Konsti luantu.Sedmoga prosinca 1919. zagrebačko Mjesno udrunje SKOJ-a organiziralo je u kinu »Balkan« jav

p ro te stn i zbor proti v dal jeg zadrž avanja u za tvoMiljuša, ćopića i drugova koji su stupili u štrajk gđu. Trnje je toga dana bilo oblijepljeno lecima p

naslovom »Proletarijatu Jugoslavije«, kojima je Ctralni odbor SKOJ-a obavijest io javnost o štrajku hapšenih komunista, pozivajući radničku klasu i gđanstvo na organizirani protest protiv nečovječnih stupaka policije.

Nasta vak te akcij e usli je d io je 29. vel jače 1920, k je zag re bačko M jesn o ud ru ženje SK OJ-a pono vo orniziralo javnu pučku skupštinu, najavivši je prethod

po se bnim le tk om . S kupšti na je saz va na s ci ljem sva komunistička omladina Zagreba protestira proodgađanja suđenja zatvorenim komunistima zakazanza 23. veljače. U rezoluciji, prihvaćenoj aklamacijoomladina zahtijeva da se optuženi smjesta izvedu sud ili puste na slobodu i omogući povratak u domvinu drugovima koji su u toku 1919. bili prisiljeni usli jed terora režima emigriraju. Nakon skupštin

p red zgra dom »Kola«, om la din a je fo rm irala po vo rkojoj se do Markova trga priključilo mnoštvo od 10.0demonstranata. Pred banskim dvorima iz povorke izdvojila delegacija omladinaca koju je primio podbPotočnjak, a zatim su se demonstranti uputi l i prRadnički dom u Ilicu 55 gdje je u ime SRPJ(K) Kmilo Horvatin održao zaključni govor. Učestale demstracije omladine, kojoj se priključivalo i građanstvo

p rit is ak ja vnosti pris il il i su vl ad u da na poče tk u trnja 1920. oslobodi omladince uhapšene u »Aferi Dmantstein«.Druga značajnija politička akcija, koju omladina n

pred vo dila, al i je u njo j m aso vn o su djelova la , po m

žući partijskoj organizaciji kao organizatoru — bio generalni štrajk željezničara Jugoslavije. U tom štrku sudjelovala je sva radnička omladina željezničradionice, čak i ona koja je slijedila predstavnike gđanskih poli t ičkih part i ja. Stoga među omladinomtom štrajku nije zabilježen ni jedan slučaj sabotažodnosno štrajkolomstva.Treća akcija, koju je zajednički vodila cijela mjesskojevska organizacija Zagreba, bila je pomoć Kom

94



nističkoj partiji Jugoslavije u agitaciji za njezine kandidate uoči izbora za Konstituantu. Tom sc prilikomomladina nije ograničila samo na teritorij svoje gradske organizacije već je obilazila i okolna sela. Posebnoznačenje te akcije bilo je u tome što se u njoj manifestirala puna podrška SKOJ-a svojoj proleterskoj a-vangardi, odnosno što ta akcija nije samo neposrednokoristila uspjehu Partije na tim izborima nego što jeistodobno bila i dokaz da su u drugoj polovici 1920.

otklonjeni svi nesporazumi između KPJ i njenoga proleterskog podmlatka, nesporazumi koji su zbog prisutnosti centrumaša u SRPJ(K) sporadično izbijali svedo Vukovarskog kongresa. No nagli po let kom un ističko g om ladinskog po kreta,koji je zabilježen potkraj 1920. i na području Trnja,

pre ki nut je »Obznanom«, noću izm eđu 29—30. pro sinca 1920, kojom je vlada svim klasnim organizacijama, pa i SKOJ-u, zab ranila rad.

Omladinska organizacija na područjuT rn ja 1922— 1924

U pronalaženju novih oblika organizacije nakon »Obznane« Partija je sprečavala ekstremnije zahtjeve, kojisu bili usmjereni na stvaranje udarnih grupa u pojedinim tvornicama, ali je dopuštala formiranje ilegalnihdesetina koje su osnivali uglavnom skojevci. Zna seda je već u siječnju 1921. u Zagrebu bilo 20 ilegalnihdesetina, ali nije poznat njihov broj na teritoriju Trnja. Isto tako nije poznato je li već u drugoj polovici.1921. formirana ćelija SKOJ-a u nekom poduzeću na

pod ru čju Tm ja . Iz jednog sačuvanog izvješ taja Ob lasnog sek reta rijata SKOJ-a za H rvatsku i SlavonijuOdjeljenju za veze Komunističke omladinske interna-cionale u Beču, od 6, XI 1921, kaže se da je Oblasnisekretarijat obnovio rad i govorio o početnoj reorganizaciji — osnivanju grupa i ćelija po poduzećima.

Vjerojatno je neka od tih grupa, odnosno ćelija, osnovana i u Željezničkoj radionici, jer je skojevska organizacija Željezničke radionice u čitavom međuratnomrazdoblju bila jedna od najjačih omladinskih organizacija u Zagrebu, ali u spomenutom izvještaju te prveskojevske grupe nakon »Obznane« nisu locirane. No, ak o i nije po zn at sastav prv ih skojev sk ih ćelija uTmju nakon »Obznane«, pouzdano se zna da je već1923. skojevska organizacija na tom podru čju vodilaakciju za oživotvorenje odluka Ljubljanske konferencije SKOJ-a od 20. do 22. VIII 1922, pripremajući terenza kombiniranje legalnih i ilegalnih oblika djelovanja.

BILJEŠKE

1 Danas Andrija 2aja, urednik Omladinske borbe god. 1923, ima spomen--plodu u dvorištu istoimenog drvnog poduzeća koje je u Ulici Ivice Lo-vinćića b.b., a prije sc nalazilo na Tmju. Osim loga 2ajino jc poprsje postavljeno u zgradi Radničkog doma -Đ uro Salaj« na Lcnjinovom trgu 2.'■ Janko MiSić (Slani kraj Samobora 2. II 1900 — Samobor 27. VII 1929) bio jc od 1923. do 1926. član biroa CK SKOJ-a i stalni suradnik mnogihomladinskih listova. Sa Zlatkom Šnajderom uređuje omladinsku rubriku Borbe. God. 1926. odlazi u Moskvu a 1929. pogiba u sukobu sa zagrebačkom policijom.

Naime, jedn om od od luka te ko nferencije usvojen jedvojni organizacijski sustav, koji sc sastojao u lome,da se uz ilegalni SKOJ osnuju i legalne prosvjemo--borbene organizacije za radničku i intelektualnu omladinu. Zato je izmijenjen i Pravilnik, odnosno Statutilegalne organizacije SKOJ-a. Najznačajnije dopune bile su u tumačenju odnosa ilegalne i legalne organizacije:»Cl. 35. U legalnim organizacijama SKOJ moraju ima

ti sva važnija mjesta u upravnim odborima članovilegalnih organizacija SKOJ-a, koji nisu kompromitirani kod policije. Ako to nije moguće, članovi, kojstoje pod jakim našim utjecajem. Naročito centralninstancije moraju biti u našim rukama. Oblasne i centralne instancije vode de fakto O(blasni) Sekretari

ja ti) od no sno I(z vršni) (od bor) SKOJ.Cl. 36. Č lanovi ilegalne organiza cije m oraju bili na jaktivniji članovi legalne organizacije SKOJ-a i rade poobaveznim direktivama U(prava) M(esnih) U(druženja)odnosno O(blasnih) S(e kre tarijata)...«Za nas je ovdje značajan posebno čl. 36, jer nas upućuje na trag tih organizacija i na teritoriju Trnja.Akcija za osnivanje legalnog Saveza radničke omladinJugoslavije (SROJ) započela je već u svibnju 1922, kad je izab ran Akcioni od bo r, a osnivačka sk up ština održana je 23. kolovoza 1922, dan nakon završetka Ljubljanske konferencije. U Zagrebu je 6. prosinca 1922zabilježen pokušaj da se osnuje slična legalna organzacija, najprije pod nazivom Prosvjetni savez radničkomladine. Policija je, međutim, spriječila njezino osnvanje, pa je organizacija djelovala pod imenom SROza Hrvatsku i Slavoniju. U upravni odbor te organzacije ušli su Mile Mesić, Andrija Zaja' i Ilija Sumanovac, a to su bili skojevci koji su bili povezani radničkom omladinom Trnja i na Trnju radili.Drugi trag, koji ukazuje na postojanje organizacijSKOJ-a u Trnju, jesu dokumenti i oni indirektno upućuju na djelovanje tih organizacija u toku 1923. Naime po sred stvo m SROJ-a SKOJ je tada vodio an ke tu ekonomskom položaju i zaštiti radničke omladine, namjerom da s rezultatima te ankete preko Radničkkomore upozna širu javnost. S područja Trnja SROJ

je da o poda tke o po ložaju mlad ih radn ika i šegr ta Radionici državnih željeznica, i te jc podatke izniJanko Mišić,- tada rukovodilac Saveza radničke omladine Jugoslavije za Hrvatsku, u skupnom izvještaju nsastanku, što ga je u Zagrebu sazvala Radnička komoraza Hrvatsku i Slavoniju, 13. rujna 1923. Mišić je svom izvještaju, uz ostalo, rekao:»U Zagrebačkoj radioni državnih željeznica SHS im

preko 600 mladih ra dnik a i šegrta . Nekvalificirani ra dnici plaćeni su sa 2.500—3.500 kruna mesečno. Prostorije su neopisivo gadne i nečiste, vazduh jc užasno

smrdljiv, pun dima i prašine i nema nikakvih ventilatora ili drugih kakovih higijenskih uređaja. U kovačnicama vlada upravo paklena sparina. Voda, kojuradnici moraju piti, topla je i nečista. Mladi radnicvrlo mnogo obolevaju, a i nesrećni su slučajevi čestiZdravstveno je stanje najgore u četvrtom odjelu za pop ra vlja nje lokom otiva . Surov i nadgled nic i tuku ćuškaju šegrte, koji i svrstani, izmučeni radom, glađui tiranijom, u redovima izlaze iz te robijašnicc.«

9



Osim toga, postoje pouzdani podaci da je 1923. na podru čju T rn ja dj elov al a zaje dni čka sk oje vska ćeli jaRadionice državnih željeznica i Tvornice ulja, premdasc Tvornica ulja nije nalazila na teritoriju te općine,odnosno rajona. U loj su ćeliji bila tada svega četiričlana: Mirko Bukovac (kasniji organizacijski sekretarCK. KPH) iz Tvornice ulja, dvojica mladih radnika izRadionice i Milivoj Hiršl, student Ekonomsko-komer-cijalne visoke škole, koji je u tu ćeliju bio uključenkao član Kluba studenata marksista. Veza te ćelije s

Mjesnim udruženjem SKOJ-a bio je Mijo Oreški*Detaljnijih podataka o radu te ćelije nema, osim dasu njezini članovi održavali redovne sastanke ljeti nalivadama Zavrtnice, zimi u periferijskim podrumima ida su proučavali Buharinovu knjigu »ABC komunizma«.Kad je izvršeno ujedinjenje sindikalnih organizacijaradnika kožarsko-prerađivačke industrije (1. kolovoza1923), u Centralnu upravu Saveza kožarsko-prerađiva-čkih radnika Jugoslavije izabrani su i Paja Margano-vić i Mile Mcsić, obojica svojim revolucionarnim rađam vezani uz područje Trnja.Od političko-propagandnih akcija u kojima je masovno sudjelovala i omladina Trnja tih dana posebnu

pažn ju za služ uje prvom ajs ka pro sl ava (1923) i pro sla va

Omladinskog dana (1924). U obje akcije došlo je dodvorenih sukoba s policijom.Prvoga maja 1923. bio je zakazan zbor radnika u kinuOlimp« (danas »Kozara«). Kako je istodobno s radnicima došla i policija s namjerom da po svaku cijenuspriječi održavanje toga zbora, Josip Debeljak i PajaVlarganović. kao glavni organizatori proslave, donijelisu odluku da se pođe u pravcu Zrinjevca i zatim prolije do Svetog Simuna kraj Šestina gdje će se zbormoći neometano održali. Time je postignut veći pro

pagandni učinak , je r su ra dnic i u po vorc i, svrsta ni udvojne redove, manifestirali zagrebačkim ulicama, izvikujući parole protiv vlade i njezine policije koja im

je on em og ućila njiho vu pro sl avu, a na k ra ju je i pla

nirani zbor ipak održan u Svetom Simunu, pokraj same crkve, u prisutnosti mnogih trnjanskih radnika.Proslava Omladinskog dana 1924. imala je sličan tokkao i prvomajska proslava 1923, ali gledana historijski, više jc ukazala na snagu, organiziranost i spremnost komunističke omladine da ne dozvoli iznenađenjekakvo se dogodilo nakon »Obznane« 1921. Ministarski je sav je t, na im e, 11. VI I 1924. pro glasio tzv . »m aluobznanu«, a sutradan je ministar unutrašnjih poslovaSrškić telegrafski prenio područnim organima — da sezbog akcije komunista »na ugrožavanju državnog opstanka . . . rasture sve komunističke organizacije m a

pod kojim im en om on e po stoj al e« . Tim e je de finit iv nozabranjen i Savez radničke omladine Jugoslavije i sve

legalne omladinske organizacije na području Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ali sada — za razliku od1921 — niukoliko nije smanjen intenzitet političke djelatnosti mladih komunista. Već 13. VII 1924, uz proglas Centralnog odbora Nezavisne radničke partije Jugoslavije, objavljen je i proglas Izvršnog odbora Saveza radničke omladine Jugoslavije pod naslovom »Proleterskoj omladini Jugoslavije«. U proglasu se ističeda je tim novim udarom više od 200 omladinaca uhap

šeno i »leži po buržoaskim tamnicama širom zemljete da je samo u Dalmaciji 50 omladinaca optuženo Zakonu o z aštiti države.

No, be z obzira na b ru ta la n pol ic ijsk i te ro r i za gr ebčka je organizacija SROJ-a, premda formalno zabnjena, odlučila da dokaže režimu da i dalje nastav

borb u i da se hapšenjim a nep re sta no pro rj eđiv ani nzini redovi konstantno popunjavanju novim mlad borc im a koje oča ja n ekono m sk i po loža j napro sto na organiziranje. A dokaz je trebalo pružiti 7. ruj

1924. Taj se da tum , kao i svake godine, slavioM eđunarodni omladinski dan.4

Nek olik o dana uoči pro sl av e zag re ba čka org an izacSROJ-a najavila je »veliku javnu skupštinu« letk

pod nas lovo m »Drugovi om ladinc i« , u ko jem se glašava da »moramo ustrajati kod našeg zahtjeva slobodu zbora i dogovora«. Iz izvještaja zagrebač po lici je vidi se da su tu sk upšti nu sa zvali S tjepCvijić, Zlatko Šnajder i Stavko Petrinec, ali da je

b ran je na od lu kom od 5. IX 1924. Ig nori ra ju ći tu luku policije, Mjesna je organizacija SKOJ-a odlučda mobilizira sve članove SROJ-a, a uz njihovu pomi sve mlade simpatizere i održi miting na najpognijem mjestu, a zatim priredi izlet u Sveti Simun.

svojoj izjavi autoru Matija Uradin Borić iznio svoja sjećanja na tu proslavu ovim ri ječima:

»Pošlo je Mjesna organizacija SKOJ-a bila obavijtena o zabrani skupštine, održala je u Tuškancu sasnak kojem je prisustvovalo nekoliko pročelnika ćeliz svakog rajona. Na sastanku je odlučeno da se unatzabrani održi miting u gradu, al i da se mjesto mitinne određuje unaprijed, već da se izabere na sam d

prosl ave — prem a ra zm je šta ju policij sk ih za sjeTada su određeni drugovi koji su u 5 rajona trebokupit i omladinu i povesti je na miting kada im

ja vi m je sto održ avanja . Dru ga gru pa dr ugova b ila određena da 7. IX od zore prati svaki policijski odi utvrdi gdje se koji sakrio u zasjedu. U 9 sati je sk

je vsko rukovodst vo već ra spola galo poda cim a o rmještaju polici je i javilo zaduženim drugovima po jo n im a da om la din u vo de d ir ek tn o na Jelačićev t je r je ve ćin a po lic ij sk ih sn aga bila u zas je di izv an stgog centra. Oko 11 sati s pet raznih strana stiglo je trg oko 1.000 omladinaca. Najprije je bila otpjevaInternacionala, a zatim se jedan omladinac (AntMavrak) popeo na pijačnu klupu i održao govor. B

je ra zvijena i crv ena za stav a. M iting u je pri su stvovi sva ona masa koja je u to vrijeme bila na tržniPred završetak Mavrakova govora iz Ilice je dotrčaoko 100 policajaca koji su brutalno rastjerali naroali je omladina u okolnim ulicama nastavila pjevanrevolucionarnih pjesama i izbacivanje parola.

Poslije podne istoga dana bio je organiziran izlet Sv. Simun, gdje su mladi radnici i studenti nastav

pro sla vu kojo j su se pridužil i i se ljac i. Bilo je go vo raznačenju Omladinskog dana, o političkoj situaciji,

potr ebi sa ve za radn ik a i seljaka u borbi pro tiv bu ržazije itd. U toku zbora opet je razvijena crvena zstava pod kojom su se seljaci sa srpom i čekićemrukama fotografirali s radničkom i intelektualnom mladinom. Poslije završetka zbora i razgovora sa s

96



(jacima omladina je u povorci pod islom zastavomkrenula u grad.«U obje proslave radnička je omladina Trnja bila maksimalno angažirana. Jer, Trnje i Trcšnjcvka su ladaimale najborbenije omladinske obrambene grupe za

bo rbu pro tiv des niča rskih omladins kih te ro rističk ihekspozitura, filijala pojedinih građanskih partija, kakva je, npr., bila Orjuna (Organizacija jugoslavenskihnacionalista) i si. Te je grupe na području Trnja orga

nizirao osobno Paja Marganović, jedan od sedmoricelegendarnih sekretara SKOJ-a. Osim toga, na područjuTrnja bio je razvijen radnički sport, a to je bio još

je dan legalni ob lik mobili za ci je mladih ra dnika u klasni radnički pokret.

Ć elija Željezničke radionice kao inicija torreorganizacije SKOJ-a

Brojne političke akcije revolucionarne radničke i intelektualne omladine, od zabrane Saveza radničke omladine Jugoslavije do kraja 1924, bile su dokaz da policija nije uspjela da razbije pokret. Ali sve jači poli

cijski pritisak na sve klasne organizacije, kojim jevlada željela osigurati »klasni mir«, uvjerio je i Partiju i SKOJ da je u tadašnjim prilikama za pokretu cjelini najkorisnija orijentacija na izgradnju mrežeilegalnih organizacija.U Hrvatskoj je takav kurs i prihvaćen na Oblasnojkonferenciji SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju, 25. siječnja 1925. Prema odluci te konferencije bivše organizacije Saveza radničke omladine Jugoslavije trebalo je »p reregistrirat i« , od no sn o iz njih odabra ti na jaktivnije i provjerene omladince i uključiti ih u SKOJ, te

>I Mijo OrcSki bio jc 1923. elan MK SKOJ-a za Zagreb, a 1924. injegov sekretar. Tc godine postaje i elan Pokrajinskog komiteta SKOJ-a

za Hrvatsku a 1925. i elan CK SKOJ-a. Poginuo zajedno s MiSićem uSamoboru. 27. VII 1929.* Međunarodni omladinski dan ustanovljen jc na Međunarodnoj konferenciji socijalistiekih omladinskih organizacija održanoj u Bernu 4—6.IV 1915. Taj je datum pošlivan punih 18 godina. Buduei da sc nakonrata komunistički pokret proširio na sve kontinente, pa i na Istok (Kina.Japan, Indija), gdje nedjelja nije praznik, Komunistieka omladinskaintcmacionala uvela jc od 1933. nov datum proslave — 1. IX.’ U međuratnom razdoblju pojedine skojevske ćelije i komiteti uzimalisu imena istaknutih revolucionara ili imena sovjetskih gradova s ćijimsu omladinskim organizacijama dobivali i održavati vezu posredstvomKomunističke omladinske intcrnacionalcIme »Spartakus« ćelija radionice uzela jc u znak sjećanja na KarlaLiebknechta i Rosu Luxemburg, osnivaćc »Sparlakusbunda« i KP Nje-maćke. koji su poslije uguSenja oružane borbe berlinskih radnika ubi

jeni 15. sijećnja 1919. Svake godine dan njihova ubojstva sva legalna iilegalna komunistička Štampa u Jugoslaviji obilježavala je prigodnimČlancima a sve skojevske organizacije nakon Lenjinovc smrti (21. I 1924)

organizirale su tzv. LLL (Lcnjin—Licbknccht—Luxemburg) nedjelje kao političke kampanje i smotre rezultata revolucionarne akcije mladih.• Koliko jc brojeva toga lista izaSlo nije pouzdano utvrđeno. Dok IvanSabolck. u svojoj knjizi »Historija rada i borbe tvornice željezničkihvozila 'Janko Grcdclj’*. tvrdi da jc izaSlo 10 brojeva, CaSparac u svojoj biografiji kaže da su iziSla svega tri broja toga lista: jedan 1925. i dva1928.Podnaslov lista bio jc: Glasilo mladih radnika i naućnika Željezničkeradione. Kao izdavać naznaćena jc komunistička omladina. U desnomgornjem uglu naslovne stranice bila jc parola »Proleteri sviju zemaljaujedinite sci«, a ispod tc parole slika lokomotive.

da se ta reorganizacija obavi na načelu osnivanja ćelija na radnim mjestima u poduzećima. Pobliže tumačenje za tu rcoganizaciju dala je Centralna upravaSKOJ-a svojim uputama u veljači 1925. Prema tim u- putam a ćelija u poduzeću orga nizacijsk a jc osnova Saveza, koja »ima pravo da sama prima nove članoveiz dotičnog poduzeća«, a ulična jc grupa samo »pomoćna organizaciona forma«, bez prava da prima nove članove. Cilj lako postavljene reoganizacijc bio je i akti-

viziranje preostalog članstva legalnih organizacija, aliu prvom redu izgradnja čvrste ilegalne kadrovske partije, odnosno skojevskih organizacija i izmjena soci

ja lnog sastav a član stva.U zagrebačkoj Radionici državnih željeznica u vezi slim odlukama formirana je samostalna skojevska ćelija. Ć elija radionic e tada uzima simbolično ime »Spartakus«1 i već 1925. bro ji više od 10, a 1928. čak 21 člana. Sekretar joj je sve do srpnja 1928. Vjckoslav LukaGašparac, a instruktor Zlata Miiller, tada studenticamedicine i član Komunističke studentske frakcije(KOSTUFRE) te sekretar Mjesnog udruženja SKOJ-a. Nep osredn u br igu o toj ćeli ji vodio je i Mladen Conićkao sekretar Mjesnog komiteta Partije. Naime, iz biografije Vjekoslava Luke Gašparca koju jc pisao u Mo

skvi, a sačuvana je u arhivi Kominterne, vidi se daga je Košić (a to je bio jedan od Conićevih pseudonima) u jesen 1925. predložio za delegata na oblasnojkonferenciji SKOJ-a na kojoj je izabran za članaOblasnog sekretarijata SKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju.Koliki je ugled i povjerenje ćelija »Spartakus« uživalane samo u zagrebačkoj partijskoj i skojevskoj organizaciji, već i u najvišim rukovodstvima, govori i podatak da je na zahtjev Mije Oreškog, koji je nakonodlaska Paje Marganovića na Sverdlovski univerzitetu Moskvu do polovice 1926. održavao stalnu vezu s tomćelijom, Gašparac određen za stalnog kurira CK KPJi CK SKOJ-a.Ć elija »Spartakus« bila je prva ind ustrijska ćelija SK

OJ-a u Jugoslaviji koja je pokrenula vlastiti ćelijskilist pod naslovom Mladi že lje zničar .» Takvim je listovima Komunistička omladinska internacionala u svimilegalnim savezima pridavala veliko odgojno i mobili-zacijsko značenje. Kao najprikladnijim propagandnimsredstvom u vlastitoj radnoj sredini najviše se njimeslužio njem ački savez i njegovo je iskustvo prenošenoi u ostale evropske saveze.Osim toga, ćelija »Spartakus« je i sama izdavala letkea 1925. izdala je i jedan broj zidnih novina pod naslovom »Crvena sirena«. Tekstove za te novine pisalisu članovi ćelije radnici i članovi Kluba studenatamarksista. Najviše je pisala studentica Bosiljka Bujicu studentskom domu u Ilici 83, a satiričnu karikaturuuz prigodan članak na temu Radićevog ulaska u beo

gradsku vladu (kako Radić ljubi čizmu kralja Aleksandra) izradio je student tehnike, član Kluba studenata marksista.Značajno je da se ćelija radionice u svom djelovanjunije ograničavala samo na vlastito poduzeće, vec jeodržavala vezu s pojedinim mjestima u unutrašnjosti.Gašparac je, npr., u Delnicama osnovao skojevskućeliju od 9 članova, a u Sušaku 1928. god. od 6 čla

7 Zagrebačko Trnje 97



nova. U Gašparčevoj biografiji nalazimo podatak da jcćelija »Spartakus« »uspostavila vezu i vršila agitacijuu nekoliko sela oko Zagreba«.Za ostala poduzeća s područja Trnja nema podataka

je su li tih dana u njim a post oja le sk ojevs ke ćel ije .Istina, u literaturi postoji podatak da je u to vrijemeosnovana ćelija SKOJ-a i u Paromlinu, ali dr ZlataMiiller, od koje je taj podatak navodno dobiven, tvrdida je njezina izjava pogrešno interpretirana i da jeto bila samo grupa mladih simpatizera koji su imali

ja ke veze sa se lim a u ok olici Zag reba . Tak o je tihgodina ćelija »Spartakus« centar revolucionarnog omladinskog pokreta na čitavom području Trnja.Iz godine 1926. postoje dokumenti iz kojih se vidi da je sek reta r ćelij e Gašp ar ac bio i del eg at na Tre ćemkongresu SKOJ-a. A iz 1927, kad se ćelija podijelila nadva odjeljka, ostao jc sačuvan jedan dokument (Planrada ćelije za mjesec februar) koji vjerno ilustriraširinu i raznolikost njezina djelovanja. Tu nalazimo:

»lzvršit(i) razdiobu Ć elije u dva odjeljka :

I. U agi tac i j i i propaga ndi :

1. Popisat(i) sve mlade radnike i naučnike, s njimaučvrstili veze i sistematski ih obrađivat(i) putem štam

pe, kn jig a i pre davanja , a nap os e ličnom ag itacijom .2. Ispilat(i) slanje u udruženju esperantista.3. Urcdit(i) stalne veze s mjesnom knjižnicom i orno-gućit(i) upo rabu svakom članu.

II. U pogledu ekonomsko-s indikalne borbe:

1. Popisal(i) sve mlade radnike koji su ispravni članovi sindikata iz kojih stvoriti rezervu naše ćelije.2. Popisat(i) sve mlade radnike, koji su zaostali preko3 mjeseca sa sindikalnom članarinom i vodit(i), akciju da sc zaostala članarina namiri ili da se ponovnoupišu u sindikat.3. Ispitat(i) i proučit(i) položaj mladih radnika i nauč

nika u radioni i priredit(i) teren za saziv konferencemladih radnika.4. Na temelju toga postavit(i) naše zahtjeve u pogledu

po loža ja m la di h ra dnik a i še gr ta .5. Aktivirat(i) naše članove u sindikatu.

5. Uvrštenje naših aktivn ijih članova u sindikalnu za je dn ičku fr akciju.

III. U pogledu špor ta:

1 Obrazovat(i) frakciju u S. K. Željezničar.2. Izradit(i) popis športaša mladih radnika i naučnika,koji su članovi sindikata.3. Ispitat(i) u kojim su sve klubovima mladi radniciiz radione.

4. Putem frakcije isposlovat(i) od uprave kluba Željezničar da se osnuje športska biblioteka i da se periodično drže u klubu predavanja.

IV. Veze:

1. Jače aktivirat(i) našu ćeliju u D. (elnicama) slanjemnaših delegata i dopisima.2. Obrazovat(i) našu ćeliju u S. M.

Policijski snimak Zlate Miiller, instruk tora ćelije »Spartakus« iz 1927. godine

3. Uhvatit(i) vezu sa Ložionom.4. Uhvatit(i) vezu sa Sušakom i Ogulinom.

V. Selo.

1. Porad it(i) da se osnu ju naše ćelije u T. V.

VI. Štampa.

1. Povećat(i) broj rasturanja »B«(iltena).2. M(ladog) B(oljševika) ras turit(i) u 50 prim jera

VII. U pogledu politiiko-prosvetnog rada:

1. U odjeljku mladih radnika održat(i) ova predavana. Naše predu zeće i njegov značaj. b. Po loža j ra dn ik a i naučn ik a u pre duzeću i naš i daci.c. Kapitalizam.d. Osnovna protuslovlja kapitalizma.e. Vanjski položaj Jugoslavije.f. Imperijalizam.g. Pos lijeratne posljedice imp erijalizma i stvaranJugoslavije.h. Sovjetska Rusija. Uloga proletarijata i soc. demkracije.i. Fašizam.

j. Naš i sin dik ati i naš rad u njim a,k. Proletarijat i njegovi saveznici.

1. Uloga partije i omladine.

2. U odjelu naučnika:a. Položaj naučnika u današnjem društvu.

b. Po ložaj naučn ik a u So vje ts koj Rus ij i.c. Kapitalizam.d. Položaj mladih seljaka.



e. Država.f. Uloga crkve i vjere.g. Uzroci ratova, militarizam.h. Značaj sindikata.i. Socijalistička organizacija rada.

j. Uloga part ije i om ladine .

VIII. Dopisn ištvo :

1. Napisat(i) historijat i rad naše ćelije u M.(ladom)

B(oljševiku).2.: Redovito slanje dopisa u štam pu.Uprava: Nović, Kraljević i Savić.I. Odeljak:Agitprop: MaksićEksiko:SekulićSport: TravićŠtampa: StiglićSelo: MagdićDopisništvo: SekulićPolitprosvet: KraljevićVeza: NovićVeza: Polić

Antifrakcijski kurs ćelije »Spartakus«i njezin doprinos Titovoj»zagrebačkoj liniji«

Gotovo svi dokumenti Trećeg kongresa SKOJ-a svodilisu se na parolu »u mase«, što je značilo pojačanu

po lit ičku ak tiv izac iju i ož ivljava nje za ne marenog polja ekonomsko-sindikalne djelatnosti mladih. Da bise postigao taj cilj, bila je nužna tijesna suradnja sPartijom i obustavljanje dotadašnjih frakcijskih borbikoje su joj smanjivale akcijsku sposobnost i odvraćale pažnju od aktualnih pitanja političkog života zemlje. Stoga je bilo razumljivo i oduševljenje mladih komunista odlukama Trećeg kongresa KPJ i priznanjemkoje je taj Kongres odao naporima SKOJ-a u borbiza likvidaciju frakcija.Okružnicom CK SKOJ-a u lipnju 1926. izražen je princi

pije lan an tifr akcij ski st av kom un is tičke om ladine ; tajstav karakterističan je za SKOJ u cjelini od prvih

početak a fr ak cij sk ih borb i u KPJ sve do 1927. SKOJ je uv ije k bio os lonac li jev ih re vo lucion ar nih sn aga uPartiji i ta lijeva orijentacija SKOJ-a (koja nije identična s grupaškom pripadnosti lijevoj frakciji) u punom se svjetlu pokazala od 1923. u borbi za stavoveljevice u nacionalnom i seljačkom, pa i u sindikalnom

pitan ju . O tuda ave rz ija de sn iča ra pre m a SKOJ-u i njihovo konstantno nastojanje da omladinu zadrže podsvojom kontrolom.

I Treći kongres Partije i Treći kngres SKOJ-a istakli suu prvi plan neposredan zadatak mladih u tadašnjim pri lik am a rasc jepkan ost i sin dika lnog pokre ta — bo rb uza pravo i puno jedinstvo sindikata, koje će stvoriti»rad odozdo«, kad se u tu borbu uvuku i mase neorganiziranih radnika. Kao oblik rada kojim bi se postigao taj cilj, Treći kongres je istakao potrebu osnivanja ilegalnih frakcija (zajedničkih s Partijom i posebnih omladinskih i u revolucionarnim i u reformi

stičkim sindikatima), te legalnih omladinskih sekcija.Prijelazni, legalni oblik djelovanja u sindikatima bili

bi sa stan ci i konferenci je m ladih radn ika.Međutim, desničari na Prvom kongresu Nezavisnihsindikata, 12—17. lipnja 1927, kategorički istupaju protiv omladinskih sekcija pod izgovorom da sc lakoodvajaju mladi članovi od odraslih, da se razbija jedinstvo, i da će te sekcije prije ili kasnije dobiti politički karakter, a lime i policija razlog za progone i

raspuštanje sindikata.Predosjećajući da desničari žele rad omladine svestina čisto prosvjetno djelovanje, SKOJ im je odgovorio pojačanim radom u sindikatima. Prva zagrebačkaskojevska ćelija, koja je rad u sindikatima istakla kao

je da n od sv ojih prior itetn ih za da taka nakon Trećegkongresa SKOJ-a, bila je ćelija »Spartakus« — i to uvrijeme kad ostale organizacije u gradu ne pokazujunaročit interes za to polje djelatnosti. U Rezoluciji

plen um a Po kr aj in sk og ko m ite ta SKOJ-a za Hrvat sku Slavoniju, iz veljače 1927, govori se o ispitivanju ekonomskog položaja mladih radnika na željeznici, a u većcitiranom Planu rada ćelije »Spartakus«, iz istog mjeseca, nalazimo isti zaključak kao radnu obavezuGovori se i o sazivanju konferencije mladih radnika

o ulasku članova ćelije u zajedničku (partijsku i sko jev sku) fr ak ci ju u sind ikat im a. Gotovo ne ma točke utom dokumentu u kojoj nije istaknuto značenje ckonomsko-sindikalnog rada. A nije bez značenja ni činjenica da je 1927. i 1928. član ćelije »Spartakus« Vjekoslav Razdraz bio tajnik željezničarske podružnice Nezavisnih sindikata, a Gašparac 1928. član Mjesne upravesindikata metalaca. No, na sred in i 1927, nako n ha pš en ja se kre ta ra ZlatkaŠnajdera i odlaska Mije Oreškog u vojsku, u CKSKOJ-a su kooptirani novi članovi, među njima i SimoStefanović Margetić. Od tog jc časa i SKOJ-u zaprijetila opasnost da konačno postane žrtvom »lijeve« frakcije čiji je najizrazitiji nosilac u redovima mladih bio Ste fanović. Poslije lis topa ds ke provale u Beogra

du, kad je CK SKOJ-a gotovo prepolovljen morao preći u Zagreb, du žn os t po lit ičkog se kre ta ra preuzeo jeStefanović, a time je Biro bio onemogućen za bilo kakav ozbiljniji rad.Kao ilustracija tadašnjeg stanja u Birou CK SKOJ-amože se istaći i to da je desničarska manjina u tadašn jem PB Par ti je na plenu mu u studen om 1927. god

podnos eći svo j izvještaj Egzekutiv i Kom interne »situaciji u partiji« — prvi put progovorila i o situaciju redovima omladine. U frakcijskoj borbi — kaže sc uizvještaju — omladina se najviše zloupotrebljavala njeno političko neiskustvo predstavljalo sc »kao revolucionarna vrlina par excellence«. Na čelo omladingurani su najizrazitiji predstavnici destrukcije, i zatosu omladinske organizacije pune policijskih konfide

nata. Nesumnjivo da je desničarska manjina iskoristilamoment, kad je već imala dokaze, da upre prstom u»lijevu« frakciju u SKOJ-u.Prelazak Biroa CK SKOJ-a u Zagreb, u času kad su unjemu planuli najžešći frakcijski obračuni i u tadašnjim prilikama u zagrebačkoj partijskoj organizacijimoralo je ostaviti tragova i na zagrebačkoj organizacijiSKOJ-a.

II. Odeljak:Proč. Savić

SkolićPribičevićStrdićKešićDelić.«

99



Na im e, u za gre bačkoj skojevsk oj org ani za ci ji ok osredine 1927, u vrijeme kad su u Centralnom komitetu SKOJ-a počela frakcijska razračunavanja, izbila

je kriza koja sc og leda la u učest al im suk obi m a poje dinih članova Mjesnog komiteta. Od srpnja do prosinca 1927. sastav MK SKOJ-a mijenjao se nekoliko puta.U kolovozu i rujnu dvojica članova Mjesnog komitetasami su se proglasili komesarima i sami obavljali poslove, sve dok potkraj rujna Oblasni sekretarijatSKOJ-a za Hrvatsku i Slavoniju nije imenovao novi

Mjesni komitet sa zadatkom da sredi prilike i sazovemjesnu konferenciju koja bi izabrala novi MK. No,kad su počele pripreme za saziv mjesne konferencije,iz Beograda je prešao u Zagreb Sima Stefanović. On

je za »lijevu« fr akciju pr id obio i ta dašnje g sek re ta raMK Matu Maloka, inače dotada antifrakcijski nastro

jen og ra dnik a, a podrž av ao ih je Dušan Grkov ić, ta dasekretar Mjesnog komiteta Partije. Time su frakcijsketorbe prenesene i u zagrebačku organizaciju SKOJ-a.Ma planiranoj mjesnoj konferenciji trebalo je izaći snrojeklom rezolucije o uzrocima slabosti mjesne sko-

jevske org an izac ije . Upr av o na fo rm ula cij i te re zolucije izbio jc otvoren sukob između Sime Stefanovićakojega su, i ne sluteći da se njime koristi »lijeva«rakcija, podržali i Marijan Rubeny, Mato Matok i

Dude Borjan) s jedne strane i rukovodstva ćelije »Spar-akus« (Gašparca i Razdraza), s druge. Prvi su tvrdiliIa je uzrok krize mjesne skojevske organizacije uslabom radu ćelija, drugi da je kriza rezultat pasivnostiMjesnog komiteta SKOJ-a i nedovoljne pomoći Mjes-log komiteta Partije. Stefanović naziva istup predstav-lika ćelije »Spartakus« »bolesnom pojavom«. Ali Ga- para c i Raz dra z o db ij a ju Ste fa no viće ve optu žbe ka olosioca »lijeve« frakcije, jer »ljevičari« ignoriraju radi sindikatima, a »Spartakus« je upravo radom na eko-lomsko-sindikalnom polju dokazao da više poštujeKlluke Trećeg kongresa SKOJ-a nego mišljenje jednog\oopliranog »lijevog« frakcionaša. U znak protesta, naj-iktivnija i najjača zagrebačka industrijska ćelija odbija

Ja sudjeluje na Mjesnoj skojevskoj konferenciji, zbog;cga je konferencija morala biti odgođena. Tek kadic Mjesni komitet prihvatio zahtjev ćelije »Spartakus«Ja se u izvještaju MK unese da uzroci krize ne ležeia bazi, u prosincu 1927. ponovo je sazvana Mjesna■sonferencija. U sačuvanom izvještaju s te konferencije<aže da su uzroci krize bili uglavnom: 1. nedisciplina i trvenja unutar MK SKOJ-a, 2. često mijenjanjeljcgova sastava, 3. nedostatak pomoći od MK Partije,1. slab socijalni sastav članstva, i 5. nedovoljna ideo-oška izgrađenost.

Bila je to satisfakcija gledištima ćelije Željezničkeradionice.

Dva mjeseca kasnije, na povijesnoj Osmoj konferenciji part ij sk e org aniza cije Grkov ić je pokuša o da sk ineodgovornost za stanje u mjesnoj skojevskoj organizaciji konstatacijom da je krizi pridonijela »izolovanostomladine od Partije«. Josip Broz je, međutim, u svomkoreferalu otklonio svaku mogućnost demagoškog ob-ranašlva »lijeve« frakcije iz Mjesnog komiteta: »Vezeizmeđu MK Partije i omladine« — rekao je Broz —»skoro nije bilo i MK nije pomogao rad Omladine.«Zato je i u rezoluciji Osme konferencije posebno naglašena potreba da Part i ja aktivnim pomaganjem

100

Luka Gašparac, prvi sekretar SKOJ-au Željezničkoj radionici

SKOJ-a ojača njegov rad te da se uspostave uzajam p redsta vn iš tv a »počevši od ćeli ja pa do M. K.«. T je zak ljuča k po nov o is ta knu t i u »P lanu ra da M. za mart, april i maj 1928. g.«Time je i ćeliji »Spartakusa«, čiji su članovi aktivsudjelovali u tehničkim pripremama za Osmu kferenciju i u osiguranju za vri jeme njena održavanodano puno priznanje za principijelan antifrakcijstav.

No, sli je dećih dana M jesn i kom itet SKOJ-a, za pr aSima Stefanović, uz supotpis Mate Matoka, odbio

da prizna zaključke Osme konferencije zagrebač p a rti js ke org an iz ac ije, je r da je nav odno na to j ko nrenciji »bezrazložno i bez dokaza, kako u govoritako i u 'direktivama za savjetovanje’ istak nu taleva opasnost kao opasnost koja preti i šteti Partisto toliko koliko i desna«.Č ak i kad je st iglo Otvoreno pismo Kom interne i Kmunističke omladinske internacionale, u kojem osuđeno prenošenje frakcijskih borbi u rukovodstSKOJ-a, Stefanović se ne odriče svojih gledišta, ia

je navod no »b ez us lovno i u po tp unosti prim io pi smKl«. Tri i pol mjeseca Mjesni je komitet odbijao

pri zna odlu ke Osm e ko nfe re ncije. Tek 1.- li pnja S tenović je dao izjavu da uviđa kako je njegov stav b

pogre ša n. Petog a li pnja 1928. m je sn a konfe re ncSKOJ-a »pozdravlja Otvoreno pismo Kominterne«»smatra da su se dosadašnji vođe, kako iz desnitako i iz 'ljevice' pokazali nesposobnima da rukovde Part i jom i potpuno odobrava kurs prema forminju radničkog boljševičkog rukovodstva«.Značajno je da ni jedna ćelija, a osobito »Spartakukoja je po svom socijalnom sastavu bila izrazito ranička, nije podržala Stefanovićeva gledišta od 26. vljače do 5. lipnja 1928. To se najbolje vidjelo za v



Dragutin Stojaković, policijski snimakiz 1929. godine

jeme prvom ajsk e pros lave 1928, ka d je i anti fr akcijski dio Mjesnog komiteta SKOJ-a dao supotpis naletak Mjesnog komiteta Partije koji je pisao i JosipBroz. Omladina je taj letak raspačala po zagrebačkimulicama, a Prvoga maja 1928. bila je pouzdan oslonac sekretaru Mjesnog komiteta Partije Josipu Brozu.

- U uvodniku prvog broja Mladog ieljeznilara iz 1928. kaže sc: »Prijetri godine prestao jc izlaziti naš željeznički list omladinaca 'Mladi željezničar' i 'Crvena sirena’. Naš list od onda nije izlazio. . . Danas

prijeti opasnost vojne diktature, a to znači: pojačanje reakcije, uguši-vanje u krvi svakog pokušaja radnika i seljaka da si borbom osiguraju svoj bijedni položaj. S druge strane generalska vlada juriša nanaše tekovine, koje smo sa teškom borbom izvojevali i hoće da nasgura u još veću bijedu. Ona to čini zato, da ostane više za generalske plaće, za naoružanje, za pripremu novoga rala, itd. Nas sile dami mladi radnici radimo isto onako velike i teške poslove kao štoto rade odrasli, jači radnici, uz znatno niske plaće. U radu žureći sc,iko što pokvarimo, bivamo vrlo vrlo osjetljivo kažnjeni. U takvoj situaciji ponovno počinje izlaziti ‘Mladi željezničar’ — list Komunističkeomladine, koji će biti idejni vod mladih radnika i naučnika sa željeznice. U borbu za: poboljšanje našega položaja, veće plaće, više prava, bolji postupak itd. — a protiv kapitalizma i svake kapitalističkenavalena nas, za konačno oslobođenje naše, za vlast radnika i seljaka. Mladiradnici i naučnici, širite svoj list, šaljite dopise, slike i karikature.Podupritc 'Mladi željezničar' ne dajte da sc uguši.«Drugi jc članak posvećen mladim radnicima i naučnicima. Govori sca ekonomskom položaju šegrta i zahtijeva izgradnja naučničkog doma.Članak završava pozivom . . . »Dosta jc bilo gaženja nas i naših prava, pa

sada ustanimo protiv tiranije na nama!! .. .Dolje beogradske ubojice i krvnici!Dolje beli teror!«1Sjećajući sc Pajc Marganovića, Luka Gašparac kaže u svojoj izjavi:»Kao željeznički službenik imao sam besplatnu voznu kartu, a nisam bio mnogo kompromitiran. Paja me jc često zvao, davao mi pune kofere materijala i adrese raznih drugova u Beogradu, Splitu i drugimmjestima. Ja sam materijal odnosio i predavao ga obično lako što bih ga na izlaznoj stanici ostavljao u garderobu, a uzimao samo revers.Revers sam predavao drugu čiju sam adresu imao, a ovaj jc kasnije podizao kofer i rasturao materijal.«

U zapisniku Okružne konferencije SKOJ-a, održane potkra j kolo voza 1928. u Zagrebu, po sebno sc ističerad ćelije »Spartakus«, i kaže da u radionici skojevczajedno s partijskom ćelijom raspačavaju 120 primjeraka radničke štampe i da u posljednje vrijeme ponovo izdaju svoj list Mladi željezn ičar ,7 Na Č etvr tom plen um u CK SKOJ-a (12. VII 1928) Gašparac je kooptiran u Biro CK SKOJ-a, a u dokumenlima se ističe kao primjer praksa održavanja speci

ja ln ih sa stan ak a šegr ta u zagrebačkoj Željezničkoradionici gdje je ćelija SKOJ-a povela u borbu šegrti»sa ekonomskim zahtjevima sa potpunim uspjehom«A na sjednici Biroa CK SKOJ-a 16. VII 1928. zabiljcženo je »da se priprema konferencija mladih radnka i iz željezničkih radiona za celu zemlju«. A svtto bilo je priznanje u prvom redu ćeliji »Spartakus«Tih je dana, na prijedlog Mije Oreškog, donesenaodluka da se Gašparac pošalje u Lcnjinsku školu Moskvi, a Gašparčevo prezime uzeo je kao svo pseud on im Pa ja Marganović.8 Gašparca je na funkcijs uspjehom zamijenio Ivan Kiš, koji je dužnost sckr eta ra skoje vske ćelije u radionici obavljao sve duvođenja Aleksandrove šestosiječanjske diktature.Značajno je da je do rujna 1928. na Trnju stanovao

Josip Debeljak, tada već organizacijski sekretar CSKOJ-a. Stanovao je zajedno sa ženom Barbarom iParomlinskoj 19, gdje su živjeli Baričini roditelji. T

je Debeljak od ržavao sastan ke , pisao m ater ijale z po jedine skupove, le tke i os tali prop ag an dni mater ijakoji je umnožavan u ilegalnoj tehnici na TrešnjcvciU svojoj izjavi B arb ara Debeljak spom inje p okraj isku konferenciju SKOJ-a, koja je održana 28. listopad1928. »Na tu konferenciju« — kaže — »dolazili sdrugovi delegati sa svih strana Hrvatske. Za njih s bi li pripre mljen i u police složeni leci, ko je su trebarazdijeliti u svojem mjestu. Konferencija je završiluveče i delegati su došli k mojoj majci po tc letkkoje sam im ja davala.«Dio letaka delegati nisu podigli, pa su Barbara i Jositaj materijal ostavili u majčinom stanu, a sami otišu svoj novi stan koji su u međuvremenu iznajmili nKustošiji. Sutradan je policija pretresla stan u Paromlinskoj 19, pronašla letke, opalograf, šapirograf

pi saću mašinu, te uh ap sila Bar ba rinu majku. MeđutimDebeljaka nisu pronašli. Slijedećih dana on jc zajednes Barbarom otputovao u Beč. Otuda on odlazi nČ etvrti kongres Partije u Drezden, a ona na Komunistički univerzitet nacionalnih manjina zapada Moskvu.

Obnova ćelije SKOJ-a Željezničke radionice

nakon uvođenja šestosiječanjske diktatureŠestog siječnja 1929. godine kralj Aleksandar je izvršicdržavni udar i time označio i početak svoje apsolutističke vladavine. Narodno i državno jedinstvo, po Aleksandrovom shvaćanju, moglo se u tadašnjoj političkokrizi sačuvati samo vanrednim mjerama — proširivanjem Zakona o zaštiti države, koji je do tada bicnamijenjen prvenstveno komunistima, i stavljanjem

10



pod nj egov ud ar sv ih g ra đansk ih str anaka »koje im a ju obe ležje ver sk o ili plem en sk o« . Ruk ov ođ en idejomda »jedinstvo« sačuva »svim sredstvima«, kralj jedopunio i Zakon o štampi i zabranio sve stranačke listove. Mandat za sastav nove vlade dobio je generalPetar Živković. Terorom, kakav do tada nije bio poznatu našoj političkoj povijesti, trebalo je i u praksirealizirati ideju jugoslavenskog unitarizma.Iako Aleksandar nije poštedio ni jednu građanskustranku, iako se nemilosrdno obračunavao sa svim

nosiocima »separatizma«, pogotovo makedonskog i hrvatskog, on ni čas nije zaboravio svoga glavnog klasnog pro tivnik a. Kom unis tičku pa rti ju Ju gos lavije . Š to nijemogao učiniti neposredno nakon uvođenja Obznane,nije želio propustili u ovoj, za njega posljednjojšansi — da uspostavi specijalni Državni sud za zaštitudržave i komuniste fizički istrijebi. To nam potvrđujuveć poznati podaci, jer je samo u toku 1929. i 1930.

p ro šlo kr oz ju go sl ave ns ke za tv ore više od 10.000 političkih krivaca, a specijalni Državni sud za zaštitudržave održao je 83 procesa, na kojima su osuđene403 osobe na ukupnu kaznu od 1576 godina robije, atrojica na smrt. Samo u toku 1933. godine održanasu 34 procesa protiv komunista, na kojima je od 247optuženih 157 osuđeno na 340 godina robije. Među tih10.000 političkih krivaca bilo je više de setak a komu nističkih omladinaca s područja Trnja (Drago Stojaković i dr.). Raspršene su i sve građanske omladinskeorganizacije, ukoliko se po svojoj idejnoj orijentacijinisu poklapale s kursom nove Aleksandrove linije.Umjesto njih, režim je forsirao osnivanje svojih omladinskih ekspozitura, direktno ili posredno preko svogaCentralnog presbiroao ili povjerljivih pojedinaca iz bivših građanskih stranaka. Uz unitaristički program ifašističke metode, kojima su se služile u širenju idejeo »troimenom narodu«, te su organizacije, prema riječima jednog od njihovih direktnih osnivača, bile »i previše policijske a da bi mogle biti i nacionalne«. I dokčini napore da prisilnim mjerama u omladini »vas-krsne ideju jugoslavenstva«, kojoj je demokratski ori

je nti rana om la di na re dovno dodav al a a tr ib u t »p ol ic ijska« — dotle je prema Savezu komunističke omladine Jugoslavije režim primjenjivao iste mjere kao i

pre m a K om uni st ičk oj parti ji Ju gos lavije , m eto de kojesu premašivale i samu španjolsku inkviziciju.Ali, bez obzira na nezapamćen teror, bez obzira na činjenicu da je SKOJ bio oslabljen čestim provalama igubitkom najbo ljih ruk ovod ilaca — revolucion arniomladinski pokret ni u vri jeme otvorene diktaturenije prekidao svoju djelatnost, ma koliko ona bila ograničena samo na određeni oblik revolucionarne propagande, niti je mogao biti razbijen.

Na sj ed ni ci B iroa CK SK OJ-a, 24. siječn ja 1929, ra s pra vljalo se o m eto dam a ra da u novo j situacij i koju jenametnuo šesti siječanj. Povlačile su se paralele između Vesnićeve Obznane iz 1920. godine i Aleksandrovog »manifesta« od 6. siječnja 1929. godine. U prvomsudaru s režimom uoči nove 1921. godine Partija senije znala ni povući ni mobilizirati svoje snage, već jeuzmakla bez borbe. Zato se iz poraza 1921. godine moraju izvući pouke koje bi politički rezultirale porastomrevolucionarnog pokreta, i to — izbjegavanje »taktike

po vlače nja« na ile ga lne po zici je »uz m in im um žr tavčuvanje kadrova, ali smjelost akcija; tajnost rada, što šira veza s mladima, tj. društvenim slojem rkojega je SKOJ i osnovan. Hipnozu lažnog autoritAleksandrove vojničke vlade razbiti prezirom presvim užasima režima sa simbolom Glavnjače, ali uz dikalni prijelaz na unutrašnje učvršćivanje Saveza

bazi tv orn ičkih ćeli ja . D em ok ra tski ce ntral iz am , gvozdena disciplina i besprijekorno i brzo izvršavasvih odluka viših instanci. U odnosu na nacionalno-re

lucionam u omladinu potlačenih nacija — akciona surnja s članstvom lih organizacija, ali ne i pregovor burž oaskim antikom unis tičk im vr ho vim a. To su , u kko sažeti, zaključci spomenute sjednice Biroa SKOJ-a. koji su tada popraćeni Lenjinovom paroloBaviti se našim svakodnevnim radom i biti uvispremni na sve!

Detaljnije direktive za rad skojevskih organizacijaHrvatskoj u novim uvjetima dane su na pokrajskoj konferencij i u Hrvatsko potkraj si ječnja. Na n

je posebno is ta knu ta po tr eba ra da na se lu i ne ophnost da se, uz borbu protiv diktature, ne zaboravekonomska borba radničke omladine, štrajkovi, pokti i demonstracije nezaposlenih — bez obzira na

b ranu k la snih sin dik aln ih org aniz acija i čin je ni cu je u Ju gosl avij i b ilo na sn az i najr eakcio nam ij e ra dnko zakonodavstvo kakvo nije imala ni jedna zemEvrope.

SKOJ nije prekidao kontinuitet svoje revolucionadjelatnosti ni u vri jeme otvorene diktature a njegorukovodstvo je ostalo u zemlji i poslije travnja 19godine, kad su i posljedn ji članovi Ć K KPJ emirali. Mjestimično razbijanje SKOJ-a nije značilo i ngovu likvidaciju.U Zagrebu u to vrijeme radi ilegalna tehnika SKOi CK SKOJ-a, te uz Mlađi bol jš evik , pokreće i s»časopis za teoriju i praksu Mlađi lenjini st«. P

bro j izaša o je u s rpn ju 1930. go dine . U to j ilegaltehnici štampane su velike količine letaka, koje skojevci dijelili pred tvornicama ili ih noću bacali ulicama. Širenje tih letaka, koje su izdavali revolucnarni studenti s potpisima »komunističkih sekcijna našim sveučilištima, bilo je 1929. gotovo iskčivi znak kontinuiteta revolucionarne djelatnosti mdih komunista.Uoči Prvog maja 1929. partijska i skojevska organicija Zagreba organizirale su više letećih mitinga prrazličitim tvornicama. Jedan od tih mitinga održao 27. travnja pred Radionicom državne željeznice tadnji sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Hrvaku Grga Jankes, otvoreno rekavši radnicima da govu ime Komunističke partije Jugoslavije i SKOJ-a. vrijeme njegova govora štitili su ga naoružani omdinci . Tom je pri l ikom Jankes, uz burno odobravan

p ris u tn ih go vo rio o po li tici d ik ta to rs kog re žim a, ekonomskom položaju radnika i o značenju prvomske proslave. Za vrijeme Jankesova govora radnicimsu podijeljeni leci i M lađi boljš ev ik .Premda sada ni Part i ja ni SKOJ ne održavaju simptizerske grupe, mnogi neorganizirani mladi radniusprkos mogućim posljedicama, dobrovoljno se pdružuju akcijama mladih komunista. Jedan od t

102



radnika u Željezničkoj radionici bio jc, npr. DragoStojaković (u toku NOB vojni i partijski rukovodilac,general JA), koji uoči prvomajske proslave 1929. gotovo javno dijeli radnicima komunističke letke.Iz mnogih dokumenata vidi se da je od 1931. u većini demonstracija, koje su vodili uglavnom revolucionarni studenti Zagrebačkog sveučilišta, sudjelovalai radnička omladina Trnja. Međutim, organizacijskoobnavljanje SKOJ-a teklo je veoma sporo i sve do

1933. revolucionarni centar mladih ostaje sveučilište,dok radnička omladina, aktivna, ali nepovezana, malogdje osniva vlastite organizacije. Ne može se reći da se Part ija ni je bavila om ladinskim po kretom za vr ije me tzv. Pr ivremen og rukovo dstva.Ali tek 1933. CK KPJ zauzima odlučan kurs premaobnavljanju SKOJ-a. Na početku te godine rukovodstvoKPJ daje direktive organizacijama SKOJ-a da pojača

ju i ubrz aj u »borbu za osv ajan je većine radne om ladine«, precizirajući pri tome i konkretne zahtjeve koje

bi SKOJ morao is tic at i: pro tiv snižav an ja na dnica, aza načelo — za jednak rad, jednaka plaća; za šesto-satni radni dan za omladinu od 16 do 18 godina, za

pomo ć mladim ne za po sle nim radnic im a na račun države i poslodavca, protiv protjerivanja nezaposlenih

radnika u zavičajna mjesta, za plaću i socijalno osiguranje svih šegrta, za posjećivanje šegrtskih škola utoku radnog vremena, itd.Prijelomna točka u obnavljanju SKOJ-a bila je proširena sjednica CK KPJ u drugoj polovici listopada1933. godine. Na njoj je donesena odluka da se formira centralno skojevsko rukovodstvo, koje će zami

je nit i tzv. predstav nike SKOJ-a u CK KPJ. Od p arti jskih organizacija na terenu zahtijevalo se da se štoviše angažiraju u pružanju pomoći SKOJ-u pri obnavljanju skojevskih organizacija. Svu političku odgovornost za rad SKOJ-a — kaže se u rezoluciji — snositće KPJ. Značajno je da se sada posebno naglašava ivažnost tzv. antimilitarističkog rada i širenja antifašističke propagande. Nedostatak je rezolucije s te

sjednice suvišno naglašavanje potrebe da se SKOJorijentira na ekonomsku borbu radničke omladine,zatim ograničavanje na uske sindikalne granice, inaugu-riranje političkih problema u kojima nema ni aluzijena nacionalno pitanje, na selo itd. Pa ipak je ta rezolucija, i uza sve nedostatke, obilježila startnu točkuorganizacijskog jačanja i novog poleta revolucionarnoga omladinskog pokreta u Jugoslaviji.U Zagrebu je obnova skojevskih organizacija započela1933. godine. Prva obnovljena organizacija bila je uRadionici državnih željeznica. Nakon formiranja partijske organizacije, grupa iskusnijih radničkih aktivista na čelu s Ivanom Krajaćićem i Adamom Vajgan-dom dala je inicijativu da se obnovi i skojevska orga

nizacija, te zadužila Dušana Mamulu da kao predstavnik partijske organizacije zajedno s Vinkom Jeđutomi Ivanom Sabolekom ponovo organizira nekada naj

ja ču skojev sku orga niza ci ju u grad u. Sa svojih 20članova, sastavljena od najboljih i najuglednijih mladihradnika, ta je ćelija već 1933. proširila svoj utjecaj idjelovanje na sva odjeljenja Željezničke radionice.Braneći interese mladih radnika, opet kao prva i najaktivnija u gradu, ćelija je ubrzo proširila svoje dje

lovanje i na čitav rajon Trnja tc je postala pouzdanoslonac Komunističke partije u izvršavanju brojnihrevolucionarnih zadataka. Pri tome je posebno značajno da se u loj ćeliji nikada nisu javljali avangardistički recidivi, koji su inače bili sporadična pojava uredovima intelektualne omladine. Na području Trnjaizmeđu Partije i SKOJ-a u čitavom međuratnom razdoblju postojala je tijesna suradnja i konstantna pomoć starijih mladima.

Godine 1934. i u organizacijskoj formi potvrđeno jono što je već 1933. u praksi provedeno: radi širenjveza i utjecaja na širem teritoriju Trnja formiran

je Ra jonski ko mitet SKOJ-a. Bro jna ha pšen ja, pa ubojstva radnika nisu smanjila intenzitet revolucionarne aktivnosti skojevaca Trnja, koji su i pogrebn

povo rke pre tvaral i u maso vne de mon straci je protivrežima (pokop Adama Vajganda).Akcije komunističke omladine na tom području postaju sve masovnijc i raznovrsnije, te nailaze na širokodjek u čitavom gradu. To je pokazala i zagrebačk pros lava Prvoga maja 1934. U dem on straci jama uočPrvoga maja nošena je crvena zastava, a sudionicim povo rke pr ik lju čila se i radn ička om ladina Trn ja koj jo š ni je bila orga nizi rana .

Dijeljenje komunističkih letaka i ispisivanje parol po zidovim a i plo čnicima bilo jc goto vo svakodnevnzadatak te generacije mladih komunista. Skojevskorganizacija Željezničke radionice ispisivala jc parolu za nju određenom rajonu, obično na potezu izmeđuZrinjevca i današnjeg Lenjinovog trga. Parole su ispšivane rukom kistom i bojom ili pomoću pokretnogdrvenog valjka na kojem su bila nalijepljena gumenslova i pričvršćene drvene kutije s fileom za bojenjvaljka neizbrisivim minijem.Posebna se pažnja posvećivala mladim još neopred

je ljen im radn icim a. Druga rsk im op ho đe njem , ind ivdualnim razgovorima, pomoći u radu ili rješavanjemnjihovih osobnih problema te davanjem na čitanjnaprednih listova i časopisa svakome od njih omogućavano je da se u dužem ili kraćem razdoblju racionalno opredijeli hoće Ii sc vezati uz revolucionarnomladinski pokret.Uz brojne ilegalne i legalne skojevske i partijske organe, koji su redovno raspačavani i u radionici i načitavom željezničkom čvoru, od 1934. ponovo je pokrenut i ilegalni list pod naslovom Željezniča r. To jsada zajednički organ Partije i SKOJ-a, koji »izdaje«

— ka ko je označeno uz nas lov — »Rajonski komtet željeznica Saveza kom.(unističke) Omladine Kom.(unističke) Partije Zagreb«. Prvi broj toga listizašao je potkraj 1934. a drugi u ožujku 1935. Dok suProleter, Mlađi boljševik i slični ilegalni listovi, kojsu se raspačavali na području Trnja, bili i informa

tivni i instruktivni organi za sve komunističke organizacije, Že ljezničar je tematski bio okrenut prilikamu radionici i položaju željezničkih radnika. To je uočljivo već iz naslova pojedinih članaka, npr.: »Kakse pljačkaju radnici u robijašnici državnih željeznicna Glavnom kolodvoru«, »Kako se radnike vara pomoću penzionog fonda« i si. Neki su članci bili posvećeni akcijama koje su u to vrijeme poduzimalskojevska ili partijska organizacija. Tako je, npr., čla

10



nak pod naslovom »U borbi protiv ratne opasnosti irata« bio poticaj da se i radnička omladina Trnjauključi u mirovni pokret omladine koji je u Jugoslaviji vodio SKOJ.Godine 1934. zagrebačka je organizacija SKOJ-a sasvojih 240 članova bila najbrojnija u Jugoslaviji. Ali

bez ob zira na njezinu bro jča nu sn ag u, ona se jo š nijeuspjela riješiti svoje dugogodišnje izolacije od širokih slojeva omladine. Neprestano na oprezu predmogućnošću provala ili provokacija, ona nije uspjela

pro bit i on u m is tičnu bari je ru se kta šlva kroz ko jusu mogli proći samo najprovjereniji i »izabrani«. Ako bism o tra ži li izuzetke , našli bism o ih sa m o u dvi jeorganizacije — u dalmatinskoj, naročito splitskoj i utmjanskoj.Radnička omladina Trnja već od 1933. godine masovnose učlanjivala u Radničko planinarsko društvo »Prijatelj priode« koje je već tada bilo pod isključivim vodstvom komunista. Premda su u to društvo, koje je imalooko 1200 članova, bili učlanjeni i stariji radnici, ve-vinu članstva činila je radnička omladina. U posebnoj omladinskoj sekciji, u kojoj je bio najaktivnijitanko Gredelj iz Željezničarske radionice, skojevci suirganizirali redovna predavanja, čitanje naprednih li-tova i časopisa, posuđivanje knjiga progresivnih pi

jac a. a po se bno su njego va li in di vid ual ni ra d. Radnička je omladina činila većinu članstva i u ostalim sek-ijama toga društva. Jedan od pokretača rada društvaPrijatelj prirode« i pretvaranja toga društva u legalnu

iaz.il aktivnosti radničke omladine Zagreba bio je ne-<adašnji skojevski aktivist Razdraz, koji je tri godile bio tajnik toga društva. Uz njega su posebno zapaženi: Antun Mrak, Andrija Ramljak, Ivan Sabolek,Franjo Culjak, Jakob Bauer, Ivan Šiftar, Milan Pri-lek i dr. Značajan pothvat, vezan uz to društvo, bilae izgradnja izletničkog doma »Glavica«, koji su izgra-lili sami članovi dobrovoljnim radom.i)ruga organizacija, legalna baza za djelovanje radnič-<e omladine Trnja, bilo je kulturno-prosvjetno društ-o »Mladost«. Osnova no je 1934. na in icijativu R ajon-kog komiteta SKOJ-a »Lenjin« sa svrhom da kulturni umjetničkim priredb am a, različitim ob licima p rosvjetnog rada, političkim odgojem, igrama i izletima is-rgne omladinu ispod utjecaja ulice, režimske ili kle-ikalue propagande, te da joj pruži osnovne informa-

-ije o zbivanjima u zemlji i svijetu. Kao i u »Prijate- ju pr iode«, i u tom e su d ru št v u post oja le bro jn esekcija za koje sc omladina slobodno opredjeljivalaaroma vlastitim afinitetima. U društvenim prostorijama održavana su redovna aktualna politička predavanja i marksistički kružoci. U »Mladosti« su 1935.formirane tri skojevske ćelije i vezane uz Rajonskikomitet »Lenjin«. Odavde su raspačavani komunističkileci i ostali propagandni materijal, a uoči petomajskihizbora 1935. članovi su kolektivno odlazili u predizbor-nu agitaciju.Sva ta radnička i intelektualna omladina, okupljenaoko tih društava, ulazila je zajednički u sve političke akcije. Primjer za to bile su demonstracije, 6. siječnja 1935. u povodu godišnjice proglašenja Aleksandrove diktature. Pod vodstvom skojevske i partijske organizacije organizirane su demonstracije u Nikolićevoj

Radnici alatnice Radionice državnih željeznica oko 19godine za vrijeme prekida rada

ulici pred kinom »Luxor«, u kojem se tada prikazivsovjetski film »Celjuskinci«. Masa demonstranata svih krajeva grada, posebno iz Trnja, štićeni udnim grupama omladinaca, pošli su pod crvenom stavom od Nikolićeve u dva pravca: jedna grupa kGajevu na Jelačićev trg, a druga grupa na Preradoćev trg. Putem su izvikivali parole protiv režima, ukidanje Zakona o zaštiti države, za demokratske bod e, za oslobođenje poli tičk ih kr iv ac a. O or ga nizatih demonstracija govori sama činjenica da usprk

policijsk oj in te rv encij i n itko od dem onst ra nata nuhapšen.Drugi primjer pruža nam sačuvani izvještaj iz Zag

ba upuće n C entraln om kom itetu K PJ u kojem govori o proslavi Oktobra i demonstracijama na Trn7. stud eno g 1935. Te se večeri, kaže se u izvješokupilo oko 600 radnika »koji su oko 10 minuta dve crvene zastave prolazili ulicama, pevali revocionarne pesme i klicali razne parole. Demonstrac

je pozdra vljena od str ane gra đanstva. Kad a su monstranti prolazili ulicama građanstvo je odobrava’Živeli! Tako je!’ Ni jedna od posljednjih naših demstracija u tom pogledu nije tako dobro uspjela. .Dalje se kaže da su istodobno izbile spontane demstracije na predstavi filma »Pastir Kostja« uz klinje Sovjetskom Savezu.Skojevci Trnja poveli su također demonstracije prnjemačkim konzultaom na Zrinjevcu, 20. X 19Zbog sudjelovanja u tim demonstracijama bio uhapšen Dušan Zlatić, bravarski pomoćnik u Željeznkoj radionici s ostalim omladincima Tmja.Godine 1935. zagrebačka je organizacija imala oko 2članova organiziranih u 38 ćelija. Dok se partijska ganizacija Trnja pred sve većom fašističkom opasnću uključila u široku akciju za stvaranje narodfronte, odnosno Jedinstvene radničke partije, skojska se organizacija angažirala na stvaranju Saveradne omladine grada i sela. Ni manja provala na pr

104



1jede 1935. nije smanjila intenzitet revolucionarne aktivnosti te generacije mladih komunista. U loj su provali uhapšeni Dušan Mamula i Dragutin Mance, ali ni

jeda n na po lic iji ni je niš ta pr iznao, pa je pr ovala zaustavljena. Na mjesto Mamule, koji jc osuđen natri godine robije, u Rajonski komitet Partije kooptiran

je An tun Mrak, a za sekre ta ra Rajonskog komite taSKOJ-a »Lenjin«, umjesto Mamule, postavljen jc IvanSabolek, a zatim Vinko Jeđut, dok su članovi bili Janko

Gredelj i Andrija Humljak. Koliki je ugled uživala pa rt ij sk a i skojev sk a orga niza ci ja Trn ja ne samo ugradu, već i u najvišim forumima Partije i SKOJ-asvjedoči podatak da je, npr., Ivan Krajačić, bio 1935.član Mjesnog i Pokrajinskog komiteta KPJ za Hrvatsku, Andrija Humljak član Mjesnog komiteta SKOJ-a,a Vinko Jeđut i Ivan Sabolek delegati na mjesnoj,

pokr aj in sk oj i Č etvr to j ze mal jsko j ko nf er en ci ji SKOJ-a.Jeđut je te godine izabran za člana Pokrajinskog komiteta za Hrvatsku, a Ivan Sabolek najprije za sekretara Pokrajinskog komiteta (zadužen za selo), a naČ etvrtoj konferenciji za organizacijskog sekretaraCentralnog komiteta SKOJ-a. Ivan Sabolek, koji je uto vrijeme stanovao na Tmjanskoj cesti 76, pripremao

je re fe ra t za ra d među ra dn ičk om om ladino m, a bio je

i jedan od autora rezolucije u 13. točaka na Pokra jins ko j ko nf er en ci ji SKOJ-a za H rv atsku u ljeto 1935.

Raspuštanje SKOJ-a 1936.

Ni velika pr ovala, ko ja je potk ra j 1935. za hv atila partijske i skojevske organizacije u Hrvatskoj, nije poremetila kontinuitet revolucionarnog rada mladih komunista na području Trnja. Istina, uhapšeni su naj

pr ije Vinko Je đut, Ivan Sabo lek, Vink o Mušković,Franjo Mihl i Ivan Ribarić, ali je osuđen samo Sa

bo lek na tr i godine ro bije* do k su se ostal i vr at il i na posao i nastav ili sv oju re vo lucion ar nu d je la tnost . Po t

kraj prosinca uhapšeni su i Andrija Humljak, AntunMrak i Ivan Šiftar, ali ni ta provala nije proširenana ostale članove organizacije u Tmju. No, ono što ni su učinile pr ovale, učini la je je dna po grešno interpretirana odluka Šestog kongresa Komunističke omladinske internacionale. 0 čemu je riječ? Na Se dm om ko ng re su Kom in tern e, ko ji je od rž an uMoskvi od 25. srpnja do 20. kolovoza 1935, raspravljalo se i o stanju u međunarodnom omladinskom pokretu te ukazalo na opasnost koju fašizam nosi mladojgeneraciji. Georgi Dimitrov, tadašnji generalni sekretarKominterne, u svom referatu »Ofanziva fašizma i zadaci Komunističke internacionale« zahtijevao je da se ukomunističkim partijama jednom zauvijek prekine s

>Nesmanjenu aktivnost skojevaca na Trnju potvrđuje i pismo BeliMrak. 7. XII 1936. Sabolcku u kaznionicu. Ona piSc: .Nadalje onatvoja muzička grupa iz tvoje ulice su Ijcpo napredovali, irnadu onemale prostorije proSircnc i održali su čajanku i daju svojoj mladostioduška. Budi hrabar i čvrst, pa kad izađc5, moči ćc5 s njima da vodišradost života.« Zbog ovoga pisma Mrak jc bila pozvana na odgovornost,ali sc ona poziva na društvo .Mladost« o kojem da jc pisala, pa protiv nj nije podignuta optužba. Sabolku su pisale u zatvor i LjubicaGcrovac i Smilja Bodlović.

tutorskim mentalitetom u odnosu prema pokretimamladih i konačno shvati »ogromno značenje omladineu borbi protiv fašizma«. Problemi omladine, rekao jcDimilrov, nisu samo problemi mlade generacije već»čitavog komunističkog pokreta«.Iz referata na kongresu izvučena su tri zaključka: 1. dase analogno antifašističkoj narodnoj fronti stvori i

jedins tven a an tif ašist ičk a fron ta mlade generacije, 2da se stvori i jedinstvena fronta radničke omladine,

i 3. da se uz pomoć komunističkih partija u svakojzemlji — iz temelja reorganiziraju savezi komunističkeomladine.Detaljnija razrada lih zaključaka Sedmog kongresaKominterne prepuštena je Šestom kongresu komunističke omladinske internacionale. I taj je kongresodržan u Moskvi od 25. rujna do 10. listopada 1935 Na njem u su su djelov ala i tr i deleg ata iz Jugoslavije :Boris Kidrič, Karlo Luter i Vjeko Ivanišcvić. O prvomi drugom zaključku gledišta delegata brzo su usklađenau zajedničkoj platformi za mobilizaciju širokih slo

jeva mladih u bo rb u prot iv fašizma — sažeto j u paroli:za slobodu, mir i napredak. Tu je parolu trebalo samodopuniti konkretnim političkim, ekonomskim i kulturnim zahtjevima svakog saveza komunističke omladine

— pr em a spec ifičnos tim a svake zemlje u kojoj pojcdini savez djeluje . No, u trećem zaključku o modalitetima kako reorganizirati savez komunističke omladine, kako promijeniti njegovu metodu i sadržaj radadelegati nisu odmah mogli naći zajedničku formuluDok su jedni mislili da su dovoljne neznatne organizacijske promjene, da bi savezi prenijeli težište svograda u masovne omladinske organizacije, drugi suzahtijevali da se svi savezi komunističke omladineraspuste. I jednom i drugom ekstremu energično sesuprotstavio sekretar Centralnog komiteta SKOJ-a Boris Kidrič. On je obavijestio kongres da je u Jugoslaviji već prije loga skupa Č etvrta zemaljska k onferencija SKOJ-a zaključila da se karakter Saveza bitnoizmijeni.

