zapisnik okruglog stola o ulozi zakonodavstva u razvoju ... › images › uploads › ...pokretače...

1 / 11

Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva Riva 8, 52100 Pula, Hrvatska

tel:+385(52)212938 / e-mail: [email protected]

www.civilnodrustvo-istra.hr / www.filantropija.hr

Zapisnik

Okruglog stola o ulozi zakonodavstva u razvoju kulture doniranja u Republici Hrvatskoj

Kuća Europe, Zagreb Srijeda, 25. siječnja 2017. godine, 12.00 sati

Moderatorica Helga Možé Glavan otvorila je okrugli stol i zahvalila se svima na dolasku. Nakon

uvodnih riječi i pozdrava Vesne Lendić Kasalo iz Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, održano

je predstavljanje projekta „El Sistema u Istri“. Projekt je prisutnima predstavio Ricardo Luque,

predsjednik udruge SO DO – El Sistema Hrvatska, dajući time kontekst okruglom stolu. Iako se u

projektu radi o glazbi, naglasio je kako je fokus projekta zapravo društveni, odnosno cilj mu je utjecaj

na društvenu zajednicu, dok je glazba tek medij da se utjecaj postigne. Segment projekta koji je

polučio okrugli stol okrenut je upravo poticanju razvoja filantropije, u smislu prihvaćanja različitosti,

dostupnosti programa svima, bez obzira na njihovu financijsku i društvenu pozadinu. Nakon

predstavljanja projekta, upraviteljica Zaklade za poticanje partnerstva i razvoj civilnoga društva

ukratko je predstavila brošuru „Pregled poreznih olakšica povezanih s doniranjem“ koja je i

podijeljena svim sudionicima te je ukazano na njene osnovne dijelove i istaknute informacije. Brošura

sadrži osnovne podatke o zakonskoj regulativi u Hrvatskoj, tri zakona koja uređuju donacije te

usporedbu s ostalim zemljama u Europi, prema kojima Hrvatska ima nezavidan postotak porezne

olakšice (Dok se kod većine zemalja radi o 10% u Hrvatskoj je to 2%).

Nakon prezentacije brošure uslijedilo je predstavljanje rezultata Prvog nacionalnog istraživanja o

filantropiji, koje se provodi u sklopu projekta Povjerenje u (lokalnu) filantropiju. Istraživanje su

predstavile Marina Dimić Vugec iz organizacije ODRAZ - Održivi razvoj zajednice te Julijana Tešija iz

Zaklade Slagalica.

Istraživanje

Istraživanje je provedeno u sklopu projekta IPA 2012 „Projekt Povjerenju u lokalnu filantropiju“.

Na temu individualne filantropije, istraživanje pokazuje kako se davanju u općekorisne svrhe pridaje

malo važnosti, no glavni razlog tomu, građani misle, jest slabo financijsko stanje u društvu i

nedostatak sredstava. Od svih vrsta donacija najčešće se daje novac, čak 80% ispitanika. Preko 80%

ispitanika ne zna da porezne olakšice postoje, a 59% ispitanika smatra olakšice koje postoje

nepoticajnima. Građanima je bitno da dobiju povratnu informaciju o tome što je donacijom

ostvareno, a 52% ispitanika nije nikad čulo za zaklade koje pomažu akcije filantropije i davanja.

Najviše informacija dobivaju iz medija. Najčešći razlozi za sudjelovanje i doniranje su bazirani na

emocijama, osjećaju da se čini nešto dobro i plemenito.

U istraživanju je sudjelovalo 100 tvrtki. Prema rezultatima prvog nacionalnog istraživanja o filantropiji

u Hrvatskoj zaključuje se kako korporativni sektor vidi organizacije civilnog društva kao glavne

2 / 11




pokretače akcija doniranja u opće korisne svrhe. Ukupno 84% od tvrtki ispitanika donira najmanje

jednom godišnje sredstva, proizvode ili usluge. Razlozi protiv doniranja su: nepovjerenje u ispravno

trošenje sredstava, nedostatak projekata koji odgovaraju na prioritetne potrebe zajednice,

nedostatak financijskih sredstava (mala dobit).

Kao motivaciju za davanje navode sigurnost da će sredstva biti upotrjebljena u prave svrhe, poticajniji

zakonodavni okvir. Njih 56% smatra da bi motivacija bila veće porezne olakšice, a 41% veća

transparentnost trošenja sredstava. Od ispitanika, 27% smatra da doniranje nije važno za njihovo

poslovanje. Prema mišljenju ispitanih tvrtki uloga države u akcijama doniranja u opće korisne svrhe

prvenstveno bi trebala biti u poticanju davanja kroz reguliranje poreznih olakšica za građane i pravne

subjekte i u osiguravanju institucionalnog i zakonskog okvira.

