ISSN 1331-7970ISSN 1331-7970

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanja zagreb, 5. listopada 2,,6., godite VIII, broj 189cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

Festival svjetskog kazalitaFestival svjetskog kazalita

Richard Linklater - Rotoskopski lmoviRichard Linklater - Rotoskopski lmovi

Koliko religije? - Harris, iek, Dennett, Stern, RushkoffKoliko religije? - Harris, iek, Dennett, Stern, Rushkoff

Jaroslav Pecnik - U spomen na MaJaroslav Pecnik - U spomen na Maarsku revoluciju 56.arsku revoluciju 56.

cmyk

Izloba Sandra ukia arch_001_075_206, Klub arhitekata, Trg bana Jelaia 3/I, Zagreb, od 7. do 17. rujna 2006.

he dark side of Metropolis an astronomical incre-ase in the potential for disaster only just exceeded by an equally astronomical increase in the ability

to avert it. (Reynolds taming technology Fighting the Flames, Rem Koolhaas: Delirious New York)

Kupanje u svjetlu obiljeje je velikih gradova, glavnih trgova velikih gradova; mjesta bez sjena. Poetske meta-zike prostora, arhitektonska mutacija ili lice opasnosti razliiti su naini itanja video projekcije (plamena vatre) arch_001_075_206.

Rije je o back-projekciji u odnosu na prozorske otvore sjedita strukovnih arhitektonskih udruga na prvom katu (Marcello) Piacentinijeve zgrade (u ijem je predvorju reljefna karta svijeta Assicurazioni Generali u post-postfaistiko doba potpisana od marketinke tvrtke ...Worldwide). Poput srednjovjekovnih prikaza paklenih muka na zapadnom proelju crkve sa stri-povskom porukom spasenja prolaskom kroz njezina vrata videoslika obraa se prolazniku u javnom pro-storu, na irokom ploniku trga, u tramvaju, knjiari ili lounge baru suelice. Plai li ga prizor vatre koja veselo naizgled dere urede iza prozora, ili je za razliku od gotikog namjernika (slikovni prikaz uda dokaz je da se ono dogodilo) njegovo oko medijski pismeno, uvje-bano, kadro brzo razluiti stvarnost i njezinu sliku?

Videosekvenca u trajanju od dvije sekunde, u stal-nom ponavljanju (loop), dio je vizualnog arhiva (images library) Sandra ukia. Ako je u suvremeno doba dnevna soba ritmizirana na ulici, moe li ulica biti i galerija? Ako je pejza pogled kroz prozor, nosi li po-gled u prozor unitenje (slike) pejzaa? Koji je u ovom sluaju prostor punine-praznine, podloge i oblika, kretanja naprijed-natrag? Ako je in ciljanja, pitanje ivota i smrti drevnih lovaca zadran u veini suvreme-nih sportova, je li biologija (treptanje) plamena takoer povezana s primordijalnim pitanjima, ivota i smrti? Rorschach-slika granja (drveta) u plamenu, napasnost crvene i ritam plesa vatre, mozaik fragmenata, radnja bez klimaksa (poar) i epiloga (pepeo) nije poremeaj teksture normalnog ivota, amboyantska interpolacija u modernistiku zgradu niti subverzija oglaavanja na billboardima (na ceradama-novim proeljima zgrada glavnog trga), nije mega-duboks, kruna pe, parnjaa ni disco-inferno nego matrix: bal pod maskama.

Slika vatre bez zvuka nije nijemi krik niti elektrini svjetionik ona je neoekivana kontemplativna tiina uokrug logorske vatre, stanka u urbanoj svakodnevnici poput suuesnike noi. Iz perspektive osobe koja se nalazi na trgu, animirana dvodimenzionalna slika vatre pripada unutarnjem zidu vanjske sobe.

Organizacija: nakladnitvo Udruenja hrvatskih ar-hitekata, ovjek i prostor (Silva Kali i Ivana Metrov)

Branko Cerovac

Policijske racije i uestali pritisci na splitsku galeriju Ghetto

o dolasku autobusom iz Rijeke u Split, gdje sam zastao ekajui brod za Vis, na kojemu sam na poziv Hrvatskog etnolokog drutva sudjelovao

s izlaganjem Goli otok: perspektive na godinjem skupu HED-a u Komii (od 14. do 17. rujna 2006.), svratio sam do kultnog splitskog kaa, akademije, galerije Ghetto, koji je brojnim itateljima Zareza itekako po-znat barem iz Ego tripa nedavno preminulog umje-tnika i dugogodinjeg voditelja izlobenog programa Ghetta eljka Jermana.

Tom prigodom pozvao sam i voditeljicu Ghetta, poznatu splitsku kulturnu djelatnicu Sonju Barac Rudynski da doe 14. na Vis, na skup u Komii, to mi je obeala uiniti. No nemili stjecaj okolnosti da su policijske snage i Dravni inspektorat, valjda uzrujani zbog Sonjina nedavna nastupa u tv-emisiji Latinica nale ba tih dana za shodno izvesti po n-ti put raciju u inae bezopasnom, ali oito nepodo-bnom Sonjinom Ghettu, osujetio je Sonju da doe na moje izlaganje o Sluaju Goljak kao toposu.

Po povratku u Split, 18. rujna, vrag mi nije dao mira pa sam opet nazvao Sonju i posjetio Ghetto. Uveer sam morao na autobus za Rijeku (zbog kustoskog posla u rijekom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti i rada na skorom Festivalu nove umjetnosti FONA 06 rijekog MMC-a Palach). Sljedee veeri mi je splitski umjetnik Vanja Pagar sms-om poruio: ajme, Branko, Sonja je uhiena, Ghetto zatvoren, struja im iskopana, Sonja e trajkat glau!... etc.

Ukratko, sasma subjektivno, imam dojam da su neki konkurentski splitski ili ne-splitski ugo-stiteljski djelatnici s jaim dilovima i vezama od bezopasnih artistikih odnosno Sonjinih i, doneda-vno, Jermanovih opasno bacili oko na taj veoma atraktivan i ve proslavljen mrani predmet elje usred splitskog Geta. Sretni zbog Jermanove smrti i krize nastale uslijed nepovoljnog stjecaja okolnosti, a uznemireni mogunou da umjetnici i kulturni djelatnici iz zemlje i inozemstva podre Sonju, ekipu iz Ghetta i Sonjine studente po uzoru na Jermana, a i rijeki MMC Palach! izveli su brzopotezni, br-zopleti Blitzkrieg atak na usamljenu i nezatienu Sonju Barac Rudynski, iji su eventualni izgredi, lukavo isprovocirani dugotrajnim pritiscima sa strane, s lea i odozgo, zgodna izlika za uhienja i zatva-ranje Art galerije Ghetto. Velim: imam takav dojam, molim lijepo! Ergo, apeliram na savjest svih utjecajnih protagonista domae i inozemne kulture i subkulture koji su svjesni opasnosti nastale (narasle!) uslijed bru-talizacije naina djelovanja snaga reda i mira isto-dobno s izbijanjem graanskog neposluha i nereda u susjednoj Maarskoj (56. -06.!) da glasno i javno prosvjeduju protiv takvih brzopoteznih konanih rjeenja sudbine jednog toliko znaajnog i utjecajnog mjesta okupljanja nae i strane kulturne elite kakav je Sonjin Ghetto.

U protivnom, svima iole normalnim indie, arti-stima i aktivistima ozbiljno prijeti pojaana opresija i represija, te uas terora reketara i zlikovica svake vrste. Ovom prigodom neemo imenovati nikoga od odgo-vornih za taj teror, da im ne prouzroimo teze due-vne boli. U meuvremenu, Sonja Barac Rudynski, s uobiajenom teinom od oko 58 kilograma ive vage, poela je trajk glau, u mraku itekanog split-skog Art centra.

GHETTO UNDER ATTACK

Gdje je to?

Info i najave 2-3

SatiraZarezi ludog smetlara Ivica Jureti 4

U arituSamoubojstvo zbog straha od smrti Sreko Pulig 5Dani koji su p(r)otresli svijet Jaroslav Pecnik 6-7Razgovor s Robertom Periiem Dario Grgi 8-9Razgovor s Mirsadom emanom i Rajkom Vasiem

Omer Karabeg 12-13

EsejIdeja karnevala izmeu stvarnosti i utopije

Igor Bezinovi 10-11Novi aneli Katja Diefenbach 14-15Najbolji nepoznati romanopisac Stoop 47

Vizualna kulturaNemogua povijest umjetnosti Branka Stipai 16Muzej bez zidova za vjeanje Paul Goldberger 17

KazaliteHeroj mesnih projekata i zoomorfoza Suzana Marjani 18Festivalska zb(i)rka i drama kontekstualiziranja

Vinja Rogoi 19

GlazbaIvan Pavao Vedder I. Tihomir Ivka 31Poeci razni Trpimir Matasovi 32-33

FilmTitanik s hepiendom Maja Hrgovi 35Razgovor s Richardom Linklaterom Erik Davis 36-37Halucinacije u slubi kontrole Steven Shaviro 38

KritikaNisi nita ako nema penis Jadranka Pintari 39Jugoslavija nadahnue za deevoluciju Darija ili 40-41Subverzivno nijekanje subverzivnosti Dario Grgi 41Kako utemeljiti hrvatsku naciju Stevo urakovi 42-43Smrt je ivotnija od ivota Maja Hrgovi 43

ProzaUbiti za boga Kevin Sampsell 44

PoezijaRay, Charles, hurvine lisiine i salama od trkaih konja

Mario Brkljai 45

Rijei i stvariIskreno lagao sam Neven Jovanovi 46

TEMA BROJA: Koliko religije?Priredio Zoran RokoRazgovor sa Samom Harrisom Amazon.com 20-21Kraj vjere Sam Harris 22-23Branitelji vjere Slavoj iek 23Religija razuma Daniel Dennett 24-25Terorizam u ime Boga Jessica Stern 26-27Religija je neprijatelj Cli Biggers 28-29Vjera je bolest Douglas Rushko 30

naslovnica: Ivica Jureti

dvotjednik za kulturna i drutvena zbivanjaadresa urednitva: Vodnikova 17, Zagreb

telefon: telefon: 4855-449, 4855-451, fax:fax: 4813-572e-mail:e-mail: zarez@zg.htnet.hr, web:web: www.zarez.hr

urednitvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.za nakladnika: Boris Marunaglavni urednik: Zoran Roko

zamjenice glavnog urednika: Nataa Govedi i Katarina Luketiizvrna urednica: Lovorka Kozole

poslovna tajnica: Dijana Cepiurednitvo: Grozdana Cvitan, Rade Dragojevi, Dario Grgi, Maja Hrgovi Agata Juniku, Silva Kali, Trpimir Matasovi,

Katarina Peovi Vukovi, Nataa Petrinjak, Sreko Pulig, Gioia-Ana Ulrich, Andrea Zlatar

grako oblikovanje: Studio Artlesslektura: Unimedia

priprema: Davor Milainitisak: Tiskara Zagreb d.o.o.

Tiskanje ovog broja omoguili su:Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Ured za kulturu Grada Zagreba

info/najave

Od sumraka do ponoi

2 VIII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

info/najave

Projekt Nove splitske Rive studija 3LHD izloen je meu 70 svjetskih projekata na velikoj izlobi The Good Life: New Public Spaces For Recreation u New Yorku

etvrtak, 7. rujna, u New Yorku je otvorena izloba Novi javni prostori za rekreaciju. Studio 3LHD pozvan je da svojim projektom uree-nja splitske Rive sudjeluje na izlobi u organizaciji Instituta Van Alen iz New Yorka, koji je svojim projektima na polju javne arhitekture postao meu-narodno priznati generator i podloga za nove ideje i inicijative na poboljanju projektiranja javne domene. Rad 3LHD-a, ureda koji se predstavio projektom i realizacijom Mosta branitelja u Rijeci u istom pro-storu ve 2003. na izlobi OPEN, naao se meu 70 arhitektonski najznaajnijih projekata iz cijelog svijeta prema miljenju Zo Ryan, vie kustosice Instituta i kustosice izlobe koji redeniraju javni urbani pro-stor za 21. stoljee.

Tako se Split naao u drutvu gradova kao to su Barcelona, London, New York i Rio de Janeiro, a arhi-tekti Studija meu renomiranim svjetskim kolegama. Izloba obrauje reinvenciju urbanih javnih prostora koji udovoljavaju potrebama slobodnog vremena i rekreacije i prikazat e kako su najpopularnije paradi-gme slobodnog vremena 21. stoljea rekreacija, za-bava, edukacija i oputanje pretoene u ziku stvar-nost izgraenog okruenja. Izloba je poput otvora kroz koji posjetitelji mogu istraivati kako su projekti-rani javni prostori u gradovima diljem svijeta, kojima je rekreacija glavni cilj i zadana tema. Bez obzira radi li se o malim parkovima, zelenim povrinama, mrei igralita ili kompletnim transformacijama industrij-skih podruja uz vodene povrine, projekti ove izlobe ilustriraju vanost planiranja i projektiranja javnih prostora jakog identiteta i involvirajuih sadraja koji e privui veliki raspon korisnika te podii njihovu kvalitetu ivota.

