ZAMOLBA-GRADINA NA TIJARICI

Autor: Mate Puljak

GRADINA NA TIJARICIAutor: Mate PuljakUVODKolosalni željeznodobni bedemi koji su nekada čuvali gradinski kompleks u Tijarici gotovo da su se stopili s okolišem. Obrazac i način gradnje je identičan kao na lokalitetu Gradac-Ras-tovac. Zamoljen sam da objavim fotografije ukoliko sam ikada obilazio gradinu. Za ponovni odlazak i neke bolje fotke nemam vremena pa... što je - tu je.O GRADINIDakle, iako na satelitskim snimkama najprije upada u oči, polju bliži, prvi polukružni gradins-ki obzid, to nije priča koju sam zamoljen da objavim ali ćemo se i nje usputno dotaknuti.Ta prva gradina, u narodu poznata kao “Gomila” ili “Velika gomila”, predstavlja kultno mjesto s kontinuitetom održavanja obreda koji se kasnije pretakao i pretočio u kršćanski obred bla-goslova polja. Vjerojatno je korištena i u sustavu obrane “Gradine” ali to nije bila njena izvor-na funkcija. Južno, ispod brežuljka, nalazilo se mnogo grobova te ostataka nekakvih malenih vacada koje su zbog svoje ljepote raznešene. Nije jasno o čemu ljudi pričaju. Kasna antika, možda? Na samom vrhu “Gomile” postoji zaravnati prostor koji je korišten u obredne svrhe a kasnije se sjećanje održavalo kroz sliku paljenja svitnjaka. Keramike nema ni za lijeka što je do-ista čudno. Po nju treba poći na plato neposredne južne podine. Gradnja polukružnog nasipa je zanimljiva; iako djeluje kao neugledna, izvježbanom oku ukazuju se kaskade, zidovi...Ovdje moram napomenuti kako se jedinstven i predivan primjerak terasaste tj. kaskadne gomile nal-azi u Dobranjama na Perića gradini koja je, sama po sebi, velika enigma. Osim ziguratno-ste-penastog stila gradnje postoje nalazi licenske i impreso keramike koju smo ja i pok. Marijan Lozo pronašli sondiranjem unutar obzida gradine na jednoj međi. Kada s Gomile na Tijarici pogledate na sjever jasno vidite jedan vrh koji budi čudne i poznate osjećaje. Gore mora da je nešto... Penjući se uzbrdo vidjet ćete čudne formacije prirodnih kamenja. Negdje su spajani kamenjem različitih veličina, naočigled bez ikakvog smisla ili funk-cije. Intervencija ima posvuda. Malo zapadnije nalazi se idilična golet čiji su manji vrhunci korišteni u obredne i ukopne svrhe. Tu je formiran krug kamenja koji ustvari predstavlja kal-endar. Mehanizam koristi umjetno podignuta kamenja orjentirana prema izlascima i zalascima sunca. Nedaleko njega stoje tri prirodne gromade koje su spojene manjim kamenjima u jednu neobičnu suhozidnu formaciju. Vjerojatno se radi o arheoastronomskom sklopu koji je služio krugu i okolnim markerima.