Zaklade bi trebale imati prvenstveno ulogu inicijatora takvih akcija, osigurati transparentnu i

pravednu distribuciju prikupljenih sredstava, organizirati i sudjelovati u takvim akcijama i prikupljati

sredstva. Ujedno se ističe kako ih je malo i kako bi trebale imati aktivnu ulogu u osmišljavanju

sustavnog modela pomaganja kojim bi se povećala dostupnost i informiranost o volonterskim

akcijama i doniranju.

Evaluacija učinka filantropskih akcija i/ili njihova komunikacija prema tvrtkama je područje koje

zahtijeva poboljšanje jer je od velike važnosti za tvrtke i njihov odnos prema filantropskom djelovanju

općenito.

Tvrtke smatraju kako bi civilni i poslovni sektor mogli više surađivati, posebno na području

identifikacije potreba zajednice i uspostavljanju komunikacije između tvrtki i lokalne samouprave.

Većina tvrtki svojim donacijama želi istaknuti želju za pomaganjem potrebitima, a jedan dio tvrtki na

taj način ističe svoje društveno odgovorno poslovanje i želju za ostvarivanjem kvalitetnijeg života u

zajednici i ulaganju u razvoj zajednice.

Rasprava:

Uvodničari:Sanja Smoljak Katić, Hrvatska udruga poslodavaca - Udruga trgovine

Irena Tolić Jularić, Kaufland

Iva Gluhak Babić, Metro C&C

Ivan Blažević, Zaklada Solidarna

Mirjana Matešić, Hrvatski poslovnI savjet za održivi razvoj

Marina Dimić Vugec, Voditeljica projekata / ODRAZ - Održivi razvoj zajednice

Julijana Tešija, Zaklada Slagalica

Drago Vručinić, Zaklada Zamah

Maja Živanović, računovotkinja i porezna savjetnica (SO DO)

Ricardo Luque, SO DO - El Sistema Hrvatska

Brajković Damir, Hrvatska komora poreznih savjetnika

Vesna Lendić Kasalo, Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske

3 / 11




Ostali sudionici:

Sanja Akrap Luque, SO DO - El Sistema Hrvatska

Danijel Baturina, Pravni fakultet Zagreb

Jasenka Begić, Institut za društveno odgovorno poslovanje

Lana Bobić, Autonomna ženska kuća, Are You Syrious

Tulio Demetilka, saborski zastupnik

Divna Divić Puškarski, Upravni odbor SO DO El Sistema Hrvatska

Meri Gatin, Zaklada Zajednički put

Matija Hlebar, PODRAVKA d.d.

Branka Kaselj, Zaklada Slagalica

Maja Marić, Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva

Iva Mrdeža, CERANEO - Centar za razvoj neprofitnih organizacija

Petra Drčić, CERANEO - Centar za razvoj neprofitnih organizacija

Gorana Pavičić Nišević, HAUSKA & PARTNER d.o.o.

Mirela Rimac, Zaklada Ana Rukavina

Giovanni Sponza, saborski zastupnik

Ines Vrban, Zaklada Zajednički put

Zvonimir Zednik

Anita Končar, Centar za kulturu Maksimir

Ana Juratovac, Caritas Zagrebačke nadbiskupije

Moderatorica: Helga Može Glavan, Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva

Uvodničari iznose svoja izlaganja i argumente.

Sanja Smoljak Katić

Smoljak Katić je dala komentar na predstavljeno istraživanje primjećujući kako su podaci vrlo

optimistični te ukazuju na pozitivan stav tvrtki prema doniranju. Ističe kako bi poslovnom sektoru bilo

zanimljivo vidjeti promjene u trendu doniranja kroz različite periode vremena. Također, može

potvrditi kako su mala i srednja poduzeća zainteresirana za implementaciju organizirane filantropije u

svoje poslovanje, iz iskustva organizacije edukacije za poduzetnike koju je 2016. godine HUP radio sa

zakladom Zamah. Svjedoči velikoj zainteresiranosti tih poduzeća, međutim kao najveći problem

iznjedrila je činjenica da se radi o malim poduzetnicima koji su najčešće podkapacitirani i više funkcija

tvrtke nalaze se u jednoj osobi i zbog niza poslovnih obveza, sudjelovanje u društveno odgovornim

projektima često izostaje. Istaknula je i problematiku doniranja hrane, navodeći kako dva

međuresorna ministarstva (Ministarstvo poljoprivrede i Ministarstvo financija) u donošenju propisa,

čini se, nekad ne komuniciraju dovoljno s javnošću te kada se već radi o finalnim verzijama, kada su

propisi i promijene istih u izradi, izostaje uključivanje onih kojima su propisi namijenjeni. Ističe,

također, kako je potrebna je procjena učinka propisa. Ova dva ministarstva u posljednjih nekoliko

godina imaju najviše primjera ad-hoc propisa što je pokazatelj da poslovna zajednica mora surađivati

4 / 11




s civilnim sektorom kako bi se izvršio pritisak da se propisi donose u skladu s onima na koje će se isti

primjenjivati.