Kidrič je također upozorio da je izmjena karakterakomunističkih omladinskih saveza dugotrajan i složen pr oces , a da će stvar an je jedins tven e antif aš is tičkefronte mladih ovisiti isključivo o elastičnosti i umješnosti komunističkih omladinaca. Oni će, rekao je, imatifunkciju revolucionarne jezgre u legalnim, masovnimomladinskim organizacijama, čije će članove pridobivati za jedinstvenu antifašističku frontu, ali ih se nesmije sprečavati, ako žele ostati članovi svojih organizacija i održavati veze sa svojim partijama ili seniorima, kao što ćemo i mi održavati veze sa svojim komunističkim partijama i širiti simpatije za komunistički pokret. Kongres je usvojio zaključak za koji se

bo rio Kidrič: da se komun istički om ladinski savezreorganiziraju i odbace svako sektašlvo i kopiranjePartije, ali da organizacijski oblici omladinskih savezane budu identični za sve zemlje, kao što je bilo dotada, već prilagođeni specifičnim prilikama svakezemlje i svakog pokreta. Zajednička bi bila samočvrsta veza s »revolucionarnom avangardom proletarijata«, tj. s komunističkim partijama.Petnaestoga studenog 1935. održana jc sjednica CKKPJ na kojoj se govorilo o provođenju tih odluka

105



Kao sekretar CK SKOJ-a Boris Kidrič je u obliku pro gla sa »Č lanstvu SKOJ-a i svim mla dim ljudim a uJugoslaviji« izradio platformu na kojoj čc sc povestiakcija za realizaciju odluka obiju internacionala. Naslijedećoj sjednici CK KPJ, 29. studenog 1935, taj Ki-dričev tekst jc i formalno odobren. Nak on log a je CK KPJ na početk u 1936. poslao interno pismo partijskim organizacijama kojim je pokušao detaljnije objasnili novu organizacijsku strukturu i funkciju omladinskih organizacija. »Ništa ne

legalno ne likvidiramo dok nije 'izumrlo'...« — kažesc u pismu. Drugim riječima — ilegalni komiteti i ćeli je bi t će likv id iran i tek onda kad njihov po sa o pre uzme legalni odbor.Čini se da tu direktivu na terenu nitko nije shvatio.Već u siječnju 1936. u CK su stigli izvještaji iz Hrvatske, Slovenije i Srbije iz kojih se vidjelo da su direktive CK shvaćene kao zahtjev za raspuštanje svihorganizacija SKOJ-a. Među prvima su pale najveće organizacije u Hrvatskoj, zatim u Sloveniji, Srbiji itd.Dio »najboljih« članova primljen je u Partiju a ostalisu »raspušteni«. Uzalud su CK KPJ i CK SKOJ-a slalina teren nove direktive, jednu za drugom, i upozoravali preostala skojevska rukovodstva da su »užasno lo

še« shvaćene odluke Šestog kongresa Komunističkeomladinske internacionale.Potkraj 1936. Tito, tada već organizacijski sekretar CKKPJ. ogorčen je stanjem u redovima mladih u Zagre

bu. Situaciju je oci je nio kao »haos«, i dod ao da je•disciplina .. . strahov ito p opustila«. Pri »reorganizaciji prebrzo (se) radilo«, pa više nitko »nikoga nesluša«. »Raspustili su SKOJ a da poslije nisu znali tiraspušteni omladinci što i kako da rade.«Prema tome jedna pogrešno protumačena direktivamoskovskih kongresa donijela je neželjene posljedicekoje su privremeno — do Titova dolaska na čelo CKKPJ — usporile razvoj revolucionarnoga omladinskog po kre ta u Ju go slav iji .

Kao jedna od prvih žrtava pogrešne interpretacijeodluka Šestog kongresa Komunističke omladinske internacionale pala je i skojevska organizacija u Trnju.Bosiljka-Beba Krajačić, koja je nakon hapšenja LeaMatesa vodila tehniku CK SKOJ-a, kaže u svojoj iz javi da je na kon Še stog kong re sa K om unis tičk e om ladinske internacionale iz Beča došao u Zagreb StefanMitrović (Filip) da prenese odluku o raspuštanjuSKOJ-a. »Meni je dao u zadatak«, kaže, »da odem ukomitet SKOJ-a Željezničke radionice. Sjećam se, bila je zima 1936. go dine . Gac ala sam po b la tu da uđemu neku kućicu na tadašnjoj periferiji. Prenijela samim direktivu: širom otvoriti vrata SKOJ-a, prekinutis praksom ilegalnih sastanaka, na legalnoj osnovi krozlegalan rad okupiti što širi krug mladih itd. Imatesindikat, legalnu organizaciju, otvarajte mljekarstva, brijačnice, za dru ge ka o sasta ja li šta , ukra tk o : sn ađitese. Bio je to šok, ljudi utučeni. Kada su me pratiliod Glavnog kolodvora prema Tmju, ni riječi nisu pro go vo ril i. Zan ijem ili. Osjeća li su se kao da ih el im iniramo.« No direktiva je morala biti provedena i SKOJ je u Trn ju zai st a ra sp ušten.Pa ipak, nikakva direktiva nije mogla »eliminirati«mlade revolucionare kojima je Program SKOJ-a bio

sastavni dio njihova života, njegov smisao i cilj. Nakkratkotrajne zabune i obaveznog pitanja: što da radi, mladi su se instinktivno vezali uz Partiju, bobzira jesu li bili njezini članovi ili nisu. A stariskusniji revolucionari, kojima je dugogodišnji ilegarad utisnuo sposobnost prilagođavanja svakoj sitciji, kao da su i sami osjetili besmisao te odluke, pžili su svu pomoć mladima ili svojim osobnim anžiranjem u legalnim omladinskim organizacijama privla čenje m om la din e na ra d u URSS-ove sindika

Time su ponovo zatalasali i nekadašnje članove SKOi simpatizere koji su po svojoj idejnoj orijentacijine po formalnoj pripadnosti komunističkoj orgazaciji, nastavili smišljenim kontinuiranim radomsvojim legalnim bazama i legalnim organizacijama Ptije.Premda jc baš u to vrijeme policija pokušala zabrama onemogućiti legalno djelovanje »Mladosti«, nakkratkotrajnog zastoja, od veljače 1937. ono doživljnovi preporod. Tada je izabran novi odbor: za prsjednika Hanzi Hadžić, a za tajnika Vinko JeđHadžića je na tu funkciju dovela Dina Zlatić, a Jeđ

je za ra d te lega lne org aniz acije za du žio Rajonsk i mitet Partije. Od te godine u »Mladosti« se aktivi Janko Gredelj, izvanredan »masovik« i revolucio

pose bnih org aniz ato rs kih sp oso bnost i. U odboru sSlavko Blašković, Rudolf Marušić, Stevo Jovelić, lovan Mužević, Dinko Violoni, Branko Škrinjar, VlGrgašević i dr .10 Sad a d rušt vo b roji više od tisčlanova i postaje sabiralište napredne omladine clog Trnja. u koje redovno dolazi i omladina iz ostadijelova grada. Uz politička i naučno-populama prevanja tu su se održavale i priredbe, konferencije,

ja n k e . . . U kra tk o — »Mladost« je postala lega lni ctar mladih i nosilac kultumo-prosvjetnog i političkživota radničke om ladine Trnja.Značajno je da ni frankovci ni klerikalci, pa ni HS-ovci, na području Trnja nisu imali većega utjecna omladinu ni nakon 1937, kad su sve opozicij

građanske političke partije, posebno frankovci, pčale bitku za omladinu. Dapače, 1937. godine konistička omladina osvojila je i Sportski klub »Trnkoji je do tog vremena bio u rukama desnih HS-ovaca i frankovaca. Nakon raspuštanja SKOJ-a, UR-ovi sindikati postali su također bazom revolucionnog djelovanja radničke omladine. Na izletima, orgaziranim posredstvom RAPLAZU (Radnička planinska zajednica u okviru URSSJ-a), sudjelovalo je tisuće radnika, a priređivani su i brojni koncerti. Mđu aktivistima s područja Trnja u tom se druš pos ebno is tica o Janko G redel j.

Titova reorganizacija SKOJ-a i novi poletrevolucionarnog omladinskog p o k reta u T rn ju

Godina 1937. i za revolucionarni omladinski pokret p odru čju T rn ja im a značenje pre kre tn ic e. To je, nme, godina Titova dolaska na čelo KPJ, koji v1936, kao jedan od specijalnih zadataka CK KPJ, tiče p otreb u reorganizacije SKOJ-a.

106



U proljeće 1937. Tito jc formirao Centralnu omladinsku komisiju na čelu s Ivom Lolom Ribarom. U tukomisiju Tito je odredio i Lea Matesa i još jednogamladog komunista iz Zagreba. Do danas nije pouzdano utvrđeno tko je bio treći član te komisije, alise pretpostavlja da je Tito odredio Dušana Mamulu,

prem da je Mam ula u to vr ijem e bio na robi ji . Ako jeta pretpostavka točna, to bi bilo još jedno priznanjerevolucionarnoj omladini Trnja za njezin udio u ko

munističkom omladinskom pokretu Jugoslavije, jer je Mam ula radio u »Ventilato ru«.Tito je znao da je SKOJ moglo spasiti samo homogeno partijsko i skojevsko rukovodstvo s jasno izgrađenom koncepcijom o ulozi omladine u predstojećimsudbonosnim događajima. Znači, trebalo je učvrstiliSKOJ organizacijski i idejno i dati mu novi sadržajrada i novo rukovodstvo.U povijesnom Titovom članku objavljenom u svibanjskom broju Proletera, pod naslovom »SKOJ na novom

putu« , Tito se os vr će na pro šlost te revo lucionarneorganizacije mladih koja ima »sjajne tradicije ... mnogobrojne divljenja vrijedne primjere herojstva i sa-mopožrtvovanja«. Tito kaže da je ona »iz svojih redova dala ne mali broj najboljih boraca, kao što su

Zlatko Šnajder, Oreški, Mišić, Marganović, Kolomboi mnogi drugi. Ali SKOJ nije bio masovna organizacija. SKOJ je bio samo kopija partije. Nije bio povezan sa širokim masama omladine, nego je izolovano odte mase vodio bo rbu .. . kojoj su se m ladi divili alinisu u njoj sudjelovali«.Osnovne zadaće što ih Tito u tom članku stavlja predmlade jesu: »1. Rad na razvoju i učvršćenju svih demokratskih, naprednih i kulturnih organizacija, 2.Djelatnost u korist saradnje svih naprednih omladinskih organizacija, 3. Odgoj omladine u duhu borbe

pr ot iv fašizma, a za dem ok ra ti ju , napre dak i mir, 4.Č uvanje legalnosti svih omlad inskih organizacija.«To je sumarno izložena Titova platforma na kojoj ćese obaviti reorganizacija SKOJ-a. To su smjernice za

bu dući ra d m ladih — sa gledane kroz pr izm u bo rbeza ostvarenje jedinstva radničke klase i narodne fronte u Jugoslaviji. Umjesto izolirane sekte, Tito zahti

jev a ši ro ku an tifa ši st ičk u fr ontu mladih pok ol jenjaformiranu međusobno povezanim masovnim organizacijama, u kojima se neće isključivim isticanjem političkih ciljeva sadržajno osiromašiti život mladih, većnaprotiv pružiti i »mogućnost za zabavu, sport i razonodu«.Značajno je da nema gotovo ni jednog Titovog pismaiz tih dana, u kojem govori o omladini, a da ne uka-

MMeđu stotinama aktivista »Mladosti« posebno su se isticali: Drago

Stojaković (koji je u to vrijeme bio sekretar Rajonskog komiteta Partije), Dragica Hotko, Dina Zlatić. Antun Bibcr Tchck. Josip MuJcvić.Stjepan Skmjug, DuSko Zlatić, braća Rudo, Mirko i Đ uro Posavcc,Franjo Mihl. Albert Uršić, Ivan Pivarić, Grgur Karlovčan, Mirko Frko-vić, Stjpan Mokosek, Ivan Sabolek, Drago Jakovčcvić, Marija 2nidarcc,Oto Zunko, Geno Bajer. Branko Skrinjar, Stankir. Tibor Zclinka, BorisŠtipan. Valent Jedvaj, Ratko Cvctković, Antun Mrak, Franjo Kolar.Đ uro Trbojević, Franjo Suk, Josip Hadclan, Ivica Sutlović, Milan Bihlcr.Edo Grgeč, Ivan Lazić, Stjepan Krznarić. Vesna Arapović. Josip Miiir.Rudolf Mancc, Branko Ivančević, BoSko PiSkurić, Dudo Ccrmak. LeaAlbahari, Salamon Albahari i dr.

zuje na potrebu borbe protiv šovinizma. Pa i u spomenutom članku ističe da »omladina treba i može daodigra krupnu ulogu... u međusobnom približavanjunaroda Jugoslavije«.Time je i revolucionarnoj omladini Trnja konačno pr užen dokaz da jc Par tij a ne »elimin ira« , te kako seod nje očekuje da postane glavni oslonac pokreta usudbonosnim događajima koji će ubrzo uslijediti.Premda 1937. još nisu bile obnovljene skojevske organizacije na Trnju, one de facto djeluju u svim legalnim organizacijama. U SKOJ se primaju novi članovi, ali im se sve do 1939—40. ne govori da su članovi ilegalnih komunističkih organizacija. (Taj »staž«

pr izna t će im se tek po sli je oslob ođ enja.) Bitno jemeđutim, da revolucionarni omladinski pokret sada po pr im a dimen zije kakve u svojoj dvadesetogodišn joj proš lo sti nika da ni je imao. Ob ilje organizacij sk ih formi, koje su poput valova širile pokret, danas je gotovenemoguće registrirati. Svuda, gdje god je bila prisnina Partija, gdje god je vođena politička akcija ilštrajk, bila je i omladina. Akcije postaju zajedničkei gotovo ih je nemoguće razdvajali.U sklopu »Mladosti« 1937. formiran je odbor za pomoć

španjolskim dobrovoljcima, koji jc najprije bio angažiran na slanju boraca u Španjolsku, a zatim na prikupljanju materijalne pomoći dobrovoljcima. »Mladost«

je po st ala cent ra la za prikupl janje pom oći sa čitavog podr učja Zagreba. Tom je ak cijom rukovodila DinZlatić. Poslije Ivana Krajačića, s područja Trnja odlaze u Španjolsku i tri člana upravnog odbora »Mladosti«. U tom odboru svojim zalaganjem posebno seisticao Jan ko Gredelj.Od 1938. u agitaciji za osnivanje Stranke radnog naroda, koju je na području Tmja vodio Antun BibeTehek, Partija u omladini nalazi najbolje agitatoreU Narodnoj pomoći, koja na području Tmja brojviše od tisuću članova, radi omladina; u novoosnovanim komunalnim organizacijama opet je angažirana

omladina, a, osim u URSS-ove sindikate, mladi komunisti ulaze i u Hrvatski radnički savez, te i od njegastvaraju novu rezervu Partije. No, ni po lic ija ni je pre st aja la svojim na padima nrevolucionarni omladinski pokret. Naprotiv, što se taj

pokr et više šir io, št o je om ladina bila ak tivn ija, to sui napadi bili sve žešći. Ali unatoč brojnim pojedinačnim hapšenjima, sve do okupacije na području Trnjanije zabilježena ni jedna veća provala, što posebnosvjedoči o organizacijskoj čvrstoći i snazi toga pokretaPred učestalim napadima policije »Mladost« i »Trnje«međusobno se vežu u svim akcijama i jedno društvosluži drugome kao rezerva u slučaju policijske za

br ane.Od 1939. do 1940. posebna se pažnja posvećuje ideološkoj izgradnji članstva. U tu svrhu organizirani su

bro jn i ku rsov i na kojima se pr ou čavala H isto ri ja SKP(b), KPJ, materijali o konspiraciji itd. Cak i na partijskim kursovima prisutna je omladina. Na jednomod tih kursova pri Željezničkoj radionici 1940. predavao je Milutin Baltić.Uoči rata na području V rajona, koji je tada obuhvaćao i područje Trnja, prema izjavi Marka Belinića

10



bi lo je 97 člano va KPJ , a b ro j čla no va SKOJ-a bio jeznatno veći, i nemoguće ga jc danas utvrditi. Naročito jc bila aktivna skojevska organizacija Zanatskeškole radionice na čelu s Ivanom Lazićem. (U toj suse organizaciji isticali i Milovan Mužević, Zvonko Snc-ler. Eduard Kancir i dr.).Do VI konferencije SKOJ-a 1940, sekretar Pokrajinskogkomiteta SKOJ-a za Hrvatsku opet je Dušan Mamula,a u Mjesnom komitetu Stjepan Skrnjug, koji je uočirata bio sekretar Petog rajonskog komiteta SKOJ-a.

Među stotinama političkih akcija u kojima je sudjelovala omladina Trnja uoči napada Hitlerove Njemačke na Jugoslaviju po masovnosti i učinku, osim prvomajske proslave 1940, mogu se izdvojiti lipanjske demonstracije 1940. koje su se kretale s Trnja i bivšeVaraždinske ceste i Trešnjevke. U njima je istaknutrta lit jcv za pov ratak špa njolsk ih dob rovolja ca. Tom je pr ilikom po lic ija u potr ij ebil a vatr eno oru žje , pa jeradnik Marijan Bulković teško ranjen i u bolnici je

Potkraj kolovoza 1940, prema izjavi Antuna BiberaIVlieka, Mjesni komitet Partije organizirao je demonstracije protiv rata i skupoće i protiv vezivanja Jugoslavije za osovinu Rim—Berlin, kao i protiv pojača-

iog terora režima nad klasnim radničkim pokretom.Tada su priređene demonstracije na Jelačićevom trgu,ili ih je policija razbila. Nove demonstracije određene-u za 7. rujna 1940. Za početak demonstracija izabranoe mjesto ispred kina »Trnje« na Tmjanskoj cesti (da-tašnje kino »Romanija«). Najprije je održan kratakniting na kojem je govorio Stipe Ugarković, a zatime nekoliko tisuća ljudi, većinom omladine s transpa-entima, krenulo Trnjanskom i današnjom ulicom Pro-eterskih brigada. Policija je bila iznenađena brojemaidionika u povorci pa sc, nakon sukoba s demonstrantima kod Martinovke, morala povući, a demonstranti su nastavili put prema Trešnjevci. Tada jelolicija zauzela nove položaje na Savskoj cesti, ali

nije uspjela spriječiti prijelaz demonstranata na Trnjevku, iako je upotrijebila i vatreno oružje.Policija je blokirala sve glavne prilaze Trešnjevci, su kod podvožnjaka, u blizini nekadašnje ženske knionice, komunisti na prijedlog Teheka napali iz kuruza policijsku konjicu kamenjem. Konjica se vukla, a demonstranti su neometano nastavili put pma Trešnjevačkom trgu. Č itav južni dio grada

je te ve čer i nek o vri je m e za hv aćen dem onst ra cijamMeđutim, na Trešnjevačkom trgu došlo je do najžeš

okršaja s policijom. Videći da je blokirana, polic je upotr ij ebil a vatr eno oru žje . U to m e jo j je pomgala i Mačekova »Zaštita«. Tada je ranjen i jedan organizatora tih demonstracija Antun Biber Tehte jedna kolporterka koja je prodavala novine Trešnjevačkom trgu.U jeku najžešćih sukoba s policijom radnicima prik ljučio i pokojn i Rad e K ončar, pre m da m u je to kvisokom partijskom rukovodiocu bilo izričito zabnjeno. Njegova prisutnost, kaže Antun Biber Tehulijevala je demonstantima hrabrost kao prisutngenerala u prvim borbenim redovima.Demonstracije su počele oko osam sati navečer i

ja le su gotovo do pol a no ći. To su po sl ije prv om

skih demonstracija bile najmasovnije i najduže monstracije u to vrijeme u Zagrebu. U tim je demstracijam a ran jeno i nekoliko policajaca.Posljednje veće demonstracije, organizirane na pručju Trnja, izbile su tri dana nakon što je vlaCvelković-Maček potp isala T rojni pak t, 28. ožu1941. Tada su bile formirane dvije kolone demstranata: jedna na Trešnjevci, druga na Tmju s ljem da se obje spoje na Jelačićevom trgu. Međutdo Jelačićevog trga se probila samo kolona s Tmdok je trešnjevačku policija uspjela zaustaviti k

podvožnja ka na Sav sk oj ce st i i ko d Sam obo rskog lodvora.

Ti njansko općinsko područje na zapadu međaši s Trešnjevkom, Savskom cestom>đ žel jezničke pruge do Save.



Sindikalni pokret radničke klase Trnja u međuratnom razdoblju

Uvod

Pojačana industrijalizacija Trnja u međuratnom razdoblju imala je za posljedicu intenzivan kvantitativanrast radničke klase, pa je i sindikalna aktivnost natom području bila veoma intenzivna i raznolika.Sindikalni pokret — osobito njegov revolucionarni dio

pod vo ds tvom Kom un ističke parti je Ju go slav ije , od nosno poslije 1937. pod vodstvom Komunističke partije Hrvatske — povezivao je ekonomsku borbu s političkom borbom. Strukovna, ekonomska borba tim prok om un is tičkim sindik at im a bi la je dio klasne bo rbeusmjerene na rušenje tadašnjih društvenih odnosa iuspostavu novih, socijalističkih. Radi toga su se revolucionarni sindikati veoma aktivno angažirali u vođenju svakodnevnih borbi radnika za bolje radne i materijalne uvjete i u jačanju klasne svijesti.

Pod udarom režima imena revolucionarnoga sindikalnog pokreta mijenjala su se, ali im je cilj ostajao isti. Na T m ju su ti sindikat i im ali čvrs to uporište, i čestosu upravo radnici Trnja bili predvodnici akcija kojesu zatim pokrenule i široke radničke mase ne samoZagreba nego i Hrvatske, pa i Jugoslavije. To se odnosiosobito na željezničare čiji se sindikalni život odvijaos južne strane pruge, tj. na T mjan skoj cesti.To je utoliko značajnije što su i u Trnju mjesto zadjelovanje nalazile ili pokušale naći i ostale sindikalneorganizacije što su djelovale na suprotnim pozicijama.Odnosi se to na sindikate pod utjecajem socijaldemokrata, odnosno socijalista, i na sindikate pod protektoratom građanske stranke — Hrvatske seljačke (re

pu bl ikan ske) stranke (H rv atsk i ra dn ičk i savez i Savezhrvatskih privatnih namještenika), te na sindikate podvodstvom režimske partije (Jugoslavenski radnički savez). Jer, sindikalni pokret, gledajući u cjelini, u međuratnom razdoblju bio je razdrobljen, politički heterogen, nejedinstven. U njemu su djelovale snage izrasleiz same klase, uvijek u borbi za klasne radničke interese, kakvi su bili komunistički orijentirani sindikatiod Centralnog radničkog sindikalnog vijeća, preko

Nezav isn ih sindikata i na kra ju Ujed injenog radničko!sindikalnog saveza Jugoslavije (URSSJ), popularnoURS-a. I socijaldemokratski, odnosno socijalistički sin

dikati, kao Opći radnički savez, te dijelom Ujedinjenradnički sindikalni savez (koji su u svoje ruke u tridesetim godinama preuzeli komunisti) bili su pod vodstvom snaga što su nekad pripadale radničkoj klasiali koje su se sve više udaljavale od nje i predstavljalisame sebe, a ne i klasu. Posredstvom sindikalnih organizacija pokušale su svoje utjecaje na radničku klasiostvarili i snage izvan radničke klase. Buržoazija ji posredstvo m svoj ih po lit ičkih stra nak a, bilo da su snalazile u opoziciji (kao Hrvatska seljačka stranka)

bilo da su bile na vlasti (Jugoslavenska radika lna za jedn ica) , ta kođe r po kušava la okup it i radn ike i posvojim vodstvom osnovali i imati sindikate (Hrvatskradnički savez, Savez hrvatskih privatnih namještenikaJugoslovenski radnički savez). Sindikalni način organ

ziranja radnika bio je zanimljiv i za crkvu i krugovoko nje, pa su i te snage imale svoje sindikalne organizacije (Jugoslavenski strukovni savez, odnosno Radnički strukovni savez, koji su na tlu Hrvatske djelovatdo 1929. godine, kad su se stopili s Hrvatskim radničkim savezom). Dok su komunistički sind ikati vod isvakodnevnu, upornu borbu za bolje radne i materi

ja ln e uvjete svih radn ika, bez ob zir a na to jesu li ončlanovi njihovih organizacija ili nisu, povezujući tu bor

bu s os ta lim dr uš tven im i po lit ičkim za ht jev im a komunističkog pokreta što ga je predvodila Komunistički

part ija Ju goslav ije (bilo da je bila u legalnosti, bikda je bila ilegalna), sve ostale snage u sindikalnon

po kr etu, svaka sa svoje st ra ne, nas to ja le su onemogućiti i pridobiti radnike za ciljeve onih snaga koje s

iza njih stajale. Socijaldemokratski, socijalistički sindikali dokazivali su radnička prava, nastojeći zakonskirrmogućnostima postići da ih prizna građanski sistenvlasti, ali su uzmicali od borbe, od beskompromisniklasne borbe za rušenje starog i uspostavu novog društva, pa su time više štetili nego koristili klasi. Hrvatska seljačka stranka nastojala je u razdoblju 1921—

—1941 (s prek idom u vrem enu od 1929. do 1935) stećutjecaj na radnike, a njezine ekspoziture među rad

10



nicima i namještenicima — Hrvatski radnički savez iSavez hrvatskih privatnih namještenika — razbijale suklasnu borbu, otupljivale njezinu oštricu, pokušavajućiistodobno suzbiti i komunističke utjecaje. Slično je

po kuša vao i režim u ra zdoblju 1936— 1941. posredstvomJugoslovenskog radničkog saveza. Nisu od toga odustajalo ni klerikalne snage i njihovi sindikati.Ovaj kratki uvod u složenost sindikalnog pokreta međuratnog razdoblja u Zagrebu, Hrvatskoj, Jugoslaviji, bio je nu ža n kak o bi se lakše mog la p rikazati borb a

i djelovanje sindikata u Tmju i opisati položaj radnika u najvećim trnjanskim tvornicama.

Sindikalni pokret Trnja u vrijeme legalnogdjelovanja Komunističke partije Jugoslavije(1919— 1920)

1

S početkom prvoga svjetskog rata zamro je svakisindikalni rad, pa se to osjetilo na pogoršanju položaja radnika i njihovoj obespravljenosti u odnosuna privatnog poslodavca ili državu u povojničenim podu ze ćim a. No u ljeto 1917. pod pri ti sk om ra dn ik a — i on ih koji su čitavo vri je m e ra d il i u po duze ćim a,i onih koji su se vraćali kao invalidi s frontova —socijaldemokratsko vodstvo moralo je obnoviti radOpćega radničkog saveza u kojem su se okupljalerazne vrste radnika. Uslijed kočenja vodstva, rad ORS-a je im ao pri ličn o re fo rm is tičk i i oport un is tičk i karakter, što je bilo u protivnosti sa zahtjevima radnikakoji nastoje da borbom poboljšavaju svoj položaj.Zato se u ORS-u već u toku 1918. počela formiraliljevica, koja u siječnju 1919. osniva u Zagrebu Kartelstrukovnih saveza, jezgru iz koje će se na Kongresuujedinjenja sindikalnog pokreta Jugoslavije, u travnju

1919. u Beogradu — istodobno s nastan kom S ocijalističke radničke partije Jugoslavije (Komunista) — stvoriti glavnina sindikalnih organizacija u sklopu Centralnog radničkog sindikalnog vijeća Jugoslavije koje seopredijelilo za politički program, organizaciju i akcijuSRPJ(K). ORS je, međutim, svakodnevno gubio svoječlanstvo i smanjivao se broj njegovih akcija, što je bilo pa ra le ln o s opadanje m članstva u So ci ja ld em okratskoj stranci Hrvatske nakon što je njezin vođaVitomir Korać preuzeo, 20. XII 1918, stolicu ministraza socijalnu politiku i tako postao sluga režima. VilimHaramina — nastanjen u Tmjanskoj ulici — nijekao sekretar ORS-a i pomagač Koraća uspio odvratitiradnike Trnja od ulaska u revolucionarne sindikate,

pa se ta te ndencij a ispolj ila čak i ko d radn ik a g ra dskih poduzeća. Učlanjeno u ORS-u, 3. III 1919. radništvo Gradske plinare i električne centrale podnijelo

je upra vi zahtjev za osam sa tn o ra dno vr ij em e, nedje ljni počinak i povišenje zarade za 88%. Spor se tolikozaoštrio da se za trenutak činilo da će oba gradska po du ze ća pri je ći po d d ik ta tu ru pobunje nog ra dniš tv ai činovnišlva, pa je Gradska općina morala znatno poboljša ti plaće gra dsk ih ra dnik a i omogućit i kupovanje hrane u gradskoj aprovizaciji po nabavnoj cijeni.

110

Međutim povišenje zarada gradskih radnika provede je pov išen je cij ena plina i s tr u je , pa je u doinflacije ta mjera bila vrlo nepopularna. Uz to. Grads

je op ćina uočila opasn ost od dalj nje g re volu cio nirasvojih gradskih radnika, pa je radnike podijelila one koji su imali stalno zaposlenje, i predstavljelitu, i na mnogo brojnije dnevničare, koje je čemijenjala, ne dajući im nikakva dugotrajnija prau odnosu na mirovinu i zarade. Takvom politik podje le ra dnik a gra dsk ih po du ze ća G ra dsk a op ćin a

uspjela onemogućiti jedinstven istup radnika, a to je pazila da se među zaposlenima ne nađe kistaknuti komunist ili povratnik iz ruske revolucZato i radništvo Gradske plinare nije bilo zadovoljmlakom politikom ORS-a. To se odrazilo u napuštaORS-a i uključivanju u Savez kovinarskih radnikasklopa CRSVJ, te u pokušaju radništva komunalslužbi da ponovo stupi u štrajk u veljači 1920.Radništvo Gradske plinare je, 16. VIII 1920, podnijzahtjev za nadopunu kolektivnog ugovora po koj bi se nad nic e im ale k re ta ti od 75 kru na za ne kv acirane radnike do 105 kruna za montere i specijaliZahtijeva se i 14-dnevni plaćeni dopust te primai otpuštanje radnika u sporazumu s radničkim povrenicima. Radništvo je ponovo podnijelo zahtjeve IX 1920. i u ime plinare pregovarao je s radnicima iFranjo Kroupa.

2

N eispunja vanje obeća n ja pre dsta vnik a ORS-a i mstra Koraća — pa čak i onih najminimalnijih zahtjkoje su radnici već postigli štrajkom — sve je vrevolucioniralo radničku klasu u toku 1919. godiKako bi zadržao svoje članstvo i prikazao se borcza radnička prava, ORS organizira u Zagrebu, 6.1919, generalni štrajk radi donošenja naredbe o u

đenju 8-satnog radnog dana i naredbe o radničk povje re nic im a, a koje su već bile pripre m ljene za objljivanje. Radništvo Zagreba je između 9 i 10 sati p

po dne izaš lo iz tv orn ic a, og orče no dem onst ri ra j pro tiv zast arj e lih so cijaln ih ustanova. K or pora tivnona Preradovićev trg i u Metropol kino došli i radnŽeljezničke radionice. Budući da su prostorije k

bile pre m ale ne da prim e sve dem onstrante , sk upštse održala na Sveučilišnom trgu, gdje se okupilo o15.000 ljudi. Rad ništvo je zahtijev alo ispu nje nje onja danih na Markovom trgu 29. listopada 1918, »svuda u redovima proletarijata vlada neizmjerna

je da. Iz gla dnje lo st , su šica i ostale bo lesti, nezd rstanovi, sve veća i veća nezaposlenost sve to viševiše ždere proleterijat« (Sloboda, 8. II 1919). U iželjezničara govorio je Vatroslav Krčelić, predsjedSaveza željezničara, koji je na Kongresu ujedinjen20—22. IV 1919, ušao u Centralno sindikalno vijeJugoslavije zajedno sa Slavkom Kaurićem i Vjekosvom Kokoljem. Ban je, 18. II 1919, objavio zahtijevauredbe i t ime je radnička klasa zavarana nadom se od buržoazije mogu postići reforme i mirnim ptem — bez revolucije. To je uvjerenje bilo presudgodinu dana kasnije, u vrijeme štrajka željezniča



Viktor Koleša, jedan od organizatorasindikalnog pokreta u Željezničkojradionici

Ipak treba priznati da je radništvo u Hrvatskoj dobilote uredbe pola godine prije nego ostalo radništvoJugoslavije (11. IX 1919), i da su one omogućile skla pan je bro jn ih ko lekt ivnih ugovora .Ali jaka inflacija u toku 1919. sve je više pogoršavala polož aj radničk e klase . Na ja vn oj pu čkoj skupš tiniu zgradi Hrvatskog sokola 30. III 1919. Stjepan Turković protestirao je protiv slobodne trgovine i kuće-vlasničkog izrabljavanja stanara. Skupština je zaključila da se upute pozdravni brzojavi revolucijama u Mađarskoj i u Rusiji. Sve su češće i protestne skupštine pro tiv skup oće i na njim a govori Sv etoz ar Delić.

3

U toku 1919. željezničari i radnici Željezničke radionice i Ložionice postaju nosioci tarifne i štrajkaškeaktivnosti na Tmju. Poznati ljevičar Vjekoslav Ko-kolj i osnivač Kartela strukovnih saveza pokrenuo je odm ah na kon ra ta sa Stje pa nom Tu rkov ićem list Hrvat ski željezničar. Nakon Kokoljeve tragične smrti(prehladio se na putu u Beograd a pokopan je u Zagrebu uz sudjelovanje velikog broja radnika), funkcionar Saveza željezničara i CRSVJ Slavko Kaurić pokreće list Že ljezničar, koji je mnogo pridonio radika-lizaciji željezničkog pokreta.Zbog neispunjenih obećanja povišice, radnici Željezničke radionice, Ložionice i nadglednici pruga stupili su22. V III 1919. u jedno dnev ni usp ješn i štra jk.Radnici Željezničke radionice u Zagrebu učlanjuju seu rujnu 1919. u Savez saobraćajnih i transportnih radnika koji je radio u sklopu CRSVJ-a. Željezničari su

osnovali taj savez u Zagrebu jer na njihov memorandum od 5. III 1919, u kojem zahtijevaju poboljšanjeradnih odnosa i plaća na osnovi iskaza egzistencijalnoga životnog minimuma, ministarstvo saobraćaja nijodgovorilo. I dok sc u memorandumu molilo povišenje plaća na temel ju obraz loženog prijedloga, nakon osnutka Saveza saobraćajnih i transportnih radnika zahtjev

pos taje ošt riji, pa je Davidovićeva vlada, 27. X 1919 potpisa la protok ol sporazum a. Protok olom su de ta ljn

regulirani radni uvjeti, radno vrijeme, nadnice i ostalelementi vezani uz rad željezničara. Određeno je dnadnica kvalificiranog radnika ne smije biti manja od18 dinara, odnosno nekvalificiranog manja od desedinara. Prema protokolu tri delegata Saveza imalsu savjetujući glas pri izradi zakona i pravila za željezničare, kao i pri svim ostalim pitanjima koja suse odnosila na unapređivanje i usavršavanje željeznčke struke, te je taj oblik »miješanja u poslove uprave« jako smetao vlastodršcima. Iako je protokol biobjavljen 15. XI 1919. u Službenim novinama, nikadnije stupio na snagu. Ministar saobraćaja i kasnijautor zloglasne Obznane Milorad Drašković izjavio jveć na početku 1920. da je protokol iznuđen i u praksneizvodljiv. Međutim, željezničari zahtijevaju provo

đenje protokola u život, jer su inflacija i nestašicnamirnica, zbog pretjeranog izvoza i neuredne isplatzasluženih zarada, danomice pogoršavale položaj željezničara.Sve to dovodi do usijanja odnose između željezničari željezničkih uprava. No tek kad ministar saobraćaj

postaje Anton Korošec iz Slovenske lju dske stranke po stalo je že lje zn ičarim a jasn o da samo bo rbom —a ne dogovorom — mogu poboljšati svoj položaj. Korošec je prvog ožujka 1920. objavio da je protokoukinut i da će se radni i platni odnosi regulirati prema novom privremenom pravilniku za zanatlije i radnike u službi željezničkih direkcija kojim je radnovrijeme produženo a zarade za četvrtinu smanjene. Tobjava potaknula je željezničare diljem Jugoslavij

na akciju. Po odobrenju CRSVJ, Savez saobraćajnih transportnih radnika odlučio se na generalni štrajkželjezničara, i u pola noći između 15. i 16. travnja1920. obu stavljen i su svi vlakovi i pres tao je radsvim ložionicama i radionicama, pa jc 15. IV uzet poslije rata kao Dan željezničara Jugoslavije. Zagrebačkse buržoazija silno prepala revolucije, kad su željezničari mirno ali solidarno napustili svoja radna mjestate je na obje zagrebačke željezničke stanice poslalokonjaništvo, a osobita je pažnja posvećena zaštitŽeljezničke radionice i ložionice. Novosti su pisale: »Kako su pojedini vlakovi dolazili na stanicu, strojari su

pogasil i vat ru u lokom otivi i sa os talim osob ljem m irno otišli sa kolodvora. Pred svakim kolodvorom jogromna masa stražara, vojske, infanterije i kavalc

rije, a pogotovo građanstva.« Štrajk je očito imao silanodjek, jer je njime bio zakočen čitav privredni živograda, otežano snabdijevanje i dolazak radnika iz okolice u Zagreb. Budući da su dani tekli a željezničarise nisu vraćali na posao, pristupilo se militarizacijželjezničara. U Zagrebu je bilo pozvano na vojnuvježbu 147 željezničara — uglavnom strojovođa — skojima se mislilo pokrenuti najpotrebnije vlakoveMeđutim željezničari su se sklonili na Zagrebačku

111



goru u sela Markuševac, Granešinu. Šestine i Cučerjei redarstvo je uspjelo uhvatiti »samo 15 strojovođa,10 ložača i 33 vlakovođe«. Prema sjećanju VjekoslavaRazdraza iz Željezničke radionice, štrajkaši su posebnim kuririma bili obavještavani o toku štrajkai snabdijevani hranom. No pritisak vlasti je jačao.Započelo se s izbacivanjem obitelji štrajkaša iz stanovau željezničkoj koloniji. Ipak su željezničari Zagreba ostali u štrajku solidarno sve dok štrajkaški odborSaveza saobraćajnih i transportnih radnika nije, 29.

IV 1920, objavio završetak štrajka. Istom tada se»zagrebački željezničarski zeleni kadar skupio i grupaod 150 ljudi vratila se je 30. IV 1920. oko pola deset

pr ije po dne u Zagreb i prijavila na posao« ( N ovosti , 30. IV 1920).Kulminaciju je štraj željezničara nesumnjivo dostigao24. IV 1920, kad su zagrebački željezničari izdali pro-iilas u kojem su tvrdili da je čitava ataka saobraćajnihvlasti usmjerena na slamanje revolucionarnog sindikataSaveza saobraćajnih i transportnih radnika, odnosno na

pro gon kom un is ta . U pr ogla su je re čeno kako je š tr a jk po kr en ut iz p ri je ke nu žd e i da ne m a poli tičku po za dinu.Međutim krvoproliće na Zaloškoj cesti, u Ljubljani, istoga toga dana dalo je doista štrajku i politički ton, paiko se tome doda hajka na željezničare — štrajkaše —

iakon završetka štrajka, može se ustvrdili da je štrajki/naeio završetak tadašnjeg revolucionarnog razdoblja iIa od tada buržoazija počinje otvoreno prelaziti usontraolenzivu. U Zagrebu je čak formirano Građansko sindikalno vijeće radi obrane građanskih slojeva

uvedena stroga cenzura štampe, i nije slučajnostdo se štrajk željezničara poklapa s izbacivanjem jedi-ioga komunističkog gradskog načelnika u Zagrebu uneđuratnom razdoblju Svelozara Delića iz gradskevijećnice.Posljedice štrajka bile su porazne. U Zagrebu je sao braća jna dir ekcija za po čela o tp u šta ti že ljezni ča re s 25i 30 godina službe. Od 42 mašinovođe u Zag rebu je bilo otp ušte no 22. Sam o 14. VI 1920. o tp ušte no je iz

'agrebačke ložionice 30 radnika, a otpuštanja je biloi etapama čitavu godinu. Radnici ložionice zaprijetilisu novim štrajkom, ako uslijede daljnji otkazi, ali sudobili odgovor da će Željeznička radionica u Zagrebu

biti za tvore na, ak o ra dnic i nasta ve za št ići vali š tr a jk aše. Nep održav an i od osta lih v rs ta ra dnik a , koje su ra zdirali sukobi unutar SRPJ(K), a osobito odvajanjedesnice od ljevice na Drugom partijskom kongresuu Vukovaru, odrazilo se i u stagnaciji sindikalnograda u Zagrebu. Potrajalo je neko vrijeme dok su se

pri lik e sr ed ile i ra dniš tv o op re dijeli lo . Ali su u m eđuvremenu došli Obznana i Zakon o zaštiti države, pase trebalo prilagoditi novim oblicima borbe, kojom

je m ajs to rs ki sve do 1928. ru kov odi o sek re ta r Pokra jin sk og sindik al no g vi jeća za H rvats ku i S la voni ju Iv anKrndelj. Treba istaći da je Krndelj zbog štrajka željezničara morao napustiti Bosnu. Boraveći u Slavonskom Brodu, na početku studenog 1920. dolazi naskupštinu Saveza saobraćajnih i t ransportnih radnika,koja se održavala u Zagrebačkoj pivovari, i to je prvi jav ni Krn del je v is tu p u Zag rebu . Usk oro nak on togazabranjen je rad Savezu saobraćajnih i t ransportnihradnika, a dozvoljen je samo rad provladinom Savezu

željezničara Jugoslavije i njegovim sekcijama po stkama (Udruženja mašinovođa, Udruženja činovnikai II kategorije itd.).

4

Radnici Zagrebačkog paromlina učlanili su se Savez živežarskih radnika, tako postali članovi CRS

i zajedno s ostalom radničkom klasom Zagreba sudlovali u prvomajskoj proslavi 1919. uz generalni ddnevni štrajk svih zagrebačkih radnika, izuzev rnika komunalnih službi. Uoči Prvog maja radnici romlina sklopili su kolektivni ugovor, prema kojem novoprimljeni kvalificirani radnici primali 15 krudnevno, a nekvalificirani 12 kruna. Zarade stariradnika regulirale su se prema sposobnostima, al i pokre to m iz bo re na za sve po viš ica od pet k runa dnno. Ugovorom od 30. IV 1919. garantirano je i osasatno radno vri jeme i praznovanje Prvog maja. No v16. kolovoza 1919. radn ici Zagrebačkog parom

pokre ću des et odnevni š tr a jk za hti je vaju ći veće nnice. Na zahtjev uprave mlina intervenirala je i p

cija, al i to nije umanji lo radničku borbenost . Štr je zav rš en spora zum om i pov ećan je m na dn ica. Ali zbtoga što je uprava krši la sporazum, došlo je na četku 1920. ponovo do uspješnoga dvomjesečnog štka i nadnice koje su se do tada kretale između 2338 kruna bile su znatno povišene.

Sindikalna aktivnost ostal ih vrsta radnika na Trnza vrijeme legalnog djelovanja Komunističke partslijedi opći trend. Radnici Tvornice papira bili učlanjeni u ORS-u, ali neka njihova akcija nije zalježena u štampi. Zbog slabe sindikalne aktivnostnerevolucionarnosti ORS-a potkraj 1921. radnici tvnice zarađivali su svega 70 kruna dnevno, a radnsamo 40 kruna. Slaba konjunktura bila je uzrok da

tvornica često obustavljala rad i uz to najradije pošl ja val a se zon sk e radnik e iz M eđ im urj a, koji sustanovali u krugu tvornice, u barakama, bez dodirrevolucionarnim radničkim pokretom Zagreba.

I ostal i radnici Trnja naravno sudjeluju u tarifn pok reti m a i š tr a jk ov im a koji su u to ku 1919. i 19 bi li to liko b ro jn i da ih suvre m en a št am pa nije moregistrirati. Vrijeme je to revolucionarnog gibanja, ksu radni slojevi zahtijevali i borili se za pravo slobnog organiziranja i bolje radne i materijalne uvjeTrnjani sudjeluju u generalnom štrajku 20. i 21. snja 1919, koji je na poziv SRPJ(K) i CRSVJ zahvacijelu zemlju u znak protesta protiv vojne intervcije kapitalističkih zemalja u Sovjetskoj Rusiji i M

đarskoj. U tom štrajku sudjelovali su ne samo sinkalno organizirani već i neorganizirani radnici, te štrajk bio potpun.Svakako da u srpnju 1919. radnici Trnja sudjelujuu pokretu limara, kovača, električara i ostalih rnika u građevinarstvu, koje u to vri jeme još uvijstagnira, te je velik broj radnika ovih struka nez

po slen . Svoju sn ag u, sv oje za htjeve i sv oju borb en oradništvo Trnja pokazalo je u 1920. godini s kulm

112



nacijom u Štrajku željezničara, kad je na Trnju organizirano zamro svaki rad.U svibnju 1920. ponovo štrajkuju bravarski, strojarski i električarski radnici. Taj je štrajk u Zagrebutrajao punih šest tjedana i završio se s povećanjemnadnica. U rujnu 1920. štrajkuju uspješno građevinskiradnici, ali treba priznali da je zbog inflacije i usprkos povišenju nominalnih nadnica realna zarada radnika neprestano opadala, i u odnosu na onu prije

prvoga sv je tsko g rata bi la zna tno m an ja . Radništvo jc bilo te šk o pogođeno i m on etar nom po lit ikom države.Krunske novčanice, unošene iz Austrije, obezvrijedilesu u toku 1919. vrijednost krune, a prilikom markiranja krune u studenom 1919. oduzeto je 20°/o vrijednosti krune, pa je time za petinu smanjena i radničkazarada. Radništvo je pogođeno i odredbom da je vri

jedno st kr une u od no su na din ar 4:1, te je ra dn ištvo,koje je primalo zaradu u krunama, bilo manje plaćeno od radnika u krajevima s dinarskom monetom.U tome vjerojatno treba i tražiti jedan od razlogaizrazito velikoj revolucionarnosti radničke klase i seljaštva Hrvatske u toku 1920. godine.Radnička klasa Zagreba osjećala se na početku 1920.toliko prevarenom da je na gradskim izborima izabrala u gradsko zastupstvo 20 komunističkih zastupnikaizmeđu kojih je izabran i komunistički načelnik Svetozar Delić. Delić je u toku čitavoga prvog svjetskograta — a i nakon njega — vodio radničko-konzumnuzadrugu »Napred« koja je više pomogla radničkoj klasiu prehrani, nego legalna gradska aprovizacija postavljena na spekulantskim osnovama. Ta je zadruga

pr od av ala hranu gr ad sk im ra dnic im a u zg radi Gradske plinar e, pa je tako Delić dolazio u d ir ekta n ko nta kt sradnicima Tmja. Trodnevno načelnikovanje Delićanije moglo dati neke rezultate, ali je poznato da jeDelić odredio da Gradska štedionica dade milijunkruna za gradnju radničkih stanova, i da je ta odluka

pr is il ila i burž oas ku gra dsk u upra vu nako n De lića da

gradi radničke stanove Na kanalu i ostalim gradskim po dr učjim a. Odred io je ta kođer da cestov ni od sjekizradi plan čišćenja cesta na periferiji, jer je očitouvidio zapostavljenost Tmja i Trešnjevke u odnosuna ostale gradske predjele. Ali je i Delić, kao bivšisocijaldemokrat, izbjegavao primjenu revolucionarnihmetoda, pa je uoči gradskih izbora odgovarao radništvo plinare, električne centrale i vodovoda od štrajka,iako to radništvo s nadnicama od 24 do 32 krune nijemoglo pokrivati sve veće životne troškove.Banska naredba o zabrani okupljanja, donesena 17.travnja 1920. zbog štrajka željezničara, ali i radi onemogućavanja radničkoj klasi Zagreba da podrži Delića,obezoružala je radničku klasu, pa je već i Prvi maj

pro te kao u Zagrebu ka o ob ični ra dni dan. Ta je na redba ostala na snazi sve do polovice studenog 1920,a već je potkraj godine bila donesena Obznana koja jeonemogućivala djelovanje komunista u legalnim sindikatima. Sindikalne organizacije CRSVJ bile su za

bra nj en e, nj ihov a im ovina za pl ijen jena a pro st ori jezapečaćene. Radnička klasa ostala je bez svojih revolucionarnih sindikata, pa je nastupila i oseka u štrajkaškim i tarifnim akcijama.

Djelovanje Nezavisnih sindikala ( 1 9 21 — 1 9 2 9)

1

Godina 1921. Na početku 1921. činilo se da je režimsvojom zabranom rada i raspuštanjem organizacijaCRSVJ zadao nepopravljivi udarac revolucionarnom

sindikalnom pokretu. Tada ni u jednoj od trnjanskilitvornica i radionica nije više bilo organizacije CRSVJ,

pa se činilo da neće bili ni radn ičk ih št ra jkova. Ipak ,i bez sindikalne organizacije, ali dakako u manjem

br oju i ne tako us pješno , radn ici su predvođeni komunistima — ali i sami — pokretali akcije za promjenu svoga položaja. Cini se da su se i trnjanskiradnici uključili u štrajkove pekarskih radnika uožujku 1921, zbog niskih plaća, u develotjedni štrajksoboslikarskih i ličilačkih radnika, i u štrajk kro

jačkih ra dn ika u sv ibnju 1921. Za tim je, 4. VI 1921dignuta Obznana sa sindikalnog pokreta uz ograničenje njegova djelovanja na čisto ekonomske akcije.I već 9. lipnja željezničari i tramvajci održavaju uTrnju protestni zbor.

2

Godina 1922. Komunisti su ponovo radili intenzivnije usindikatima tek na početku 1922, nakon osnivačkekonferencije Nezavisnih sindikala za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu. To međuvrijeme iskoristili su ORSi novoosnovani Hrvatski radnički savez (HRS). koji

je pod svoje idejn op ol it ičko i akciono vodstvo preuzela 1922. Hrvatska (republikanska) seljačka stranka.ORS se potkraj 1921. ubacio među radnike Zagrebačkog paromlina d.d. i počeo zapravo ometali borburadnika. Naime, u listopadu 1921. uprava Zagrebačkog

pa ro mlina po činje ne gira ti kolek tivni ugovor sk lop ljensa Savezom živežarskih radnika iz sklopa CRSVJ. Radnici su pružili otpor, na što je uprava po nalogu koncerna, kojemu je mlin pripadao, otpustila sve mlinarei zaposlila nove uz znatno niže nadnice i na temeljuindividualnih ugovora. Budući da se Inspekcija radanije htjela miješati u taj spor, ORS je istupio skompromisnim prijedlogom koji je išao više u korist

poslo davaca nego radn ika. ORS vodi ak cije u Zagre bačkom pa ro m lin u i 1922, te su za rade u dva na vrata povišene za 10%>, što je bilo nedovoljno s obzirom nainflaciju, a osim toga se ti sporazumi nisu odnosili nasezonske radnike kojih je u mlinu bilo mnogo. Videeimogućnost za obezvređivanje radničkih tekovina, stečenih u revolucionarnom poslijeratnom periodu, upra

va mlina je potkraj 1922. ukinula radnicima i primanja u brašnu a zatim, pozivajući se na krizu zbogobustavljanja izvoza brašna u evropske zemlje, zatražila je od Ministarstva socijalne politike da mlinsku industriju uvrsti među sezonska poduzeća kako bimogla uvesti 10 i 12-satno radno vrijeme. Iako je ministarstvo taj apsurdan zahtjev odbilo, u praksi jeradništvo Zagrebačkog paromlina doista radilo 12 satiuz naplatu dva prekovremena sata. Međutim svijest

g Zagrebačko Tmjc 113



AiL'i'chaOka tvornica papira obavještava Gradsko pogla-\ aiNivo da je redu cirala stra nce u poduzeću, ali da nemože zaposliti novu domaću činovničku radnu snagu.

> radničkoj solidarnosti — usprkos pogoršanju rad-tili uvjeta — nije kod mlinara utrnula. God. 1923.mlinari štrajkuju u znak solidarnosti sa štrajkašimatekih osječkih mlinova koji su pripadali istom kon-

crnu. Osim loga, napuštaju reformistički ORS i preuze nezavisnom Savezu radnika živežarske industrijeobrta, a manji dio HRS-u.

sličnom politikom ublažavanja borbenih akcija pokušao je i HRS, nastojeći okupiti radnike iz djelatnosti od posebnog društvenog interesa kao što su bilePlinara, Željeznička radionica i Zagrebačka tvornica

pa pi ra , te je i usp io steći određene po zi ci je , razje din ju - juči ra dničke re do ve i om eta ju ći je d in stv eni is tu pradnika u Nezavisnim sindikatima.Rad komunista bio je još više otežan u kolovozu 1921.Zakonom o zaštiti javne bezbednosli i poretka u državi, koji je definitivno zabranio svaki komunističkirad. Posljedice pojačanog bijeloga terora dugo su se

osjećale. ORS i HRS u to vrijeme i ne pokreću tarifne i štrajkaške akcije, pa iz toga vremena u štampii nemamo mnogo podataka o s indikalnom radu i položaju radnika u tvornicama Trnja. Znamo da su

potk ra j 1921. ra dn ic i u Zag re bačkoj tv orn ic i papir azarađivali svega 70 kruna, a radnice 40. Ipak su za

bil ježeni ne ki m anji štra jk ovi. U prosi ncu 1921. š tr a jkali su radnici Stolarske i kolarske industrije d.d. naMiramarskoj cesti. Radnici su posredstvom svojihradničkih povjerenika zahtijevali povećanje nadnica.

na što je poslodavac odgovorio lock-outom i otpussve radnike, te uz pmoć policije zapošljavao samo oradnike koji su pristajali na stare zarade.U Prvoj hrvatskoj tvornici limenih i bravarskih pizvoda d.d., koja je tek u to vrijeme prerasla zanatokvire, u siječnju 1922, izbio je štrajk za povećanje rničkih nadnica. Poslodavac jc uspio organizirati štrkolomce pa je štrajk propao. Od 22. VII do 5. V1922. štr ajk ao je 81 rad nik u Zagreb ačkoj tvo

papir a. Bud ući da š tr a jk nije bio potp un, i uspje si

bi li mali.Poslodavci — na čelu s državom — često se služeveoma nečasnim metodama kako bi se riješili sinkalno borbenijih radnika i komunista. Jasno da se nakčistke komunista u Željezničkoj radionici, a u specijnim uvjetima terora na koje su se komunisti ist

pri la go đav al i, nisu mog le pokreta ti ak cije pr edđene komunistima. U svibnju 1922 — a u vrijekrunidbe regenta Aleksandra — šef Željezničke dionice pokušao je organizirat i štrajk kojemu danlidržavnu notu i pri tome optužuje za štrajk muniste.

Č itavu tu godinu red arstvo progoni Međusavczni sinkalni odbor za Hrvatsku i Slavoniju pa 7. veljače

nosi odluku o njegovoj zabrani i izgoni njegove članoiz Zagreba. Međutim, 19. veljače 1922. u Zagrebu činje izlaziti Borb a i u njoj se mnogo piše o položradnika. Ist i karakter ima i Rad nič ka štam pa odnood 1924. Organizovani radnik, koji od 1922. uređIvan Krndelj. Već tada istaknuti sindikalni funkcnar Ivan Krndelj dobiva izgon iz Slavonskog Brokao jedan od organizatora velikog štrajka u Tvnici vagona. Došavši u Zagreb, Krndelj se naravno mah povezao s radnicima Željezničke radionice, tesvakako njegov članak »Pustoš na željeznicama« (.Rnička štampa, 28. I 1922) u kojem piše da je nakželjezničarskog štrajka 1920. otpušteno sa željeznice tiri tisuće željezničara, »a njihova dugogodišnjim sl

bovanje m ste čena p ra va su pogažena«. Ang až iran j

Krndelja i trnjanski radnici su se novčanim priloma priključil i akcij i pomaganja štrajkaša u Tvornvagona, a borba radnika za poboljšanje njihova požaja postala je u Zagrebu organiziranija i šira. Zagrod 1923. do 1927. ponovo prednjači u radničkom kretu Jugoslavije. Nezavisni sindikati i Krndelj, ksekretar Pokrajinskog sindikalnog vijeća Nezavisnsindikata za Hrvatsku i Slavoniju, vodili su presjećanjima Franca Klopčića (Vjesnik, 24. IX 19

b it ke za nad nic e i im al i su ve lik i u tj ecaj na rad ničmase.

3

Godina 1923. Radom Nezavisnih sindikata radnič borbe za pobolj šanje eko nom sk og položa ja dob ile novi polet. Radništvo Trnja masovno sudjeluje na prvmajskoj proslavi 1923, defilirajući zagrebačkim ulima. U kolovozu iste godine Savez radnika metalne dustrije i obrta Jugoslavije (Nezavisni sindikati) uspjehom sklapa kolektivni ugovor u tvornici »Alaizborivši veće nadnice, slobodu sindikalnog organi

114



srrsj?

ike radionice. U radionici jc na početku■ bilo 1650 zaposlenih, a od toga je oko

dolazilo iz obližnjih mjesta. Radne pro-zagušljivc i pune otrovnih plinova a

»d jc 1923. radno vrijeme bilo produ-sali, sekcija radioničkog osoblja Saveza željezničara Jugoslavije izdala je, 8. IV 1923, proglas u kojem se kaže da željeznički radnici gladuju, jerkilogram brašna stoji 30—32 krune, a nadnica kvalificiranih radnika kreće sc između 80 i 120 kruna, nekvalificiranih od 62 do 80 kruna. Podneseni su zahtjevi Ministarstvu saobraćaja u kojima je rečeno:»Ne tražimo nemoguće, već ono što nam je za životnužno. Tražimo ono što drugi već imaju. I to tražimozato, da očuvamo radnu snagu, kako ne bi propala prije vre mena, i ka ko tim e i država i dru štvo ne bikroz to izgubili svoju najveću vrednost.«Međutim akcija je uspjela tek kad su se u nju uključili željezničari učlanjeni u Sekciju željezničara, koja

je bi la u sastavu Saveza ra dn ik a metalne in du st ri jei obrta Jugoslavije (Nezavisni sindikati), i kad je ukolovozu 1923. poveden kraći štrajk.U slijedećem razdoblju u Željezničkoj radionici ima ju vo dstvo članovi Nezavisn ih sind ikata , a refo rm istički Savez željezničara, pod vodstvom socijalista, inacionalistički HRS onemogućavaju jedinstven istupradnika. Uspjeh Sekcije željezničara u sastavu Savezaradnika metalne industrije bio je vidljiv i na skupštini željezničara u listopadu 1923, te na skupštiniželjezničara, 11. XI 1923, u kinu Balkan. Isticana je po treb a akcion og jedins tva, bez ob zira na part ijsk u pr ipad no st, i slob oda org an iziran ja, a položaj radn ikastavljen u prvi plan. Skupštinama Nezavisnih sindikata u kinu Metropol, gdje se govori o skupoći i ostalim aktualnim pitanjima koja su mučila radničku klasu, prisustvuje i velik broj trnjanskih radnika, a nakon povratka u svoje radionice radništvo započinjeupornu i dugotrajnu borbu s poslodavcima s promjenljivim rezultatima.Radništvo tvornice »Lux« sklopilo je, 25. listopada 1923,kolektivni ugovor kojim su utvrđene satnice u rasponu od sedam do jedanaest dinara, te su to bile vrlo povoljne za rade u odn os u na os ta le metalce u Zagrebu.U štrajku radnika keramičkih poduzeća štrajkuje iradništvo »Pilota«. Na pregovorima. Savez građevinskihradnika (Nezavisni sindikati) i radništvo zastupa IvanKrn delj, te je, 16. V III 1923, sklop ljen povoljan kolektivni ugovor.

Tamo gdje je radništvo bilo sindikalno neorganizirano, ili organizirano u ORSu- ili HRS-u, položaj seradništva pogoršavao. U Zagrebačkoj tvornici papiraod 1922. do 1935. nije bilo štrajkova što se odrazilona zaradama. Od 220 zaposlenih u ožujku 1923. samosu petorica radnika zarađivala više od 40 dinaradnevno. Prosječna nadnica nekvalificiranih radnikakretala se između 24 i 27,50 dinara, a radnica između 15i 21 dinar. Uprava je postepeno izmijenila radnike tako

Godina 1924. Kriza kredita 1924, izazvana dcflacionom politiko m vlade, prouzroko vala je pr op as t niza nesolidnih privrednih poduzeća pa jc naglo porasla nezaposlenost radnika u Zagrebu, a zarade su počele opadati.Radništvo sa sve većim povjerenjem gleda u akcije Nezavisnih sind ikata, pa i trnjansk i radnici sudjelujuu proslavi Prvog maja i u demonstracijama protiv prof aš isličke or ga nizacije Orju ne , ko ja jc u Trbovljunapala goloruke radnike. Prvomajskoj skupštini u kinuBalkan prisustvovalo je 5000 radnika, a u protestnomgeneralnom štrajku protiv Orjune sudjelovalo je oke20.000 radnika.

Zahtjev radnika u željezničkim radionicama1923. godine za poboljšanje položaja

Željezničkim radnicima



Tc dvije akcije svojom su silinom izazvale reakcijuvlade i ukazom Pašić-Pribičcvićeve vlade, 12. srpnja1924, ponovo je zabranjen ne samo rad NRPJ, već irad Nezavisnih sindikata. Iako je zabrana kratkotrajna, u drugoj polovici 1924. nisu zabilježeni u Zagrebuveći štrajkovi na što je svakako utjecala krizna situacija u privredi. Zbog deset tisuća nezaposlenih radnikau Zagrebu, radnici koji su imali zaposlenje nisu scusudili štrajkati.U tako teškim vremenima ponovo se javljaju radnici

Željezničke radionice u Zagrebu. Sekcija željezničaraiz sastava Nezavisnih sindikata odlučno je zatražilaispunjenje obećanja da će u toku rujna i listopada1923. biti isplaćene veće nadnice. Minis tarstv o sao

braća ja ot eže s ispla ta m a u to ku čit av e 1924. godine , pa ra dnic i na pro te stn im skupšti nam a 17. ru jn a , 23.listopada i 6. studenog izražavaju svoje nezadovoljstvo.Vlasti su čak išle tako daleko da su izdvojile željezničke radnike iz općeg Zakona o zaštiti radnika i dozvolile biranje radničkih povjerenika tek za 1925. Viktor Koleša, kao predstavnik Nezavisnih sindikata uŽeljezničkoj radionici, dobio je na izborima za radničke povjerenike u 1925. godini 612 glasova nasuprotHRS-u koji je dobio samo 276 glasova, iako ga je

po dr žav ala D irek cija sa obra ća ja . V ik to r Koleš a — kasnije i član CK KPJ — rukovodio je akcijom za po bo ljša nje po ložaja žel je zniča ra ta ko uspje šno da sui usprkos intervenciji policije — koja je surađivala sdirekcijom željeznica — radnički zahtjevi bili ispunjeni. Radnička klasa Zagreba pratila je s velikom pažnjom tok te borbe, jer je država uz Gradsku općinu

bila na jveći i najm oćn ij i posloda va c u gra du.

5

Godina 1925. Položaj radnika u Željezničkoj radionici pogo ršav ao se i sa sve većom in te nzif ik ac ijom rad a.Iz Izvještaja vijeća radničkih povjerenika za 1925(Otf’anizovani radnik, 25. II 1926) znamo da je potkraj1925. u Željezničkoj radionici radilo 811 kvalificiranih,222 nekvalificiranih radnika i 78 polukvalificiranih.Osini toga, u Željezničkoj je radionici radio 151 šegrti oko 40 polaznika Željezničke zanatske škole. Akouzmemo da je ukupan broj zaposlenih bio oko 1300radnika, tada je uslijed krize i financijskih teškoćaMinistarstvo saobraćaja reduciralo u Zagrebačkoj željezničkoj radionici oko 300 radnika, koji zbog preko-

brojn ost i m et ala ca ni su ni gd je mog li naći po sa o. Ve lika ponuda metalaca djelovala je na snižavanje zaradau radionici i na neredovite isplate plaća. Uslijed svihtih faktora opala je i proizvodnja i radni učinak, pa jeMinistarstvo saobraćaja uvelo sistem premija. Međutimsistem premija pokazao se zbog svoje kompliciranostiveoma nepraktičnim, je r je zbog nedos tatka alata, materijala i strojeva u radionici dolazilo često do zastoja zakoje radnici nisu bili krivi. Budući da sistem premijanije povećao učinak. Ministarstvo, u travnju 1925, uvodisistem reguliranja plaća prema tržnoj cijeni radne snageu Zagrebu, te je upravo ta odluka i dovela do jačanjauloge radničkih povjerenika, jer radnici nisu dozvo

116

lili da u komisijama budu njihovi predstavnici stavljeni odozgo.

Svojim jedinstvenim stavom radništvo je uspjelo umjesto novih otkaza u toku 1925. do odobrenja kdita radi samo šest sati tjedno. Isto tako radniš

je odbilo prih vat pravilnik a pre m a koj em bi dn evn b ile sn ižen e za po lovicu , pa je D irek ci ja saobra ćmorala popustiti i s vremenom isplatili sve zaostzarade.

No usprkos ta ko znača jn im rezultatim a, ra d u Že ljničkoj radionici nije bio lagan. Krov radionice biotoliko trošan da je kroz njega curila kiša. U neksu radionicama radnici radil i na propuhu i l i pod vrim nebom, a u nekim odjelima — gdje se radilovatrom — zrak je bio zagušljiv. Zbog slabe ishrastanovanja u vlažnim i nehigijenskim stanovima,često još uvijek u Koroševom selu južno od Željezničradionice, bilo je mnogo ozljeda radnika. U toku 19

p ri ja vilo se na bolo van je 42«/o za poslen ih , a na po je bilo čak 220 ne zg oda. Zaht jev ra dničkih povje re ni Viktora Koleše da se o prilikama u radionici ornizira anketa, M inistarstvo sao braćaja odbilo je »

je r da n ijesm o u Sovj ets koj Rus iji «.Mnogo bolje nije bilo ni u ostalim metalskim rad

nicama Tmja. U Prvoj hrvatskoj tvornici limenih bravarskih pro iz voda po slodav ac H irschl je po tk1924. zapošljavao 50 odraslih radnika i 25 šegrtaradilo se u akordu za t jednu zaradu od sto do 2dinara, od šest sati ujutro do 22 sata uvečer. Uslijtako velike eksploatacije, radnici su se organiziralSavezu radnika metalne industrije i obrta i, 27. V1925, poslodavac je morao sklopiti kolektivni ugokojim su znatno poboljšani radni i platni uvjeti. Posdavac je uskoro zatim, prijeteći lock-outom, prinuradnike da bojeći se gubitka zarade u teško vri jekrize — dobrovoljno pristanu na sniženje zarada, Organizovanom radniku ta je tvornica zbog toga zvana »mučionicom«.

U tvornici lustera »Lux« poslodavac je iskoristio kznu situaciju i otkazao kolektivni ugovor izjavom će poslovni red i individualno sklopljeni ugovori namjestiti kolektivni ugovor. Radnici su odbili te uvjenašto je poslodavac, 14. XI 1925, otkazao posao svradnicima. Intervencijom Radničke komore otkazi

po vu čeni, ali je ra dniš tv o m ora lo p ris ta ti na sm anvanje zarada i na sve veći intenzitet rada, te 1928. dine u tvornici radi manje radnika nego 1923, a rad

je vri je m e 12 sa ti , kao da je po du ze će zanat sko g raktera.Usprkos slaboj štrajkaškoj i tarifnoj aktivnosti u to1925. godine, radn ištvo je svoju naklon ost Nezavisindikatima izrazilo u obilježavanju Prvog maja. Ia

je policija zabra nila svak u pro sl av u, pa čak i obus tarada, radništvo Zagreba — pa i Željezničke radioni

— nije ta j dan došlo na posa o a cr ve ni kara nfi l seopet pojavio na ulicama Zagreba kao radnički simboIvan Krndelj, kao gradski zastupnik, na svakoj sjenici brani i zastupa interese radničke klase ZagrebIz njegovih interpelacija gradski zastupnici — konisu čitali radničku štampu — saznaju kakav je b

po loža j radnik a u zagr eba čkim tv or ni ca m a. Na sje



nici 5. X 1925. Krndelj je govorio o nepravilnom ubiranju poreza na radničke nadnice u gradskim poduzećima.

6

Godina 1926. Te godine kriza je popustila i kapitalizam

se relativno stabilizirao, ostvarujući goleme estrap rofiteeksploatacijom radnika. Ustanove za zaštitu radnikastvorene po Zakonu o zaštiti radnika iz 1922: Radničkekomore i njihove ekspoziture te Inspekcije rada nisuimale većeg utjecaja na poboljšanje položaja radnika,

je r su bile u ru ka m a so ci jalista ko ji su zazirali od borbe i tako su išle na ru ku bu ržoaziji. Že stoko og orčen radom zagrebačke Radničke komore Ivan Krndelj

je čak pr ek inuo svaku su ra dnju izm eđu Ne zavisnihsindikata i komora, što nije bilo mudro, jer su timeu Radničkoj komori jačali utjecaji reformista i soci

ja lis ta .Zaoštravanje klasne borbe ispoljavalo se i u neprestanom ometanju rada Nezavisnih sindikata u Zagrebu. Nj ihove su sk upšt ine za bran jiv an e a sin dika ln i ru ko

vodioci hapšeni, čak i oni koji su bili u gradskomzastupstvu. Bijeli teror sve više jača, pa su na Prvimaja 1926. vlasti preuzele takve mjere opreza » ... kaoda stoje pred građanskim ratom«, kako je zapisaonepoznati novinar Borbe.Sindikalni je pokret rascjepkan, a mnoge dileme raz-diru i Nezavisne sindikate. Sve to otežava djelovanje Nezavisnih sindikata pa se to un ekolik o od razilo i ustagnaciji štrajkaškog i tarifnog pokreta i na Trnju.Borba radnika zaposlenih na željeznicama, koju suvodili na čelu s radnicima Željezničke radionice Zagreb, za obnovu rada Saveza transportnih radnika islužbenika u 1926. do 1928. izazvala je oštre sukobe nesamo u Savezu radnika metalne industrije i obrtaJugoslavije, već i između desnice i ljevice u KPJ i u

Ne zavisn im sind ikat im a. Pod ružn ice že lje zn ičara bilesu organizacije kvalificiranih metalskih radnika (tokara, strojobravara, bravara, limara, ljevača itd.) pase zbog toga Centralna uprava Saveza radnika metalneindustrije i obrta protivila da se metalski radnici zaposleni u željezničkim radionicama izdvoje iz Saveza, atakvo su stanovište zastupali i komunisti Zagrebačkeželjezničke radionice. Ali je upravo djelatnost zagre bačke po druž nice že ljez ničara bi la prim je r prav ilne pr im jene te ori je o st vara nju je dins tvene fronte odo zdo,neposrednim akcijama koje mogu ujediniti sve radnike u zajedničku borbu, bez obzira na mnogobrojnostgrupa i kategorija. Željeznička radionica u Zagrebuvodila je niz akcija s kojima bi se svaki sindikat mogao ponositi. Cazi piše da je na zborovima zagrebačkihželjezničara od 1000 do 1300 zainteresiranih sudionikaona gradila zahtjeve, predlagala platforme za akcije, po dn osila izvješ ta je i tako u nizu p itan ja pr isil ila nasuradnju ostale vrste reformističkih sindikata.A položaj radništva bio je doista težak. U Zagrebačkojtvornici papira, prema pisanju Borbe, radilo je potkraj1926. godine oko 150 radn ika; ra dnic i su zarađivalitjedno od 170 do 230 dinara, a radnice samo 130 do

150 dinara. Direktor Sibccher nije dozvoljavao sindikalno organiziranje radnika i svaki pokušaj osnivanjaorganizacije imao jc za posljedicu otkaz. No bilo je i pozitivnih tendencija. U 1926. godin i 60radnika i radnica Zagrebačkog paromlina ulazi u organizaciju Saveza živežarskih radnika (Nezavisni sindikati), suprotstavljajući se lako organizaciji HRS-a. Naizborima za radničke povjerenike izabrani su samo

pred sta vn ici Nezavisnih sind ikata i oni bez št ra jk a

uspijevaju izboriti kolektivni ugovor i potvrditi odredbe iz Zakona o zaštiti radnika koje jc uprava kršila(osamsatno radno vrijeme, slobodu sindikalnog organiziranja i pravo biranja radničkih povjerenika, priznavanje Prvog maja kao radničkog praznika). Zaradenisu povišene, jer se uprava pozivala na kriznu situaciju u trgovini brašna, te se iz kolektivnog ugovoravidi da je dnevnica kvalificiranih radnika bila 44 dinara, a nekvalificiranih 30—35 dinara, ali da jc uz toza grube fizičke poslove korištena ženska — i znatnomanje plaćena — radna snaga.U pokretu su i metalci. Savez radnika metalne industrije i obrta Jugoslavije i uprava Prve hrvatske tvornice limenih proizvoda sklopili su u lipnju 1926. kolektivni ugovor sa sličnim odredbama kao u kolektivnom

ugovoru radnika Zagrebačkog paromlina. Ali zbog otežanog plasmana robe narednih godina, tvornica zapadau teškoće, smanjuje broj radnika i snizuje plaće na80—120 dinara tjedno, a 1929. tvornica mijenja vlasnikai počinje se baviti izradom okova.