Ako krenemo u smjeru “Gradine”, puteljak nas vodi do nekakve neprirodne granice obrubljene zidom od velikih temeljaca. Radi se o, zemljom formiranoj, stepenici iza koje se nalazi pora-vnati plato okružen pitomim, gotovo idiličnim, manjim površinama trave. Ona je dokaz da je i na tim mjestima zemlja nasuta sa svrhom niveliranja kosog terena, dakle, produkt meliori-ziranja krša u svrhu gradnje manjih, privremenih nastambi unutar gradine. Sve sonde koje smo napravili u tim malim međicama, pokazuju željeznodobnu keramiku. Ako “potegnete” dublje, nađe se poneki komadić kasnobrončane keramike i lijepa. Ubrzo dolazite na zapadni bedem a da niste niti svjesni kako ste, prelazeći tu graničnu stepenicu ustvari prešli preko južnog be-dema koji je toliko uništen da se danas gotovo ne vidi. Za pretpostaviti je da se na tom dijelu nalazila drvena palisada inače se nedostatak visine bedema s te središnje južne strane ne može objasniti pošto u okolici nema razasutog bedemskog materijala. Nastambe su, zbog nedostat-ka vidljivog lijepa, u željeznodobnoj priči najvjerojatnije bile od drveća ali bi prije donošenja zaključka bilo potrebno obaviti iscrpnija sondiranja obuhvaćajući veću površinu od one koju smo obradili. Nije isključen kontinuitet gradinskog naselja kroz cijelu broncu i cijelo željezno.Zapadni je bedem položen po prirodnom masivu litica. Na njemu su sačuvani i ostaci kapije s pragom. Tu je vidljiva i jedna uklesana rupa. Duž cijele te zapadne strane nalazi se, kao što je čitatelj pretpostavio, mnoštvo neuglednih navaljenih blokova uključujući i spomenuta tri. Neki su priklesavani ali većina nije, nego su, poput onih iz Rastovca, odvaljeni od stijena i navuče-ni na zid. Zapadni se bedem penje na sjeveroistok i spaja s polukružnim bedemom gradine. Širina mu na zapadnom dijelu nije imponzantna, cca 1-1.5 m, ali je u tom pravcu sačuvan u prosječnoj visini od jednog metra te se izrazito dobro vidi. Sa zapadne strane bedem se lomi i penje na akropolu da bi se izgubio u polukružnom gradinskom nasipu koji je podizan i rušen nekoliko puta. On zatim izlazi na samom istoku i kreće dalje na jugoistok, odnosno, na jug. I tu počinje luda priča koju čitatelj nije mogao vidjeti na satelitu. Spuštanjem niz istočni krak nasipa počinju se nazirati tragovi monumentalnih podzida. Prateći tu liniju dolazimo do umjetno na-sute zemljane terase. Pretpostavljam da je to mjesto još jedne palisade, one istočne. Bedemska širina zatim rapidno raste na 2-3 metra, oko metar do dva metra visine, ovisno o konfiguraciji terena te odlazi na stijenjak manje uzvisine južno od gradine, da bi, koristeći dio prirodne litice nastavio desetak metara na zapad, spustio se zatim desetak metara na jug i dalje se pravocrtno nastavio pružati prema zapadu da bi se u konačnici spojio sa spomenutom “prvom južnom palisadom” i dalje nastavio prema litici u koju ulazi zapadni bedem. Na takav način utvrda ima gotovo lepezast oblik. Iako je utvrda mogla biti veća, zahvat su restriktirali poradi korištenja