Mirjana Matešić

Iako članica zakladne uprave Zaklade Solidarna, Matešić ističe kako na ovom okruglom stolu govori u

ime Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj. Iz te perspektive govori o iskustvima vezanim za

doniranje i pogledu na ulogu korporativnog sektora u razvoju civilnog društva. Odmah na početku

ističe distinkciju koju Savjet čini između doniranja i društveno odgovornog poslovanja. Pritom je

doniranje davanje dijela prihoda, a društveno odgovorno poslovanje je način na koji su ti prihodi

stečeni. Društveno odgovorno poslovanje tako je pristup poduzeća procesu stvaranja vrijednosti, u

odnosu s dobavljačima, tehnologiji, emisijama otpada, a činjenica da će poslodavac dio prihoda

donirati ne znači nužno da su prihodi ostvareni na društveno odgovoran način. Kao organizaciji koja

promiče društveno dogovorno poslovanje informacije o doniranju nisu primarne, jer miču fokus s

procesa kojima je prihod nastao. U javnosti postoji i slika kako donacije često imaju funkciju

„kupovanja reputacije“ kod onih koji su zanemarili kontrolirati taj proces.

Što se donacija tiče, smatraju kako korporativni sektor igra važnu ulogu, s naglaskom da i davatelji i

primatelji moraju poraditi na tom procesu kako bi on bio na zadovoljavajućoj razini. Da bi donacije

bile dijelom društveno odgovornog poslovanja, one moraju biti strateške. U teoriji je strateško

doniranje ulaganje u razvoj onih faktora koji su neadekvatni u određenoj zajednici, a to primijenjeno

na stvarnu situaciju znači kako korporacija prepoznaje manjkavost u zajednici u kojoj posluje i ulaže

svoja sredstava upravo u taj segment kako bi uz društveni napredak i poslovanje tvrtke bilo bolje

pozicionirano.

Uočava i manjkavost u činjenici da je trenutna slika civilnog sektora koji prihvaća donaciju, ali teže

prihvaća obvezu izvještavanja o toj donaciji, ukoliko nije propisana ugovorom. Događa se da neke

udruge ne poznaju poslovni proces trošenja projektnog budžeta koji zahtjeva dokumentiranje. Da bi

postigao efekt doniranja koji ne potiče samo emotivni, humanitarni trigger i prešli s ad-hoc doniranja

u strateško – ključno je stvoriti partnerstva između poslovnog i civilnog sektora.

Kao primjer nudi akciju tvrtke HOLCIM d.o.o. (cementara u Koromačnu) koja je analizirala faktore

rizika za poslovanje i zaključila da je korupcija najveći rizik za njihovo poslovanje. Sav novac predviđen

za doniranje te je godine usmjeren u te svrhe. Kada su donacije povezane s nekom zajedničkom

koristi (ne nužno financijskom) to im daje podlogu za uspjeh.

Savjet već 10 godina dodjeljuje nagradu Indeks društveno odgovornog poslovanja. Jedno od pitanja

je i postotak doniranja, prosjek u prošlog godini među 200 prijavljenih kompanija je bio 0,1%. To je

zanimljiv podatak jer ne govori u prilog ideji da bi povisivanje stupnja porezne olakšice potaknulo

poduzeća na veće donacije, jer ona već sada, čini se, ne koriste olakšice koje postoje. Donacije su

nakon 2008. godine dramatično pale, a one će rasti kada kompanije budu vidjele indirektnu korist,

kad budu vidjele da ulaganjem u konkretne aktivnosti uistinu pomažu stvaranju društvenog kapitala i

bolje zajednice.

5 / 11




Ivan Blažević

Zaklada Solidarna primjećuje kako je veliki problem u skupljanju sredstava strah i izbjegavanje

tematika društvenih pitanja i građanskih prava. Radije se donira u humanitarne svrhe, kako bi se

izbjeglo povezivanje s onim što bi se moglo pretpostaviti kao političko pitanje.

Drugi problem jest što ne postoji kultura doniranja. Građani su premalo upućeni, izostaje promocija i

ne postoji sustav praćenja i evidentiranja donacija. Svaki građanin mora za sebe pratiti svoje donacije,

ispunjavati dokumentaciju i tražiti ju. To je nešto o čemu bi Porezna uprava trebala voditi računa.

Iako postoji mjera porezne olakšice, nitko ne prati, ili bar ne postoje dostupna izvješća o praćenju i

učinku mjere. Time se gubi i na transparentnosti.

Upravo izostanak transparentnosti i neznanje u građana izaziva strah i nepovjerenje. Ne čudi da

mediji najčešće prenose malverzacije i nesretne slučajeve. S druge strane, postoje i zaklade i udruge

čiji financijski izvještaj nije javno objavljen, čime se netransparentnost proteže na obje strane. Zahtjev

za transparentnošću je nužan, ali s tendencijom smanjivanja birokracije, kojom su organizacije

civilnog društva preopterećene.