Sedamdeset novih projekata iz cijelog svijeta pred-stavit e i njihove autore, arhitekte, dizajnere krajolika i multi-disciplinarne umjetnike. Raznolika skupina projekata istrauje pet glavnih tema Grad zabave, Grad zdravlja, Grad koji ivi 24 sata, Dobro povezani grad i Kulturni grad te pokazuje kako takvi prostori igraju kljunu ulogu u podizanju kvalitete svakodne-vnog ivota i urbane regeneracije. Izloba pokazuje znaajne ve izgraene strukture, manje intervencije te javna umjetnika djela dobro poznatih, ali i armi-rajuih arhitekata, dizajnera i umjetnika, meu osta-lima to su balos & Herreros, studio Acconci, David Adjaye, Diller Scodio + Renfro, Martha Schwartz, SHoP Architects, West 8, Stan Allen Architects. Predstavljeni su projekti za njujorki Highline i lon-donski Idea Store, junoafriki SOMOHO (Soweto

Splitska Riva u New Yorku

stanju iznjedriti takav asopis, onda se u akovcu, u prostorijama nareene divne ustanove nekome mo-rala ukazati Gospa.

Kako bilo, uredniki je dvojac Engler/Mikuljan okupio meunarodni uredniki odbor, meunarodne suradnike, doslovce iz cijeloga svijeta i napravio, ko-liko je vaemu kritiaru poznato, uz Croatian Journal of Philosophy, jedini relevantan asopis na ovom po-druju (znanosti, umjetnosti, obrta i brodogradnje) koji u cijelosti izlazi na stranim jezicima (engleski/njemaki), uz saetke na hrvatskome, objavljujui izvorne autorske tekstove. Svi tekstovi imaju znan-stvenu teinu i formu, i ako Gospa bude dobre volje, LiCuS bi mogao stei ozbiljniju meunarodnu repu-taciju, to mu ovom prilikom od srca elimo.

Prvi broj sadri etiri priloga stranih autora, isto toliko priloga domaih autora i jedan intervju, domaeg autora sa strancem. asopis otvaraju dva knjievno-teorijska rada, koji svojim temama ipak pokazuju interes autora za suvremenost i aktual-ne teme. Na tragu Michela Foucaulta i Soshane Felman, Vesna Meli se bavi artikulacijama ludila kroz gure prostora u romanima Ga Dalloway, Wirginije Woolf i Sati Michaela Cunninghama. Ulrich Dronske, pak, bavi se retorikom paradoksa u Handkeovoj pripovijesti Don Juan i svim bitnim posljedicama paradoksa na pripovjedne strategije u ovom djelu. Krunoslav Mikuljan otvara blok kultu-ralnih studija u tekstu o tajnama uspjeha romanes-knog serijala o Harryju Potteru. Glavnim imbeni-cima uspjeha autor vidi u snanom kontrastiranju magije i tehnologije, u korist magije, koja je u tim romanima humanija od otuujue tehnologije. Znanstveno utemeljen, ali ne i dosadan

U istom tonu nastavlja Bernd Dolle-Weinkauf, u svome tekstu o najpopularnijem njemakom autoru slikovnica Janoschu. S obzirom na to da je rije o marginaliziranom anru, kao i pomalo kontrover-znom i tajnovitom ali kompletnom autoru, o kojemu se kod nas u visokim znanstvenim krugovima malo zna, ovaj je lanak za nae prilike iznimno vaan. Katarina Peovi-Vukovi temom o hipertekstu kao otvorenom djelu otvara asopis prema drugim me-dijima, konkretno, u znanosti jo marginalnoj cyber-kulturi i knjievnosti u tom okrilju. Thomas Moebius vraa asopis strogo literarnim motivima, naime motivu recepcije labirinta u knjievnosti i njegovim kulturno-antropolokim tumaenjima i aspektima. Treba rei da je njegov tekst najdulji i moda, znan-stveno najpretenciozniji u ovom broju LiCuSa. Goa iz daleke Indije Satarupa Dattamajumdar asopisu pridonosi najzanimljiviji kulturalni rad s temom jezi-ka reklama i spolnih stilistika koje se rabe u njima, za muku i ensku odjeu u njezinoj domicilnoj Kolkati. Autorica propituje njihovu uinkovitost i kulturalne i psihosocijalne uvjete o kojima taj uspjeh ovisi. Njezin se prilog nadopunjuje s tekstom Maura Dujmovia o seksu kao najvanijem oruu marketinke industrije kojim se jo k tomu postie spreavanje kritikog miljenja. Tihomir Engler zaokruuje ovaj broj inter-vjuom s Ulrichom Horstmannom, zanimljivim nje-makim knjievnim teoretiarem i knjievnikom, koji bi sudei po fotograji, ali i po svojim stajalitima mogao biti zanimljivo osvjeenje na domaoj teorij-skoj sceni, na kojoj su suvremeni njemaki teoretiari prilino nepoznati, osim, dakako, u najuim strunim krugovima.

Kao to je razvidno, dobili smo jedan novi, znan-stveno-utemeljen ali ne i akademsko-dosadan asopis koji na najbolji mogui nain popunjava prazninu koja postoji na knjievno-teorijskoj sceni, razvijajui ivahan, za kulturne studije karakteristian interes za iri spektar pojava i pristupa svijetu suvremene knji-evnosti, medija, reklama i kulture uope. Treba se, meutim, nadati da ubudue nee prevladati strogo njemaki utjecaj, to se tie vanjskih suradnika, nego da e asopis djelatno raditi na proirenju mree su-radnika i iz drugih zemalja, jezika i kultura, pogotovo manjih i prividno marginalnih (Nizozemske npr., koja ima tradicionalno jaku teorijsku scenu) jer u povezivanju s tim sredinama lei potencijalni prospe-ritet.

K tomu, ne treba zanemariti i sekundarne, pros-vjetiteljske nus efekte: zanimljivost tekstova mogla bi natjerati vaeg kritiara da usavri svoj broken-deutsch, i tako potpuno ovlada informacijama koje LiCuS u izobilju donosi. ivi bili pa vidjeli, rekli bi slijepci i otili u kino.

Sinia Nikoli

Dobili smo jedan novi, znanstveno-utemeljen, ali ne i akademsko-dosadan asopis koji na najbolji mogui nain popunjava prazninu na knjievno-teorijskoj sceni, razvijajui ivahan, za kulturne studije karakteristian interes za iri spektar pojava i pristupa svijetu suvremene knjievnosti, medija, reklama i kulture uope

LiCuS; Journal of Literary Theory and Cultural Studies, br. 1, urednici Tihomir Engler i Krunoslav Mikuljan; Visoka uiteljska kola, akovec, 2006.

vakome, ak i neupuenome u kvazi-, a poesto sasvim ne- ili jo tonije a-kulturna zbivanja na zapadnom dijelu brdovitog Balkana koji se jo

odazivlje na dino ime Kroeja, znano je da je asopi-sna situacija klimava, to znai mnogo bolja nego to zasluujemo, a puno gora od naeg sasvim nerealnog oekivanja. Kako se va kritiar uporno i sasvim near-gumentirano pridrava prosvjetiteljskog naela budi-mo nerealni traimo mogue, tako je silom neprilika prisiljen stalno kukati nad, u biti i ne tako loom koliko nesuvislom asopisnom scenom, na kojoj ima svega i svaega samo ne sustava, reda, rada, discipline, krvi, znoja, na kunim pragovimaPravi meunarodni asopis

No dobro, vratimo se temi. Dakle meu trenu-tanom tutom i tmom asopisnom nedostaje mo-derni, otvoreni, znanosti blizak, ali ne i akademski sterilan, meunarodni, knjievno-teorijski, kultural-no studijski orijentiran asopis formiran od nekih novih, vrlih mladih ljudi. Nedostajao je moda, ali vie ne. Sve gore navedene, a tako rijetke osobi-tosti saeo je na jednom mjestu prvi broj asopisa skromnog imena LiCuS (skraeno od Literary and Cultural Studies). I ne samo to, za samo 50 kuna, u istom broju doznajemo doista nevjerojatne stvari. Prvo, jezgro ove neuvene, subverzivne djelatnosti je Visoka uiteljska kola iz akovca. Sad, svako-me tko je ikada prolazio Meimurjem poznata je sreenost toga kraja kao i poslovina marljivost Meimuraca, ali tako oit dokaz da sreenost prostora i prosperitet gospodarstva moe znaiti i napredak u kulturi, mislim malo je previe i za najvee marksiste. Drugo uiteljska.., kola vi-soka?. Ono, suseda, dajte me nemejte. Najblaa predodba o bilo kakvom odnosu uiteljstva i kultu-re je pa dobro neemo se sluiti prostim rijeima, n smo mi svijet. Kad svekolika metropola sa svim svojim potencijalima i Bandiem u zaleu nije u

Pravi meunarodni asopis

Mountain of Hope), kompleks Manguinhos iz Rio de Janeira i drugi. Sam postav izlobe, rad Amale Andraos i Dana Wooda iz WORKac, sastoji se od zavojite trake tkanine koja je postavljena tako da tvori niz nenametljivih okruja s otvorima za video-ekrane. Raznolike aktivnosti organizirane na cijelom Manhattanu, ukljuivo interaktivnu igru osmiljenu na principu podruje/kod, posjetitelje e nagnati i da izau iz izlobenog u javni prostor. Katalog izlobe, dizajnirao ga je Project Projects, moe se nabaviti posredstvom Princeton Architectural Press. Bitan doprinos projektu dali su i Nikola Radeljkovi i Sven Jonke, dizajneri urbane opreme iz studija NUMEN/ForUse.

3VII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

satira

Zarezi ludog smetlara

Ivica Jureti

4 VIII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

komentar

Sreko Pulig

Je li njemako, i ne samo njemako, drutvo dolo do trenutka u kome e se, po neijoj procjeni opasna umjetnika djela poput ovog Mozartova zbog drutvenog rizika koji sobom nose skidati s repertoara ili ne? to ostaje od s mukom izborene umjetnike slobode i prie o autonomiji umjetnikog djela? Moda podsjetnik da je ona oduvijek bila vie mit negoli zbilja

adnja se zbiva na otoku Kreti, nakon Trojanskoga rata. Prijamova ker Ilia tuguje u zaro-

bljenitvu, sve dok je, zajedno s drugim Trojancima, ne oslobodi Idamante, sin Idomenea kretskoga kralja. Mladi princ se zaljubljuje, a Ilia ga isprva odbija, da bi s vremenom popustila i uzvratila ljubav. Sve to ljuti ljubomornu Elektru, ker Agamemnonovu, koja je takoer zaljubljena u Idamantea.

Kralj Idomeneo jedva se izvue iz morskih peripetija, pa u znak zahval-nosti Neptunu, bogu mora, obeava da e mu rtvovati prvu osobu koju sretne na svom povratku kui. No, sudbina je htjela da je ta osoba ba njegov sin Idamante. Oajni otac sina alje na dalek put, zajedno s Elektrom, ne govorei mu nita o iznevjerenom obeanju bogovima. Uvrijeeni Neptun alje na Idomantea morsko udovite, no ovaj ga pobjedi. Veliki sveenik nareuje kralju da oda ime nepoloene rtve, koja ljuti bogove i zbog koje svi ispataju. Kada to dozna Idamante, sam se nudi za iskupljujuu rtvu Neptunu. No lijepa Ilia moli da zauzme njego-vo mjesto, veliki sveenik pristaje, a hirovitom Neptunu to bude dovoljno da pomiluje mlade ljubavnike i oca Idomenea. Jedina kazna njemu biva zahtjev da odstupi s prijestolja u korist svoga hrabrog sina, to ovaj radosno i ini. Glavni likovi i kor pjevaju himnu u slavu svemonim bogovima i svi su sretni, osim Elektre, ljubomorne na sreu Idamantesa i Ilie.Prevencija u kulturi

Tako je to zamiljeno i izvede-no u Mozarta i njegova libretista Gianbattiste Varesca, u muzikoj drami u tri ina praizvedenoj jo 29. sijenja 1781. u mnchenskom Hoftheateru. Vie od dva stoljea kasnije rijetko je tko mogao zamisliti da bi u toj operi moglo biti neto sporno, toliko sporno da bi moglo dovesti do skidanja njezine reprize s programa Njemake opere u Berlinu. A upravo to se ovih dana dogo-dilo. I sve u ime neiritiranja tzv. radikal-nih islamista. Ili?