prirodnih bedema tj. visokih litica u obrambene svrhe.Dakle, na dugoj istočnoj liniji nalaze se najmonumentalnije kamene gromade, neke čak ima-ju dužinu do 180 cm. Približnim kubiciranjem može se odrediti da se težine najvećih kreću između 300 i 1200 kg.Na samom vrhu nalazi se velika arheološka priča. Mnoštvo keramike koju, bez problema, mogu datirati u 3.-1. st.pr.K., samo je mali dio te priče. Na platou je vidljivo namjerno nanošenje čiste poljske zemlje kako bi se obredno pokopala nekakva građevina.Uz zapadni obrub zemljanog nasipa, koji se pruža u polukrug, kiša je saprala ostatke uskog zida koji širinom podsjeća na kasnoantičke ali i srednjovjekovne zidove. S istočne strane vršnog platoa opet je vidljivo da se pristupilo obrednom pokapanju kule, utvrde...nailazimo na na-kakve rubnike. Na samom vrhu, najuzvišenijoj gradinskoj koti,ostaci su kamene gomile (be-demske) koja pada desetak metara u podnožje. Tu je opet površinska keramika željeznodobna. No, začudo, pojavljiva se komad srednjovjekovne 13./14.st. Takvu nalazimo na Bošnjakovoj gradini (Lovreć). S toga se mjesta vidi Buško jezero. Pogled na Zavelim i Biokovo jest doista predivan. Sve željeznodobne gradine u radijusu vidokruga su vidljive.Gradina na Tijarici je, u svojoj biti, velika utvrda u koju se moglo skloniti više stotina ljudi. Predaje koje sam zapisao 2014. spominjale su i postojanje pećine u kojoj su mještani našli čudno ukrašene kotle. Kad smo kod ukrašene keramike, moram napomenuti da se na jednoj gradini, relativno blizu Osoja u Cisti, našlo grčke oslikane keramike. Uskoro ćete dobiti uvid u taj veoma važan lokalitet. Kopao sam na njemu s pok. Marijanom Lozom. Predstavlja ulti-mativni prapovijesni arheološki lokalitet bogat nalazima razne grčke keramike. U neposrednoj blizini nalazi se groblje veoma malih ratnika s nogama tzv. oksericama. Gradina se nalazi s lijeve strane prapovijesnog cestovnog pravca (kamentrazi) Ugljane-Nova sela a keramika koja uprizoruje grčke heroje, dokazuje moju teoriju (koja je samo preslika narodnih predaja) da je trojanska toponimija lako dokaziva u trokutu Dubci-Trilj-Imotski-Dubci. Jedna od Troja (Tro-ja je eponim kao i Delmion) je bila na ovim našim prostorima. Komađa “crvenih slika” pok. Lozo je dao “povjerljivom” stručnjaku u Zagreb. Na mnogobrojne apele da se keramika vrati, dobio je odgovor da se zagubila. No, ono što znamo jest da bi se moglo raditi o prizorima iz grčke mitologije. Ono u čemu se nisam slagao s pok. Marijanom jest datacija. On je govorio o 5./4.st. pr. K. a meni je u glavi bilo nešto drugo, mnogo starije.Ponovni povratak na to mjesto možda će, nakon tolikih godina, od zadnjeg posjeta gradini i obližnjoj crkvi sa stećcima, dati jasnije odgovore. Uskoro više...

ZAKLJUČAK“Gradina” na Tijarici krije mnogo više nego što se vidi. Gore, na vrhu, kao što sam i naveo, obavljen je pokop nekakve građevine. Za one koji ne znaju šta to znači, jer se nisu susretali s narodnim predajama, radi se o zatrpavanju “nevjerničke” i osvajačke ostavštine uz nekakav obred te trajno napuštanje i okretanje leđa tom lokalitetu. Nebrojeno je mnogo takvih obreda izvršeno po Imotskoj krajini. O tome malo tko priča ali činjenice i predanja pričaju za sebe. Mnoge naše crkve i bazilike se uopće nisu vidjele. Naivna su tumačenja da ih je vrijeme zatrpa-lo. Sve je to dio istog obreda ma koliko struka trubila drugačije. Jedino narodne predaje kriju fragmente prave istine koje, mi predavači, pokušavamo spojiti u jednu cjelinu. I koliko god se trudili uspoređivati sadržaj predaja sa strukovnim vizijama,to nam ne polazi za rukom.Pretpostavljam da je izvorno stanovništvo živjelo bliže polju a da su se u gradinu sklanjali prema potrebi. Nema dokaza da su u njoj stalno obitavali niti konfiguracija terena upućuje na to. Postoji zanimljivost u vezi ovih manjih, plemenskih gradina. Naime, kad ih obađete koliko sam ih ja obišao razvijete stanovit osjećaj da je sistem ovakvih gradina ustvari smišljen za ve-oma kratak boravak. Zračnim komunikacijama, dimnim signalima ... možda i slanjem kurira, promptno su obavještavali susjedne gradine čiji bi ratnici još brže pristupili opkoljivanju na-padača “ante portas”. Otvaranjem tj.spuštanjem palisade, neprijatelj bi bio napadnut i sa leđa. U tim se gradinama moglo prenoćiti i sl.ali, po meni, nije bilo uvjeta za duži boravak ili izdrža-vanje dugotrajne opsade. One su bile svojevrsan mamac, dio strategije koja je očigledno dobro funkcionirala.Neka struka promotri malo orjentacije polukružnih obzida na našim gradinama. Ispada da su sve one utvrde ili utvrđena naselja. Ova, južnije od “Gradine” nije, kao ni mnoge druge po krajini. Ali su sve one, vjerojatno, na neki način bile osposobljene kao dio obrambenog sustava (vjerojatno osmatračnice) koji je štitio glavnu fortifikaciju. Dajte malo uključite i astronomiju u svoj rad, pogledajte i azimute lokaliteta prije donošenja bilokakvih zaključaka. Promotrivši ogroman trud u nasipanju lokaliteta “Gomila” (južno od “Gradine”) on je u nes-razmjeru s položajem, mogućom površinom nastanjivanja i svim drugim faktorima koje bi ovo mjesto činilo isključivo utvrdom. Velik trud za malu korist može samo markirati kultno sahralno mjesto, hram na otvorenom s kontinuitetom ukopa unutar gomile i u njenom južnom podnožju gdje su lokalci, prema predajama, nalazili “grob do groba” ili, kako reče jedan mješt-anin; “grob na grobu”. Gdje se gine tu se i Boga doziva...Jasno kao dan...Odlazak na samu “Gomilu” nije zahtjevan kao na “Gradinu”. Ako uzmemo u obzir sve monu-