Na temu zakonodavnog okvira, ističe primjer tek provedene porezne reforme, za koju nije bilo javnog

savjetovanja. U samoj reformi nije bilo spomena doniranja. Inzistirat ćemo na evaluaciji učinaka

dosadašnjeg zakonodavnog okvira, koja ne postoji ili nije dostupna. Prije novog zakona i pravilnika

nužno je procijeniti učinke starog i tek tada predlagati promjene. Na temu porezne olakšice, navodi

kako bi trebalo uskladiti RH s najboljim primjerima država u Europi, dakle s 10%, uz preduvjet

evaluacije učinka dosadašnjih mjera.

Kao izuzetno važnu temu ističe ulaganje u promociju zakladništva u Hrvatskoj te činjenicu da većina

građana ne razumije razliku između udruga i zaklada. U EU fondovima za sada je raspisan samo jedan

natječaj za zakladništvo kroz Europski socijalni fond, no trebalo bi motivirati na prijave i poticati i na

taj način zakladništvo.

Na donacije treba gledati kao na društveni kapital koji se dugoročno vraća i stvara veću korist, njima

se „krpa“ proračun, a postoje i specifične tematske donatorske kampanje. Ističe odnos banaka prema

doniranju, koji bi mogao biti redefiniran ukoliko bi banke pristale smanjiti naknadu zakladama – to bi

mogao biti poticaj razvoju zakladništva, a i bio bi to dio društveno odgovornog poslovanja za banke.

Na koncu napominje kako se već godinama zaostaje s novim zakonom o zakladama.

Marina Dimić Vugec

Nadovezuje se govoreći kako je nužna vidljivost rezultata i učincima, s izvještajima. Iako je

predstavljen tek dio istraživanja, koje je opsežno, zanimljiv je podatak kako tvrtke ne doživljavaju

sebe kao odgovorne za stvaranje filantropske svijesti kod svojih zaposlenika. Filantropija se gleda kao

osobna stvar, osobni stav. Svijest o tome što možemo zajedno učiniti kao pojedinci, organizacija,

tvrtka, veže se uz to da vidimo rezultate, realni učinak – je li projekt proveden, koje su brojke u

pitanju, je li doniranje imalo „smisao“. Uz nedovoljnu popraćenost medija, još jedan problem je i

preopterećenost udruga u birokratskom smislu, jer velika energija odlazi prvenstveno u proces

provođenja, a za zahtjevnost birokracije udrugama su potrebni dodatni kapaciteti.

6 / 11




Drago Vručinić

Na početku ističe kako Zaklada Zamah već godinama sudjeluje u ovakvim raspravama te kako se tema

s filantropije i zakladništva naglo proširila i neki su se pojmovi i pomiješali, a unatoč tolikim

raspravama, izražava zabrinutost za to da se neće dogoditi bitne promjene. Komentira predstavljeno

istraživanje koje doprinosi analizi stanja, ali ga brine uzorak tvrtki koje su sudjelovale, pošto nije

navedeno koja je to struktura kompanija koja je odgovarala na pitanja. Posljednjih pet godina govori

se o poreznoj olakšici, bez da se govori o odgovornosti nekog tijela i institucije da se taj postotak

promovira, npr. da se radi javna kampanja. Smatra da smo zakazali u tome jer se opća kultura

građana ne sastoji i od toga da znaju više o filantropiji što znači da je sustav neprimjeren i da

nedostaje dobra krovna institucija koja vodila računa o organiziranoj filantropiji. Forum za DobroBit

okuplja zaklade, no u drugim zemljama postoje krovne institucije koje ulažu velike budžete u

zakladništvo u posljednjih 20 godina, dok Hrvatska ima problem, nakon godina postojanja

zakladništva, da građani nisu niti upućeni. Zaključak je da Hrvatska nema ni osnovne premise za

uspješan razvoj zakladništva. Red je na zakladama da krenu prije svega s promocijom zakladništva u

Hrvatskoj.

Irena Tolić Jularić

Kao predstavnica Kauflanda Hrvatska k.d. ističe kako radi u novoosnovanom odjelu koji se bavi

društveno odgovornim poslovanjem tvrtke i upravo su u fazi izrade plana, odnosno žele strateški

pristupiti doniranju. Navodi suradnju s Caritasom kojem doniraju proizvode kojima skoro ističe rok

trajanja. Nedavnom izmijenom zakona omogućeno je tvtkama donirati hranu, što se logično

nametnulo Kauflandu kao prva opcija. Problem na koji su naišli jest što propisi nalažu da udruge koje

primaju donacije u hrani moraju biti registrirane, odnosno proći proces registracije, kako bi bili valjani

posrednici i preuzimati legalno hranu. Trenutno nema dovoljno udruga kojima je status odobren te

poslovnice Kauflanda iz svih gradova šalju namirnice u Zagreb, a kada bi ih htjeli podijeliti u npr.

Splitu, morali bi ih vraćati u Split te bi robi tijekom transporta vjerojatno istekao i rok trajanja. To

podrazumijeva velike troškove za transport, a i nepotrebno trošenje vremena, čime se entuzijazam za

donacijama umanjuje. Trenutno novac doniraju temeljem pojedinačnih zahtjeva, još je u tijeku

razrade sustava.