Istina, nije sve tako jednostavno. A i nije rije prvenstveno o Mozartu. Nego o inscenaciji koju potpisuje Hans Neuenfels, a koja je, da sve bude jo gore, ve imala svoju praizvedbu 2003. Dakle, ako je nekome i ok, nije novi. Razlog za odustajanje nekih odgovornih ljudi od predstave vien je u njezinu posljednjem prizoru. Epilogu u kome Mozart miri bogove s kraljem, korom i ljubavnicima, pred kojima je happy ending. No Neuenfalsu to nije bilo po volji, pa je kraj zainio kolom velikih vjerskih voa, u kome je Posejdonu (kao reprezentantu antike) pridodao Budu, Isusa i Muhameda. Da bi sve zavrilo njihovom dekapitacijom, obezglavljiva-njem, kao kaznom za okrutnost vjere i bogova i simbolikom ljudskog oslobaa-nja od njihove (prevelike) moi. Dakle, ako i nije rije o gesti pobune protiv vjerskih autoriteta, ona nije usmjerena posebno protiv islama, nego, kroz ovu proroku ekumenu, protiv religije uope. Uspjelo osuvremenjivanje klasi-nog predloka ili ne, scenska provoka-cija koja tjera na razmiljanje ili isprazni ok? Ni to, od kada je intendantica Deutsche Oper Kirsten Harms obzna-

nila da pred-stavu skida s ovogodinjeg repertoara, vie nije jako bitno. Bitno je da je na njoj bila odluka hoe li, nakon to su je policijske i sigurnosne slube obavije-stile da bi do problema moglo doi, a onda oprale ruke i povukle se, predstavu ostaviti ili skinuti. O prepravljanju nitko nije govorio. Ni konkretnih prijetnji nije bilo. Samo policijski najavljena mogu-nost teroristikog uznemiravanja.

U toj situaciji je bitno: je li njemako, i ne samo njemako drutvo dolo do trenutka u kome e se, po neijoj procje-ni opasna umjetnika djela zbog dru-tvenog rizika koji sobom nose skidati s repertoara ili ne? Drugim rijeima: to ostaje od s mukom izborene umjetnike slobode i prie o autonomiji umjetni-kog djela? Moda podsjetnik da je ona oduvijek bila vie mit negoli zbilja, te da je izvanumjetnika stvarnost uvijek imala presudan utjecaj na onu umje-tniku? Oni koji ne zdvajaju niti protiv tzv. rata protiv terorizma zauenima odgovaraju protupitanjem: zar ste mislili da e sve stati na promjeni pravila igre u transportu ljudi i osiguranju javnih objekata, te da prevencija nee zahvati-ti i sektor kulture? Teroristiki potencijali svud oko nas

I to sad? Ako je u Idomeneu Mozart dao naslutiti svoj budui razvoj, hoemo li ii preispitivati teroristiki potencijal Otmice iz Saraja ili Rossinijeva Turina u Italiji? Oito, rjeenje problema ne lei u tome smjeru. Najgore od svega je to zagovaranje slobode stvaralatva a protiv autocenzure, kleanja pred teroristima i sl. u Njemakoj, na ovo-me sluaju kapitalizira desna politika klasa i trivijalni tisak isti oni koji i proizvode kako samoispunjavajue pro-roanstvo teroristike opasnosti tako i lijekove protiv nje. Politiari svih partija, od kancelarke Merkel, preko ministra unutarnjih poslova Wolfganga Schaublea, do gradonaelnika Berlina Klausa Wowereita svi oni znaju da

je autocenzura pogubna i otro joj se protive, pa ipak su odluku o ne/igranju opere prepustili umjetnikoj ustanovi, dok su dravi ostavili pravo da garantira okvir nesigurnosti. Notorni tabloid Bild, koji jo viri iz mora slinoga tiska, obavjetava o postojeim i nepostojeim bombama, koje da su bile postavljene i u blizini Opere. Induciranoj psihozi re-dovnog izvanrednog stanja teko parira i seriozni Die Zeit, iji komentator Klaus Harpprecht usporeuje situaciju s eutanazijom slobode, ili, jo duhovitije: sa samoubojstvom zbog straha od smrti.

Jer oito je, rjeenje problema nije u pretraivanju teroristikog potencijala umjetnikih djela, nego negdje sasvim drugdje: u tome kako su graani razvi-jenog svijeta kupili ideologiju tzv. rata protiv terorizma, ideologiju ivota u si-gurnosti, koju bi navodno uivali samo da nema tih islamistikih i inih fanatika. Ne mari to su neki drugi Nijemci, npr. sociolozi poput Ulricha Becka i deset godina prije uvoenja rata koji to nije govorili o drutvu rizika, koje dolazi s neoliberalnom globalizacijom u kojoj je terorizam, s navodnicima ili bez njih, samo jedan, ne posebno znaajan sim-ptom. Ne samo da nema sigurnosti u sve apsurdnijim mjerama zatite drutva pred terorizmom, ve se u ime toga rata provodi samo jedna permanentna policijska suspenzija dosegnutih graan-skih sloboda.U boj, u boj!

Vratimo li se umjetnosti, dapae operi, a ostavimo li u pameti vojno re-darstvovanje, teko se ne sjetiti domaih primjera. I to ne umjetnike cenzure, nego prije neeg obrnutog a da to ipak nije sloboda. Nije to bilo davno kada se u nas jedno etniko ienje prosla-vljalo vlakom slobode i umjetnikom karavanom koja je po eljeznikim kolodvorima, povijesno kostimirana, sukala sablje i pjevala u slavu pobjede nad Turcima. U boj u boj, ma iz toka brao u izvedbi glasova iz opere Nikola ubi Zrinski nije izazvalo strah od mo-guih islamistikih revindikacija, moda i zato to su Turci, ije se glave nisu koturale samo na pozornici a na koje je pjesnik tada mislio u stvari bili hrvat-ski Srbi.

A kojom silinom izvanumjetnika zbilja moe nagrnuti u svijet umjetnosti, osjetio je ovaj autor i kada je odmah po ratu u BiH osnovnokolskoj djeci u Hrvatskoj morao predavati o epu Ivana Maurania Smrt Smail-age engia. Pojedinci u kolskoj zbornici dobro su se zabavljali, prema njihovu miljenju u djelu dobro pogoenom balijskom tematikom, a i neka djeca su se znaajno hihotala. Straha od islamskog terorizma nije bilo. Samoubojstva zbog straha od smrti dola su mnogo kasnije.

Samoubojstvo zbog straha od smrti

Ne samo da nema sigurnosti u sve apsurdnijim mjerama zatite drutva pred terorizmom nego se u ime toga rata provodi samo jedna permanentna policijska suspenzija dosegnutih graanskih sloboda

5VII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

komentar

Dani koji su p(r)otresli svijet

Jaroslav Pecnik

U spomen na Maarsku revoluciju 1956.

vake godine, krajem listopada i poetkom studenog, Maari se prisjeaju revolucije iz 1956., kada

su se goloruki suprotstavili sovjetskom totalitarizmu, te se, u krajnje nepovolj-nim politikim uvjetima, pokuali izvui iz vrstog komunistikog zagrljaja, odnosno pridruiti se Zapadu, kao svojoj prirodnoj kulturolokoj i civilizacijskoj destinaciji. Dakako, sovjetski su tenkovi brutalno uguili revoluciju, ali i danas, kada je proteklo etrdeset godina od tih dogaaja, cijeli se suvremeni svijet, posebice Srednjoeuropljani, prisjeaju tih dana slave i muenitva, kao prvog otvorenog srednjoistonog iskazivanja elje za ujedinjenom Europom, bez sta-ljinskog, komunistikog tutorstva. A da se buntovni maarski duh pedeseteste nije pretvorio u pepeo u divljoj vatri tranzicije, najbolje ilustriraju nedavni masovni prosvjedi diljem Maarske protiv vlade aktualnog premijera Ferenca Gyurcsanyja, nakon to je javnosti pre-doena snimka na kojoj premijer svojim partijskim suradnicima priznaje kako u etiri godine vladavine socijalista (sli-jednika bive maarske komunistike partije) nita nije uinjeno na planu drutvenih i politikih reformi. Drugim rijeima, Gyurcsany je priznao da su socijalisti i on osobno godinama lagali javnost, uvjeravajui ih u pozitivan trend promjena u dravi i drutvu, a u stvar-nosti se stanje mijenjalo samo s loeg na gore.Politika narodnog komunizma

Nakon to je krajem Drugog svjetskog rata Crvena armija zauzela Maarsku, (za)poela je i sovjetizacija te zemlje. Istina, na prvim slobodnim izborima u studenom 1944. komunisti su dobili tek 17% birakih glasova, isto kao i socijaldemokrati, ali ubrzo su, uz pomo Kremlja, te otvorenog terora i brojnih politikim manipulacija, polako poeli potiskivati izborne pobjednike, tj. predstavnike Stranke malih zemljopo-sjednika, koje je predvodio Zoltan Tildy, a koji je postao i predsjednikom drave. Oni su na izborima dobili vie od 55% glasova i osigurali su pravo formiranja vlade, te je, nakon to je 1946. Maarska proglaena republikom, na elo vlade do-ao Ferenc Nagy, uz Tildyja vodea poli-tika gura nacionalistikog sitnoposje-dnikog stalea. Meutim, po uputama Staljina, maarski su komunisti, predvo-eni ortodoksnim dogmatom Matyas Rakosijem, sustavno podrivali aktualnu vlast, sve dok im sovjetska politika po-licija (KGB) nije dostavila isfabricirane dokumente, kojima su pripadnici vlada-jue stranke optueni za navodne anti-dravne i teroristike aktivnosti. Nakon

toga, 1947., tadanji generalni sekretar Stranke malih seljaka Bela Kovacs bio je uhien, a premijer Nagy je emigrirao iz zemlje, jer je na vrijeme bio upozoren na opasnost komunistikog pua. Pod izgovorom navodno otkrivene antidra-vne zavjere, maarski su komunisti iste godine iznudili raspisivanje novih izbo-ra, na kojima su uvjerljivo pobijedili, ali to je ve bilo vrijeme otvorenog terora i ljudi su se, u strahu od odmazde, priklo-nili novim diktatorima. Ali, ve u veljai 1949., kako bi se posvema oslobodili svih svojih politikih protivnika, komu-nisti osnivaju tzv. Maarsku narodnu frontu, u koju se prisilno utapaju sve ostale politike stranke, a one skupine koje to nisu eljele prihvatiti bile su izlo-ene surovim i sustavnim represijama. Za vrijeme Rakosijeve diktature, mno-tvo (vie od 800.000) lanova i simpa-tizera bivih graanskih stranaka bilo je optueno za navodne prekraje protiv dravnog vlasnitva, izvedeno pred sud i kanjeno dugotrajnim zatvorskim kaznama. Naravno, to je samo dodatno produbilo nezadovoljstvo i jaz u maar-skom drutvu, tako da je i Moskva ubrzo shvatila da mora intervenirati, kako bi primirila maarsku javnost i barem donekle normalizirala stanje u zemlji. Rakosi je 1953. bio smijenjen s funkcije premijera, na kojoj ga je zamijenio Imre Nagy, kasniji lider maarskog ustanka, a koji je zapoeo s provoenjem tzv. politi-ke narodnog komunizma. Cilj ovog pro-grama bio je sadran u pokuaju objedi-njavanja maarskih nacionalnih interesa s izgradnjom socijalizma kao globalnog projekta. U tu svrhu, Nagy je formirao Domovinsku narodnu frontu, u kojoj komunistima nije dopustio prevlast. To je, dakako, izazvalo veliko nepovjerenje staljinista u vrhu partije, ali i kod sovjet-skog vodstva. Kada je Kremlj shvatio da novoformirana fronta sve vie postaje izrazom nacionalnog, antikomunistikog konsenzusa, Nagy je po kratkom postu-pku proglaen revizionistom i izbaen je iz partije. Istodobno, kako bi se pred javnou ipak zadrao privid provoenja drutvenih reformi, dolo je i do pro-mjene u staljinistikom vrhu maarske komunistike stranke. Nepopularnog i omrznutog Rakosija zamijenio je njegov bliski suradnik Ern Ger, i sam pri-padnik vrstog staljinistikog jezgra, ali koji nije bio toliko politiki kompromiti-ran kao njegov prethodnik.Antitotalitarna revolucija i otpor Kremlju