7

Godina 1927. Sekcija željezničara, u kojoj su bili okupljeni radnici Željezničke radionice, tada je intenzivnoradila, pozivajući na suradnju HRS i URSSJ — koji

je tada bio pod vodstvom soci jalista — na jedins tvuakcije. Radnici Željezničke radionice i ložionice proveli su te godine nekoliko protestnih štrajkova (uožujku, 7. svibnja, 15—16. srpnja), zahtijevajući ispunjenje obveza prema radnicima, jer jc na početku1927. ponovo došlo do krize u kreditiranju radionice.Potaknut neprestanim radničkim zahtjevima, radionicu

je po sjet io i izvjes titelj min is tra saob raćaja. Radnicisu ukazali na to da je u posljednje tri godine zaradatriput reducirana, i da je bilo otpuštanja kvalificiranihradnika sa satnicom od 6 do 7 dinara i na njihovomjesto zapošljavani novi radnici sa satnicom od 4.50dinara. Šegrti — čim bi položili ispit — otpuštani su.a uslijed velike nezaposlenosti metalaca u Zagrebuobično su uvećavali armiju nezaposlenih. Viktor Koleša, Adam Vajgand, Marko Zovko, Dragutin Saili,Stjepan Stankir, Stjepan Pećnik, Stjepan Malarić iostali istaknuti revolucionari žestoko su se borili za pob ol jšan je po loža ja radn ika, ali često je ta borba bila uzalu dna. Usprko s št ra jk u, 7. V 1927, redu ciranesu u radionici ponovo zarade, te je nezadovoljstvo radnika raslo.Direkcija saobraćaja je radi razbijanja jedinstvenostiželjezničara potkraj 1927. isforsirala u radionici osnivanje socijalističkog Saveza željezničara, ali prilikomizbora za radničke povjerenike za 1928. taj je savez

117



dobio samo dva radnička povjerenika, Kolešina grupa11, a HRS tri. Takav odnos snaga ukazivao je na ras

po lože nje ra dnik a Že lje zn ičk e ra dion ice. Na inte nziv ir anje klas ne borb e m eta laca i že lje zn iča rasvakako djeluje i Josip Broz koji u to vrijeme radikao sekretar Oblasnog sekretarijata radnika mclalskcindustrije i obrta i tajnik zagrebačke podružnice, alii kao sekretar Centralne uprave Saveza radnika kožarsko prerađivačke industrije i član Mjesnog radničkogsindikalnog vijeća.

U Oif-anizovanom radniku, 3. XI 1927, Broz je objaviočlanak »Iz. Radionice Državnih željeznica u Zagrebu«u kojem je oštro napao proturadničke postupke nekoga poslovođe i pozvao radnike u organizaciju Nezavisnih sindikata, a u Izvještaju Mjesnog komiteta KPJli veljači 1928. spominje štrajk 80 radnika ložionicekao primjer borbenosti radnika. Broz također piše i j org aniz iranju tu rp ij ašk ih ra dnik a tv orn ic e Faber uSavez radnika metalske industrije i obrta. Trećeg listo pada 1927. održ an je sa st anak s ra dniš tv om te tv orn icei govorio im je tadašnji sekretar Saveza Đ uro Đ aković. Nešto ka sn ije Jo sip Broz . ka o čla n Mjesnog ra dničkoga sindikalnog vijeća, zahtijeva od kožarske podružnice na Zavrtnici (Tvornica remenja nalazila se naZavrtnici sjeverno od željezničke pruge te ne pripadarinju, ali su u loj tvornici radili mnogi Trnjani) dasudjeluje u plaćanju stanarine za sindikalne prostorijeznaj mijene u gostionici Bistrički na Zavrtnici.Broz počinje voditi i veću brigu o ženama, te je 18.studenog održan u Zagrebu sastanak više od 100 rad-lica iz najvećih zagrebačkih tvornica na kojem jezovorio Đ uro Salaj. Na Trn ju je u to vrijeme već bilotekoliko tekstilnih tvornica i bilo je poznato da sulekvalificirane radnice Mavre Sauerbruna na Zavrt-lici 18 primale dnevnu zaradu od 10 do 20 dinara,i kvalificirane desetak dinara više. Sauerbrun je više

godina bio direktor tekstilne tvornice u Dugoj Resvješt eksploatiranju radnika.Još su u lošijem položaju bile radnice novoosnovantvornica čarapa. U izvještaju Mjesnog komiteta Ko radu za 1927, podnesenom na VIII konferencijiveljači 1928, Broz spominje eksploataciju radnikatvornicama »Zvono« i »Silk« kao primjer izrabljivaradnica niskim nadnicama. U tim tvornicama, u koma je bio angažiran poljski kapital i montirani istšeni strojevi iz Poljske, radilo se 12 do 16 sati.

»Zvonu« je radilo 200 radnica za nadnicu od 10 do dinara. Intenzitet je rada bio tako visok da su mnoradnice same napuštale posao. U 1928. radništvo

bilo si ndik aln o org aniz ir ano u ne za vi snom Savezu rnika šivačko-odjevne industrije i obrta, i među spisiRadničke komore u Zagrebu nalazimo mnoge molbe zaštitu, a osobito protiv globa koje su često bile tavelike da su premašivale zaradu.

Prilike u tvornici pokućstva »Javor« opisala je Bo12. III 1927. kao strašne. Intenzitet rada je u toj tvnici iz godine u godinu sve više povećavan tako da nadnica zapravo prepolovila. Radništvo nije bilo ornizirano, jer je uprava otpuštala radnike koji su htjosnovati sindikat. Tek nakon velike svjetske krize rništvo se učlanjuje u Savez drvodjeljskih radnika,

je ta da bro j ra dn ik a u to j tv orn ic i već tako mal i nije bilo moguće povesti samostalni štrajk.U 1927, nakon duljeg vremena, nalazimo opet podke o radništvu Gradske plinare. Radni odnosi u plin

bi li su ure đeni sta tu to m , ali se ta j dokum ent ko sioZakonom o zaštit i radnika, zabranjujući štrajk ksredstvo borbe. Mnogi radnici bili su u privremenradnom donosu, iako su radili u plinari više godia stalnost se davala tek na preporuku uprave sa poje din im ra dnic im a. S ta tu to m iz 1924. jo š je više taknuta razlika između kvalificiranih i nekvalificiran

Željezničari nastanjeni u vagonima, u tzv. »Koroščevom selu«, 1920. godine

118



Kotlovnica Zagrebačke gradske plinare u međuratnomrazdoblju

radnika. Prvi su bili obespravljeni. Umjesto da imdade stalno namještenje, općina je uvela praksu otpu

štanja starijih radnika i zapošljavanja novih mladihradnika iz zagrebačke okolice. Samo u Gradskoj plinari bilo je oko stotinu takvih radnika. Radilo se podteškim uvjetima i za slabu plaću. Za kopanje kanalaza plin radnik je primao satnicu od tri do sedamdinara a često se radilo dnevno 10 do 14 sati bez nado plate za prek ov remen i rad. Ra dnici su otp uštani zanajmanju sitnicu, a osobito se pazilo da ne bude radnika sklonih komunizmu. Na sjednici gradskog zastupstva, 14. listopada 1927, Krndelj je postavio pitanje bezrazložnog otp uštanja šestor ice radnika iz Gradske pl in are zbog nj ihov a po lit ičkog uvjerenja . No buržo-aska gradska vlast branila je svoje stanovište šutnjomi na slijedećoj sjednici, 21. XI 1927, Krndelj ponovo

po kreće to pi ta tn je .

Usprkos svemu, 1927. je bila godina uspjeha Nezavisnih sindikata. Akcije Nezavisnih sindikata radništvo

je po drža va lo i na prv om ajsk om zb oru su dje lu je višeod četiri tisuće radnika. Posebno značenje te godineima svakako plenum Mjesnog sindikalnog vijeća uZagrebu, u listopadu 1927, na kojem se zagrebačka podr už nica oduprla nasto ja nju desn ice u vrhovima Nezavisnih sindikata i de snice u KPJ da ra zb iju je din stvo.

8

Godina 1928. I u 1928. radništvo Željezničke radionice

pre dnjači u sind ikalno j borbi Zagre ba . Bori se i pro tiv novog pravilnika o pomoćnom osoblju državnihsaobraćajnih ustanova, koji je izdala vlada, a stupio jena snagu 1. siječnja 1928. Pravilnikom je snižena plaćaželjezničara za 10 do 30%, i pogoršani radni uvjeti auprava je sama određivala cijenu akordnom radu. Ukinuta je i naknada za radno vrijeme izgubljeno krivnjom direkcije, a pomoćnom osoblju produženo jeradno vrijeme za dva sata bez posebne naplate. Preko

vremeni rad plaćao se samo 25% više umjesto 50%, iukinuto je pravo radnika da glasaju o prekovremenomradu. Ukinuto jc i plaćanje utrošenog vremena za putovan je, ob us tavl jeni su godišnj i odmo ri i uskraćenaslužbena odjeća. Pravilnik nije priznao pravo udruživanja željezničara u sindikate, ni radničke povjerenikei uvodi vojničku disciplinu. Po vojnom sistemu kategorizira radnike na pojedine vrste i stupnjeve a stalnost daje nakon pet godina rada. Likvidirana je i

svaka samouprava u osiguranju željezničara. Sve temjere vlada je opravdavala potrebom racionalizacijei komercijalizacije željeznica. Zagrebački željezničariizabrali su usprkos pravilniku svoje radničke povjerenike, i u toku siječnja dolazi do jednosatnog protestnog štrajka 800 radnika Željezničke radionice i doštrajka 80 radnika Ložionice. Zagreb je postao središte otpora željezničara čitave Hrvatske protiv pravilnika i formirani su akcioni odbori koji su imali rukovoditi tom borbom. Jedan takav odbor bio je u Željezničkoj radionici a drugi u Ložionici. Izdan je proglasu kojem je ukazano na to kako sc socijalni i materi ja ln i polož aj že lje zn ičara sve više pogoršava, usprk osneprekidnom povećavanju državnog budžeta, te su pozvani na su ra dnju i os tali državni službenici i činov-nici. Protestna skupština sazvana za 6. veljače, odižana je 12. veljače i sudionici na skupštini bili su tako borbe no raspo loženi da je na padani prav iln ik povučen,a odustalo se i od redukcije plaća. Odobren je i izborradničkih povjerenika u svim željezničkim radionicama, ložionicama i sekcijama, a plebiscitom je utvrđena obustava rada na Prvi maj u željezničkim radionicama.Treba istaći da je sekcija željezničara zagrebačke podružnice Saveza radnika metalne industrije i obrtaimala posebnu podršku Pokrajinskog radničkog sindikalnog odbora i njegovog lista Organizovani radnik.Josip Broz i Ivan Krndelj imali su u loj borbi posebnuulogu, a treba spomenuti i Blagoja Parovića, ViktoraKolešu, Dragutina Sailija i mnoge ostale funkcionarekoji su pridonijeli uspješnosti te borbe i ojačali svojeredove tako da je mogla započeti anlifrakcijska borba

pod vodstvom Josipa Broza. No i da lje je vođena po sebna briga o položaju ra dnika. Prema odluci zbora sekcija željezničara, 26. lipnja 1928, povedena je akcija za povišicu plaća koja je bi la po drža na št ra jkom . U toku godine podnesen je pr ijedlog , koji je usvojen i na beogradsko j ko nferenciji radničkih povjerenika svih željezničkih radionicai ložionica 1. pro sinc a 1928, i koju su u ime zagre ba čkih po vjeren ika po tpisa li Viktor Koleša i DragutinSaili. Posebna delegacija predala je rezoluciju generalnom direktoru željeznica i ministru saobraćaja, ali

je dik ta tu ra zakočila uspješno st bo rbe i dovela dovišegodišnjeg pogoršanja položaja željezničara i progona dotadašnjih revolucionarnih funkcionara Nezavisnih sindikata.Sve do svoga hapšenja oko sredine 1928, Josip Brozusko surađuje s aktivistima iz Željezničke radioniceStjepanom Malarićem i Franjom Pećnikom, a 24. travnja govori na godišnjoj skupštini sekcije željezničaraSaveza metalskih radnika. Stoga ne čudi da se pozivuPokrajinskog radničkog sindikalnog odbora u Zagrebuda prisustvuju protestnim zborovima 26. lipnja 192b

119



ZAGR EB, 5U PI LOVA ?.TELEFON <t6-1't

Ali bore se i ostali radnici. U »Pilotu« je te godivođen šestomjesečni štrajk, čak i u vrijeme, kad vlada, 21. VI, nakon atentata u Narodnoj skupštu Beogradu, zabranila rad Nezavisnih sindikata i obstavila izlaženje Orgatiizovanog radnika i Borbe . Sptanim demonstracijama u Zagrebu l ih dana i prvjeda zbog hapšenja radnika i radničkih funkciona pa i T ita , p ri sustv u ju m nogi tr n ja nsk i ra dnici .

Pokušalo se i dalje radili na organiziranju radniusprkos teškim uvjetima. Neki radnički dopisnik (v

rojatno Krndelj) piše u Organizovanom radniku o plikama u koje je dospjelo radništvo u grafičkom pozeću Stjepana Kuglija na Kanalu zbog svoje neorgaziranosti. Radno je vrijeme bilo 9 sati, a plaćalo pola sa ta m anje , do k su radnic e prim ale sa tn ic u dinar i pol. Radilo se i subotom poslije podne, paintenzitet rada brzo iscrpljivao radnike.

Borbenost željezničara svakako je djelovala na izbnje štrajka radnika na utovaru i istovaru na oba grebačka kolodvora 19. srpnja koji je ponovljen i srpnja.

Međutim pod udarom bijelog terora štrajkaška aknost u drugoj polovici godine slabi, umnogome zbhapšenja i osude Josipa Broza na pet godina tamni

te prelaska niza istaknutih zagrebačkih komunista među njima i Krndelja — u ilegalnost. Pritisak ždarmerije sve se više osjećao kao nagovještaj teškvremena koje je i nastupilo proglašenjem šestosčanjske diktature.

Reklama Tvornice čarapa »Silk«, Supilova ul. 7,i/ 19.10. godino

'bog zatvaranja Nezavisnih sindikata, odazvalo oko1200 radnika Željezničke radionice i ložionice.

(osip Broz je uoči hapšenja bio s Josipom Vajgandom,<omunislom iz Željezničke radionice, na sastanku će- i je u g ostionici »Paromlin«, p a je i prvi člana k k oji

je Tito napi sa o nak on iz la sk a s robije bi o nekro lo glosipu Vajgandu objavljen u Proleteru za srpanj 1934.0 Vajgandovoj sudbini pisao je Broz i u svom izvještaju iz Beča, u kolovozu 1934.)

1 godine 1928. radnici T rnja istu paju borb eno i jedin stveno. U toku 1928. željezničari štrajkaju u nekolikonavrata u borbi protiv pravilnika koji je uprava nametnula s ciljem umanjivanja njihovih zarada i prava,lako je svaka proslava bila zabranjena, Nezavisni sindikati uspjeli su socijalističke zborove u povodu Prvogmaja pretvorili u snažne proteste protiv sistema irežima. Ulicama su se kretale mase radnika izjašnjavajući se za nepomirljivu klasnu borbu, protiv reak-:ije i terora, protiv socijalista i reformista. Posebno suse u tome istakli radnici Željezničke radionice koji su

proveli re fe re ndum za pro sla vu, kad je uprava žel jezn icadopustila proslavu, ako se za nju izjasni polovica za

poslen ih ra dn ik a. Tak o je opet podru žnic a Sa veza radnika metalne industrije i obrta izborila još jednu po

bjed u.

Pretvaranje URSSJ-ovih sindikatau organe k lasne bo rbe (1929— 1941)

1

Jedanaestog siječnja 1929. vlasti su zabranile rad N

zavisnih sindikata, a sve kolektivne ugovore proglasnevažećima. Prestale su raditi i inspekcije rada a fucije Radničke komore znatno su smanjene usprkreformističkom vodstvu i njegovoj sklonosti surads buržoazijom. Sve je to pojačalo nasrtaj kapitalina tekovine radničke klase a da ona nije pružala

bil jn ij i o tp or. Po loža j radniš tv a nag lo se po go ršaviako je sve do 1931. industrija u Hrvatskoj poslov

bez gubitaka. Poj ačav ao se in te nzitet ra da, pra ćen većim otpuštanjima radnika. Samo u Zagrebu jesiječnju 1930. bilo 12.411 nezaposlenih, a taj se bsvakodnevno povećavao dolaskom poljoprivrednih rnika sa sela koje je već više godina potresala agrarkriza. Međutim financijski slom Prve hrvatske štednice i ostalih privatnih zagrebačkih banaka oko sdine 1931. dovodi do masovnog zatvaranja mnogzagrebačkih tvornica. Sada Zagreb napuštaju svi onezaposleni radnici koji su još imali na selu rodbii nešto zemlje. Nezaposlenička pomoć bila je kratktrajna i mala, a nezaposlene je Gradska općina i pocija tretirala kao skitnice i protjerivala u njihova vičajna mjesta. Ulice su usprkos tome bile prepunezaposlenih loše odjevenih radnika i radnica pizagrebački komunist, sindikalni funkcionar građev

120



skill radnika i jedan od organizatora ilegalnih sindikata 1929. Ivan Tomanić u svojem izvještaju. U tadašnjim novinama često nalazimo podatke da je negdjeu nekom kutu pronađen mrtav skitnica, odnosno nezaposleni radnik koji nije mogao naći posla. Neki takav radnik dolazio je svake noći da spava na gomilišljake koju su izbacivale lokomotive i još je uvijek bila topla , pa je st ra dao od ot rovn og monoksida. No i položaj za posle nih radnika naglo se pogoršava.

U toku velike svjetske krize uvjeti rada i plaće pogoršani su za 50%. Kilogram kruha stajao je pet dinaraa mnoge radnice u tekstilnoj industriji primale susatnicu od jednog dinara. U tvornici čarapa »Zvono«uprava je nakon zabrane Nezavisnih sindikata branilasvako sindikalno organiziranje. Radnice, ne mogavši po dn os iti po go ršan e ra dn e uv je te zatra ži le su odRadničke komore intervenciju Inspekcije rada, ali jeuprava tvornice samo platila globu i dalje kršila odredbe Zakona o zaštiti radnika. Npr., otkazni rok u»Zvonu« bio je samo tri dana, iako je zakon propisivao 14 dana. Radilo se u akordu, a norma je bila takovisoka da se u pravilu radilo deset i više sati. Osimtoga, vlasnik Kohn je u »Zvonu« strane radnike plaćaoznatno više od domaćih radnika iste kvalifikacije. Bu

dući da je uprava odbijala svaki zahtjev i prijedlogradnika, odnosi između radništva i poslodavca tolikosu se zaoštrili da je uprava posumnjala kako je požar1931, u kojem je tvornica izgorjela, podmetnulo radništvo. Ta ie sumnja svakako apsurdna, jer je bez poslai bez zarade ostalo oko stotinu radnica koje nisu moglenaći novi posao zbog krizne situacije u privredi. Usprkos tome šef zagrebačke Javne burze rada nije timradnicama htio isplatiti nezaposleničku pomoć, jer daradnice rade » ... samo za lak cipele i svilene čarape«,te je čak i reformistička Radnička komora u Zagrebuosudila taj postupak a šefa burze okarakterizirala kao» .. . savršenog nepoznavaoca prilika rad nika, koji p rilike radnika posmatra gore od ma kojeg najreakcio-namijeg poslodavca«.

Slične prilike vladale su i u češkoj tvornici pamučnerobe Holzner koja je uselila u zgradu tvornice »Alat«,iznajmivši drugi i treći kat »Zvonu«. U Holzneru seradilo u akordu, a tjedna zarada se kretala u rasponuod 50 do 150 dinara, jer su globe bile vrlo velike. Uzglobe eksploatacija se neometano povećava i ostalimrafiniranim metodama, jer uprava ne dozvoljava djelovanje URSSJ-a među radništvom. To je i omogućiloekspanziju tvornice, i do 1936. broj zaposlenih je povećan za 70 radnica.Poslodavci pokušavaju čitav teret krize prevaliti naleđa radništva, te jako snižavaju zarade i racionalizacijom rada pojačavaju eksploataciju radnika. Zahtijeva ju i reviziju radn ičk og za ko no davs tva, ali je ra dn ičk aklasa protestnim akcijama uspjela da spriječi reviziju,

vjerojatno stoga što su poslodavci i tako toliko kršiliZakon o zaštiti radnika da je u vrijeme velike svjetskekrize postojao samo na papiru. Zakon o radnjama 1931.unio je nešto reda u radne odnose, ali je taj zakonznatno reakcionamiji od Zakona o zaštiti radnika koji je radničk a klasa do bi la u vr ijem e, ka d bu ržoa zi ja jo šnije imala tako usavršen teroristički aparat. Navodim prilike u Za grebačkoj tvornici pap ira. Radništvo je bilo za vrijeme velike svjetske krize organi

zirano u URSSJ-u. No uprava jc 1931. započela progoniti radničke povjerenike i snižavati im zarade (FranjoCarević). Radništvo je plaćalo visoke globe a na svakuintervenciju Inspekcije rada i Radničke komore uprava jc prijetila obustavom rada u tvornici. Radnici su bili čes to prem ještan i na slab ije pla ćena mjesta, pa jc , tako prem a prija vi URSSJ-a, radn ik Lukačić um jesto dnevnice od 46 dinara zarađivao samo 32 dinaraCini se da je tako niz zagrebačkih tvornica smanjivao

u doba krize izdatke za plaće radnik a, iako je to bilo prot ivno zakonu. Radnici su pr ista ja li na te prom jene je r je u d oba krize bilo na jvažni je zadrža ti radn o mjestoSlabo plaćeno i slabo hranjeno radništvo započelo jei slabije raditi, te direktor tvornice Frcund optužuje potkra j 1931. godine radnike da kvare strojeve, alda krivce nije moguće pronaći, »jer sc ovi uspješnokriju iza solidarnosti radničke klase« i kaže da jetakva situacija nastala nakon sindikalnog organiziranja radnika. Radnička komora, odnosno njezin predstavnik Eduard Fleischer, pokušala je obraniti radnikenapisavši u svom izvještaju da jc glavna svrha pošlodavca da se »radnici i radničke organizacije prikažuu lošem svijetlu bez ikakvih temeljitih dokaza, a akose malo ove štete ispitaju, mora sc dobiti sumnja, da

te štete nisu nikako prouzrokovali radnici, već moželako da postoji kakova podvala na njihov račun«. Forsira se zapošljavanje stranih radnika, iako oni nemajudozvolu za boravak. Uprava jc pokušala uvesti i radnedjeljom, ali je poslodavčev prijedlog propao, jer

je ra dn ištvo i lako radi lo 76 sa ti tjed no , pa su i nesreće u toj tvornici s više od 200 radnika bile česteKako bi izbjegla plaćanje prekovremenog rada, uprava

je pre šla na tje dne za rade od 500 dina ra. Radnici kojnisu pristali na takvo paušaliziranje zarada dobili suotkaz. Jedan od najboljih socijalističkih pisaca togavremena Branko Tadić nazvao je Zagrebačku tvornicu pap ira u Ra dničk im nov inam a, 10. IV 1931, robijašnicom. Na prijetnju tvornice da će tužiti pisca, autor je odgovorio: »Bilo bi mi vrlo žao, kad a bi tvornica

odustala od nameravane tužbe, jer samo time dajemi mogućnost, da u široku javnost iznesem ono, cčemu ona do sada pojma nema.« Takve prilike moralesu, usprkos čestim otpuštanjima i izmjenama radnika pripre m it i teren za veliki št ra jk 1935. godine.U Zagrebačkom paromlinu Inspekcija rada kaznila jeupravu zbog uvođenja 12-satnog radnog vremena, al

je na to up ra va u tr i nav ra ta otp ustila grupe po 2radnika i smanjila zarade zbog skraćenoga radnogvremena za 25 do 30%. Strah od gubitka zarade prisilio je radnike mlina da odustanu od sindikalnogorganiziranja i tarifnih pokreta, a samo jc nekolikoradnika bilo organizirano u Radničkom strukovnomsavezu, sindikatu vjerske orijentacije, koji jc bio protiv klasne borbe. U vrijeme najvišeg dometa krizeradništvo mlina radi samo četiri sata, ali su za tolikoumanjene i zarade.Zbog objavljivanja podataka o položaju radnika uŽeljezničkoj radionici u Zagrebu, u travnju 1930, Direkcija saobraćaja zabranila je u radionici djelovanjeUjedinjenog saveza željezničara, pa je jasno u kakvimsu radnim uvjetima radnici radili. U travnju 1931. zarade i akordni cijenik ponovo su sniženi za 15% do20%, što je bilo više nego za ostale državne činovnike

12



gdje se redukcija zarada kretala oko 10°/o. Zna se dase od 1924. do 1938. prosječna satnica kvalificiranihrad nik a u ak ord u u radionici snizila od 7,43 na 4 10dinara, tc su metalci u radionici bili slabije plaćeni iod ostalih metalaca u Zagrebu.

2

Go dine 1929— 1934. Iako su revolucionarni, prokomuni-stički sindikati bili zabranjeni, radnici su pronašlinačine za organiziranu sindikalnu akciju. U Trnju suu tome prednjačili posebice radnici Željezničke radionice. Oni su uspjeli i na početku 1929. održati iz bo re radničkih povjere nik a, te su opet po bijedil i kandidati s liste Nezavisnih sindikata, među ostalimaViktor Koleša, Adam Vajgand i Dragutin Saili, istaknuti aktivisti, članovi i rukovodioci Komunističke partije. Pod njihovim rukovodstvom održan je pred Željezničkom radionicom, već 27. travnja 1929, miting u častPrvog maja u prisutnosti oko dvije tisuće radnika,što je imalo velikog odjeka među zagrebačkim radništvom. Policija je pokušala uhapsiti glavnog govornika Grgu Jankesa, ali u tome lom prilikom nije

uspjela.Hapšenje Dragutina Sailija i drugova i emigriranjeViktora Koleše u SSSR prekinulo je na neko vrijeme aktivnost metalaca iz Željezničke radionice. Nouskoro su se izgradili novi ljudi koji su nastavili raddrugova što su napustili Željezničku radionicu, pa suradnici Željezničke radionice i opet prednjačili uradničkom pokretu Trnja. Izgrađuju se ličnosti kaošto je bio Stjepan Debeljak Bil, koji radi od jeseni1927. u Ložionici, te sudjeluje u svim akcijama koje suarganizirali Nezavisni sindikati. On se 1930. vratio s jd slu žen ja vo jnog ro ka iz K ra ljeva i uskoro se po vezuje s komunistima. Treba posebice istaći da su

radnici Željezničke radionice već na početku 193samostalno odlučili da uđu u Savez željezničara, k

je ra dio u sk lo pu URSSJ-a, a vo di li su ga ta da munisti. Zato oni nisu podržali direktivu vodstva Ko radu u ilegalnim sindikatima. Zahvaljujući lom stavSavez željezničara postaje u Zagrebu najjača i naktivnija organizacija s masovnom bazom. Uz metalcostale struke radnika ulaze u pojedine saveze URSSJ pa su ta ko željez ničari zauz eli ja ke pozici je i u grebačkoj podružnici Saveza drvodjeljaca, Saveza

vačko-odjevnih radnika, Saveza kožarsko-prerađivačkradnika, Saveza građevinskih radnika, i to već pro ljeće 1933. go dine . U 1934. oja čali su sv oje po zici ju Savezu metalskih radnika i Savezu živežarskih rnika, koji su imali svoje članstvo u Zagrebačkom pamlinu, Zagrebačkoj tvornici papira. Tvornici asfalta Resa, Tekstilnoj tvornici »C. D. Gaon« i u ostatvornicama.

Zbog komunističke aktivnosti bio je potkraj 1933. b ra n je n ra d U je din je nog save za željez niča ra — ali se željezničari iz Željezničke radionice odmah ukčili u Savez metalskih radnika u sklopu URSSJ-a, i ko dobili još veću mogućnost masovnog djelovanUsprkos zabrani skupova na otvorenom, oni su

rujna 1934. uspjeli organizirati masovnu skupštinu kojoj su zahtijevali redovito isplaćivanje nadnica tome su uspjeli. Mitingu je prisustvovalo oko dvtisuće radnika i policija nije uspjela rastjerati radke. Počinje se izdavati i list Že lje zn ičar.

N a ja vno ak ti v ir an je željezničara sv ak ak o dje l povra ta k Josi pa Bro za T ita s ro bije. On na lazi stari članovi Komunističke partije Jugoslavije u radnici ne rade, bojeći se provale, te izvještava oko dine 1934. da će se »stvoriti organizacija od noljudi«. Do rujna se stanje popravilo i u radionici veću ulogu dobiva omladina, te je drug Tito sve dovoljniji aktiviziranjem radničkog pokreta.

Zagrebačka tvornica papira oko 1931. godine



Godina 1935. U razdoblju od 1929. do 1933. štrajkovisu malobrojni. S prestankom krize ponovo jača štrajkaški pokret i od obrambenih sve više dobiva navalnikarakter. U odnosu na 1934, kad je u Zagrebu vođenosamo nekoliko štrajkova, u 1935. štrajkaški val jača iu Zagrebu je prema izvještajima Inspekcije rada vođeno te godine 26 štrajkova. Pa iako jc štrajkaški val

započeo tarifnim akcijama u zanatskim poduzećima,tek borba radnika u velikim poduzećima počela jedavati osnovni ton ekonomskoj borbi radnika.Posebnog je odjeka imao veliki, dvomjesečni štrajkradnika Zagrebačke tvornice papira i Jugobatesa —

— tvornice papirnatih vrećica. Š trajk je traja o od15. srpnja do 24. rujna 1935. i bio je jedan od najdužih radničkih štrajkova u Zagrebu, kako spominjeAnte Dobrila Pepo — jedan od organizatora ustankau Podravini — koji je za vrijeme štrajka kao kurirraznosio letke i proglase. Taj je štrajk organiziraoSavez metalskih radnika iz sklopa URSSJ-a u kojemsu vodeću ulogu već tada imali komunisti. Radnicisu posredstvom organizacije zatražili kolektivni ugo

vor kako bi se zaštitili. Neposredan povod štrajku bio je pono vn i pr em je štaj grupe ra dn ica na slab ije pla ćen a m jesta gdje se u ako rd u moglo za radi tisamo 1,86 dinara na sat. Na njihovo negodovanje danim je otkaz, što je deprimiralo sve radnike koji su seveć češće puta žalili da je postupak prema njima osoran, uvredljiv i često prijeteći. Prisiljeni nuždom radnici su podnijeli svoje zahtjeve, 11. srpnja, u kojimazahtijevaju da minimalna satnica ne bude manja od3,50 din ara i da se točno utvrde ostali radni odnosi prem a Zak on u o ra dnjam a. Međutim, uprava je tv ornice odmah zatražila odgodu pregovora, što su radnicishvatili kao namjerno zatezanje i pripremu da seeventualni štrajk radnika učini bezefektnim, te su

i stupili u štrajk. Štrajk je bio potpun i ubrzo je dobio polit ički ka rakte r, je r u njem u nije sud jelovalo samo197 radnika i radnica Zagrebačke tvornice papira i 88radnika Tvornice Bates, već i radništvo nekih ostalihtvornica, a štrajk je podržala većina zagrebačkihradnika. Petog kolovoza štrajkaši su se sukobili saštrajkolomcima koje jc uprava tvornice pokušala u trivelika autobusa dopremiti do tvornice, tvrdeći da suto građevinski radnici firme Ncugcbaucr.

Štrajk se u međuvremenu odužio. Štrajkaški odborformirao je stalne štrajkaške straže, a iz. sjećanjaMarka Belinića, Ivana Horvata i Mirka Vancaša videse svijest štrajkaša o potrebi da istraju u toj teškoj bo rbi, i so lid arno st os talih radn ika — osob ito metalaca — koji su novčanim prilozima omogućili prehranu radnika u radničkoj kuhinji. Pregovori su za počeli tek 8. kolo voza i radn ištvo je u cje lini odbilouvjete koje jc izdiktirala uprava tvornice na prvim pregovorima. Pregovori su sc nastavili narednih tjedana,

je r su pred sta vn ic i tvornice dugo od bijali sklapanjekolektivnog ugovora, nastojeći da sc radni i placuodnosi reguliraju individualnim ugovorima. Poslijesvakih pregovora, pregovarački je odbor izvještavaoradništvo o toku pregovora, pa su zajednički donošeni

zaključci o daljnjim akcijama, uz čvrstu odluku dase borba vodi do kolektivnog ugovora. Zagrebačka part ijsk a org an izac ija pozvala je u pom oć i sel jak eokolnih sela, koji su pomagali štrajkaše, pa su propalaočekivanja uprave tvornice i policije da štrajkaši nećeizdržati u dugom štrajku. Pod vodstvom Saveza metalaca radništvo Zagrebačke tvornice papira i Batesauspjelo je afirmirati svoju organizaciju i sklopiti,23. IX 1935, povoljan kolektivni ugovor na godinu dna. Ugovorom su precizirane plaće, a akordni je posaokalkuliran na bazi od 25°/« više na satnu plaću. Aliuprava Zagrebačke tvornice papira teško se mirila snovonastalom situacijom, te jc na sve načine pokušavala izigrati kolektivni ugovor.

Č ekanje na ručak u radničkoj kuhinji (fotografija Toše Dabca)

123



Radnička kuhinja Zagrebačke tvornice papira u vrijemesn a i ka 1935. godine

Štrajkaši Zagrebačke tvornice papira 1935. godine

Štrajkom od 26. kolovoza do 9. rujna uspjelo je iz bo rili ko lekt ivni ugo vor u org aniz acij i Sa ve za g ra đevinskih radnika iz sklopa URSSJ-a i za radnikeTvornice asfalta A. Resa.U Radnič kim no vina ma, 30. VIII 1935, nalazimo uzroke štrajka 65 radnika Tvornice asfalta Antuna Resakoji jc započeo 26. kolovoza 1935. Štrajk je započeou tvornici u kojoj su uslijed prenapornog rada radnici gubili svijest, štrajk ašim a u tvo rnici pridružili suse i ostali radnici zaposleni na betoniranju i asfalti-ranju ulica te se lako našlo u štrajku oko 200 radnika.

Radništvo je zatražilo povišicu zarada za 30°/o, a štrajk je vo dio URS SJ. U Tvo rn ici Res je bilo sa m o 40 do60 stalnih radnika, a poslove na terenu obavljali susezonski radnici koji često nisu bili prijavljeni nisocijalnom osiguranju, pa prema tome i posve nezaštićeni u slučaju nesreće na poslu ili bolesti. Radnovrijeme bilo je neograničeno i radilo se do potpunefizičke iscrpljenosti. Kolektivnim ugovorom ustanovljene su minimalne satnice od 3,75 dinara, pravo slo

bo dn og org aniz ir anja u sindik atim a, dod je la je dnradnog odijela godišnje a noćni rad na zagrebačkulicama plaćao se 25% više.Međutim lamo gdje je radništvo bilo organiziranoORS-u ne vode se tarifni pokreti. Tako je radništTvornice Moster i 1935. snižena zarada za 15 do 2s pozivanjem na nedostatak narudžbi. Ali treba istda je radništvo Trnja bilo uključeno i u ostale akckoji je vodio URSSJ te godine (štrajk pekarskih rnika, štrajk brijačko-frizerskih radnika itd.). Npr ., ra dnic i Žel jezn ičk e ra dio nic e bi li su uk ljuču demonstracije, u siječnju 1935. godine, na godišcu proglašenja šestosiječanjske diktature, u Nikolivoj ulici, ispred kina »Luksor« (dvorana Istra). Bsu aktivni i u demonstracijama nezaposlenih radn pod paro lo m »T ražim o kru ha i rada «.

4

Godina 1936. U toku 1935. agresivno se počeo obnljati HRS. On u 1936. postaje glavna prepreka jedstvu radničke klase i sindikalnog pokreta, jer su s

ja li st ičk i si nd ik ati uglav nom ostali be z čla ns tva.Jedna od prvih akcija HRS-a u Tmju bila je uper p ro tiv kom unis ta u Tvo rn ic i asf alt a A. Re sa, u ož u1936. Zbog ne prid rža va nja kolektivn og ugovo ra izSavez građevinskih radnika i komunisti u njeorganizirali su, 17. ožujka 1936, štrajk. Na to je Horganizirao štrajkolomce, pa se štrajk završio, travnja 1936, neuspješno za radnike usprkos velikžrtvama. Takvo djelovanje vodstva HRS-a nastaviloi u slijedećim godinama.Međutim, često su radnici — članovi HRS-a — poz iv kom unis ta i njihovih sim patizera para lizinastojanja vodstva, pa su provođene zajedničke cije, a često se događalo i to da su pojedine akc

pod vodstvo m HR S-a vo dili zap ra vo kom uni st i. Ta je bio u sv ib n ju 1936. go dine š tr a jk 800 so bosl ik arsi ličilačkih radnika u kojem su sudjelovali i mnTrnjani, te štrajk bravarskih radnika obrtnih i dustrijskih poduzeća u kolovozu 1936, kad je koltivni ugovor potpisao i HRS i Savez metalaca.Značajan je pokret gradskih radnika. U rujnu 1936.

bio je ve liki š tr a j cj el okupnoga gra ds kog radniš pod vods tv om HR S-a . Radn iš tv o ni ta j pu t nije dob p ri znanje st aln osti po d odre đenim uvje tim a, al i štrajk gradskih radnika izazvao toliku buru u Gradsopćini da je načelnik Erber morao dati ostavku. Nme, lijevo orijentirani gradski zastupnici BožiAdžija i ostali zahtijevali su da se ispune obećadana radnicima nakon prvoga svjetskog rata, i nakon pet godina rada gradski radnici dobiju sno zaposlenje i automatsku povišicu. O položgradskih radnika raspravljalo se i na IV kongreURSSJ-a, koji je održan u Zagrebu 1938, kad je JoKraš zahtijevao promjenu komunalne polit ike pregradskim radnicima.Akcije koje vodi sam HRS obično imaju slab uspjU Zagrebačkom paromlinu radništvo je povelo borza kolektivni ugovor koji je i potpisan, 27. VII 19

124



Pročelje Tvornice laka »Moster« u međuratnom razdoblju

s neznatnim povišenjem zarada. Taj je ugovor pro-dužavan i slijedećih godina ali je zbog jednogodišnjegtrajanja i sve većih cijena bio sve nepovoljniji zaradnike.U Zagrebačkoj tvornici papira je u jesen 1936. Savezmetalskih radnika vodio obrambeni štrajk radi zaštite kolektivnog ugovora iz 1935, ali se on ni po dometu ni po snazi a ni po rezultatima — ne možeusporediti sa štrajkom iz 1935. Nakon toga štrajkauprava nije htjela ponovo zaposliti sve radnike. Položaj radništva se ponovo pogoršava i Josip Cazi1939. ob javl juje u zagre bačkom Glasu članak o položaju radnika u toj tvornici koja je zapošljavala200—500 radnika i radnica.

5

Godina 1931. Uredba o utvrđivanju minimalnih nadnica, zaključivanju kolektivnih ugovora, pomirenju iarbitraži od 13. veljače 1937. otežala je borbu za povišenje zarada i poboljšanje radnih uvjeta. Broj štrajkova zbog toga opada, ali Mjesno međustrukovno vi

jeće URSSJ-a ve liku pa žnju posv eću je od rž ava nju javnih radničkih skupština na kojima se ističu ekonomski, politički i socijalni zahtjevi. Skupštini je 4. srpnja1937. prisu stvov alo deset tisuća rad nika Zagreba. Iakose na toj skupštini raspravljalo o ekonomskom položaju radnika, imala je i političko značenje, jer je

pokaza la pr av u sn agu prok om un ističkih sindika taURSSJ-a u Zagrebu, a u tom su sindikatu i radnicinajvećih tmjanskih tvornica. Prokomunistički list

Rad nik, pokrenut godinu dana prije, donosi niz podataka o položaju radnika, ali je u Zagrebu te godineorganizirano svega 12 štrajkova a od toga su samodva bila na području Trnja.Jednodnevni štrajk radnika Tvornice »Pilot« vodio jeURSSJ-ov Savez građevinara, te je oko sredine godine

po tp isan po vo ljan ko lektivni ugovor. Radništv o Pas- pine tvornice bate ri ja »Croatia« takođ er se or ganizira lo

u URSSJ-u, te je tarifnim pokretom uspjelo izboriti povoljan kole ktivn i ugovor za svojih 250 radn ika iradnica, medu kojima je bilo prilično simpatizerakomunista. U »Mosteru« je pokret, u svibnju 1937,vodio HRS te je bio potpisan prvi kolektivni ugovor

po kojem su satn ice nekvali ficir anih radn ika utvrđeneu rasponu od 4 do 6 dinara, a radnica od 3,75 do4,50 dinara . Radnici su dobivali i jedno radno odijegodišnje, a utvrđeno jc i da se prekovremeni rad plaća

po zak onu.Trnjanski radnici sudjeluju i u nekim skupnim štrajkovima zagrebačkih radnika od koje neke vodi HRS.neke URSSJ-ovi savezi, a neke čak HRS i URSSJzajedno. Ipak treba istaći da je tc godine većina radničkih povjerenika na Trnju bila izabrana s listeURSSJ-ovih saveza.

6

Godina 1938. Nova privredna kriza, nastala vanjskopolitičkom situacijom i jačanjem fašizma, odrazila sei na položaju radnika, čija realna nadnica počinjeuslijed porasta cijena opadali, a nezaposlenost rasti.

Na četvrtom kongresu URSSJ-a, održanom u Zagrebu17. i 18. trav nja 1938, ma nifestir ala se ideja jedin stradničke klase i detaljno je proanaliziran položaj radništva raznih privrednih grana. Budući da je list

Rad nik na sredini 1938. zabranjen, zagrebački komunisti pokrenuli su Rad ničk i list sa sličnom svrhom.Štrajkova je i te godine malo, a vode ih URSSJ iliHRS. Štrajk radnika Tvornice »Siemens«, koji je organizirao, 9. VII 1938, Rade Končar posredstvomURSSJ-ovog Saveza metalskih radnika, proširio se ina Paspinu »Croatiju« i završio se uspješno.URSSJ još uvijek ima premoć među radničkim povjerenicima, iako s jačanjem HSS-a dolazi i do jačanjaHRS-a. Zanimljiv je slučaj »Mostera«, gdje je radništvo nezadovoljno mlakošću HRS-a prišlo URSSJ-ovoniSavezu građevinskih radnika, te sve do zabrane togasindikata sklapa kolektivne ugovore za 140 radnika tetvornice.Štrajk radnika u Zagrebačkom paromlinu, 1. i 2. srpnja 1938, organizirao jc HRS i 70 radnika dobilo jc3% povišice. HRS je bio 1938. godine osnovan i naželjeznici, pa je tako stvorena sekcija željezničara uHRS-u. Međutim većina članova u toj sekciji bili susimpatizeri komunista pa tu radi i Stjepan DebeljakBil, Vlado Mutak, Mijo Brlić i Ivić i tako se HRSstao naglo širiti kao kamuflaža partijskog rada, iako

par ti js ko ru kovods tvo na željeznici ni je od obrilo tajstav. Godinu dana kasnije sekcija sc pretvorila uSavez hrvatskih željezničara, u travnju 1940, a na godiš

njoj skupštini ispali su iz centralne uprave stariHRS-ovci i za predsjednika bio izabran Mijo Brlić.Takvom kamuflažom željezničari su uspjeli izboritido drugoga svjetskog rata znatne platne povišice i po bo ljš at i ra dn e uvjete. Njihov rad počeo je sve višeupadati u oči banovinskim vlastima, pa je protestnaskupština Saveza hrvatskih željezničara — zakazanaza 10. prosinca 1939 — bila zabranjena. Međutim, že-

125



Ijczničari izvan Zagreba došli su ne znajući za za bra nu, pa je povork a kre nula od zg rade H rv at sk ogsokola prema Radničkoj komori pri čemu je došlodo sukob a s policijom.Prema sjećanjima Franje Culjaka Iskrenog, komunisti su dobili utjecaj i u Konzumnoj zadruzi, koja jeradila u Vrhovčcvoj ulici 11, u Bolesničkom fonduželjezničara i u upravi Zadruge za štednju i zajmove.U partijskom vodstvu na željeznici uvijek su postojalidrugovi zaduženi za sindikalni rad. Na konferenciji

part ij ske org anizac ije na že lje zn ic i, koja je od rž anau studenom 1940. na Kraljevcu, u stanu Josipa Flaj-šera, a u prisutnosti Rade Končara, sekretara CK KPH,za sindikalni rad bili su zaduženi Josip Flajšer, Stje pa n Pećnik i F ra njo Culjak , pa se i borb a za ek onomska prava nalazi u prvom planu partijske borbe.

7

iotHiui 1939. Zbog povećanog izvoza prehrambenihiroizvoda u Njemačku, skupoća i oskudica u osnov-lim namirnicama poslale su ozbiljan problem. Cijene.livljaju. pa su sc i sindikalne organizacije, osobito

jne pod ru kovods tv om KPH , uključil e u borb u pro tiv-kupoćc i antiradničke politike tadašnjeg režima.. kolektivne ugovore sve se češće uvrštava o dred ba da.e plaće povisuju automatski s porastom troškova.ivota isplatom skuparinskog dodatka. Štrajkovi po-i ovo postaju obra m beni, je r nast o je da zadrže stan-lard i prava radnika stečena u ranijem periodu, anidući da se gotovo svi štrajkovi vode uz intervencijulolicije, sve više poprimaju i politički karakter,ive su aktivniji i tekstilci. U travnju i svibnju 1939.it raj kuje 200 radnic a Te kstilne tvorn ice »Ivančica«.

RSJ-ov Savez tekstilaca vodio je taj štrajk s velikomlorbenošću i odlučnošću. Nakon 15 dana štrajka sklop-

šadnički povjerenici Tekstilne tvornice »Ivančica« poslije.trajka 1938. godine

ljen je kolektivni ugovor kojim su plaće povišene 30°/o i priznato šest radničkih povjerenika. Utvrđesu i satnice između 3,75 i 4,50 dinara.U Tvornici čarapa »Silk«, nakon 65 dana pregovoURSSJ-a i HRS-a sklopljen je, 27. VII 1939, kolektivugovor kojim su plaće povišene za 8°/o, a ponešto poboljša ni i ra dni uv je ti .Do štrajkaškog pokreta dolazi i u Tvornici turp»Faber« koja odbija sklapanje kolektivnog ugovoznajući da je radništvo toliko specijalizirano da zb

uže specijalizacije ne može naći zarade u ostalih slodavaca. Taj pokret vodi HRS, i zahvaljujući upnosti radnika, a ne vodstvu HRS-a, taj je štrajksiječnju 1940. završen s uspjehom.

Mnogi radnici ulaze u Savez industrijsko-zanatskih rnika, koji su 1937. osnovali komunisti i prikljuURSSJ-u. Radništvo Tvornice »Jugobates d.d.« ušlo jlaj Savez, istupivši iz neodlučnog Saveza grafičradnika, te je registriran jedan štrajk 1939. zbog loradnih i materijalnih uvjeta.God. 1939, 9. V, sklopljen je, nakon šestotjednog štka, kolektivni ugovor u Hrvatskoj industriji katraa prosječna je satnica utvrđena na 5,50 dinara.Velika skupoća često je obezvređivala tek skloplj

ugovore, i stoga je u toku te godine satnica povenjem skuparinskog doplatka u toj tvornici još dvapmijenjana.Zbog nesnosnih uvjeta rada i samovolje poslodavca pro si ncu 1939. zapo čel i su štr a jka ti ra dnic i Tv ornčokolade »Grič«. Vlasnik je na to otpustio sve radniali su se nakon ponovnog puštanja tvornice u pogsporovi nastavili i u toku ožujka i travnja 1940. rništvo te tvornice stupa dvaput u štrajk koji vHRS.Međutim HRS, postavši režimski sindikat, počinje

je se ni 1939. sve češće sk la pati kolekt iv ne ug ov ore razne struke ignorirajući URSSJ. Kako bi oslabili

pro kom unis ti čk i sindik at, hapše ni su najp oznati ji dikalni funkcionari, te je pokrajinski odbor URSSu Zagrebu uputio banu Subašiću predstavku zbog pro gona . Usk oro zatim bio je zabra nje n i pro komnistički Glas — list sindikalno organiziranih radni pa je njegovu ulogu pre uze o Radnič ki pri ja te lj k je im ao nakla du od 40.000 pri m je ra ka.Zahvaljujući svojoj utemeljenosti u radničkoj klZagreba i Trnja, komunisti i njihovi simpatizeri sredstvom Mjesnog međustrukovnog vijeća URSS post iž u ve like usp je he u pokre ta n ju m as ov nih rničkih demonstracija. Takve su bile demonstrac3. i 10. prosinca 1939, kad su radnici masovno monstrirali protiv rata i skupoće i protiv profašist

kog režima.

8

Godina 1940. Potkraj te godine URSSJ je bio zabnjen. Međutim upravo te godine podružnice URSSJvrlo su aktivne u širenju svog utjecaja među razvrste radnika, i URSSJ predvodi u bitkama za bo



radne i materijalne uvjete, prisilivši i organizacijeHRS-a da u tom vremenu postupaju slično.Tako je HRS vodio šestotjedni štrajk u Tvornici katrana koji je uspješno završen u lipnju 1940.Za radništvo tekstilne struke radne je odnose HRSregulirao, 1. VIII 1940, jedinstvenim kolektivnim ugovorom za čitavu struku, ali je laj ugovor bio vrlonepovoljan za radnike, jer je zaledio nadnice, a minimalna satnica od 3,50 dinara nije bila dovoljna za

pokriće sve većih živo tnih tro šk ova. Napad na URSSJ-ove sindikat e postaj e sve otvo reni ji.Kako bi umanjili komunističke utjecaje, vlasti te godine nisu dozvolile ni biranje radničkih povjerenika. Sistim ciljem i socijalisti, koji su zadržali neka važnamjesta u centrali URSSJ-a, počeli su također napadna komuniste u URSSJ-u. Tako je isključen iz URSSJ-aPokrajinski Savez metalskih radnika u kojem jedjelovao Josip Cazi. Savez je imao značajnu uloguu Tvornici »Ventilator«, koja u to vrijeme doseljava naRadničku cestu i tako postaje trnjanska.Međutim u »Ivančici« Željezničkoj radionici i u mnogimostalim tvornicama trnjansko radništvo ostaje vjerno pr oko mun ističkim URSSJ-ovim si ndika tim a do njegovezabrane. U kolovozu 1940. štrajka dvije tisuće radnikaŽeljezničke radionice zahtijevajući svoja prava. Željezničari se uporno i žestoko bore za dodatak naskupoću i četrnaestu plaću, a radi povišice od 4°/oorganizira se 1. rujna 1940. novi tarifni pokret.Mjesni međustrukovni odbor URSSJ-a, iza kojeg je bila ilegalna KP H, pozvao je ra dniš tvo da Prv ogamaja dođe na miting na Kazališni trg. Na trg su seslile povorke radnika iz Trnja, Sigečice, Kanala iTrešnjevke, gdje su se formirale grupe. Radništvo seoprlo navali policije te je taj dan proslava Prvog majau Zagrebu bila »krvava«. Radništvo — pa i radništvoŽeljezničke radionice — zaustavilo je taj dan strojeve, a stali su i tramvaji. Radnici su prvi put od 1918,na poziv Partije, izašli masovno na ulice i pokazalismjer kojim radnička klasa treba poći u daljnjoj

borb i.Režim je uskoro nakon prvomajskih demonstracija uZagrebu donio Uredbu o rješavanju radničkih sporova(4. svibnja 1940). Pooštrene su mjere za pokretanještrajkova. Uskoro nakon toga bio je uhapšen i velik

bro j sindikalnih fu nk cion ara- ko mun ista i dep ort iranu konc entracioni logor u Lepoglavu. No i 7. ru jn a ponovo su org an iz iran e dem ons trac ije uradničkim četvrtima Tmju i Trešnjevci i policija jeuhapsila oko 80 demonstranata.

9

Godina 1941. Još je u toku ljeta 1940. postalo očigledno da će režim Cvetković-Maček zabraniti URSSJ, pa

je na Pe toj zemal jsko j ko nf eren ci ji KP J done senaodluka o osnivanju »odbora radničkog jedinstva« ukojima bi se okupljali radnici pod vodstvom komunista, bez obzira na sindikalnu pripadnost.Ti su odbori odmah nakon zabrane rada URSSJ-ovihsindikata, a uz podršku radničkih povjerenika, počeli

Radništvo »Mostera«. »Katrana« i »Rosa« u borbi /a povećanje nadnica 19. rujna 1940.

voditi protestne akcije zbog zabrane URSSJ-a, ali tarifne pokrete i štrajkove.Već 2. siječnja održan je na području Trnja protestnimiting pred »Croatiom«, a 4. siječnja pred »Pilotom«u Supilovoj ulici, u tvornicama »Faber i sin«, »Holzner«»Ivančici« i »Resu«. Zbog sudjelovanja na mitingusvaki radnik »Silka« morao je platiti globu od 10dinara.Radnici Trnja protestiraju ponovo U. siječnja 1941zbog zabrane URSSJ-a i skupoće, očito pokazujućtako svoju privrženost klasnoj, borbenoj organizacijURSSJ-u, koji se od reformističke, socijalističke organizacije na početku loga razdoblja pretvorio u komunističku bazu i školu partijskih kadrova. Demonstracije u povodu zabrane URSSJ-a pretvorile su sc u po lit ičke ak ci je zagrebačkih radn ika, je r se njima

127



zahtijevao mir i sloboda, ukidanje koncentracionihlogora, pakt sa SSSR-om, smanjenje skupoće, osiguranje rada i pravo na slobodno sindikalno organiziranje.Učestale su i akcije druge vrste. U povodu Međunarodnog dana žena, 8. marta, održan je miting pred»Ivančicom« i »Croatiom«.Dolazi do tarifnih pokreta u »Resu«, »Mosteru«, »Sil-ku«, »Pilotu«, »Holzneru« i »Ivančici« i većinom završavaju uspješno, usprkos pokušaju vodstva HRS-ada razbije sve akcije ukazivanjem na nepodesnostmomenta.HRS sada više koči nego pomaže te akcije, te se uožujku 1941. boji da bi došlo do štrajka u Zagrebačkom paromlinu ». . . jer je radništvo veoma nezadovoljno i zamoreno dugim čekanjem i pravednijom regulacijom skuparinskog dodatka«.U veljači 1941, na zahtjev vodstva HRS i banske vlati, uprava Zagrebačke tvornice papira otkazala je kolektivni ugovor koji je potpisao URSSJ u rujnu 1940.To je dovelo do štrajka u tvornici, a solidarno su se

pr ik ljučil i i ra dnic i »Ivančice« , »C. D. Gaona« i nek ihostalih tvornica. Na radništvo su navalili odredi Mače-

kove Zaštite koji su kundacima i pendrecima pokušradnike natjerati na posao, a nekoliko radnika uhapšeno.Kad je 8. i 10. ožujka došlo do protestnog štrajka»Gaonu«, zbog otkaza radničkim povjerenicima, štrkašima su se priključili i radnici Zagrebačke tvorni

pa pira.

Iako je URSSJ zabranjen, radništvo u mnogim trnjaskim tvornicama bira i u 1941. radničke povjereniloga opredjeljenja, a u Paspinoj »Croatiji« povjeren

su izabrani aklamacijom svih radnika protiv voHRS-a i vlasti.

Prema tome, radnici su Trnja u razdoblju od 1929. 1941. posredstvom URSSJ-a vodili oštru klasnu bors poslodavcima, ali i s režimom i njegovim organivlasti. Organizirani u URSSJ-ovim sindikatima, postsu važan dio radničkog pokreta Zagreba i Hrvats N asta vljaju ći poz iti vn a, ve lika iskust va iz vre m erada CRSVJ i Nezavisnih sindikata, trnjanski su rnici usprkos pokušajima HRS-a ili Jugorasa, postidobru organiziranost i jedinstvenost u akcijama. Zne čudi da su mnogi članovi URSSJ-a u toku revocije bili prvaci u bitkama i u NOP-u u Zagrebu i izvnjega.

U ovoj su kući održavani ilegalni partijski sastanci prije rala i za vrijemeokupacije kojima su prisustvovali drugovi E. Kardelj i narodni heroj RadeKonćar. God. 1928. održani su sastanci Centralnog komiteta Komunističke

pa rt ije Jugoslavije kojim a su prisustv ovali drugovi Tito i Đ . Đ aković.Tako piše na spomen-ploči što je postavljena na jednokatnoj kući 21. XI1948. god. u Kašinskoj ulici br. 12. Kad su se održavali ilegalni partijskisastanci, bila je to gradska periferija — Trnje — daleko od centra. Sada tu prolazi na jm oderni ja avenija, Ulica pr oletersk ih br igada, u novoizgrađenomzagrebačkom urbanom središtu. Sastanci su održavani u prvom katu, u stanuvlasnika kuće supružnika Sime i Ane Bezjak. Njihov je sin Rudolf prvih danarata, sa sedamnaest godina, otišao u partizane i u borbi poginuo. Otac Šimeumro je 1971. godine.

128



Radnička kulturna i sportska aktivnost do 1941. godine na području Trnja

Do 1918. godine

Ta je aktivnost vezana za najveći radnički kolektiv natrnjanskom prostoru — u Željezničkoj radionici. Od početka našeg stoljeća ja v ljaju se je dn ostav ni , po pu larni oblici kulturne razonode: pjesma u željezničarskoj kantini, glumačka grupa. Dvadeset četvrtog siječnja 1901. sastaju se radnici radi osnivanja obrazovnogi pjevačkog društva, a od 1904, uz sindikalnu aktivnost, pri re đuju se i zabave. Pre dnjači om ladina . U ož ujku1907. omladinci su priredili zabavu u Gradskoj streljani (današnje kino »Sloboda«), s dobrim uspjehom.Prihod od 112 kruna namijenili su sindikalnoj knjižnici.Izleti u druga mjesta također se javljaju kao oblikkulturne razonode. Tako su 1907. godine priređeniizleti u Brežice i Samobor. U Brežicama je bio susretsa slovenskim željezničarima. Bio je to, dodajmo, još jeda n ob lik veza između radnik a Mađ arsk ih drža vnih

željeznica i Južnih željeznica koje smo zabilježiti u vezisa sindikalnim organiziranjem željezničara. Popularnosti plesa, kao kulturne razonode i rekreacije međuželjezničarskom omladinom, u predratnom razdoblju pr id oni je la je ples na škola u željez ničar skoj ka nt in i.Sportski je interes vezan ponajprije za bicikle koji postaju popu larn i među ra dnic im a u to ku 90-ih godinai sve više na početku stoljeća. Vožnja biciklom nema jo š sp ortsk i nego pra ktičn i i re kreativni znača j — biciklom se ide na posao i na izlete. — Treba podsjetitii na naziv Koturaške ceste. — Fotografije i opisi pokazuju da su od sredine prvog desetljeća skupine biciklista, s okićenim biciklima, bile atraktivan dio prvomajskih povorki.Biciklisti su se najprije sportski organizirali. Već 1907.spominje se Koturaški klub Strojarnice državnih željeznica, kao sudionik priredbe u povodu spomenutogsusreta hrvatskih i slovenskih željezničara u Brežicama.Usporedo s biciklizmom širi se i interes za nogomet,koji se godinama igra i bez posebne organizacije. Nakon dulj ih pripre m a, ko je za po čin ju 1912. godine,dogovora i pregovora s upravom željezničke radionice,

Q Zagrebačko Trnje

osnovan je Željezničarski sportski klub »Viktoiija .i to upravo 1. svibnja 1914. Da klub nc bi imao smetnji u radu, prvim predsjednikom kluba postao je upra

vitelj Željezničke radionice.Trebalo je da klub ima sportsku i odgojnu funkcijuza omladinu. Uz kvalitetnu nogometnu sekciju, imao

je bic iklis tičku sekc iju , a takođ er i ku lturno -prosvje tnusekciju.»Viktorija« je osnovana, kako vidimo, neposredno uoči

prvoga sv jetsk og rata . Rat je po remet io djelatno stkluba. No treba istaći da sva djelatnost nije zamrla.I dalje je djelovala kulturno-prosvjetna sekcija koja

je pr iređ ivala do brotvorne pr ired be. Ta je sekc ija bilai jedina organizacija koja je željezničarima preostalanakon što su željeznice i željezničari na početku ratastavljeni pod vojnu upravu.

Od 1918. do 1941. godine

1

Sport. Velike neizgrađene površine Trnja uvjetovalesu da su se i u međuratnom razdoblju na prostoruTrnja izgrađivala i zadržala nogometna igrališta kao priv lačna meta okupl janja rad ničke om lad ine u dokolici. Oko 1930. na Miramarskoj cesti bilo je igrališteSportskog kluba »Željezničar« i »Viktorije«, te Sportskog kluba »Sparta«. Tu se, na Miramarskoj 22, nalazilo i zagrebačko klizačko društvo, te tenis igralište. Na Koturaš ko j ce sti imao je svoje igrališ te Prvi hr vatski građanski športski klub, a kod kupališta Gospo-darić postojao je veslački klub »Uskok«. Najveću priv lačnos t imao je svakako nogomet za kojinisu bile potrebne veće investicije. U taj sport uključilose i radništvo Tmja nakon prvoga svjetskog rata, oso bito nako n što je zako nsko og raničavan je radnog vremena na osam — odnosno za zanatske radnike nadeset sati — omogućilo radnicima da dio svoga slobodnog vremena posvete nekom sportu » ... jer se samo

129



Nogometaši zagrebačkog »Željezničara« 1942. godine

tako mogu stvarati pokoljenja ljudi i žena, zdravih iživotno radosnih, sposobnih da podignu moć zemlje nanajveću visinu i da ju svojim grudima zaštite od svakog napadanja sa strane« (tu je misao izrekao predsjednik Radničke sportske zajednice Milan MilanovićBaja na sastanku oko sredine četrdesetih godina).Put do stvaranja radničkog sporta i njegova omasovljenja bio je težak i dug. Prvih godina nakon prvogasvjetskog rata djelovalo je u Zagrebu dvanaest radničkih sportskih klubova. Međutim nakon Obznaneneka su radnička sportska društva u Zagrebu bila za bra nje na. Ali ost ala zakam ufl irana nasta v lj aju s ra domla bi nakon osnutka Crvene sportske internacionale1921. u Moskvi po stala iskrišta revoluc ije (»Proleter«,»Sloga«, »Pekarski«, »Željezničar«, i drugi), a 1924.nsnovana jc i Komunistička sportska frakcija Jugo

slavije.

Priredba kulturno-prosvjetne sekcije SK »Željezničar«1923. godine

Za područje Tmja svakako je najzanimljiviji rad »Željezničar«, Taj je klub nastavak »Viktorije«, čsu se članovi u toku rata osuli na sve sirane, a onnekoliko što je ostalo igralo je u kombiniranim sasvima »Hrvatskog akademskog športskog kluba« (HASi »Prvog hrvatskog građanskog športskog kluba«.Međutim već 1919. željezničari imaju ponovo svoj klOn sada nosi ime »Željezničar«, a prvi kredit dala

je Željez niča rska konzu m na za dru ga . Početak je loš, jer je na prvoj javnoj utakmici sa »Slavenom«

Koprivnici »željezničar« izgubio sa 0:7, a igralo se posu đenom lo pto m i be z ko pački. Uprav a Že lje zn iradionice ometala je razvoj radničkog sporta. Pronika nogometne sekcije u »Željezničaru« Alberta Vivića premješta zbog zanemarivanja dužnosti u Koprnicu, nadajući se da se nitko neće prihvatiti te dnosti. Ali usprkos neobično teškim uvjetima — bez sv ojeg ig ra lišt a — »Željezn ičar« ra di i dalje, sezoni 1921/1922. probija se u prvi zagrebački razrDvije godine kasnije, već ga nalazimo u prvoj zag bačk oj ligi, a 1925. go dine na la zi se na tu rn eji Grčkoj, gdje momčad predaje gradonačelniku Atena da r Album grada Zagreba.U to vrijeme Komunistička partija i SKOJ u ileg

nosti traže nove oblike rada. Komunisti Dragutin Si Stjepan Pećnik, rukovodioci ilegalne KP u Željeznkoj radionici, i Vjekoslav Razdraz, aktivan član klurno-prosvjetne sekcije »Željezničara«, djelovali

posr edstvom »Žel jezn ičara« na žel jezn iča re , im aj ućnjima suborce i potporu u sindikalnim i ostalim ak

ja m a.Sretnim stjecajem okolnosti oko 1925. bio je potprsjednik radničkog sportskog kluba »Amater« zubotničar Milan Milanović Baja. Povezavši se sa sekrrom pokrajinskog sindikalnog vijeća za HrvatskuSlavoniju Ivanom Krndeljom, on osniva Blok radnkih klubova, te su od 1926. do 1928. u Zagrebu održatri turnira zagrebačkih radničkih klubova s cilj

emancipacije radničkog sporta i potpunog odvajaamaterskog radničkog sporta od onog profesionalnzagrebačke buržoazije. U tom su bloku bili: »Amate»Grafičar«, »Zagreb«, »Pekarski«, »Sloga« i »Želječar«, koji je svakako bio najaktivniji.»Željezničar« nije imao samo nogometnu sekciju. svoj sadržaj proširuje raznim sekcijama, te je svatu mogao naći svoje mjesto. Godine 1921. osnova

je i b ic ik list ička se kci ja , i tu je klu psk i prv ak MakKamnatnin osvojio prvenstveno na prvoj zagrebačkorganiziranoj trci. Ljubo Kranželić osvojio je 19omladinsko prvenstvo Jugoslavije, a Mirko Košar 19Kuglaška sekcija osnovana je 21. VII 1921, i 19osvaja prvenstvo Jugoslavije. Šahovska sekcija osvana je 7. X 1932. te je još iste godine organiziran kluski turnir. Poslije 1936. ta sekcija prestaje s organizinim radom. Sekcija stolnog tenisa, osnovana 18. ruj1928, radila je do rata i dala nekoliko državnih repzentativaca. Lakoatletska je sekcija bila oformlje1. X 1935. i radila do rata. Skijaška radi kao turisčko-zim sko sportsk a od 1928. do 1941. godine.Pre m a zb orn iku »Lokom otiva — 1914— 1945«, akcnaprednoga sindikalnog članstva i Partije u Željeznkoj radionici gotovo je nemoguće odvojiti od »Želj

130



ničara«. Partija u ilegalnosti nastojala je sve do drugoga svjetskog rata borbu za ekonomska i socijalna prav a ra dn ika pro ši riti i int en zivirati po sre ds tvom »Željezničara«, a kasnije i »Prijatelja prirode« i »Mladosti«.Dobrovoljnim radom svojih članova i simpatizera »Željezničar« je uspio uz Miramarsku cestu urediti svojenogometno igralište, a svoje prostorije željezničari suimali u Tmjanskoj 1, u prostoriji radionice, gdje je

pr ije bila ka ntina.

Rad Bloka radničkih klubova privukao je pažnju policije. U listopadu 1928. rad Bloka je bio zabranjen,zbog toga što je priređivao razne kulturno-umjetničke prire dbe i izle te u pri ro du ko ji su služili kao sasta nc iza proučavanje marksizma i gajenje proleterske svi

jesti. Da su se part ij a i SKOJ koristi li »Željezničarom « po tvrđ uje i očuvani plan ra da ćel ije »Spartakus« iz veljače 1927. Tamo je utvrđeno da u »Željezničaru« tre

ba fo rm irati skojev sku ćel iju i ispitat i u ko jim seklubovima nalaze mladi radnici Trnja. Josip Broz, kaosekretar Mjesnog komiteta u Zagrebu, također je istakao važnost takvoga djelovanja, pa je »Željezničar«,u kojem su tada bili najaktivniji Dragutin Saili, Stje pa n Pećnik , Vjekoslav Ra zdraz i Stjep an Stan kir , čes toorganizirao zabave na kojima se omladina poslije radaodmarala i plesala, ali i organizirala protestne sastanke i skupštine.U siječnju 1929. zabranjen je rad Nezavisnih sindikata,

pa su pre stala djelov at i i mnoga radničk a druš tva.Uprava Radionice državnih željeznica u Zagrebu uspostavila je najuži kontakt s drom Josipom Bedekovićem,upraviteljem zagrebačke policije, koji je uz pomoćšpijuna stavio željezničare pod stalnu prismotru. U toteško vrijeme ranija orijentacija komunista na rad

po sred stv om »Željezničara« po ka zala se isprav nom. Ikad su u rujnu 1929. započele svečanosti proslave 15--godišnjice postojanja prvoga zagrebačkog radničkogkluba, tj. »Viktorije«, na igralištu »Željezničara« oku

pili su se sp ortaši cijelog Zagre ba, a bi lanc a je po ka

zala da je SK »Željezničar« bio najsvestranije, naj-kompletnije i najbolje organizirano sportsko društvou Zagrebu.Uskoro nakon toga vodeći građanski klubovi formiraju takmičenje po Iiga-sistemu. Vrhunski klubovi počinju kupovati talentirane igrače manjih i siromašnihklubova periferije i počinju se izdvajati. Taj je sistem

jako ug rozio »Željezničara« , ko ji je do tle igrao u p rvom razredu, jer su dva vrsna igrača napustili klub,a i povlačenje komunista u duboku ilegalnost utjecalo je na sl abl jenje borb en og duha i ga jenje dru ga rskihtradicija.Međutim nije prošlo ni dvije godine a »Željezničar« po novo po čin je po kaziva ti svoju snagu. To je osob ito

došlo do izražaja u sukobu s državnim prvakom »Con-cordijom«, 1. i 29. ožujka 1931. Iako uslijed makinacija Nogometnog saveza Jugoslavije, koji je štitio profesionalce, »Željezničar« nije ušao u ligu do 1940,njegov je predvodnički položaj među ostalim radničkim klubovima Zagreba neprikosnoven. Oko 1932. onveć ima i ping-pong sekciju, te čitaonicu, a veoma jeaktivan i u Sportskoj zajednici željezničarskih klu bova Kraljev ine Jugo slavije.