Iva Babić

Predstavnica METRO Cash & Carry d.o.o. kaže kako tvrtka donira neplanski, od slučaja do slučaja,

kako pristižu pismeni zahtjevi i nema određenog programa doniranja. Fokusirani su na doniranje

hrane i suočavaju se s istim problemom poput Kauflanda. Komplikacije nastaju i kada se želi donirati

voće i povrće, što je gotovo nemoguće, ako se u obzir uzme vrijeme koje je potrebno za transport

kroz čitavu Hrvatsku, najčešće do Zagreba. Njhova suradnja za sad je većinom s Crvenim Križem. S

druge strane, napominje kako problem zapravo nije u tvrtci, jer i njemačka matična grupacija

Kaufland International potiče Hrvatske poslovnice na doniranje, ali su u situaciji gdje ih na dnevnoj

bazi praktični razlozi poput navedenog sprječavaju da doniraju više.

Maja Živanović

Iz perspektive računovotkinje i porezne savjetnice koja se 12 godina bavi tom strukom i radi s

mnogim udrugama te stotinjak malih tvrtki i mikropoduzeća, tvrdi kako niti 5% od njenih suradnika

7 / 11




nije doniralo u bilo kojoj godini poslovanja. Drži da je svijest o doniranju među malim poduzetnicima

slabo razvijena, a većina njenih tvrtki ne zna o čemu se radi. Iz poreznog aspekta, 2% predstavlja malu

olakšicu, ali to nužno ne bi trebao biti poticaj, koliko bi trebalo biti ono što će se danim novcem

stvoriti. Smatra da se trebaju širiti informacije o tome što se čini doniranim novcem, kako bi se svijest

proširila. Kod malih poduzeća, 2% nije velik novac jer 2% od primjerice 200.000 kn nije mnogo,

međutim mnogim primateljima donacija i taj mali novac bi već bio velika podrška. Problem je što

država donaciju još uvijek ne prepoznaje dovoljno kao potencijal za stvaranje nove vrijednosti, već

kao gubitak. Preporuča bolju prezentaciju udruga i zaklada i veću vidljivost rezultata doniranih

sredstava.

Julijana Tešija

Osvrće se ponovno na istraživanje ističući kako je cilj bio sagledati trend davanja. Poslužit će i za

usporedbu kad se bude radilo neko sljedeće istraživanje na ovu temu. Bitno je, ističe, kako ovo

istraživanje nije izdvojen slučaj te će se moći uspoređivati i u regiji jer je istraživanje provedeno istim

alatima koji su korišteni u Srbiji i Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. U sklopu projekta napravljeno je i

regionalno istraživanje u pet županija Slavonije te će biti moguće pratiti trend unutar regije i

komparirati rezultate. Razlog odabira određenih tvrtki jest činjenica da u pet županija Slavonije

prevladavaju male, srednje tvrtke i obrti. Osim tvrtki, 108 udruga je sudjelovalo u kontrolnom

istraživanju te su dale podatke o tome koliko dobivaju donacija.

Ne slaže se s navodom M. Živanović kako niti 5% tvrtki ne donira i da se ne iskorištava niti taj

postotak od 2% olakšice jer je istraživanje pokazalo da male tvrtke i obrti daju puno više, međutim ne

prijavljuju to. Osim upitnika, istraživanje je uključilo i dubinske razgovore s predstavnicima

županijskih komora, hrvatske gospodarske komore i obrtničkih komora, što je uključilo oko 30

predstavnika tijela uprava i ključnih institucija. Ono što se ponavlja kao rezultat svih tih razgovora jest

da mala poduzeća i obrti odlučuju da im se ne isplati (prije svega vremenski i računovodstveno) baviti

procedurom prijave donacija i birokracijom za prijavu porezne olakšice, s jedne strane jer imaju malo

zaposlenih i nemaju kapaciteta, a s druge strane zbog doniranja im dolazi inspekcija, koja zahtjeva

pripremu i ponovnu birokraciju. Navodi kako je 70% udruga kroz sve kvartale godine dobilo donacije,

koje za tvrtku nisu bile velik izdatak, ali su udrugama puno značile. Spona između malih tvrtki i obrta

koji jasno vide da mogu pomoći i udruga koje u tim tvtkama vide svoga partnera, kroz istraživanje je

postala evidentna. Istraživanje će s takvim podacima doprinjeti i razvoju strategije na nacionalnoj

razini.

Ivan Blažević

Nadovezujući se ističe kako, iako se pod doniranjem najčešće govori o novcu, treba u raspravu

uključiti i vrijeme i uslugu te je upitno i kako će se to porezno prikazat i vrednovati.