Meutim, s obzirom na to da je ne-dugo nakon Staljinove smrti, Hruov u SSSR-u poeo s kritikom kulta linosti, zapravo s procesima ograniene desta-ljinizacije; u Maarskoj su ovi dogaaji doekani s velikim nadama i iekiva-njima. Pod utjecajem Hruova, u svim zemljama sovjetskog bloka provedene su partijske istke. Primjerice, u Poljskoj, u Poznanju je krajem lipnja te, 1956. godine, dolo do pobune radnika protiv domicilnih staljinista, koja je bila u krvi uguena, ali je ipak rezultirala smjenom u poljskom partijskom vrhu. Tako je na

elo PURP-a (Poljski ujedinjeni radni-ki pokret) doao Vladislav Gomulka, iako je, kao deklarirani antistaljinist, do tada bio u zatvoru. I maarska je javnost povjerovala da je staljinistima uistinu odzvonilo; odnosno da se sovjetski blok nalazi pred znaajnim reformama. Maari su 23. listopada 1956., u znak potpore reformama u Poljskoj, orga-nizirali velike demonstracije podrke, koje su se pretvorile u otvoreni sukob s policijom. Demonstranti su ruili sim-bole komunizma, a tom je prigodom posvema devastirana i velika Staljinova statua u sreditu Budimpete. Ern Ger je u ime maarskih komunista odmah zatraio sovjetsku vojnu pomo i intervenciju, posebice nakon to su demonstranti pokuali preuzeti zgradu dravne radio postaje. Ogranieni kon-tingent sovjetske vojske, stacioniran u Maarskoj, nije bio sposoban uguiti pobunu, te je Moskva, kako bi primirila napetu situaciju, amnestirala, do juer sovjetskoj nomenklaturi nepodobnog, Imre Nagya i imenovala ga premijerom, ujedno ga kooptiravi u Politbiro ma-arske komunistike stranke. To je bio svojevrstan ustupak nezadovoljnoj ma-arskoj javnosti. Meutim, unato tomu, ulini nemiri i demonstracije pretvorili su se u otvoreni oruani sukob u kojem su pobunjenici zahtijevali prekid svih veza s Moskvom, istupanje Maarske iz Varavskog pakta, proglaenje neutral-nosti glede vojnih blokova i svekoliko civilizacijsko pridruivanje Zapadu. Ustanici su se uzdali u pomo Zapada, jer im je s valova radiopostaje Slobodna Europa bila obeavana svekolika pomo. Ujedno su i reformirani komunisti, na elu s Imre Nagyom, poeli radikalizirati svoje antistaljinske stavove, te su tako i formalno stali na elo svenacionalnog ustanikog pokreta. Sovjeti su, shvativi ozbiljnost situacije, u meuvremenu oja-ali svoje vojne postrojbe u Maarskoj, koje su pod vodstvom tzv. specijalista za maarsko pitanje, Anastasa Mikojana i Mihaila Suslova, intervenirale protiv ustanika. Dolo je do estokih sukoba, u kojima su Sovjeti imali velike gubi-tke, te je Moskva 28. listopada 1956. naredila svojim vojnicima povlaenje iz Budimpete, ali ne i iz cijele zemlje, kako su to ustanici zahtijevali. Moskva je, kako bi dobila na vremenu, objavila dokument u kojem se govorilo o potrebi

Kadarov se reim oslanjao na evidentno manjinski prosovjetski orijentiran dio drutva, te se stoga sluio terorom i svekolikim prisilama kako bi realizirao domau zadau dobivenu od Sovjeta. Golema veina drutva, koja je bez sumnje simpatizirala s revolucijom i revolucionarima, bila je izloena svakodnevnom ikaniranju i represijama.

6 VIII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

komentaruvaavanja maarskih specinosti, ali su u stvari istovremeno, pod vodstvom Jurija Andropova (sive eminencije sovjetske partije), poele pripreme za oruanu intervenciju irokih razmjera. Moskovski vlastodrci poeli su prozi-vati Nagya kao izdajnika, te su otvoreno upozoravali ustanike da e se s njima bezobzirno obraunati ako ne odustanu od svojih zahtjeva. Kao odgovor, Nagy je raspustio staru komunistiku stran-ku, te je pod svojim vodstvom osnovao novu, nazvanu MSRP (Maarska so-cijalistika radnika partija), u kojoj su vodea mjesta preuzeli njegovi suradnici: Geza Losonczy, Gyrgy Lukacs, Ferenc Donath, Sandor Kopacsi, a meu njima se naao i Janos Kadar, koji e u kasni-jem razvoju dogaaja odigrati kontrover-znu ulogu (naime, upravo je Kadar bio taj koji je kao sovjetski trabant zatvarao i proganjao ustanike, ali kasnije, poetkom ezdesetih godina, poeo je s izgradnjom tzv. gula socijalizma u kojem je dopu-stio uvoenje ogranienih poduzetnikih aktivnosti; izveo je svojevrsnu politiku liberalizaciju, ime je Maarska po-stala ekonomski najprosperitetnijom lanicom soc-lagera). Istodobno, pod egidom Revolucionarnog komiteta ma-arske inteligencije (Magyar Ertelmiseg Forradalmi Bizottsaga), ujedinile su se brojne studentske i sveuiline udruge, te pod patronatom Saveza knjievnika i uglednog intelektualnog Pet kluba osnovale Revolucionarni komitet obrane i Narodnu gardu, kojom je zapovijedao general Bela Kiraly. Premijer Nagy objavio je 1. studenog 56. istupanje Maarske iz istonog vojnog saveza i njezinu neutralnost, a sutradan je ime-novao novu viestranaku vladu, koja je reprezentirala sve udruge i pokrete ukljuene u ustanak. Time je i bila za-peaena sudbina maarske antitotalita-ristike revolucije, jer je to zapravo bila otvorena objava rata Kremlju i sovjetskoj komunistikoj nomenklaturi. Izdaja i sovjetski tenkovi u Budimpeti

U noi izmeu 3. i 4. studenog so-vjetska je armija, s vie od 60.000 dobro naoruanih vojnika i velikim brojem tenkova, iznova napala Budimpetu; teke borbe su se vodile sve do 6. studenog, a rezultirale su stravinim razaranjima grada i mnotvom poginu-lih. Ubijeno je vie od 600 sovjetskih vojnika, vie od 4000 ustanika, a vie od 200.000 Maara, nakon guenja revo-lucije je emigriralo na Zapad. Za sve to vrijeme, zapadna vojna alijansa nijemo je promatrala tragediju maarskog naroda; daleko je vie bila zabrinuta za krizu oko Sueskog kanala, koja je upravo u to doba kulminirala. Uostalom, jo 27. listopada 1956. ameriki je dravni taj-nik J. F. Dulles jasno stavio do znanja maarskom premijeru da SAD ne moe podrati maarsku neutralnost, jer bi to Moskva shvatila kao izravno mijeanje u njezine unutarnje probleme; drugim rijeima, kao otvoreni poziv i podrku razbijanju sovjetskog komunistikog bloka.

Sovjetski su tenkovi nemilosrdno pregazili i uguili vapaj maarskog naro-da za slobodom. Istina, u budimpetan-skim radnikim predgraima borbe su se vodile sve do 14. studenog, a oruani okraji ponovili su se poetkom prosinca u gradu Salgotarjanu (tom prilikom ubi-jeno je vie od 130 ustanika); meutim, to su zapravo bili samo jo prkosni, ali posvema beznadni pokuaji otpora, koji je u biti bio slomljen.

Uoi denitivnog obrauna Crvene armije s ustanicima, Janos Kadar, koji je

kao lan revolucionarne vlade glasovao za neutralnost, preko noi je promijenio miljenje i stranu. Kada je od sovjetske tajne slube dobio informaciju o pripre-mama marala Konjeva za vojnu inter-venciju velikih razmjera, Kadar se s ne-koliko istomiljenika, uz pomo sovjet-skog veleposlanstva, uputio u Moskvu. Na sjednici Politbiroa KPSS obvezao se na prihvaanje uloge zatitnika zdra-vih komunistikih snaga u Maarskoj i obraun s kontrarevolucionarima. Nakon to su crvenoarmejci na tenkovima uli u Budimpetu, Kadar je u Szolnoku formirao novu maarsku radniko-selja-ku vladu. Time je, ne samo izdao Imre Nagya, nego je i denitivno zapeatio njegovu sudbinu. Nagy se u meuvreme-nu s dijelom suradnika sklonio u jugo-slavensko veleposlanstvo u Budimpeti i prihvatio je zatitu koju mu je ponudio Tito. Ali, to nije dugo potrajalo; pri-tisnut odjecima maarskih dogaaja, koji su, posebice u Hrvatskoj, probudili navodnu nacionalistiku reakciju, te Hruovljevim zahtjevima za izruenjem Nagya; Tito je prihvatio obeanja sovjet-skog vrha kako e se s bivim maarskim premijerom korektno postupati ako do-brovoljno napusti zemlju. Nakon upor-nog uvjeravanja jugoslavenskih vlasti, Nagy je 22. studenoga 1956. napokon pristao na ponuene uvjete. Ali, im je autobusom napustio zgradu veleposlan-stva, sovjetska ga je tajna policija uhitila i zajedno sa suradnicima internirala u rumunjski grad Snagov. Represija reima Janosa Kadara

Nakon to su sovjetske postrojbe li-kvidirale i posljednja uporita ustanika, novoustolieni reim Janosa Kadara poeo je bezobzirno obraunavati s voama oruanog i politikog otpora. Prvi val represija imao je za cilj zastraiti svekoliku maarsku javnost, a u tu svrhu osnovani su i izvanredni sudovi, koji su izricali drakonske kazne; od deset go-dina strogog zatvora, pa sve do brojnih smrtnih presuda. Nakon ovog vala di-vlje represije, u kojoj su pripadnici slu-be maarske dravne sigurnosti esto i izravnavali osobne raune s ustanicima; nova kadarovska vlast je formirala tzv. narodne sudove, koji su bili ureeni na zasadama horthyjevske legislative, (zlo-)rabljene prigodom guenja Maarske sovjetske republike jo iz 1919. Drugim rijeima, iz Budimpete se represija proirila na svekoliko maarsko drutvo. Veliki broj ustanika s obiteljima poeo je s masovnim egzodusom; tako primjerice Paul Lendvai u knjizi uspomena, naslo-vljenoj Na crnim listama, s podnaslovom Doivljaji jednog Srednjoeuropljanina, navodi da je u studenom 1956. zemlju napustilo oko 115.000 ljudi; u prosin-cu iste godine oko 50.000, a u sijenju idue godine taj se broj smanjio na oko 13.000. Zapravo, konsolidacijom reima spustila se eljezna zavjesa na granici prema Zapadu, tako da je od veljae 1957. svaki pokuaj bijega iz Maarske bio onemoguen i ravan pogibelji.

U prvom valu izricanja smrtnih kazni, 19. sijenja 1957. pogubljen je Jozsef Dudas, koji je tijekom ustanka organizirao Narodni komitet, a koji je izdavao radikalno orijentirane no-vine Maarska nezavisnost (Magyar Fggetlenseg). Antal Palinkas, potomak glasovite maarske aristokratske obitelji, koji se proslavio oslobaanjem kardinala Jozsefa Mindszentyja iz kunog pritvora i njegovim prebacivanjem u ameriko veleposlanstvo tijekom najeih sukoba u Budimpeti; pogubljen je 10. prosinca 1957.

U lipnju 1958. poeo je tajni proces negdanjem premijeru revolucionarne vlade Imre Nagyu i njegovim suradni-cima. Zanimljivo je napomenuti da je Nagy, kojeg je svijet doivljavao kao liberalnog politiara i reformatora, svoje-dobno (1933.-1941.) djelovao kao agent NKVD-a, pod konspirativnim imenom Voloa. Sudjelovao je u zikim likvida-cijama nekolicine maarskih politikih emigranata, a za svoje zasluge stekao je sovjetsko dravljanstvo. Ova kontro-verzna injenica i nakaradni tijek do-gaanja bili su presudni za legaliziranje procesa Imre Nagyu, odnosno, njegov status sovjetskog dravljana, omoguio je javno uplitanje i sudjelovanje sovjet-skih savjetnika na suenju. Moskva je u nekoliko navrata odgaala proces, kako ne bi dodatno zatezala ve ionako dra-stino poremeene politike odnose sa zapadnim silama, ali i Jugoslavijom. Na koncu, nakon montiranog sudskog pro-cesa, Imre Nagy je bio osuen na smrt, zajedno sa svojim najbliim suradnici-ma: bivim ministrom obrane Palom Maleterom i uglednim liberalnim no-vinarom Miklosem Gimesom. Tijekom suenja, urednik Magyar Nemzeta Geza Losonczy, jedan od vodeih maarskih intelektualaca tog vremena, poeo je trajk glau, te je u zatvoru i preminuo, u do danas jo nerasvijetljenim okolno-stima. Na slian nain skonao je i Jozsef Szilagy, jedan od najbliih Nagyjevih savjetnika. Naelnik budimpetanske ustanike policije, Sandor Kopacsi, bio je osuen na doivotnu robiju, isto kao i ugledni povjesniar Istvan Bibo, mi-nistar u ustanikoj vladi, a poznatiji kao pisac glasovite studije o bijedi malih istonoeuropskih naroda (amnestiran je tek 1963.). Na kazne strogog zatvora

izmeu 5 i 12 godina, bili su osueni Ferenc Donath, Zoltan Tildy i Miklos Vasarhely, a jedan od najpoznatijih lo-zofa 20. stoljea, G. Lukacs, sve godine kadarovska reima proveo je u posve-manjoj izolaciji, zapravo svojevrsnom kunom pritvoru. Tijela pogubljenih voa ustanka bila su pokopana u neo-znaene grobnice na zatvorskom groblju u Budimpeti, a potom su, 1961., njihovi posmrtni ostaci tajno preneseni na jedno groblje u predgrau Budimpete. Tek 1989. otkriveni su njihovi grobovi, te su iste godine iznova pokopani uz sve poasti.Vladavina prosovjetske manjine