Viktor Krčelić, predsjednik biciklističke sekcijesportskog kluba »Željezničar« u doba njezinogosnutka

To je već i vrijeme kad Milan Milanović pokreće osnivanje Radničke sportske zajednice. U tu su zajednicuušli klub »Sava« (nastavljač zabranjenog »Amatera«)»Pekarski«, »Grafičar« i novi radnički sportski klub»Metalac«, osnovan u proljeće 1929. Osnivanjem tezajednice zaustavljena su negativna usmjeravanja radničke omladine prema građanskim klubovima i onase vraća radničkim udruženjima u kojima sc gaji «..klasni duh i osjećaj«. »Željezničar« nije formalno biočlan zajednice, ali je faktički bio idejno povezan sazajednicom.U prostorijama »Željezničara« članovi sc okupljajugotovo svaki dan. Domar je kluba radnik Željezničkeradionice Ivan Kreačić, čiji su sinovi Otmar i MiroKreačić prednjačili u stolnoteniskoj sekciji. Utjecaj»Željezničara« bio je veoma velik, te jc tjelesni odgojuveden kao nastavni predmet i u Obrtnu školu Željezničke radionice, a Đ ildo Kranjc, dugogod išnji nogometni trener, izabirao je između učenika najbolje nogo

metaše i sastavljao ekipe.Djelatnost »Željezničara« bila je ograničena vječitomnestašicom novca. Na godišnjoj skupštini Jugoslavenskog nogometnog saveza 1933. pokušali su radničkiklubovi postati ravnopravni građanskim profesionalnim klubovima, te su i oni zatražili novčanu pomoć.Po direktivi Partije, radnički su klubovi pristupiliUdruženju prvorazrednih i trećerazrednih klubova, a

131



za realizaciju te direktive bili su zaduženi delegati»Metalca« Milosavljević, Pajić i Branko Resimić, odnosno Milan Milanović, Vidalić i Đ uro Fu js. Rad ničkiklubovi takmičili su sc uglavnom na sportskim terenima Trnja, a svakako uvijek uz izvanredno zalaganjeTrnjana. Igralište »Željezničara« bilo je definitivnouređeno tek 1937, kad je uz nogometno igralište uređena lakoatletska staza i izgrađena baraka s tušcvima.Izgradnju je pomogla uprava radionice, ali su radnusnagu sačinjavali uglavnom njezini radnici na dobro

voljnoj osnovi. Tako su željezničari učinili za Trnjeono što nije učinilo Ministarstvo socijalne politikekoje nije po odluci Radničke komore od 17. XI 1930.dalo sredstva za izgradnju radničkoga sportskog stadiona u Zagrebu.Između 18. i 20. svibnja 1939. proslavljena je 25-godiš-njica »željezničara«. U to vrijeme klub ima nogometnu,

biciklis tičku , la koatlet sk u, kulturno -p rosvje tn u , šah ov sku, zim skosp ortsku i turističku sek ciju. Č lanova je

bilo 697 o d kojih 240 potp orn ih .U svakom slučaju »povijest 'Željezničara' bila je velikai lijepa, uspješna i bogata« (Novosti), ali usko povezana s radničkim pokretom željezničara i Željezničkeradionice. Uoči drugoga svjetskog rata »Željezničar« je im ao 835 čla no va i m no gi željezn iča ri , koj i se sa m inisu bavili sportom, smatrali su svoje članstvo u »Željezničaru« obvezom, jer je taj klub u mnogo čemu

bio po vezan s n jiho vim životom i ra dom . K om unis ti

su se sportašima koristili i za političke akcije, te tako skojevac Antun Frntić — na nogometnom turniŽeljezničarskih sportskih klubova 1932. u Nišu —

p itao ra sp olo ženje žel jezni čara u čitav oj Ju go slavi utvrdio njihovo nezadovoljstvo tadašnjim politički ekonomskim položajem. Od komunista za rad u ljezničkoj radionici bio je zadužen Dragutin SontaTrnjani — zaposleni izvan željeznice — bavili su sportom i u ostal im radničkim klubovima. Tu je na vom mjestu klub »Metalac« u kojem su aktivno rad

Ivica Lovinčić, Josip Cazi i ostali. »Metalac« je imi žensku sekciju, a članice »Hazene« su se na sastcima često dogovarale i za razne političke akcije, o

b it o u vri je m e španjo ls kog ra ta , kad je fa ši st ička opnost počela prijetiti i našoj zemlji. »Željezničar« također imao hazenašku sekciju (vrsta rukometa žene) ali je ona radila samo od 1924. do 1928. g

2

Planinarska društva. Izmoreni teškim radom u totjedna, radnici Trnja su se odmah nakon prvoga svjskog rata započeli baviti planinarstvom. Prema sje

nju Ivana Megle, ondašnjeg šefa računovodstva u ljezničkoj radionici, već Savez željezničkih i transponih radnika Jugoslavije imao je planinarsku sekci

N ak on Obz na ne p rosto rij e saveza u Petr in js ko j u40 bile su zapečaćene, ali je i sportski klub »Željezčar« imao planinarsku sekciju gotovo od samog četka.

U početku se planiranjem bavilo oko 25 željezničai tu je veoma aktivan Vjekoslav Razdraz. Posjećivsu se planine u okolici Zagreba, a vlastitom inicijvom i djelomično sredstvima zagrebačkog druš»Sljeme« izgrađeno je na planini Lazu, u Julijskim

pa m a, prv o že ljezniča rs ko p la nin arsko skloni št e.Kasnije se željezničari učlanjuju u društvo »Prijate

pri ro de«. Od 1933. ul azak je ra dničk e om ladin e T mu to radničko planinarsko društvo masovan. U dštvu je bila osobito aktivna omladinska sekcija čsu vodstvo tada već preuzeli skojevci. Na čelu s Jkom Gredeljom, skojevci su u tome društvu organizili redovna predavanja a čitali su se i napredni listovčasopisi. Radnička se omladina obrazovala u sekcvodiča, u kojoj su se proučavale topografske karte

je dob ro doš lo borc im a u to ku NOB-a, te u fo to se kcskisekciji, glazbenoj i pjevačkoj, a mogle su se pođivati i knjige. U društvu je tri godine bio tajnVjekoslav Razdraz, radnik Željezničke radionice. njega su posebno zapaženi: Antun Mrak, Andrija Huljak, Ivan Sabolek, Drago Stojaković, Franjo Culj

Jakob Bauer, Ivan Šiftar, Milan Pribek, Zvonko Baran, Adolf Vajs, Josip Majstorović, Franjo VokunJosip Stanislav. N ak on zabra ne »P rijate lja pri ro de« 1936. ra dniš tZagreba, a i Trnja, pronašlo je nove oblike rada. Osnvana je zadruga za gradnju izletišta i odmarališta »Izlnički dom«, u koju su ušli bivši članovi »Prijate

pri ro de«, pa je ta ko iz bje gnu t ta dašnji po lici jski nzor i nad radom komunistički ori jentirane omladin

Branko Resimić, rađnik-pisac i tajnik Radničkog sportskogkluba, za vrijeme rada u bravariji Jurković u rujnu 1936.



Zadruzi za rad nije bilo potrebno odobrenje zagrebačke policije, već je samo bila registrirana na sudukoji je potvrdio i njena pravila.U Ra dn iku od 31. siječnja 1938. nalazimo oglas da zadruga svake nedjelje priređuje izlete na Glavicu, kojase nalazila na zapadnom dijelu Medvednice iznad Gornjeg Stenjevca, a gdje je »Prijatelj prirode« već 1934.započeo krčiti Šikaru i osposobljavati zemljište za domkoji je otvoren 1937. godine. Zadruga »Izletnički dom«,

u koju je bilo učlanjeno oko 200 željezničara, dovršila je gradnju do ma na Glavici, te su se na Glavici —kako piše Franjo Vokun u sjećanjima (Večernji list, 5.XI 1980) — kalili mnogi omladinci. Tu su se čitalemarksističke brošure, održavali tečajevi i ilegalni sastanci, jer je dom smatran domom radničke klase Zagreba.Sve do drugoga svjetskog rata radi i Radnička planinarska zajednica (Raplaza), osnovana 1937. godine, posredstvom koje djeluju Josip Kraš i Rade Končar, au kojoj su veoma aktivni Janko Gredelj, Anton Mrak,Ivan Šiftar i Zvonko Bakran.

3

Kulturno-prosvjetna društva. Savez željezničara i trans portnih ra dnik a imao je pr osvjetno-zab avnu sekc iju . Nakon Obznane on a je pre stala s rado m, a pro stori jeSaveza u Petrinjskoj ulici 40 bile su zapečaćene.U SK »Željezničaru« također postoji prosvjetna sekcijai ubrzo njeno značenje za Trnje postaje vrlo veliko,

je r je dom ar klub a bio ujedn o i knjiž niča r prve tm ja n-ske biblioteke u sastavu kluba na Tmjanskoj 1. (Prvitrnjanski učitelj Ivan Tomašić također je u osnovnojškoli Tmja formirao biblioteku iz koje su mogli posuđivati knjige stanovnici Tmja, ali je njegovim odlaskom sa škole nakon prvoga svjetskog rata ta biblio

teka ponovo zatvo rena za javnost.)Svake je godine davano i nekoliko dramskih predstava te velika novogodišnja zabava čiji su prihodičesto išli u dobrotvorne snage. Osobito je bila uspjela»Nušićeva večer«, 12. studenog 1939. godine.U radničkom planinarskom društvu »Prijatelja prirode« također su formirane glazbena i pjevačka sekcija,a budući da je tri godine tajnik toga društva bio Vjekoslav Razdraz jasno je da je vodstvo društva veliku

paž nju posvećivalo ra dn iš tv u Tm ja , na stojeći pr ivućiTmjane u razne sekcije toga društva u kojem se njegovala napredna, a posebno revolucionarna književnost.S pretvaranjem Trnja u industrijsku zonu četrdesetihgodina, na tome području nije više bilo moguće djelovati samo posredstvom željezničkih društava, pa sesve više pokazivala potreba da se osnivaju i drugatmjanska društva.Među njima treba na prvom mjestu spomenuti Kul-turno-umjetničko društvo »Mladost«. Osnovano 1934.godine, na inicijativu rajonskog komiteta SKOJ-a »Lenjin«, to je društvo razvilo svoju prokomunističkuaktivnost do takvih razmjera da su ga vlasti na početku

Poprsje Vinka Jeđula Ćuka, u Tmjanskoj cesti, jednogod organizatora društva »Mladost«

1941. zabranile. »Mladost je postala izvor i rasadniknaših najboljih kadrova predratnog omladinskog revolucionarnog pokreta«, kaže Franjo Mihl, skojevac iradnik Željezničke radionice u deceniju pred rat i direktor ZET-a u poslijeratnom periodu. Osnivači »Mladosti« su bili Ivan Pivarić, Stevo Jovelić, Albert Uršić.Vinko Mušković a prostorije društva nalazile su se uTmjanskoj ulici 60. Budući da policija nije htjela odo

bri ti pr av ila , za pred sjed nika dr uštva bio je izabranneki klerikalac Hohnjec, koji nije ni shvatio pravi

karakter društva. Društvo je imalo gitaro-mandolinskusekciju, pjevački zbor, sekciju recitatora i književnihstvaralaca, te sekcije za različite sportske discipline,a prema sjećanju Apolonije Lugarić postojala jc i ženska šahovska sekcija. Imali su i vlastiti džez. te sučesto organizirali zabave i izlete s omladinom, proširujući tako aktivnost »Željezničara« na svu omladinuTrnja. Zbog privlačnog programa, »Mladost« se brzoširila pa su na njene zabave dolazili i omladinci iz

133



čitavog Zagreba, a prema sjećanju Josipa Brnčića »Mladost« je imala oko tisuću članova. Usprkos čestim policijskim racijama u društvu, rad je bio dobro organiziran i vrlo konspirativan, te je »Mladost« uspjelaodržati niz političkih i naučnih predavanja. Premasjećanjima obućarskog radnika i predsjednika »Mladosti« Hanzija Hadžića, od veljače 1937. do svibnja 1941,u »Mladosti« je o dijalektičkom materijalizmu govorioDinko Violoni, o prirodnim naukama Grgur Karlovčan,a o raznim aktualnim temama Vlado Grgašević, Vinko

Jeđut, Dina Zlatić, Branko Skrinjar, Katica Mrak, Milan i Milica Napijalo, Milan i Hermina Samardžić, iostali.Uoči drugoga svjetskog rata potpredsjednik društva

bio je Slav ko Blaško vić, b ra v ar Že ljez ničke ra dio ni ce ,a tajnici su bili Vinko Jeđut i Milan Marušić. U radudruštva osobito su se instakli: Stjepan Skrnjug, VinkoJeđut, Dragica Hotko, Duško i Dina Zlatić, Tea Albahari, Slavica Bašić, Jovo Mamula, Stevo Jovelić, AlbertUršić, Slavko Blašković, braća Posavec i ostali. Naročito je in tenz ivan ra d »M lad osti« nakon osn iv an jaStranke radnog naroda u čemu je značajnu ulogu imaoAntun Biber Tehek. Prostorije »Mladosti« nalazile suse tada u Vrbanjskoj 5, gdje je 1959. podignuta spo-mcn-ploča. članovi »Mladosti« često su odlazili i nasavski nasip, tc su se tu dogovarali o pokretanju štrajkova. dijeljenju letaka i ugovarali partijske i skojevske sastanke. Uoči zabrane, u »Mladosti« je bilo 15 članova KPH, 30 skojevaca i nekoliko stotina simpatizera Partije. U »Mladosti« je 1936. bio osnovan i odborza slanje dobrovoljaca u Španjolsku (»Mladost« je dalatri španjolska borca), a organizirano je i prikupljanjeCrvene pomoći u kojoj je naročito aktivan bio RatkoCvetković. Provala grupe skojevaca iz »Mladosti« 1936.godine (Vinko Jeđut, Ivan Pivarić, Vinko Mušković iFranjo Mihl) samo je malo otežala rad društva kojei dalje radi. Skojevci »Mladosti« raspačavali su po Tr-njanskoj cesti list Srp i čekić, a za vrijeme Jevtićevihizbora svi izborni plakati od Direkcije željeznica doGradske plinare bili su premazani masnom crvenom bo jom i ispis ani kom unis tičk im paro la m a.Č lanovi su se pozdra vljali sa »zdravo« i oslovlja vali sa»druže«. Pri izletima na Ponikve, Sljeme i Trakošćančlanovi »Mladosti« vezivali su na štapove crvene marame. Pomagali su štrajkove i sudjelovali u raznim demonstracijama, te valja zabilježiti da su gotovo svi bili su dionic i vel ik ih dem onstr acij a 1940. g od ine.»Mladost« je tako dobro radila da su pojedinci — prema pisanju »Biltena općinskog odbora socijalističkogsaveza Trnje« od 10. V 1962 — slani i u ostale dijelove grada kao organizatori i instruktori. Nak on zabra ne »M ladosti«, nj ezin i čla novi prela ze u

Sportsko društvo »Trnje« i kasnije mnogi sudjelujuu NOB-u. Iz društva su poginuli u toku revolucije:Stjepan Skrnjug, Zdenko Tibor, Boris Štipan, ValentJedvaj, Dragica Hotko, Vinko Jeđut, Grgur Karlovčan,Vlado Grgašević, Duško Zlatić, Antun Mrak, FranjoKolar, Đ uro Trbojević, Franjo Suk, Josip Hadelan,Ivica Sutlović, Milan Bizler, Edo Grgeč, Ivan Lazić,Stjepan Krznarić, Vesna Arapović, Josip Mance, Branko Ivanić, Boško Piškurić, Rudi, Mirko i Đ uro Posavec, Dudo čermak, Lea i Salamon Albahari, a mnogi su

Kršio Hcgedušić, Igra djece špekulama na perifeZagreba. Naslovna strana almanaha »Periferija 1933«.

članovi »Mladosti« zauzeli važne položaje poslije rai dali veliki doprinos izgradnji socijalističkog društ

Brojni Trnjani, osobito oni iz Zagrebačke tvorn p ap ir a — ra dil i su u »Hrv atskom dru št vu Međimraca«, osnovanom 1936, i to u njegovoj lijevoj frakcPartijskom organizacijom u tvome društvu rukovodsu Vinko Neđeral i Stjepan Malek, a društvo je im

pje vačku, ša hovsk u i d ra m sku se kci ju .

N apre dna om la din a T m ja okuplj ala se, os im u »Mdosti«, i u Hrvatskom pjevačkom društvu »Martinka«, koje je imalo pjevački zbor i zbor usnih harmnikaša, te u pjevačkom društvu »Triglav« od kojeg kasnije izdvojio »Slavuj«. U »Martinovki«, koja imala prostorije na sjeveroistočnom ulazu na igraliGrađanskog, u Kupskoj ulici, Oto Žunko i Milan Bizorganizirali su 1940. i 1941. esperantske tečajeve, legziravši tako sastajanje omladine u nepovoljnim politkim prilikama.Prema sjećanju ing. Ota Žunka postojali su i u HSSrazni ogranci u kojima su također djelovali komunii skojevci, ostvarujući tako tijesnu povezanost naprnoga revolucionarnog pokreta sa stanovnicima Tm

134



Ta veoma intenzivna aktivnost revolucionarne omladine na području Trnja razvila se organski kao izrazshvaćanja i raspoloženja proleterskog stanovništvaTrnja, ali je uoči rata sve više dobivala organizatorskii planski karakter. Prema sjećanju političkog radnikaSlavicc Bašić, Franjo Suk je, kao sekretar Mjesnogkomiteta Partije, u jesen 1938. osnovao partijsku komisiju za komunalna pitanja i društvenu djelatnost.Pod nazivom marksističkog kružoka članovi URSSJ-a

i simpatizeri komunista sastajali su se s komunistimau stanu Franje Suka i Josipa Mokoseka u Školskojcesti 36, te je na te sastanke dolazio i Mladen Iveković,tada član Agitpropa CK KPH i član redakcije ilegalnogVjesnika radnog naroda. Pokušaj HRS-a da pomoću»Prve hrvatske čitaonice i knjižnice ’Trnje’«, osnovane1940. na Tm jan sko j cesti 49, veže stanov ništvo Trn jauz svoju ideologiju bio je zakasnio, jer se stanovništvoTrnja već opredijelilo za borbenu klasnu akciju, što jei dokazalo u toku drugoga svjetskog rata. Partijskaćelija »Spartakus« već je u svom planu za veljaču1927. iskazala potreb u osnivanja sportske biblioteke,dakle u vrijeme kad su građanski političari potpunozapostavljali Trnje.U ljeto 1936. formirana je i na području Martinovke

prva čital ačk a grupa a vo dio ju je uče nik IV muškerealne gimnazije Vlado Grgašević, koji je stanovao naCvjetnoj cesti. Prema sjećanju sadašnjeg predsjednikaOpćinskog odbora SUBNOR-a Trnje i predratnog trnjanskog ilegalca Ota Žunka, u toj su prvoj grupiradili braća Mirko i Rudi Posavec, a kasnije i treći bra t Đ uro i svi su poginu li u ra tu . Aktivn i su bil i iEdo Grgeč, Milan Bizler i ostali omladinci, i potkraj1938. neko liko članova te grup e prim ljen o je u SKOJ.Ta se grupa na Martinovki povezala s ostalim omladincima na Tmju, a na sastanke grupe dolazili su Stje pa n Skrn ju g i Joža Vlahović. Na Martinov ki se nalaz iloi pjevačko društvo, sa sekcijom usnih harmonikaša, te

je i ovdje bi lo moguće dje lova nje kom un ista usp rkos HSS-ovskog vodstva u društvu.

Na podru čju T m ja od rž an o je i ne ko liko an alfabe t-skih tečajeva, jer je velik postotak radništva, koje senaselilo na Tmju u međuratnom razdoblju, bio nepismen tako da su se mogli zapošljavati samo na najgrubljim i najslabije plaćenim poslovima. Na T m ju je djelov alo i dru štvo »Samopomoć«, kaoogranak »Trešnjevačke samopomoći«, koje se bavilo pomag an jem ne za poslen ih i ob ol jelih ra dnik a na pr in cipu uzajamne solidarnosti, a povremeno je organiziralo i zabave.

4

Proleterska književnost na Trnju. U listovima koje izdaju željezničari nalazimo često opise života željezničara i Trnjana koje svakako valja ubrojiti u socijalnu--proletersku književnost. Listovi H rv at sk i željezničar (1905—1919), koji uređuje Stjepan Turković, Že lje zničar Vjekoslava Kokolja i Slavka Kaurića (1919—1920)i Že lje zn ičar socijalista Bogdana Krekića (1921), zatimkasniji ilegalni partijski listovi (Mladi željezničar —

1925—1928, 1934) ali i mnogi prokomunistički listovinepresušni su, i još uvijek nedovoljno istraženi dioradničkog pokreta i radničke književnosti Trnja.Ta vrsta književnosti oživjela jc osobito za vrijemevelike svjetske krize, a paralelno sa socijalno angažiranim umjetnicima u grupi »Zemlja«. Na Trešnjevcise pojavljuje 1932. list Glas Trešnjevke, koji od broja12 do 14, u siječnju 1933, mijenja ime u Glas, i postajetjednik za komunalna, socijalna i kulturna pitanja

čitave periferije pa i Trnja. Glas jc neprestano vodio bi tk u sa cenzurom , je r je do nosio vijesti sa SigečiceKanala i ostalih dijelova periferije, i postao premaizjavi Ivice Furlana, nosioca »Spomenice 1941«, njihova nada za budućnost. Urednik Glasa bio jc Butković Bambula, ali je na orijentaciju lista djelovao August Cesarec. Nakladom Glasa objavljen je 1933. »Amanah periferije«, o kojem do nedavno nismo mnogeznali. Na poticaj suradnika Muzeja revolucije iz Zagreba Rudija Polšaka javili su se suradnici Almanah;]Stanko Dvoržak i jedan od urednika Vlado Mađarevk(Večernji list. 1. VIII, 15. VIII, 22. VIII i 29. VIII1980). Oni su potvrdili da je Almanah iz 1933. prvilegalni komunistički časopis poslije uvođenja šestosiječanjske diktature. Almanah su uredili August Cesa

rec, odnosno Stevo Galogaža, i u njemu su pisala trautora s Tmja. Jedan je Ivan Sabolek, radnik Željezničke radionice, koji je stanovao u Tmjanskoj 76, drugi je Grgur Karlovčan, koji je dolazio na sastanke»Mladosti«, a treći je Slavko Kovačić, vlasnik tiskare»Grafika« u Gundulićevoj ulici, koji je pod pseudonimom »Zlabravec« objav io u spom enutom Almanahu pjesm u »Tam prek štreke« . Možda i bo lje nego Miroslav Krleža »Zlabravec« je u toj pjesmi sažeo živottoga proleterskog stanovništva u nekoliko redaka, paradi toga donosimo dio te pjesme;

Tam prek štreke pri kanalu,Kaj črez beli Zagreb teče.Vidiš starce, decu malu

Raskapa ju gradsko smeće.

Malo dale su barake.To su stani ove bjedeTu su brige svakojake.Tu se jako slabo jede.

Sad, kad počne huda zima,Sneg bu pokril ovo smeće.Vekše zlo sad dojde k njima,Al’ pomoć im nitko neće.

Dalje se u pjesmi govori o siromašnoj djeci Trnja, te je možda upr av o to po takn ulo Krs tu Hegeduš ića, člana»Zemlje«, da za taj Almanah — čije su teme kako jerekao Rudi Polšak »natopljene životom« — izradi naslovnu stranicu na kojoj su prikazana bosa djeca uigri. Policija je ubrzo zabranila Almanah, ali on je već

bio sk lonjen u stud ent sk u sobicu Stank a Dvoržakai odatle tajno raspačavan čitaocima tako organiziranoda ni jedan primjerak nije pao policiji u ruke.Drugi pokušaj izdavanja sličnog sveska pod nazivom»Kladivcem i perom«, čiji su autori bili tada već po

135



znati radnik-pisac Branko Resimić i Ivan Sabolek,nije uspio, jer ga je policija zaplijenila, a autore ištamp ara pozvala na sudsku odgovornost .Branko Resimić kasnije objavljuje niz članaka sa soci

ja ln om proble m atikom u ra zn im ra dničk im listov im a.Očuvana je i njegova književna ostavština, koja namomogućava da proučimo mnogostruki interes toga samouka, koji je u posli jeratnom razdoblju prikupioveliko obilje građe za biografiju Josipa Broza i drugihmetalaca.

Slično se i Ivan Sabolek odužio željezničarima, napisavši u posli jeratnom razdoblju prvu monografi ju oradionici željezničkih vozila »Janko Gredelj«, potak-

nuvši i ostale sudionike radničkog pokreta i revocije, vezane uz Trnje, da daju svoje priloge za izrazb or nik a »L okom otive 1914— 1964« i zb or nik a »Željničarskog planinarskog društva«.U svakom su slučaju sportska, planinarska i ostkulturno-prosvjetne aktivnosti Tmjana do 1941. veoznačajne i sadržajno bogate, to više što ih nisu pomgali ni grad ni država. One su služile za okupljanTrnjana i razvijanje proleterske svijesti i zato imizvanredno veliko značenje, jer su odgojile čitavu p

jadu ljudi koji su u to ku ra ta dal i go lem dop rin pobje di re volu cije i iz gra dnji so ci ja liz m a u posli jenom periodu.



Općina Trnjeu narodnooslobodilačkoj borb

i socijalističkoj revolucij



Karakteristike NOP-a na području Trnja

Složenost pojava i brojnost izuzetnih zbivanja na području Zagreba za vrijeme drugoga svjetskog rata većtri decenija zaokuplja pažnju istraživača radničkog

pokr et a i so ci ja list ičke revo lucije. Od prvih entuzi ja stakoji su se bavili tim istraživanjima (Slava Ogrizović,Ivan Sibl, Stjepan Cerjan, Emil Ivane i ostali) do monografija kakva je npr. knjiga Narcise Lengel-Krizman,koja ukazuje na pravce ali se ne bavi pojedinim događajima, dug je put. Objavljena su i sjećanja četrdesetak boraca iz Zagreba, ali pripremanje novog zbornika sjećanja ukazuje na to da još uvijek mnogo toganije rečeno i istraženo, i da se naše spoznaje morajuneprestano povećavati, dok je to još moguće s obzirom na kratko trajnost ljudskog vijeka.Trnje do sada nije posebno obrađivano pa, usprkosnjegovom izvanrednom doprinosu oslobodilačkoj borbi,nije uočen prilog koji su stanovnici Tmja dali narod-nooslobodilačkom pokretu. Radništvo Tvornice željezničkih vozila »Janko Gredelj« — kao nastavak Željezničke radionice iz međuratnog i ratnog razdoblja — nastojalo je da ukaže na taj doprinos, te je izgradilomali spomen-muzej u krugu tvornice na Tmjanskojcesti 1, a 1979. je i u zgradi Skupštine općine Trnjeotvorena spomen-soba Stjepanu Debeljaku Bilu, radniku te tvornice i jednom od organizatora ustanka uHrvatskoj. Međutim, to je još uvijek nedovoljno sobzirom na žrtve i doprinos, a nedovoljan je i brojspomen-ploča, jer još uvijek mnoga mjesta revolucionarnih zbivanja na Tmju nisu obilježena. Kako bi senaglasio izvanredan doprinos radništva Tvornice »Janko Gredelj« narodnooslobodilačkoj borbi, ratni periodtoga poduzeća obrađen je u posebnom poglavlju, na

temelju sjećanja dijela onih 450 sudionika narodno-oslobodilačkog rata iz te tvornice i još nekoliko desetaka komunističkih simpatizera koji su se borili s ne

pr ijate ljem sa bo tažn im akci jam a u tvornici sve dokraja drugoga svjetskog rata.Koliko je Tmjana sudjelovalo u NOR-u, a koliko jeTmja poginulo u drugom svjetskom ratu? Točan odgovor na to pitanje ne možemo dati. Danas na pod

ručju Trnja živi velik broj doseljenika u poslijnom vremenu, pa se anketom Saveza udruženja raca narodnooslobodilačkog rata dobivaju podaci te obitelji, koje u vrijeme rata nisu živjele na TrAnketom, koju je proveo Općinski odbor Saveza raca do 1965. godine, dobiven je podatak da je s T

pog inulo 1507 osoba, a 904 osobe su ra tn i invaOd palih, 404 bi bili stanovnici Tmja i za vrijrata, ali sva njihova imena ne znamo, jer popis pu ratu, u prilogu ovog rada, donosi samo 299 imOd 404 osobe ubijeno je, prema anketi, u Jaseno89 osoba, a u Dachau, Auschwitzu i ostalim logor64. Direktnim terorom ubijeno je u Maksimiru iRakovom potoku kod Samobo ra 39 Trnjan a.1 Otoga i Zemaljska komisija za ratne zločine priku

je poda tke o zlo činima ok up atora za vrijeme ra tti su podaci nepotpuni, jer ne obuhvaćaju podatk

onim Trnjanima koji su se odmah nakon oslobođenastanili u drugim dijelovima Zagreba, ili čik u gim gradovima Jugoslavije. Zemaljska komisija do

je po da tke da je života lišeno 240 Tm jana, od tog54 muškarca i sedam žena strijeljano, 30 muškai dvije žene obješene, 11 muškaraca i tri žene zakl26 muškaraca i šest žena ubijeno batinama, a 69 mkaraca, 14 žena i dvoje djece stradali u logoru. rede tijela mučenjem zadobila su za vrijeme rata Trnjana.2U 1959. godini bilo je predloženo da se podigne men-dom palim borcima Tmja. To je odluka potvrđna sjednici 8. svibnja 1961, s tim da dom ima bitigrađen do 1956. godine. Ukidanjem rajona interesinja izgubili su se u Zagrebu kao cjelini i na Trnju

izgrađeno mnogo lijepih zgrada — među kojima i ničko sveučilište »Moša Pijade« — ali nijedna zgnije posvećena palim borcim a Trnja.Oko 1958. formirana jc u Socijalističkom savezu nja posebna Komisija za ideološki i politički radčelu s Bernardom Stullijem, koji je upravo u to

jem e im enovan za d irek to ra Arhiva Hr vatsk e. Takomisija u toku nekoliko godina uoči Osmog mar



Dana Republike organizirala razgovore s borcima iintenzivno radila na označavanju značajnih mjestaTrnja posebnim spomen-pločama.Tradicija o klasnoj i oslobodilačkoj borbi živi na Trnjui u vrijeme, kad je Trnje bez svoje općine, a posebnoic njegovana u organizacijama Saveza boraca. U novijevrijeme interes stanovnika Trnja za njihovu prošlostrasle, a jezgra te zainteresiranosti i dalje je organizacija boraca, koja je jedna od najvećih i najjačih na

pod ru čju Zag reba . U 1979. god in i ona na podru čju

trnjanske mjesne zajednice »Proleter« ima 800 članova. Na ka nalu 30, a do te ra zl ik e dolaz i usli je d in tenz ivnevisokokatne stambene izgradnje na području Kruga izadržavanja starih prizemnica u okolini Radničke ceste»Đ ure Đ akovića«.

N aro dnoos lo bodilačka borb a u Zagr eb u im a dru gačij eoblike nego NOB u malim mjestima, gdje postoji jakaagrarna osnovica za prehanu i stanovništvo nije pot pu no ov isno o zara dam a iz naja m nog rad a i o nab av ihrane, odjeće i obuće u državnoj režiji.Zagreb je bio središte kvislinške države, i do oslobođenja nije bio ni trenutak slobodan grad, ali je ipakimao sve karakteristike nepokorenog grada. Naro dn ooslob odila čki pokre t u Zagrebu za hvatio je sve

tvornice, sve ulice i gotovo sve kuće. Posebno na pod-i-učju proleterskog Trnja, gdje je bilo malo buržoazijei gdje je zbog toga bilo i vrlo malo pristalic a okupa-lora. Na Trnju neprijatelj nije imao gotovo nikakvog js lo nca u auto hto nom st anovniš tv u, tj . u onom st anovništvu koje je godinama eksploatirano u željezničkim halama i tvornicama stranog velekapitala, i obradovalo se u slobodno vrijeme na sportskim terenima i j kult urn im dru štv im a »M ladost« i »Ž el jezn ičar«. Kon-fidenli ubacivani u toku rata bili su brzo razotkrivenii brzo su gub ili mo gućnost za akc iju,činjenica je da se borba s dobro organiziranim i naoružanim neprijateljem nije mogla voditi frontalno, aikcijc udarnih partizanskih, odnosno skojevskih grupa

ale su plaćane previše krvavim odmazdama. Ali jelikvidacijom talaca nakon takvih akcija okupator otkrio svoje zločinačko lice. Ubistvima i terorom probuđene su u svim antifašističkim dijelovima stanovništvaTrnja otporne snage, pa od simpatizera postaju aktivniskojevci, komunisti i borci, koji brzo popunjavaju prorijeđene redove u organizacijama narodnoooslobodilač-kog pokreta.

U vremenu izvanrednog stanja u ratnim uvjetima, dlovanje pojedinih organizacija NOP-a ima uspona pad ov a, je r se borb a na ob je str ane vo di svim ra sp oživim sredstvima i snagama, ali nakon svake akc NOP je na T m ju ja či i bro jn ij i.

N ako n ra sp la m sa vanja ust anka na podru čju H rv at sZagreb je još uvijek glavno neprijateljsko uporište i mjesto odakle u partizanske jedinice svakodnevstižu novi borci, lijekovi, oružje, grafičke boje i ostaRadilo se oprezno i vješto u nastojanju da se nep

ja te lj ne iza zove na nov e re pre sa li je , je r je borb a bduga i teška, a svaki ideološki izgrađeni borac dracjen. Prikrivenim sabotažama i diverzijama okupatose zadaju udarci na najosjetlj ivijim mjestima, potkase moral i stvara osjećaj nesigurnosti. Iz Željezničradionice izlaze »popravljene« lokomotive i vagokoji se nakon nekoliko dana ponovo kvare, te se taometa saobraćaj, snabdijevanje, odvoženje sirovinaostalog materijala u Hitlerovu Njemačku. Radom rodnooslobodilačkih odbora, odbo ra Jedinstvene narnooslobodilačke fronte i ostalih antifašističkih ornizacija u kojima sudjeluju muškarci i žene, omladii starci, radnici i intelektualci, otpor u nepokorenzagrebačkom Tmju neprestano jača i š ir i se.Ova monografija pokazuje dokle su stigle naše spoz

je o borb am a an ti fa š is ta i kom unis ta u T m ju u torata. Ona ujedno omogućuje živim stvaraocima relucionarne prošlosti Tmja da dobronamjernom krkom i vlastitim sjećanjima obogate naše spoznaje pri donesu da dru go iz danje ov e m onogra fi je bu bolje i post ane pov ijesn i udžbenik za budu će stannike Trnja.

BILJEŠKE

' Prema spomenutoj evidenciji od stanovnika Tmja u 1965. ubijeno logorima interniraca 464 osobe, u faSistićkim logorima 124, u deport

£ctiri, na prinudnom radu 7, terorom 448, u ratnom zarobljeništvu pripadnici NOV-a 13, a kao pripadnici bivSe jugoslavenske vojske 7 ostc u borbama od travnja do 7. VII 1941. .pet osoba. U NOB-u je pogi337 osoba, prilikom bombardiranja 79, a nestalo je 19 osoba (BOpćinskog odbora socijalistićkog saveza Trnje, br. 76, sijećanj i vel1965, str. 57). Tc jc podatke obradio posebno osnovni Centar za dmentaciju, pa je vjerojatno zapoćeo prikupljati i sjećanja Tmj

>Arhiv Hrvatske, Zemaljska komisija za ratne zločine, kut. 28.

140



Položaj trnjanskog stanovništva za vrijeme drugoga svjetskog rata

i

Na po četku drugog a sv jetsko g ra ta Trn je je jo š uvijek bilo grad sk o pred građ e, ali i dio grada u ko jem su bilesmještene tvornice važne za život u gradu i za ratnu privr ed u (G radska pl inara, sk ladiš ta ul ja . Zagre bački parom lin . Tv ornica čara pa Si lk (Jad ran) , teks tilne ikemijske tvornice itd.). Zbog toga su već 1941. na prilazima Trnja postavljene straže, a ustaške patrole i po licajci nepr es ta no kruže Trnjem .Potkraj 1941. ustaška vojnica useljava u nekoliko tr-njanskih zgrada, pa je iz svojih prostorija u Trnjan-skoj ulici 3. bio izbačen i Prvi hrvatski željezničarskišportski klub (ranije »Željezničar«). Njemačka vojskazaposjela je 10. siječnja 1943. i osnovnu školu u Školskoj ulici, te novije škole u Koturaškoj i Rapskoj, atada su nastanjene vojskom čak i prostorije TvorniceRadijator na Zelinskoj cesti 22. Na području Tmja

pos to jala je čak i po sebn a pol icijska stan ica u blizin iParomlina na Koturaškoj cesti. Od većih zgrada slo bo dno ostaje samo Dječje sa biral iš te Općine gradaZagreba na Radničkoj cesti 18. koje se iz dana u dansve više puni djecom što su ostala bez hranitelja.Ali za razliku od građanskih dijelova Zagreba Trnjenije u vrijeme rata doživjelo velik porast stanovništva. Njegova soci ja lna izol ira nost, nep ostojanje higi jenskihuređaja i slabi stanovi nisu privlačili imigrante kojisu se sklonili u grad pred partizanima. Zato je naTmju i dalje prevladavalo autohtono, proletersko sta-

BIUESKE

1Mnoge su obitelji zapale već u toku 1941. u strahovitu bijedu. Iz jednogspisa Tmjanskc osnovne Školo, iz prosinca 1941, vidi sc da su djeca mnogih roditelja nezaposlena i veoma slabog imovnog slanja. Ućcnica IvankaPlapinca imala jc oca na umoru, bolesnu mater, a osim nje obitelj jcimala jo5 troje djece.1 Posebno je pitanje bilo snabdijevanje potroSačkim kartama ćlanovaobitelji onih radnika koji su bili zatočeni u logorima ili su otiJli u partizane. Pomoću Ingc Majcr, Boiene Brlcćić. Hcrminc Wcslcrmaycr i ostalihsimpatizera Partije karte su ilegalno uzimane iz Potrošačkog ureda i di jeljene onima kojima su bile potrebne.

novništvo, koje se međusobno povezalo u teškim međuratnim vremenima, te se i sada uzajamno pomaže,

jo š više zb ijajući svo je redove, klasno angažirano naantifašističkoj djelatnosti. Vjerojatno je i u Trnjedošlo nešto novih stanovnika, ali o lome nemamo konkretnih podataka. Vjerojatno su našli utočište u svojihrođaka, i vjerojatno su to bili ljudi kojima su ustašei Nijemci u ofenzivama spalili kuće u Lici i Gorskomkotaru. Znade se da je 1944. gradonačelnik uputio pri-došlicama poziv da — ako mogu — napuste grad, alinam odziv na taj proglas nije poznat. Na T m ju se već 1941. os jećao veliki nedo statak osnovnih životnih namirnica, a i zbog velike nezaposlenosti i odlaska hranitelja u vojsku životni su uvjeti biliveoma teški.1 Po naredbi o racioniranju najvažnijih prehr am be nih i os ta lih proiz voda od 9. svibnja 1941, po oso bi se do biv alo 20 dkg kruha dnevno, s izuzetkom fizičkih radnika koji su primali 40 dkg. Međutimi tih količina nije bilo, i ljudi su često nailazili na pr az ne pe kare u Tm jansk oj 60, Miramarskoj 7 i Paromlinskoj 87. Zbog toga je ubrzo količina kruha za prvukategoriju ograničena na 15 dkg, a za drugu na 20 dkg,što nije pogađalo okupatore i kvislinge, jer su se onisnabdijevali u specijalnim magazinima.2 Zbog otporaseljaka da daju viškove žitarica okupatoru, koji ih je uglavnom otpr em ao u Njema čku, započele su poteškoće s prehranom gradova već 1941. Do listopada1941. mnogi Trn jani se individualno snabdijev aju branom i mesom u okolici Zagreba. No tada su započelaograničavanja i zabrane unošenja prehrambenih artikala u grad, izuzev povrća, a ustaše su pokušali daorgniziranu prehranu zadrže u svojim rukama. Tek u

1944 _ kad ustaške vlasti nisu mogle osigurati ni naj-minimalniju prehranu Zagrepčana — ta je zabranaukinuta i dopušteno unošenje hrane u grad do 40kg po osobi.Iz dana u dan u gradu raste nestašica. Postojale sutočkice za tekstil i obuću, ali su obične trgovine,gdje se ta roba prodavala, bile prazne, ili jc roba bilatako skupa da je radnik nije mogao kupiti.

141



Na no ga m a su se sve više susr eta li drv enja či, a cip ele su bile prava rijetkost.U gradu je sve bilo podređeno dirigiranoj privredi.Osnovane su zajednice i središnjice za drvo i ugalj,za tekstil i za kožu, za željezo i ostale metale, za masnoće, za šećer itd. Ali su te državne ustanove raspolagalo s tako malo robe da se krug potrošača i eventualnih dobitnika sirovina sve više sužavao, što je bilo

pra ćeno zatv ara nje m i ogra niča vanje m ra da u svevećem broju trnjanskih tvornica i s pojavom sve

manje roba.Oskudica hrane i robe razvila je krijumčarenje do nevjerojatnih razmjera. No cijene u toj »slobodnoj prodaji« bile su lako visoke da roba nije bila pristupačnaradnicima koji, osim svoje zarade, nisu imali nikakvihdobara da bi ih mogli prodati ili zamijeniti za hranu.U gradu okruženom stražama i bunkerima radničko jestanovništvo čitavo vrijeme rata vodilo tešku borbu zagoli život. Usprkos opasnosti od putovanja, radi nabavehrane putovalo se mnogo, iako su često mukom nabavljenu hranu oduzimali ustaše bez ikakve odštete.U proljeće 1944. upravitelj Javnog ureda rada u Zagrebu ing. Mladen Baković proveo je anketu o polo

žaju šegrta na Njivicama i Pilama. Rezultat ankete bio je pora za n i ukaz ao na st ra hovito te šk e pri li ke ukojima je živjela mlada radna snaga Zagreba. Gladni igotovo goli, bosi i promrzli nakon duge zime, mladi pro le te ri T rn ja pru žali su više nego b ij ednu sl ik u, parezultati te ankete nisu nikada bili objavljeni, kao nimnogo toga što je ostalo skriveno u spisima Gradskog poglava rs tv a on og vrem en a.

Kako bi pokazala svoju brigu za Trnje, gradska jeuprava na sredini 1944. usvojila regulaciju Zavrtnice iVaraždinske ceste i obećala izgradnju potrebnih komunalija. Međutim dalje od obećanja nije se išlo.U Historijskom arhivu u Zagrebu sačuvan nam je po

pi s k arata podijeljenih p o tk ra j 1942. za prv o polu go

dište 1943. Prema tom iskazu, karte za živežne namirnice dobilo je na Trnju 18.861 osoba. Redovne karte zakruh imalo je 12.949 osoba, a uvećane 5992, pa su tovjerojatno bili fizički radnici. Ukupno je karte zakruh imalo 18.941 osoba, pa je to vjerojatno bio i

bro j st anovnik a T rn ja u to vri je m e.Karte za tekstil primilo je 18.959 osoba. Od toga je bi lo 7998 m ušk ara ca, 8102 že ne i 2859 djec e.Stanovništvo Trnja primalo je karte u tmjanskoj školina tr i određena dana i u ta tr i dana morala je bitisilna gužva.

Osim toga, u 1943. mlijeko je bilo ograničeno na trudnice 1,4 1 i teške bolesnike (1/2 1 dnevno). Mlijeko sena Trnju dijelilo u Njivicama 17, Školskoj 27, Trnjan-skoj 47 i Zavrtnici 15, a i za te male količine mlijekatrebalo je čekati satima, jer je pristizalo neredovito.Zbog sve intenzivnijih partizanskih diverzantskih akcija na prugama, Zagreb je sve više postajao opkoljenigrad. U gradu su se preferirale vojničke i ustaške potrebe, a um irovljenic i i ra dn ic i bi li su pri si lj eni navišesatno čekanje u repovima za malo kruha il i brašna. često se »rep« formirao odmah nakon ponoći, jeronaj tko bi došao kasnije zatekao je praznu trgovinu.

U srpnju 1943. najavljen je sistem izmjene prehrastanovništva u gradu, jer su radnici u tvornicama radsve slabije. Popisane su tvornice koje su pokušale ganizirati poseban sistem prehrane a imale su više 50 radnika (Nova Hrvatska, 18. VII 1943). Međuti to nije funkcioniralo, pa se sve više prelazi na pćanje radnika u naturi , koji zatim robu zamjenjuza hranu.U jesen 1943. dolazi do stvaranja Podravske republina sjeveru i do velikoga slobodnog teritorija na jug

Količina namirnica, koje dolaze u grad, još je vsmanjena. Oskudijevalo se čak i u soli, jer su se izvori soli nalazili u partizanskim rukama. Na uobi

je ni način sol se uop će nije mog la na bav it i, a na crn burz i u Dubra vi nje na se cij ena fo rm irala na ok o kuna kilogram, ili se mogla nabaviti samo zamjenza odjeću i obuću.U 1944. započela su saveznička bombardiranja ZagreU tim bombardiranjima, 7. VII 1944. i 13. II 19ranjeno je na Radničkoj i Miramarskoj cesti gotodvije stotine ljudi a desetak je Ijudio poginulo. tuacija nakon tih bombardiranja pokazala je kaotičstanje u gradu. Gradska društvovna skrb jedva uspjela organizirati snabdijevanje postradalih, i R

na služba ni nakon osam dana nije raskrčila ruševiPostradala područja (željeznička kolonija) ostala su b p itke vo de , rasv je te i te le fo nsk ih veza, pa se stanništvo snalazilo kako je znalo i umjelo.Poslradali su se prehranjivali u centralnoj kuhinjiomladina između 19 i 26 godina morala je prekopati ruševine i otpremati ranjene na određena mjeOsobito je teška bila za stanovništvo Zagreba z1944/45. U grad je za tu zimu ušlo samo 200 vagdrveta, a i to su dobile državne ustanove i ustaobitelji. Pokušala se organizirati sječa drva na Mvjednici, ali su taj pokušaj ometali partizani.U listopadu 1944. gotovo potpuno zakazuje organizna prehrana, jer je i ustaška vlast ograničena na urišta, a to su uglavnom naselja gradskog tipa. Nijemi ustaše nabavljaju sebi hranu pljačkom i prodorna oslobođena područja, ali su i ti prodori sve rje je r se i okupato ro va sn ag a sve više sm anju je i oničava na obranu .Potkraj godine radilo je u Zagrebu samo još nekoltvornica, pa i te samo nekoliko sati dnevno. Stanništvo oskudijeva u struji, vodi, ogrjevu i hrani. Trvajski i autobusni pro m et ograničen je.Instruktor Povjerenstva CK KPH za Zagreb NorbVeber opisuje situaciju u Zagrebu na početku li pada 1944. ov ak o: »Pr ehra na je u oča jn om stanRade samo dvije tramvajske linije.« I dalje »... bavrši represalije i lunja po kućama kao kerovi, tda nisi siguran kad će ti upasti u kuću«. Oko sredlistopada počeli su se u gradu kopati bunkeri a trvaj je potpuno ukinut.U izvještaju, 7. XI 1944, Norbert Veber piše: »Situau Zagrebu je sve više bezglava.« Nijemci su pom po čeli n apu šta ti gra d i o tp re m ati sv oje obitelj i N je m ačku. G ra dsk u m onoto niju naru šavaju nep re stuzbune, zbog približavanja savezničkih bombardera

je dnom takvo m napadu bio je po go đen i savski žel

142



nički most, ali bez veće štete, jer se njime i dalje mogao odvijati promet, iako su bombe pale kraj mostai nanijele prilično materijalnih i ljudskih žrtava. Sve sečešće vide u gradu obješeni taoci. Vlada se strahom inasiljem, a i racije su sve surovije, pa se nad gradnadvila prijetnja smrti od koje nitko nije bio siguran.

2

Pogoršanje životnog standarda prate i statistički pokazatelji, iako su »konkretni slučajevi bijede« znatnoilustrativniji.Prema službenoj statistici za podmirenje troškovaživota radnika samca trebalo je u kolovozu 1939. godine 782,06 dinara, a u ožujku 1945. godine 10.377kuna, pa su prema tome troškovi života uvećani višenego trinaest puta. Za pokriće osnovnih troškova života četvoročlane obitelji trebalo je već u kolovozu1939. god ine više od 1300 din ara .Porast životnih troškova bio je tako alarmantan dasu službeni organi na početku 1944. prestali objavljivatiindekse cijena robe i nadnica.

Zarade su strahovito zaostajale za izdacima. U 1941.troškovi su porasli na 48,89%, u 1942. za 112,93°/o, u1943. za 162,89% a u 1944. godini za 581,50«/«. Za 1945.

pron ašla sam po datke samo za pr va tr i mjeseca, kad je uk up no posk upljen je bi lo 14,59®/0. Tr eb a istaći dasu to izračunali službeni organi i prema maksimira-nim cijenama, i da su stoga pokazatelji znatno ublaženi u odnosu na stvarnost kad se hrana morala nabavljati na crnoj burzi.Cijeli se dohodak, pa i više od njega, troši na hranu.Prema službenim statistikama — koje su naravno nerealne — u 1939. radnik je trošio na hranu 38«/«, zaodjeću i obuću 25%, za stan 20®/o, za ogrjev i svjetlo7°/o kućnog budžeta, a za ostale potrebe ostajalo mu

je 10%.U veljači 1945. radnik troši prema istom izvoru nahranu 57%, na odjeću i obuću 26%, na stan 1«/«, naogrjev i svjetlo 6%, i na ostale potrebe 10% kućnog budž eta (sapu n, novine, ciga rete i si.). Uistinu 1945.radnik troši sve na hranu, a zamračenim i zapuštenimulicama lutaju omršavjeli i izmučeni radnici u gotovo pode rano j od jeći i drve nim co kulama.Zarade radnika bile su veoma različite, ali u pravilugotovo sve nedovoljne za život. Veliki postotak nekvalificiranih radnika imao je minimalne satnice i te sudo 1. lipnja 1941. bile četiri dinara, a od tada sedamkuna. U lipnju i srpnju 1941. trebalo je isplatiti jednu plaću ka o ratn u pr ipom oć. Ali su mnogi poslodavciodbijali isplatu, jer da nije ukalkulirana u proizvodnetroškove, pa mnogim radnicima nije ni isplaćena. Takose već u početku javljaju mnogi nesporazumi i sukobi između rada i kapitala, a najavljeno zajedništvointeresa i uprava pod kontrolom države nisu rnoglivratiti radništvu poljuljanu vjeru. Naime, realna je na dn ica neprestan o opa da la zbog velikog poskupljenja hrane i roba, iako je Pavelić izdaonaređenje da ni jedno poduzeće ne smije obustaviti

rad. U mjesec dana nakon proglašenja tzv. ND11 troškovi života porasli su za 128,8%, a do žetve još za129,1%. Uz to, mnoge trgovine Židova i Srba opljačkane su preko noći, a vlasnici mnogih tvornica napuštaju Zagreb i bježe. Nestašica sirovina, koja jc postojala već od ljeta 1939, sada je postala kronična, te jc više nego radna snaga ograničavala proizvodnju naminimum. Novopostavljeni povjerenici bili su osobe po lit ičkog po vjeren ja, ali u st ručnom pogledu nevješu

i više štetne nego korisne za proizvodnju. Na po četku 1942. kvisl inškoj je vlasti posta lo jasno d;mora poduzeti neku zamašniju mjeru kako bi umirilaradništvo. U radnim sudovima nagomilali su se radničkzahtjevi za zaštitu, koje sudovi nisu rješavali zbotnavodne »nenadležnosti« za rješavanje individualni!sporova, a naravno da je ustaški orijentirani Hrvatskradnički savez — došavši pod vodstvo ustaša — oklijevao da poduzme bilo kakvu akciju za zaštitu radnički! prava. Mnoge su tvornice sa moinicijativ no zatražilidozvolu za otpuštanje radnika i zatvaranje pogona, alto država, rad ničke kom ore i Hrv atski radnički savez koče sve do vremena kad su važna poduzeća, tj poduzeća pr ilagođ en a ra tnoj proizvodnji i po tre bn iratnoj privredi povojničena, a druga — osobito obrt

nička — obustavljaju proizvodnju zbog nestašice sirovina ili mobilizacije poslodavca i radnika. Radnici i povojničen im poduzećima bili su oslo bođeni vojnićk«službe, ali su morali potpisati izjavu da su suglasni time da potpadaju pod vojnu disciplinu, da neće sabotirati i da će prijaviti svakoga tko krade ili sabotiri(Hrvatski narod, 19. XI 1941). A štrajk je bio zabranjen još u studeno m 1941, i to je sredstvo borbe radnika za bolje nadnice proglašeno neprijateljskim aktom, a zatim je u prosincu iste godine bilo naložencministarstvu oružanih snaga da odredi vojničke mjertza suzbijanje takvih pojava.Te odredbe oduzele su radnicima svaku mogućnost dase bore za poboljšanje svojeg položaja djelotvomijiir

sredstvima. Ured za određivanje cijena i nadnicautvrđivao je nadnice radnika i cijene hrani. Međutimdok je radnik primao uredbom utvrđenu nadnicuhrama se prodavala u švercu po cijenama nedostižnim za radnike, a aprovizacione trgovine bile su obično prazne. Ured za cijene i nadnice rješavao je molbeveoma sporo, pa je i tamo gdje je poslodavac bio voljan dati veću nadnicu trebalo čekati veoma dugo naodobrenje koje je prethodilo isplati. Malokad je Uredza cijene i nadnice odobravao povišenje zarada zacijelu privrednu granu. Povišenja nadnica bila su obično izražena u obliku skuparinskog doplatka i neznatnau odnosu na brzinu rasta skupoće (tako su tekstilci uožujku 1942. dobili povišenje skuparinskog doplatkaod 125 na 150 kuna). Na po četku svibnja 1942. država je do ni jel a niz zakonskih mjera »o uređenju radnih odnosa i stručnih postrojbi«, kako bi dala novi impuls proizvodnji naosnovi ustaške kontrole i ustaške propagande o kulturada i sličnim velikim frazama. Međutim radništvo jeveć imalo iza sebe jednu godinu gladi, progona i života u strahu, pa su započeli i odlasci radnika i omladinaca u partizane, a oni koji su ostali, zbog roditeljaili djece, nastojali su sabotirati proizvodnju i sve se

143



više uključivali u suradnju s drugovima na oslobođenom području.Vjekoslav Blaškov, povjerenik Radničke komore, pišeu to vri jeme da nove zakonske mjere o uređenjuradnih odnosa i stručnih postrojbi ». . . nisu u našoj

ja vnosti bi le za pa že ne ona ko , kak o bi to bi o slučaju normalnim životnim i društvenim prilikama«. Iako

je dr ža va pre uze la na se be uređen je radnih odn osa iukinula sve kolektivne ugovore i međusobna pogađanja, privreda Zagreba — a i Trnja — postaje sve ka-otičnija i sve se manje i slabije proizvodi, a ustaškisastanci s radništvom čisti su promašaj, jer »velikimi lijepim riječima« radništvo više ne vjeruje. Zanimljivo je da su ustaše priznali kako je dotadašnja privredna politika omogućila velike zarade nesavjesnimspekulantima na štetu najširih slojeva potrošača, teda »... statistika dokazuje, da je cijeli dosadašnji sustav cijena i nadnica išao na štetu radnika, pošto radnici i namještenici, kao i ostali činovnici nijesu bili ustanju svojim plaćama pokriti brzi hod porasta životnih troškova« (Arhiv Instituta za historiju radničkog

pokre ta H rv at sk e, Radničk a kom ora , kut. 732/3 — članak V. Blaškova, Značajni korak smišljenom gospodarstvu).

Utvrđene su i nove plaće, ali su one već u to vrijeme bile prem ale. Uz to . Ured za ob likovanje c ijena i nadnica donio je odluku o jedinstvenim plaćama radnika, potkraj siječnja 1943, za čitavu Nezavisnu DržavuHrvatsku, što je destimuliralo radnike u strukama gdjesu uvjeti rada bili teži, a i obiteljski dodaci bili susamo simbolični. Blaškov se požalio predsjedniku vlade da je takvim plaćama zadan udarac HRS-u, jerda radništvo neće više vjerovati »... u objektivnost državnih vlasti i u dobru volju da se malom čovjeku a

po go tovo ra dnik u — po mogne «. Priv id no je org an iz irana prehrana radnika posredstvom radničko-nabav-ljačkih zadruga i radničkih kuhinja uz veće tvornice,ali taj sistem nije funkcionirao, te je na kraju 1943.

radništvo već ne samo gladno već i golo i boso. Od organizirane prehrane bili su izuzeti radnici koji su stanovali izvan gradskih mitnica, a tih je bilo nekolikotisuća, osobito u gradskoj službi. Gradonačelnik Zagre

ba W ern er mo gao je od redit i posebne zarade radn ik agradskih opskrbnih poduzeća, ali je on oklijevao da

plaća gra dske ra dnik e onako kako su to za služ ival is obzirom na važnost gradskih poduzeća i težinu rada.Gradonačelnik, kao i upravitelj Državnog ureda zacijene i nadnice ing. Radoslav Lorković nalazili su seu upravnim odborima mnogih velikih kapital ist ičkih po du zeća od kojih su G ra dsk a općin a i G radska šte dionica svakako bile najveća, te su štitili poslodavačkeinterese na štetu radničke nadnice.Takvo kočenje porasta plaća uz pogoršanje prehranei sve težih i po život opasnih radnih mjesta uslijedučestalih uzbuna stvara sve veće nezadovoljstvo. Radnici u 1943. nemaju više ni godišnje odmore, jer suoni bili utvrđeni ranijim kolektivnim ugovorima, a ugradskim službama još uvijek velik broj radnikanema status stalnih radnika. Zarade sezonskih radnikauvijek su zaostajale za plaćama stalnih radnika, pa jena početku lipnja 1943. Werner morao odobriti povišenje zarada tih radnika za 33°/«. Kako bi izbjegli odla

zak u vojsku, u gradske službe sve se više uvlače pustaškim vezama rođaci i prijatelji okupatora. Sličmalverzacije s radnom snagom zapažene su i u svi

povoj ni čeni m po du ze ćim a. S osl ob ođ en og područdonosili su svojim drugovima ponešto hrane radnnastanjeni u okolici Zagreba, pa se tako životarilo, jWernerova odredba da gradski radnici primaju 30 dkruha dnevno često nije mogla biti ispunjena zboskudice žitarica. Osim toga taj je kruh često bio ko loše kvalitete da se n ije mogao jesti.

Pod pritiskom radništva i sve očitijeg nezadovoljstkoje je raslo u toku čitave druge polovice 1943. godinkad se na jugu Hrvatske stvara veliki oslobođeni ritorij, ustaše su započeli izrađivati prijedlog o povišradničkih plaća. Donose se povišice prema pojedinvrstama radnika, ali su sada i one nedovoljne, te sve češće javljaju zahtjevi radnika za isplatom u turi, tj. u robi koju bi mogli sami zamjenjivati hranu. Više ne pomažu ni isplate pomoći (jednu takradništvo je dobilo oko sredine 1944. u iznosu 8000 do 25.000 kuna, drugu potkraj 1944), a Radničkomora na čelu sa savezničarom Blaškovom pokreniz pitanja iz socijalne problematike i daje obećankoja ne misli ispuniti. Za one radnike koji su bspremni na radikalnije mjere donesena je u velj1944. odluka o zabran i samovo ljnog nap uštan ja

pod p rij e tn jo m tr om je sečnog zatv ora i pri si ln og rau trajanju od jedne godine. To je protegnuto i na sl

benik e i s tr učn e radnik e G ra dsk e op ćine.

3

O radu Željezničke radionice i ostalih privrednih duzeća Tm ja te o akcijama radnika t ih tvornica govse u posebnom poglavlju, pa se ovo poglavlje odnopćenito na kretanja u privredi i kretanja radne snau toku rata.

Male obrtne radionice Tmja nastavile su rad u torata samo ako obrtnici nisu bili mobilizirani. Pa i taneke su radionice morale biti zatvorene, jer nije bsirovina za rad ni dijelova za popravke.Velika industrijska poduzeća morala su nastaviti r

je r je u sta ška v la st jo š u sv ib nju izda la naredbu ni jedno poduzeće bez dozvole ne smije obustaviti rMeđutim, velika su poduzeća bila pretežno dioničkzbog velikog udjela židovskog kapitala već su u lnju 1941. bila stavljena pod upravu Ureda za obno

priv re de, odnosno kasnij e pod Držav no ra vna te ljstza ponovu, a ono je neka poduzeća posredstvom H rvskog radiše prodalo ustaškim simpatizerima a nedefinitivno zatvorilo.

U svim poduzećima bili su postavljeni ustaški povjenici. Oni su većinom bili bez potre bnih m oralnih i strnih kvalifikacija, te su nastojali iskoristiti svoj položza brzo bogaćenje.Ili zbog nestašice sirovina ili zato što proizvode rokoja nije bila potrebna u ratu, proizvodnja je sve viopadala pa je zavladala velika nesigurnost na poslu. tvornice je uveden sistem prisilnog organiziranja Hrvatskom radničkom savezu, a za najmanji prekrš

144



Radništvo Industrije katrana za vrijeme drugoga svjetskog rata

radnik bi bio upućen na rad u Njemačku, mobiliziranili čak predan policiji. HRS, kao fašistička i pošlo-davačka organizacija, nije štitio ni najelemenlarnijaradnička prava, obećanja uprava pojedinih tvornica iustaških funkcionara da će se radnicima osigurati starost specijalnim zakladama i izgraditi stanovi nisu mogla promijeniti njihovo mišljenje o karakteru kvislinškedržave.5 Odvlačenje prirodnih bogatstava zemlje uHitlerovu Njemačku danomice je osiromašivalo našu

pr ivre du , a is todo bn o je pre hra na zagrebačkog sta no vništva organizirana tako loše da je razotkrila svu nesposobnost ustaških vlasti na socijalnom i privrednom po lju . U ra dniš tvo se ub ac uju ispr az ne pa role: »Uradu je spas«, kakve su se nalazile i nad ulazima ukoncentracione logore, pa je čak i zaklada doglavnikaSlavka viteza Kvatemika u Zagrebu nosila tu parolu.Obveza radne službe ljepši je naziv za prisilni radmladih pod vodstvom ustaša, a vrbovanje radnikaza Njemačku postaje sve grublje i intenzivnije. Ponekad su radnici, zatečeni na ulici poslije redarstvenogsata, jednostavno pripajani transportnim vlakovimakoji su otpremali radnike u Njemačku i u kojima jetrebalo popuniti kvotu. Vidjevši da je radništvo pro-zrelo sluganski karakter nove države, ustaše su započeli vladati terorom i prijetnjama. Na radu ostajusamo radnici koji su morali prehranjivati brojnu obi

telj ili ostarjele roditelje, odnosno koji su radili uvelikim tvornicama Trnja radi izvršavanja sabolažnih

*Tako je. npr.. Hrvatski vclcobrt katrana obećao 19«. Anti Pavcliću tlaće osnovati zakladu od 350 000 kuna za potporu bolesnih i nemoćnihnamještenika i radnika, a ta je suma upravo bila smijcSna u odnosu

zadataka, le ustaški konfidcnli ubacivani namjerno medu radništvo kako bi razotkrili antifašističke aktivnosti. Tako se radništvo podijelilo na dva tabora — su

p ro tn a po in tere sim a i načinu rada . I dok je an lil aš is tai simpatizera komunista sve više, ustaških pristalicasve je manje.U jesen 1942. izvršena je partizanska diverzija na dalekovodu prema Karlovcu, a uz to NOV sve češće ones

po sobljava rudn ike u okolic i Zagreba pa je otežan radGradske električne centrale. Potrošnja se električne

struje već na početku 1943. racionira uz smanjenje od20%>. Tako je, npr., Tvornici turpija Faber ograničenastruja za tri mjeseca na 10.500 kWh, HIKu na 3100kWh, »Ivančici« na 30.000 kWh, Tvornici keksa kohekIvanu na 17.000 kWh, Tvornici Kugli na Radničkoj 21na 11.500 kWh, Resu na 7200 kWh, Tvornici lakova i

boj a na 18.000 kWh, Tvornic i papi ra na 32.500 kWhPaspi na 21.000 kWh itd. Ograničenje struje automatski jc smanjilo proizvodnju. Obrtnici su se također morali uklopiti u tu restrikciju, pa jc to dovelodo velikog usporavanja privrednog života. Industrijalakova i boja, Faber, Ventilator, Paspa i Ivančica zatražili su izuzeće, jer da jc njihov rad potreban u jav-nokorisne svrhe, ali sc čini da laj njihov zahtjev nijeuvažen.U siječnju 1944. donesena je odluka da tvornice kojetroše više od 300 kWh mjesečno rade samo tri danau tjednu, a potrošnja električne energije u svim zagrebačkim poduzećima reducirana je na polovicu. Taodluka dovela jc u pitanje radničke zarade, jer radnicinisu mogli živjeli ni sa šestodnevnim zaradama a kamoli s tri dnevnice. Zbog loga je uskoro ta odredba

pro m ijen jena s tim e da tvornice — ako im aju sirovine — rade svaki dan.

| 0 Zagrebačko Trnje 145



U rujnu 1944. došlo je do polpunc obustave rada uugljenokopima u Rcichenburgu zbog nedostatka radnesnage. Gradska općina prikupila je sve rudare izbjeglice u Zagrebu — osobito one iz Ljubije — te ih je osvom trošku poslala na rad u laj rudnik. Donesena

ji i odlu ka da za gre ba čke tv orn ic e ra de no ću, kad jenapon struje viši s time da radništvo za rad u lakootežanim uvjetima ne prima nikakve nadoplate. Zbognestašice struje, sve je teže i snabdijevanje vodomkoje ima samo noću, i to u nižim katovima.

Iz dana u dan električne energije i sirovina sve manje, a zbog sve većega oslobođenog teritorija greb postaje sve izoliranije područje sa strahovvelikim socijalnim problemima. Ustaški su uredi p plavl jeni izbjegl icam a koji mole pripom oć, hraodjeću, stan i ostalo. A za obitelji partizanskih bora bri nu se NOO-i, te je ta ko u gra du us postavljeno dvlašće antagonističkih i neprijateljskih raspoložesnaga, pri čemu kvislinške snage iz dana u dan slaa antifašističke jačaju.

[rujanska 102. Vlasništvo Stjepana Hribara u prisavskom dijelu Trnja. Širokailarolipska prizemnica debelih zidrova što od vlastitog tereta utonu u»jeskovitu rahlu zemlju. Kućerina s mnogo soba do ceste s vlažnim podrumomta svojoj sjevernoj strani.tužno je uz Hribara susjed Jura Fureža imao uzak narijelko oletvan koš, u;oji je spremao okomušan kukuruz dopremljen s njive preko Save skelom, j. brodom, kako nazivahu Trnjani svo ju lađu za prijevoz konjsk ih zapregaljudi učvršćenu kotačićem o čelično uže razapeto na obje riječne obale.

J toj jc kući sve do rata bila gradska policija koja je u podrum privremenoatvarala ovdašnje uhićenike dok nije došla »Crna marica« i odvezla ih ulouzdaniji zatvor u Petrinjskoj ulici.3ila je u njoj i gostionica s nemilim događajem. Tu su se okupljali kradljivciobe iz željezničkih vagona. U prepirci oko diobe plijena smrtno je stradala

teka mlada žena.



Partijska organizacija na području Trnja u toku rata

1

Područje Tmja pripadalo je uoči okupacije industrijskom rajonu kojim je od početka siječnja 1941. rukovodio član Mjesnog komiteta Marko Belinić. On se

sjeća da je tada na tom području bilo 97 članovaPartije i da su djelovale ćelije u tvornicama i ulične organizacije na Sigečici, Martinovki, Njivicamai na Tmjanskoj cesti. Željezničari su imali vlastitu partijsku organizaciju i bili direktno pod Mjesnim komitetom.Od svibnja 1941. do kasne jeseni 1941. Trnje je uglavnom potpadalo pod Drugi rajonski komitet. U njemusu se nalazile i neke tvornice koje danas ne pripadajuTmju (»Kontakt« na Radničkoj cesti 55, »Gaon« i»Metal« na Horvaćanskoj cesti 29), a Zagrebačka tvornica papira pripadala je Trećem rajonu (Medveščaku).Sekretar toga komiteta bio je, prema sjećanjima Antuna Roba i Mirka Vanića, Blaž Mesarić, a članoviRudolf Kroflin, Stjepan Malek, Jelka Brkljačić i Joža

Gmajnić.Drugi rajonski komitet bio je jedna od najaktivnijih

part ijsk ih organ izac ija u Za grebu, za hv al ju jući svakako jakom utjecaju željezničke partijske organizacije,a i tome što su se u njegovu vodstvu nalazili uglavnom radnici.Prema sjećanju Marka Belinića, svakodnevno su seodržavale veze sa svim članovima Partije i svaki partijac je dobivao dnevno akcione zadatke. Sastanci ra- jonsko g komiteta održav al i su se obavezno svak ihosam dana a po potrebi i češće. Sastajalo se u raznimstanovima i proučavala se marksistička literatura »Strategija i taktika revolucionarne borbe«, »Revolucionarna vlada i revolucionarna armija«, »Što da se radi«,»Dvije taktike socijaldemokracije«, »Dvanaest uslovaza boljševizaciju«, »O konspiraciji«. Historija SKP(b),

BIUESKE

1Josip Hadelan i Franjo Sulc bili su na početku 1942. otpremljeni ulogor u Gospiču. Partizani su ih zamijenili, ali su ponovo uhvačeni.Hadelan je uspio pobjedi i poginuo je u obruču kod Oborova, prilikomodržavanja partijske konferencije.

Proleter, Srp i čekić itd. Osobito je bio aktivan marksistički kružok na Školskoj cesti 36 pod rukovodsivonJosipa Mokoseka, koji nakon okupacije dobiva nov

zadatke. U pripremi ustanka Franjo i Nikola SukJosip Hadelan1 i metalski radnik Franjo Savić prc bac uju oružje u Keres tinec , braća Ivan i Josip Vrbar bil i su zaduženi za rad među se ljacima u Jakuševcua Ivan Skomrak za sela oko Savskog Marofa. Od članova toga kružoka osnovana je i prva udarna grupasastavljena od Franje i Nikole Suka, te Albina Lugarić;koji je formirao skladište oružja u prostorijama »Standard oila« gdje je radio.Raditi na tim poslovima nakon okupacije bilo je veoma opasno a i radilo se u veoma teškim uvjetima. Veztsu se često prekidale uslijed hapšenja, pa je do dana:gotovo nemoguće rekonstruirati točan sastav partijskih organizacija u kontinuitetu. Znade se, na primjerda su se sastanci ilegalaca održavali na Trnju na Škol

skoj 36 (stanovi Franje Suka i Mokoseka), Školsko30 (stan Franje Mezdića), Školskoj 29 (stan Albini Apolonije Lugarić), Školskoj 17 (stan Franje Cukulina), Drinskoj 23 (stan Dragice Abel), Ličkoj 32, Rujničkoj 1, Tmjanskoj 6 i 47, na Trnjanskom nasipu kod Martina Starešine, gdje je prema sjećanju SlaviaBašić i drugova s Trnja spavao i Tito. Za održavanjesastanaka osobito je bio pogodan stan Slavicc Baskna Krugama 8 gdje su dolazili Rade Končar i Aleksandar Ranković.Znade se da je, nakon hapšenja većine partijskojkružoka iz Školske ceste, rad toga kružoka ponoveoživio u partijsko j ćeliji Janka Glumpaka.

2

Od 1938. do 17. IV 1940. radila je u Murtcrskoj 25,na Sigečici, tehnika CK KPH kojom je rukovodio Pavie Pap Siljo, a koju je organizirao u suradnji sRadom Končarom i Ankom Butorac. U toj je štam pa riji šta mpan i organ CK KPJ Proleter.

147



Kraće vrijeme za okupacije u krugu Tvornice »Ventilator« prešlampavan je Vjesnik, list Narodnooslobodi-lačke fronte Hrvatske. Ma početku siječnja 1942. proradila je omladinska tehnika u Plitvičkoj 15, u stanu

bra će Bra ni slav a i Miliv oja Rokov ca. Ta jc š ta m parij a pre st ala ra dit i zbog hapše nja bra će Rok avec , 31. srpn ja1942. te je Milivoj stra dao .- Osim toga rad ila je na

podru čju T rn ja kraće vri je m e š ta m parij a u Karaš ič-koj ulici.Ali Trnje je bilo i značajan pomagač u sklanjanju ko

munističkih letaka, jer je front otpora na ovom području bio veoma razvijen. Postojala su mnogobrojnaspremišta zabran jene l i terature.Prema sjećanju ing. Branka Tučkorića, najoriginalnijesklonište ilegalne tehnike bilo je stvorišle starih me-lala Dragutina Karašija, između Koturaške i Paromlin-ske ceste. Baraka toga stovarišta bila je naslonjena nalokalnu policijsku stanicu i pred očima policije tu semanipuliralo ilegalnim materijalom još i 1943. godine.I istu svrhu služi i bar ak a u kojoj s u se svlačili spor-laši »Željezničara« i gdje su dozvolom čuvara igrališ-la Ivan Kolaković i Vjekoslav Janić sakrili 1941.lupu letaka s pozivom na borbu protiv okupatora i

>siali materijal.Prema sjećanju Lutve Ahmetovića, željezničari su imalisklonište kod Jure Asančajija, ložača u Željezničkomsvratištu u Trnju, kod željezničara Jure Hećimovića ikod Josipa Mokoseka i Hadelana na Školskoj cesti.