Damir Brajković

Kao predsjednik Hrvatske komore poreznih savjetnika, imao je prilike raspravljati prilikom donošenja

porezne reforme. Navodi kako je porez na dobit bio razmatran i nije značajno mijenjan. Nije

izmjenjen u odredbama koje su se ticale odredbi donacija. Slaže se da zakon o porezu na dobit ne

može biti poticajan za donacije, ako je u posljednjih 7 godina dobit konstantno u opadanju. Reforma

se, kada se razmišljalo kako potaknuti poduzetništvo, kretala u smjeru povećanja investicijskih

8 / 11




ulaganja te da se dođe do neke nove vrijednosti, prvenstveno kroz smanjivanje stope poreza na

dobit. Primjećuje paradoks - smanjena je stopa poreza na dobit, a porezna olakšica za doniranje je

ostavljena na 2%. Rezultat toga je taj da male tvrtke koje su možda imale više interesa za davanje

svojih 2% prihoda u donacije jer je to bilo oporezivo s 20%, a sada će to isto biti oporezivo s 12%.

Zaključuje kako nije jednostavno poreznom politikom motivirati poduzetnike. Veći postotak bi bio

dobar, ali ne kao nešto presudno što će promijeniti svijest onih koji doniraju.

Moderatorica otvara prostor za pitanja i raspravu.

Branka Kaselj - Zaključuje da s obzirom na to koliko se ulagalo u promociju filantropija, situacija i nije

jako loša. Unatoč tomu što je kroz osam godina Nacionalne strategije za razvoj civilnog društva, u

svakom četverogodišnjem razdoblju bilo jedno poglavlje posvećeno filantropiji, ali pravih promjena

nije bilo. Dio odgovornosti je na zakladama koje su dio civilnog društva, ali je velik dio odgovornosti i

na nositeljima razvoja određenog područja Strategije, konkretno filantropije i zakladništva. Smatra da

se neće stvoriti veliki zamah u filantropiji ako se fokusira samo na taj jedan mehanizam - povećanje

2% porezne olakšice neće samo po sebi doprinjeti značajnom razvoju filantropije. Puno više će,

smatra Kaselj, doprinijeti različite javne kampanje te bi fokus trebalo premjestiti na individualnu

filantropiju. Smatra da postoji potencijal građanstva za davanje koji ni na koji način nije potaknut.

Nada se da ako će filantropija ponovno ući u Nacionalnu strategiju, da će se razviti i mehanizmi koji

će osigurati fokus na te dvije komponente te da će nositelji strategije biti puno stroži po pitanju

stvarnih rezultata.

Vesna Lendić Kasalo - Primjećuje kako se na ovakvim skupovima teško osjećati ugodno jer se

razgovara o poreznim propisima, a nema prisutnih pozvanih predstavnika Porezne uprave i

Ministarstva financija. I Uredu za udruge je veliki izazov postići suradnju s poreznim i financijskim

vlastima. Kada se donose i mijenjaju propisi događa se da Ured niti ne zna da se to događa. Kada se

na samom kraju 2016. godine donosili porezni propisi, niti jedan od njih nije prošao javno

savjetovanje od 30 dana. Ta će se činjenica vrlo brzo odraziti na primijeni tih istih propisa. Nije bilo

sistematiziranog komentara, niti vremena za iste. To je, primjećuje, najgora moguća praksa porezne

reforme. Kada se donosio Zakon o udrugama htjelo se dati do znanja da udruge mogu obavljati

gospodarske djelatnosti, što je legalni način kako bi se financirale. Prva reakcija Porezne uprave bila

je izmjena propisa, bez javnog savjetovanja i bez informacije Uredu za udruge. Da je pravilnik

izmijenjen Ured je saznao kad je bio već u Saboru na izglasavanju. U pravilniku je teret prijave u

sustav poreza na dobit također pao na udruge, bez jasnih uputa kada udruga postaje obveznikom

poreza na dobit. Ured je reagirao, ali jako dugo je trajalo da Porezna uprava izda upute, koje je onda

Ured za udruge objavio na svojim internetskim stranicama. Primjećuje kako na ovom okruglom stolu

nedostaju oni subjekti koji su ključni i koji bi mogli odgovori na mnoga postavljena pitanja.

Kada se radio nacrt Zakona o organizacijama koje djeluju za opće dobro (o kojem je provedeno javno

savjetovanje, ali nisu stvorene pretpostavke za njegovo donošnje) Ured je osvijestio kako, unatoč

tomu što odredba o poreznoj olakšici već dugo postoji u zakonu, ne postoje podaci o tome koliko se

9 / 11




na godišnjoj razini koristi ta porezna olakšica, za one koji doniranju iz poreza na dobit, jer na obrascu

za izvještavanje nema kućice koja bi to bilježila, ali postoji kućica za doniranje iznad 2% jer je za to

potrebno platiti porez. Ukoliko se ne prati učinak te mjere, Lendić Kasalo primjećuje, postoji opasnost

da se u nekom trenutku netko dosjeti ukinuti tih 2%, a uopće ne postoje podaci tko to koristi i koliko,

te nema argumenata niti za niti protiv bilo kakvog djelovanja.