mentalne gradine na području starih tj. pravih granica Imotske krajine ( predajno potvrđenih od Klobuka do Cetine) koje smo nažalost izgubili, a koje po meni najzornije opisuju granice teritorija plemena Delmata, sve one iziskuju ogroman trud za penjača. Zato su najvrijednije priče uvijek tamo negdje iza nekakve gomile, daleko od ceste u nepristupačnim predjelima gdje nisu uočljive a odakle su mogli vidjeli opasnost. To se ključno pokazalo i na Osoju- Cista Velika. Ogromni kompleks okružen brdima nevidljiv je s glavne cestovne trase Narona-Salona. Ali, raspoređeni po vrhuncima, imali su cestovnu dionicu na dlanu.Ovdje je nužno ponovo upozoriti da u Cisti Velikoj postoji 90 metara ukopanog i razorenog monumentalnog megalitskog bedema uglačanih spojnih površina. Slagan je ciklopskim stilom a najveći pronađeni obrađeni blok stoji zatrpan u podnožju, nekoliko metara od mjesta na kojemu je stajao. Dimenzije su mu 200*40*50 i u rangu je blokova s nekih većih megalitskih lo-kaliteta. Ciklopski zid u Osoju, po monumentalnosti, se nalazi na četvrtom mjestu iza Purkina kuka, Asserie i Varvarije. Daorson ne računamo jer nije na teritoriju RH.Zašto se i nakon medijskog bombardiranja, slanja newslettera na 200 000 adresa i td. nitko od struke ne zanima za njega? Postoje čak podrugljive priče da se radi o austro-ugarskoj gradnji. To je plasirano s namjerom da se mene diskreditira.S obzirom da je tome tako, moja ekipa i ja smo ga, najprije, odlučili snimiti dronom. Napisao sam tekst na engleskom, snimka će, uz nekakvu kvalitetnu ii opuštajuću glazbenu matricu, biti objavljena na you tubu kroz 11. mjesec. Nakon toga ćemo ga zatrpati uz kvalitetan građevinski izolator...za neke druge generacije arheologa koji neće biti papci i tuđe sluge! Ovako je izložen vremenskim utjecajima a nikakvih istraživanja nema. Nadležni konzervatorski odjel nije za-tražio nikakva sredstva za istraživanje zida unatoč izazvanoj pompi i mnoštvu ljudi koji su kroz godinu dana posjetili to mjesto. Nažalost, ni općina nije izašla u susret da kroz program javnih radova formira put kroz šumu. Još uvijek nema kvalitetne niti čiste staze do bedema. Svaki us-pon rezultira kidanjem odjeće.Ovim putem bih ukazao pročelniku, koji inače najviše istražuje srednji vijek, da obavi prelimi-narna sondiranja vršnog platoa uzvišenja “Gradina” na Tijarici. Moguće da ima srednjeg vijeka, ne bi bilo prvi put da se srednjovjekovna infrastruktura naslanja na starije priče, pogotovo na kasnoantičke. Mislim da sama pozicija ove gradine to potvrđuje. Ovdje ima svega i nitko to nije takao.