3

Desetog travnja 1941. Nijemci su gotovo trijumfalnoušli u nebranjeni grad. Tri delegacije komunista, ne

po sr edn o uoči okupacije upućene ko m andi če tv rteirmijske oblasti radi podjele oružja i naoružanja za

grebačkih radnika za borbu s fašistima, nisu naišle naodaziv, pa stoga nisu mogli biti realizirani ni zaključciCK KPJ o borbi, doneseni u Hercegovačkoj ulici 65,na sastanku na kojem su zagrebački proletari jat predstavljali Antun Rob i Vlado Mulak, sekretar partijskeorganizacije na željeznici. Banska vlada nije htjela

pu sti ti na slob odu ni poli tičke zatv ore nik e i ta ko je pa la u tu ke ust ašam a go tovo čita va kom unis tičkaavangarda Zagreba, pa i dr Božidar Adžija, AndrijaŽaja, Ivan Krndelj i August Cesarec, koji su svojim

po li tičkim ra dom bil i vezani i za Trn je . Z ahv al ju ju ći p ro usta šk im HSS -ovskim ele m entim a u polic iji K ra ljevine Jugoslavije, ustaše su došli i do kompletnih

polici jskih kartona, te su odm ah im al i po pise sv ihantifašista što im je omogućilo hapšenje komunistaveć prvih dana okupacije. Kvislinšku tvorevinu »Nezavisnu Državu Hrvatsku« podržao je mali broj Tr-njana. Tu slugansku državu prihvatili su uglavnom

p ro usl ašk i orij en ti ran i gra đani, okupljeni već ranijeu društvima »Križarsko bratstvo«, »Hrvatski radiša«,»Hrvatski junak«, »August Senoa«, »Prosvjetno društvoMeđimuraca«, »Hrvatski skaut«, »Katolička akcija«itd. Poznalo je da je »Križarsko bratstvo« odgojilo nekoliko poznatih ustaških krvoloka i na samom Trnju.

Skladište ilegalne komunističke štamparije Na kanalu

Ustaška vlast našla je značajnu podršku i u odredimMačekove Građanske zaštite, te su upravo članovi Z

štite započeli s hapšenjima antifašistički orijentirangrađana, još na dan ulaska njemačkih trupa u ZagreZa vrijeme okupacije Zagreb — a pogotovo Trnje knjegov izrazito radnički dio — osjeća strahovit pritisokupatora. Proglašenjem ustaške države zapravo p rok la m ir ana sloboda pro gon a i te ro ra , a sv ug dje osjećala atmo sfera s trah a i opće nesigurnosti. Č ak i

p rekorače nje re dars tv enog sa ta mog lo se ot ići u logSvakim danom sve je više ograničavano kretanje,kontrole na prilazima Trnju bile su veoma oštre. njani nisu imali svoju mitnicu za izlazak iz grada su se služili mitnicom na Savskoj 200 i Glavnim lodvorom, zatim na kraju Radničke ceste, a ponajvskelom kojom su odlazili u prekosavska područ

N akon prv ih div er zija, usta ške su vla st i uv ele Trnju stalne parole, koje su se svakodnevno pojavale a izvanrednu pasku ustaške policije potvrđuje

poli c ij ska st an ic a usposta vljena na K otu ra šk oj ceiza Zagrebačkog paromlina.Jedan od prvih zakona, koje su ustaše donijeli, bio Zakonska odredba za obranu naroda i države od travnja 1941. Ta je odredba veoma slična Zakonuzaštiti države iz 1921. godine. Na temelju toga zakoformirali su se 1941. izvanredni prijeki sudovi koji hi tnim postupkom obično sudili na sm rt . Č esto izvršavane smrtne kazne i nad osobama protiv kojnije bilo nikakvih dokaza, već samo prijava nekoustaškog doušnika. Međutim i osuda na nekolimjeseci logora također je često značila smrtnu psudu, a ponekad su i saslušanja završavala letalnishodom.Među prvima našli su se u Zagrebu na udaru ŽidovVeć 8. svibnja 1941. oglasom je određeno njihovo iljenje iz sjevernih dijelova grada. Srbima i Židovim

bilo je odm ah zabra nje no k reta n je no ću i uo pće lazak iz gradskog područja. Izvanrednom zakonskoodredbom od 28. lipnja 1941. i zapovijedi o zatočenŽidova u zbirališta pod vedrim nebom započelo se

148



njihovim sistematskim istrcbljcnjcm. Na prostoru Zagrebačkog zbora, na Savskoj cesti i na Zavrtnici 7 i 9,okupljeno je tih dana mnoštvo Židova, koji su uskorozatim otpremljeni u novoosnovane logore. Tako sustradali vlasnici četiriju židovskih trgovačkih radnji naTrnju. Racije i pljačkanja židovske imovine pokazalesu Zagrepčanima kako nova vlast misli vladati. Na pri

jelazu u Trnje, kod Glavnog kolodvora , po lic ija je pretresala svakog prolaznika. Ako jc bio iole sumnjiv,

uhapšen je, a ako je imao oružje bio je strijeljan. Životu trnjanskom getu i sve teži radni uvjeti u tvornicamauz svakodnevno pogoršanje životnog standarda opredijelili su stoga odmah od početka Trnjane na borbu prot iv oku pa tora . No proš le su još čet ir i godine dok je došlo do os lobođe nja, a u lom vrem en u razv ija li suse specijalni oblici borbe pod rukovodstvom Komunističke partije i SKOJ-a u narodnooslobodilačkom pokretu.

4

Petnaestog travnja 1941. CK KPJ izdao je u Zagrebuletak s pozivom na borbu, a na Majskom savjetovanju u Zagrebu dani su i konkretni zadaci za dizanjeustanka. Tome je sastanku prisustvovao i Rade Kon-čar, koji upravo u to vrijeme održava ilegalne partijske sastanke u Karašičkoj ulici 33, gdje je podignutai spomen-ploča. Bio je i Pavle Pap Šiljo, koji je od1937. do 1940. ruk ovodio ilegalnom štam pa rijo m CKKPH u Murterskoj ulici 25. Treće je lice, vezano uskouz Trnje, na tom sastanku Dragutin Saili, dugogodišnji pa rt ij sk i se kre ta r u Željezničkoj radion ici, i prvi pr ed sjednik Gradskog NOO-a Zagreba nakon oslobođenja.U toku rata neprestano je bio vezan za Zagreb, kaosekretar OK Zagreb i član Povjerenstva CK KPH zaZagreb i sjevernu Hrvatsku. Nakon na pa da Hitlerov e Njem ačk e na So vjetsk i Sa

vez, CK KPJ izdao je, već 22. lipnja 1941, letak s pozivom na ustanak, a dan kasnije i CK KPH. Te suletke raspačavali neki radnici Paspine tvornice »Croatia« i Franjo Mikulčić, a na tom je zadatku uhvaćen iStjepan Škmjug. trnjanski omladinac, kojega su ustaše,već 27. lipnja 1941, likvidirali u prvoj grupi ubijenih uZagrebu za okupacije. No borb a se nas tavl jala , a režim sve otvoreni je po kazuje da misli vladati ubistvima i terorom. Devetogasrpnja 1941. ubijen je poznati politički radnik i stanovnik Cvjetnog naselja dr Božidar Adžija, kao jedanod duhovnih začetnika za ubislvo Ljudevita Tiljakakoji je 4. srpnja 1941. izvučen iz bare u Petruševačkojšumi kraj Radničke ceste. No na teror se odgovaraterorom.

1 Milivoj Rokavcc rođen jc u Virovitici, 25. XI 1921. U vrijeme hapšenja bio jc student Ekonomskog fakulteta. Bio je suđen 5. I 194J. ne mjesec

*Limena kutija za eksploziv bila je izrađena u bravarskoj radionici sim patizera Ivana Brumcna na Paromlinskoj cesti. Tako jc i diverziji naGlavnoj pošti. 14. IX 1941, Trnje dalo svoj prilog.4 I. Sibl. Iz ilegalnog Zagreba, i M. Belinić, Rad SK Hrvatske u Zagrebui okolici. Zagreb 1941—1945, Zagreb 1972 , 48.

Nekoliko da na nakon loga Antun Vrabec i Mart-arelić po ku šava ju zapalit i sjen jak vojnoga skladišta na Varaždinskoj cesti.Borbena grupa ćelije Tvornice »Ventilator« pokušala

jc dići u zrak vlak s benzino m, dva ki lometra od Savskog mosta na beogradskoj pruzi, ali taj pokušaj nijeu cijelosti uspio, jer je prije naišao putnički vlak.Usprkos lim prilično nevješlim pokušajima oni pokazuju buđenje duha otpora u vrijeme, kad su ustaše

i Nijemci bili na vrhuncu svoje moći.Rad Drugoga rajonskog komiteta, pod koji je p r i

pa da lo Tr nje, oz bi ljno je po tre sao neusp jeli p okuša j bijega ko mun ista iz Kcrcstinca . Prem a sje ćan ju Jos ipaMokoseka, koji jc djelovao u »Croatiji«, za kcrcsiincćku akciju od 13. na 14. srpnja partijska ćelija naŠkolskoj cesti imala jc dati tri člana. No veza nije bi lauspostavljena, jer su sve bili blokirali ustaše i ustaškiagenti. Drugovi koji su se uspjeli probiti iz logora bilisu pohvatani, te jc 17. srpnja 1941. strijeljana grupa ud44 komunista među kojima Ivan Krndelj i AndrijaŽaja.Zbog toga promašaja smijenjen je čitav Mjesni komitet Zagreba, ali rad ćelija nije bio prekinut. Omi dalje rade u strogoj konspiraciji na organiziranjudiverzija, osnivanju prvih partizanskih grupa u neposrednoj okolici Zagreba i na otvaranju prvih kanalakojima su sc anlifašisti prebacivali u partizane. Timse kanalima otprema i oružje. No i us taše — os ob ito nakon na pa da na stražu us taškesveučilišne vojnice pred đačkim domom u Runjanino-voj ulici 4. kolovoza — organiziraju u drugoj polovic1941. pravu ha jku na kom uniste . Uhapšeni se drže vma hrabro i sve do velike provale potkraj 1941. partijske su se organizacije dobro držale.Radi hrabrog držanja i izvanredno plodne revolucionarne aktivnosti treba spomenuli Stjepana MalekaLatu. koji je stradao kao član Drugog rajonskog komiteta (trnjanskog) i član Mjesnog komiteta SKOJ-a

te član Drugoga kotarskog odbora Narodne pomoćiLata je rođen 16. XII 1913. u Prologu i poput mnogihMcđimuraca radio je u Zagrebu, a u Hrvatskom društvuMeđimuraca stekao je marksističko obrazovanje. Nakon okupacije, odmah sc uključuje u rad diverzantskihgrupa te pali stog sijena u Kustošiji, a održavao je vezu s grupama koje su digle u zrak zagrebačku telefonsku centralu.3 Pao je policiji u ruke prilikom zasjede koju je ona postavila za Blaža Mesarića Ćelu Naime, Stje pan Malek čekao je na Stroja rskoj cestsvoju sestru Mariju Kvakan-Hotko, koja je motala donijeti oružje iz skrovišla što ga je na Pilama 13 sagradio Mato Kvakan. O njegovom hapšenju Ivan Sibl piše:»Napali su ga i savladali iznenada. Sada agenti više ne

pitaju za legit imaciju. To se pokazalo opasnim, jerčesto im se dešavalo da čovjek umjesto legitimacije izvadi revolver i počne pucati. — Jednostavno te iznenada napadnu i svladaju ili čak odmah pucaju i ustri

je le čovjeka na ulici. — Latu , su, dak le, svladali. Bio je bijeli dan i na ulic i je bilo do sta lju di (prem a sj ećanju Marka Belinića Malek jc bio uhapšen 1. X 1941.uprav o u vrije me kada su rad nici izlazili iz Žel jezničkeradionice, opaska urednika). — Lata sc počeo tuci iotim ati i pri tom izvikivali revo lucionarne parole: Zi

149



vjela KP Jugoslavije! Dolje fašistički krvnici!' i druge... Agenti su ga udarali šakama u lice i dršcimarevolvera po glavi. Padao je, posrtao i opet padao, alinije prestajao izvikivati parole. Krv mu se cijedilaniz obraze, kapala jc po reverima kaputa. Agenti su jm gurali prema automobilu koji je čekao. Okupilo semnogo ljudi. Lata jc i izvikivao parole zato da seokupe ljudi. Htio je izvršiti posljednji podvig za pokret. Znao je da je s njim svršeno i mislio je da trebaučiniti još nešto. ... Sigurno su njegove parole, jer

jc bio krva v i iz udaran, a ip ak borb en i ne savlad iv ,djelovale mnogo jače od onih papirnatih parola kojesu napisane na lecima, ili od onih koje je nekada za

je dno s nam a ispisiva o po zi do vima i pločn ic im a.«Stjepan Malek bio je pet mjeseci u istražnom zatvoru.Tada ga je prijeki sud osudio na smrt i strijeljan je uZagrebu, na Dotrščini, 18. II 1942. Sahranjen je potajno pod imenom Dragutina Kosa. Na mjestu gdje je stanovao (Kruge 28, sada Ulica proleterskih brigada 226)SSRN »Proleter« podigla je 1960. spomen-ploču, kaosjećanje na toga izvanrednog revolucionara i komunista. Osim toga Natko Devčić, zborovođa Hrvatskogdruštva Međimuraca, sačuvao je riječi jedne Malekove pjesm e po d nas lovo m »Seljaku «.

5

U prosincu 1941. došlo je do velike provale u zagrebačku partijsku organizaciju. Stradao je i Janko Gredelj ,uhvaćen na izlasku iz ilegalne partijske štamparije uKlaićevoj 17. Bio je uhapšen velik broj trnjanskih komunista iz Željezničke radionice i aktivista iz organizacija Narodne pomoći. Sva kompromitirana lica —kako bi izbjegla hapšenje — odlaze u partizanske je-Jinice. Trnjanski kanal za odlazak u partizane išao jeu to vrijeme preko Anice Mokosek, ali je i taj kanal bio zatvore n nak on što je Jo sip Mok osek u pro ljeće

1942. bio uhap šen i 22. V 1942. otp rem ljen u Jase novac, odakle jc zamjenom otišao u partizane. AnkicaMokosek također se priključila partizanima.Hapšenja potkraj 1941. imala su tako masovne razmjere da je na početku 1942. trebalo prići ponovnomformiranju mnogih partijskih ćelija. U ožujku 1942. bio je uhapše n i ubijen cijel i Treći ra jo nsk i kom itet naPeščenici, pa se aktivnost Trnjanskog komiteta — koji je bio je dan od otp orn ij ih — pro te gla i na to podru čje ,a neko je vrijeme Drugi rajonski komitet radio i s prv im iz is tog raz loga .Ma čelo novoga Mjesnog komiteta potkraj 1941. dolaziLutvo Ahmetović, koji je prije okupacije studirao uZagrebu ekonomiju, te je bio dobro upoznat s revolu

cionarnim pokretom u Zagrebu. On je letkom, 20. XII1941, pozvao simpatizere komunista da se priključe»... svetoj Narodno-oslobodilačkoj borbi naših junačkih partizana«. Međutim do ljeta 1942. uspjele su u part ij sk e org an iz ac ije Za greb a jo š dv a pro dora : prvižbog neopreznog prikupljanja Narodne pomoći, adrugi nakon uspješnog rušenja električnog transformatora na željeznici. Smatra se da je u to vrijeme bilo uZagrebu manje aktivnih komunista nego oko sredine1941. godine.

150

Veza MK KPH Zagreb s Trojanskim komitetom biou 1942. Janko Zrinjšćak, član ćelije »Ventilator«. Pma njegovim sjećanjima, sekretar Drugog rajonskkomiteta bio je u to vrijeme obućar Ivan šimeca članovi građevinski radnici Mato Kvakan, Mišo Kvač i Mijo Krošel. U uvjetima stalnih ustaških patr bilo je , pre m a Zrinjšćakovom sje ćanju , neo bično tešraditi. Tako se jednom Zrinjšćak probijao s dva druod Dubrave prema Savi, negdje ispod aerodroma Brongaj, namjeravajući zatim krenuti na zapad

Školske ceste, i tako izbjeći ustaške patrole na plazima Trnju. Odjednom ih je zaskočila ustaška trola. Budući da su bili puni oružja i krivotvorenlegitimacija, Zrinjšćak se s drugovima pokušao pov

pre m a Savi, ali su m ora li prihvati ti borb u, te su svdali ustaše.

U toku 1942. osnovan je na Tmju poseban odbor otpremanje materijala u partizane. Međutim nakhapšenja njegov je rukovodilac postao provokator,

je to za ko čilo aktivnost to ga odbora , je r su ćelij e bna vrijeme obaviještene o loj metamorfozi. Uglavnse radilo kako se moglo u otežanim uvjetima, pri mu se mijenjao i broj ćelija i broj komunista ksu osobito aktivni u odborima Narodne pomoći inarodnooslobodilačkim odborima. Budući da je

munista bilo malo, izbjegavale su se otvorene akcČ ak i sastanci trnjanskih funkcionara u pravilu su da održavani izvan Tmja — u željezničkoj kolonijMaksimiru ili u Dubravi. S tom praksom započelokad su ustaše na Savskim kutima opkolile kuću u

jo j je Šim eck i im ao održ ati sa stanak . Kom unis ti se morali probiti iz kuće, te su sva tri ustaška ageubijena, š to je dovelo do velike racije na Trnju plikom koje su uhapšeni neki antifašisti.U periodu od rujna do studenog 1942. godine na dručju Drugoga rajona djelovalo je 12 članova KPHsedam ćelija, te tri kružoka s devet članova. U trazdoblju nije bilo rajonskog komiteta, budući daveći dio njegovih članova pao nakon provale krivnj

sekretara komiteta Mesarića, koji nije izdržao tortuna policiji. Provala je također pokosila veći dio ptijskih ćelija. U to vrijeme na području Drugoga

jon a d je lu je sed am odbora N ar odne po moći sa 38 podbora i tri povjerenika, četiri NOO-a, i šest odbAFŽ-a sa sedam pododbora. Te organizacije narodnoslobodilačkog pokreta ukupno su brojale 781 antišista. Unatoč velikom hapšenju u ljeto 1942. godikoje je pogodilo organizacije NOP-a na podruDrugoga rajona, položaj se u studenom 1942. god

pri lično stab il iz ir ao. Rad i aktivnost i ra dnik a u tv orcama i pojedinih vrsta radnika u raznim odboridaje se pregled rada ćelija u 1942. godini.Prva ćelija KPH na Trnju obuhvaćala je Tvorni

»Ventilator« i imala je dva člana KPH i jedan kružod tri člana. U ljeto 1942. godine ćelija je brojala četčlana, ali je sekretar ćelije i član Rajonskog komite pao nakon denuncijacije nek og a še grta ustaše , koj i je pro kazao da je u tv orn ic i ra sp ačavao Vjesnik. Ubrzatim bila su uhapšena još dva člana Partije, nakhapšenja devet antifašista u tvornici, koje je prokaz pos lovo đa , ust ašk i doušn ik . Svi uhapše ni su se dobdržali na policiji, te tako u tvornici nije došlo do već provala. Naknadno je pri m ljen jo š je dan kandid at

CiRtfklfA Imll9n



članstvo Partije. Od ostalih antifašističkih organizacija u tvornici je djelovao jedan odbor Narodne pomoći od četiri člana sa četiri pododbora koji su zajedno brojali 16 članova. Ta ćelija rukovodila je radom

jedn og NOO-a sa čet ir i člana i po do db or im a u po du zećima: »Bizjak«, »Rapid«, »Elektra«, »Maul«, »Paspa«i »Iskra«. U tvornici je također djelovao i jedan odborAF2-a s tri člana i dva pododbora sa sedam članova.Postojala je također i borbena grupa s dva člana. Će

lija je ukupno rukovodila radom oko 100 antifašista.Druga ćelija obuhvaćala je stolarske radnike i imala jedn og člana KP i jedan kružok od tr i člana. Sek re ta rćelije, predratni član Partije, na policiji se loše držao i

prov alio os ta lu dv ojicu članova ćelije i novog se kre ta raRajonskog komiteta. Sve troje su se dobro držali. Ćelija je obuhvaćala jedan odbor Narodne pomoći sa tričlana i tri pododbora sa devet članova; jedan NOOsa četiri člana, koji su djelovali u stolarskim poduzećima i radionicama: Patačić, Faber, Bothe, Kontić iMarković.Treća ćelija obuhvaćala je građevinske radnike. Imala je dva člana. Nitk o ni je uh ap šen. Ta je ćel ija ob uhvaćala jedan odbor Narodne pomoći od četiri pododbora i 16 članova; NOO s tri člana, jedan odbor

AFŽ-a s pet pod odb ora i 18 članova. Ć elija je o buhv aćala poduzeća Pilot i Pogod, a NOO je imao ulične podo db ore međ u ku ćanicam a. Uk upno je bilo ob uhva ćeno oko 150 antifašista.Č etvrta ćelija (tvornička) imala je tri člana i jedankružok od tri člana. Sekretar ćelije i sekretar Kotarskog odbora Narodne pomoći Josip Srbljin uhapšenna vezi. Ć elija je obuhvaćala jedan o dbor Narodne pomo ći sa četiri člana i 10 po dod bo ra , ko ji su ok upljali oko 40 članova, a djelovao je i jedan povjerenik.Postojao je također i ‘jedan odbor AFŽ-a s tri člana.Ć elija je obuhvaćala ukupn o oko 130 antifašista u

poduzećima: Kon takt , In dustr ija katran a, Ce ntroter-ma, Akumulator, Kalorifer, Diminić, Franjetić, Res,Me-Ba, Bačić, Munja i 17 pekarskih radnika.

Peta ćelija (tvornička) imala je samo jednog članaKP. Sekretar ćelije Mijo Tortić izmakao je hapšenju.Prokazao ga neki ustaški doušnik. U posljednji čassaznao je da mu policija na tragu te je otišao u partizane. Drugi se član ćelije uplašio i otišao kući uSlavoniju ne predavši nikom veze, te je tako ćelijaostala neko vrijeme bez veze. ćelija je obuhvaćala jedan odbor Narodne pomoći sa četiri člana i sedam po do db ora sa 27 članova. Ta ko đer je djelov ao i NOOs tri člana i odb or AFŽ-a s tak ođ er tri člana. Ć elija

je uk upno ob uh va ćala 145 an tif aši st a u poduzećima:Uljara, Holzner, Silk, Ivančica, Bjelajec i Novoteks iu nekoliko ulica.Šesta ćelija (tvornička) imala je jednog člana KP.

Ranije je ćelija imala četiri člana, ali su zbog provale tri članice ćelije uhapšene istog dana. četvrta(Duga) izbjegla je hapšenje, jer tog dana nije biladošla na posao. Budući da ju je policija tražila na svestrane, odlučila je otići, nakon mjesec dana strogeilegalnosti, u partizane. Ali kako su u to vrijeme sveveze bile prekinute, odlučila je otići u svoje rodno mjesto i odatle u partizane. Duga je imala brata koji jeradio u policiji i zamoli ga za pomoć, ali joj brat na sa

stanak dovodi policiju. Tom prilikom pao je i JosipSrbljin, sekretar četvrte ćelije. Na policiji se odličnudržala i nakon nekog vremena otpremljena je u logorJosip Srbljin i rajonska tehničarka, koja je uhapšena prv og dana , pu šten i su nakon dva mjeseca i otišli pa rtizane . Ć elija je obuhvaćala jeda n od bo r Narodne pomo ći sa čet ir i člana i sedam po dodb ora sa 28 članova. Ukupno jc bilo obuhvaćeno 95 antifašista u poduzećima: Gaon, Klaonica, Kožara. A. G. B. i će

šljara.Sedma ćelija (tvornička) imala je dva člana. Ranije jc bro jala tr i član a. Sekre ta r ćeli je Fran jo Fabijanić sti pio je u vezu sa svo jim susc lja nino m redarstveninstražarom, želeći od njega kupiti revolver. Prilikonkupoprodaje u nekoj gostionici upali su agenti i uhapsili Fabijanića. Kasnije je strijeljan, ne odavši nikoga. Drugi član ćelije, odmah nakon hapšenja Fabi

janića, bježi iz Zagreba, ne javlja jući se nikom. treći se uplašio i izjavio da više ne želi surađivati i

NOP-u, te je iskl jučen iz Pa rti je . Ć eliju su na šku iivoditi dva no voprim ljena člana iz kružoka. Ć elija jobuhvaćala oko 50 antifašista u poduzećima: Papirnica, Golub i Jugobates.U jesen 1942. godine ponovo je formiran Rajonski ko

mitet, ali ubrzo dolazi do nove provale i hapšenjasekretara Ivana Karlića i člana Drugog rajonskockomiteta Branka Mučnjaka, koji su 20. veljače 1943godine strijeljani na Dotrščini.

6

Zbog provale u siječnju 1943. bio je uhapšen cijelDrugi rajonski komitet, te je tek nakon tri mjesecaformiran novi. Stanje jc bilo tako loše da je u rujnu1943. novi in str uk to r povjerens tva CK KPH Ivo rinković zatražio od partizana grupu komunista koja

je imala sred iti prilike u part ijsk im organ izacijama

Zagreba.Provedeno je novo teritorijalno razgraničenje partijskih organizacija u Zagrebu, a i promjene nazivarajona. Šesti rajonski komitet obuhvatio je dio Trnjai dio Centra, a Sedmi rajonski komitet željeznicuMeđutim i dalje je bilo provala, pa su se pri većimhapšenjima na željeznici očuvane partijske ćelije ponekad povezivale s Rajonskim komitetom Trnja.U toku 1943. godine u Drugom rajonu dolazi do znatnog nedostajanja rukovodećeg kadra, lako da premaizvještaju Mjesnog komiteta KPH Zagreb, iz kolovoza 1943, na području Drugoga rajona djeluje samo

je dna ćelija od četir i člana. Rajon je po dijeljen natri terena.Prvi je teren imao jedan matični NOO koji je u po

duzećima Rapid i Elektra obuhvaćao nekoliko sim patizera.Drugi je teren obuhvaćao poduzeća: Ventilator, Ccntro-termu i Pilot. U tim je poduzećima djelovao jedan NOOkoji je okupljao 25 antifašista.Treći teren obuhvaćao je poduzeća: Uljaru, Ivančicu,Kožaru, Iskru, Bjelajec. U svakom od lih poduzeća pos to jao je po jedan NOO koji su ukup no obuhvaćali



92 anlifašisla. Iako jc na području trećega terena postojalo nekoliko NOO-a, bili su potpuno odsječeni, te je kao glavni zadat ak parti js ke org an iz ac ije posta vljeno povezivanje odsječenih odbora i proširenje radana poduzeća koja još nisu bila obuhvaćena. Uz toie partijskom rukovodstvu Drugog rajona postavljenzadatak da obuhvati razna društva npr., sportskai pjevačka na po dručju T rnja, te da lako dođe ukontakt s pristašama bivše Hrvatske seljačke stranke.U rujn u 1943. godine položaj se još više pogo ršao. Ve-

jina člano va P art ije, ako nisu bili uhap šeni, o tišla je.1 jedinice N aro dn oos lobodi lačke vo jske , lako da naDodrućju Drugoga rajona, u rujnu 1943. godine, djeluje

jed na ćeli ja od tr i člana . Na području ra jo na dje lo va la>u dva matična NOO-a i četiri ulična NOO-a, koji su jbuh va ćal i podu ze ća: Sel (j eda n NOO), Pilot (jed anMOO), a ti su odbori okupljali i simpatizere u Rapidu,ćempru i u jednom uredu Prehrane. Ostala dva NOO-alila su ulična.

7

’otkraj 1943. i u prvoj polovici 1944. komunisti su na

kućnim konferencijama« objašnjavali politički stav iiniju Partije, situaciju na fronlovima i planirali rad.

Na Še stom ra jo nu odr žano je dese t takvih kon fe recija sa 165 an tifašista . Č itavo to vrijeme ra di sevelikoj ilegalnosti i u nastojanju da se izazove manje neprijatel jskih protuudara. Usprkos tome sredini 1944. ponovo je stradao Mjesni komitet, pa tek u kolovozu 1944. formiran novi. Jako su bile ošćene i ćelije u Željezničkoj radionici i Ložionici gd

jc ost ao sam o je dan član .

Značajno je da je organizacioni sekretar MK KPZagreb bio zadužen ne samo za rad Mjesnog odbo

AFŽ-a već i za Šesti rajonski komitet, te je podruTrnja i dijela Centra svakako bilo srž ilegalne partijsaktivnosti u Zagrebu. Međutim zbog odlaska velik broja kom unis ta u part iz ane, sve je leže bilo ra d posre dst vom p arti js k ih or ga niz acija, pa jc slog a drugoj polovici 1944. osnovan Mjesni odbor JNOFu koji su ušli svi članovi Mjesnog i sekretari rajonskkomiteta. Budući da nisu sačuvani cjeloviti izvješto radu MO JNOF-a, na današnjem stupnju istražinja nije moguće pratiti organizacione promjene na dručju Trnja u to vrijeme, jer se sastav odbora, zbintenzivnog odlaženja u partizane, neprestano mijenjMeđutim komunisti djeluju u raznim antifašističkorganizacijama, i kontinuitet svih mogućih oblrada pokazuje da se otpor na Trnju nije gasio i

je sv ak im dan om bro j anti fa šis ta i aktivnih po mgača NOP-a rastao.

.eskovačka ulica, Cvjetna cesta br. 42, postolarska radionica Augusta Rumbakai sieni višekatnica takozvanih »Raketa«.ć novosagrađenom gradu pročelja su potpuno ravna — bez ukrasnih svodova ivojekakvih istaka i rupa, nema kopriva ni korova uz trošne daščane ograde.cdlastih drvarnica — bremenitih dvorišnih šupa. Na ulazu u predvrt, na oletvanim.’ralima ne piše: »Čuvaj se, oštar pas!« U neboderskom gradu nema gradskihlolubova. na prometnim avenijama, među alejama jalovog drveća, na širokimnilevarima prolaznicima dimnjačar ne donosi sreću. Među vitkim belonsko-Maklenim kućerinama ulicu nam ne pretrči zloslutna crna mačka. Točno smoin urbanističkom planu sazdali goleme silose za ljude.

152



Revolucionarni omladinski pokret na području Trnja u toku rata

1

Organizator svih akcija antifašističke omladine na po dru čju Trn ja bio je SKOJ. Organ izac ija SKOJ-aTrnja, Martinovke i željeznice potpadala je zajedno

sa skojevskim organizacijama Centra i Maksimira pod istočno ruko vods tvo grada . Kako je Trn je biogotovo potpuno radnički kvart, tako je i antifašističkiorijentiranu omladinu Trnja sačinjavala uglavnomradnička omladina, organizirana još i prije rata uklasnim sindikatima i radničkim društvima. Ustašesu stoga s velikom sumnjičavošću pristupali radničkojomladini Trnja, to više što je obveznu ustašku organizaciju za omladinu »Ustaška mladež« ta omladinarazbijala iznutra, odazivajući se sve rjeđe i s velikomnevoljkošću pozivu ustaša na radne i ostale akcije.SKOJ je bio nosilac svih akcija Komunističke partijemeđu omladinom, a kako je omladina svojom angažiranošću bila brojnija od odraslih aktivista opterećenihobitelju, nakon okupacije i proglašenja ustaške NDH

gotovo cjelokupna omladina Trnja potpuno prihvaća pozive Kom un ist ičke part ije i SKOJ-a na oru ža nu bor bu za na cionalno os lobo đe nje.I kad je letak s pozivom na ustanak »Hrvatskom narodu«, štampan u šest tisuća primjeraka, izašao izštamparije u Klaićevoj ulici 17, omladinci StjepanSkrnjug, Ivan Sikić, Ivan Sutlarić i Vilim Krznarićdijele po gradu letke.Uhvaćeni su dva dana nakon što su Nijemci napali naSSSR i kratkim postupkom pokretni prijeki sud osudio je sve te omladince — izuzev maloljetnog Krzna-rića — na smrt. Opraštajući se s majkom pri izlaskuiz sudnice Skrnjug je rekao majci: »Draga mama, oninas strijeljaju zato da uplaše ostale, da ne bi nasla-tavili borbu. Mama, nemoj plakati, jer ovo što sedanas dešava meni, sutra će stići ovu gospodu ovdje. Ne ža losti se, je r časno ginem za svoj na rod. O ovomsvemu pisat će naše knjige. Nije nam žao umrijeti,

BILJEŠKE

1E. Ivane. Nepokorena mladost, Zagreb 1961, 64.

žao nam je što umiremo prije pobjede.«1 IstodobniSkrnjug je uspio došapnuti majci gdje se nalazi skriveno oružje i kome ga treba predati. Treba istaci da

je ta grupa prva gr up a st ri je ljan ih u Zagrebu i da j pokaza la ka ko će us taše htjel i održat i red i mir usvojoj nazovi državi.Skrnjug je rođen u Krapinskim Toplicama, ali jcživio na Trnju. Kao dijete trnjanske periferije, pokazao je put kojim treba poći nepokorena mladost. Stri je ljan je istog dan a kad je i suđen (27. lip nja 1941)a poslije rata Školska ulica dobila je njegovo ime na kući gdje je živio postavljena je spomen-ploča.Već li prvi dani okupacije pokazali su skojevcimaZagreba da se treba boriti. U svibnju 1941. Narodnastudetska omladina posredstvom Vicka Raspora, Milivoja Gluhaka (Trnjanina) i Milana Borošaka traži suradnju s vrhovima studentske organizacije HSS-a al

je od bi jena , pa skojevci, boreći sc za ek onom ske interese omladine u tvornicama, na širokoj antifašističkojosnovi šire krug svojih simpatizera. To je osobitedošlo do izražaja u Željezničkoj radionici, odnosno nnjenoj Zanatskoj školi. Oko sredine 1941. postojala je

jedna skojevska grupa sastav ljen a od radn ičkih omladinaca na Radničkoj cesti. Ta jc grupa bila jezgra ukoje su se razvili novi aktivi na Sigečici, Kanalu drugdje, i svaka od tih grupa radila jc s mnogo inči

ja tiv e i od ušev ljen ja, ali s ne dovoljno opreznosti .Odmah od početka okupacije SKOJ jc trpio velike gu bitk e up ravo zbog te neop reznos ti, iako su bili poznati načini rada u ilegalnim uvjetima, propisanakonspiralivnost i opreznost u čuvanju vlastitog životaMladenačkim žarom i entuzijazmom izvršavani su

pos tav ljeni zadaci.U prvim danima okupacije među omladinom Zagrebaodjeknula je akcija krojačkog šegrta Vinka Megle, usvibnju 1941. godine. Vinko Megla, kao član Mjesnogkomiteta SKOJ-a Zagreb, svim svojim bićem posvcticse radu na organiziranju oružane borbe. Jednog danasusreo je nekoga svoga nekadašnjeg poznanika, sadaustašu, koji se hvalio kako je klao Srbe po Bosni, te pozvao Meglu da stup i u us taše. Megla je rekao da

15.



pri st aje i dogo vo rio se s tim ustašo m Pet rovićemda sc sutradan nađu u njegovom stanu. Sutradan je Megla pošao na Kanal u slan loga ustaše. Kako nijemogao nabaviti oružje, ponio je u rukavu skrivenu de

be lu že lje zn u šipku. Kad je doš ao kod ustaše , on je jo š ležao u kre vetu. Prvo m zg od no m pri likom , kojamu sc ukazala, priskočio jc krevetu i snažno udarioustašu po glavi. Udario ga je još nekoliko puta poglavi, ali nije stigao uzeti njegov pištolj, jer je nekažena privučena jaucima ustaše provirila kroz prozor.

Megla ga je još nekoliko puta snažno udario i dao seu bijeg. To je najvjerojatnije bio prvi ubijeni ustašau Zagrebu.Od radničke omladine formirano je u Zagrebu desetakudarnih grupa, od toga samo na željeznici tri. Tc sugrupe bile sastavljene od tri do četiri člana. Jedna odistaknutih omladinskih udarnih grupa bila je udarnagrupa iz Tvornice »Ventilator«, koju je predvodio mladi radnik Rudolf Kroflin. Grupa je, 7. rujna 1941, krenula u potragu za ustaškim doušnikom Ivanom Majer-holdom koji je kao predratni skojevac poznavao veliki bro j zagr eb ačkih ko m unis ta , te je pre dst av lj ao za partijsku organizaciju Zagreba veću opasnost od mnogihustaških agenata. On je na ulici prokazao sekretaraPK SKOJ-a za Hrvatsku Jožu Vlahovića, Radu Vlkovai Stjepana Bencekovića. Stjepan Benceković bio jesekretar MK SKOJ-a Zagreb i kao takav i član MKKPH Zagreb, i poslije njegova hapšenja. 22. kolovoza1941, sekretar je postao Stjepan Malek Lata. U udarnoj grupi za likvidaciju Majerholda sudjelovali su To-mo Vrabec i Josip Vidan iz Tvornice ulja. Potonji —koji danas živi u Zagrebu — priča: »Nama je 1941. po kazala neš to što nitko n ije pr ed viđ ao, naim e, dastari radnički kadrovi, koji su imali obitelji, nisu bilitoliko spremni za ulične borbe, koliko mladi. Oni sunavikli da se na sindikalnim sastancima bore za bolje plaće, bol je uvje te ra da, a 1941, ka d su do šli Nijem ci

i ustaše, došli su i novi uvjeti borbe. Trebalo je s oružjem na ulice. Za to su najspremniji bili mladi. Po

svojoj prirodi oni su bili hitriji, snalažljiviji i maštovitiji. Kad smo nas trojica. Rudo, Tomo i ja, pronašliagenta Majerholda i došli za njim na Zrinjevac gdje je še ta lo mno go m ladih , nije bi lo dje vojk e ko ja se zanama ne bi okrenula. Bili smo mladi, zgodni i elegantni. Nitko po našem izgledu i veselom ponašanju ne birekao da jurimo nekog čovjeka koji je donio smrtmnogim komunistima i rodoljubima. Bili smo svakogčasa spremni zapucali, pa i bacili bombe, koje smonosili ispod odjeće.«U nedjelju, 7. rujna ujutro Kroflin, Vidan i Vrabecugledali su Majerholda na Trgu Kulina bana (danasTrg žrtava fašizma). Pratili su ga do zatvora u Petrinjskoj ulici, a potom do kavane »Splendid« na Zri-

njevcu, gdje je na korzu bilo mnogo mladeži. RudolfKroflin, iako ga je Majerhold poznavao, sjeo je sasvojim drugovima u kavanu i predložio trojki da naMajerholdov stol bace bombu, ali to nisu smjeli učiniti bez odobrenja. Zbog loga je Kroflin poslao JosipaViđana na Trnje Blažu Mesariću,* koji se veoma obradovao što su našli izdajnika i da je ovaj put sam, budući da su ga uvijek pratili agenti, ali im je zabranioda bace bombu, kako ne bi stradali nedužni građani.»Pošto mi je Blaž rekao da ne smijemo baciti bombu

Posljednji snimak Rudolfa Kroflina

na ustaškoj policiji 1941. godine

na Majerholda, dok je u kavani 'Splendid' — prisjse Josip Vidan — saopćio mi je dalje da će našu gruzamijeniti drugom udarnom grupom, jer da smo od jutra u akciji, pa smo umorni i gladni. Odmah se to nije svidjelo. Spomenuo je grupu 'Zidara' k je već bila u pri p re m i da nas ta vi ak ciju. Bil i su mladići iz Sigečice.® Vratio sam se iz Tmja na Znjevac i rekao Kroflinu i Vrabecu da ne smije bacit i bom be i da će nas zam ijenit i dru ga udarn a g pa. To ih je , ka o i men e, po go dilo. Bil i sm o tu bolje reći očajn i, je r mi sm o ta j dan M aje rh old a

krili, pa smo ga mogli i likvidirati. Treba nas shvatitMajerholda su u Ozaljskoj ulici istog dana uvelikvidirali Arnold Horvat i Nikola Perković, a sutrad

je i V la dim ir Bakarić u Vončinino j ul ici bio obavšten od Blaža Mesarića da je udarna grupa trnjansomladine likvidirala toga najopasnijeg ustaškog ušnika.Likvidacija Majerholda predstavljala je velik udaza ustaše, te su uzvratili hapšenjem oko šezdeset oladinaca s Trešnjevke. Za odmazdu je u Rakovom toku strijeljano oko 50 talaca pa su tu stradali i istnuti partijski radnici Nikola Šakić (član KP, progšen Narodnim herojem), Nikola Babić (student agnomije, Narodni heroj). Kata Brodarić (član KP 1936), Dragica Hotko (službenik Kastnera i Ohlečlan MK SKOJ-a I i IV rajonskog komiteta), RudDomany (radnik, radi od 1940. u partijskoj tehnicMijo Mesarić (građevni radnik, član KP od 1928)ostali.«MK SKOJ-a obavijestio je udarne grupe da ne čekadirektive rukovodstva nego da sami stupaju u akciako im se ukaže pogodna prilika. To je potaknuudarne grupe s Trnja na dug niz zapaženih akciTako je, 12. rujna 1941, u Zvonimirovoj ulici udar

154



grupa sa Svetica, u kojoj je sudjelovao i mladi radnikiz Tvornice papira Adam Brumnić, napala bombamaautobus pripadnika njemačkih okupacionih snaga nauglu Zvonimirove (današnje Socijalističke revolucije)i Harambašićeve ulice. Bio je to prvi oružani napadna Nijemce u Zagrebu. Međutim grupa je nakon akcije provaljena i Adam Brumnić je uhapšen u svomstanu, mučen u zloglasnom »Sing-singu« na Ksaveru,a potom, 19. studenog, strijeljan na osnovi presude

njemačkog ratnog suda.Posve slučajno pao je u ruke ustaša i Stjepan MalekLata, član Drugoga rajonskog komiteta i član MKSKOJ-a. Njegovo hapšenje predstavljalo je nenadoknadiv gubitak za skojevsku i partijsku organizaciju Trnja.Međutim već 30. rujna 1941. udarna grupa u sastavuIvan Sibl, Lazo Vračarić i Nikola Perković, od kojihsu posljednja dvojica stanovali na Sigečici, napali sutri njemačka avijatičara koji su bili u »Union« kinu(današnji Mosor). Napad je izvršen na uglu Zvonimirove i Rusanove ulice, ali je Perković ranjen, uhvaćeni kasnije strijeljan.Partijsku direktivu da se »okupator ne smije ni na

jed nom m je st u osjećat i sigurnim« ostvar ivale su takou Zagrebu omladinske udarne grupe koje su djelovale

u teškim ilegalnim uvjetima čitavu 1941. i 1942. godinu.Udarne grupe bile su ponajviše »trojke« i rjeđe »četvorke«, a svaka je grupa imala svoga komandanta.Tri su grupe imale također svoga komandanta. U sastav udarnih grupa uzimali su se najbolji i najborbe-niji omladinci i omladinke. Pravilo je bilo da čim sekoji skojevac primi u udarnu grupu, istodobno prestaje sa svakim radom u skojevskoj organizaciji. To

je za pr av o bi la m je ra op reza , ka ko bi se u sluča juhapšenja očuvala mreža udarnih grupa i skojevskogaktiva. Unatoč zabrani, te su se veze ponekad ipakodržavale, pa je zbog toga bilo i većih padov a. Č lanoviudamih grupa imali su pištolj i bombu, kompromitirani članovi obavezno su nosili oružje, dok su ostaliomladinci nosili oružje samo u akcijama.

Stradao je i student prava Vlado Grgašević. Uhvaćeni odveden u ustaško redarstvo u Zvonimirovoj. 2, VladoGrgašević je skočio s četvrtog kata da bi, donekle izliječen, bio ipak 14. prosinca 1941. strijeljan s grupomtalaca. I Grgašević je bio Trnjanin i njegovom je smrćuskojevski pokret Tmja mnogo izgubio.

2

Navedeni prim je ri pre dst avljaju samo ma li dio akci jaomladine Tmja u borbi za nacionalno oslobođenje. Posebno su impresionirale akcije slijepih skojevaca, kojisu u jesen 1941. godine bili smješteni u Dom slijepih

1 Blaž Mcsarić jc kao sekretar Drugog rajonskog komiteta dao nalogKroflinovoj grupi da likvidira Majerholda. Međutim za Majcrlioldom jctragalo i nekoliko drugih grupa i {lanova Partije.>U toj grupi bili su Ivan Sibl. Arnold Horvat »MoSa« i Nikola Perković.Mcsarić je bio upoznat s lom grupom posredstvom Antuna Roba.4 Dragica Hotko — koja jc stanovala na Trnju — rekla jc Bebi Krajaćićulazeći u kamion koji ju jc odvezao na likvidaciju: »Ako ti uspije daostanei živa. upamti lica tih bandita koji su me mučili i tukli.«

na Radničkoj cesti 14. U domu je formirana ilegalnačetvorka slijepih skojevaca u kojoj su bili Ivan Sir,Franjo Tonković, Stanislav Sarić i Ivan Cvilindcr.

Nitko , pa čak ni os tali štićenici u domu. nije znao dali mladići bez vida tu u centru ustaške države pomažunarodnooslobodilački pokret, i to veoma uspješno.Ivan Sir, radio je kao telefonist u Hrvatskom dojav-nom uredu »Croatia«. Kad god im sc ukazala prilika,

pripad nici četvo rke dolazili su u po sjetu Siru i lom

su prilikom znali iznosili veće količine papira, indiga,matrica i štamparskih boja. Ustaše su ubrzo primijetili da nestaju veće količine štamparskog materijala,te su potkraj 1942. godine proveli istragu. Međutim,iako su pažljivo kontrolirali rad i ponašanje svih zaposlenih u »Croatiji«, važnoj agcncijskoj ustanovi zaobavještavanje naroda o »plementoj« ustaškoj politici,ni najiskusniji ustaški agenti nisu posumnjali na eru

pic u sl ije pih mla dića, koji su povrem eno dolazili u posjet svom kolegi Siru , telefonistu u dojav nom ureduA ti slijepi mladići bili su još prije rata članovi SKOJ-a.Oni su u pocijepanim odijelima i s harmonikama naleđima bez problema prolazili pored ustaških siražarana ulazu u dojavni ured. Neki od tih stražara su ih nanajgrublji način zadirkivali i zahtijevali da im sviraju,

što su oni obično i činili. Tako su prolazili pored siražara i ulazili u telefonsku centralu do Sira. Kad sudolazili do Sira, oni su, kad im se ukazala prilikaotvarali harmonike i u njihovu unutrašnjost stavljali pa ke te ciklos til-pap ira, indiga ili matrica , mater ijalkoji je bio rijedak i posebno važan za rad ilegalnihštamparija. S napunjenim harmonikama nesmetanusu prolazili kraj stražara i odnosili materijal u speci

ja lna sk ladi šta.Međutim, nakon nekog vremena ustaše su obratili

pažn ju na sli jepe mladiće, a kad jc podvornik u skladišlu primijetio slijepog telefonista Sira da u torbustavlja cijeli paket ciklostil-papira, sumnja je bila idokazana. U Dojavnom uredu i Domu za slijepe počele su istrage i saslušanja. Kao prvo, trebalo je uklo

niti materijal koji se nalazio na tavanu doma. Tajzadatak preuzeo je na sebe Stanko Sarić koji ga jcskrivečki odnio u stan svog oca, predratnog žandarai pokušao u peći zapaliti. Međutim od zapaljenih matrica počeo se dizati veliki dim te su morali ugasitivatru. Tako je velik dio materijala spašen, budućida ga ustaše nisu nikada pronašli.Ustaška istraga i ispitivanja nisu ništa otkrili. IvanSir je i dalje radio na telefonskoj centrali, a njegovatri druga uspjela su tajnim kanalima otpremiti sa\materijal u partizane. Istrage i batinjanja u policijinisu pokolebali hrabre skojevce. Kako više njegovidrugovi nisu smjeli dolaziti u centralu, Sir se povezaos telefonistom Markom Jurićem i dalje sabotirao. Jednom su prilikom njih dvojica specijalni i dobro čuvanikabl, koji je spajao telegrafisla iz Dojavnog ureda iodašiljač na Bijeničkoj cesti, vješto zapetljali međuostale provodnike s teško primjetnim kratkim spojem,tako da jc svaka veza bila onemogućena. U slučajuopasnosti slijepi skojevac je mogao jednim pokretomruke otkloniti »kvar«, i kad je kontrola prošla, bila

je veza ponovo pr ek inuta. Takva sabo taža Ivana Siranije bila nikada otkrivena. Nitko, osim pojedinih sko

jev aca , nije u toku ra ta saznao za revolucionarno dje-

155



lovanjc slijepih mladića, koji su bili dobri učenici istudenti. Nak on oslo bođe nja , ta je gru pa sl ijepih in te le ktu ala ca bila m eđu na jzas lu žnij im a za os niv anje Saveza sl ije pih Ju go slav ije . Fra njo Tonković je profesor na Fak ultetu za defektologiju, Ivan Sir je penzioner, a StankoSarić je novinar i pisac romana i eseja.Skojevci su bili osobito aktivni i u prikupljanju Narodne pomoći. Zlata Flcgo, tadašnji sekretar sveučilišnog odbora Crvenog križa, stanovala je u Tmjanskoj

30, te je na tu adresu stizao sanitetski materijal, hrana, papir i ostalo, što je zatim otpremano gerilskimgrupama oko Zagreba posredstvom Dragice Kockovići ostalih.

3

Treba ukazati na to da organizacija SKOJ-a u Zagrebunije imala do kraja 1942. istu organizacionu strukturukao partijska organizacija. Zbog specifičnosti rada,umjesto teritorijalnog principa prihvaćena je podjelarada po sektorima i to: sektor za radničku, sektor za

srednjoškolsku i sektor za studentsku omladinu. Međutim, ta struktura — barem na Trnju — nije bilakruta — i radnički, srednjoškolski i studentski omladinci često su zajedno radili, kao što su zajedno irasli pod jednakim ili vrlo sličnim uvjetima, u istimkućama i ulicama.Svaki član mjesnog skojevskog rukovodstva bio jezadužen za rad samo s jednim sektorom, a sekretarMjesnog komiteta SKOJ-a bio je i član Mjesnog komi-leta KPH, dok je u svim rajonskim komitetima KPH

jeda n od članov a bio za du že n za rad s om la din om naTodmčju svoga rajona.Sektor radničke omladine organizaciono se dijelio nakvartove. Organizacionu shemu skojevske organizacije j Zagrebu jasno nam ilustrira izvještaj koji je, 12.travnja 1942. godine, bio upućen u Pokrajinski komitetSKOJ-a za Hrvatsku (PK SKOJ-a) a govori o stanju u'.agrebačkoj skojevskoj organizaciji.»Stanje Mjesne organizacije SKOJ-a Zagreb je slijedeće: Rukovodstvo broji 3 člana, od toga 2 intelektualca i jedan radnik. Organizacija je podijeljena na trirektora i to: radnički, srednjoškolski i studentski. Rad-lički sektor podijeljen je na 7 kvartova i jedan radio-nički sektor. Ti kvarlovi povezani su u istočno i za-ladno rukovodstvo grada. Tim rukovodstvima ruko-tode članovi MK. U istočno rukovodstvo ulaze kvarlovi: Maksimir, Martinovka, Trnje, Centar i Željeznica.U zapadno spadaju Trešnjevka, Go rnja Il ica, Ciglenicai Ku slošija. Isto čno rukov ods tvo br oji 3 člana, i to

sekretari triju kvartova, a zapadno rukovodstvo broji1 člana.« Prema navedenom izvještaju radnički sek torabuhvaćao je ukupno 205 skojevaca i 107 članova Sa-ieza mlade generacije (SMG).U tom sc izvještaju navodi i pregled stanja u zagre bačko j sk ojev sk oj org an izaci ji :»Kako se vidi iz samih podataka, česti padovi, izmjenai dopuna u rukovodstvima doveli su do opadanja kvaliteta rukovodećeg kadra. Jedan dio drugova je slab u

ideološko-političkoj izgradnji, a i organizacionim spsobnostima. Gubitak starih kadrova osjeća se mnoi to najviše u radničkim kvartovima (Trešnjevka, Tnje, Kustošija). Znači, baš lamo gdje je SKOJ bmasovna organizacija omladine i to više legalna, neilegalna. U naletu reakcije padali su ti kadrovi masono, pa čak i čitava rukovodstva. Preostali dio tih karova odlazi u partizane ili pojedinačno pada u zatvotako da nam se nije nijedno rukovodstvo moglo održšest mjeseci, već svega tri do četiri mjeseca najvi

Popunjavalo se uvijek sa mlađim drugovima, koji imali manje iskustva. U tome su uglavnom i razlo jo š uv ijek ned ovol jne m as ov no st i SMG. Tam o gd je radnička omladina više grupirana (šegrtske školešegrtski domovi) imademo više uspjeha. U šegrtskodomu od 30 omladinaca, 25 ih je u SMG. U šegrtskškolama antifašističko raspoloženje je 99%, a to sevidi po tome što naučnici uopće ne posjećuju prisilustaške sastanke. Ukoliko i netko ode koji puta,

je posl ije s tv ar viceva na raču n laži koje go vore ustki doušnici o boljševicima i partizanima.

Na srednjim škola m a sta nje je sl ično. T eror ko ji vustaše preko svojih eksponenata — profesora i direkra ili preko obavještajne službe (u kojoj sudjeluju zaodređeni đaci i profesori) je sve jači. Oni prate sva p okre t naših dru gova u sa m oj šk oli, a ponek ad i vškole. Tko nije vršio radnu službu, taj se ne moupisati u viši razred. Našoj organizaciji nije uspjeobuhvatiti masovno srednjoškolsku omladinu, ali ustaškim bandit ima nije uspjelo da je uvedu.Zadnji padovi uzrokovani su uglavnom nekonspiratnim vladanjem naših drugova, a ponekad i nediscipnom. Dešava se da kad su provaljeni ne će se sknuti, ili odu kod nekog rođaka na 8 dana, a kad vrate padnu policiji u ruke. To su glavni razlozi ogronih padova u zadnje vri jeme na srednjim školamPalo je 18, a provaljeno 40. Neki od tih otišli su

part iz ane, a ne ki žive ileg alno u Zag re bu . Od 18 ksu pali, 8 je strijeljano, jer su većinom bili člano

udarnih grupa. Te provale zahvatile su i srednjošksko rukovodstvo, tako da su dvije drugarice paOstala tri člana su provaljena. Dva od njih su otiu partizane, a jedna drugarica je ostala ilegalno živju Zagrebu. Ona je ujedno i sekretar MK.«Ipak se čitave 1942. omladina bori, iako njezine udne grupe trpe velike gubitke. Iako je 5. travnja 194u borbi kod podvožnjaka, koji vodi iz Mihanovićeu Miramarsku ulicu, jedan omladinac ubijen, a dteško ranjena, već je Prvi maj proslavljen desetminnim dijeljenjem letaka u 17 sati, pri čemu je prtvornicama podijeljeno oko 600 letaka.Umjesto u ustaške vojne formacije omladina se radopredjeljuje za odlazak u part izane, pa je pojačan r

odbora koji se bavio tim poslovima.

4

Potkraj 1942. provedena je reorganizacija SKOJ-a Zagrebu. Umjesto tadašnje podjele na sektore, sk

je vsk a je or ga niz acija prilag ođe na parti js koj, pa je

156



i dovelo do jače povezanosti lih dviju organizacija.Skojevske su organizacije, naime, uslijed provala čestoimale velike gubitke zbog čega su sc gubile i veze, a

preo sta li sko jevci su se u pr ak si već u toku 1942. vezali uz partijske organizacije, pa je teško i lučiti što

je par ti jsko a što sko jevsko.Od studenog 1942. pa sve do siječnja 1945. u Zagrebuse zbog intenzivnog odlaska skojevaca u partizane ivelikih provala osjeća nedostatak iskusnih omladin

skih rukovodilaca. Radi toga se oni šalju u Zagreb soslobođenog teritorija. To je već vrijeme kad omladinamasovno radi unutar ostalih antifašističkih organizacija. Ona sudjeluje u akcijama Narodne pomoći, pohađa razne stručne tečajeve u Narodnoj zaštiti, ženskaomladina sudjeluje u organizacijama Antifašističkefronte žena. U skladu s politikom Komunističke partije o potrebi osnivanja Narodnooslobodilačke fronte,

pristupilo se u Zagrebu osniva nju Saveza mlade gen eracije, ali je zagrebačka antifašistička omladina već

bi la anga žirana u SKOJ-u ili ne kim drug im organizacijama NOP-a pa je osnivanje tih odbora teklo priličnosporo. Od veljače 1943. omladina djeluje u Ujedinjenom savezu antifašističke omladine Hrvatske (USA-OH-a).

5

Jedan od specijalnih oblika antifašističkog djelovanjaomladine bio je i u toku rata spori, usprkos zatvaranju svih antifašističkih radničkih klubova i čišćenju

preo stal ih sp ort sk ih klu bova od ko mun ista. Na Trn ju je i u toku ra ta bilo sp ort sk ih ak tivn os ti .Ubacivanjem nekih ustaških omladinaca u SK »Željezničar«, željezničari su uspjeli izbjeći sudbinu raspuš-tanja ostalih radničkih klubova u Zagrebu. Klub mijenja ime u »Prvi hrvatski željezničarski sportski klub«i glavnu riječ vodi ustaški glavešina Ivan Zdunić, ali

su članovi upravnog odbora antifašist ing. Vlado Stul-hofer,5 uprav itelj Željezničke radionice, i nešto kasnijeVinko Vrbka, član jedne od diverzantskih grupa. Uekipi koja je radila na početku okupacije VjekoslavJanić, Velimir Hesky, Zvonimir Vrabec, Branko Vuletić bili su članovi KP jo š od pri je ra ta . Pod njih ov im utj ecajem i ostali igrači opredijelili su se u toku rata za NOB. Kad rovsko i po lit ičk o pojačanje sp or tsko m klu bu pre dstav ljao je do lazak sedm orice radnik a nogometaša iz Splita, koji su morali napustiti Split zbogtalijanske okupacije, i koji su upravo u pogodnom momentu zamijenili Janića i ostale kompromitirane željezničke sportaše koji su morali bježati iz Zagreba. No usp rk os tome on i ko ji su os tali bili su ne običnohrabri. Tako su na jednu nogometnu utakmicu 1943.

igrači »Željezničara« istrčali u crvenim dresovima, opravdavajući to tim što su klubski dresovi svi poderanii da su samo takve mogli pronaći u trgovinama.Djelujući kao sportaši, antifašistički su omladinci mogli prikriveno raditi na zadacima oslobodilačkog po-

>Kod Slulhofcra su bile pohranjene i knjige izdvojene iz knjižnice .2elje-znićara. kao revolucionarne.

krela. Ipak su mnogi pali kao žrtve ustaša, ili u bor bama s ok up ator im a.Od poginulih članova »Željezničara« u toku rata trebanavesti neka imena da ostanu zabilježena i nezaboravljena. To su: Drago Balić, iz prvog odjela radioniceobješen 1945. u Vrapču; Vilim Blašković, strojobravar pogin uo u Bosni 1944; Mato Cobović, bravar , poginuokod Oborova u jesen 1944; Radivoj Fišbajn, skladištar,ubijen u Jasenovcu 1945; Viktor Fošnarie, strojobravar

u režijskom odjelu radionice, obješen 13. 11 1945; narodni heroj Janko Gredelj, ubijen 24. XII 1941; Velimir Hesky, stolar, ubijen u Lepoglavi oko sredinetravnja 1944; Eduard Hesky, radnik, ubijen u Jasenovcu; Vinko Jeđut, kvalificirani radnik, poginuo uljeto 1944. na Kalniku; Jovo Košutić, radnik montažnog odjeljenja radionice, ubijen 4. VII 1941; Ivo Kreačić, stolar, ubijen u Novoj Gradiški 1943; Josip Kubla,alatničar, ubijen u Zagrebu 1944; Ratimir Loreneinstolar, ubijen u Jasenovcu 1943; Viktor Marčelja. trgovački pomoćnik, ubijen na početku 1943; Antun Matečić, strojobravar, ubijen u Jasenovcu 1945; Ivan Malošić, strojobravar, ubijen u Jasenovcu 1945; AntunMrak, bravar, strijeljan u Rakovom potoku 1941;Gojko Pavić, službenik, ubijen 1942. od čelnika; Stje

pan Pećnik. st ro jo bravar , ub ijen u Jasen ovcu 1942Božidar Lala Perlain, službenik, poginuo 14. XII 1942Marijan Peuc, kvalificirani radnik, ubijen oko sredinetravnja 1945. u Lepoglavi; Simo Potrebić, vodoinstalater, ubijen u Zagrebu u ljeto 1941; Vlado Povrženićkovinotokar, ubijen u Jasenovcu 1943; Samuel Rendelistolar, ubijen u Zagrebu 1941; Gotfrid Ribić, bravarubijen 1941. u Jasenovcu; Ivan Ropret, bravar, poginuokod Ivanić Grada 1944; Ivan Roter, bravar, ubijen uJasenovcu 1945; Dragutin Sontaki, stolar, ubijen uStaroj Gradiški 1943; Ladislav Stritof, autoprijevoznikobješen u Remelincu 10. II 1945; Antun Tuđen, tokar poginuo kod Donje Stubice 1943. god ine; Rafael Višnjić, strojobravar, poginuo u Dubravi 1942; ZvonimirVrabec Bek, kovinotokar, ubijen 13. XI 1942. u seluSmrijeka kod Kraljevice i Branko Vuletić, radnikstrijeljan 23. VI 1941.

6

Pokušaj ustaša da djeluju posredstvom svojih društava kao što je »Sigečica«, hrvatsko kulturno, prosvjetno i glasbeno družlvo, »Dubravka«, Hrvatsko-pjevačkodružtvo i Družtvo katoličkih muževa te »Sloboda«, hrvatsko obrtničko i radničko pjevačko družlvo. nijenaišao u Trnjana na gotovo nikakav odaziv, pa se tadruštva što rat dulje traje pomalo gase. Hrvatsko pjevačko, glasbeno i prosvjetno družtvo namještenika

gradske plinare »Zora« već 1942. nije moglo prireditini jedan koncert, jer nije bilo pjevača, a to se odnosi ina željezničarsko pjevačko društvo »Sava«. Ustašenastoje podržavati razne kultove, te se na područjuTrnja forsira zaklada Ivana Peštaja, vođe HRS-a, koji

je um ro uoči ra ta i koji jc bio poznat po svojim gru bim isp ad im a prot iv klasne radn ičke org anizacijeURSSJ-a. Međutim radništvo bojkotira te sastanke ita društva.

157



Jednako lako ni osnivanje ustaških čitaonica u tvornicama nije uspijevalo radnike prisiliti da čitaju ustaške propagandističke knjige. Radnici su iz tih bi

bliote ka ug lavn om po su điva li Karla Maya i ost alu za ba vnu li te ra tu ru , a ust aške knjige vraćali nepr očita-nc. Takve su biblioteke postojale u »Cvrslnici«, Željezničkoj radionici, Tvornici čokolade »Grič« na Pilama aosnovane su i u »Jadranu«, Zagrebačkom paromlinu idrugdje.Ustaška su društva bila i »Uskok« i Hrvatski veslački

klub »Trnje«, smješteni na Veslačkoj cesti, ali za vri je m e ra ta nisu imala većeg značenja . Na lo j je lo kac iji bila sm je štena V odo privre dn a služ ba na Savi od kojesu kao žrtve fašističkog terora poginuli Petar Bjelo-

bra dić, S tj epan Cak ar ić, Iv an i Vid Ju rm an . Ivan Ksić, Jura Lolić, ing. Miroslav Oppenheim, Nikola Pejvić, Stjepan Posiljević, Josip Raženj i Valent Vid pa je d ir ekcij a za Sa vu u Ves lačko j 25 pod ig la 29. 1969. spomen-ploču.

Mislim da ovo poglavlje možemo zaključiti riječiing. Ota Žunka, sadašnjeg predsjednika SUBNORTrnje, da je bio svjedok «.. . kako je jedna generacomladinaca s Martinovke nestala dijelom u zatvorimdijelom po različitim fronlovima diljem Jugoslavij

U toku rata poginula su tri brata Posavca, svi izme18 i 24 godine. Omladina je dala golem doprislobodi koju uživamo, pa se je »... i prolilo mnokrvi mladih Trnjana dok je došla sloboda«.

Tu ispred Ilovske ulice, na mjestu gdje je hotel »Internacional«, bilo jeskladište građevnog materijala između dva rata vlasnika arh. Lava Kalde. Kodnjega jc radio poznati revolucionar Kamilo Horvalin koji je tridesetih godinastradao u SSSR-u.Vrativši se iz ruskog zarobljeništva i oktobarske revolucije, Stjepan Cerjanse također zaposlio kod Kalde. Bio je njegov skladištar. Tu su mu se rodiladva sina: Stjepan s nadimkom Puba i mlađi Željko. Otac je sinovima govoriosve najljepše o velikoj oktobarskoj revoluciji pa je Puba već u početkudrugoga svjetskog rata bio skojevac. Kako su mladići s tog dijela Tmjastasali, razumije se, odlazili su u partizane. Završio se ral za oslobođenje našezemlje, predratna su djeca postala prvoborci — nosioci Spomenice 1941. god.Sada su nastavili ljepše gradili svoj grad Zagreb u Trnju. Gdje su nekad bileove radničke kućice-potleušice — dižu se uvis neboderi.

158



Odbori Narodne pomoći, narodnooslobodilački odbori i odbori Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte na području Trnja u toku rata

i

Rukovodstvo Komunističke partije već jc prvih danaokupacije nastojalo realizirati svoju raniju ideju oformiranju širokoga antifašističkog fronta u kojem

bi bile objed in jene sve an tif aš is tički ori jenti ra ne snage, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili političku pr ipad no st . Budući da su vodstva stari h gr ađ an sk ihstranaka, zbog programa komunista o korjenitoj promjeni društvenih odnosa, odbijala svaku suradnju sKomunističkom partijom, komunisti su se okrenuli kmasama i direktno angažirali sve antifašističke snage.Taj proces bio je i na Trnju postepen, i posredstvomodbora Narodne pomoći a zatim i narodnooslobodilač-kih odbora sve veći postotak trnjanskog stanovništvauključuje se u NOP. Odbori Narodne pomoći imalisu zadatak da razvijaju revolucionarnu svijest građanai djeluju na njihovom uključivanju u antifašističku

bo rb u. Oni su prikup lja li novac, sa ni te tski , tehn ički iostali materijal za potrebe partizanskih jedinica. Je

dan od njihovih prvih zadataka, još iz međuratnogvremena kad su djelovali kao Crvena pomoć, bio je pomagan je obi te ljim a uha pš en ih ko m un ista a kasn ije pa rt izan sk ih bo raca .S vremenom su se ti odbori specijalizirali za određenuvrstu djelatnosti: za pomoć španjolskim borcima-po-vratnicima, za pomoć logorašima i zatvorenicima, teza prikupljanja narodnooslobodilačkog fonda. Sve tefunkcije odbori Narodne pomoći obavljali su savjesnoi dobro, iako su zbog neopreznosti prilikom rada i

prevelikog an gaž iran ja — ne vodeći ra čun a o konfid en-tima — mnogi članovi pali u ruke policiji i stradali ulogorima.Zagrebačka organizacija Narodne pomoći pomagala ješpanjolskim borcima u traženju stanova pri prolazu

kroz Zagreb. Tako se Pavle Vukomanović sjeća jednenoći u ljeto 1941, kad je morao prenoćiti u nekomstanu u Držićevoj ulici, ali je spao s nogu dok jctamo stigao, jer je prošao nekoliko veza.Od ljeta 1941. Zagreb je bio podiljenjen u šest kotara Narodne pomoći. Ti se kotar i nisu potpun o pokla palis partijskim rajonima što je izazivalo velike neprilike. Područje Trnja pripadalo je uglavnom Drugom

kolaru koji je imao više od 30 odbora i pododbora, itvorničkih i uličnih. Prema sačuvanim podacima odlistopada do prosinca 1941, ulični su odbori postojali

na Njivicama, Kanalu, Martinovki, Sigečici. Školskoj,Paromlinskoj i Tmjanskoj cesti, i bilo je 936 prilagača,koji su već tada davali pomoć. Konzumna zadruga željezničara — s filijalom na Trnju — pripadala jeTrećem kotaru (Medveščaku).

2

Oko sredine 1942. prvi put se i na zagrebačkom području javljaju narodnooslobodilački odbori (NOO-i).U vrijeme nastajanja bili su povezani s pojedinim

pa rt ij sk im ak tiv im a ili od borim a Narodn e pom oći, paih je teško danas i uočiti, jer su u njima djelovali isti

aktivisti. U svakom slučaju ti odbori i njihove funkci je mod ific iraju se iz mjeseca u mjesec, ali zbog ilegalnosti nikada nisu razvili sve one forme koje suimali NOO-i na oslobođenom teritoriju. Zajedničkoim je to da su osnivani odozdo i da su malo-pomalo

preuzimali mnoge zadatke, koje su ra ni je obavlja li komunisti posredstvom rajonskih komiteta i ćelija, činisc da su prvi nastali tvornički i teritorijalni NOO-i, itek kasnije da je formiran Kotarski NOO na nivouDrugog rajonskog komiteta KPH Zagreb.Budući da Narodna pomoć nestaje kao samostalnaorganizacija na početku 1943, čini sc da su se i svinjezini odbori preimenovali u NOO-e. Tako kompleksanrazvitak onemogućava detaljniju rekonstrukciju, iakose znade da su postojali najniži NOO-i, a da su više

forme bili matični NOO, kotarski NOO i Mjesni NOOZagreb, međusobno povezani samo jednim članom.To je bilo dobro za slučaj provale, ali je bilo loše kad

jc u provali st ra da o član za vezu, je r se nova vezamogla uspostaviti samo odozgo. Na pod ru čju Trn ja NOO-i su bili veom a razvijeni. LMjesnom komitetu KPH za grad Zagreb od jeseni1942. do jeseni 1943. rade kao članovi Slavko Parfan

159



Vinko Neđeral i Janko Zrinjšćak,' sva trojica povezanas Trnjem još iz međuratnog vremena. Vjerojatno oni pomaž u u prv oj re org an izac iji NOO-a na Trn ju , kadsu NOO-i preuzeli i funkciju prikupljanja Narodne pomoći.

3

Djelatnosti ilegalnih NOO-a u Trnju, odnosno njihoveakcije, još uvijek nisu dovoljno istražene. Postoje br ojn a sjećanja , ali su često nepotp una i s ve lik imvremenskim prazninama koje nije moguće popuniti, je r ne ma pisan ih dok um ena ta .Zbog loga i ne znamo zaduženja pojedinih aktivistali NOO-ima Trnja, iako je jednom anketom Socijalistički savez u Trnju prikupio 1963. imena odbornika u NOO-ima T rn ja .2 Ta j po pis donosim o abeced nim re dom, s time da će sc o NOO-u željeznice govoriti u posebn om po glav lju , a i im en a odborn ik a u poje din imtrnjanskim tvornicama spominju se u prikazu radalih tvornica u toku rala. Vjerojatno ni taj popis nije po tp un , te će njeg ov o obja vlj iv anje možda pota knuti

na daljnja istraživanja još žive aktiviste, jer samo onimogu obogatiti naše poznavanje razvoja narodne vlasti na Trnju.