Navodi kako već devet godina Ured prikuplja podatke i izrađuje izvještaj o javnim sredstvima koja se

daju za programe i projekte udruga te ti iznosi godišnje iznose milijardu i šesto milijuna kuna. U

izvještavanje za 2015. godinu sukladno Uredbi o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i

ugovaranja programa i projekta od interesa za opće dobro koje provode udruge uključeni su svi

davatelji sredstava iz javnih izvora, ne samo davatelji iz državnog proračuna, proračuna županija,

gradova i općina, već i davanja javnih trgovačkih društva u državnom i vlasništvu jedinica lokalne

samouprave, jer smatraju da se i u tom slučaju radi o javnim sredstvima, a o raspodjeli javnih

sredstava na državnoj razini, ali i na lokalnoj razini, izvještavali su i drugi subjekti koji upravljaju

javnim sredstvima poput sportskih zajednica, vatrogasnih i zajednica tehničke kulture, koje svojim

članicama redistribuiraju sredstva iz državnog, odnosno lokalnog proračuna za javne potrebe u svom

području djelovanja. Na koncu, u izvještaj su uključena i EU sredstva koja su dodijeljena za projekte

udruga. Analizom svih tih davanja kroz period od devet godina, zaključuje kako je u 2015. godini

zabilježen trend smanjivanja izdvajanja sredstava za programe i projekte udruga na lokalnoj razini.

Postavlja se pitanje je li razlog tomu možda nova Uredba koja propisuje niz procedura i standarda

koje trebaju primijeniti davatelji sredstava s ciljem transparentnog raspolaganja javnim sredstvima.

Navodi kako je Ministarstvo pravosuđa radilo istraživanje u 2012. godini o tome koliko sredstava

doniraju trgovačka društva u državnom vlasništvu pri čemu se radilo o iznosu od 130 milijuna kuna.

Ističe kako je Ured imao veliki izazov u dolaženju do tih podataka, a još veći izazov bio je doći do

pregleda javnih trgovačkih društava koji su u vlasništvu ili suvlasništvu države i posebno jedinica

lokalne i regionalne samouprave. Od postojećih preko 1000, tek jedna četvrtina je odgovorila na upit,

a polovica od toga je izvijestila da nisu ništa donirali ni sponzorirali udrugama. Svota novaca do koje

je Ured došao prikupljanjem podataka iznosi oko 30 milijuna kuna, od toga 25 milijuna na nacionalnoj

razini i HEP d.o.o. kao najveći donator s preko 18 milijuna. Napominje kako se ovdje radi i o

sponzorstvima i o donacijama. Lokalna razina je prikazala oko 6 milijuna, međutim Lendić Kasalo

smatra kako su sredstva mnogo veća, ali još ne postoji svijest o tome što se smatra donacijom i

sponzorstvom, a zaključuje i kako ne postoji sustavno strateško planiranje za što se iz sredstava

prihoda trgovačkih društava daje. Ističe HEP d.o.o. kao svijetli primjer zbog samoinicijativnog javljanja

Uredu za pomoć kako bi utvrdili da tvrtka djeluje sukladno Uredbi. Tom prilikom Ured je proveo

edukaciju o primjeni Uredbe.

Na temu zakladništva kaže kako se, u dva strateška dokumenta Nacionalne strategije stvaranja

poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva, apostrofirala potreba izmjene normativnog okvira

vezanog uz razvoj zakladništva te se očekuje kako će Ministarstvo uprave uskoro krenuti u izradu

novog Zakona o zakladama, s obzirom da je trenutni Zakon na snazi preko dvadeset godina i vrlo je

destimulativan za osnivanje zaklada. Od otprilike 230 zaklada koliko ih trenutno imamo dobar dio je

neaktivan, a dio ih je i javnih.

10 / 11




Navodi kako ne treba biti obeshrabren što možda ovim okruglim stolom nisu obuhvaćena sva pitanja,

smatra da se treba razgovarati o temi i da će se uvijek doći do nekog zaključka, a predstavljeno

istraživanje i pregled poreznih olakšica poslužit će u izradi nove Nacionalne strategije stvaranja

poticajnog okruženja za razvoj civilnoga društva od 2017.-2021.

Sanja Luque - Ističe kako je u udruzi SO DO El Sistema Hrvatska, kao i u mnogim udrugama, posao

baziran na volonterskom radu, i postavlja pitanje na koji način se kroz poreznu politiku može

potaknuti doniranje rada, volonterskog rada i je li to uopće moguće. Što se korporativne filantropije

tiče, primjećuje kako je podrška medija bitna da bi se inspiriralo poduzetnike koji ne nalaze

prioritetom vrijeme trošiti na istraživanje o tome na koji način mogu doprinijeti zajednici, s obzirom

da to nije nešto što je evidentno ili se nameće samo po sebi.

Vesna Lendić Kasalo - Vezano za volontere, odgovara kako su se nedavno mijenjali propisi za

financijsko poslovanje neprofitnih organizacija, promijenili su se i obrasci o izvještavanju te udruge

moraju prikazati koliko je volontera sudjelovalo u aktivnostima i koliko je to sati volonterskog rada.