Ugledni ameriki tjednik Time, kako bi pokuao barem donekle umanjiti sra-motno okretanje lea Zapada pozivima maarskih ustanika za pomo, za heroja te 1956. proglasio je maarskog bojo-vnika za slobodu. Ali, nije ih previe zanimalo kakva je bila konkretna sudbi-na tog obinog maarskog ovjeka, u razdoblju izmeu 1956. i 1961. godine. Prema slubenim statistikama, vie od 22.000 osoba osueno je na dugogodi-nje zatvorske kazne; internirano je vie od 13.000 ljudi, a vie od 400 osoba osu-eno je na smrt. Za sve to vrijeme nasta-vlja se masovni egzodus Maara prema Zapadu, a mnogi koji su bili uhieni pri-likom ilegalnog prelaska granice pogu-bljeni su po kratkom postupku. U svako-dnevnom ivotu, munom i tekom, kao nakon svakog graanskog rata, Kadarov reim se oslanjao na evidentno manjin-ski prosovjetski orijentiran dio drutva, te se stoga sluio terorom i svekolikim prisilama kako bi realizirao domau zadau dobivenu od Sovjeta. Golema veina drutva, koja je bez sumnje simpatizirala s revolucijom i revolucio-narima, bila je izloena svakodnevnom ikaniranju, represijama, koje poinju poputati tek nakon 1963., kada Kadar poinje shvaati da Maari i Maarska vie ne mogu ni politiki, ni gospodarski, a niti emotivno podnijeti teret postojeih podjela. Radilo se zapravo o uspostavi koliko-toliko normalnog funkcioniranja drutva, koje do tog vremena nije imalo ni elementarna civilizacijska obiljeja. Stoga, Kadar je poeo svojim novim reformskim smjerom, koji je i doveo do bitnog poboljanja standarda ivota sta-novnitva (tzv. gula-socijalizam), te se time donekle u oima svekolike maar-ske javnosti iskupio za sva ona zla koja je tijekom i neposredno nakon sovjetske okupacije sa akom maarskih staljinista uinio vlastitom narodu.

Poziv Libre Libereeli li da ti se pria ili odlomak romana pojave u LIBRI LIBERI? Libra Libera je u potrazi za izvrsnim prozama, novim imenima i pomaknutim temama.

S ciljem promoviranja i otkrivanja novih autora, Libra Libera otvara cjelogodinji natjeaj za prozu. Prie i romani e se primati itavu godinu, a bez dosadanjeg tematskog okvira. Libra e dvaput na godinu objavljivati najkvalitetnije radove (prie ili ulomke romana).

Rukopise primamo na adresi libra.libera@gmail.com.

7VII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

razgovor

PeriiPeriiKritika onemoguuje klanovsku la

ega ne treba posebno predstavljati, nametnuo se sam, bez takozvanog

generacijskog drukanja. Prvi se distancirao od FAK-a, ali bogme i od kvaziumjetnia-renja, prvi je suvislo propisao o stanju hrvatske knjievnosti bez neke posebne bojazni da bi time, povratno, mogao loe proi sa svojim radovima. No dio te kobi sustigao je njegovu zbirku pria Uas i veliki tro-kovi, jednu od kljunih knjiga ovoga vremena, koju je zaobi-la valorizacija kakvu zasluu-je, jednako kao i lm 100 mi-nuta Slave Dalibora Matania, za koji je pisao scenarij. Veliki protivnik potronje rijei radi u treoj smjeni: pie, ita i ivi nou, a danju spava. Potpuno je uzaludno probati do njega doi prije tri popo-dne. Ali, kao to ete vidjeti, Periia se isplati ekati. Kritike moraju biti pitke

Prvo da te pitam, kako izlazi na kraj sa stalnim ita-njem? Iz tjedna u tjedan pisati knjievnu kritiku, mislim da si jednom negdje rekao, koje li tlake...

Sve dosadi, pa i to... Nije lako pisati knjievnu kritiku tako da to ljudi itaju. Mora odrati neki struni standard, a imati pitak tekst. Treba dati dosta informacija, jer nije to politiki komentar ili neka top-tema pa da pie o nee-mu to su ljudi ve vidjeli u dnevniku. U top-temama ne mora crtati kontekst, a ovdje, mora uvijek iznova dati kon-tekst, troiti puno vie rijei, jer pie o knjigama koje vei-na nije proitala. Dakle, mora dosta objanjavati, i to oteava pitkost. Ali svejedno, mora biti pitak.

to te pali u knjigama? Seks, normalno... Pa

recepti, jako sam radoznao kuhar, uivam u otkrivanju ari to ih donose nove juhe u vreici... Onda dugo nita, pa dobra kubanska cigara... Dobro sad, ajmo se uozbi-ljiti, jer valjda je ipak moja funkcija u ovoj kulturi to da se pravim pametan. Dakle, naravno, volim kad pisac brzo misli, kad iznenauje. Sve je pitanje stila, s tim da stil nije neto odvojeno od miljenja. Neki nai pisci, pa i odreeni knjievni krugovi, misle da stil slui tome da prikrije ma-njak misli, ali to nije stil, to je nita.

Radio si kao urednik aso-pisa Godine Nove. ime si se rukovodio u biranju tekstova?

Tu se stvarala neka gene-racijska vibra u drugoj polovici devedesetih. Ovo od ega e kasnije nastati FAK i cijeli taj bum, to se poelo formirati u Godinama Novim, i tu se okupila ta ekipa. Ta vibra u Godinama bila je moda i malo ira od kasnije fakovske. Ne znam, kad danas prolistam taj asopis dosta sam zadovoljan. Ima smijenih tekstova. Ja kad radim neto dosta se rukovo-dim s tim da mi bude zabavno.

Do koje je mjere hrvatska knjievnost klanovska?

Pitanje je koliko im se pusti. Mislim, nije stvar u tome je li se netko s nekim drui, nego da li se stvaraju neki lani kriteriji za javnost. Mislim da je to kritika posljednjih godina, ipak, dosta razbila. Do prije est-sedam godina imali smo situaciju da neka knjiga moe biti uasno nahvaljena, a da tu knjigu nitko ne eli itati. Tu su vladali kriteriji nezamje-ranja, gdje je bilo normalno okoliati tako da ne kae da je knjiga dosadna. I onda nitko iv nije vjerovao tome to pie u novinama i nisi ekipu mogao ni pod prijetnjom sile natjerati da kupi domau knjigu. Jer, kad ovjek par puta kupi na-hvaljenu knjigu koja je dosadna onda na kraju vie uope ne vjeruje da mi imamo neku knjievnost za itanje, nego samo onako za povijest, ono, Maruli i to. To je bilo nor-malno stanje nae knjievnosti. To nije bila stvar nekog tono odreenog klana koji bi bio na vlasti, nego klanovskog, ce-hovskog mentaliteta. To je bio zatvoreni knjiki krug, u kojem si ako si uao na neka vrata mogao gurirati kao cije-njen pisac, a da te zaista nitko ne ita. To je mnogima pasalo, i mnogi koji danas kukaju oko sniavanja kriterija voljeli bi da se stvar vrati na staro, pa da oni budu veliki pisci na raun toga to o njima napiu njihova tri prijatelja koja imaju, navo-dno, uasno visoke kriterije. Uglavnom, kad se to promi-jenilo a to je promijenila kritika onda su ljudi poeli kupovati domae knjige i danas imamo otvorenu i jaku scenu. Istina, i u toj situaciji moe se pojaviti klanovsko zatvaranje. Zato sam u jednom trenutku bio reagirao protiv FAK, jer mi se uinilo da su se iz jednog centra poele dijeliti karte za knjievni tramvaj. Ne volim kad su samo jedna vrata otvo-rena. Sve u svemu, na kritici je da onemogui klanovsku la i zatvaranje scene. Bilo je teko napraviti toku preokreta u

tom smislu. Sad se ve stvar vie-manje odvija sama po sebi. No, bit e tu uvijek posla jer u svakoj maloj kulturi elita je uska i sklona meuso-bnom korumpiranju. Svi misle da su napisali dobru knjigu

Kako se to odraava na tvoje pisanje? Odnosno, pucaju li poznanstva nakon to objavi kritiku? Ili ima i onih koji izdr-e drukiji pogled na vlastito stvaralatvo?

Puklo je masu poznan-stava, pa i poneko prijateljstvo. to se moe, to je dio posla. Dovoljno je da nekoga malo

name i taj te drukije gleda, a to da radi: ne moe pisati u novinama tako da nekoga gladi. Nema toga tko voli da ga se izkritizira. Svi misle da su napisali dobru knjigu, ina-e je ne bi objavili. ovjek se srodi sa svojom knjigom. To su njegove misli. I kad tebi to ne valja, teko je stvar ne doi-vjeti osobno. Ja to razumijem. Je, ima ih koji su proli test, poput Nuhanovia, ili Feria, ili Baretia... potanje i kritika s dosta zamjerki moe proi kod tolerantnijih iako kod veine ne prolazi ni to ali kad nekome napie ba pravu negativnu kritiku onda tu

Dario Grgi

Istaknuti knjievnik i kritiar govori o pisanju

knjievnih kritika, njihovim posljedicama, znaenju Godina Novih, klanovima u hrvatskoj knjievnosti,

najdraim knjigama i filmovima, te romanu koji

upravo pie

Robe

rtRo

bert

8 VIII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

razgovor

18. listopada 2006.Trg kralja Tomislava(iza Umjetnikog paviljona)11.30Konferencija za tisak

18. listopada 2006.Trg kralja Tomislava(iza Umjetnikog paviljona)12.00 satiPokazna vjeba pruanja prve pomoi stradalima na minskom poljuSudjeluju: slubenici protueksplozijske zatite MUP-a, pirotehniari Hrvatskog centra za razminiranje, Hrvatski Crveni kri, Norveka narodna pomo (program za protuminsko djelovanje u RH), Udruga Bembo, Kristijan Kiki Ugrina, Ivanka Mazurkijevi

24. listopada 2006.Galerija Nova, Teslina 7

19.30 satiIzloba: Oprez, mine!

Odabrani radovi prijavljeni na natjeaj 4. Festivala prvih i gosti(izloba je otvorena do18. listopada)

25. 28. listopada 2006.Galerija SC, Savska 25

Radionice za rtve mina (glazbene, fotografske, raunalne); koncerti, lmovi

25. 27. listopada 2006.Mala dvorana ITD, Savska 25

Kazalite, lm, razgovor

U programu sudjeluju: glazbenici Zdenko Franji/Sluaj najglasnije, Lou Profa, Damir Avdi (BIH), Zabranjeno puenje; Udruga Dlan s predstavom Ruke koje plau, Bembo i prijatelji; Dragan Vukovi iz OKC Abraevi, Mostar; lmovi: Oi u magli, Nina i Jadranka Pongraca te Prva plata, Alana Drljevia (BiH) i drugi.

Natjeaj za prijam radova otvoren je do 10. listopada 2006.!!!

vie nema pomoi. Jednostavno vidi da te taj eka da objavi knjigu, ili napie scenarij, pa da se uzvrati udarac. Neki su tu svoju misiju ve ispunili, i to uspjeno.

Uzori, danas? Ne iz mlado-sti, nego sad? Djeluje li tko na tebe tako?

Stalno neto djeluje. Uvijek neto novo vidi i ne-kako usvoji, ali nisu to oni utjecaji u smislu da mi netko otvara cijeli koncept, nain pisanja i gledanja.

Svakom sam sugovorniku uvalio jedno do dva spomenar-ska pitanja, inilo mi se da bi kroz odgovore mogla na vidjelo doi specina estetika mojih sugovornika, pa evo i tebi je-dnog do dva: pet dragih knjiga i zato ba te?

Evo, recimo: Gubitnik ili Stari majstori Thomasa Bernharda taj njegov ultra pesimizam mi je duhovit, to je neki spoj oaja i zabave koji je meni smijean. Sad itam Flannery OConnor, Sve to raste mora se sastati, remek-dje-lo. U tih pet mogao bi i neki Carver. I, recimo, Kunderino Neznanje. I Kerteszov ovjek bez sudbine.

Pet lmova? Ima taj lm, zaboravio

sam kako se zove, di neki piloti padnu u Pariz, i onda ih oni skrivaju u kombiju, ne, ne, po nekim samostanima... Dobro, taj je tu za ilustraciju kako pamtim lmove. Stvarno mi je dobar onaj od Jarmuscha kad onome doe roakinja iz Maarske u posjetu... Pa Kratki rezovi od Altmana, po Carveru, pa onda ovjek kojeg nije bilo od brae Coen, pa 100 minuta slave, normalno. Scena je ipak otvorena

Stigne li itati jo neto osim tekue robe?