U Drugo m kota rs kom NOO-u (Trnje) djelovali su prema spomenutom izvoru rađenom na osnovi sjećanjasudionika: Mijo Ban, Slavica Bašić, Milan Beneški,Dragutin Biliški, Marko Devčić, Mirko Folnović, Dragica Hotko, Slevo Jovelić, Ivan Kota, Mato Kvakan,Tomo Lepen, Feliks Lukman, Vinko Neđeral Fabi- jan, Sta nko Ostoj ić, S tjepan Pe ćevar, Pero Prp ić i August Teški. Već na prvi pogled jasno je da su tu navedena i imena onih koje su radili u odboru Narodne

pomoći, je r su stradali u vri je m e kad NOO-a ni jeni bilo. Na T rn ju su bili veom a razv ije ni te ri to ri ja ln i NOO-i,vjerojatno u funkciji matičnih NOO-a, ali možda i NOO-a.U NOO-u Trnjanska cesta radili su Jelena Č eperinko,Vjenceslav Deak, Klara Dobrin, Mijo Dvor, Franjo Hotko, Adam Jerković, Slevo Jovelić, Franciska Jurčec,Zvonko Kolman, Danica i Tomo Lepen, Anka Miku-lić, Gabro Mislović, Milica Napijalo, Stanka Novak, Matilda Pongrac, Hermina Samardžić, Nikola Šuman,Dragica Surina, Anđa Vukclija i Stanko Zelenko.U NOO-u »Kanal« rade Meho i Sofija Bašić, DragoBiliški, Janja i Pero Fajdetić, Anđela Horvat, Mijo

Jakšić, Barica i Josip Malekoci, Ivan Metelko, StevoMilošević, Marija Novosel, Pepica Santck, Anica žeželji Kalica Zupanić.U NOO-u »Sigečica« radili su Josip i Stefica Cvija,Dragica Delić, Maca Kenđel, Drago Kolić, Magda Kraljić, Jožica Lisak, Ljubica Pajalić i Ana Špoljarić.U NOO-u »Martinovka« sudjelovali su: Mijo Ban, Anai Sime Bezjak, Milan Bešenski, Marija Grgeč, AnicaHećimović, Viktor Kralj, Drago Kujek, Danica Mrav-

Spomen-ploča Ladislavu Parfantu na pročelju Kemijskkombinata na Radničkoj cesti 32

Ijević, Stjepan Papeš, Dobrila Pavičić, Barica PavlinGabrijcla Pazman, Mijo Sekula, Franjo Stančić, NikSiljevinac i Mato Zanić.U NOO-u »Vrbik« radili su: Ludmila Adžija, RezBermanec, Mato Danić, Marko Devčić, Josip Du

Anka Friščić, Vlado Grgašević, Leopold Grbac, LjubJozef, Fran Jurjević, Stanko Ostojić, Stjepan PećanRoko Regvard, Andrija Trošelj, Franjo Uroić i DraZver.U NOO-u »Trnjanski nasip« radili su u toku raTomo Bradović, Tomo Dobrilović, Marica HadelHamdija Hadžić, Apolonija Lugarić, Franjo MezdAnkica i Josip Mokosek, Marija Molnar, FranciPintar, Ivan Smolković, Stjepan Skrnjug, Nikola Si Julijana Trečić.U NOO-u »Njivice« nalazimo Mariju Aleksić, DraBlagusa, Dragicu čiča, Martina Krčmareka, MarijuMatu Kvakan, Stjepana Maleka, Vinka Neđerala, M

riju Mort, Josipa Novaka, Blaža Sekulića i Jelku Sković.U NOO-u »Kruge« radili su Andrija Bašić, Slavica šić, obitelj Glavati i Pero Prpić.U NOO-u »Savski kuti« nalazimo Branka i Luku Blkovića, Vida Jurmana, Ivu Mršića, Antuna RumbakAntuna Simeka.Sastav NOO-a, a i brojno stanje NOO-a, često su mijenjali i prilagođavali momentalnoj situaciji i po bam a. H apše nje m ili od la sk om u part iz ane ne ke gruaktivista prestao bi djelovati i čitav NOO, odnosnjegov pododbor.Prema istraživanjima Dušana Koraća, do Prvog zasdanja AVNOJ-a 26. XI 1942, djelovala su na podruDrugog rajonskog komiteta KPH četiri NOO-a ksu u svojim organizacijama okupili 781 antifašisPrvi NOO bi bio u »Ventilatoru«, sastavljen od čečlana i taj NOO imao je pododbore u tvornicama (»Paspi«). Druga partijska ćelija (stolara) imala

NOO od če ti ri čla na koj i su dje lova li i u Tvo rnici t p ij a Faber . Tre ća part ij ska će lija im ala je NOO tri člana koji su djelovali i u »Pilotu«, a imali suulične pododbore među kućanicama. Tvornička p

160



tijska ćelija imala je također NOO od tri člana kojisu djelovali među radništvom »Jadrana«, »Ivančice«,»Bjelajca« i drugdje.

4

NOO-i su proš li više reorga nizac ija i u toku 1943. i utoku 1944. godine. Prema Koraću, od rujna do stu

denog 1943. drugi KNOO sastojao se od tri člana aobuhvaćao je tri terena. Na prvom je bilo 28 uličnih NOO-a s 538 an ti fa ši st a. Drug i je te ren imao je 17 NOO-a s 420 an ti fa ši st a, ali je u kra tk om vrem en uizgubljeno stotinu aktivista i simpatizera. Treći je teren bio tvornički s više od stotinu radnika.3

Na po četku 1944. mreža ilegalnih NOO-a u Zagrebu je potp uno izgrađ ena. Postoja li su st ru čn i i na mješte -nički NOO-i u posebnom Osmom kotaru, a radničkisu NOO-i bili vezani uz pojedine kotarske NOO-e. Trnje i dio Centra nalazili su se u siječnju 1944. u Šestomkotaru i imali su četiri NOO-a, a u veljači osam. Odtoga su samo dva bila ulična, a ostali su NOO-i bilitvornički (»Katran«, »Pilot«, Tvornica papira i Klaonica), i imali su povjerenike u pojedinim tvornicama.

Željeznica je imala posebni Sedmi KNOO, i u siječnjuima jedan NOO, a u ožujku 1944. čak šest NOO-a (po po jedinim od je lim a) . Sa čuv an i izvješ ta ji govore da jeu tom kotaru »... rad veoma težak radi jakog terora,špijuna i stalnih hapšenja«. Odbori na Koturaškoj cesti pripa li su Č etvr tom KNOO-u. Ne zn a se točno ka d je fo rm iran Še sti ra jo nsk i NOO Trn je . U Koraća čitamo: »Vinko Neđeral formirao je RK KPH Trnje udrugoj polovini 1943. godine, a odmah iza toga doni je ta je odluka da se fo rm ira i NOO Trn je , ko ji je pokrivao područje između Savske ceste i Branimiroveulice, uključujući tvornice ’Penkala’, ’Union’ i ’Gaon’,a zatim se protezao Kanalom prema istoku sve doŽitnjaka. Željeznička radionica je teritorijalno spadala po d Trn je , al i je im ala svo j pos eb ni NOO. U Rajon-skom NOO Trnje radili su Stevo Jovelić, predsjednik,Slavica Bašić, Drago Biliško, Mijo Ban i Tomo Le pen . Ta j RNOO je im ao pet kota rskih NOO-a: 1. kota robuhvaćao je područje Martinovke, 2. kotar područjeTmja, 3. kotar područje Kanala, 4. kotar područjeKlaonice i, 5. kotar radionice JDŽ. Za prvi kotar bio jezadužen Drago Biliški, za drugi Slavica Bašić, za treći Mijo Ban, za četvrti Miro Kolman, za peti TomoLepen. Na području Martinovke djelovali su NOO-iu poduzeću Parnih kotlova, čiji je predsjednik bioMijo Ban, zatim Mješoviti ulični NOO s predsjednikomFranjom Stančićem, mješoviti ulični NOO s njegovimrukovodiocem Milanom Bešenskim, te napokon NOO-iu Tvornici turpija i ’Croatiji’ u kojoj je istodobnodjelovao i odbor AFŽ-a pod vodstvom Rezike Ber-

BIUESKE

1Vinko Neđeral jc prije rala bio aktivan u draSlvu »Mcditniiraia«. i utrnjanskom sportskom klubu »Trnje« te jc poznavao situaciju na Trnju.Parfant je prije rata radio u »Katranu«, a ZrinjSđak je radio među ic-ljezničarima 1u »Ventilatoru«.1Bilten općinskog odbora Socijalističkog saveza Trnje. br. 66 od 5. I 1964.>D. Korai, Narodna vlast, n. dj., 79.

manec. Drugi odbor AFŽ-a, čiji je rukovodilac bilaKlara Dobrin, djelovao jc u poduzeću 'Izolit'. Trećiulični mješoviti NOO kojim jc rukovodio VinceslavDcak i odbor omladine kojim je rukovodio DragoZvcr djelovali su tako đer na tome području.Drugi kotar Trnje obuhvaćao je I mješoviti ulični od

bor (ru ko vodi lac Stank o Zele nko, II mješov iti uličnodbor (rukovodilac Slavica Bašić Maca), Mješoviti ulični odbor u naselju Palić-Njivicc (rukovodilac Martin

Krčmarek), Mješoviti odbor Savski nasip (rukovodilacIvan Smolković), Mješoviti odbor u Karašićkoj i Sumetličkoj ulici (rukovodilac Hermina Samardžić), I od

bor AFŽ-a Trn ja nsk i zavoj (ruko vodi lac Ada Vulelija)II odbor AFŽ-a u Sprečkoj i Bosutskoj ulici (rukovodilac Franciska Jurčec), III odbor AFŽ-a u Školskojulici (rukovodilac Franciska Pintar) i IV odbor AFŽ-u naselju Palić-Njivice (rukovodilac Marijan Kvakan)Treći kotar Kanal obuhvaćao je NOO-e u poduzetima: ’Pilotu’ (rukovodilac Martin Krčmarek), ’Ventlato ru', ’K atra nu ’ (prije ’Res’), ’Selu’ (rukovodilac M

jo Jakš ić, ob ješe n od us taša). Tvorn ici pap ira (rukovodilac Božo Sorić), ’Golu bu’ (rukovod ilac Božo Sorič)’Silku’ (sada ’Jadran’, rukovodilac Anđela Horvat)’Ivančici’ (sada ’Pobjeda’, rukovodilac Marija Novosel)

’Pe runic i’ (sada ’Ch rom os’), ’Vrpci’, ’Unionu’, Penkal(rukovodilac Marija Novosel), Tvornici ulja, zatim jobuhvaćao Mješoviti odbor (rukovodilac Magda Kraljić), Ulični odbor AFŽ-a (rukovodilac Marija Novoseli Tvornici AZB (sada ’Zora ’). Č etvrti je k ota r obuhvaćao radnike gradske klaonice, a peti radionice JDŽ.«Ti podaci govore da su još potrebna velika istraživanja0 rad u NOO-a na po dručju Zagreba. Na ruko vode ćim du žn os tima u NOO-ima i RK KPHizmjenjivali su se Vojo Žegarac (1944. otišao u partzane), Tomo Lepen, Drago Biliški, Feliks Lukman, Stevo Jovelić, Pero Prpić, Mato Folnović, Marko Anić drugi.U svibnju 1944. uklopljeni su u NOO-e i odbori AFŽ-a1zato su prestali djelovati kao samostalne organizacijeStoga se u navedenom popisu aktivista prema Bitenu nalaze i mnoga ženska imena.

5

Do kolovoza 1944. NOO-i su preimenovani u odborJedinstvene narodonooslobodilačke fronte (JNOF). Uzsve dotadašnje zadatke NOO-a, odbori JNOF-a su prkupljali podatke o radu tvornica i o mjestima na ko

jim a bi ne pri ja te lj mo gao pruži ti o tp or u vr ijeme oslo bađ an ja grad a. Odb or i JNO F-a su prema tome pr ip remali preuzimanje vlasti, zadržavši i sve funkcije ranijih NOO-a. Usprkos teškim uvjetima rada, te sureorganizacije pridonijele ja čanju masovne baze trnjanski odbori uspješno su prikupljali materijalnusredstva i novac prodajom obveznica Zajma narodnogoslobođenja i od onih Tmjana koji nisu pripadalantifašističkim organizacijama, ali su bili simpatizer NOP-a.U proljeće 1945. došlo je do većih hapšenja u trnjanskim odborima. Prvog ožujka 1945. bila je uhapšena

J l Zagrebačko Trnje 16



Slavica Bašić, a zatim i Ankica Klancir, Ada Vulelija,Anka Mikulčić, Marija Golub i drugi. Usprkos ncdo-slajanju vodećih kadrova, zadaci se i dalje obavljajuuspješno.

6

Odbori Narodne pomoći, NOO-i i odbori JNOF-a imali su na Trnju m nogo zadataka. Č injenica je da su

gotovo svi radili u kontinuitetu sve do oslobođenja. Njih ov najvaž niji zadata k bilo je svaka ko pre baciv anje dobrovoljaca u partizane. Prema sjećanju FeliksaLukmana — koji je u svibnju 1944. otišao na slobodniteritorij, predavši svoje veze sekretara rajonskog komiteta Trnja Petru Prpiću Ljubi — trnjanska jeskela služila za prebacivanje Zagrepčana u partizane, pa je sto ga i mos t, izgrađen na k ra ju Trn ja nsk e ces te:i na mjestu pristajanja skele, dobio ime »Most slobo-:1c«. Prebacivanje se moralo obavljati veoma vještoi u dogovoru s NOO-ima prek o Save, pa su i ustaškedraže oko Bundeka i na Kanalu bile nekoliko putanapadnute kako bi se osigurao uspjeh akcije.

Za odlazak u partizane u 1942. jedno od zbornmjesta za kanal Zagreb-Žitnjak-Ivanja Rijeka bilo na Varaždinskoj i na Radničkoj cesti, a za kanZagreb-Remelinec — gdje je put vodio preko Sskog mosta ili skelom — zborna su mjesta bila Cvjetnoj cesti i na Vrbiku. U 1943. svaki dan u tjnu otprema dobrovoljaca u partizane obavljala drugim kanalom, i u to vrijeme zborna se mjeugovaraju izvan Trnja, jer je Trnje zbog svog centrnog položaja i udaljenosti od rubova grada (izuz

ju ga ) bilo sve nep ovoljnije za o rg aniz ir anje ilegalnizlaska iz grada. 0 odlasku u partizane uz pomželjezničara govori se u poglavlju o Željezničkradionici.

Svakako da su oslobodilački odbori radili sinhrozirano s partijskim organizacijama i pod vodstvkomunista. Sto se više bližimo kraju rata antifašističfront postajao je sve širi. U na izgled pokorengradu živio je nepokoreni duh njegovih stanovnika,se tako uz ustašku formirala i narodna vlast, k

je dje lo vala ileg alno sve do oslobođenja , ra deći u teresu NOB-a i NOP-a.

Trnjanski su bogataši Fočići svoju zemlju isparcelirali na uske jeftine potkućnice'.a gradnju radničkih kuća. Taj se predio dotadašnjega udaljenog predgrađa Tmja prozvao Fočićevim sokakom, sada Plivskom ulicom, a ub uduće bit će to sam o'.cleni okoliš uokolo nove zgrade Radne organizacije INA. Preko noći nicale suDajte do bajtice, nabrzo zbijeni lim i daske primali su nove stanare — gradilo seTrn je u vremenu između dva rata, ni grad ni selo — jedinstve no n aselje T mja na.Brišemo donedavne nazive skupnih uličica gdje su stanovali prvosjedioci: Kunst,Buretić, Pećar, Bezjak, Jurčić, Salković, Kovačić i Prebeg. Iz Like su ovamo došliMažurani, zakupili prostrano šljunčano zemljište, razdijelili ga na komadiće,

irodali gradskim radnicima na svom seobenom putu otišli još dalje u svijet.

162



Antifašistička fronta žena u Trnju u toku rata

Zahvaljujući društvu »Mladost«, žene Trnja bile suklasno osviještene. S ilegalnim radom započele sudjelovati već u drugoj polovici 1941. Apolonija Lugarić iz Školske 29, Ankica Mokosek iz Školske 36 (usvibnju 1942. morala otići u partizane) i Slavica Bašić iz Kruga 8 i kasnije Karašićke ul. uključile su seveoma intenzivno u rad Komunističke partije.Izrazito antifašističko raspoloženje žena Trnja naj

bo lje il ust ri ra Slava Ogrizović u svoj im sj ećanjim a1na sastanak u Vrbiku, u kasnu jesen 1941, koji jeorganizirao Inicijativni odbor Antifašističkog frontažena Hrvatske (AFŽ). To je bio prvi sastanak toga karaktera na tom području i tu čitamo: »Slijedeće večerigazila sam žurno prtinom i pazila da ne previdim oznaku tramvajskog stajališta. Kad sam stigla do stajališta i rasvjetnog stupa, priđe mi dosta niska žena inagovori me:

— Bo jala sam se da nećeš doći, je r ne vozi tram va j.Bilo bi nam jako žao da nisi došla. Znaš, to je prvi

pu t da netko dolaz i k nama.Začuđeno sam je pogledala i oprezno upitala:

— Im ate li šećer a? — Bi la je to njez ina lozinka. — Ma da, to sam ja tebi m or ala reći, a ti si menimorala odgovoriti da su ti potrebna jaja. Ali ja samte odmah prepoznala, pa mi to nije trebalo. Dođi,kod kuće već čekaju.U to je vrijeme već bila vrlo oštra konspiracija uradu, pa sam se sada malo nelagodno osjećala kadsmo prtinom zakrenule u tamu. Žena je veselo čavrljala, sva sretna da napokon i k njima netko dolazi.Išle smo dosta dugo naseljem malih kućica, kad je

pr ed je dn om st al a i re kla veselo: — Evo nas! Uđi!

BILJEŠKE

1S. Ogrizović, Zagreb se bori, Zagreb 1977, 65—67.

Mala kućica imala je dvije sobe i kuhinju. Uvela me jc u sp avaću sobu, gd je jc bilo ne koliko žena i trmuškarca.

— Eto, ipak je doš la! — veselo je us kliknu la, pa sobra tila meni: — Sjedni, drugarice. Ne lag odan osjećaj se povećao. Nije još bio običaj tlse svi oslovljavaju s »drugarice« i »druže«, niti da

jedni dru gim a govore ti. Osim toga, čini lo mi se dasvi ti ljudi znaju zašto sam došla.Dok smo skidale kapule i sjedale, ulazili su muškarci žene. Svi su mi srdačno i razdragano stiskali rukuSituacija je postajala sve neugodnija. U to se vrijemenije smjelo sastajati više od pet-šest ljudi, koji sumorali dolaziti u razmacima od pel-deset minuta, aovamo su stizali muškarci i žene sve u grupama. Damaćica je sjela do mene i sjala od ponosa. Sagnulasam se i tiho je upitala:

— Kad će se ovi lju di razići, da od ržim o sa st an ak — Ka ko razići? Pa jo š ih mora doći! — Tu se treb alo sa stal i samo pet-šest žena. — Znam , ali to bi bilo šte ta! Kad ne tko prvi pudolazi k nama na Vrbik, treba da prisustvuje što višeljudi, da svi čujemo što se događa i što mi moramcraditi.

— Ti si sve te lju de pozvala? — up ita la sam začuđeno — Pa na ravno! I još će ih doći. Možda neće svi ni kuću stati!I zaista, ova je soba bila pretrpana, druga soba punaa ljudi su još uvijek nadolazili. Pred kućom se čucžamor, otres anje snijega s cipela, dozivanje.Bilo je jasno da je cijeli ovaj dio Vrbika obaviješteno mom dolasku. Nije li obaviještena i policija? Jesu lsvi ovi ljudi povjerljivi? Prošla mi je tijelom nekaledena struja. Možda među tim posjetiocima ima konfidenata, a možda je došao i koji policijski agent..Sta da radim?Ljudi su se gurali da mi stisnu ruku, a meni su mozgom letjele misli: treba li da se hitno izgubim ili daodržim sastanak sa svim ovim ljudima?

16



Ocjenjivala sam situaciju: ako je policija obaviještena, onda me već čekaju negdje u zasjedi, ili će svakog časa provaliti u kuću i sve nas pohapsiti. Ako jctako, onda ne bi vrijedilo ni da odmah odem. A ako

po lic ija niš ta ne zn a, može jc sa da netk o ob av ijest it i.Trebalo je tu mogućnost razmotriti. U blizini nematelefona, jer u ovom radničkom naselju nikom nije ni

bio potreban te le fon. Pre m a tome, do najb liže g te le fo na zacijelo je dosta daleko. Znači, mogu održali sastanak i otići prije nego što stigne policija, jer i oni

moraju dovlc doći pješice. Ako bi sada naglo otišla, bilo bi to pra vo dez ert ers tv o . Osr am oti la bih ne sa m osebe, nego i rukovodstvo pokreta, i to pred ljudimakoji su stvarno sretni da je i k njima netko došao.Odlučila sam da održim sastanak. Bila sam sva napeta,koncentrirana na vrata, da vidim tko dolazi. Ipak samrekla mirno:

— Da po čne mo, dr ug ov i i dr ug ari ce.Svi se umire i počnu iz hodnika i druge sobe prilazitii zbijali se još bliže, da što bolje čuju. Tako su nas,koji smo sjedili na krevetima, gotovo zgnječili.

Počela sam govoriti. Objasnila sam ratnu i političkusituaciju, ocrtala ukratko što rade okupatori i ustaše,te što su naši neposredni zadaci u borbi protiv njih

za oslobođenje. No to nije bi lo vri je m e da se sam o li je po go vo ri , tr e ba lo jc od m ah pri je ći i na org aniz ir an je i ra d. Reklasam da treba skupljati novac za Crvenu pomoć, kojase upotrebljava za drugove po logorima, zatvorima iza njihove obitelji. Trebalo je skupljati odjeću, obuću, lijekove, hranu i za tu robu naći skladište dok sene otpremi part izanima. Trebalo je gdjekada primitina noćenje nekog ilegalca ili ranjenog druga, koji biu okršajima na ulici stradao.Kako sam objasnila koji zadatak, upitala bih:

— Tko je spre m an da se prih vati to g zadatk a?Javljali su se svi do jednoga. Savjetovali smo se iizabirali one koji će sabirati novac i stvari, odrediligdje će pohranili. Dogovarali su se tko može prihvatiti ilegalca ili ranjenika i tako smo radili brzo ikonkretno.Ljudi su bili ushićeni, a taj je ushit prelazio i namene, posve sam zaboravila na opasnost. Ipak, čimsmo sve dogovorili, digla sam se da odem.\ o l judima se činilo da jeda n sat koji sam tu pro vela nije dovoljan. Sa svih su strana pitali gotovorazočarano:

— Zar već od laziš?

Svi su se još jače natisnuli i ja sam bila formalnonepokretna. U meni se ponovo javio oprez, što im,naravno, nisam smjela pokazati.

— Tek je de ve t sa ti , a izlaz je do je danaest! — rečenetko. — Ma kako daleko stanuješ, možeš stići za jedan sat kući.

Svi su me gorljivo počeli nagovarati i moliti da jošne odem. Onda su počela padati pitanja, kao da mojodlazak uopće ne dolazi u obzir.

— Kak o je u Rusi ji? — Kad će Rus i pobijedit i? — Dru ga rice , zar ne da će ra t brz o za vr šit i?

Nisam mog la ot ići . N isam više ni htjela . Ponovo ssjela i započeli smo razgovor, a da o policiji ili moćem hapšenju više nisam ni mislila. Pitanja su dokivali iz ove i druge sobe, iz hodnika i kuhinjetada sam primijeti la da su vanjska vrata otvoreda i pred kućom stoje ljudi, koji viču:

— Glasn ije , dru gari ce, da te i mi čuj em o! — Kolik o im a p a r ti z a n a ? . . . Hoće li na m Rus i slat i oružje?. . . Hoće l i Rusi za tri mjeseca bit i pBerlinom?

Svi su žarili optimizmom i bili uvjereni da će uskoro završili. Svi su vjerovali, upravo osjećali, ćemo mi rat dobiti, da ga ne možemo izgubiti, iakovidjeli njemačku vojnu mašineriju. Pitali su:

— K ako partizani r a tu ju ? . . . K ak o su sa da po takzimi , smješteni po šu m am a? . . . Cime se h ra neTko rukovodi pa rt izan im a?. . . K ako su naoružaU meni je napetost potpuno popusti la, zaboravsam na oprez.Odjednom netko poviče:

— D ru ga ri ce , sada će b it i dese t sa li! Ako da lestanuješ, m oraš poći.

Vrijeme je tako brzo prošlo da sam se i sama začud

Odmaknuli su se, pustili da se obučem i izađem. Nesu me vrijeme svi pratili, dok ih nisam zamolila se raziđu , jer smo već blizu Savske ceste ...«Osobito je bila aktivna u radu žena Slavica Bašnazvana »Crvenkapa« i »Maca«. U njenom stanu,Karašićkoj 33a, održavao je ilegalne sastanke RKončar, i ovdje je sve do kraja rata organiziraupućivanje rodoljuba u NOB i prikupljan materii oružje za borce. To sastajalište nije nikada b

provaljeno i sl už ilo je sv ojo j svrs ti sve do os lo bo đente je 1959. odbor Saveza boraca Trnje podigao ovoj kući spomen-ploču. Na T rn ju u Dug im Pilam a 31. st an ovala je i Dr agHotko, rođena u Zagrebu 6. rujna 1914. Od 1937. b

je član SK OJ-a, a od 1939. čla n MK SKOJ-a KPUoči rata bila je član MK SKOJ-a za grad Zagrebčlan PK SKOJ-a. Iako se kao trgovačka namještenkod Kastnera i Ohlera u Ilici br. 4 više angažirala radu u rajonskom komitetu Centra, njezin i legarad nakon početka okupacije vezan je i uz prikuplnje Narodne pomoći na području Trnja, te se raloga sastaje sa Stjepanom Malekom Latom. Bila uhapšena 22. kolovoza 1941 — u vrijeme kad su ustazbog Kerestinca divljale zagrebačkim predgrađima —

posl ije 18 dana is tražnog zatv ora s tr ij e lj an a je , 11. 1941, u Rakovom potoku. Njezino ime nalazimo spomen-ploči podignutoj na ulazu u Na-Mu u Ilici 2ene Zagreba hrabro su protestirale zbog loših radni životnih uvjeta. Na tržnici, u Branimirovoj uli

p ro te sti ra lo je 23. ožujk a 1942. 8000—10.000 že na ptiv rata i protiv gladi a tu je svakako bilo i mnoTrnjanki.Sve razvijenija ilegalna djelatnost ukazala je na ptrebu proširivanja masovne baze i uključivanje švećeg broja žena u aktivnost AF2-a. Na inicijativMjesnog odbora AF2-a žene su počele osnivati odbo

po tvorn ic am a, a da za to p arti js ke or gan izac ije nini znale. Takav je slučaj bio u Paspi, tvornici baterij

164



Policijski snimak Dragice Hotko s kraja 1940. godine

Od jeseni 1942. odbori AFŽ-a osnivani su na područ ju svake part ijsk e jedinice . Potk ra j 1942. na podru č ju Drugog ra jo na bi lo je šest odbo ra i sedam po do d bo ra sa 41 člano m, a možda i više, je r su se odbo riAFŽ-a osnivali odozdo. Potkraj 1943. ukinuti su matični odbori i osnivani kotarski, i to tako da je području jednog kotara odgovaralo područje rajonskogkomiteta. Osnivač mnogih odbora u Trnju, rukovodilac rajonskog odbora AFŽ-a, zadužena za odbore u Njivica ma a za tim i pr ed sjednic a kotarsko g NOO-aodbora Trnja bila je prema sjećanju Steve Jovelića,Slavica Bašić.Posredstvom odbora AFŽ-a pronalazili su se sigurni

stanovi za ilegalce i prebacivan velik broj Zagrepčanana oslobođeno područje.Prema sjećanjima Slavice Bašić, kod skele na Savistanovala je primalja Julijana Prečec, i do veljače1945 — kad je otišla u partizane — to je bio sigurankanal za prebacivanje u Žumberak i u Zagorje, oso

bi to 1943, ka d se po pun javala 13. pro le te rs ka br igad a.Odbori AFŽ-a održavali su brojne sastanke. Sastancisu održavani u Jankovačkoj ulici kod Stanke i Ignja-

1 Bilten općinskog odbora Socijalističkog saveza Trnje.

ca Zelenka, u Tmjanskoj 60 kod Jelke Cepcrinko, nTrnjanskom zavoju kod Agneze i Nikole Lipaka, uLičkoj 32 kod Klare Dobrin, u Gackoj ulici kod Stanke Novak, na Dugim Pilama 31 kod Marije Hotko, uJankovačkoj ulici 22 kod Matilde Pongrac i u Jelas po ljsk oj 10 kod Hermine Samardž ić. Kao sastajališ tilcgalaca služio je i stan Marije Raušević Na kanalukoja je u ratu i stradala. Na radu se istakla i PaulHumek, koja je 1945. poslala prvi direktor tekstilnog poduzeća »Zora« u Rapskoj ulici. U veljači ožujku 1944. žene sudjeluju u takozvanim »kućnim po litičkim ko nferencijama« , a na ko n toga rade u sklo pu NOO-a kao članovi i ku riri . Pohađale su i razn

ilegalne tečajeve i uopće obavljale niz tehničkih poslova, osobito na prenošenju ilegalnog materijala.Mnogo žena s Trnja aktivno se uključilo u NOB i prema Bilt en u? od 15. III 1963, u NOB-u je pod oružjems područja tadašnjeg Trnja poginulo 199 žena, odtoga samo 1941. godine 58 žena. Aktivni suradnic NOP-a bil e su 242 žene, a od an ket iran ih 57 žena pri pa da lo je radn ičk oj klasi.Žene Trnja bile su osobito aktivne u teritorijalnim NOO-ima i na nj ihov a je leđ a pa da o najveći posao oko prikupljanja od jeće i obuće za pa rtizan e i pren ošen jaraznog materijala i vijesti.

16



U bivšoj Sanskoj ulici, između upravne zgrade radne organizacije INA i Ulice pro leterskih brigada, daščana st raćara pr ipremlje na za rušenje 1968. god.Iz kuće su iznijeli sav koristan namještaj, hrpu starudije prije putovanja.Poskidali prozorska okna i crvotočna vrata. Iščupali stare hrastove okvire izšuplja zida. Bila je to ipak topla i draga nam hiža. Uokolo su već srušene susjednekuće, ostale su nabacane hrpe trulih otpadaka, humak zemlje od oronule žbuke,odbačena krpena lutka bez jedne noge u blatu, islužena dječja igračka.

Svi su stanari iz Sanske ul. otišli nekamo u nepovrat. Odveli su i svog psadomočuvara, a na dojučerašnjem ognjištu ostala je predući na mjestu bivšegtoplog doma samo stara mačka.

166



Željeznička radionica i Ložionica i NOP

1

Partijska organizacija željezničara bila je već uočidrugoga svjetskog rata jedna od najjačih i najaktivni

jih u Zagrebu. Prema sj ećanju Vlade Mutak a, se kre ta ra

željezničkog partijskog rukovodstva u to vrijeme,gotovo svakodnevno kontaktiralo se s Radom Kon-čarom i Pavlom Papom Siljom, a i mjesečni doprinosCrvenoj pomoći bio je veći od doprinosa svih ostalihorganizacija u Zagrebu. U Zagrebu nije bilo ni jednedemonstracije u kojoj ne bi sudjelovali komunistiŽeljezničke radionice, a osobito je bio vrijedan njihovdoprinos pri prenošenju ilegalne štampe u raznamjesta izvan Zagreba.Komunistička organizacija željezničara bila je direktno povezana s Mjesnim komitetom a za vezu su bilizaduženi članovi MK Antun Rob i Antun Milković.Rade Končar i Pavle Pap bili su veza između rukovodstva željezničke partijske organizacije i CK KPH.Potkraj 1939. formirano je na prijedlog Pavla Papanovo partijsko rukovodstvo u kojem je Vlado MutakMrki bio politički sekretar, Janko Gredelj Tataorganizacioni sekretar, zadužen i za vojna pitanja,a članovi Karlo Korošec Brzi, zadužen za rad partijske organizacije na Direkciji željeznice i na kolodvoru Sava, Stjepan Debeljak Bil, zadužen za radu ložionici i radionici i Boško Miloš, zadužen zaomladinu.To rukovodstvo radilo je složno i jedinstveno, pa jeokupaciju zemlje dočekalo kao »jaka, dobro organizirana i za akciju potpuno spremna organizacija«, amnogi su članovi pohađali i partijski kurs na kojem

je preda va o Milut in Baltić.Željeznička partijska organizacija rukovodila je ra

dom 12 ćelija sa oko 75 do 80 članova i oko 50 do60 kandidata. Najveći broj ćelija i članova bio je uŽeljezničkoj radionici, pa je ta partijska organizacija

— ne zavisno od ra jo na — bi la nep os redn o vezana uz

BILJEŠKE

1Trnje, travanj 1979.

MK KPH. Komunisti Željezničke radionice bili mavangarda komunističkog pokreta u Zagrebu. U NOB-u

jc su djelovalo 650 radn ika, a prem a spomen-pločidvorištu Željezničke radionice (danas tvornica »JankoGredelj«) poginulo je u toku rata 157 boraca i sim pa tiz era. Iz red ova radn ika Žel jezničke radion ice izašlasu dva narodna heroja, četiri generala, 21 nosilacSpomenice 1941.' Stjepan Paljan je to iskazao u svo

jim sjećan jim a ovako: »Oko 160 lju di ugradi lo jesvoje kosti u temelje naše zajednice.« Željeznička part ijsk a orga niza ci ja da la je niz istaknutih revo lucionara kao što su: Ivan Krajačić, Dragutin SailiVlado Janić, Vinko Jeđut, Josip Culjak, VjekoslavJanić, Drago Stojaković, Antun Fmtić i ostali.Zahvaljujući takvom predratnom radu, Partija je naželjeznici imala mnogo simpatizera, te je već prvihmjeseci nakon početka okupacije primljeno u Partiju

više novih ljudi. Odmah se započelo s prikupljanjemoružja i ostalog materijala potrebnog za diverzijeFormirano je i nekoliko udarnih grupa, za koje jc uime rukovodstva bio zadužen Janko Gredelj, a djelovale su veoma uspješno. Unatoč najstrožoj konspiracijiveć prvih dana okupacije uhapšen je velik broj aktivista, budući da su funkcionari u Savezu hrvatskihželjezničara i HRS-u prokazali ustaškoj policiji svelijevo orijentirane željezničare koje su poznavali izvremena klasnih borbi prije rata. Uslijed hapšenja

pojedinih članova, u par ti jsko ruko vo dstvo željezničara u toku 1941. kooptirani Sukrija Bijedić, Alojz Bergant i Josip Radošević.Udarne su grupe bile formirane u svim odjeljenjima

Organizirani su i »express kursevi« u rukovanju oruž je m za član ove svih ćelija. Rad je bio zn atno otežan je r su nako n po četka okup ac ije sva važna mjesta usvim odjeljenjima dodijeljena pripadnicima ustaškog pok re ta a bi lo je i ub ače nih »radioničkih špi juna«Unatoč svim tim mjerama ustaških vlasti, odmah od po četka ok up ac ije pr is tupilo se orga nizirano j sabotažitako da je već u ljeto 1941. proizvodnja u Željezničkoj radionici smanjena za oko pedeset posto.

167



Partijska ćelija na Glavnom kolodvoru, nekoliko dananakon početka okupacije, počela je akciju dijeljenjemletaka njemačkim vojnim transportima. Za vrijemedok su vojnici napuštali vagone u njih su ubacivanileci. Kako su te akcije učestale, Nijemci su pojačalistražu, ali su tada leci stavljani u gusjenice tenkovakoji su se nalazili u transportu. Partijska ćelija naGlavnom kolodvoru izvela je i niz sabotaža u drugimoblicima, kao što je, npr., uništavanje materijala zaustaške uniforme, demoliranje unutrašnjosti vagona

itd. U tim akcijama posebno su se isticali LadislavMekinc, Marijan Frgačić i Blaž Kos.

Prema sjećanju Sukrije Bijedića, »Naočigled brojnih Nije maca i ust aša , nj ih ove si le i te rora , nev id lj ivaparat koji je organizirala i kojim je rukovodila Partija radio jc ilegalno. Udarne grupe, izvršavajućisvoje zadatke i vršeći razne sabotže i diverzije, smanjivale su produktivnost, slabile su obrambenu i privrednu moć okupatora i nanosile golemu materijalnui po li tičku šte tu NDH. O kupato r i njeg ov i slug e bil is u uznemireni, nesigurni i obezglavljeni.«Stjepan Paljan sjeća se da je u lipnju 1941 — kad jena željeznici bilo oko 70 članova Partije — bila pozvana radnička delegacija od 14 ljudi, te da im je

.lireklor željeznica NDH Marković u prisutnosti Voki-: a , ministra saobraćaja, rekao: »Mi smo vas pozvali,i e r znademo da ste Staljinova djeca. Maknete li prs t o m mi ćemo vas postrijeljati. Da li vam je jasno?«D a je p rij e tn ja bila ve om a re aln a pokazalo semjesec dana kasnije, kad pri bijegu iz Kerestincastradavaju Antun Mrak, član partijskog rukovodstvatoči rata, i Ivan Siftar.Međutim prijetnjama se otpor nije dao slomiti, većsu davale nove poticaje. »Pasivnim otporom, unošenjem dezorganizacije a onda i otvorenim sabotažama,Hanovi udarnih grupa i ostali napredni i rodoljubiviradnici sveli su proizvodne kapacitete Radionice i Lo-žionicc na oko 40 posto predratnih«, čitamo u zborniku »Lokomotiva 1914—1946«.Zbog loga neprijatelj poduzima neprestane i sve žešće akcije protiv komunista na željeznici. Specijalnemjere prisilile su mnoge komuniste iz Željezničkeradionice i Ložionice da se povuku u ilegalnost i da

prvo m pri likom odu u part iz ane. Zb og to ga ta da ja kooscilira članstvo u Partiji. Prema sjećanju Franje Cu-1jaka Iskrenog, potkraj 1941. u željezničkom čvoruZagreb bilo je 28 članova Partije u sedam ćelija (petu željezničkoj radionici, jedna u Ložionici i jedna naZapadnom kolodvoru »Savi«), te oko 600 aktivnih sim patiz era od koj ih su mno gi bi li pove za ni u pose bnim grupama aktivista. Sekretari ćelija u Željezničkojradionici bili su Dragutin Stojaković, Antun Mrak,Franjo Culjak, Dušan Mamula i drugi, a u Ložionici

Valent Ivić. Sekretari su se često mijenjali.Potkraj lipnja 1941. partijska organizacija Željezničkeradionice organizirala je uspješno bijeg Vinka Je-đuta iz bolnice, kamo je bio prebačen iz kerestineč-kog logora. Jeđut je redovnom vezom upućen uMoslavinu, gdje je bio jedan od istaknutih organizatora ustanka.

Ljeto i jesen 1941. protekli su u jeku velike hajke nakomuniste i njihove simpatizere na željeznici. Na po

četku srpnja 1941. uhapšen je sekretar partijskrukovodstva radionice Vlado Mutak, vjerojatno temelju pri jave ustaškog agenta Majerholda, a ubrzatim i Boško Miloš. Uhapšeni komunisti su se polici ji dobro drž ali, te ih je veći di o pušt en na s bod u, a m eđu nji m a i M utak . M eđ ut im , u stude no1941. us taš e su opk olili rad ion icu i počeli »čišćete su mnogi istaknuti komunisti morali prijeći u igalnost (Drago Stojaković, Janko Gredelj, Vilim Blković, Vjekoslav Janić, Vladimir Gruba i ostali

Mutak i Anton Frnlić pobjegli su kroz obruč poli ja ca i agenata i k ra tk o vri je m e na kon toga pre bacsu se u part izane.3 Nakon toga je sekretar radničk

pa rti js kog kom iteta bio S tj epan Deb el jak iz Ložio nia zatim Karlo Korošec, organizator i sudionik u mgim diverzijama na željezničkom čvoru. Njega je dužnosti sekretara part i jskog rukovodstva zamijenstari komunist Franjo Culjak, a nakon njegova odlasna politički rad na terenu Varaždina, za sekretdolazi Velimir Hesky. On je bio sekretar sve do svhapšenja na početku 1943. Tada je na dužnosti kretara do sredine 1943. Zvonko Kovaček. U srpn1943. na m jesto sek retar a radioničkog partijsko gkovodstva dolazi Rudolf Marušić, a potkraj 19441945. godine Pero Prpić. Te česte prom jene sekr

posljedic a su h apšen ja ili odla sk a u par tizane.Zbog velikih hapšenja potkraj 1941, radilo se u 19mnogo opreznije. Za vezu sa željezničkim komitet

b io je od MK KPH za Zag re b za du že n Lutvo Ahmtović, a poslije odlaska Ahmetovića iz Zagreba JanZrinjšćak, koji je bio zadužen i za Drugi rajonski mitet . Sekretar je Stjepan Debeljak, koji je od srpn1941. vodio pa rtij sk u organiz aciju u Ložionici, a

jo š od 1939, uz pom oć D ra gutina Sail ija i Valent a Iv iradio na učvršćenju partijske organizacije. Debeljsvakodnevno izvještava o akcijama na željeznici i Vdu Popovića, sekretara CK KPH, a prema pisanju Vdimira Fučijaša Debeljakova je ideja i uspostavljankanala za odlazak u part izane odijevanjem u željezčarske uniforme. Njegova je zamisao i dizanje u zrglavnog elektro-redukcionog transformatora na ulau glavni kolodvor s istočne strane, 21. svibnja 1942.

pro lj eće 1942. Debeljak je m ora o napusti ti Zag reb prij eći na rad u B an iju.Zbog nekoga ubačenog provokatora u ljeto 1942. novo je došlo do velikih hapšenja na željeznici. Sto

je u lipn ju 1942. fo rm ir ano no vo p a rti js ko ru kovstvo koje je imalo osam ćelija i 22 člana. Od osadeset članova Partije u Zagrebu, na željeznici se u

je čn ju 1943. na lazi u pet će li ja 35 parti ja ca , al i imnogo aktivista.

No ubrz o zat im , 15. li st opada 1943, pa rti js ku or gazaciju na željeznici zadesio je težak udarac. Pri h

šenju sekretara željezničkoga part i jskog rukovodstStjepana Globana pronađene su bil ješke s imenimaktivista. Došlo je do hapšenja oko 30 članova Parti cijeloga partijskog rukovodstva te još tridesetoriaktivista. Na poče tk u s ij ečn ja 1944. pet člano va že lje zn ičke ptijske organizacije obješeno je kod Mraclina (JosGlavaš, Mušan Zahirović, Stjepan Bujanović, JosKubla i Josip Stunković).

168



Iako jc partijska organizacija bila jako oslabljena, povećao se br oj ak tivi sta orga nizi ranih u razn im antifašističkim organizacijama i oni uspješno rješavajuzadatke koji se pred njih postavljaju.

Antun Vrabec čak i član Partije. Iako je partijska ćelija u zadruzi prestala djelovati 1941. godine nakonotpuštanja ing. Ljube Fausta s posla, namještenici zadruge ipak su pomagali NOP hranom, odjećom i sanitetskim materijalom, te ih jc nekoliko i stradalo.

2

Na inic ija tiv u part ij sk e orga niza ci je osno vani su usvim odjelima odbori Narodne pomoći i kasnije narodnooslobodilački odbori. Prikupljanje Narodne pomoći

bilo je vr lo op asno . Blaga jnici N arod ne pm oći bili sui Karlo Korošec i Ivan Siftar (član Partije od 1935.Radio je u petom odjelu, i strijeljan je u Rakovom

po toku 1941). Kasni je na lazimo na toj funk ci ji RudolfaReifa iz šestog odjela (član Partije od 1939, ubijenu Jasenovcu 1942), te Stjepana Paljana. Potkraj rujna1941. uhapše ni su, zbog prik up ljanja Narodne pomoći,

Nikola M ardjetko i jo š 14 že lje zn ičara. Od uha pšen ih je Stjep an Slibar bio osuđe n na sm rt , a os tali su se na policiji dr žali hr abro , te su pušten i zbog ne dostatkadokaza. U 1942. bilo je već mnogo željezničarskih obitelji bez hranitelja, zbog odlazaka željezničara u par

tizane. Radi toga je prikupljanje pomoći bilo veomavažno. Formiraju se brojni odbori Narodne pomoćii samo u petom odjelu Željezničke radionice (kolnici) bila su četi ri od bora , a u ljeva on ici je dan. U kolovozuili u rujnu 1942. formiran je u Plješivičkoj 13 (Du

brava) Ma tični odbor Narodn e po moći na željezn ici ukoji su ušli Vlado Berlan, Karlo Skok, Stjepan Jakop-čin. Predsjednik je bio Vinko Vrbka, koji je tada radiou Ložionici kao pregledač kola. Na prikupljanju Nar odn e po moći os ob ito se istaka oJosip Franjković iz odjela montaže lokomotiva. On je prikupljen u po moć pre dav ao Vjeko slavu Ra zd razu , akad je on bio uhapšen, povezao se s Rajkom VišnjićemRafaelom iz IV odjela (Višnjić je poginuo 1942. uDubravi). U Franjkovićevoj kući kod aerodroma (Brc-

kovljanska 7) pohranjivan je materijal koji se zatimotpremao dalje na oslobođeni teritorij. No 3. ožujka1943. bio je i Franjkov ić uhap šen i 18. trav nja otprem ljen u Staru Gradišku, zatim je u prosincu bio u Pisaro-vini zamijenjen i upućen u tehničku radionicu Jedanaestog korpusa u Podlapaču.Broj osoba koje su sudjelovale u Narodnoj pomoći povećavao se iz go dine u godinu . Prema sjećanjim aFranje Culjka u davanju Narodne pomoći sudjelovalo je 1941. godine 645 osob a, 1942. go dine 818, 1943. godine1425, a 1944. godine 3130 željezničara.Prilično pomoći dolazilo je i iz Željezničke konzumnezadruge koja se nalazila u Vrhovčevoj 11. Predsjednikzadruge bio je p artizanski simpatizer Đ uro Brlić, a

3

Odbori Narodne pomoći pretvorili su sc kasnije u NOO-e. Njihov je zadatak bio da populariziraju narodnooslobodilačku borbu, da mobiliziraju rodoljube za borbu prot iv ok upatora sabo taža ma i kočenjem radna svim radnim mjestima, da prikupljaju sanitetski ostali materijal za jedinice Narodnooslobodilačke vojske, da skrivaju kompromitirane drugove od ustaša pre ba cu ju ih u pa rtizan e. Za rukovodioce i i/vršiocakcija odmah su postavljani novi ljudi, koje ustaška po lici ja ni je poznavala , ali za ko je jc par ti jska organizacija znala da će savjesno izvršiti povjereni im zadatak. To je znatno pridonijelo tome da je hapšenj bilo sve man je i manje, a ak o je do nj ih i dolazilo, nisuimala težih posljedica za rad NOO-a u Željezničko

radionici. NOO-i u radion ic i imali su ja ku masovnu bazu, pa suunatoč svim opasnostima i teroru — kojemu su bilizloženi radnici u radionici — djelovali veoma uspješno. Prema podacima objavljenim u Bilten u općinskogodbora Socijalističkog saveza Trnje, od siječnja 1964 pos to jao je cent ra ln i NOO Željezničke radionice i posebni NOO-i u pojedinim odjelima. Iako su navedeni funkcionari odbora Narodne pomoći, treba istaknutimena onih koji su radili u odboru. To su Martin Cukerić, Velimir Hesky, Ivan Japundžić, Vinko JeđutFranjo Kolar, Zvonko Kovaček, Martin Kovačićek, Vjekoslav Kovačićek, Dušan Krist, Rudolf Marušić, VladMutak, Stjepan Paljan. U ljevaonici su se naročito istakli kao članovi NOO-a Martin i Vjekoslav Kovačićek

i Josip Greger. U putničkoj i teretnoj kolnici nalazimoDragutina Belšu, Vladu Burića, Jakoba Sinkića, MušanZahirovića, Matu Folnovića, Vladu Novosela i JosipFleischera. U tokami su djelovali kao povjerljivi aktivisti Ivan Kučanda, Pero Mađarac, Antun UdovčićVlado Povrženić, a u montaži lokomotiva Marko Bartulić, Dionis Gyory, Slavko Blašković, Ivan TkalecMišo Pavlić, Alojz Lenji. Stjepan Glavati. Drago VrčckIvan Kostanjevec. Drago Korbelja. Iz ostalih sektortreba spomenuti Tomu Salopeka, Franju Horvala. Josipa Relju itd. Ti NOO-i dali su svojim djelovanjemveliki doprinos narodnooslobodilačkoj borbi. U Ložionici bio je veoma aktivan Jurjević.

4

Skojevci Željezničke radionice u Zagrebu bili su udarna snaga Partije. Oni su pisali parole po gradskimulicama, trgali ustaške plakate, bacali letke u hodnike po jedinih zgrad a, lije pili na ljepn ice označene srpomi čekićem na tramvaje, željezničke vagone i automobilete pisali prijeteća pisma ustašama. Skojevci i antifa

16



šistička omladina prikupljali su materijalnu pomoć zaobitelji uhapšenih komunista i aktivista i sanitetskimaterijal za borce. Omladinci su vršili sabotažne akcije, te su po raznim odjelima Željezničke radionicerazrezivali transmisijsko remenje, trgali elektroinsta-lacijc i sipali pijesak u ležaje strojeva i elektromotora.Iz njihovih redova formirane su i udarne grupe, pasu akcije Janka Gredelja, Ede Kancira, Ivana Lazićai ostalih uzrokovale veliku iznemirenost i nesigurnostustaša.

Već u početku okupacije SKOJ je na željeznici izgubio pri lično člano va , pa su se u to ku 1941. p ro m ijen ila tr isekretara (Ivan Lasić, Milovan Mužević, od lipnja dorujna 1941, i Ivan Palčec). U jesen 1941. provedena jereorganizacija skojevske organizacije na željeznici pasu primljeni novi članovi i formirani aktivi, grupe itrojke u svim odjelima radionice. Sekretari grupa bilisu vezani uz Palčeca (Milovan Mužević, zadužen zatehniku, Zvonko Vrabec. Stjepan Nesek, Ivica Ilijaš,Stipe Majerović, Antun Petrišić, Marijan Peuc, EmilRužić, Edo Kancir i ostali). Sekretar organizacije SKOJ-a u ložionici bio jc Stjepan Vlahek.Od rujna 1941. do siječnja 1942. skojevska organizacijana željeznici nije bila vezana uz Mjesni komitet SKOJ-aizrada Zagreba, već uz partijsku organizaciju na željeznici koja joj je davala zadatke ometanja prometa željeznicom. Ilegalnu štampu primali su skojevci od Ivana Očaka Ice, angažiranog već uoči rata u sportskimdruštvima Trnja. U to vrijeme skojevci se okupljajui dogovaraju u Karašičkoj ulici 33a, gdje su kao podstanari stanovali Ivan Lasić i Vilim Blašković, ali ina raznim drugim mjestima. Udarna grupa EmerikaKrištofića, koji je postao skojevac oko sredine svibnja1941, i rukovodio ćelijom u kojoj su bili Drago Vrčeki Ivan Kirinić, sastajala se na Krugama 8 i na savskomnasipu. Ta je grupa (Krištofić i Vlado Kirinić) zapalila zastavu uz samu zgradu ustaškog redarstva kodosnovne škole na Školskoj cesti 1. Namjeravali suonesposobiti i veliki rezervoar s pitkom i tehničkom

vodom na Tmjanskoj cesti, pa su dio i uspjeli razvaliti, ali su se morali povući prije nego je akcija dovršena. U siječnju 1942. grupa je planirala i atentat naustaškog povjerenika u radionici Smiljanca, ali se onnije pojavio na predviđen om m jestu pa je akcija od-itođcna.4 Krištofićeva je grupa priku pljala i razni ma-icrijal za potrebe boraca. Prema Krištofićevom sjećanju. mnogo materijala dobili su od obrtnika Markovićaiz. Jankovačke 10 i Tončeka Klobučara.Potkraj siječnja 1942. skojevska organizacija željeznice povezana je uz sko je vsk o ru kovodstvo Za greb a. M arkoKomar — koji je radio u Željezničkoj obrtnoj školi — i V ik to r Fošn ar ić bi li su jo š u je se n 1941. pre bačeniu gradsku skojevsku organizaciju i oba su stradala.1

U partizane odlazi na početku 1942. velik broj skojevaca sa željeznice. U Primorsko-goranski NOP odredotišao je, 4. II 1942, Milovan Mužević (poginuo 1943.u Bosni), Zvonimir šneler (poginuo 1945. u Karlovcu),Boris Majer Marić, Josip Domjan i Miloš Mišon. Svisu, osim Majera, poginuli. Ta je grupa u toku 1941/,1942. izvela u Željezničkoj radionici nekoliko sabotaž-nih akcija a uz to je nabavljala sanitetski materijal oddra Miljenka Krausa. Otišao je i Ivan Lasić, prvi sko-

jevsk i sekre ta r na že lje zn ici na poče tk u okup acije. On

je bio čla n SK OJ-a od 1938, a od 1940. i čla n Komustičke partije. U jesen 1941. bio je uhapšen i mučIpak se izvukao te se sklonio u Split, ali je i tamo buhapšen i 13. listopada 1941. strijeljan u ŠibenikIvan Lazić, govoreći o skojevskoj organizaciji u ljezničkoj radionici, piše: »Ova skojevska organizacodgojila je i dala revoluciji niz svjetlih likova. Menjima posebno zauzima drug Lasić Ivan, koji je sočaravao svojom blagom ljudskom naravi, služio pmjerom herojstva pred klasnim neprijateljem sve

posl je dnje g tr en u tk a svog živo ta okto bra 1941. isprcijevi talijanskog okupatora u Šibeniku.«Kako bi se popunila prazna mjesta u ćelijama i trkama, u zimu 1941/42. primljeni su u SKOJ VilBlašković (otišao 1942. u NOV i poginuo u Bosni 194Mirko Jeć, Emerik Krištofić i ostali. Potaknuti pr

je ro m ubijenog Iv ana La sića, bi li su u radu vr lo tivni.U travnju 1942. Ivan Palčec postao je član MK SKO

pa sura đu je s Iv icom Kra nže lićem , a od lip n ja 194Emilom Ivancom, a viša partijska veza bili su LuAhmetović i Joža Manolić. Palčec je bio uhapšen VIII 1942. i potkraj rujna otpremljen u logor u StaGradiški* Zajedno s Palčecom bio je uhapšen i E

ard Kancir iz IV odjela, član SKOJ-a od 1940. Kan je pušt en, ali je st avljen pod st aln u pa sk u. U pro sin1942. odlazi na oslobođeni teritorij i poginuo je 19na srijemskom frontu. U partizane odlazi i ZvonimŠneler iz IV-og odjela, član SKOJ-a od 1939. Iako ma bro jn i, sk ojev ci su usp ijevali org aniz ir ati niz sabotnih akcija. One često nisu bile velike, ali su uvijdemonstrirale prisutnost skojevaca, šteta se nanosuvijek na drugom sredstvu i na drugom mjestu, pa krivci nisu mogli pronaći, niti se mogla dokazati bo taža . Iv an Sabo se p risj eća : »U uvje tim a ve oniske produktivnosti (oko 30°/o predratne) i ručne rade svih potrebnih dijelova može se sagledati štaza neprijatelja značilo onesposobiti lokomotivu, makar to bilo samo za jedan ili za nekoliko dana.«

dalje: »Skojevci su u tim akcijama učestvovali svsvojim bićem. Treba istaći onu neograničenu odanodisciplinu i požrtvovnost članova SKOJ-a.«Skojevci su bili osobito aktivni u Željezničkoj zanskoj školi. Ta je škola imala četiri razreda i osposljavala je praktičnom obukom kvalificirane tokastrojobravare i ostale radnike potrebne za normaodvijanje željezničkog saobraćaja. Prema sjećanju iStjepana Neseka, uvjeti školovanja u radionicama fizička kažnjavanja, nedjeljni rad po kazni zbog zaknjavanja na posao, kao i obavljanje teških poslou radnim brigadama (na otvorenom prostoru zimi,kotlovnici uz veliku buku i slično) sami za sebe djevali su kao teško podnosiv teret. Poslije dolaska usta

na vlast, komunistički omladinci bili su javno ozčeni i razmješteni u školskim učionicama tako da sjedili među ustaški orijentiranim omladincima. MilMužević — koji je radio i u društvu »Mladost« objasnio je svojim prijateljima Zvonimiru šnelerEduardu Kanciru i Ivici Uijašu da se mora pristuprazbijanju bojkota i tako stvoriti normalni uvjeti rad među omladinom Željezničke radionice. To uspjeli borbom za priznanje Zanatskoj željezničkškoli ranga gimnazije. Predstavku su potpisali goto

170



Spomen-muzej Tvornice željezničkih vozila »Janko Gredelj« na Trnjanske

svi učenici. Djelovalo se i na druge načine i izvanredan je uspjeh postignut uspostavljanjem drugarskogodnosa prema svakom omladincu, poštivanjem njegove ličnosti i brigom za njegove poteškoće. Tako sumnogi omladinci u školi otrgnuti od ustaškog utjecaja,te su postali antifašisti i s vremenom se aktivno uključili u borbu za oslobođenje. Neki su i poginuli (ViktorRenko, Slavko Ježić — otišao 1943. u partizane i 1944.

po ginu o na sr ijem sk om fron tu , Iv an Dom jan — 1942.stupio u NOV i 1944. poginuo u Bosni itd.). Kad jeustaški povjerenik Smiljanec poveo grupu ustaški or-

4 U listopadu 1942. KriStofić jc bio uhapien. Usprkos nedostatnim dokazima bio jc osuđen na tri godine logora, tc jc bio na prisilnom radu uStaroj CradiSci. Lepoglavi. Linzu. Poslije rala radi kao diplomirani cko-

’ Komar jc uhvaćen i strijeljan potkraj 1941. a FoSnarić jc ubijen uVrapću, u oiujku 1945.4 Palčec je radio u mlinu u Staroj Gradiici sve do kraja 1944. kad jc puStcn.7 I Dragutin Vrćck jc uoči rata radio u -Mladosti«, a skojevac jc postaou rujnu ili u listopadu 1941.

ganizirane omladine iz škole u akciju protiv srpskog življa, skojevci su djelovali tako da su sc sudionici tc akci

je zastid jeti svog po stup ka , pa su us taše gubili vezu omladinom, a ustaški omladinski list Iskra ubrzo j prestao izlaziti .Aktivnost napredne omladine i skojevaca bila je lakovelika da su ih često opominjali stariji radnici naopreznost (poslovođa Mlinarić i ostali), te se nakonLasićevog odlaska i ubistva radi znatno opreznije, iEduard Kancir u 1942. uvodi stroge mjere konspira-tivnosti. Ipak je bilo nekoliko provala i svaki put sc

bro j skojevaca sm an jio , ali su prazni redovi ubrzo pop un jeni novim članovima iz redova na pred ne antifašističke omladine.U 1942. i 1943. rukovodstvo skojevske organizacije preuzeo je Ivan Lazić, ali je i on u kolovozu 1943, po odredbi MK, otišao u partizane. Tada je sekretar postaoDragutin Vrček, koji je već potkraj 1942. bio kraćevrijeme na toj funkciji.7 Međutim zbog svakodnevnogočekivanja novih hapšenja i ustaškog terora, rad Vr-čeka je bio veoma otežan. Sedamnaestog siječnja 1944.uhapšeni su u četvrtom strojobravarskom odjelu Vrček,

171



Ivan Sabo, Stanko Brezovac, Albert Ježić, Viktor Ren-ko i Dušan Milić, Vrček jc bio osuđen na godinu danalogora, ali se Sabos uspio izvući, te je zajedno sa Stankom Brezovcem i Albcrlom Ježićem rukovodio skojev-skom organizacijom do oslobođenja. Izvršena jc pod

jela dužno st i, tc je Brezovac bio zadu že n za org an iz iranje sabotaža u montaži lokomotiva, a Ježić za ras-

pa čavan jc propag an dno g m ate ri ja la . I ta ko je usp rkosizvanredno nepovoljnim uvjetima u svakom razreduZanatske škole postojala po jedna skojevska grupa.

Na po četku 1945. u če tv rtom je ra zr ed u bi lo pet sk o jev aca, u trećem četiri , a u dru gom dva, do k se u prvo m ra zr edu istom traž io po go da n m ate rij a l za aktiviranje.Prema Sabovim sjećanjima, ustaše su uveli strahovitteror u Željezničkoj radionici u nastojanju da osiguraju minimalnu proizvodnju i popravak lokomotiva.Uvjeti za ilegalni rad bili su 1944. i 1945. vrlo teški.Međutim, dok jc na početku okupacije svaki napredniomladinac bio pod prismotrom jednog člana ustaškemladeži, u 1944. svaki je ustaški simpatizer bio izoliran i bojkotiran ne samo od skojevaca nego i od ve-Jine omladinaca. U 1944. više i nije bilo ustaške mladeži, jer se usprkos pismenim pozivima i obaveznostiomladinci više nisu odazivali ustaškim pozivima. Nisu

nc odazivali ni pozivu za noćne patrole, koje su imalekružit i Trnjem, usprkos dodatnim bonovima za ishranu. slobodnim danima od nastave i si.Danas je veoma teško i nabrojiti sve aktivnosti kojima su se bavili skojevci i napredni omladinci. Cilj jeu svakom slučaju bio postignut. Razvijala se i budila

po li tičk a sv ijes t o potrebi borb e pro tiv okupato ra anakon loga nanosila se okupatoru šteta gdje segod moglo, usporavajući i gotovo onemogućavajućinormalni rad Željezničke radionice.

Željeznička radionica s mnogobrojnim kadrom razn profi la m eta la ca post ala je za vri je m e dru go ga sv jskog rata jedno od izvorišta za proizvodnju razn bom bi i a la ta za diverziju, pri čemu treba istaći da većina tih diverzija opreza radi vršena izvan radionia u radionici se isti uspjeh postizao sabotažama.

Komunisti Željezničke radionice i Ložionice preddili su u diverzantskim i sabotažnim akcijama u Zgrebu. N ak on što CK KPH nij e us pio nab av it i oru žje za relucionarno radništvo Zagreba od komande IV armske oblasti , nabava oružja postala je prvorazredn p it anje m već prv ih dana okupacije. Diverzi je se u uvtima okupacije nisu mogle vršiti bez oružja i oružvičnih ljudi. Na željeznici su udarne grupe bile osvane već u proljeće 1941. Za njih je od partijskrukovodstva bio zadužen Janko Gredelj . U pripremaza borbu održavani su tečajevi za vršenje diverzijasabotaža i za rukovanje oružjem. Oni koji su završte tečajeve proširivali su zatim svoje znanje na ostadiverzantske grupe.

Odmah na početku okupacije Gredeljeva je grupa j

ne noći, u prisutnosti člana MK KPH Zagreb AMilkovića, otvorila vagon vojnog transporta na

padnom kolo dv oru , i uze la nekol ik o m itra ljeza, pu šaručnih bombi, municije i skrila u kanal u Zagorskulici. Pod rukovodstvom Gredelja pokrenute su i izšene mnoge diverzantske akcije u Zagrebu. Pa i nakodlaska u tehniku CK, po direktivi CK KPH, Gredsvakodnevno održava vezu sa željezničkim čvorom. Psustvuje sastancim a ćeli ja, sastaje se s vođama udarngrupa i na njih prenosi svoje iskustvo. Zbog smjelos

5

Učenici Željezničke zanatske škole u Zagrebu oko 1923. godine

172



odvažnosti, prisnosti i drugarslva Janko Gredelj je bio veom a cijen je n i omiljen me đu član ov ima Par tij ei među radnicima.Gredelj je s Ilijom Engelom Spancem i s nekom drugaricom upao, 24. XI 1941, u ustašku zasjedu u Klai-ćevoj ulici. Došlo je do borbe i Gredelj je štitio odstupnicu svojim drugovima. Pao je izrešetan mecimadesetorice ustaša. »Prišli su mu tek kada je nemoćani sav obliven krvlju potpuno klonuo. Našli su ga kako

leži u lokvi krvi, a pokraj njega dva prazna pištolja.Cim su došli do njega, razjareni krvnici počeli su gamučiti. Iako teško ranjen Janko nije progovorio ni ri

ječi«, piše u memoa rima Sukri ja Bijedić. Gredelj jeumro u Vinogradskoj bolnici, a 5. VII 1951. proglašen

je narod nim he ro jem, te je njegovo ime do bi la Željeznička radionica, u krugu tvornice podignuta mu je i

bis ta, a spom en-pločom je ob ilj ež en o i m jesto borbe.Radnici Željezničke radionice specijalizirali su se zaizradu zapaljivih bombi, načinjenih od kalijevog klo-rata, benzina i neke jake kiseline. Pomoću tih bombi,koje su djelovale nekoliko sati nakon sastavljanja, bio

je za pa ljen ve lik bro j vago na za vr ije me kre ta nja na pruz i i u Žel jez ničku ra dionicu su se često vraćalisamo sk eleti izgorjelih vagona.

Kasnije su se zapaljive boce kombinirale s nekim eks plozivom pa su se ta ko pre kidale i prug e. Jedn utakvu akciju izveo je Karlo Korošec, željeznički činovnik, oko sredine 1941. kod Brežica.*Sipanje pijeska ili željezne piljevine u ležajcve imalo je masov ne ra zm jere , i izva nr ed no ve lik usp je h u onemogućavanju neprijatelja da izvozi prirodna bogatstvanaše zemlje u H itlerovu Njem ačku.10U rujnu 1941. došao je s generalnog popravka motorod 75 KS koji je služio za pogon pilane. ElektričarAhmet Kapetanović iz drugog odjela montirao ga jetako da mu ulje nije dolazilo pa je motor morao ubrzoopet na popravak. Nakon toga Bijedić i Kolar ubacilisu u isti motor željeznu pilovinu pa je došlo do krat

kog spoja. Ustaše nikada nisu otkrili krivce te sabotaže.Uskoro zatim Vlado Grule, stolar u petom odjeljenjui komunist od 1933, daje inicijativu za uništenje tkanineza tapeciranje vagona. Udarna je grupa razrezala tkaninu, a Grule je već u srpnju 1941. otišao u partizanei 1943. poginuo je u Lici.U petom odjeljenju Dušan Krist onesposobio je u višenavrata nekoliko električnih motora i benzinske motore za vodocrpke koji su dopremljeni iz Njemačke.

• Ivan Sabo jc 1940/41. sudjelovao u Štrajku učenika Obrtne Škole, te je zbog toga morao napustiti tu Školu i upisao sc 1941/42. u 2cljcznitkuzanatsku Školu. U revolucionarni rad uključio ga jc Ivan Lazić i u pro-Iječe 1943. primljen je u SKOJ. Sve do oslobođenja Sabo jc bio i sekretar skojevske organizacije u Osmom rajonskom komitetu (željeznica).’ KoroScc jc poginuo na početku 1942. u Zagorju.11Zbog diverzije na IV odjelu sipanjem pijeska u zupčanike načli su scna listi sumnjivih joS 1941. Slavko BlaSković, Drago Stojaković, JankoGredelj i MiloS Božo, te su sc svi — osim MiloSa — pravodobno skloniliu ilegalnost. Obavijest o pripremanju hapSenja primili su od IvanaKrajačića, koji je nakon povratka iz Španjolske radio u Zagrebu.11 Franjo Kolar je radio u drugom odjelu. Bio je uhapScn 7. III 1943, kaosekretar ćelije, te je poslije mučenja ubijen u Maksimiru.

Stjepan Debeljak Bil pred Ložionicom zagrebačkog kolodvora četrdesetih godina (sjedi na lokomotivi n bijelom

Kolar i Krist uništili su u rujnu 1941. i veliku pilu zarezanje drva na pilani. Bijedić i Franjo Kolar onesposobili su u trećem od jelje nju nekoliko par nih čekića.Prema sjećanju Sukrijc Bijedića Crnog, u Željezničkoj je radionici bilo nekoliko udarnih grupa a svaka

je imala Iri do pet član ova i svi su bili u tečajevim aosposobljeni za razne akcije. Tečaj za obuku oružjem bio je orga nizi ran u Bednjan skoj ulici, a tečaj za dive rzije održan je kod Vlade Mutaka u Pazinskoj uliciUdarne su grupe napadale i uslaške provokatore. Udarna grupa Franje Kolara, Slavka Glavatija, Mate Matkovića i Sukrije Bijedića pokušala je više puta likvidirati ustašu Orsaga. Nisu uspjeli, ali su zato kodigrališta na Miramarskoj cesti ubili jednog NijemcaJedna od najvećih diverzija, koju su izvršili željezničari, bila je svakako miniranje glavnog elektro-reduk-

cionog transformatora na ulazu u Željezničku stanicus istočne strane. Ta je diverzija izvršena 21. svibnja1942. Akciju je dugo pripre ma o željeznički komitetizvršili su je sekretar partijske ćelije u Ložionici Alek-sa Dragosavac, te komunisti Ivan Kranjčević i SadikSadiković. Nakon tc diverzije — izvedene s 12 kg eks ploziva i s du pl ikatom kl juča tr ansform atora koji jeizrad io Valent Ivić — čitav je željeznički čvor bio 1sati bez električne struje. Nakon diverzije izvršioci

173



su upućeni u partizane, ali su pali u ruke ustaškojzasjedi, te su Dragosavac i Sadiković strijeljani, aKranjčević upućen u logor. Ta je diverzija uzrokovalahapšenje 58 aktivista na željeznici, i mnogi su se morali povući u ilegalnost i prijeći na slobodni teritorij(Ivić, Novak, Veseli, Debeljak Bil i ostali). Željeznički je komitet planirao i uništenje Gradske plinare,ali se od loga odustalo kako ne bi stradala djeca uobližnjem dječjem domu.Te je godine uništen u ljevaonici jedan granik. Ustaše

su odmah uhapsili nekoliko radnika, među njima ikomunista Matu Bistričevića koji je stradao u logoru.U ljevaonici su uništavani razni modeli (kalupi), a pr il ik om lij evanja mes inga ubaciv an o je že lje zo i obratno, i tako stvarani neupotrebljivi dijelovi.Ustaške su vlasti nastojale umanjiti sabotaže infiltriran jem svojih agenata, ali su oni veoma brzo razo tkriveni i sabotaže su i dalje izvođene s još većim intenzitetom. Sve je to dovelo do toga da je produkcijaradionice u 1943. bila svega 30 do 40 posto od predratnih kapaciteta, a potkraj 1944. i na početku 1945,kad je znatno porastao broj diverzija partizanskih je-Jinica, i kad jc u radionici forsirana proizvodnja i po prav ak jo š i m an je . Mjese čno je popra v lj ano svega

četiri do pet lokomotiva, 30 putničkih i 70 teretnihragona. Osim niza sabotaža, padu produkcije pridonosile su i česte uzbune zbog opasnosti od zračnihnapada, jer se radnici nakon završetka uzbune nam jerno ni su žu ri li na sv oja ra dna m je st a , a ve om a često>e nisu uopće ni vraćali.Potkraj svibnja 1944. na Glavnom kolodvoru izvršena je di verzija i s tr adalo je nek oliko nje m ačk ih vojn ik a,» 16. kolovoza na istoj lokaciji min iran je vo jni trans-nortni vlak i tom prilikom ranjeno nekoliko njemačkihlojnika i ustaša. Nekoliko dana kasnije, 23. kolovoza, ponovo je na Glavn om kolo dv oru m in ir an vojn i tr an s po rtni vlak , a 4. li stopada eksp lo dir ao je pakle ni st ro jna željezničkom nasipu u Branimirovoj ulici. Eksplozijom u Željezničkoj radionici, 2. rujna 1944, uništeno je šest kov in olo karskih st ro je va.1 u slijedećoj godini željezničari nasta vljaju s uspješnim diverzijama. Tako je, 12. veljače 1945, na željezničkom nasipu kod Savske ceste uništena jedna lokomotiva, a 19. veljače takva je akcija ponovljena. Navedene ak cije željez ni čara odno se se sa m o na on ena području Trnja ili u njegovoj neposrednoj blizini. Međutim, željezničari su izvršili još niz uspješnihakcija u ostalim dijelovima grada, a osobito na ostalim kolodvorima.

9

Željezničari su osobito velik prilog NOP-u dali organiziranjem pre ba civa nja Zagrepčana antifašista i komunista na oslobođeni teritorij.Područje Trnja bilo je geto omeđeno sa sjevera željezničkog prugom, sa zapada zatvoreno Savskom cestom, a na istoku Heinzelovom ulicom, dok ga je na

ju gu zatv ara la Sava. Na njeg ov im pri la zim a (dva po dvožnjaka, jedan pothodnik i jedan željezni most preko

pruge ) postavljene su st ra že , koje su pro vje ra vale izi ulaz na to područje. Pa iako Trnje nije imalo dirtan izlaz iz grada, upravo je Trnje — odnosno njegostanovnici i radnici — najviše pridonijelo sigurnotpremi Zagrepčana na oslobođeni teritorij i njihovouključivanju u NOB.

Naime, ubrz o nakon početk a okupacije gra d je okružen višestrukim obručem kontrolnih punktova bunkera uz st ro gu kontrolu sa obra ća jn ic a, pa je pnik bio izložen učestalim kontrolama. U vlaku je ta

đer postojala kontrola, ali je kontrola željeznič bi la m anje st ro ga, pog otov o ako su bi li u že ljez ničskim uniformama.