Za 2015. godinu je bilo oko 2,3 milijuna volonterskih sati. Napominje i kako je mnogima još nejasna

primjena zakonske definicije volonterstva pa ove brojke treba uzeti sa zadrškom. Smatra da nije

pitanje poreznih vlasti da prepoznaju taj rad već obrazovnih vlasti kako bi se takve informacije

vrednovale kod upisa u srednju školu, fakultete ili da se angažman cijeni kod poslodavaca, odnosno

da se sati mogu validirati kroz zakon o radu i u poslovnom sektoru.

Sanja Smoljak Katić – Nadovezuje se na odgovor ističući kako se neke filantropske aktivnosti već

potiču na taj način u zakonima, kao što je recimo darivanje krvi. Tako bi se i volonterstvo moglo

urediti kolektivnim ugovorima.

Vesna Lendić kasalo – Nastavlja odgovor vezano uz komentar za medije ističući kako dolazi i do

situacija u kojima mediji negativno tumače djelovanje civilnog sektora i ne ističući primjere dobre

prakse već snažno ističući loše primjere. I Ured često dobiva upite novinara i kad kasnije u mediju

pročitaju napisano, ono nema veze s izrečenim.

ZAKLJUČCI

Moderatorica predlaže zaključivanje okruglog stola s namjerom da se formira radna grupa koja bi

nastavila provođenje aktivnosti na temelju zaključaka okruglog stola. Na koncu predlaže individualno

promišljanje svih sudionika okruglog stola te molbu da se nakon dostave zapisnika svi očituju na tu

temu i jave s povratnim informacijama.

Zaključuje se kako na temelju predstavljenog istraživanja imamo na raspolaganju konkretne

podatke i rezultate, a koje su potvrdili i sudionici stola iz svog profesionalnog iskustva te iz

kojih proizlazi slijedeće:

- postoji potreba za kvalitetnom identifikacijom potreba za donacijama i dobrom

prezentacijom tih potreba (s naglaskom da se korporativnim donatorima, ali i građanima

predstavi koja je konkretna korist tih projekata)

- postoji potreba za strateškim organiziranim doniranjem

11 / 11




- postoji potreba za dobrom prezentacijom rezultata projekata koji su financirani iz

doniranih sredstava – s jedne strane donatorima i potencijalnim donatorima (što

podrazumijeva i pokušaj uključivanja poduzeća donatora u provedbu projekta – stvaranje

partnerskih odnosa, na taj način podržalo bi se stvaranje međusektorskih partnerstava i

razvoj međusektorskog povjerenja) te s druge strane prezentacija (u) javnosti, kako bi se

stvorila bolja slika zakladništva i doniranja.

Potrebna je revizija dosadašnjeg okvira, odnosno zahtjev za praćenjem stupnja korištenja

dostupnih mjera i analiza njihove učinkovitosti od strane Porezne uprave

Već postoje sustavi umreženih organizacija koji bi mogli preuzeti krovne aktivnosti po pitanju

zaključaka sa ovog okruglog stola, kao npr. Forum ZaDobroBit, koji bi mogao nastaviti s

aktivnostima i zagovaranjem temeljenim na okruglom stolu te se predlaže da se na

slijedećem sastanku Foruma prezentiraju zaključci ovog okruglog stola

Potrebno je održavati edukacije o pristupu korporativnom sektoru za organizacije koje traže

donacije,

Potrebno je educirati korporativni sektor o načinima i potrebi za strateškim pristupom

filantropiji (doniranju) i organiziranoj filantropiji

Na temu porezne olakšice, a s obzirom na to da poslovni sektor pokazuje želju za doniranjem,

ali i doniranjem usluga i proizvoda, što izbjegavaju zbog nužnosti plaćanja poreza, trebao bi

se napraviti prijedlog ukidanja poreza na doniranje usluga i proizvoda

U cilju veće vidljivosti zakladništva kao jedne od premisa za organiziranu filantropiju, na

sljedeću sjednicu Foruma ZaDobroBit Nacionalna bi zaklada trebala uvrstiti prijedlog za

dogovor oko provođenja organizirane kampanje za povećanje vidljivosti zakladništva i

dobrobiti filantropije općenito

Unatoč raspravi da 2% porezne olakšice nije jedini ključan element koji potiče građane i

tvrtke na doniranje, povećanje na 10% bi mogla biti dodatna motivacija korporativnom

sektoru. S obzirom da se u sklopu projekta „El sistema u Istri“ radi na formiranju radne grupe

– pressure grupe za sastavljanje konkretnog prijedloga promjene zakona, pozvani su svi

zainteresirani sudionici ovog okruglog stola da se uključe u istu kako bi doprinijeli izradi

prijedloga izmjena i dopuna zakonodavnog okvira.

Okrugli stol je zaključen u 15:30 sati.

Zapisničarka:

Martina Draščić Zaklada za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva

zapisnik okruglog stola o ulozi zakonodavstva u razvoju ... › images › uploads › ...pokretače...

Documents