ZAVRŠNA RIJEČ Zahvaljujem se čitatelju koji me zamolio da objavim priču. Na žalost, nemam vremena pon-ovo posjetiti lokalitet i napraviti bolje fotografije. Za sada je tako kako jest, meni je dalje a vi se ujedinite na jednoj stranici jer nitko od nas, kao pojedinac, nema šanse. Trebamo ustrajati i brojčano rasti u ovoj borbi. Za to je, s moje strane, dostupna moja kolumna i rubrika “IZ MOG UGLA”. Šaljite i objavit ćemo.S druge strane, bilo bi poželjno da, blogovi na koje ću vam skrenuti pažnju, ne budu isključi-vo popunjeni člancima jednog čovjeka već i objavama drugih megalitomanijaka. Iz tih objava rađat će se prijateljstva, zajednički projekti, podjela troškova udaljenih putovanja, aktivizam... Sve to može prerasti u nekakav jači pokret. Budemo li neujedinjeni poput “struke”, unaprijed smo osuđeni na propast. Bio, vidio... doživio da posvjedočim svima onima koji misle da sami mogu sve! Ne možete! Ovaj članak to dokazuje, zato sam ga i objavio.Sve vaše objave, sve prikupljene podatke, fotografije, predaje i sl. možete pohranjivati u loka-lne muzeje ukoliko na čelu tih ustanova imate čovjeka i ljudinu kao što ja imam u Imotskom. Muzej, ako je pravi muzej, dužan je čuvati vaš rad za neke buduće generacije. Ono što objavimo na netu možda jednog dana nestane...mi to ne znamo. Ali ono što pohranimo ima veće šanse da ostane sačuvano. Najvjerojatnije ću sav svoj rad oko predaja, pjesama, kola, gange, poslovica i sl. dati u arhiv našeg zavičajnog muzeja.Ja sam, dakle, za ujedinjenje u jednu organizaciju koja bi imala svoju glavu i rep. Nije bitno što različito gledamo npr. na lokaciju Delmiona. Kao što sam prvi istakao, Delmion može biti, na-jvjerojatnije i jest, eponim. Gradio se tj. izmještao tri puta! To je u predajama i to je u skladu s nekim drugim relacijama. Četvrtog grada nije smjelo biti jer je to bilo protivno postulatu. Kru-cijalno je razmišljati da je izvorni Delmion i dan danas naseljeni grad a ne nekakva gradinica. Tko neće da me posluša, ja mu tu ništa ne mogu. I dalje tvrdim da ispod grada Imotskog leže ostaci starog grčkog grada. To smo vidjeli kada je kopan vodovod. Istraživač Domagoj Nikolić je odmah alarmirao nadležne s jedne a ja s druge strane. Tada se nismo niti poznavali. Bilo je vrijeme nekakvih odmora i jedini koji je izašao vidjeti iskope bio je pok. Lozo. Tada je rekao;“ Vidio sam nešto kao vodovodne cijevi i kamene gromade kao na splitskoj rivi. Sve je puno kvalitetne željeznodobne keramike. Ovo je priča za koju nitko nije znao. Ovo će odjeknuti daleko!”

I hoće Marijane...ali je žalosno što ću “Delmion u Imotskom” morati braniti u tuđini... Svoje vjerne čitatelje, ostale kolumniste, tim fondacije i sve ljude dobre volje, pogotovo one koji se smatraju potomcima Ilira, ovim putem molim da, uz moj, prate i dolje navedene blogove. Sve je to ista priča, dvije strane jednog novčića, glava i pismo...Hvala!

www.megaliti-hercegovina.blogspot.comwww.hercegovina-geoarheo.blogspot.com

PRVI LOKALITET “GOMILA”

ZAPADNI BEDEM

VRH GRADINE

POLUKRUŽNI NASIP

ISTOČNI BEDEM

JUŽNI BEDEM