Prema sjećanju Antuna Bibera, koji je za vrijeme r bi o neko vri je m e veza iz m eđ u MK KPH Za greb i os bo đen og te ri to ri ja , sve do po lovice 1942. od lazak part iz ane bio je ova ka v: »Jed an (način, dodata k MK je bi o ta j št o bi dru g dobio k rivotv ore nu pro pusni legitimaciju, normalno kupio kartu i sjeo u putničvlak. Dobio bi upute gdje će se javiti i lozinku, ili ga otpratio kurir. Kao 'javke' radili su najrazličiljudi. Bili su to seljaci, radnici, penzioneri, domaćiLozinka je bila znak raspoznavanja, jer nisu uviišli isti kuriri. A lozinke su bile vrlo različite i če

su mijenjane. Na taj je način otišao u partizane i Vdimir Bakarić.. . Drugi način bio je kompliciranUgroženi drug dobio bi od željezničara uniformu samo dio uniforme. Gdjekad samo s taru kapu. . . Tidrugovi, noseći dnevnik, putovali kao ložači, koččari, mehaničari i slično. Prije odlaska morali su pam ti ti gdje im je ra d na je din ic a, gd je se sa da v ra ću bazu itd. Naravno da su morali naučiti bar najosnonije podatke o poslu, na kojem su navodni bili . . . laj način, noseći dnevnik, otišao je kao ložač u pazane i Leo Mates.Treći način odlaska u partizane vlakom organizirali željezničari. Oni su imali vezu u Novskoj, Moravicai još nekim stanicama. Kad bi bilo potrebno da Zagreba ode veća grupa od 20 do 30 ljudi, ili da

poša lje veća količin a m ate ri ja la , naši že ljez niča ri javil i vez i u Nov skoj ili ne kom dru gom m je stu, pokvare m osn u vag u i zatraže po pra vak, pošto su popra vke vrš il i iskl ju čivo ljud i iz za grebačke Željničke radionice. U dogovoru s Mjesnim komitetovagon s materijalom za popravak vage prikopčao bikompoziciji određenog dana kad je trebalo da se

p re m i ko ja ve ća gru pa. To odaši ljan je je dobro fucioniralo i rijetko kada b i došlo do nes po razu m a.. Prema sjećanju Franje Sontakija, oko sredine 194upućen je u partizane vagon pun ljudi za koje je p

pusn ic e pis ala tr ešnje vačk a ra dnic a Šte fica Ba rić. su sre tno stigli na odredište.

Dušan Krist, koji je stanovao u Jošavskoj ulici 9 bio zad uže n za ra sp ača vanje p art ij ske št am pe na nju, s jeća se da se prebacivalo u partizane putnnalozima koje su već žigosane dobivali od zamjenišefa alatnice ing. Petra Segvića. Taj inženjer zaposse u alatnici u svibnju 1941. nakon što su ga u NovoSadu otpustili Mađari. Bio je partijski vezan s inBorisom Prikrilom i Ivanom Očakom, te je Bijedidavao putne naloge koji su za željezničare imali v

je dnost pu tn e kart e . Ta ko je bio pre bačen u p a

174



zane i Vojo Hofšteter koji je poginuo 1943. u Slavoniji. Osim Bijedića, na prebacivanju ilegalaca u partizane radio je i Marko Bratunić, radnik, koji jc stanovao u Jarunu 29 i u čijoj kući su ilegalci nalazili kratak predah na dugom putu u partizane.Zvonko Kovaček iz ljevaonice bio jc zadužen za prebacivanje ilegalaca iz Zagreba pomoću teretnih vagona.On je na tom poslu radio sve do hapšenja. Otpremljen

je u S ta ni Gradi šku, te se ondje utopio 1944. pr iliko m

pok ušaja bij ega.Uz željezničke legitimacije se iz Zagreba ne samo izlazilo već i ulazilo. Dr Josip Hrnčcvić, tada sekretarOblasnog komiteta KPH za Zagrebačku oblast, ušao

jc u kolovozu 1943. u Zagreb s legi tim ac ijo m »H rvatskih državnih željeznica« pod imenom Matije Sarče-vića, željezničkog kontrolora.

7

Od raznih ostalih aktivnosti željezničara i radnika Željezničke radionice treba spomenuti još neke, jer suod izvanrednog značenja za NOP.

Prema sjećanjima Mihajla Pavlića, koji je već 1939. bio u part ijsk oj ćel ij i s Ja nkom Grede lje m i SavomZlatićem i još u ljeto 1941. završio diverzantski kurs u pr ost ori ja m a že ljezn ičke menze u Palmotićevo j ulici,kanali za odlazak u partizane uspostavljeni su i prekoBorčeca i preko Sopnice. U Borčec su otpremani iakumulatori, napunjeni za partizane u Željezničkojradionici, jer je proizvodnja akumulatora u Paspinojtvornici stavljena pod najstrožu kontrolu.Istim putem otpreman je i sanitetski materijal nabavljan u Domu zdravlja željezničara u Petrinjskoj ulici.Ing. Petar Segvić sjeća se da su po nacrtu kirurga draIgora Gasparinija u alatnici Željezničke radionice rađene i igle za proboj kostiju kojima se vršila eksten-

zija. Do kraja 1942. poslovođa Kralj je s većim brojemradnika uspio izraditi ilegalno više od stotinu takvihigala od mješavine kroma i nikla, koje su zatim Sego-vić i Gasparini15 otprem ali na oslobođeni te ritorij.Željezničari komunisti bili su informirani o svemu štose događa na željezničkom čvoru u Zagrebu. Premasjećanju ing. Borisa Prikrila, u lipnju 1941. Ivan Očak,koji je tada radio u drugom odjelu, osnovao je grupuu kojoj su bili Petar Segvić Pjer, Franjo DominkoCezar i Dušan Doder. Ta je grupa prikupljala podatke o kretanju transporta, o popravcima lokomotiva ivagona, o mjerama za isporuke, o izgradnji okloplje-nih vagona, o okružnicama ministarstva, o personalnim promjenama, o mjerama protiv sabotaže i ostalom.Grupa je izrađivala i krivotvorene dokumente za ile-

galce. Nakon što je Očak otišao u partizane, vezu je preuzeo Fra njo Cu ljak Crni, a kad je 1942. godinei Culjak otišao u NOV zamijenio ga je Cezar.

11 A. Biber, Zagrepčani odlaze u partizane. Zbornik 40 godina, 7, Beograd1961, 25.n Dr Gasparini oklijevao jc s odlaskom u partizane. UhapScn je, otpremljen u Jasenovac i ubijen.

Drago Stojaković prisjeća sc da je i Ivan Krajačićnakon povratka iz Španjolske, uzeo iz Željezničke radionice nekoliko najpovjerljivijih ljudi radi rada obavještajnoj službi. Na lom su poslu tada angažiranAnte Lazić, Jovica Vukclić, Slevica Košulić i SlavkBlašković i oni su bili preteče one druge grupe kojradi do oslobođenja.Željezničari ne bi imali toliko uspjeha da nisu ima

bro jne poma gače i saučesnike, koji nisu bili pa rt ijs korganizirani ali su bili antifašisli. Tako su Ivo i AnkicHećimović s Jukom Asančajićem vodili na Trnjansko11 konačište željezničara. Bilo je posve neupadljiveda u konačište dolaze brojni željezničari, pa se lo korislilo za održavanje partijskih sastanaka, a tu navraći Lutvo Ahmetović. Asančajić kasnije odlazi u partizanii gine, a H ećimović — iako neko v rijeme uh apšen - pom aže ku ririm a sve do kra ja rata .Iako je smrtna kazna danonoćno visjela nad glavonsvakog komunista, svakog simpatizera i svakog aktvista NOP-a u Trnju, iz dana u dan NOP je imao sv<više pristaša a neprijatelj se osjećao sve nesigurnijini sve ugroženijim.

8

Djelovanje komunista, skojevaca i antifašista po odjelima Željezničke radionice bilo je veoma značajno zuspjeh NOP-a, ali još uvijek nije dovoljno istraženo

Iz Prvog odjela Željezničke radionice (administracija pogin ulo je sedam dru gova, od ko jih u logoru dva, dosu tri obješena u Vrapču, uoči samog oslobođenj(Drago Balić i Josip Fošnarić).

Iz Drugog od jela (alatnice) poginulo je 15 drugova. 0loga šest u logorima. Od 180 zaposlenih u tome odjel60 ih je sudjelovalo u NOR-u, a iz rata se mnogi nisi

vratili. Radnici odjela bili su izrazito antifašističkraspoloženi. Prema sjećanju Matije Matkovića. neposredno nakon ulaska Nijemaca u Zagreb sasla'i su siu nekoj tavanskoj sobici ispod Podvožnjaka (Bijedćev stan): Janko Gredelj, Slavko Glavati, Nikola Vodo pija Krampu s, Dušan Kris t i Ahmct Ka petanovićformirali udarnu grupu. Prva akcija Bijedića i Makovića u srpnju 1941. bilo je oštećenje elektromotorkoji je davao struju strojevima. Zabili su nabijač nankeru i kad je Mato Milić ukopčao motor nastao jkratki spoj i razbuktala sc vatra. Lokomotive su oštećivali ubacivanjem komada željeza u zupčanike prenosnike. U Glavatijevoj grupi radio je i Josip Paljankoji je 1928—1932. izučio zanat u Zanatskoj željezničkoj školi. On je već prije rata prikupljao Crvenu po

moć za obitelji španjolskih boraca, i prenosio naprednu štampu u Podravinu, povezan sa Vojislavom Kučekovićem u Mučnoj Rijeci i Karlom Surbekom u Sokolovcu. Za naprednu štampu i knjižnicu bio je do travnja 1941. u tome odjelu zadužen i Ivan Očak.U studenom 1941. došlo je u Drugom odjelu do velikilhapšenja. Bili su uhapšeni i Matija Matković i MiškePlepenić zbog dijeljenja letaka. Matković je na Trgu

N (danas Trg žr tava fašiz ma) bio suočen sa Stjepanom

17



ma Vajganda i Stjepana Malarića — istaknutih boracaza radnička prava — pa su bili vješti borci. MartinKovačićek je unosio u radionicu ilegalni materijal iu proljeće 1942. postao kandidat Partije. U odjelu jcformiran i NOO, a članovi su se sastajali u Kovačićc-kovom stanu, u Kupskoj 21, ili u stanu VjekoslavaKovačićeka, u Glinskoj 10. U prvoj polovici 1944. Martin Kovačićek je postao član Partije, istodobno kad iDominik Uroić, te je uključen u ćeliju Rudolfa Maru-šića i Vjekoslava Dorčića. Razvili su se razni obliciilegalne aktivnosti, a osobito prebacivanje oružja izdomobranskog magazina na slobodni teritorij uz pomoć Ivana Cara, modelstolara. Prema Kovačićekovimsjećanjima, ta je ćelija uspješno radila do 1945. i 1946.

je Kovačićek postao se kreta r os novn e part ij ske or ga nizacije u ljevaonici.

Iz Sedmog odjela (stovarišta) poginula su tri radnikau partizanima a dva u Jasenovcu. Među prvima suStjepan Haramina (u NOV-u od 1942), Mušan Zahirović(skojevac od 1926) i Milan Hacek, a u drugoj skupiniRadivoj Fišbajn i Adam Ivanuša.0 stradalim radnicima Lo žion ice nemamo podataka.Međutim miniranje transformatora izveli su radniciLožionice na inicijativu Stjepana Debeljaka Bila. Na

kon te diverzije, u Ložionici je uhapšen velik broj radnika, ali je grupa Blaža Granatira ostala netaknuta.Uspostavljena je veza s Nikolom Korakom, FranjomBurićem, Mišom Jurjevićem i Zagorskim, a na Trnjanskom zavoju 30, u Granatirovom stanu, održavaju se

part ij ski sa stan ci sve do ru jn a 1943, kad je do šlo dovelike provale u partijsku organizaciju Ložionice. U

hapšeni su Iverić, ing. Knežević i Zagorski. Da bi iz bjegao mu čen ja, Zagorski sc ubio skočivši s petogkata. Sekretar partijske ćelije za strojovođe i lo/ačc

bio jc u to vrije me Pero Sm ut, a na po četk u 1944. onvodi i NOO.U siječnju 1945. ponovo dolazi do novih hapšenja. U-hapšeni su Mihajlo Jurjcvić, Stjepan Vuglck, Pctričić,Zovko, Sever, Novak i ostali, tc su Korak, Smut i Gra-nalir prešli u ilegalnost, a uskoro zatim preko Ivanje

Rijeke na slobodni teritorij. Sve partijske dužnostiu Ložionici preuzeo je Franjo Burić koji nije bio kom pro m it ir an i da lje je us pješn o radio do oslobođenja.Sabotažnih akcija u Ložionici bilo jc u toku čitavograta. Obično je zanemarivano čišćenje lokomotiva pasu imale slabu vučnu sposobnost, a često su kotlovečak zabetonirali kamencem, pa su lokomotive ostajalena otvorenoj pruzi.Ovdje navedena zbivanja donesena su prema sjećanjima boraca i sudionika NOP-a u Željezničkoj radionicii Ložionici. Sjećanja nisu jednaka ni po sadržaju ni

po ob im u, i čes to osim po na vl janj a ima i nek ih nepodudarnosti, jer svaki navodi svoja sjećanja sa svoga bo rbenog m jesta i položaja . Zbog loga mnogi dogadaji jo š nisu va loriz ira ni , iako su vje ro ja tn o svi navedeni,

pa ih lako treb a i gle dati, pr i čem u je ostav l jena širokamogućnost da se upoznaju neslaganja o ocjeni nekogdogađaja i da se javnosti objave nova gledišta, pogledii tako stvore zaključci koji će ostati budućim generaci

jam a. Ukl jučivanje svih sudion ika u tu prob lem at iku bio bi zn ača jan do pr inos proslavi 40-godiš njicc NOB-ai socijalističke revolucije.

12 Zagrebačko Trnje177



Visoko i ponosno uspravno stoji nova desetokatnica od stakla, čelika i betona,/grada političkih organizacija SRH, prva kuća na izdignutoj obali Save,

pretho dn ica nebodersk ih višeka tnica slobodnog Zagreba.Pogled s prometne Avenije bratstva i jedinstva ka prizemnim kućercima na presušenom neg dašnjem Uičkom potoku, što je na početk u našeg stol jeća dovodio bujićnu vodu od Tuškanca, Martinovkom i Vrb ikom na vrtla rska i man ja trnjan sk ihzemljoradnika Marka Cekovića i prvih vrtlara u tome dijelu Trnja Antuna iTcrczijc Baltner, koji su s kćerkom Jozefinom ovamo doselili iz Osijeka. Vrlonapredan vrtlar Baltner upošljavao je stručne radnike čak iz Slovenije. Za svoje povrće imao je staln o prod ajno mjesto pr ije ra ta na Jelačićevu trgu. Jozefina je bila tada mlada prodavačica te se zatim ud ala za Vin ka Soršaka koji zdušnonastavljaše tastovu vrtlarsku tradiciju. Soršakovi u staklenicima još i sadauzgajaju cvijeće i prodaju ga na Trešnjevačkoj tržnici.



NOP i položaj radništva u trnjanskim tvornicama za vrijeme drugoga svjetskog rata

Metalske i elektrotehničke tvornice

1

Metalci i komunisti Željezničke radionice i Ložioniceusmjeravali su ponašanje radništva i stanovništva čitavog Tmja, pogotovo metalaca. Metalci su uvijek biliavangarda radničkog i komunističkog pokreta.To je pokazalo i radništvo Tvornice »Ventilator« naRadničkoj cesti 32.Vlasnik »Ventilatora« bio je ing. Pavao Koporčić koji je studir ao u Prag u i bio an ti fa ši st . On je u svojojtvornici skrivao komuniste i omogućio štampanje isklanjanje ilegalne štampe u prostorijama tvornice, pa tu dolaz i Marijan Kra jačić, Pavle Pa p Ši ljo , pa iTito, a radio je tu neko vrijeme i sin Đ ure Đ akovićaStipe.U »Ventilatoru« je bilo mnogo komunista, pa ustašedrže tu tvornicu pod strogom kontrolom za čitavovrijeme okupacije. Od vremena do vremena vrše seracije, pa je prilikom jedne takve racije bio uhapšeni narodni heroj Rudolf Kroflin koji je radio kao ko-vački radnik.' Već 1942. Koporčić je bio proglašen zanepouzdanog, ali je neki podmićeni ustaša uništio njegov dosje u policiji pa Koporčić živi u Zagrebu dooslobođenja.Prema sjećanju Josipa Bahorića, odmah nakon početkaokupacije, pod rukovodstvom Josipa Cazija formirana je gru pa koja je pri kupljala oru žj e od sim pa tiz era,vozila ga u »Ventilator« automobilom ing. Koporčića,i vršila diverzije. U toj su grupi bili: Andrija Gržinić,

Rudolf Kroflin, Ivan Sabol i Tomo Vrabec. Vrabec i

BILJEŠKE

1Rudolf KroHin (LcniSte kod Tuhclja, 5. VI 1916. - 14. XII 1941).Radio kao kovaćki pomoćnik u »Ventilatoru«. UhapSen 11. VII 1939. zaŠtrajka metalskih radnika, bio je nakon okupacije ćlan Drugog rajonskogkomiteta KPH za Zagreb i organizator udarnih grupa TcSko ranjen,14. IX 1941, u Vrbanićcvoj ulici podlegao je mućenjima.

Bahorić zapalili su i vojnički senjak ali jc požar bit primije ćen i ugašen. Na po četku srpnja 1941. BahorićGržinić i Ante Milković, član MK KPH, htjeli su nagaznom minom minirati vlak s naftom, ali je naišat brzi vlak pa jc st ra da o samo po štan ski vagon.Radnici »Ventilatora« spasili su već 1941. jednog bjegunca iz Kerestinca. Bio je to Joža Turković, ranjer pri bijegu, koj i se sklonio u Stu pn iku kod nekoga seljaka. Obaviješteni o tome, radnici »Ventilatora« poslali su u Stupnik tvorničkog šofera Alojza Valečićkoji je Turkovića dopremio u Zagreb. Turković se Zagrebu liječio do ozdravljenja, a zatim otišao u NOVPrem a sjećan ju Lutve Ahmetovića u među tvornićkoćeliji »Ventilator« bili su Grga Starčević, metalac, Golib i Janko Zrinjšćak. U takvoj klimi rad komunist

bio jc za mjetljiv i ne jenjav a za čitavo vr ijeme rataU 1943. formiran je u »Ventilatoru« ilegalni NOO

kojem rade Živan Bijelić, Aleksandar Binički, Miroslav Korbar, Mato Kveštek, Ivan Sokol, Tomo Vrabeci ostali. Intenzivno se čitavo vrijeme rata prikuplj Nar od na pomoć od 30 radn ika, a 10. ožu jka 1942. uhapšcn je Stjepan Slefanovac Tomo, jer je još 1942. počeo prikupljati Narodnu pomoć od Marohnića, IvanKiša, Dragutina Ronija i Matije Fonovića i predavatEduardu Heskom Gladnom i Otmaru Hočevaru. Bio jcosuđen na dvogodišnji logor, i 19. travnja 1943. otpraćen u Staru Gradišku gdje je i ubijen. Iz »Ventilatora«stradali su mnogi radnici, bilo kao žrtve ustaša, ili u par tiz an sk im red ovima. Prem a spomen-ploči. postavijenoj na ulazu u tvornicu, život je u ratu izgubio 21radnik »Ventilatora«. Na prvom mjestu je istaknunarodni heroj Rudolf Kroflin, a zatim su nanizana ovaimena: Miško Balen, Drago Belušić, Ante Bezek, DrageBlažičko, Tadija Boban, Drago Broz, Stipe Đ akovićBaltazar Ivančok, Ivan Karlić, Zvonko Kavurić, Stje

pan Kletuš, Antun Langeneker, Dušan Mamula, DragoMargetić, Adolf Pondeljak, Mato Radonić, Stevo Šafa-rić, Milan Sodrić i Stjepan Stefanović.Zarade su u »Ventilatoru« bile određene kolektivnimugovorom od 1. X 1940, ali su, 20. IX 1941, ustaše iz

17



IZ T V O R N I C E -VENTILATOR-KQIf '.LI I’OD ZAm A •'K O M U N IS T IČ K E PARTIJE HRVATSKE STO’fK BR AN IK U SLO BO DE U BORBI PRO TIV FA; iZ \ 1941 - AM-5 ZA N A C IO N A LN O I SOCIJALNO OSL< < DIF.NIP N' AsIH N AR OD A POLOŽILI SVOIE ZIVQ

N \ RO DN I HEROJ KROFLIN RUDOLF

BALLN o .ISKO- BELLI ŠIĆ D R A G O • BEZEK AN RL A/IC KO DR AG O • BORAN TA DUA - BROZ DR 1GIAKOVI.Č STIPE IV A N CQ K BA LT AZ AR • KARE I V A N • K A V U R I Ć Z V O N K O • K L E T U S S TJ EP AN I. \ N G E M KL a A N T U N • M A M U L A D U s a N v C iE TK D R A G O P O N D E LJ A K A DO LF • R A D O N , M A T O S A FA R I Ć S T E V O T O D R I Ć M I LA N - s T A l ’ i

STIFPAN - STEFANOVIĆ S TIfP AN

Spomen-ploča na zgradi »Ventilatora« na Radničkoj cesti 32

dali jedinstveni kolektivni ugovor za sve tvornice tevrste, pa su iste zarade imali radnici »Ventilatora« iradnici tvornice »Radiator« Thiera Polanda u Zelinskoj22. Usprkos višekratnom povišenju skup arinsk og do

pla tka, zara de su bi le slabe. Na poče tk u 1943. s tr o jo b ra var u »V en ti la toru« im ao je sa tn ic u od 55 kuna.To je nominalno bilo mnogo, ali je stvarna vrijednostte zarade bila minimalna.

2

Tvornica turpija A. Faber i sin zapošljava potkraj1941. godine 55 radnika ali se postepeno taj broj —zbog nestašice sirovina sve više smanjivao. Na isteku1942. reducirana je tvornici i struja na 10.500 kWh zatri mjeseca, pa je i to djelovalo na smanjivanje proizvodnje. O aktivnostima radnika te tvornice na sadašnjem stup nju istraživanja nema podataka.

3

Tvornica baterija i galvanskih elemenata Josipa i Ru-dolfa Paspe, poznatija pod nazivom »Croatia«, radila jena Koturaškoj cesti 69 čitavo vrijeme rata, ali su unjoj izrazito jaki ljevičari, pa se mnogo radi za NOV.Vjerojatno nisu slučajno prvi poziv na ustanak CK KPJod 22. VI 1941. raspačavali upravo neki radnik tetvornice i Franjo Mikulčić.

Na poče tk u okupacije ra dniš tv o te tv orn ic e nal az ilose u tarifnom pokretu, jer je kolektivni ugovor, koji

je sklopio , 20. V III 1940, Savez in dus tr ij sk o-z anats kradnika sa satnicama od 4,5 dinara, bio sada nevoljan. I bez službenih pregovora, vlasnik je sam visio zarade nekvalificiranim radnicima za 10°/o, a klificiranim radnicima za 15%, a zatim se uporno rio za brašno i ostale sirovine potrebne za proizvnju baterija, prijeteći vladi otpustom 200 radnika.

jesen 1941. zarade rad n ik a bile su re guli ra ne je dstvenim kolektivnim ugovorom, a u 1942. tvorn

b a te rij a in te g rir ana je s ele k tro te hničkom ra dion ic»Paspa« i zaključeno je da treba sagraditi svlačionza radnike, blagovaonicu i da treba uopće poboljšhigijenske i zaštitne uvjete rada u tvornici.U ožujku 1942. započelo se ipak s otpuštanjima radka zbog nestašice sirovina. Prva redukcija zahvat

je 30 udanih žena . N a sre din i 1942. p ro iz vodnja ba te rij a sta vljena je pnadzor, te tako isključena civilna potrošnja i mgućnost prebacivanja akumulatora i bateri ja part inima. Na čelo »Veleobrta Paspe« postavljen je vjerenik, i sve je bilo podređeno ratnoj proizvodnRadnički povjerenici izgubili su još 1942. svaki utjena regulaciju zarada i položaja radnika, pa 1944. imnovani predsjednik radničkih povjerenika Jurica Ha

podno si os ta vku, iako je to bilo pri lično op as no , se smatralo sabotažom.U Paspi sve više jača NOO, formiran u to vrijemU tom odboru radi Marija Lasić, Marija Pozni još tri aktivista, čija imena nije bilo moguće usnoviti. Prema sjećanju Milana Andrašića o radu p

parti js ke će lij e Č etvr tog ra jo na, u pri kup lj an ju Nrodne pomoći osobito je aktivna bila Marija Poznradnica »Croatie«.

180



Kemijske tvornice Trnja

1

Na podru čju T rn ja bi lo je ne koliko kem ijsk ih tvornica .Gradska plinara. Plinara jc u toku rata radila punimkapacitetom sve do listopada 1944. Dnevno jc proizvodila najviše ok o 22.000 m3 ugljen og p lina, a od listopada1944. proizvodnja, zbog ned ostatka ugljena sma njuje scna 15.000 m3 ali i da lje ima tre nd pada. U natoč zimi,23. XI 1944, proizv edeno je sam o 11.000 m3 plina, u pros incu dn ev na pro izvod nja ne pre m ašu je 9000 m3,a 25. III 1945. prije podne plina je gotovo nestalo.Iako je plin bio važno energetsko sredstvo, na temelju Oblasne odluke ing. Horvatić je odredio, 27. IX1944, znatno sniženje plinskog tlaka i obustavljanjerada u drugoj peći. Kako se vidi iz dnevnika proizvodnje plinare u Historijskom arhivu u Zagrebu, 26. XI1944. počeo se ob usta vlja ti i rad tre će peći, pa je

proizv od nja reducirana na trećin u pre dra tn e. To jevrijeme čestih uzbuna, a za vrijeme bombardiranja,

22. II 1944, proiz vo dn ja je posve obu stavlje na. Plinskamreža pretrpjela je neke štete i od bombardiranja ustudenom 1944. česte uzbune i nestašica specijalnogugljena sve više koče proizvodnju plina, pa se reducira i plin i radništvo. Kućanstva u 1944. dobivaju pl in samo če ti ri sa ta dnevno , pa to izaziva velike po teškoće u pri re điv anju hra ne. Osim tog a, tlak je pl ina bio ta ko slab da se na plin sk im štednjacim a jedva ku ha lo. Sm an je n je i bro j ra dnik a. Od 150 ra dnika, zaposlenih potkraj 1941. na proizvodnji plina i 109radnika zaposlenih na održavanju instalacione mreže ugradu, ostalo je na poslu potkraj rata samo 70 starijihradnika, a ostali su ili mobilizirani u domobranstvoili prebačeni u druge industrijske pogone.

Kao i prije Gradska plinara ima i u ratno doba za je dn ičk u upra vu s E lektričn om ce ntr alo m i Gradskimvodovodom s prostorijama u Gundulićevoj ulici. Položaj radništva je i sada određivan »odozgo«, s tomrazlikom da plaće nije određivalo gradsko zastupstvo — je r se on o i ne sa staje — već grado na čeln ik Wern ersam u dogovoru s užim odborom.Sve do 1944. na snazi je bio kolektivni ugovor koji jesklopio HRS s upravom još 17. II 1941. Umjesto povišenja plaća, zarade su se povećavale skuparinskimdodacima nakon što ih je odobrio Ured za kontrolucijena i nadnica. Povremeno je radništvo dobivalo ineku pripomoć, ali je položaj bio veoma težak, jer jesnabdijevanje u gradskoj aprovizaciji bilo nedovoljno

i neredovito.Partijska organizacija u Plinari postojala je od 1937.i u prvoj su ćeliji bili Mihajlo Martinović, VilimZaić i Mato Hećimović.U toku rata u toj su partijskoj organizaciji radili:Mirko Antolić, Antun Bere (član KP od 1942), PaškoDumić (član KP od 1943), Mato Hećimović (član KPod 1937), Blaž Kalinski (član KP od 1941), MilanLaškarin (član KP od 1942), Ivan Lukež (član KP od

Lukež, Mraz i Mrkša pred spomen-ploćom svojih palildrugova u Plinari

1941), Mihailo Martinović (uhapšen još 19. II 1935. zbokomunizma i osuđen od Suda za zaštitu države, a zatim opet uhapšen 4. X 1940. zbog raspačavanja blokova za španjolske dobrovoljce), Ivan Mrkša (članKP od 1944), Antun Perković (član KP od 1939), Josip Starešina (član KP od 1939), Josip Spičck (član KPod 1939, Stjepan Terihaj (član KP od 1944), Vilim Zaić(član KP od 1939), Stjepan Županić (član KP od 1943i ostali.Većina tih komunista i stanuje u Trnju (Martin Starešina na Trnjanskom nasipu, Antun Perković u Novim

Krugama 23, Mihajlo Martinović u Rapskoj 2 itd.), iako potječu iz raznih krajeva Hrvatske, svoju sukomunističku aktivnost vezali uz to područje.Zapažena je djelatnost komunista Gradske plinare nraspačavanju ilegalnih letaka i prikupljanju Narodn pomo ći. Osobito je is ta knut a ličn ost Mihajla Martinovića, člana Č etvrtog rajonskog komiteta, ubijenog ousta ša 1942. godine, i Josipa Sta rešine, koji je uhvaćen na bijegu iz Kerestinca i ubijen zajedno s IvanomKrndeljom i ostalima na Dotrščini. Ubijeni su i AntunBere (obješen 1944) i Antun Perković (1944), dok suBlaž Kalinski i Alojz Vidiček poginuli u partizanimaU zgradi Gradske plinare, na Radničkoj cesti Đ urĐ akovića 1, njim a je postavljen a spomen-ploča. Djelovanjem komunista širio se krug komunističkih sim patize ra i osnivani su kružoci i oni se kasnije pr etvaraju u narodnooslobodilačke odbore koji prikuplja

ju pomoć za par tiz an e i šire an tifašist ičku prop agandu. U Plinari je NOP pomagalo potkraj rata oko35 radnika, što je veoma mnogo, kad se zna da jePlinara u to vrijeme imala samo 70 stalnih radnikaU partijsku ćeliju Gradske plinare primani su i radnici iz Vodovoda i Električne centrale i oni su zatim

181



u svojim poduzećima osnivali NOO-e, iz kojih su seFormirale samostalne partijske ćelije. Komunisti Plinare djelovali su isto lako i u Tvornici akumulatora»Munja«, pa je Gradska plinara bila jezgra komunističke aktivnosti među određenom vrstom gradskih radnika, ali opreznosti radi skladišta oružja i sastancinisu održavani na području Tmja već izvan toga ra

jo na (u sta nu Terihaja u Boš ko vićev oj 7b , u sta nuAlojza Vidičeka u Hatzovoj 27, u stanu Ivana Mrkšeu Vrandučkoj 11a, u stanu Ivana Lisca na Heinze-

lovoj 30, u stanu Mirka Antolića na Jarunu i velikom br oju dru gi h m je st a) . Veo ma aktivni bi li su revo lucionari Lukež, Mraz i Mrkša.Djelovanje komunista i njihovih simpatizera u Plinari osjećalo se na svakom koraku. Svi su radnicimorali biti članovi HRS-a i slušati govore zajedničara Vjekoslava Blaškova, ali je nezadovoljstvo radnikaraslo. Iako su još potkraj 1941. štrajkovi bili zabranjeni. u studenom 1943. došlo je do pokreta u kojem

je su djelov alo go tovo cje lo kupno radniš tv o gra dskih pod uzeća. Naime, ra dniš tv o je za tr ažilo da ra dnički povjeren ic i post av ljeni od usta ške vla st i podnesu ostavke, jer da poslodavac i tako sve odluke donosi sam,te da »... ove odluke na upravo izazovan način vrie-

tlaju radništvo i pogađaju njihove materialne i druš-tvovne interese«, pišu tada radnici u predstavci Hrvatskoj radničkoj komori u Zagrebu. Radništvo se žalina velike razlike u plaćama između radnika i namještenika i na beneficirani položaj posljednjih, pri čemutreba ukazati i na to da je i svrstavanje radnika gradskih poduzeća u šest kategorija otežavalo jedinstveniistup radnika. Gradonačelnik Werner pokušao je da snešto hrane umiri radništvo, ali je ono i dalje nezadovoljno, jer kad ». . . se sadašnje zarade usporede sarealnim cienama živežnih namirnica na tržištu, ondamoramo otvoreno reći , da su radnici gradskih prirad-nih poduzeća radil i za oko 35 puta manju realnu nadnicu nego što je to bilo u god. 1939«. Najvišu nadnicuod 238 kuna imalo je samo 5% radnika, većina je bilana najminimalnijoj nadnici od 114 kuna, a još jeuvijek bilo radnika koji nisu dobili stalnost. Takva je nadnica om og ućavala kupn ju li tr e m li je ka. Vjekoslav Blaškov, iz vodstva HRS-a, nije više ni pri je tn ja m a, a kam ol i propagandnim gov or im a, us pijevaoumiri l i radnike gradskih poduzeća, pa je Blaškov od predsje dnik a vlad e d ra Nikole M and ića zatr ažio dase mijenja poli t ika prema gradskim radnicima i osudi

post upak gra ds kog nače ln ik a W em era (b ivši m esa r) , je r se sa m o ta ko mož e spasit i » . . . na še d ru štv o odočaja i rasula«.Radnike je osobito vrijeđalo to što su se od polovice

1942. plaće un uta r pojed inih skup ina određivale prema raznim faktorima a osobito prema »pouzdanosti«,tj. po političkom kriteriju. Nedefiniranost pojedinihkriterija omogućavala je velike razlike u primanjima,ali su i isplate svakih 14 dana (prije svakih sedamdana), slabo snabdijevanje, zakidanja na obiteljskimdoplacima radnika koji su stanovali izvan grada iostalo pogađali sve radnike. Stoga usprkos teroru bro j sim patizera i kom unis ta u Gra dskoj p linari ra st e.Od tri odbora Narodne pomoći sa 30 aktivista u 1941.

godini, u 1942. već radi sedam odbora sa šezdeset ativista, a 1944. i 1945. pomaganje NOP-a veoma je pvećano. Učestali su odlasci u partizane, a uređaji Pnare često su se kvarili i zbog sabotaža i zbog istršenosti uređaja.Pokret otpora iz dana u dan jača. I kad su ustaše nredili, 5. svibnja 1945. u 23 sata, da se u komorni

pećim a sp ali n jihova kom pro m it ir a ju ća dokum encija, rukovodilac proizvodnje spriječio je izvršenje naredbe izjavom da će čitava Plinara stradati. Usta

prij e te oružje m i ri je čim a, al i plinarc i ne popušt aštiteći narodne interese grada u kojem rade. I kad se ustaše povukli, zapalivši dopremljenu arhivu dvorištu Plinare, radnici Plinare je gase i spašavadragocjenu dokumentaciju o zločinima okupatora.

2

Osim Plinare na Radničkoj cesti radile su u toku r jo š tr i kem ijske tvorn ice.»Industrijsko građevno poduzeće Antuna Resa« Radničkoj cesti 27. radi sve do kraja 1943. i proizvo

više brusni papir nego što asfalt ira ceste. Na zahtjradnika izvršena je, 6. VIII 1941, revir:jc kolektivnugovora, a nakon toga postavljeni su radnički povjenici odozgo. Plaće je kasnije određivao Ured za cijei nadnice, pri čemu su najlošije prolazili radniciodjeljenju asfalta koji u ožujku 1942. nisu dobili višicu od 25%, iako ju je dobilo radništvo ostaodjeljenja. I pri povišici na sredini 1943. radnici tvornice nisu dobili maksimum od 24 kune na sveć samo 18 do 20 kuna. Osim toga, u to vrijesnabdijevanje je radnika toliko otežano da je uprazatražila propusnice za sedam radnika koji bi iz utrašnjos ti donosil i hran u za radništvo.

3

»Hrvatska industrija katrana d.d.« (HIK) na Radničkcesti 29. dočekala je proglašenje ustaške državeveoma nezadovoljnim radništvom koje je upravoto vri jeme štrajkalo. Kako bi se radništvo umiriuprava je uvidjela da mora poboljšati plaće, te 17. IX 1941. potpisan kolektivni ugovor za 73 radni dvije radnice. Velika inflacija ubrzo je obezvrdila dobivene povišice, pa su novi pregovori vođ27. veljače 1942. i nadnice povišene za približno 25Mjere o uređenju radnih odnosa i stručnih postro

u svibnju 1942. potpuno su onemogućile vođenje p je din ačn ih bo rb i za pov išen je zara da . Zara de se taza tu tvornicu reguliraju zajedno s Resom, pri čeuprave nastoje da radnici primaju što manje, jer štrajk kao sredstvo borbe bio zabranjen. Nezadovoljvo radnika odrazilo se na niskoj proizvodnosti. 1943. po stoji i ilegalni NOO K atra n u kojem Mirko Kanceljak, Rajmond šikić, Stjepan TajborStipe Ugarković, pa je uz sabotaže organizirano

po m aganje NOP-a.

182



je m e kad su sl ične tvorn ice presta le radit i. Po loža jradnika bio je reguliran kolektivnim ugovorom, 28. V1941, a nakon toga su povremeno radnicima davane

poviSice. P otk ra j 1942. i to po du ze će po ga đa re dukci ja str u je , kas nije posv em aš nj a nes ta šic a si ro vin a obustavlja i rad toga poduzeća.

Teksti lne tvornice Trnja

1

Tekstilna industrija Trnja životari u toku rata zbognestašice sirovina. Radi se gotovo isključivo za vojsku,

pod st ro go m pa sk om policij skih agenata i doušnik a.Tekstilna idustrija »Ivančica«, na Zavrtnici 18, za

pošljava la je po tk ra j 1941. go dine 94 kval if ic ir an a, 40 po lukv al if ic iran ih i šest nekvali fi ciranih ra dnik a , odnosno 68 radnika i 72 radnice. Prema evidenciji izloga vremena, 105 radnika nije imalo nikakav posjed,

pa je očito da su sa 128 d jece ti ra dnic i živjel i ve om ateško. Ni kolektivni ugovor od 10. lipnja 1941. nikolektivni ugovor za čitavu tekstilnu struku iz 1942.tisu osiguravali radništvu normalnu egzistenciju, pa sutroblemi prehrane iz mjeseca u mjesec sve više rasli.U 1944. radnici zahtijevaju da im se dio zarade is-t laćuje u tkanini , jer je kuna bila potpuno obezvri-leđena.Tvorničko zemljište, koje nije bilo potrebno za proizvodnju, dano je radnicima da na njemu urede svojevrtove, jer je radništvo gladovalo. U tvornici se pre-ađuje čak i konoplja, jer je uvoznih sirovina također

ive manje.Radništvo je veoma nezadovoljno zaradama i odnosom

tprave. Zato nije slučajnost što je u toj tvornici mjesečno prikupljano oko 3000 kuna pomoći od samo 32radnika, i što su deset radnika i jedna radnica iz»Ivančice« izgubili život u toku rata. Radnici »Ivančice« ukonačavali su ilegalce i općenito pomagali NOP.

N aji st aknuti ja ličnost u tv or nic i b io je sv akako Iv anCuri. Rođen u Sisku, 8. IX 1908, on je već 1935. bioliapšen zbog komunizma. Rukovodi prikupljanjem Narodne pomoći u tvornici do kraja 1941, kad je otišaou partizane i poginuo.

Mijo Spoljar Miškec, rođen u Bistri 1. V 1921, bio jc već 24. IV 1939. hapše n zb og š tr a jk a u »Ivančic i«.Također je prikupljao Narodnu pomoć od radnika. Uhvaćen od ustaša, bio je osuđen u veljači 1944. na de

vet mjeseci logora, i ta mu je kazna produljena, 3.XI 1944, još na daljnjih devet mjeseci a zatim jeubijen. S istog razloga uhapšen je, a zatim ubijen,i Geza Tota, rođen u Velikoj Kanjiži 10. V 1907. On jeorganizirao prikupljanje pomoći u Tekstilnoj tvornici»Č vrsnici«, te je osu đen n a 18 m jeseci logora, tj. nasmrt. Na prikupljanju Narodne pomoći bio je u»Ivančici« angažiran velik broj ljudi. Iz policijskogdosjea Mije Spoljara vidi se da su prilozi predavaniVladi Gluhaku, Ivanu Curlu, Dragutinu Ivančiću (koji

je o tišao 1942. u par tizane), A ntu nu Nađ u do od lasku partizane, Slavku Ribariću (1943. uhapšen i ubijenIvanu Novoselcu i Franji Stanišiću. Anka Podkra

prik up lj a la je za parti zane od je ću i ob uću, a ra dnisu organizirale i šivanje odjeće za partizane.Iz tvornice je nastradao i Nikola Sekula, rođen u D

bra vi ko d Otočca 1911. go dine . On je jo š 1935. bio hašen zbog nagovaranja radnika u tvornici Hahn i Ntel u Branimirovoj ulici da ne šiju odjeću za Njmačku. Kasnije se jako angažirao na aktiviranju Ad

ji ne S tr anke ra dnog naroda i budući da je stan ovu Ugljanskoj 20, bio je veoma aktivan na područTrnja .Osim njih, stradali su i Stjepan Lacković, Mato Mtijašić, Vilma Mužević, Ivan Novak i Tomo Zdelar, im je kolektiv »Pobjede«, koja se danas nalazi u pstorijama »Ivančice«, podigao 1959. na ulazu u tvnicu spomen-ploču.

2

Tvornica braće Holzner u Radničkoj cesti 20 posta

odmah nakon početka okupacije vlasništvo IvaPand žića, i dobiv a novi naziv »Č vrsnica«. Tvorn ica radila također za vojne potrebe, i zapošljavala jelistopadu 1941. godine devet kvalificiranih i 67 neklificiranih radnika, tj. 26 radnika i 50 radnica. I to

bil i p ro le te ri, je r je sa m o 16 ra dn ik a pos jedo vakućice i nešto zemlje. Plaća im se u vrijeme lis

padske ankete k re ta la u rasponu od 500 do 38kuna.U 1942, zbog nestašice sirovina, dolazi do ograničerada na 40 sati. Okupator nije zadovoljan produktnošću rada, i oko sredine 1942. provedena je istrazbog sabotaže i nerada. Radnički povjerenik JulAntonović rekla je tada istražnoj komisiji: »Ka

nas plaćaju tako ćemo i raditi«, što je bilo veohrabro, jer se i za manje riječi odlazilo u logor.Radnici su bili veoma solidarni, i Geza Tota iz »Ivance« organizirao je i u toj tvornici prikupljanje Narod

pom oći. U stu denom 1941. do lazi do kra će obus tarada u znak solidarnosti zbog nepravilnog otpudviju radnica. No nestašica sirovina djeluje dalje redukciju rada, te je, unatoč otpustu imućnij ih rnika u studenom 1942, rad ograničen na 30 sati tjednOko sredine 1943. dolazi do daljnjih redukcija i

pušte no je pono vo 70 ra dnik a, te nako toga tv or nživotari sve do kra ja rata.

3

Mehanička tkaonica »Zora« u Rapskoj 52 ima u ltopadu 1941. godine 51 radnika i 19 radnica. Tvorni

je u ko lovo zu 1941. p re uzeo Đ uro Uroić, i im ala također radit i za vojne potrebe. Zbog nedostatka rovina, tvornica radi sa sve slabijim iskorištavanjekapaciteta. Potkraj 1942. smjela je tvornica za

184



otpuštanja, jer je takvog »čišćenja« bilo već oko sredine 1941. godine.Državni povjerenik u Zagrebačkoj tvornici papira bio

jc d r A. Hon dl, ali su tv orn icu fa ktičk i i dalje vodiliZidovi, izuzeti od progona, s ing. Kanceljakom, tehničkim ravnateljem. Zamjenik državnog povjerenikaRubčić bio je nezadovoljan tom poštedom Zidova, pa

je u pism u povje re nik u Hrv atske ra dničke kom oreVjckoslavu Blaškovu opisao prilike u tvornici, sabotaže, nedolazak radnika na rad i iznio mišljenje da

jc tvorn ica puna n epri ja te lj sk ih ele m enata i da tr eba podu ze ti ra dik aln e m je re ra di sa n ir an ja tvornice .U Zagrebačkoj tvornici papira uoči rata bilo je, zahvaljujući radu Ivice Lovinčića, doista mnogo simpatizera komunista. U ilegalnom NOO-u, formiranom1943, bili su Meho Bašić, Ivan Brčić, Franjo Fabijan-čić. Marko Grlić, Marko Korenić, Ivan Krček, SlevoKrkanić, Josip Mesaroš, Josip Tonković, Franjo Vojvoda i ostali a NOP je pomagalo 55 radnika.Mnogi radnici su poslije 1943. otišli na oslobođeni teritorij, a nekoliko ih je i poginulo u borbama, te suim 1959. godine radnici Zagrebačke tvornice papira po sta vi li spom en -p loču. Za v ri je m e rata pri lično jeradnika bilo hapšeno i proganjano, a neki su radili

pod staln im na dzo ro m ustaških vlas ti .

Drvna industrija

Tvornica pokućstva Javor d.d., u Paromlinskoj 77, ukojoj je prije rala radio Andrija Žaja, i u čijoj je blizin i st anov ao Ivan Tom an ić im a već p o tk raj li sto pa da sa mo 17 ra dnik a. Drv na m asa se sve teže do bav-Ij u Zagreb, pa to poduzeće u 1942. obustavlja kontinuirani rad.Prazna su i stovarišta drva i ugljena. Grad oskudi jeva u dr vu, je r part iz ani na oslo bođeno m te rit o ri junisu dozvoljavali da se drva sijeku i otpremaju u ne pri ja te lj sk a upori št a , a uz to su i sm etn je u saobra ća ju bile to lik e da se prev oz io sa m o m ate ri ja l za ra tn e po treb e.

Građevinarstvo

U toku rata gradilo se malo, i to uglavnom za potreberata. Većina građevinara — koji su u međuratnomrazdoblju radili u Zagrebu — vratili su se u malamjesta i na sela, a velik broj bio je mobiliziran u

domobrane. Prodavaonice građevnog materijala naMiramarskoj cesti 20 (Julio Deutsch i ostale) opustjele su, čekajući bolja vremena.

U takvim prilikama i Tvornica keramičkih proizvo»Pilot d.d.« posluje u nepovoljnim uvjetima, pa jenezadovoljstvo radnika veliko. Kako bi primirili rništvo uoči proslave jednogodišnjice NDH, radništsu »poklonjene« higijenske prostorije za ručavan prosto rij e s tu še vi m a i svlačionice , al i su is to dobradni odnosi uređeni posebnim zakonima i radništ

je oduzeta i posl je dnja m ogu ćnost borb e za bozarade. Nakon toga su nadnice zakonskim putem koliko puta povisivane, ali uvijek nedovoljno s ob

rom na porasle troškove života i sve težu nabahrane. Stoga u srpnju 1944. radnici mole da buuvršteni u Središnjicu aprovizacionih poduzeća ropskrbe dodatnim količinama brašna, jer su fakti bili gladn i.

U takvoj sredini mogao je kandidat za člana Ivan Jandriček prikupljati u »Pilotu« i među gravinskim radnicima Narodnu pomoć, te je uspješradio do oslobođenja grada. U ilegalnom NOO-u bsu osim Jandričeka: Janko Fijelić, Mićo IvanovĐ uro i Tomo Jagić, Josip Ju rak, Alojz Kovač, An

ja K rčm are k, V alen t K ujek, S tj epan Lic itar , DrLožnjak, Viktor Lojen, Josip Maršić, Franjo, MiškStanko Nonka, Benedikt Novak, Dragutin Petrov

Ivan Podhraški, Ivan Saurer, Mijo Sever, LeopSlosen, nekoliko Vrbanovića, Rudolf Vrdoni i ostDjelovanjem antifašista angažirano je na pomaga NOP-a oko 1500 gra đevin sk ih ra dnik a Zag reba , ksu se i sami u teškim ratnim uvjetima jedva pro

ja li kro z živ ot .Trnjanska parna ciglana d.d. u toku rata stupalikvidaciju, pa je '1941. poveden likvidacioni postup

Skladišta

Na S tr o ja rs k o j ce st i 6 post oja lo je sk la dišno i otp reničko društvo »Siod d.d.«. Na početku okupacije vlašteno je u korist države, i tu je radilo oko 19 snih i više desetaka sezonskih radnika. 0 pril ikaradnika u tome poduzeću i u »Renovi« na Miramakoj 16 nemamo podataka, premda možemo pretpoviti da je i radništvo tih poduzeća bilo također pozano s NOP-om posredstvom uličnih odbora.I na kraju ovog poglavlja možemo reći da je u tovo svakoj tvornici Tmja postojao odbor Narod

pom oći, odnosn o ile ga ln i NOO. I dok su ustaše sl beno drž ali upra vu u tv or nic am a, ko m unis ti i nj ivi s impatizeri u tvornicama prikupljali su Narod pom oć za borc e i njihov e obitelj i, prikuplj ali poda

i ometali proizvodnju, te je neprijatelj održavao pizvodnju sa sve većim naporom, usprkos prijetnjai učestalim hapšenjima sumnjivih.

186



Oslobođenje zagrebačkog Trnja 8. svibnja 1945.

Borbe za oslobođenje Zagreba vodila je 28. udarnaslavonska divizija, proslavivši tako dvogodišnjicu svoga

osnutka. Divizija je 5. svibnja osvojila Petrinju a tadanastavila prema Zagrebu. Borbe su se vodile kodLekenika, Turopolja i Kravarskog. Uz pomoć tenkova,razbijena je obrambena linija ustaša ispred Zagreba.Partizanske su se jedinice odmarale na liniji Mraclin

— Uče — Krava rsko . Došlo je pono vo do borb e uMraclinu, jer se grupa ustaša i Nijemaca probila doVelike Gorice. Preciznom vatrom artiljerijske brigadei borbom prsa u prsa ustaše su se morali povući uVeliku Goricu koju su partizani oslobodili u noći 7.na 8. svibnja.Stjepan Cerjan, Trnjanin, sjeća se tih borbi ovim riječima: »Ujutro 8. maja jedinice naše divizije, potpomognute tenkovima i artiljerijskom vatrom počele su pro

bijati put pre ma Za grebu. Bilo je to za is ta pr av o pro

bijan je , kroz gomile vo jski svih mog ućih vrs ta . Domo bra ni , us taše , Nijemci, grupice četn ik a, sve se to izmiješalo. Negdje nam je pružen otpor, negdje su namnam se sklanjali s puta i sakrivali po jarcima, baramai šikarama, a najčešće bježali put velikih mostova, kojisu preko Save vodili u Zagreb. Još jednom pokušalisu ustaše tenkovima da nas odbace od Zagreba, kako bi om ogućili izvlačenje je din ica i ka ko bi do bili vremena za rušenje mostova. Trebalo je raditi brzo ienergično. Prvo što je naredio komandant divizije bilo je da se snaž nom art il je ri js kom vat ro m paralizira rad neprijateljskih tenkova. Zatim se svim artiljerijskim oružjima tukla cesta u pravcu Zagreba,kako bi se otjeralo sve što bi smetalo brzom nastupanju naših tenkova. S tenkovima pošla je 21. brigada.

S njom se nalazio komandant divizije narodni herojRadojica Nenezić. Cesta je predstavljala strašnu sliku. Na njo j su i lijev o i de sno ležala iz mrcva rena tjelesa

BILJEŠKE

1Taj je most izgladila 1939. godine Brodska tvornica žcljcznićkih vozilai stajao je oko 7.«00.000 dinara (Narodno blagostanje, 2*. XI 1936, 783).

životinja i ljudi, razbijena kola i automobili, napuštani uništeni dijelovi artiljerijskog oružja. S\e je to bihdjelo naših artiljeraca. Cestom su nastupali tenkova lijevo i desno od ceste širio se naš s t re l jački s t roj

Desno krilo približavalo sc Otoku kraj sela Bundckagdje je bio odašiljač Radio-slanice Zagreb. KapetaJure Devčić sa 4 do 5 partizana odvojio se iz s t re l jačkog stroja. Potrčali su prema slanici, iznenada upali osvojili je. Netko od osoblja slanice ukopčao japarat, kapetan Jure Devčić govorio je preko mkrofona:

— U ovom mom en tu preko Savskog mosta prelaz jedin ic e Narod no oslobodi lačk e vojske u Zagreb. Grđani grada Zagreba, dočekatje dostojno svoje oslo bodioce!Kod Velike Mlake iz sela Hrašćc opet nas je dočekalžestoka vatra, ali na nju kao da sc nije nitko osvrtao

Ni je dan od bo ra ca ni je ni glavu sagnuo, a kamo li d je legao.Desno od nas već smo nazirali Zagreb, a ravno isprednas veliki luk novog mosta,' našeg prvog cilja. Među bo rc im a ni je se moglo čut i ni šta drugo nego samo — Nap rijed ! Na prijed!Sve je to smelo ustaše. Partizani su posjedali na tenkove. Tenkovi načičkani partizanima, jurili su u Zagreb. Za nekoliko minuta prvi tenk prešao je mostiza njega drugi i treći. Ustašama nije uspjelo miniralmost. Zadatak je bio izvršen. Odmah iza tenkova stgao je drugi ba laljon koji se prebacio preko mosta zauzeo položaj lijevo i desno od njih. Među prvimkoji su bili na mostu bio je komandant divizije R

Nenezić i ko man da nt br igade Blaž. Majsto rović Subara8. svibn ja u 11 sati i 45 minu ta mnogi građani Zagr prvi puta ugledali su one koje su tako željno očekivaliTenkovi, puni partizana, ulazili su bez otpora u Zagreb. Iz kuća na Savskoj cesti, izlazili su građani, grlil bo rce, nudili ih ciga retam a, pićem, hran om i voćemIz grada trčali su građani ususret. Zaustavljali su borce i pitali za braću, muževe, očeve, sinove, sestre kćeri. Masa naroda povećala se. Tenkovi su polako

18



prolaz ili kroz šp ali r ra zdra ganih gra đana, obasipanidarovima, pitanjima, poklicima.Dok su borce 2. i 3. balaljona 21. brigade pozdravljaligrađani grada Zagreba I. balaljon 21, 17-a i Brdska br igada jo š su do kas no pos lije podne vodili borb e sarazbijenim dijelovima ustaških jedinica, koje su nastojale da se probiju prema Zagrebu ili dalje na Za pad, de sn om oba lom Save pre m a Sam ob oru .390 mrtvih, oko 400 ranjenih i 390 zarobljenih nepri ja te ljsk ih vojnika , da kle u je dnom danu sk oro 1200,

sa ogromnom količinom raznog ratnog materijala bila je bi lansa na ših bo rb i loga dana. Bio je to naš dopri nos u borbi za konačno oslobođenje zemlje, a naposegrada Zagreba. Bio je to ujedno najljepši način proslavljan ja druge god išnjice 28-e Ud arne Slavo nske di-■izi je.«-'rim sjećanjima Stjepana Cerjana, reproduciranim 1951.ia Radio-Zagrebu u povodu deselogodišnjice ustankalaroda Jugoslavije, nije potreban komentar. Slavon-.ku divizija — sastavljena dobrim dijelom i od Zagrepčana, pa i Trnjana, kao što pokazuje slučaj Cerjana, js lobo dila je borb om Zag reb s ju žne st ra ne. Stog a bi>e i Savsk i mo st tre ba lo da zove »Most os lobo đen ja«,sao što se most izgrađen 1959. zove »Most slobode«,er se na tom mjestu nalazila skela kojom su Zagrepčani odlazili u partizanske jedinice i na oslobođenieritorij za vrijeme rala.Vipreme za oslobođenje Zagreba počinju teći od po-ovice 1944. godine.

viakon što su NOO-i u kolovozu 1944. pretvoreni u>dborc JNOF-a, oni su uza sve one zadatke koje suanije obavljali NOO-i, imali i zadatak da pripremetslobođenje Zagreba uz najmanja razaranja. Povjer- jiv im kana lim a os lobodioci Zag re ba sazna li su za mje-;ta na kojima bi neprijatelj mogao pružiti otpor, imali su točne podatke o radu svake tvornice, pa je itslobodenje Zagreba teklo gotovo p lanski.,’eć nekoliko dana nakon oslobođenja prve tvornice

ta Trnju počinju raditi na čelu s određenim povjere-ticima, pa se nabavlja ugljen na plinaru, žito za Zagre->ački paromlin i život se svaki dan sve više normali-:ira.

Treba posebice naglasiti da je prvi predsjednik Pri-remenog gradskog narodnog odbora za grad Zagreb

takon oslobođenja bio Dragutin Saili, član KPJ od919. i sekretar partijske organizacije u Željezničkojadionici u Zagrebu do 1929. dakle Zagrepčanin kojie bio životom i dugogodišnjim djelovanjem vezan zanoletersk o i radničko Trnje.

! Slava Ogrizović, Ljudi i događaji koji sc nc zaboravljaju, Zagreb1953. 232—1.

188

Dragutin Saili, dugogodišnji radnik Željezničke radioni prvi predsjednik Narodnooslobodilačkog odbora gra

Zagreba 8. V 1945. godine



Prva partizanska straža na Savskom mostu poslije oslobođenja Zagreba 8. svibnja1945. godine

Prvi miting u oslobođenom Zagrebu 1945. godine



Prilozi



Izbor korištene literature

Opća djela

Clndrić P., Grički milenij. Kulturno-povijesna panorama, Zagreb 1965.Fleischmann A., Razvitak Zagreba od najstarijih vremena do danas, Zagreb (s. a.).Horvat R., Prošlost grada Zagreba, Zagreb 1942.Kampuš I.-Karaman I., Tisućljetni Zagreb. Od davnihnaselja do suvremenog velegrada, Zagreb 1975.Maruševskl O., Zagrebačke teme objavljene u desetgodišta časopisa »Kaj« (1968—1977), Zagreb (1979) iKaj, 3—5/1977, 142—147.Szabo G., Stari Zagreb, Zagreb 1941, drugo izdanje,Zagreb 1971, predgovor, bilješke i tumačenja F. Bun-taka.

Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, Beograd1963.Zagreb jučer, danas, sutra, I—II, Zagreb 1965 (Zbirkačlanaka o povijesti grada).Zagreb, Enciklopedija Jugoslavije 8.Izbor knjiga o Zagrebu, Zagreb 1974. Šapirografirano.U Gradskoj knjižnici izradili S. Vuković-Mottl i D.Stiglić.

Urbanistički radovi

Bun tak F.( Zagreb u vrijeme He rman na Bol lea, Živo t umjetnosti, 26—27, 1978, 118—121.Cvitanović Đ ., Arh itektura mo num entalnog historiciz-ma u urbanizmu Zagreba, Živo t um je tn os ti , 26—27,1978, 127—160.Dobronlć LJ., Prilog za poznavanje najstarijih posjedazagrebačkog Gradeca, Zb orn ik naučnih i kn jilevn o-

■ umjetničkih priloga bivših đaka i profesoru zagrebčke klasične gimnazije o 350-godišnjem jubileju 1607 —

— 1957, Zagreb 1957, 601—619.Dobronlć Lj., Periferija Zagreba u 19. stoljeću. Iz starog i novog Zagreba, II, 1960, 271—291.Dobronlć Lj., Radnička naselja u Zagrebu u loku dvetnaestog stoljeća. Iz starog i nov og Zagreba, III, 1963117—129.Dobronlć Lj. Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkog Kaptola prema izvorima XVIII i XIX stoljeća Rad JAZU, 286, Zagreb 1952, 171—256.Gorenc M.( Ostaci antiknog groblja u Držićevoj ulici počeci urbanizacije užeg područja grada Zagreba, Istarog i novog Zagreba, II, 1960, 9—28.Kolado Z., Problemi urbanističkog razvoja Zagreba Iz sta rog i novog Zagreba, III, 1963, 281—301.

Marinovlć-Uzelac A., Socijalni prostor grada, Zaerc1978, 131—137.Maroević I., Život i djelo arhitekta Ive Zemljaka, Istarog i novog Zagreba, V, 1974, 229—255.Mohorovićić A., Analiza historijsko-urbanističkog razvoja grada Zagreba, Ra d JAZU, 287, Zagreb 1952, 27—

—51.Premerl T., Zagrebačka moderna arhitektura izmeđudva rata. Iz staro g i novog Zagreba, V, 1974, 191—206Timet T., Prilog poznavanju stambene izgradnje Zagreba, Iz sta rog i novog Zagreba, III, 1963, 271—279Timet T., Stambena izgradnja Zagreba do 1954. godineEkonomsko-historijska analiza, Zagreb 1961.Vikić-Belančlć B., Obilježje i kronologija grobova novo

otkrivene antikne nekropole u Držićevoj ulici u Zagrebu, Iz starog i novog Zagreba, II, 1960, 29—46.Vinski Z., Ranosrednjovjekovni arheološki nalazi uZagrebu i njegovoj okolici, Iz starog i nov og ZagrebaII, 1960, 47—65.Žuljlć S., Zagreb i okolica. Utjecaj gradskog organizma na regiju, Geografski glasnik, 26, 1964, Zagreb 196665—178.

195



Hrvatska, Razvoj arhitekture i urbanizma između prvoga i drugoga svjetskog rala. Enciklopedija likovnih umjetnosti , 2.

Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata, 30.XII 1976. — 15. I 1977, Muzej grada Zagreba (katalogizložbe).

Djela o revolucionarnom radničkom pokretu

Sentić M., Lengel-Krlzman N., Revolucionarni Zagreb1918—1945. Kronologija, Zagreb 1979.Ugarković S., Očak I., Zagreb grad heroj. Spomen-obi-lježja revoluciji, Zagreb 1979.

Komunistički pokret i socijalistička revolucija u Hrvatskoj, Zagreb 1969.

Žene Hrvatske u radničkom pokretu do aprila 1941,Zagreb 1967.

Do 1918.

Buntak F., Demonstracije na zagrebačkim ulicama u pro ljeće 1903, Iz staro g i novo g Zagreba, III, 1963, 177 —236.

Bu ntak F., Zagreb u tisuću devet stotina i sedmo j godini, Iz star og i novog Zagreba, IV, 1968, 251—282.

Cazl J., Počeci modernog radničkog pokreta u Hrvatskoj. Od prvih radničkih društava do osnivanja Soci

ja ld em okra ts ke str anke (1880— 1895), I— II , Zag re b 1958,Cecić V., Od prve proslave do prve zabrane (Iz historije Prvog svibnja u Zagrebu i u Hrvatskoj), Zagreb

juče r, danas, su tra, I, Zagreb 1956, 176—191.

Cecić V., Prva proslava Prvog maja u Zagrebu. Crveno prol jeće . Svjedočanstva o Prvom maju, Zagreb 1958,35—44.

Cecić V., Put zagrebačke žene do socijalizma, Za greb juče r, danas, su tra, I, Zagreb 1956, 192—206.

Dobronlć Lj., Radnička naselja u Zagrebu u toku devetnaestog stoljeća. Iz star og i nov og Zagreba, III,1963, 117—129.

Gross M., Borba zagrebačkih radnika za sindikate (1890 — 1895) Iz star og i no vog Zagreba, I, Zagreb 1957, 238 —265.

Gross M., Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije i Narodni pokret 1903, H is to rij sk i zb orn ik , 1954,33—84.

Gross M., Socijalna demokracija u Hrvatskoj i politika»novog kursa«. Rad ov i Filo zo fsko g fa ku lt e ta Ods jeka

za po vi je st , 2, Zagreb 1959, 5—38.

Hrabak B., Socijaldemokrati Hrvatske, Slavonije, Srma i Istre u »prevratu« 1918. godine, Zborn ik H is to rskog instituta Slavonije i Baranje, 9, Slavonski Br1972, 111— 143.

Knapič-Krhen C., Neki podaci o ekonomskom položaradnika u Zagrebu 1880—1900. godine, Putovi revocije, 7—8, 1966, 103—109.Knapič-Krhen C., Prilog upoznavanju nekih važnijdogađaja iz radničkog pokreta u Zagrebu do osnivanSocijaldemokratske stranke (1883—1894), Kaj, 3/19

102 — 110.Korać V., Povjest radničkog pokreta u HrvatskojSlavoniji, I. Zagreb 1929, II, Radnički sindikati, Zagr1930.

Kovačevlć I., Ekonomski položaj radničke klase u Hvatskoj i Slavoniji 1867—1914, Beograd 1972.

Kovačev V., Ideološke i političke borbe u radničk pokretu H rvats ke i S la vo nije 1917—1919, I— II , Is to rradničkog pokreta, Zbornik radova, 3, Beograd 19i 4, 1967.

Mateljan-Spoljarić S., Iz radničkog pokreta u Zagre1860. do 1914. Iz staro g i novo g Zagreba, III, Zag1963, 131— 142.

Nov ak M., Socijald em okrats ka s tr an ka H rv ats ke i Svonije i generalni štrajk, Zagreb 1951.

Oštrić V., Osnivanje prve radničke stranke u Hrvatsk(u povodu 70-godišnjice Socijaldemokratske stranHrvatske i Slavonije 1894), Putovi revolucije, 5, 19141— 164.

Oštrić V., »Složni — bit ćemo moćni!« U povodu stobljetnice Zagrebačkog obrtničko-radničkog društv ameđusobno podupiranje i naobraženje, Kaj, 3/193—19.

Pribić B., O zdravstveno-socijalnim prilikama radnišu Zagrebu prvih godina XX stoljeća. L iječnič ki vje sn2/1968, 159—164.

Strugar V., Jugoslavenske socijaldemokratske stran1914— 1918, Zag reb 1963, 187—246.Tomac E., Reorganizacija socijalističkih sindikataHrvatskoj u razdoblju 1906—1910. godine. Putovi volucije, 7—8, 1966, 110—134.

Tomac E., Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Svonije u aneksionom razdoblju (Od pada vlade Hrvskosrpske koalicije do početka veleizdajničkog pcesa), Putovi revolucije, 9, 1967, 27—83.

Vidmar J., Prilozi građi za povijest 1917—1918. s o b it im obzi ro m na razv oj ra dn ičk og pokre ta i od jeoktobarske revolucije kod nas, A rh iv ski vj esnik , 1, greb 1958, 11—173.Vidmar J.f Prilozi građi za historiju radničkog pokr

i KPJ 1919. godine, A rh iv ski vj esnik , 2, Zagreb 1959, 7 —226.

Građa za povijest sindikalnog pokreta u Hrvatskoj godine 1917—1919. Od obnove sindikalnog pokreta Kongresa ujedinjenja, Zagreb 1955.Istorijski arhiv Komunističke partije Jugoslavije, ISocijalistički pokret u Hrvatskoj i Slavoniji, Dalmaci Istri 1892—1919, Beograd 1950.

196



Pola vijeka oktobarske revolucije. Uzroci — tokovi —odjeci — značenje, Zagreb 1967.Spomenica Trnjanske škole

Od 1918. do 1941.

Barić P., Tiha noć. Zapisi jedne borbe, Zagreb 1955.

Belinlć M., Do naših dana, Zagreb 1966.Broz Tito J., Sabrana djela, tom prvi, maj 1926 — avgust1928; tom drugi, avgust 1928 — mart 1935; lom treći,mart 1935 — novembar 1937; tom četvrti, decembar 1937

— avgu st 1939; tom peti, se pte m bar 1939 — se pte m bar 1940. Beograd 1977. i 1978.Cazl J., Na po lit ičkoj lin iji KPJ. Ujed in jeni rad ničkisindikalni savez i rad komunista u njemu 1935—1940.Zagreb 1978.Cazi J., Nezavisni sindikati (1921—1929), I, Zagreb 1962,II, Zagreb 1964, III, Zagreb 1967.Cazl J., S puta reformizma na put klasne borbe. URSSi rad komunista u njemu 1929—1934, Zagreb 1977.Cerjan S., KPJ i Savez komunističke omladine Jugo

slavije u razvitku radničkog i naprednog sporta od1919. do 1945. godine. Povijest sporta, 4, 1970, 292—310.Cerjan S., Neki pogledi na ra zv itak na pred nog ra dničkog sportskog pokreta u Hrvatskoj od 1919. do 1941,Povijest sporta, 6, 1971, 525—554.Čuvaj B., Od policije rastjerani igrači Proletera i Ama-teura kolektivno prelaze u Savu (1929—1938) i Borac(1938—1941), Povijest sporta, 23, 1975, 2015—2030.Čuvaj B., Sportski klub Jarun — zbog političkih razloga 18 godina neregistrirani »divlji klub« (1921—1939),Povijest sporta, 21, 1975.Calić D., Zapisi sveučilištarca, Zagreb 1960.Đaković Đ., Život i djelo. Građa za monografiju. Slavonski Brod, 1979.

Fučljaš V., Skroman čovjek velikog srca (Stjepan De be lja k Bil, na ro dn i he ro j) , Podravski zbornik 1978,25—31.Jankes G., Zapisi ilegalca, Beograd 1960.Janjatović B., O nekim aspektima djelovanja KPJ uzagrebačkim sindikatima i preuzimanju vodeće ulogeu URSSJ-u u razdoblju 1933—1941. godine, zbornik Revolucionarni radnički pokret u Zagrebu između dva svjetska rata, Zagreb 1968, 255—285.Janjatović B., Sindikalni pokret u borbi KPJ za jedinstvo radničke klase Hrvatske međuratnog razdoblja,zbornik Osma konferencija zagrebačkih komunista i razvoj KPJ — SKJ kao moderne partije radničke klase, Zagreb 1979.Janjatović B., Sindikalni pokret u Hrvatskoj u razdoblju 1933—1936. s obzirom na politiku KPJ, I—II,Časopis za suvremenu povijest, 1—2/1969, 7—54 i 1//1970, 105—134.Jellć I., Demonstracije u Zagrebu 1939—1941, Iz sta rog i novog Zagreba, IV, 1968, 321—334.Jellć I., Društveno-politička kretanja u Zagrebu uočisloma Kraljevine Jugoslavije, Zagreb u NOB-i i socijalističkoj revoluciji, Zagreb 1971, 17—31.

Jellć I., Komunistička partija Hrvatske 1937—1941Zagreb 1972.Jellć I., Prvomajske demonstracije u Zagrebu 1940 H is to ri js ki zbornik, XVIII, 1965, 189—201.Kirlć L., Osnivanje sportskog kluba »Metalac« u Zagrebu 1929. godine, Povijest sporta, 38, 1979, 3250—

—3254.Kolar-Dimitrijević M., Djelatnost Ivana Krndclja ugradskom zastupstvu Zagreba od 1925. do 1928. godine Iz starog i novog Z agreba, V, 1974, 177—188.Koprivlca S., Socijalistička radnička škola u Zagrebui neke uspomene na prikaz razdoblja 1919—1924, Putovi revolucije, 1—2, 1963, 201—205.Krndelj I., Građa za monografiju, Priredili I. Karabegović, A. Ramljak, Sarajevo 1977.Paver J., Izložba Tito — Partija — Zagreb 1927—1937Zagreb 1977.Petrović S., Sedam sekretara SKOJ-a, Beograd 1962Rajčević V., Osma konferencija zagrebačke partijskorganizacije i SKOJ, zbornik Revo lucionarni rad nič k pok re t u Zagrebu izmeđ u dva sv je tska rata, Zagreb1968, 71—81.

Rajčević V., Revolucionarni omladinski pokret u Hrvaskoj 1919—1928, Zagreb 1979.Sabolek I., Historija rada i borbe tvornice željezničkihvozila »Janko Gredelj« 1878—1961, Zagreb 1961.Sabolek I., Iz historijata revolucionarnog radničko pokr eta u Glavnoj radion ici državn ih žel jeznica u Zagrebu, Putovi revolucije, 1—2, 1963, 403—418.Stlllnović M., Bune i otpori, Zagreb 1969.Trbojević M., Č lanci i sjećan ja (Događaji iz historijKPJ—KPH), Zagreb 1959.Vidmar J. I., Prilozi građi za historiju radničkog pokreta i KPJ 1919. godine. Arh ivsk i vj esnik, 2, Zagre1959, 7—226.Vidmar J., T. Cubelić, D. Korać, Uz izložbu »Borbeni pu

KPJ u Zagrebu 1919—1959« u Muzeju grada Zagreba Iz starog i novog Zagreba, II, Zagreb 1960, 319—344Vlajčić G., Osma konferencija zagrebačkih komunist(25. i 26. veljače 1928. godine), Zagreb 1976.Vlajčić G., Prilog historiji zagrebačke organizacijSKOJ-a (1927—1928), Iz sta rog i novog Zagreba, IV, Zgreb 1968, 301—317.

Č etrdeset godina. Zbornik sećanja aktivista jugoslvenskog revolucionarnog radničkog pokreta, Beogra1960, I—IV.Lokomotiva 1914—1964, Zagreb (1964)Metalci Jugoslavije, I—II, Zagreb 1967.

Oktobar u Jugoslaviji 1918—1945. Izbor dokumenata .VIII mjesna konferencija zagrebačke organizacije KP(Građa). Pripremio M. Trbojević, Zagreb 1959.Planinar, Zbornik u povodu dvadeset godina rada planinarskog društva »Željezničar« u Zagrebu 1950—1970Zagreb 1970.Politički vjesnik. Vjesnik radnog naroda 1940—1941Kritičko izdanje, Priredio V. Slopar, Zagreb 1965.

19



Radnički sportski pokret Jugoslavije. Zbornik, Zagreb1972.Revolucionarni radnički pokret u Zagrebu između dvasvjetska rala, zbornik radova, Zagreb 1968.Srp i čekić. 1940—1941, Zagreb 1951.Tekstilci Jugoslavije, Zagreb 1966.