Da. Poeziju, lozoju, novine, oglase. Trudim se to manje gledati televiziju.

Pie roman, pisao si poeziju, dramu, kratku priu. Radi li se tu o evoluciji svi napiu pje-smu, jednom je rekao Malcolm Lowry, ali malo tko roman?

Pa valjda je neka evolucija, barem u radnom smislu, jer roman je puno vei rad, s puno vie discipline.

Neu te tupiti pitanjima kada bi ga objavio, ali me za-nima koji su te spisateljski pro-blemi posebno namuili, gdje si prolio najvie znoja?

Ma, svugdje. Meni nita ne ide lako. Mora mi se svidjeti sve to to napiem. Oko toga se najvie muim. Mora mi se sviati i kad sam trijezan i kad doem izvana nakon pet piva. Ponekad tako doem i krenem itati taj svoj roman. Samo oznaavam: ovo je dosadno, patetino, dugo - to sve treba izbaciti... Tad najvie kratim.

Kako se zove roman? Na ovjek na terenu. Ima

svega: i elite i terenske prie. Ex-yu knjievnost, oprosti

to te to tako pitam, ali koga bi izdvojio?

Arsenijeviev roman U potpalublju mi je tada, devede-setih, iako sam ga itao sa za-kaenjenjem, ostavio poseban dojam: ne da je remek-djelo, ali sigurno da je uhvatio neto. Otad kod Srba, nita mi se nije primilo. Iz Bosne: Samardiev roman umski duh. Iz Crne Gore, Nikolaidis, roman Mimesis knjievno ne ba savrena, ali zabavno radikalna knjiga. Iz Slovenije, ne znam, tamo ba imam frendove a najvei i najgori je Duan ater. Meu naima mi je gut izdvojiti Kino Lika Damira Karakaa, knjigu o kojoj kao kritiar nikad nisam pisao, jer sam je na neki nain otkrio, uredio je i kladio se na nju kad tog Karakaa nitko nije zarezivao 2 posto nisu ga uzeli meu pet za Jutarnji, niti je dobio ikakvu nagradu, selektori FAK-a tvrdili su da su to amaterske prie, a sad, pet godina poslije, evo, knjiga ivi kao kult, imali smo tri izdanja, a snima se i lm. Drago mi je kad se tako netko pojavi iz drugog plana i u du-gom niu iznenadi napuhane favorite. Dakle, scena je ipak otvorena, a klanovi se mogu slikati.

Volim kad pisac brzo misli, kad iznenauje. Sve je pitanje stila, s tim da stil nije neto odvojeno od miljenja. Neki nai pisci, pa i odreeni knjievni krugovi, misle da stil slui tome da prikrije manjak misli, ali to nije stil, to je nita

4. FESTIVAL PRVIH / Tema: mine18. listopada 18. studenog 2006.www.studio-artless.hr

fp

MINE

9VII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

esej

Ideja karnevala izmeu stvarnosti i utopijeIgor Bezinovi

Utopijski potencijal karnevala u dananjem je svijetu inspiracija za nove drutvene pokrete. Ponekad se ini da je samo u karnevalskom veselju mogue osjetiti jainu kolektivnog identiteta i stvaranje otpora postojeim porecima

vijet koji nas okruuje nerijetko tumaimo i ra-zumijemo na crno-bijeli nain. Mi djelujemo, gradimo nae stavove i meuljudske odnose ovisno

o tome je li svijet za nas prevladavajue crn ili bijel. Crno-bijeli, dihotomni pristup svijetu nije karakteristian samo za tumaenje svijeta prosjenoga ovjeka, ve ga nerijetko sreemo u intelektualnim krugovima, u razraenim teo-rijama ovjeka i drutva. Vjerojatno najistaknutije diho-tomno sagledavanje ovjeka i drutva jest Nietzscheova podjela ljudske prirode na apolonski i dionizijski nagon. S jedne strane potreba ovjeka za odmjerenim, svjesnim i predvidljivim, a s druge potreba za raskalaenim, afe-ktivnim i spontanim. Zanima nas upravo ideja cijelog drutva koji svijet i ivot vidi veselim i vedrim te djeluje u skladu s tim dugotrajnim pozitivnim raspoloenjem. Taj splet osjeaja, vezan uz openiti ivotni optimizam, potre-bu za razonodom, promjenom i igrom vezan je uz ideju karnevala, ideju koja se zasniva na stvarnosti, na konkre-tnim historijskim injenicama, ali koja ima znatno iri i potencijalno utopijski smisao.

Na to sve mislimo kada u svakodnevnom ivotu govo-rimo o karnevalu? Broj konotacija zaista je velik i ukazuje na irinu i nepreciznost pojma te na mnotvo raznolikih znaenja i asocijacija. to je zajedniko homoseksualnim transvestitima na venecijanskim ulicama u etrnaestom stoljeu, halubjanskim zvonarima koji se odjeveni u ivotinjske koe nekontrolirano zabijaju jedni u druge u rijekoj karnevalskoj povorci i uvenoj karnevalskoj izradi kobasice teine 200 kilograma 1583. u Knigsbergu? U kojoj su vezi ta zbivanja s polugolim mulatkinjama plesa-icama i siromanim plesaima sambe u Rio de Janeiru ili sa srednjovjekovnim kmetovima koji su ivjeli za karne-valski dio godine?

Rije karneval ne koristi se, naravno, samo u kon-tekstu raskalaenog razdoblja u godini uoi vjernikoga posta. Ona je s vremenom postala primjenjivana na cijeli niz zaigranih i vedrih kolektivnih zbivanja, kao to su, na primjer, beogradske kolektivne protestne etnje 1997. ili antiglobalistiki prosvjedi nakon Genove. Greil Marcus u djelu Lipstic Traces ak pronalazi vezu izmeu naizgled ne-povezanih pojava kao to su dadaistiki Cabaret Voltaire, situacionistiki pokret i poeci punka. Veza je, naravno, u radosnom libertinstvu karakteristinom za karnevalsko razdoblje.

Najire mogue odreenje karnevala bilo bi to da se on odnosi na onaj pozitivni (bijeli) dio crno-bijelog spektra kojim promatramo nae ivote. Meutim, karneval je i teorijski pojam drutveno-humanistikih znanosti, te je njegovo znaenje mogue preciznije odrediti.Karneval kao terminus technicus

Odrediti mjesto i vrijeme nastanka mnogih termina drutveno-humanistikih znanosti nije jednostavno, a katkada nije niti mogue. Meutim, kanonski je podatak da termin karnevala jednoznano vezujemo uz jednog autora i jedno djelo: djelo Mihaila Bahtina Stvaralatvo Francoisa Rabelaisa i narodna kultura srednjeg vijeka i re-nesanse objavljeno 1965., a napisano trideset godina prije u staljinistikom reimu. Glavna ideja Bahtinovih analiza jest prepoznavanje karnevala kao bitne pojave na osnovu koje je mogue analizirati umjetnika djela raznih razdo-blja te objasniti specine knjievne anrove.

Razumljivo je postaviti pitanje zato bi termin nastao u sklopu teorije knjievnih anrova uope bio bitan za stva-ranje globalne slike svijeta? Karneval je za Bahtina speci-no raspoloenje, mentalitet, stanje svijesti, nain ivota ili princip ivljenja. Osim u srednjovjekovno-renesansnim obrednim svetkovinama, on karneval prepoznaje i u knji-evnim smjehovnim djelima te u slobodnom ulinom govoru. Sluei se, dakle, mnogim empirijskim pojavama, Bahtin rekonstruira kolektivno-nesvjesni princip karneva-la, on otkriva malo izuavano podruje kulture prosjenog ovjeka, ovjeka koji je svoje djelovanje zasnivao na svemu samo ne na smirenosti i umjerenosti: Karneval je drugi ivot naroda, organiziran na principu smijeha. To je njegov prazniki ivot.

Prazniki ivot posljedica je univerzalnog ruenja nor-mi, izokretanja hijerarhije i krenja zabrana. Upravo su to odlike svih pojava koje spadaju pod nazivnik karnevala. Bahtin je ukazao na neki neobino sretan svijet, na svijet u kojem pojedinci osjeaju da djeluju slobodno i ne sputava-ju svoje tjelesne potrebe, a istovremeno pripadaju kolekti-vu koji je u jednakoj mjeri nesputan i veseo, na svijet koji ne poznaje apsolutne krajnosti, ve je potpuno ambiva-lentan. Vrijeme koje Bahtin opisuje vrijeme je relativizma u svim podrujima ivota. U karnevalu svi su u pravu i svi imaju pravo na zabavu.

Termini kroz vrijeme mijenjaju znaenja i uz njih se u raznim povijesnim razdobljima veu razliite konotacije, pa se tako u kratkoj povijesti ideje karnevala ona poela vezivati uz raznolike oblike vedrog kolektivnog djelova-nja, od anarhistikih komuna preko politikih revolucija do ulinih performansa. Meutim, posve je jasno da je Bahtin svoju ideju zasnovao na konkretnom povijesnom razdoblju i na konkretnom Rabelaisovom umjetnikom djelu. Potrebno je, stoga, razmotriti historijski kontekst Bahtinovog karnevala i odvojiti nune i kontingentne odlike te ideje. Karneval kao parada opijanja i prederavanja

Ideja karnevala kao teorijskog koncepta zasnovana je na historijskim primjerima srednjega vijeka i renesanse. Bez te premise nemogue je razumjeti bahtinovsku ideju te se javlja opasnost odvie pojednostavljene ili posve krive upotrebe pojma karnevala. Kako bismo odgovorili na pitanje u kojem je smislu opravdano govoriti o pojavi karnevala u suvremenom, industrijskom drutvu, nuno je prvo analizirati odlike srednjovjekovnog karnevala.

Prema Aronu Gureviu, model svijesti srednjovjeko-vnog ovjeka vidljiv je u njegovom odnosu prema radu, vlasnitvu i bogatstvu. Takoer, nuno je uvijek iznova podsjeati da je rije o razdoblju nepismenosti, straha od nepoznatih sila, razdoblju bez zajednikog jezika, drava i bez prometne povezanosti. Srednji vijek jest civiliza-cija rada i sve vezano uz nerad spada u sferu udesnog. Crkveni moral zastupao je ideale siromatva, poniznosti, asketizma i dareljivosti. S druge strane isticao se viteki

Postojanje ideja kao to su karneval ili privremena autonomna zona mogu navesti na pomisao da izolirani historijski primjeri tih idealtipova doista postoje. Meutim, historijski primjeri naalost su redovito bili zasjenjeni crnim dijelom crno-bijelog spektra

10 VIII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

esej

ideal junake lijenosti, koji ukazuje na nespojiv odnos crkvenog i narodnog morala.

Nametanje stroge radne etike moralo je biti kombini-rano s razdobljima nerada, odnosno karnevala. Prosjean ovjek dvije treine godine provodio je u radu, pritom matajui o zemaljskom raju punom hrane, pia, bespo-sliarenja i seksualne slobode ili, pak, o izokrenutoj zemlji obilja Dembeliji. Nespojivost askeze i rada s jedne strane i hedonizma i raskalaenosti s druge strane, specina je odlika srednjega vijeka. Dani karnevala zapravo su, po N. Eliasu, bili dani ekstremnog pranjenja veselja, dani lu-dila u kojima je svijet izokrenut i postavljen naglavake. Ti su dani u potpunosti bili drukiji od dosadne i iscrpljujue radne svakodnevice, bili su to dani potpune posveenosti uitku i tjelesnim radostima. Linost srednjovjekovnog ovjeka kao da je bila podvojena, jedan dio bio je posveen moralu crkve i strahu, a drugi moralu kinizma, odnosno samouvjerenog slobodnog veselja.

Priroda tog ekstremnog pranjenja veselja, o kojem govori Elias, ukazuje na dvojaku funkciju karnevala. Iako dane karnevala karakteriziraju osjeaji prevrata i historij-ske smjene, oni u naelu nisu dovodili do stvarnih politi-kih promjena. Srednjovjekovnom je ovjeku bilo nezami-slivo da razdoblje radosnog smijeha dominira razdobljem rada. Osim oslobaajuih aspekata karnevala, nuno je ukazati i na karneval kao sredstvo obrazovane elite, odno-sno plemstva i Crkve. Za njih je karneval bio razdoblje ispunog ventila, razdoblje kontrole neobrazovane mase koja je omoguavala lake upravljanje u razdobljima rada. Stvarna opasnost da raskalaena pijana masa srui poredak i nije postojala.