Od 1941. do 1945.Ivane E., Nepokorena mladost, Zagreb 1961.Kapun, Feleta r, Fišer, Zapisi i sjećan ja, Č akovec 1978.Korać D., Narodna vlast u Zagrebu i okolici 1941—1945, Zagreb 1978.Lengel-Krlzman N., NOP u Zagrebu 1941—1945 godine, Zagreb u NO B-i i so cijalist ič koj re vo luciji , Zagreb 1971.33—61.Lcngel-Krizman N., O nekim pitanjima organizacije idjelovanja NOO-a i odbora JNOF-a u Zagrebu za vri jem e NOB-c, Radovi Sve učil iš ta In sti tu ta za hrv a tsku po vijes t u Zagrebu, 4, 1973, 197—221.Lcngel-Krizman N., Organizacija i rad Pokrajinskog i

Mjesnog odbora Narodne pomoći u Zagrebu 1941— — 1942, Časopis za suvremenu povijest, I—11/1969, 93— — 113.Lengel-Krizman N., Organizacioni razvoj i neki oblicidjelovanja zagrebačke skojevske organizacije od 1941.do 1945. Revo lucionarn i om la din sk i pokret u H rv atskoj 1941. do 1945. Zagreb 1972, 178—185.Lengel-Krizman N., Pregled djelovanja SKOJ-a u Za-•irebu 1941—1945, Iz starog i novog Zagreba, IV, 1968,343—354.Lengel-Krizman N., Prilog proučavanju djelovanja zagrebačke partijske organizacije 1941—1945, Časopis za 'suvremenu povijest, II—III/1971, 53—72 i III/1972,63—83.

Lengel-Krizman N., Revolucionarni omladinski pokretu toku rala, Zagreb u NO B-i i so cijalist ič koj re vo luci ji , Zagreb 1971. 137—161.Mutak V., Partijska organizacija željezničara u Zagrebu1941, zbornik Ustanak naroda Jugoslavije 1941, II, Beograd 1963, 699—700.Ogrizović S., Zagreb se bori, Zagreb 1977.Raos I., Zagreb, Zagreb 1969 (tekstovi).šibi I., Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve, Zagreb1967.Ugarković S., Partijska tehnika u okupiranom Zagrebu,zbornik Ustanak naroda Jugoslavije 1941, I, Beograd1962, 81—87.

Ilegalne akcije u gradovima, Beograd 1963.Oslobođenje Zagreba. Izbor knjiga i članaka, Zagreb1974. šapirografirano. Izd. Gradske knjižnice u Zagrebu, Radničke biblioteke »Božidar Adžija«. PrirediliM. Haramina i D. Štiglić.Sa zagrebačkog omladinskog fronta, Zagreb 1952.Slobodni Zagreb, Zagreb 1965.

Zagreb 1941—1945, zbornik sjećanja, Zagreb 1972.Zagreb u NOB-i i socijalističkoj revoluciji, zborradova, Zagreb 1971.

2ene Hrvatske u NOB-i, I—II, Zagreb 1955.

Radovi iz ekonomske historije i slično

Rićanić R., Ekonomske promjene u Hrvatskoj izazvstvaranjem Jugoslavije 1918, Prilozi za ekonomsku vijest Hrvatske, I, Zagreb 1967.

Blćanić R., Razvoj industrije u Zagrebu, Iz staronovog Zagreba, I, Zagreb 1957, 266—277.

Despot M., Industrija građanske Hrvatske 1860—18Zagreb 1970.

Despot M., Industrija građanske Hrvatske za banonja Ivana Mažuranića 1873—1880, A d a his torico-oenomica Iugoslaviae, I I, 1975, 97— 113.Despot M., Industrija Zagreba u drugoj polovici Xstoljeća. Iz staro g i novo g Za greba, V, 1974, 165—Despot M., Josip Tomor, zagrebački trgovac, obrti manufakturista. Iz star og i no vo g Zagreba, II I 1

107—115.Despot M., Odraz privrede u zagrebačkoj stručnoj blicis tici dru ge polov ine 19. stol je ća, Iz starog i no Zagreba, II, 1960, 239—253.

Despot M., Stančić N., Počeci industrije i radničk pokre ta u H rv atskoj 1848—1919. Vo dič po izložbi, greb 1969.

Dobronlć LJ., Zgrade i pogoni nekih zagrebačkih tvnica devetnaestog stoljeća u očima suvremenika.starog i novog Zagreba, IV, 1968, 225—240.Gašparević F., Industrija Banovine Hrvatske, Zag1940.

Gomičić-Brdovačkl J., Razvitak željeznica u Hrvatsk

do 1918. godine. Građenje, organizacija i financijodnosi, Zagreb 1952.Karaman I., Privreda i društvo Hrvatske u 19. stoljeZagreb 1972.Kem M., Razvitak industrije u starom Zagrebu, Pvreda Zagreba, VI/1959.Kolar-Dimitrijević M., Radni slojevi Zagreba od 19do 1931, Zagreb 1973.Kukoleća S. M., Industrija Jugoslavije, Beograd 194Lakatoš J., Industrija Hrvatske i Slavonije, Zagr1924.Lakatoš J., Privredni almanah Jugoslavenskog LloydZagreb 1929.

Lisac A. Lj., Mlinarstvo Zagreba od najstarijih vmena do početka XX stoljeća. Zborn ik His to ri js k zavo da JAZU , Zagreb 1977, 217—290.Llsac A. Lj., Pekarstvo i mlinarstvo Zagreba, Zagr1977.Llsac A. Lj., Razvoj industrije papira u Zagrebu, Zgreb 1961. Nlck A., Zdra vstven a zašti ta ra dničkih nase lja u Zgrebu u fazi industrijskog razvoja između dva svjetsk

198



rata (1920—1940), Zb orn ik radova Naučno g druš tva za is toriju zdravs tven e kultu re Jugoslavije, Beograd1966.Pavlaković V., Industrija Jugoslavije, Zagreb 1922.Plinara općine slob. i kr. glavnog grada Zagreba 1862—

—1932, Zagreb.Ružlć S., Zagreb — najjači industrijski centar u zemlji, Privreda Zagreba, VI/1959.Sabolek I., Historija rada i borbe tvornice željezničkihvozila »Janko Gredelj«, Zagreb 1961.Statistika industrije Kraljevine Jugoslavije, Beograd1941.Sto godina željeznica Jugoslavije 1848—1949, Beograd1951.Sandor F„ Schonsteln M., Plinara slobodnoga i kr. glavnoga grada Zagreba. Spomen-knjiga prigodom 50-godiš-njice opstanka zagrebačke plinare, Zagreb (1912).Slmončlć Z., Osnovne karakteristike industrijskog razvitka na području Hrvatske u međuratnom razdoblju(1918—1941), Acta histo ric o-oeconomica lug os laviae , I, 1974.

Ostalo

Bilten općinskog odbora Socijalističkog saveza Trnje — Zagreb 1962—1965.Gradski vjesnik, Stručno i službeno glasilo općinegrada Zagreba, 1930—1933.Godišnjak banske vlasti Banovine Hrvatske 1939 — 26.kolovoza 1940, Zagreb 1940.Izvještaj Gradskog poglavarstva o sveopćoj upravislobodnog i kralj, glavnoga grada Zagreba, 1913—1918,Zagreb 1927.Izvještaj Gradskog poglavarstva u sveopćoj upravi slo

bodnog i kra lj, gla vnoga gra da Zagreba, 1919—1925,

Zagreb 1929.

Izvještaji Komore za trgovinu, obrt i industriju u Zagrebu 1922—1939.Mali statistički priručnik grada Zagreba 1931, 19321934, 1935. Izdanje Gradskoga statističkog ureda.Kalendar Gradske štedionice općine si. i kr. glavnoggrada Zagreba za 1933. godinu, Zagreb 1933.Trnje. List općine Trnje, 1977—1980.Zapisnici sjednica gradskog zastupstva u Zagrebu

1913—1940. Korišteni su također i razni arhivski materijali iz Historijskog arhiva u Zagrebu (fond Gradske općine i gradskih poduzeća), te materijali u Ahivu Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatsk(fond Radnička komora, sjećanja, zbirke itd.).

Karte i slično

Dobronlć Lj., Stare numeracije kuća u Zagrebu, Zagreb 1959.Općina Trnje, Karta mjesnih zajednica, mjerilo 1:5000Zagreb, s. a.

Stari planovi Zagreba, Zagreb 1961 (Urbanistički zvod grada Zagreba. Uvod Z. Kolači ja, tekstov i Lj. D bron ić, devet planova od 16. st. do 1911).Ulice, ceste, trgovi i šetališta u slob. i kr. glavnomgradu Zagrebu godine 1929. s podjelom grada na or

jentacione kotare, Zagreb 1929.Zagreb. Plan grada sa novim popisom ulica, Zagre1947.Telefonski imeniciHartmanov sveobći popis stanova sa podpunim adresrom oblasti, ureda, obrtnika i trgovaca kralj, slobodnoga i glavnoga grada Zagreba, Zagreb 1902.Almanah grada Zagreba za 1931, izdanje Albrecht, Z

greb (1930).

Trnjanski listovi do oslobođenja

Chromos. Stručni list Grafičke tvrtke za unapređenjegrafičko tehničkog rada. Zagreb, 1/1930—11/1931. Daljene izlazi.Glas Trešnjevke. Tjednik za komunalna, socijalna ikulturna pitanja periferije. 1/1932—11/1933. Od broja12 ima naziv Glas.

Hrv atski te lje zn ičar . Glasilo hrvatskih željezničara, Zagreb, 1/1905—IV/1908. i 11 brojeva 1911. Urednik Stje pan Turković. Hrv atski ie ljezniča r. Tjednik. Zagreb, 1/1917—IV/1920.Urednik Vjekoslav Kokolj. U 1919. mijenja ime u Željezničar a urednik mu je Slavko Kaurić.

Plin. Revija Udruženja jugoslavenskih plinara i plinarskih stručnjaka. Tromjesečnik, Zagreb, 1/1927. Daljne izlazi.Vjesnik Plinara općine slob. i kr. glav. grada Zagreba

Zagreb, 1/1934—IV/1937, kad mijenja naziv u Plin izlazi do 1941.

Mnogo podataka o Trnju ima u raznim zagrebačkim listovima i strukovnim glasilima duljeg ili kračeg izlaženja. Navedeni pregled pokazujsiromaštvo informativnih glasila trnjanskih poduzeča u odnosu na današnjicu, kad svaka tvornica i poduzeče ima svoj informativni list il

bilten.

199



Spomen- obilježja

revoluciji na području

Trnja

APOMENA

Na karti su naznačene granice Opčine Trnjei mjesne zajednice u vrijeme izdavanja monografije. Nazivi mjesnih zajednica uzeti su iz

tradicionalnih naziva pojedinih područja, aličetiri mjesne zajednice imaju imena po poznatimličnostima revolucije i herojima od kojih sudvojica Trnjani (Janko Gredelj i Stjepan Skrnjug).Spomenobiljcžjc imaju i .Trnjanski krijesovi.koji se svake godine pale na dan oslobođenjaZagreba Oni su sječanje na staru skelu kojomsu se Zagrepčani prebacivali na oslobođeni teritorij i kojom su sc prvi oslobodioci Zagrebaprebacili 8. svibnja 1945. u Zagreb. Po tom do-gađaju jc i Most slobode dobio svoje ime.

200



Ploča je podignuta između Branimi-rove i Strojarske ceste kraj pruge.

6Spomen-ploča posvećena partijskim sastancima u međuratnom periodu

»U ovoj kući održavani su ilegalni par tijski sastanci prije ra ta i zavrijeme okupacije, kojima su prisustvovali drugovi E. Kardelj, M. Đ ilasi narodni heroj R. Končar.1928. g. održavani su sastanci Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije kojima su prisustvovali drugovi Tito i Đ uro Đ aković.U čast II. kongresa Komunističke

pa rtije Hrvatske ovu ploču podiže parti jsk a organizacija IV. rajona.Zagreb, 21. XI 1948.«

Ploča je podignuta u Kašinskoj ulici 12.

7Spomen-ploča Andriji 2ajl

»Ova spomen-ploča posvećuje sedrugu i prvoborcu klasnog radničkog

pokre ta Andriji Žaji, u znak priznanja i zahvalnosti za njegov nese bični rad na dobrobit radničke klase, a koji je poginuo prilikom bijega iz Kerestinca 1941. g.«Radni kolektiv »Andrija 2aja«.

Ta se ploča nalazi sada u ulici IviceLovinčića b.b. u dvorištu poduzeća»Andrija 2aja«. Prije izgradnje gradske vijećnice nalazila se na Paromlinskoj cesti 77, gdje je bila Tvornica pokućstva u kojoj je Andrija2aja radio.Andrija 2aja, drvodjeljski radnik(Donji Rebić k. Udbine, 3. XII 1901

— Zagreb, 14. VII 1941). Clan KP od1919, član zagrebačkog MK KPJ od1923, od 1924. član PK KPJ za Hrvatsku i Slavoniju. Radio mnogo sIvanom Tomanićem. Na kongresuSDRJ u Zagrebu izabran za članaupravnog odbora, i 16. V 1929. osu

đen zbog komunizma na izgon izZagreba. Mnogo puta hapšen. Dok jeradio na Tmju stanovao je u Iločkoj33. i Krap inskoj c. 3. Č lan je CKKPH od 1937. a uhapšen je na Sušaku 16. XII 1939. i interniran uLepoglavu. Ponovo uhapšen 31. III1941. zbog komunizma i banovinska

policija preda la ga je ustašam a, te je poginuo na bijegu iz Kerestinca.

Spomen-ploča Stjepanu Maleku Lati

»Na ovom mjestu uhvaćen i kasnije17. II 1942. ubijen u Maksimiru članII rajonskog komiteta KPJ i sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a Zagreb Stjepan Malek Lata.«

Ploču postavio u Ul. proleterskih brigada 226 SSRN »Proleter« god.1960.

Stjepan Malek Lata (Prclog, 16. XII1913 — Zagreb, 17. II 1942). Malek

je bio veoma aktivan u partijsko j organizaciji Drugoga rajona i SKOJ-u.Stanovao je na Krugama 28 i radiomnogo sa Slavicom Bašić na organiziranju žena. Uhvaćen od ustaša bio je 23. XII 1941. predan prijekomsudu i ubijen.

8

9Spomen-ploča Ivanu Metelku

»U ovoj zgradi je stanovao MetelkoIvan, koji je kao sekretar II rajonskog komiteta KPH na partijskomzadatku mučki ubijen 20. IV 1943.godine.U periodu N.O. rata njegov stan

je služio za održavanje ilegalnih sastanaka, sakupljanje oružja i materi jala i upućivanje rodoljuba u NOB.U čast 40 god. KPJ i SKOJ-a spo

men-ploču postavlja Općinski odborSaveza boraca NOR Trnja (SSRNSigečica).«

Ploča je postavljena 6. IX 1959. uDržićevoj aveniji br. 11.

Ivan Metelko (Šmarjet kod NovogMesta. 1912 - Zagreb, 20. IV 1943).Bio je tekstilni radnik i član KP od

prije rata .

10

Spomen-ploča pallh radnika Gradske plinare

»U borbi za bolju budućnost radnognaroda, kao žrtve fašističkog terora,dali su svoje živote radnici Gradske plinare: Bere Antun, Kalinski Blaž,Martinović Mihajlo, Perković Antun,Starešina Martin, Vidiček Alojz.

U spomen palim drugovima podižuovu spomen-ploču radnici ovog poduzeća.Smrt fašizmu — Sloboda narodu.«

Ploča jc podignula na ulazu u zgradu Gradske plinare na Radničkojcesti Đ ure Đ akovića br. 1.Među poginulima osobito sc isticaMihajlo Martinović (Zaton, 19. IX

1904 — logor, 6. VII 1942), članKPH od 1939. Za vrijeme okupacij bio je član Č etvrtog rajonskog komiteta KPH za grad Zagreb a uhapšen je potkraj 1941.

11

Spomen-ploča poginulih radnika Tvonice »Ventilator«

»Za sjećanje na drugove iz tvornic’Ventilator’ koji su pod zastavomKomunističke partije Hrvatske sto

jeći na braniku slobode u borbi protiv fašizma 1941—1945. za nacionano i socijalno oslobođenje naših nroda položili svoje živote.

Narodni heroj Kroflin Rudolf, Balcn Miško, Bclušić Drago, Bezek Ante, Blažičko Drago, Boban TadijaBroz Drago, Gjaković Stipe, IvančoBaltazar, Karlić Ivan, Kavuric Zvonko, Kletuš Stjepan, Langeneker Antun, Mamula Dušan, Margetić DragoPondeljak Adolf, Radonić Mato, Safarić Stevo, Podrić Milan, StabeStjepan, Stefanović Stjepan.«

Ploča jc podignula na ulazu u Tvonicu »Ventilator« na Radničkoj cestĐ ure Đ akovića 32.

Među poginulima osobito se isticaRudolf Kroflin (Lenjišće kraj Klanjca, 15. IV 1916 — Zagreb, 30. IX1941). Radio u Tvornici »Ventilatorkao kovački radnik, a uoči rat

postao član KPH. Nakon početkokupacije bio član Drugog rajonskokomiteta KPH za Zagreb te organzira udarne grupe. Teško ranjen, 14rujna 1941. u Vrbanićevoj ulici, prlikom borbene akcije podlegao jmučenjima.Za narodnog heroja proglašen je 14 prosinca 1949.

12

Spomen-ploča VlktoriJI Tučkorlć

»Radniku Kombinata i organizacionom sekretaru MK KPH Zagreb Vik

203



toriji Tučkorić, koja je 28. X 1944. pala u borbi za slobodu.Ovu spomen-ploču postavljaju radnici Kemijskog kombinata povodom30. obljetnice oslobođenja.Zagreb, 22. XII 1975.«

Spomen-ploča podignula je na pročelju stare zgrade Kemijskog kom bin ata (Tvornica laka i bo ja Moster) na Radničkoj cesti Đ ure Đ a

kovića 43. istog dana kad i spomen--ploča Ladislavu Parfantu.Viktorija Tučkorić (Drvar, 1912 — Sv. Nedelja , 4. XI 1944) bila je članSaveza bankarskih, osiguravajućih,trgovačkih i industrijskih činovnikaJugoslavije, te je zbog revolucionarnog rada bila pet godina na robiji.U prosincu 1941. odlazi u partizane,ali se na početku 1942. vraća u Zagreb gdje je odmah uhapšena. Poslije godinu dana logora, ponovo radikao kurir MK KPH za Zagreb i 1944.

posta je organiz acioni sekretar MKKPH za Zagreb. Konspirativno ime

bilo joj je Majda.

Uhapšena je ponovo 28. X 1944. iustaše su je objesili.

13

Spomen-ploča Ladislavu Parfantu

»Radniku Kombinata i članu MKKPH Zagreb Ladislavu Parfantu, koji je 5. IV 1943. pao u borbi za slobodu.Ovu spomen-ploču postavljaju radnici Kemijskog kombinata povodom30. obljetn ice oslobođenja .

Zagreb, 22. XII 1975. godine.«Ploča je podignuta na pročelju Kemijskog kombinata na Radničkoj cesti Đ ure Đ akovića 43.

Ladislav Parfant (Sevnica, 6. III1918 — Zagreb, 5. IV 1943). Organizirao je odbor Narodne pomoći utvornici asfalta »Antun Res«. ČlanKPJ postao je 1941. godine, a od1942. bio je član Mjesnog komitetaKPH za Zagreb. Sve do travnja1943, kad je naišao na ustašku zasjedu. živio je u Zagrebu ilegalno iradio na osnivanju udarnih grupa.

14

Spomen-ploča poginulih radnika Tvornice »Ivančica«

»U čast 40-godišnjice SKJ-e i SKOJ-aradni kolektiv ’Pobjeda’ podiže spomen palim drugovima u NOB-i.

Curi Ivan, Ribarić Slavko, SpoljarMijo, Lacković Stjepan TrupkovićFranjo, Zdclar Tomo, Tota Gezo,

Novak Ivan, Matija šić Malo, Mužević Vilma, Sckula Nikola.«

Spomen-ploča postavljena je 1959.na zidu pred ulazom u »Pobjedu«na Zavrtnici 18. Prije se tu nalazila Tekstilna tvornica »Ivančica«,čiji radnici su bili vrlo aktivni u

URSSJ-ovom Savezu tekstilaca i utoku rata u prikupljanju Narodne pomoći.

15Spomen-ploča poginulim radnicimaZagrebačke tvornice papira

»Č lanovima ovog kolektiva palim u borbi za slob odu i žr tvam a faš ističkog terora u znak zahvalnosti podiže ovu spomen-ploču prigodom proslave 40-godišnjicc osnu tka KPJ.

3. VII 1959. Radni kolektiv Zagrebačke tvornice papira.«

Ploča je postavljena na zgtadi današnje Tvornice papira na Zavrtnici br. 17.

16

Božidar Daklć

Na rodni heroj Božid ar Dakić (1909

— 1942). Poprsje . Rad akademskogkipara Stanislava Šimića. Brončana bista postavljena je na dječjem igralištu na Trgu Dakića br. 1 kod Les-kovačke ulice.

Božidar Dakić Jakov (Klipino Brdokod Vojnića, 3. I 1909 — Dotrščinakod Zagreba, veljača 1942). Partijacod 1936, bori se u Španjolskoj. Posli je okupac ije Zagreba rad i ilegalno uZagrebu kao član MK KPH za Zagreb i rukovodi udarnim grupama.Uhapšen je u studenom 1941. i 1942.strijeljan. Proglašen je za narodnogheroja 27. IV 1946.

17Moša Pljade

Spomenik. Rad kipara i člana Jugoslavenske akademije Antuna Au-gustinčića 1962. godine.

Brončani kip postavljen jc pred Rničko sveučilište »Moša Pijade« Ulici proleterskih brigada 68.

18

Spomen-ploča posvećena desetogonjih oslobođenja

»Povodom desetogodišnjice oslobonja Narodni odbor grada Zagrzaključio je na svečanoj sjednici izgradi Dom radničkog sveučiliGradnja je dovršena rujna 1961.«

Taj je tekst urezan na Narodnsveučilištu »Moša Pijade« u U

proleterskih briga da 68.

19

Spomen-ploča posvećena palim dentima Filozofskog fakulteta u grebu

»U borbi za oslobođenje naših roda položili su svoje mlade živstudenti Filozofskog fakulteta:Albahari Moša, Bakić čačko, Bavić Rajka, Barić Branko, BogdanoJosip, Bubalo Branko, Cekurić Eca, Čavlov Ante, ćorković AndrFabijanić Ante, Gregurić Zvonko,

bunek Ivo, Ilić Veljko, Kević JoKirac Neven, Kulušić Josip, LoMarijana, Ljubić Željko, MarkoSlobodan, Mikuš Boris, Nenezić

ka, Novosel Josip, Rendić Josip, Sćenski Branko, Strk Ivan, Suljić sip, Trinajstić Davor, Trstenjak Zvko, Uvodić Ljubo, Valdec ZvonVišić Mir.Ovu ploču podižu im o desetogonjih narodne revolucije studentnastavnici Filozofskog fakulteta Zagrebu.«

Ploča je postavljena 1951. na TMaršala Tita 14 gdje se tada nalaFilozofski fakultet. Oko 1960. pnesena je na novi Filozofski faktet u Ulici Đ ure Salaja br. 3.

20Spomen-ploča društvu »Mladost«

»Ovdje je 1934. na inicijativu ptijske organizacije Željezničke radnice osnovano i do 1949. djelova

204



omladinsko kulturno-umjetničko društvo 'Mladost', koje je bilo žariSterevolucionarnog rada među tmjan-skom omladinom na čelu s DragicomHotko, Vinkom Jcđutom, RatkomCvetkovićem i drugima. Ovdje su upućivani drugovi u redove Španjolskihdobrovoljaca.«

Ploču je podigla u Vrbanjskoj 5, 6.

IX 1959. godine, Radionica željezničkih vozila. Izgradnjom prilaza Mostuslobode srušena je i kuća gdje se

ploča nalazila.

21

Spomen-ploča Radi ICončnru

»U ovoj je zgradi stanovao i održavao ilegalne sastanke 1940. i 1941.godine narodni heroj Rade Končar.Ovdje su u periodu 1941—1945. godineorganizirane udarne grupe, sakupljan

materijal i oružje i organizirano upućivanje rodoljuba u NOB.U čast 40. god. KPJ i SKOJ-a spomen-ploču postavlja općinski odborSaveza boraca Trnje.«

Ploču je podigla, 6. IX 1959, u Kara-šićkoj ulici br.33a SSRN »Bosutska«.Rade Končar (Končarev Kraj, 28. X1911 — Šibenik, 22. V 1942). Već1934. postao je član KPJ. Nakon izlaska s robije, radi od kraja 1937.u Siemensu u Zagrebu, i tu formira partijsku organizaciju i vodi veliki Štrajk 1938. godine. Od 1938. ječlan MK KPH Zagreb, od XII 1939.

politički sekreta r CK KPH, a od23. X 1940. i član Politb iroa CK KPJ.Kao metalac mnogo surađivao s komunistima Tmja. Uhapšen na organiziranju ustanka u Dalmaciji istrijeljan. Za narodnog heroja proglašen u kolovozu 1942.

22Spomen-ploča posvećena IlegalnojŠtampariji u Tm ju

»U ovoj kući od 1937. do 1939. radila

je ilegalna tehnika CK KPH kojom je rukovodio narodn i heroj član CKKPJ i član CK KPH drug PavlePap Šiljo. S tehnikom su najuže

surađivali narodni heroj član Polit biroa CK KPJ i sekretar CK KPHdrug Rade Končar Brko i narodniheroj i član CK KPH Anka Butorac.U povodu 25 godišnjice oslobođenjagrada Zagreba spomen-ploču podižeOpćinski odbor za proslavu 25 godinaoslobođenja grada Zagreba.Zagreb, 29. XI 1970.«

Ploča jc podignuta u Murtcrskoj ulici25 na Dan republike 1970.Pavle Pap Šiljo (Perlcz, Tamiški srez9. I 1914 — Skradin, 15. VIII 1941) posta je još kao studen t 1933. članSKOJ-a i PK SKOJ-a za Srbiju, azatim i član CK KPJ. God. 1939.

bio je in struktor CK KPJ u Zagrebu. Na putu u Dalm aciju uhapšen u Vo-ćanima i strijeljan.

23

Spomen-ploča palih radnika 1 namje

štenika Vodoprlvredne službe na Savi

»U toku Narodno oslobodilačke bor be poginuli su ili stradali kao žrtvefašističkog terora radnici Vodopriv-redne službe na Savi: Bjclobradić Petar, Cakarić Stjepan, Jurman Ivan.Jurman Vid, Kusić Ivan, Lolić Jura,Oppenhcim ing. Miroslav, Pejnović Nikola, Posiljević Stjepan, Raženj Josip. Valent Vid, Vuger, Josip.U znak sjećanja na poginule drugovea povodom 50-godišnjice Saveza komunista Jugoslavije ovu spomcn-plo-ču podiže kolektiv

Direkcije za SavuZagreb, 29. XI 1969.«

Ploča se nalazi na zgradi u Veslačkoj 25, gdje je sada »Jugonafta« Rijeka, podružnica Zagreb.

24

Spomen-ploča poginulim komunistima I skojevcima Cvjetnog naselja

»U Narodno oslobodilačkoj borbi1941—1945. poginuli su s područja os

novne organizacije ’Cvjetna’ slijedećidrugovi-ce: Dr Adžija Božidar, Ing.Kavurić Zvonko, Renar Izidor, Kol-

baba Boris , Grgašević Vladimir, Čer-

mak Rudolf, Blažić Andrija, SpalMile, Spalj Branko, Spalj Luka, Hruškar Julijana, Dorčić Katica, BlaškoviLuka, Vurušić Vcnceslav.Ovu spomen-ploču podiže Savez boraca o(snovnc) o(rganizacije) Cvjetna«

Ploča jc postavljena na zgradi Mjene zajednice »Cvjetno naselje« Cvjetnoj ulici 2.

25

Spomen-ploča Stjepanu Skrnjugu

»U ovoj kući živio je i radio člaMjesnog komiteta SKOJ-a grada Zgreba IV rajona KPJ sve do pog

bije u borbi protiv okupatora i dmaćih izdajnika dana 27. VI 194godine

Stjepan Skrnjug.Spomen-ploču podižu povodom 30godišnjice oslobođenja Društvcno-političkc organizacije MZ 'Stjepan Sknjug’.«

Ploča je podignuta 1975. godine n pročelju kuće u Ulici Stjepana Sknjuga 8.

26

Spomen-ploča posvećena marksistikom kružoku školske ulice

»Ovdje jc prije rata osnovan jeda

od marksističkih kružoka Trnja koj jc djelovao na čelu s Josipom Hadclanom i Franjom Šukom i drugovma koji su dali svoje živote u narodnoj revoluciji.U toku rala ovdje su održavani broni ilegalni sastanci naprednih organizacija.U čast 40. god. KPJ i SKOJ-a spomen-ploču postavlja Općinski komtet SKH Trnje (SSRN Školska).«

Ploča jc postavljena 6. IX 1959. uUlici Stjepana Skrnjuga 36 (prijŠkolska ulica, jer se tu nalazi najstarija škola u Trnju).

Franjo Suk dobio je na tom područ ju i svoju ulicu, a Josip Hadelan bio je veoma aktivan u uličnoj partijs kojćeliji i u tvornici »Nosis«.

205



Zgrada druStvcno-polilifkih organizacija na obali Save



Popis Trnjana poginulih u toku NOB-a

Abraham Ivan

Adjegić NarifAdžija BožidarAlbahari LeaAlbahari MošoAničić Đ uroArbanas Josip

Balaš FranjoBalen MiškoBalić DragoBeliško SimoBelošević JosipBelušić DragoBenčić FranjoBenčić Ivan

Benko ViktorBermanec Đ uroBero AntunBezek AnteBezjak RudolfBlašković LukaBlašković VilimBlažičko DragoBlažić AndrijaBoban TadijaBogdanović CedoBoner JakobBorovšek FranjoBoško MilanBošnjak Franjo

Božić MiškoBregant VjekoslavBrodarić KaticaBrodarić LeonardBroz DragoBukovac MirkoBulat MatoBulat MatoBurić Savo

Cerinski Franjo

Ciglar ValentCobović MateCrnogorac PetarCukić PetarCuri IvanCvetko JulkaCvetković AnđelaCvetković AntunCvetković MijoCvetković RatkoŠpanjolac

ćalić BoškoČanković Markoćermak Rudolf

Cernjul StjepanCesnik VinkoCičić Vojin

Dom j an IvanDončević JosipDorčić KaticaDragosavić AleksaDrenc JosipDužanec BožoDužanec Ivo

Đ aković StipeĐ orđević Drago

Đ urašević Đ uroĐ urašević JovoĐ ureta Franjo

Fišlajn RadivojFlajšer JosipFošnović ViktorFranković Milan

Gačić Josip

Gačić StojanGajić SavoGazdić MicaGlamočan AdelaGlavati StankoGloban StjepanGrabarić FranjoGredelj JankoGregorić KajaGregorić ?Grgašević VladoGrgeč EdoGrgeč OlgaGrula Vladimir

Habuš JosipHacek MilanHadelan FraneHadelan JosipHalamić VilimHaramina RudolfHaramina StjepanHasančaić RudolfHesky EduardHesky VelimirHočevar OtmarHopić SlavkoHorvat FranjoHorvat GustavHorvat Mijo

Horvatić FranjoHotko DragicaHruška JulijaHubla Josip

Ilijaš IvanIvanček BaltazarIvančić JosipIvanuša Adam

Jajćanin Milan

Jakšić FabijanJakuš JosipJavidić JosipJeđut VinkoJošić Slavko

Kadoić StevoKala FranjoKalinski BlažKancir EduardKarlić IvanKavurić ZvonkoKelemen JosipKirinić VladimirKlečić Stjepan

Kletuš StjepanKolar FranjoKolbaba BorisKos BlažKosanović MilanKostanjevac IvanKostević Đ uroKošutić JovicaKovaček ZvonkoKovačić IvanKozjek FranjoKrižanac JosipKrmar StjepanKroflin RudolfKubla Josip

Kučen BožoKuharić DragoKujck ValentKunadi SigismundKvakan Mato

Lacković StjepanLangenkcr Antun



Lauter DragoLazić AntunLazić IvanLebelj TomoLenac IvanLevnaić JozoLorencin Ratom i r

Mahnić PaulaMalek StjepanMamula DušanMamula JovoMance DragoMargetić DragoMarinić PeroMarkić ?Marković IvicaMartinović MihajloMarušić EdoMatašić TomoMatej MateMatešić AntunMatešić DušanMatijašić Mato

Medved JosipMedveščak RudolfMeđurečan FranjoMekinc LadislavMesarić MiškoMetelko IvanMihelić IvanMijić GrgaMiličić MarkoMiljuš MilanMirić MilanMolnar AndrijaMrak AntunMuretič Tomo

Mužević MilovanMužević Vilma

N ap ija lo Milica N cd je ra l Vinko Novak Iv an Novak Jo sip No vaković Vas ili je Novosel Jo sip Novosel V la di m ir

Palčec IvanPaul KaticaPavlinić BožoPečenec IvanPečnik AntunPećnik StjepanPerković AntunPerlajn BožidarPerovcc DragoPcuc MarijanPintar AndroPodgornik JulioPodrić MilanPoje JosipPondelak AdolfPosavec Duka

Posavec MirkoPosavec RudolfPotrć DragutinPotrebić SimoPovršenić Vlado

Radonić MatoRajf RudolfRankov RadivojRehar IzidorRendeli SandorRenko ViktorRibarić SlavkoRibić Božo

Ribić GotfridRišlin Josip

Rok JankoRokavec MilivojRopre IvanRoter IvanRukavina MarijanRužić Alojz

Sadiković SadikSamardžić MilanSaso Dragomir

Sekula NikolaSekulić NikolaSenjan FranjoSisek JosipSlović FranjoSontaki DragutinSrblin IvanStahić MilanStanković AlojzStarešina MartinŠtipan BorisSušilo FranjoSvetko Adolf

Saban FranjoSeneber Zvonimiršeneberger MatoŠiftar Ivanšinikić MileŠiranović NikolaŠkmjug St jepanŠpalj BrankoSpalj Lukašpalj Milešpiranec ValentSpoljarić MijoStefanović Stjepanšt ibrec Joža

Suk Franjošvigir Emili ja

NAPOMENA: Ovaj jc popis dobiven od Pere Prpića, a radio ga jc Socijalistički savez Tmja oko 1958. godine, jer Je gotovo identičan popisobjavljen u Biltenu Socijalističkog saveza Trnje, br. 25, od 21. XII1959. U ovaj popis nisu unesena imena onih koji su radili u tmjanskimtvornicama, a stanovali izvan trnjanskog područja, iako su zapravo ioni bili Trnjani. S njima bi Trnje imalo vite od 500 poginulih u toku NOB-a.Razlike između imena u ovom popisu i imena u tekstu potječu odatleSto su posljednja dobivena po sjedanju pojedinaca.

Terzić AldoToni AugustTota GezaTrbojević DušanTmski IvanTrohan ŠimunTršinski MilanTrupković FranjoTuđen AntunTuđin Rada

Turković JosipUroić Vinko

Vajgand AdamVidiček AlojzVišnjić RajkoVlahek StjepanVodopija NikolaVolf MihajloVrabec ZvonkoVračarić BracoVraneš MileVrban IvanVrbetić Josip

Vučković MilanVujičić LazarVujnović JankoVukelić NedeljkoVukelić StevoVurušić Venceslav

Zagorac MaraZahirović MušanZdelar TomoZdešić BrankoZlatić Dušan

2aja AndrijaŽbulj Ivan2ilavčić Jozo2nidarić Janko

210



Boner Jakob 207Borjan Bude 100Bornemissa Vladimir 73, 74Borošak Milan 153Horovšek Franjo 207Boško Milan 207Bošnjak Franjo 202, 207Božićević 66Božić Miško 207Božo Miloš 173

Bračun Mirko 202Branko, vidi Cvijić Stjepan Štefek Bralunić Marko 175Brčić Ivan 86 , 186Brezovac Stanko 172Brkljačić Jelka 147Brlcčić Božena 141Brlić Đ uro 169Brlić Mijo 125Brodarić Katica 154, 207Brodarić Leonard 207Brodarić Tomo 160, 183Broz Drago 179, 203, 207Broz Josip Tito 7, 71, 83, 84, 85, 8688, 89, 90, 100, 101, 106, 107, 118, 119,120, 122, 128, 131, 134, 136, 147,179. 203Broz Pelagija 83Brudniak Gejza 73Brumen Ivan 149Brumnić Adam 155Bubalo Branko 204Bujanović Stjepan 168Bujić Bosiljka 97Bukovac Mirko 96, 207Bukšeg Vilim 58, 59, 61Bulat Mato 202, 207Buntak Franjo 73Bunjevac Milan 202

Buretić 162Burić Franjo 177Burić Savo 207Burić Vlado 169Butković Bambula 135Butković Dragutin 91Butković Marijan 108Butorac Anka 81, 83, 147, 205

Capari Franjo 176Car Ivan 177Carević Franjo 121Cazi Josip 9, 117, 125, 127, 132, 179Cekovići 27Ceković Marko 178Cekurić Emica 204Celišćak Josip 89Cerinski Franjo 207Cerjan Stjepan Puba 139, 158,187, 188Cerjan željko 158Cerovski 27Cesarec August 79, 93, 135, 148

Ciglar Valent 207Ciliga Ante 80Cimermančić Josip 65Cobović Mate 157, 202, 207Crnogorac Petar 202, 207Cukerić Martin 169Cukić Petar 202, 207Culjak Franjo Iskreni, Crni 104, 126,132, 168, 169, 175, 176Culjak Josip 167

Curi Ivan 184, 204, 207Č uvaj (Slavko) 64Cvetko Ivan 183Cvetko Julka 207Cvetković Anđela 207Cvetković Antun 207Cvetković Mijo 202, 207Cvetk ović R atk o S pa na c 107, 134,205, 207Cvija Josip 160Cvija Stefica 160Cvijić Đ uro 73, 76, 79, 80, 83, 93Cvijić Stjepan Stefek 87, 96Cvilinder Ivan 155

Cagljević Stanislav 89Cakarić Stjepan 158, 205Calić Boško 207Canković Marko 207Cavlov Ante 204Č eperink o Jelen a (Jelka) 160, 165Cermak Dudo 107, 134Cermak Rudolf 205, 207Č ernjul Stjepan 207česnik Vinko 202, 207čiča Dragica 160Cičić Vojin 207čolaković Rodoljub 71

Č olić Boško 202Č onić Mladen 97Corković Andrija 204Č ućuz Vojin 202Č uković Ljub o 185Č ukulin Fran jo 147

Č irković Ivan 183Č opić Vla dim ir 72, 80, 82, 93, 94

Dakić Božidar Jakov 9, 204Dančević Josip 202Danić Mato 160Dea k Vjenc esla v (Vinceslav) 160, 161Debeljak-Sabljić Barbara 82—83,86, 101Debeljak Josip 86 , 96, 101Debeljak Stjepan Bil 9, 88 , 91, 122,125, 139, 167, 168, 173, 174, 177Delić 99Delić Dragica 160

Delić Svetozar 53, 73, 75, 111,112, 113Demić Petar 202Deutsch A. 45Deutsch, arh. 38Deutsch ing. Ljudevit 43Devčić Jure 187Devčić Marko 160Devčić Natko 150Dimitrov Georgi 105

Dobrila Ante Pepo 123Dobrilović Tomo 160Dobrin Klara 160, 161, 165Dobronić L(elja) 19Doder Dušan 175Dokmanić 66Domany Rudolf 154Dominko Franjo Cezar 175Domjan Ivan 171, 202, 207Domjan Josip 170Domnjakovići 27Dončević Josip 207Dorčić Katica 205, 207Dorčić Vjekoslav 177Dorotići 27Dragišić Mladen 202Dragosavac Aleksa 173, 174Dragosavić Aleksa 207Drašković Milorad 71, 79, 111Drenc Josip 207Družeta Antun 82Dubski ing. J. 92Duda Josip 160Duffek B. 58Duga 151Dumić Paško 181Dužanec Božo 207Dužanec Ivo 207Dvor Mijo 160

Dvomić Ilija 202Dvoržak Stanko 135Dym Vikica 183

Đ aković Đ uro 71, 83, 86 , 87, 88 , 128, 179, 203Đ akov ić Stip e 179, 207, 203Đ ilas M(ilovan) 203Đ orđević Drag an (Drago) 176,202, 207Đ urašević Đ uro 207Đ urašević Jovo 207Đ ureta Franjo 207

Egersdorfer Vatroslav 34Engel Ilija Spanac 173Epstein Jacques, 29Epstein 2iga 29Erber 124Erber Rudolf 54Etbin Kristan 60

212



Fabijanić Ante 204Fabijanić Franjo 151, 186Fajdetić Janja 160Fajdetić Pero 160Fakin Franc 80Faust ing. Ljubo 169Fijelić Janko 186Fink Zvonko 183Fišlajn Radivoj 157, 177, 202, 202

Flego Zlata 156Fleischer Eduard 121Fleischer (Flajšer) Josip 126, 169,202, 207Fočići 27Fočići. obitelj 162Folnović Mato 161, 169Folnović Mirko 160Fonović Matija 179Fošnarić Josip 175Fošnarić Viktor 157, 170, 171, 202Fošnović Viktor 207Franić Ivan 72Frankl Ivan 34Franković Milan 207

Franjković Josip 169Freund, obitelj 185Frgačić Marijan 168Friedfeld Mavro 37Frigan Vjekoslav 51Frišćić Anka 160Frković Mirko 107Fmtić Antun 132, 167, 168Frojnd (Freund) M. 47Fučijaš Vladimir 168Fujs Đ uro 132Furež Jura 146Furlan Ivica 135

Gačić Josip 207Gačić Stojan 202, 207Gajić Savo 176, 202, 207Gajšek Vilim 89Galogaža Stevo 135Gasparini dr Igor 175Gašparac Vjekoslav Luka 97Gašparac Luka 98, 99, 100, 101Gazdić Mica 207Geipel Christian 43Georgijević, vidi Broz Josip TitoGerovac Ljubica 105Gjaković Stipe, vidi Đ aković StipeGlamočan Adela 207

Glavaš Josip 168Glavati, obitelj 160Glavati Slavko 173, 175, 176, 202Glavati Stanko 207Glavati Stjepan 169Globan Stjepan 168, 202, 207Gluhak Milivoj Tmjanin 153Gluhak Ivo 9Gluhak Vlado 184

Glumpak Janko 147Gmajnić Joža 147Gočić Josip 176, 202Golub Marija 162Gorupić Dragutin 58Gollib, 179Grabarić Franjo 207Granatir Blaž 177Grbac Leopold 160

Gredelj Janko Tata 9, 91, 104, 105,106, 107, 132, 133, 150, 157, 167, 168,169, 170, 172, 173, 175, 176, 202, 207Greger Josip 169Gregorić 207Gregorić Kaja 207Gregurić Antun 202Gregurić Zvonko 204Gregurkovići 27Grgašević Vlado (Vladimir) 106, 134,135, 155, 160, 205, 207Grgeč Edo 107, 134, 135, 207Grgeč Marija 160Grgeč Olga 207Grković Dušan 83, 100Grlić Marko 186Grospić dr Ferdo 54Gruba Vladimir 168Gruičić Stevo 202Grula Vladimir (Vlado) 173, 176,202, 207Gržetić Ana 86, 89Gržetić Ivan 83, 86Gržinić Andrija 179Gučić Andrija 14Gvory Dionis 169

Habunek Ivo 204Habuš Josip 207

Hacek Milan 177, 202, 207Hadelan Frane 207Hadelan Josip 107, 134, 147, 148,205, 207Hadelan Marica 160Hadžić Hamdija 160Hadžić Hanzi 106, 134Hajdenjak, vidi Hristov AntonijaHalamić Vilim 202, 207Hanž Jurica 180Hapač Vjekoslav 202Haramina Rudolf 207Haramina Stjepan 177, 202, 207Haramina Vilim 110Haraminčići 27

Hartman Lavoslav 45Hasančaić Rudolf 207Havidić Josip 202Hebrang (Andrija) 86Hećimović Anica (Ankica) 160, 175Hećimović Ivo 175Hećimović Jure 148Hećimović Mato 181Hećimović Nikola 82, 86, 87

Hcgcdušić Krsto 134, 135Hcinzcl Vjekoslav, arh. 53, 54Henč Slavko 61Hcshcimcr Ivan 176Hesky Eduard Gladni 157. 176, 179202, 207Hesky Vel im ir 157, 168, 169, 17202, 207Hirschl 116

Hiršl Milivoj 96Hitil Josip 183Hoče var Otm ar 179, 202, 207Hoffman dr Josip 51Hofštcter Vojo 175Hohnjcc 133Holjac Janko, arh. 51Hondl dr A. 186Honigsberg, arh. 38Hopić Slavko 207Horvat Andrija 185Horvat Anđela 160, 161, 185Horvat Arnold Moša 154, 155Horvat Franjo 169, 207Horvat Gustav 202, 207Horvat Ivan 123Horvat Lavoslav 24Horvat Mijo Miško 185, 207Horvatić, ing. 181Horvatić Franjo 202, 207Horv atin Kam ilo 73, 76, 78 79 894, 158Hotko Dragica 107, 134, 154, 15160, 164, 165. 205, 207Hotko Franjo 160Hotko Marija 165Hribar Stjepan 146Hristov Antonija 55Hristov Juraj 55Hrnčević dr Josip 175Hruškar Julijana 205, 207Hubla Josip 207Hudetz, obitelj 42Humek Paula 165Humljak Andrija 105, 132

Ilić Veljko 204Ilijaš Franjo 202Ilijaš Ivica 170, 207Ivačić Josip 202Ivane Emil 139, 153, 170Ivančak Baltazar 179, 203, 207Ivančević Branko 107Ivančić Dragutin 184

Ivančić Josip 207Ivanić Branko 134Ivanišević Vjeko 105Ivanović Mićo 186Ivanuša Adam 177, 202, 207Iveković Mladen 135Iverić 177Ivić 125Ivić Valent 168, 169, 173, 174

213



Jagić Đ uro 186Jagić Tomo 186Jajčanin Milan 207Jaklin Josip 58Jakopčin Stjepan 169Jakovčević Drago 107Jakšić Fabijan 207Jakšić Mijo 160, 161, 183Jakuš Josip 202, 207Jambrović Stjepan 185

Jandriček Ivan 186Janić Vjekoslav 148, 157, 167, 168Janić Vlado 167Jankes Grga 87, 102, 122Janjatović dr Bosiljka 9Japundžić Ivan 169Javidić Josip 207Jeć Mirko 170Jedvaj Valent 107, 134Jeđut Vinko 103, 105, 106, 133, 134,157, 167, 168, 169, 176, 202, 205, 207Jelačići 27Jelavić Franjo 82Jerković Adam 160

Jeršek Josip 183Ježić Albert 172Ježić Slavko 171, 176, 202Jošić Slavko 207Josip II 14Jovelić Stevo 84, 106, 133, 134, 160,161, 165Jozef Ljubica 160Jurak Josip 186Juras Valent 185Jurčec Franciska 160, 161Jurčić 162Jurić Marko 155Jurjević Fran 160Jurjević Mihajlo 177Jurjević Mišo 169, 177Jurman Ivan 158, 205Jurman Vid 158, 160, 205

Kaclerović Triša 82Kadoić Stevo 207Kala Franjo 207Kalda 92Kalde Lav, arh. 158Kalinski Blaž 181, 203, 207Kamauf Janko 51Kamnatin Makso 130

Kampuste 27Kanceljak, ing. 186Kanceljak Mirko 182Ka nc ir E dua rd 108, 170, 171, 176,202, 207Kapetanović Ahmet 173, 175Kardelj E(duard) 128, 203Karlić Ivan 151, 179, 203, 207Karlovčan Grgur 107, 134, 135Kautzman Ervin 202

Kavurić Slavko 65, 73, 80, 110,111, 135Kavurić ing. Zvonko 9, 179, 203,205, 207Kelemen Josip 176, 202, 207Kenđel Maca 160Kepert Dragutin 38Kerošević Jure 82Kešić 99Kević Jovo 204

Khuen-Hćdervdry (Dragutin), ban35, 51Kidrič Boris 105, 106Kirac Neven 204Kirin-Markulin 27Kirini 27Kirinić Vlado 170, 202, 207Kisovec dr Vjekoslav 185Kiš Ivan 101, 179Klancir Ankica 162Klaus I. 43Klečić Stjepan 202, 207Kletuš Stjepan 179, 203, 207Klobučar Tonček 170

Klopčić Franc 114Klun Milan 75Knežević ing. 177Kocković Dragica 156Kohn 45, 121Kohn braća, 45Kokolj Vjekoslav 65, 110, 111, 135Kolaković Ivan 148Kolar Franjo 107, 134, 169, 173, 176,202, 207Kolar-Dimitrijević dr Mira 9, 10, 28Kolbaba Boris 205, 207Koleša Viktor 82, 83, 84, 111, 116,117, 119, 122Kolić Drago 160

Kolman Miro 161Kolman Zvonko 160Kolmar Edmund 51Kolombo Josip 107Komar Marko 170, 171, 202Komavli Stanko 176, 202Končar Rade Brko 9, 91, 108, 125,126, 128, 133, 147, 149, 164, 167,203, 205Koporčić ing. Pavao 179Koprivica-Oštrić Stanislava 9Korać Dušan 160, 161Korać Vitomir 58, 65, 76, 110Korak Nikola 17

Korbar Miroslav 179Korbelja Drago 169Korenić Marko 186Korošec Antun 111K oroš ec K arlo Brzi 91, 167, 168,169, 173Kos Blaž 168, 207Kos Dragutin, vidi Malek StjepanLataKosanović Milan 202, 207

Košić, vidi Conić MladenKostanjevac Ivan 169, 202, 207Kostelić Juraj 202Kostenjak Stjepan 80Kostević Đ uro 207Košar Mirko 130Košutić Jovo 157, 202, 207Košutić Stevica 175Kota Ivan 160Kovač Alojz 186

Kovač Miško 150Kovaček Zvonko 168, 169, 175, 1202, 207Kovačević Nikola 72Kovačić 162Kovačić Ivan 176, 202, 207Kovačić Josip Važni 176Kovačić Slavko Zlabravec 135Kovačićek Martin 169, 176, 177Kovačićek Vjekoslav 169, 177Kozjak Franjo 202, 207Krajačić Bosiljka Beba 106, 155Krajačić Ivan 9, 87, 88, 89, 103, 107, 167, 175

Krajačić Marijan 179Kralj 175Kralj Franjo 89Kralj Viktor 160Kraljević 99Kraljić Magda 160, 161Kranželić Ivica 170Kranželić Ljubo 130K ranjc Đ ildo 131Kranjčević Ivan 173, 174Kranjec Gabrijel 80, 83Kraš Josip 81, 83, 124, 133Kraus dr Miljenko 170Krbek dr Ivan 31, 52, 54Krček Ivan, 186

Krčelić V. 62Krčelić Vatroslav 110Krčelić Viktor 131Krčmar Stjepan 202Krčmarek Andrija 186Krčmarek Martin 160, 161Kreačić Ivan 131, 157Kreačić Miro 131Kreačić Otmar 9, 131Krekić Bogdan 135K rist D ušan 169, 173, 174, 175Krištofić Emerik 170, 171Krizman Franjo 31Križanac Josip 207Križanić Josip 202Krkanić Stevo 186Krleža Miroslav 26, 80, 135Krmar Stjepan 207Krndelj Ivan 32, 53, 77, 82, 83, 112, 114, 115, 116, 117, 119, 120, 1148, 149, 181Kroflin Rudolf 9, 147, 154, 179,203, 207Krošel Mijo 150

214



Kroup ing. Franjo 110Krznarić Stjepan 107, 134Krznarić Vilim 153Kubla Josip 157, 168, 202, 207Kučanda Ivan 169Kučeković Vojislav 175Kučen Božo 202, 207Kučinić Viktor 72Kugli, braća 45

Kugli, obitelj 42Kugli S(tjepan) 45Kuharić Drago 207Kujek Drago 160Kujek Valent 186, 207Kulmer, grof 27, 38Kulmer Miroslav, grof 32Kulmer. obitelj 14Kulušić Josip 204Kun Bela 94Kunadi Sigismund 202, 207Kunst 162Kusić Ivan 158, 205Kutnić Marijan 183Kvakan Mato 149, 150, 160, 207

Kvakan-Hotko Marija 149, 160, 161Kvaternik Slavko, vitez 145Kveštek Mato 179

Lacković Stjepan 184, 204, 207Lang eneker A ntun 179,203, 207Lasić Ivan 170, 171, 176Lasić Marija 180Laškarin Milan 181Lauter Drago 202, 208Lazić Ante 175, 202, 208Lazić Ivan 107, 108, 134, 170, 171,173, 202, 208

Lebelj Tomo 208Lenac Ivan 202, 207Lenji Alojz 169Lenjin (V. I.) 97Lepen Danica 160Lepen Tomo 160, 161, 202Levnaić Jozo 208Licitar Stjepan 186Ličina Stevo 56Liebknecht Karl 97Lipak Agneza 165Lipak Nikola 165Lisac Ivan 182Lisak Jožica 160Lisinski (Vatroslav) 26

Lojen Viktor 186Lolić Jura 158, 205Lorencin Ratimir 157, 202, 208Lorković ing. Radoslav 144, 183Lovinčić Ivica 90, 132, 186Lozar Marijan 204Ložnjak Drago 186Lowy dr Salamon 87Lugarić Albin 147, 183

Lugarić Apolo nija 133, 147, 160, 163,Lukačić 121Lukež Ivan 181, 182Lukman Feliks 160, 161, 162Luter Karlo 105Luxemburg Rosa 97

Ljubić Željko 204

Mađarac Pero 169Mađarević Vlado 135Magdić 99Magić Stjepan 80Mahnić Paula 208Majdič Vinko 35Majer Inga 141Majer Marić Boris 170Majerhold Ivan 154, 155, 168Majerović Stipe 170Majstorović Blaž Subara 187Majstorović Josip 132

Maksić 99Malarić Stjepan 117, 119, 177Malek Stjepan Lata 134, 147, 149,150, 154, 155, 160, 164, 203, 208Malekoci Barica 160Malekoci Josip 160Mališić Martinović Jovan 86Mamula Dušan 103, 105, 107, 108,168, 176, 179, 202, 203, 208Mamula Jovo 134, 208Mance Dr agu tin (Drago) 105, 208Mance Josip 134Mance Rudolf 107Mandić dr Nikola 182Manolić Joža 170

Marčelja Viktor 157Mardjetko Nikola 169, 176Marganović Pajo 96, 97, 101, 107Margetić Drago 149, 179, 203, 208Marinić Pero 208Marinković Ivo 151Markić 208Marković 168, 170Marković Ivica 208Marković Slobodan 204Markulin 49Markulini 27Marohnić 179Maršić Josip 186Martinović Mihajlo 181, 203, 208

Marušić Drago 89Marušić Edo 202, 208Marušić Milan 134Marušić Rudolf 106, 168, 169, 177Mašin Marko 185Matašić Tomo 202, 208Matečić Antun 157, 176, 202Matej Mate 208Mates Leo 106, 107, 174

Matešić Antun 208Matešić Dušan 202, 208Matić Stjepan 202Matijašić Mato 184, 204, 208Matković Mate 173Matković Matija 185, 176Matok Malo 100Matošić Ivan 157Mavrak Antun 96

May Karl 158Mažuran 162Medved Josip 208Medvešćak Rudolf 208Međurečan Franjo 202, 208Megla Ivan 132Megla Vinko 9, 153, 154Mekinc Ladislav 168, 208Mesarić Blaž Celo 147, 149, 150,154, 155Mcsarić Mijo 154Mesarić Miško 208Mesaroš Josip 186Mesić Mile 81, 82, 95, 96Metelko Ivan 160, 203, 208

Mezdić Franjo 147, 160Mihelić Ivan 202, 208Mihl Franjo 105, 107, 133, 134Mihota Anka 72Mijić Grga 208Mikulčić Anka 162Mikulčić Franjo 149, 180Mikulić Anka 160Mikuš Boris 204Milanović Milan Baja 130, 131, 132Miletić Milan 176, 202Miličić Marko 208Milić Dušan 172Milić Mato 175Milković Ante 172, 179

Milković Antun 167Milojković Života 74Milosavljević 132Miloš Boško 9, 167, 168, 202Milošević Stevo 160Miljuš Milan 208Miljuš Simo 73. 76, 77, 78, 79, 93, 9Mirić Grga 202Mirić Milan 176, 202, 208Mislović Gabro 160Mišić Janko 87, 95, 97, 107Mišir Josip 107, 202Mišon Miloš 170Mitrović Stefan Filip 106Mlinarić 171Mlinarić Rudolf 82Mohorići 27Mokosek Ankica (Anica) 150,160, 163Mokosek Josip 135, 147, 148, 149150, 160Mokosek Stjepan 107Molnar Andrija 208Molnar Marija 160

215



Mort Marija 160Moster Bernard 42Mošinski Adolf 51Mrak Antun 104, 105, 107, 132, 133,134, 157, 168, 169, 176, 202, 208Mrak Beli 105Mrak Katica 134Mravljević Danica 160Mraz 181, 182Mrazović Malija 51

Mrkša Ivan 181, 182Mršić Ivo 160Mučnjak Branko 151Muretić Mato 202Muretić Tomo 208Mušković Vinko 105, 133, 134Mutak Vlado Mrki 91, 125, 148, 167,168, 169, 173Mužević Josip 107Mužević Milan 170Mužević Milovan 106, 108, 170,202 , 208Mužević Vilma 184, 204, 208Miiller dr Zlata 83, 97, 98

Nad Antun 184 Napi ja lo Milic a 134, 160, 208 Napo leo n (B on ap ar te ) 14 Neđeral Vinko Fa bijan 134, 160,161, 208

Nenezić Luk a 204 Nenezić R ad oj ica 187 Nesck ing. S tjepan 170 Nik olić Je lena 83 Nik olić Zora 83 Nik šić Božo 202 Nonka F ra njo 186 Nonka Mišk o 186 Nonka Sta nko 186 Novak 174, 177 Novak Ben cd ik l 186 Novak Ivan 184, 204, 208 Novak Josip 160, 202, 208 Novak S ta nka 160, 165 Novak Vid 183 Novakov ić Vas ili je 202, 208 Nović 99 Novosel Franjo 202 Novosel Jo si p 204, 208 Novosel M ar ija 160, 161 Novosel V ladim ir (V lad o) 169,202, 208

Novoselac Ivan 184 Novoseli 27

Očak, braća 202Očak Ivan Ico 170, 174, 175Odanović Momčilo 202Ogrizović Slava 139, 163, 188Oppenheim ing. Miroslav 158, 205

Oreški, braća 87Oreški Mijo 89, 96, 97, 99, 101, 107Orešković Marko 89Orešković Mato 202Orić 183Orsag 173Oršić, grof 27Ostojić Stanko 160Oštrić Vlado 9

Pajalić Ljubica 160Pajić 132Pajk Vjekoslav 83Palandžić Dušan 72, 75, 76, 78, 79Palčec Ivan, 170, 171, 208Palešćak Ana 32Palešćak Stjepan 32Palešćaki 27Paljan Josip 175, 1?6Paljan Stjepan 167, 168, 169, 176Pandurović Nikola 82Pandžić Ivan 184Pap Pavle Šiljo 147, 149, 167,

179, 205Papeš Stjepan 160Paralo Nisim 83Parfant Ladislav 160, 161, 183, 204Parfant Slavko 159Parović Blagoje 83, 119Paspa Ivan 46Paul Katica 208Pavelić (Ante) 143, 145Pavičić Dobrila 160Pavić Gojko 157Pavlić Mihajlo 175Pavlić Mišo 169Pavlinić Barica 160

Pavlinić Božo 208Pavlović N. 39Pazman Gabrijela 160Pečenec Ivan 202, 208Pećnik Antun 208Pećaner Stjepan 160Pećar 162Pećevar Stjepan 160Pećnik Franjo 119Pećnik Stjepan 72, 83, 84, 117, 126,130, 131, 157, 169, 175, 176, 202, 208Peičić dr Teodor 54Pej nov ić N iko la 158, 205Perisutti 176Perković Antun 181, 202, 203, 208Perković Nikola 154, 155Pe rla in Bo žida r Lala 157, 202, 208Perovec Drago 208Peštaj Ivan 157Petričić 177Petrinec Slavko 96Petrišić Antun 170Petrović 154Petrović Dragutin 89, 186

Petrovići 27Peuc Marijan 157, 170, 202, 208Pijade Moša 204Pintar Andrija (Andro) 202, 208Pintar Franciska 160, 161Piškurić Boško 107, 134Pivarić Ivan 107, 133Plapinc Ivanka 141Plepenić Miško 175Pless Karlo 80

Podgornik Julio 202, 208Podhraški Ivan 186Podkrajc Anka 184Podrić Milan 203, 208Poje Josip 89, 208Pokrivka Matija 27Polić 99Politzer Stjepan 82Polšak Ruda 135Pondeljak Adolf 179, 203, 208Pongrac Matilda 160, 165Pop-Ivanova Malina Ruža 87Popović Vlado 168Posavec, braća 134, 158Posav ec Đ uro (D uka) 107, 134,135, 208Posavec Mirko 107, 134, 135, 208Posavec Rudolf (Rudi) 134, 135, 2Posiljević Stjepan 158, 205Potočnjak 94Potrć Dragutin 208Potrebić Simo 157, 202, 208Povrženić Vlado 157, 169, 202, 20Poznić Marija 180Prebeg 162Prečec Julijana 165Predojević Gavro 82Premužek Julio 183Prene Josip 202

Preradović Petar 93Pribek Milan 104, 132Pribičević 99Pribićević (Svetozar) 72Prikril ing. Boris 174, 175Prister Eduard 37, 38Prišlin Josip 202Prpić Pero 160, 161, 168, 208Prpić Petar Ljubo 162Puškarić Franjo 77, 78

Radić (Stjepan) 97Radonić Mato 179, 203, 208Radošević Anđelko cand. arh. 32Radošević Josip 167Radošević Mijo 73, 74Rajčević dr Vojo 9Ramljak Andrija 104Rankov Radivoj 208Ranković Aleksandar 147Raspor Vicko 153Rauch Pavle, ban 59, 64

216



Suk Franjo 107, 134, 135, 147,205, 208Suk Nikola 147, 160Suljić Josip 204Sumanovac Ilija 95Surbek Karlo 175Surina Dragica 160Svare Flora 49Svare Maks 87Svigir Emilija 208

Tadić Branko 121Tajbor Stjepan 182Taller dr Lujo 73Terihaj Stjepan 181, 182Terzić Aldo 208Teški August 160Thurn, grof 44Tibor Zdenko 134Tiljak Ljudevit 149Tito, vidi Broz Jo sip T itoTkalčević 66Tkalec Ivan 169

Tomanić Ivan 31. 82, 83, 85, 86 , 121,186, 203Tomašić Ivan 27, 2S. 52, 133Toni August 202, 208Tonković Franjo 155, 156Tonković Josip 186Tortić Mijo 151Tota Geza 184, 204, 208Tdmora Josip 16Travić 99Trbojević Dušan 202, 208Trbo jević Đ uro 107, 134Trećić Julijana 160Trinajstić Davor 204

Trinka Janos 208Trnski Ivan 208Trohan Simun 202, 208Trošelj Andrija 160Trstenjak Zvonko 204Tršinski Milan 202, 208Trupković Franjo 204, 208Tučkorić ing. Branko 148, 183Tučkorić Viktorija Majda (vidiDym Vikica) 203—204Tuđen Antun 157, 176, 202, 208Tuđin Rada 208Turković Josip (Joža) 179, 208Turković Stjepan 58, 59, 65, 66 , 72,74, 111, 135

Udovčić Antun 169Ugarković Stipe 108, 182Uradin Matija Borić 96Uroić 49Uroić Dominik 177Uroić Đ uro 184

Uroić Franjo 160Uroić Vinko 176, 202, 208Uršić Albert 107, 133, 134Uvodić Ljubo 204

Vajdići 27Vajgand Adam 83, 88, 89, 103, 117,122, 177, 208

Vajgand Josip 120Vajs Adolf 132Valdec Zvonko 204Valečić Alojz 179Valent Vid 205Val j in (Blaž) 83Vancaš Mirko 123Vanić Mirko 147Veber Norbert 142Vejvoda Franjo 186Veseli 174Veselić Josip 183Vid Valent 158Vidan Josip 154Vidatić 132Vidiček Alojz 181, 182, 203, 208Vilder Većeslav 66Vilović Albert 130Violoni Dinko 106, 134Višić Mir 204Višnjić Rajko Rafael 157, 169,202 , 208Vlahek Stjepan 170, 208Vlahović Joža 135, 154Vlaić Franjo 176Vlkov Rade 154Vodopija Nikola Krampus 175, \16 , 202, 208Vogrinc Ivan 73

Vokić 168Vokun Franjo 132, 133Volf Mihajlo 202, 208Vončina Ivan 51Vozila Ivan 202Vrabec Antun 149, 169Vrabec Tomo 154, 179Vrabec Zvonimir (Zvonko) Bek 157,170, 202, 208Vračarić Braco 208Vračarić Lazo 155Vraneš 86Vraneš Mile 176, 202, 208Vrban Ivan 147, 208Vrban Josip 147Vrbanović, obitelj 186Vrbetić Josip 208Vrbka Vinko 157, 169, 176Vrček D rag utin (Drago) 169, 170,171, 172Vrček Stjepan 202Vrdoni Rudolf 186Vučković Milan 208Vuger Josip 205

Vuglek Stjepan 176, 177Vujičić Lazar 202, 208Vujnović Janko 208Vukelić Jovica 175Vukelić Nedeljko 202, 208Vukelić Stevo 208Vukelija Anđa 160Vukolić Stevo 202Vukomanović Pavle 159Vulelija Ada 161, 162

Vuletić Branko 157Vurušić Venceslav 205, 208

Wagner Christian 43Weiss Aleksandar 37W er ner 144, 181, 182Westermayer Hermina 141

Zagorac Mara 208Zagorski 177Zahirović Mušan 168, 169, 177,

202 , 208Zaić Vilim 181Zdelar Tomo 184, 204, 208Zdešić Branko 208Zdunić Ivan 157Zelenko Ignjac 165Zelenko Stanko 160, 161, 165Zelinka Tibor 107Zemljak Ivan, arh. 21Zlatić Dina 106, 107, 134Zlatić Dušan (Duško) 104, 107, 1202, 208Zlatić Savo 175Zovko Marko 78, 117, 177Zrinjšćak Janko 150, 160, 161,168, 179Zubović Vlado 202Zver Drago 160, 161

2aja Andrija 9, 81, 82, 148, 149, 1195, 203, 2082anić Mato 1602arić prof. Slobodan 92bulj Ivan 2082egarac Vojo 1612erjavić Ladislav 802eželj Anica 1602ilav£ić Jozo 2082ivković Petar 1022nidarec Janko 202, 2082nidarec Marija 1072orga Jakob 852umer Marija 832unko ing. Oto 107, 134, 135,1582upančići 272upanić Katica 1602upanić Stjepan 181

218



Sadržaj

Predgovor ...................................................................... .

Uvod 9

TR NJ E DO 1941. GOD INE . . ,,

Vlado OštrićTrnjanski prostor do sredineXIX stoljeća . 13

Vlado OštrićU rb an izac ija T r n j a ......................................................... 17

Urbanizacija Tmja od sredine XIX st. do 1918. godine 17Urbanizacija Tmja u međuratnom razdoblju 21

Mira Kolar-DlmltrijevlćStan ovniš tvo T rn ja do 1941. godine 27

Zdenka Slmončlć-BobetkoPrivredni razvoj Trnja do 1941. godine 33

Privredni razvoj Tmja od 1850. do 1918................................... 33Privredni razvoj Tm ja u međura tnom razdoblju 40

Mira Kolar-DlmltrijevlćGra d Zagreb i T rn je do 1941. god ine . 51

Vlado Oštrić, Stanislava Koprivica-Oštrić, Mira Kolar-DlmltrijevlćTrnje u socijalističkom radničkom pokretu do 1918. godine . . . 57

Trnjansko radništvo u zagrebačkom radničkom pokretu do prvoga svjetskog rata 57Trnjansko radništvo u zagrebačkom radničkom pokretu za vrijeme prvoga svjetskog r a t a 64

Položaj trnjanskog radništva i stanovništva do 1918. g o d i n e .....................................

66

Stanislava Koprivica-OštrićTrnje u organizaciji i djelatnosti KPJ u Zagrebu u razdoblju između dva rata 71

U v o d ......................................................................................................................................... 71Trnje u organizaciji i dje latnos ti KPJ u Zagrebu u razdoblju legalnosti (1919—1921) 71Trnje u razdoblju izgradnje ilegalne par tijske organizacije u Zagrebu (1921—1929) 77Razvoj KPJ u Zagrebu i na Tmju u razdoblju od 1929. do 1941. godine . . . . 86



Vojo RajčevićRevo lucionarni om ladinski pok rcl na po dru čju Tr nja (1918—1941). 93

Političko gibanje mladih potkraj prvoga svjetskog r a t a .....................................................93Osnivanje prve komunističke omladinske organizacije u Trnju 1919....................93Radnička omladina Tmja u zajedničkim političkim akcijama s intelektualnomo m l a d i n o m ...........................................................................................................................94Omladinska organ izacija na području Trn ja 1922—1924 95Ć elija Željezničke radionice kao inicijator reorganizacije S K O J - a ..................................97Antifrakcijski kurs ćelije »Spartakus« i njezin doprinos Titovoj »zagrebačkoj liniji« 99Obnova ćelije SKOJ-a Željezničke radionice nakon uvođenja šestosiječanjske diktature ......................................................................................................................................................101Raspuštanje SKOJ-a 1936 ...............................................................................................................105Titova reorganizacija SKOJ-a i novi polet revolucionarnog omladinskog pokreta u T m j u .................................................................................................................................106

Bosiljka Janjatović, Mira Kolar-DlmltrijevlćSindikalni pokret radničke klase Trn ja u me đura tnom razdob lju 109

Uvod ................................................................................................................................................109Sindikalni pokret Trnja u vrijeme legalnog djelovanja Komunističke partije Jugoslavije (1919—1920) 110

Djelovanje Nezavisnih sindikata (1921—1 9 2 9 ).......................................................

113Pretvaranje URSSJ-ovih sindikata u organe klasne borbe (1929—1941). . . . 120

Mira Kolar-Dimitrijević, Vlado Oštrić

Radnička kultu rna i sportska aktivnost do 1941. godine na po dručju Trn ja 129

Do 1918. godine . . . 129Od 1918. do 1941. godine 129

OPĆ INA TRN JE U NARODNOOSLOBODILAČ KOJ BORBII SO CIJA LIS TIČ K OJ R E V O L U C I J I .............................................................. 137

Mira Kolar-Dimitrijević

Ka rakteristike NOP-a na pod ručju Trn ja 139

Mira Kolar-DlmltrijevlćPoložaj trnjansk og stanov ništva za vrijeme drugoga svjetskog rata 141

Slobodan ŽarićPartijska organizacija na pod ručju Trn ja u toku rata . 147

Slobodan žarić

R ev olu cio na rn i o m la din sk i p o kre t n a p o dru čj u T rn ja u to ku r a ta . . . . 153

Slobodan žarićOdbori Narodne pomoći, narodnooslobodilački odbori i odbori Jedinstvenenarodnooslobodilačke fronte na području Trnja u toku r a t a ................................ 159

Slobodan žarić

An tifašistička fron ta žena u T rn ju u toku ra ta . 163

Mira Kolar-DlmltrijevlćŽeljez nička rad ion ica i Ložion ica i NOP . 167



Mira Kolar-Dimitrijević NO P i po lo žaj rad n iš tv a u tr n ja n sk im tv o rn ic am a za v rij em e drug oga sv je t

sko g r a t a ....................................................... . . . 179

Metalske i elektroteh ničke tvornice 179

K em ijsk e tvornice T rn ja . . . ]g|

Prehramb ene tvornice Tm ja 183

T ek stiln e tv orn ic e T r nja . . . 184Tvornice pap ira na Trn ju 185

D rvna i n d u s t r i j a ............................ 186

G r a đ e v i n a r s t v o ................................... 186

S k l a d i š t a .......................................... 186

Mira Kolar-DimitrijevićO slobo đen je zagreb ačkog T rnja 8. svibnja 1945. 187

PRILOZI 191

S k ra će n ice ■ 193

Izbo r kor i š t ene l i t e ra ture 195

T rn jans k i l is tov i do os lobođ enja 199

Spom en-obi l jež j a revoluc i ji na po dručju Trn ja 200

Popi s T m jana poginu l ih u toku NOB-a 209

Kazalo osob nih imen a 211



ZAGREBAČKA OPĆ INA TRN JEU RADNIČ KOM I KOMUNISTIČ KOM POKRETUI SOCIJALISTIČ KOJ REVOLUCIJI

IZDAVAČSkupština općine Trnje

ZA IZDAVAČARcfika Suvalić

OPREMIO

Marijan Jevšovar

TEHNIČKI UREDNIK Milena Mihalinec

LEKTOR I KOREKTOR Drago Dujmić

KAZALO OSOBNIH IMENAZlatko Matijević i Šonja Sigctlija

STROJOSLACARI

Višnja Pavlina i Stefanija Skrlec

METEUR Zeljko Herceg

TISAK Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Naklad a 3000 p rim je ra ka



Imm'm\ f R G

I i

.

zagrebačka općina trnje u radničkom i komunističkom pokretu i socijalističkoj revoluciji -...

Documents