Bahtinovska ideja karnevala neodvojiva je od ideje rada te svijet karnevala postoji samo kao izokrenuti svijet rada. Iako je ljudima u razdoblju karnevala strujao osjeaj nesputanosti, oni su veinu svog ivota ipak ostajali spu-tani prvenstveno svojim strahovima i navikama. Pitanje je moe li ideja karnevala zasnovana na tom specinom razdoblju biti primjenjiva i na ostala razdoblja povijesti.Zaigrano pijanstvo kao bitna ljudska osobina?

to se dogaa s karnevalom nakon srednjeg vijeka i re-nesanse? U svakom sluaju, povijesni kontekst bahtinov-ske ideje karnevala znaajno se mijenja, a time se i rije karneval poinje koristiti u drugom smislu. Meutim, Bahtin inzistira da je prazniko-karnevalsko naelo, zapravo, neunitivo. Karneval se mijenja, ali naelo kar-

nevalizacije bitna je ljudska osobina. Drugim rijeima, po Bahtinu u svakom ovjeku postoji neunitivi dionizijski nagon, u svakom ovjeku ui zaigrani pijanac.

Od 17. stoljea nadalje prazniko naelo znatno slabi i mijenja se i Bahtin je toga svjestan. Proizvodi se standardiziraju i komercijaliziraju, deava se trgovaka revolucija te bogatstvo, vlasnitvo i poduzetnitvo postaju nove drutvene vrijednosti. Tiskanjem knjiga dogaa se i drastian porast pismenosti. Drutvo se sekularizira i politizira. Karneval prestaje biti vrijeme slobode, prestaje biti mjesto iskazivanja dionizijskog nagona i postaje sva-kodnevna, institucionalizirana i ne ba posebna pojava. Iako nestaje karneval kao kolektivno zbivanje opipljivo povjesniarima, prema nekima on ne nestaje u potpu-nosti, nego biva fragmentiran, marginaliziran, sublimi-ran te dolazi do njegove represije (teza kulturologa P. Stallybrassa i A. Whitea).

U kojem smislu treba govoriti o karnevalu nakon nje-gove represije? Je li karneval ideja primjenjiva iskljuivo na jedan historijski period ili se odnosi na ljudski rod? Kada govorimo o karnevalskom raspoloenju na ulicama Pariza 1968. ili karnevalskoj atmosferi u europskim skvo-tovima, ne govorimo o dugooekivanom razdoblju nera-da, prederavanja i opijanja karakteristinom za srednji vijek. Meutim, pojam karnevala nije besmisleno koristiti u tim sluajevima, nego treba razumjeti njegovo univer-zalno znaenje. Uzroci i posljedice suvremenog karne-vala znatno su razliiti od uzroka i posljedica bahtinovog karnevala. to im je, onda, zajedniko?

Za Bahtina je karnevalski nain ivota uroena ljudska potreba: praznik veoma je vana prvobitna forma ljud-ske kulture. Ljudska kultura ima korijen u praznikom raspoloenju i neiskorjenjiva elja za slobodnim provoe-njem vremena osnova je ljudskog djelovanja. Prema uve-noj teoriji J. Huizinge, igra je djelovanje koje se razlikuje od dosadne svakodnevice, koje nas u potpunosti obuzima, koje je neplanirano, koje nije svrhovito niti posebno ko-risno. Uvoenjem ideja praznika ili igre u analizu svijeta koji nas okruuje stvaramo posve drugi pogled na vlastiti ivot, pogled prema kojem je igra preduvjet za nastanak ovjeku karakteristinog naina ivota: kultura nastaje u igri. U svakoj manifestaciji praznikog raspoloenja pronalazimo karnevalski nagon kao izvorni impuls.Ekskurs: Veselje i nasilje

Da, sve bi bilo lijepo da nema onog tmurnog osjeaja nesi-gurnosti to proimlje sve uokolo: i ljude i stvari.

Viktor Car Emin, Danuncijada

Primjer koji moda najbolje pokazuje u kakve nevolje moe zapasti teoretiar koji govori o praznikoj atmo-sferi drutva jest primjer Hakima Beya iznesen u eseju Privremene autonomne zone. S obzirom na golemu popu-larnost autora u takozvanim pop-anarhistikim krugo-vima, s obzirom na estu citiranost tog eseja i s obzirom na popularnost termina privremena autonomna zona bitno je predstaviti nekoliko teza koje upozoravaju na neodrivost njegove ideje. Beyev esej moda je odvie laka meta, ali ona sjajno pokazuje na koji nain teorije praznikog raspoloenja mogu navoditi na falsiciranje povijesnih injenica. Iako se Bey ne koristi bahtinovskim pojmom karnevala on nesumnjivo govori o drutvenom ustroju voenom idejom karnevalske atmosfere.

U navedenom eseju u poglavlju Glazba kao organi-zacijski princip Bey predstavlja poznati povijesni sluaj, bizarni DAnnunzijev pothvat osvajanja grada Rijeke, kao primjer moda vrlo blizak prvoj modernoj privre-menoj autonomnoj zoni. Podsjetimo, talijanski pjesnik 12. rujna 1919. preuzeo je vlast nad Rijekom, protivei se Londonskom i Versailleskom sporazumu, elei pripo-jiti Rijeku Italiji. Iako pomirljiva Italija nije bila sklona toj ideji, DAnnunzio uz pomo svoje, gotovo privatne vojske preuzima vlast nad gradom u kojem ostaje dok ga talijanska ratna mornarica iz njega nije vojnom silom istjerala krajem 1920. i poetkom 1921. U tom kra-tkom i neopisivo zanimljivom razdoblju DAnnunzio je oko sebe okupio skupinu ekscentrika koji su eljeli od Slobodne drave Rijeka stvoriti prvu avangardno ori-jentiranu kozmopolitsku dravu, kojoj su blagoslov dali ak i avangardni umjetnik R. Huelsenbeck u ime berlin-skog Dada pokreta i osniva futurizma T. Marinetti, koji je i posjetio grad.

Godina dana koju je DAnnunzio proveo u Rijeci imala je mnoge znaajke praznikog raspoloenja, zbog ega Bey u njoj vidi intenziviranje svakodne-vnog ivota. Ustav Slobodne drave Rijeka napisao je anarhosindikalist Alceste de Ambris te je u njemu stajalo da je glazba organizacijski princip drave. Rijeka

je nazivana gradom ivota ili lukom ljubavi i u njoj je svaki dan bio posveen krenju rutine. Ujutro bi DAnnunzio sa svog balkona ljudima itao poeziju, a veernja atmosfera di festa bila bi najavljivana trubama ardita. Osvajai Rijeke borili su se protiv seksualnog morala, za slobodu odijevanja (nudizam) i openito za slobodu ljudskog duha. Osim svakodnevnog opijanja i orgijanja, Slobodna drava Rijeka ostala je zapamena i po alama koje su zabavljale DAnnunzijeve legionare (npr. kraa konja od talijanske vojske, provokativni letovi iznad Rima ili planiranje otmice DAnnunzijeve partne-rice). U svakom sluaju, projekt slobodne drave imao je mnogo elemenata slobodarskog veselja i Beyu su bili bitni upravo ti prazniki elementi drave.

ivot u Rijeci u tom kratkom razdoblju doista je bio orijentiran na zabave i uitke. Meutim, kao to je prije isticano, ideja karnevala koju Bey prepoznaje u Rijeci bila je praena nimalo karnevalskim nuspojavama. Drava je bila nancirana piratskim pljakama brodova, a graani su esto trajkali. Unato borbi za slobodu odijevanja, postojao je ured za cenzuru. Osnovni motiv dolaska u Rijeku nipoto nije bio zabava, nego naciona-listike pretenzije. DAnnunzijevi vojnici bili su mahom osloboeni militantni zatvorenici, a prema njemu su se idolatrijski odnosili. Unato anarhosindikalistikom ustavu i borbi za prava potlaenih naroda, vojnici su se nerijetko iivljavali nad slavenskim stanovnitvom, unitavajui im imovinu (pogled hrvatskog stanovni-tva Rijeke slikovito je prikazan u romanu Danuncijada Viktora Cara Emina).

Pri isticanju primjera privremene autonomne zone Bey je, dakle, trebao biti znatno oprezniji. Inspirirana njegovom idejom, talijanska povjesniarka Claudia Salaris napisala je knjigu posveenu elementima zabave u DAnnunzijevoj dravi, takoer ignorirajui iri po-vijesni kontekst. Ta je ideja, razumljivo, naila na otre kritike: iako je rije o autentinim injenicama, one su istovremeno nebitne ako se u obzir uzme iri kontekst. Za veinu povjesniara Slobodna drava Rijeka jest i dalje tvorevina koja je udarila temelje faizmu, unato njezinim karnevalskim elementima.

U srednjem vijeku svijet je bio podijeljen na svijet mukotrpnog rada i svijet karnevala. Svijet Slobodne drave Rijeka mogue je shvatiti pomou karnevalskog ugoaja autonomne zone s jedne strane i protofaisti-kog ekspanzionistikog naboja s druge. Postojanje ideja kao to su karneval ili privremena autonomna zona mogu navesti na pomisao da izolirani historijski primjeri tih idealtipova doista postoje. Meutim, historijski pri-mjeri na alost su redovito bili zasjenjeni crnim dijelom crno-bijelog spektra. Mogunost vesele svakodnevice?

Ideja karnevala iznikla je iz prouavanja vidljivih aspekata oputenog i raskalaenog ponaanja u razdoblji-ma nerada u srednjem vijeku. Specini oblici ponaanja javljali su se istovremeno u tono odreenom dijelu godine. Bahtin je zakljuio da se radi o pojavama koje mogu biti objedinjene jednim pojmom, pojmom kar-nevala. Nakon to je vrijeme prestalo biti razumijevano iskljuivo kao radno ili neradno, s historijske pozornice nestao je i karneval. Ideja karnevala se, meutim, nastavi-la koristiti, zahvaljujui pretpostavci da se pojam karne-val odnosi na neunitiv i univerzalan dionizijski nagon.

Ideja o mogunosti trajne kolektivne armacije dio-nizijskog nagona, odnosno ideja o vjeno zaigranoj zaje-dnici veseljaka zasigurno je utopijska. Karneval moda i nije primjeren naziv za tu utopiju, ali e pojam karnevala svejedno uvijek ostati vieznaan. Gledajui historijske primjere karnevala, mi matamo o nekom boljem i za-nimljivijem svijetu, nadajui se da bi ovaj svijet mogao postati takvim. Bitan je upravo taj karneval koji nastaje u ljudskoj mati. Karneval je, po Bahtinu, privremeno stupanje u utopijsko carstvo univerzalnosti, slobode, je-dnakosti i blagostanja. Taj utopijski potencijal karnevala u dananjem je svijetu inspiracija za nove drutvene po-krete. Ponekad se ini da je samo u karnevalskom veselju mogue osjetiti jainu kolektivnog identiteta i stvaranje otpora postojeim porecima.

Prema A. N. Whiteheadu, povijest ideja jest povijest pogrenih ideja. Zasigurno je ideja karnevala u mnogim aspektima nejasna, preiroka, odvie utemeljena na in-tuiciji i nadi. Karneval doista postoji i to na specian nain: istovremeno u obliku nagona, u obliku utopijskog naela i u obliku vidljivih karnevalskih crtica ivota. Ideja karnevala podsjea nas da je drukiji svijet mogu i budi nadu da zajednicu moemo oblikovati u smjeru utopije karnevala. U najmanju ruku, razmiljanjem o veseloj svakodnevici naa svakodnevica postaje veselija.

11VII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

razgovor

eman i Vasieman i VasiPonovna inventura Bosne

ospodine Vasiu, vaa stranke i njen pred-sjednik i premijer

Republike Srpske Milorad Dodik u posljednje vrijeme su u nekoliko navrata istakli da je budunost Bosne i Hercegovine u federalnom ureenju i da Republika Srpska treba da bude federalna jedinica. Zbog ega smatrate da Bosnu i Hercegovinu treba organizova-ti kao federaciju?

Rajko Vasi: Bosna i Hercegovina ne moe da bude unitarna i centralizovana dra-va, ne moe da bude drava na principu jedan ovjek jedan glas, zbog toga to u njoj ive Bonjaci, Srbi i Hrvati. Svi ti narodi imaju i neke svoje veze sa teritorijama i ljudima izvan Bosne i Hercegovine, i to se mora prihvatiti kao prirodna, vievjekovna injenica. Bosna i Hercegovina ne moe da bude jedan kroz jedan, ona mora biti jedan kroz tri. Ona mora biti kua za sve narode koji u njoj ive, ali i garancija njihovog op-stanka. Svjedoci smo, naalost, u posljednja dva rata jednom svjetskom i jednom naem lokalnom, luakom da su na sceni bile sile koje su htjele da nanesu zlo narodima kao kole-ktivitetima. Otuda strahovi koji se vuku kroz istoriju i to mora-mo uzeti u obzir. To nimalo ne umanjuje razloge za opstanak Bosne i Hercegovine. Nimalo ne krnji njene temelje. U opisu ureenja Bosne i Hercegovine ne mora da stoji rije federalna, moda je primjereniji izraz de-centralizacija. To je prirodnija odjea za Bosnu i Hercegovinu od unitaristike i centralizo-vane.BiH stvarna ili fantomska drava

Mirsad eman: Mi smo protiv ideje o federalizaciji Bosne i Hercegovine jer bi to znailo da su federalne jedinice drave, a mi ne prihvatamo da administrativno-teritorijalni nivoi, kakvi su dananji entiteti ili kantoni, imaju bilo kakve prerogative nezavisne drave. Mislim da je potpuno neute-meljena ocjena da nasuprot tenji za federalizacijom stoji elja za nekakvom unitarnom Bosnom i Hercegovinom. Ni Stranka demokratske akcije, niti bilo koji drugi ozbiljni-ji politiki faktori u Bosni i Hercegovini nikada nisu teili ka unitarnoj dravi po sistemu jedan ovjek jedan glas.

Rajko Vasi: Ne treba gledati na politiku opci-ju decentralizacije kao na skrnavljenje drave Bosne i

Hercegovine. Uostalom, Bosna i Hercegovina nikada nije ni bila drava. Mislim da Bosna i Hercegovina kao drava postoji samo u glavama unitarista i centralista. Prema tome, ono to nije postojalo i to ne po-stoji nije mogue ni skrnaviti. Bosna i Hercegovina je tek poslije rata na neki nain po-stala drava.

Mirsad eman: Nevjerojatno je, gospodine Vasiu, da vi kao graanin Bosne i Hercegovine kaete da Bosna i Hercegovina nije postojala kao drava. Ja znam u iju korist se takve konstatacije izriu u korist velikodra-vnih projekata iz susjedstva. Meutim, nemojte zaboraviti da su i nai susjedi, drave nastale raspadom SFRJ, isto tako u jednom trenutku imali diskontinuitet svoje dravno-sti, ali niko im ne osporava pravo da ponovo uspostave kontinuiteta. Zato bi Bosna i Hercegovina, a nesporno je da je bila drava, ak i due nego neke susjedne drave, imala manje prava svojih susjeda na svoju revitalizaciju i ponovnu uspostavu uspostavu svoje dr-ave?

Rajko Vasi: Niko ne spori da Bosna i Hercegovina postoji kao drava. Uostalom, ona je meunarodno priznata. Mi samo govorimo o razliitim nainima ureenja. A znamo i vi i ja koliko su drug Tito i drug Branko (Mikuli) dozvo-ljavali da se bude drava.

Mirsad eman: To isto moemo rei i za Srbiju, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju i Crnu Goru.

Rajko Vasi: Bilo je dra-ve onoliko koliko su oni htjeli, odnosno koliko je Branko uliziki htio to da prikae drugu Titu i Centralnom ko-mitetu. Prema tome, nemojmo priati te prie da je Bosna i Hercegovina bila drava.

Mirsad eman: Kako nije? Proitajte Ustav iz 1974. godine.

Rajko Vasi: Mislim da nije tano da su entiteti poslje-dica rata, posljedica pokuaja skrnavljena i degradacije bo-sanskohercegovakog drutva i drave, barem to se tie Republike Srpske. Republika Srpska je nastala prije nego to je dolo do zloina, prije nego to je dolo do Dejtonskog mi-rovnog sporazuma. Republika Srpska je injenica, nije poslje-dica. To to Federacija Bosne i Hercegovine ni u kom smislu ne djeluje ni kao entitet, ni kao teritorijalna organizacija, ni kao zajednica dva naroda, ne

moe da ima uticaja na poloaj Republike Srpske.Ekskluzivitet jednog naroda

Mirsad eman: Federacija Bosne i Hercegovine nije zajednica dva ve tri na-roda jer su i Bonjaci i Srbi i Hrvati konstitutivni narodi u Federaciji. Tako je i u Republici Srpskoj. Vi dobro znate da je to odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Problem je u tome to vi elite da Republika Srpska bude ekskluzivna te-ritorija samo jednog naroda srpskog.

Rajko Vasi: Ne traimo mi nita ni za jedan narod. Mi svakoga ivog pozivamo, pa smo pozvali i gospodina Sulejmana Tihia da, ukoliko mu se ne svia koncept Bosne i Hercegovine koji mi nudimo, doe u Republiku Srpsku i sam se uvjeri kako to izgleda. Bie gospodin ovjek, imae sva prava, nee mu niko nita rei. Ali da vam kaem, u Federaciji Bosne i Hercegovine danas ivi samo 35.000 Srba, ne vie. Ne kaem da je bolja situacija sa Hrvatima i Bonjacima u Republici Srpskoj. To su inje-nice. Stranka nezavisnih soci-jaldemokrata nita ne zagovara, nita ne trai, mi samo vrimo inventuru Bosne i Hercegovine.

Mirsad eman: Zato biste vi vrili inventuru nakon to je stranka, iji ste vi rival Srpska demokratska stran-ka vodila kampanju protiv povratka? Ako ste vi drukiji od njih, kao to stalno tvrdite, zato se ne zalaete za obnovu nacionalne strukture teritorija Bosne i Hercegovine umjesto da podravate one koji kau ostajte tu gdje jeste da bi se etnika slika, koja je iznuena ratom, cementirala? Zato ne biste prihvatili da se promijeni naziv vaeg entiteta? Zato tako grevito branite naziv Republika Srpska, ako elite, kao to tvrdite, da se Bonjaci i Hrvati vraaju? Njima, oito,

taj naziv smeta. Ne smetaju im naravno Srbi, ve im smeta prizvuk ekskluziviteta.

Rajko Vasi: Kada sluam neke agresivne politiare, ini mi se da emo vrlo brzo doi do toga da im i Srbi smetaju. Ako stalno sluamo poruke da oni kojima se ne svia Bosna i Hercegovina, onakva kakvu su je neki zamislili, mogu da idu, tu se onda vie ne radi o ime-nu Republike Srpske nego o opstanku Srba. Ako Reis kae: Mi smo Turci, zna se kakva je to poruka.

Mirsad eman: Aludirate na izjavu mog predsjednika Tihia, koji, naravno, uope nije rekao to to mu vi pripi-sujete. On je rekao da Bosna i Hercegovina treba da bude drava svih njenih graana i, ako neko ne moe prihvatiti tu injenicu, onda mu, moda, preostaje da trai ambijent u kojem nee biti iritiran zajedni-kim ivljenjem.Referendum iz rukava

Rajko Vasi: Mi ne elimo da prihvatimo ni kao poziv, ni kao alternativu, ni kao prije-tnju, da jedan narod ide nekud iz Bosne i Hercegovine. Ali isto tako ne elimo ni da cijepamo Bosnu i Hercegovinu. Naa pri-a o referendumu nije pria o otcjepljenju, o pripajanju Srbiji, o ostvarivanju miloevievske politike velikosrpskih budala koje su htjele velikosrpske teritorije. To je samo pokuaj da se na demokratski nain rjeavaju problemi koji oito postoje u Bosni i Hercegovini. Ne elimo da se Srbi u Bosni i Hercegovini svedu na nivo pro-centa Srba u Hrvatskoj ili na nivo procenta Hrvata u Bosni i Hercegovini, to je tragino. Jer, Hrvati u Bosni i Hercegovini su prepolovljeni, a moda i vie od toga.

Mirsad eman: Ko kae da bi se Srbi sveli na taj proce-nat? Zato uope smatrati da je teritorijalizacija jedini garant za opstanak naroda u Bosni i Hercegovini. Svaki pedalj Bosne i Hercegovine treba da pripada svim njenim narodima, a ne da postoje ekskluzivne teritorije samo za pojedine narode.

Rajko Vasi: Teritorijalizacija kolektiviteta, teritorijalizacija nacije je jedini nain zatite nacionalnog osje-anja koji je pronaen od stare Grke do danas. Boljeg naina nema.

Mirsad eman: Niste u pravu. Ima vienacionalnih drava koje nisu teritorijalizira-ne. U Bosni i Hercegovini teri-

Omer Karabeg

Treba li Bosna i Hercegovina biti federacija u emisiji Most Radija Slobodna Evropa razgovarala su

dvojica visokopozicioniranih bosanskohercegovakih

politiara: Mirsad eman, lan Predsjednitva Stranke demokratske akcije, najjae

politike stranke u Federaciji BiH, i Rajko Vasi, lan

Glavnog odbora Stranke nezavisnih socijaldemokrata,

najjae stranke u Republici Srpskoj

Mirs

adM

irsad

Rajk

oRa

jko

12 VIII/189, 5. listopada 2,,6.

cmyk

razgovortorijalizacija bi zapravo znaila njeno negiranje. Stalno poseza-nje za referendumima zapravo bi vodilo ka samoopredjeljenju do otcjepljenja.

Rajko Vasi: Ja mislim da je stalno pozivanje na referen-dum neto to slui kao baba roga na sarajevskoj baarij-skoj seiji kako bi se plaili i Bonjaci i meunarodna za-jednica priom da Dodik, eto, priprema teren za otcjepljenje i to e biti za mjesec, dva ili tri. Mislim da se ta sintagma o referendumu previe pojedno-stavljeno upotrebljava.

Mirsad eman: Ne treba je onda uope ni spominjati. to ste to spominjali?

Rajko Vasi: To je Dodik pomenuo u jednom intervjuu kao jednu od mogunosti, ve-zano za neki upit novinara o Kosovu. A onda je to sarajevska tampa doekala i razglasila na sva mogua zvona tako da smo i mi bili iznenaeni koliko je to postalo hit tema.

Mirsad eman: Znate onu koga su guje ujedale i gutera se boji. Zato uope dovoditi Bosnu i Hercegovinu u vezu sa statusom Kosova? Jer, mi u Bosni i Hercegovini apsolutno ne moemo utjecati na razvoj dogaaja na Kosovu, ali moemo urediti svoju kuu i napraviti je funkcionalnom. Moemo napraviti funkcional-nu dravu koja e manje kotati od ove sadanje koja je uasno skupa. Neko hoe da tom ua-snom cijenom graanima ogadi Bosnu i Hercegovinu. Nadam se da vam to nije cilj. Ratne stranke i ratna retorika

Rajko Vasi: Molim vas, 99 posto Srba eli ovakvo ure-enje Bosne i Hercegovine i to im ne moete oduzeti priama o tome da je to skupo. S druge strane, nije samo jeftinoa ne-to to dri dravu na okupu. Treba pogledati realnost ona-kvu kakva jeste. Realno je da se u Bosni i Hercegovini narodi mrze. Mi se moemo praviti da to ne vidimo, kao kada nam je u onoj Jugoslaviji Milka Planinc, tadanji predsjednik vlade, govorila da ima kafe, a mi svi ekamo u redu za kafu, eer i brano, meutim to nas ne moe izvaditi iz problema u kojem se Bosna i Hercegovina nalazi.

Mirsad eman: Gospodine Vasiu, konsterni-ran sam vaom tvrdnjom. Ovo to ste sada rekli moda sam mogao oekivati od nekoga iz Srpske demokratske stranke ili od radikala, ali zaista to nisam oekivao od jednog socijalde-mokrate. To je dno politike koju zagovarate.

Rajko Vasi: To su inje-nice iju potvrdu imate svako-dnevno na fudbalskim utakmi-cama, na gratima, u anketama i na drugim mjestima.

Mirsad eman: Moda to upravo rade oni koji su kreirali tezu o mrnji da bi je poduprli. Zato vi ne poaljete drugaiju poruku da narodi u Bosni i

Hercegovini nemaju razloga da se mrze. Hajde da piemo i da dajemo plaene oglase o me-usobnom potovanju i uvaa-vanju, pa ete vidjeti promjenu klime. Zato pristajete na takvu tezu?

Rajko Vasi: Ja sam spre-man, besplatno, godinu dana hodati po Bosni i Hercegovini kao ovjek-sendvi, s oglasom na grudima i leima, u kome e se propagirati to to vi kaete, ali za promjenu stanja moramo imati kritinu masu. Na nau nesreu, u Bosni i Hercegovini jo uvijek imamo ratne stranke Srpsku demokratsku stranku, Stranku demokratske akcije i Hrvatsku demokratsku zaje-dnicu. One su jedan od genera-tora mrnje.

Mirsad eman: U Bosni i Hercegovini nisu problem nacionalne stranke nego naci-onalno iskljuive politike. Jer, dozvolite, vau stranku, koju vi nazivate socijaldemokratskom, ja doivljavam jednako nacio-nalnom kao i neke druge, s tim to, evo, hou da vjerujem da iste ciljeve ne biste onako bru-talnim metodama ostvarivali. Prema tome, ta pria o nacio-nalnim strankama ne doprinosi rjeavanju problema. Glavni problem su iskljuive nacional-ne politike, a ne narodi u Bosni i Hercegovini i njihovi interesi.

Rajko Vasi: Slaem se, ali nacionalne stranke su bile dobar humus za stvaranje naci-onalnih paravojski, nacionalnih agresivnih politike i nacional-nih teritorija. Sjetimo se one uvene parole Srpske demo-kratske stranke prodaj kravu, kupi puku, ne znam ta je bilo s druge strane. Taj humus je bio predobar i preplodan, pa je na njemu izniklo sve ono to se sada teko moe iskorijeniti.

Mirsad eman: Ali, evo, ja bih elio da iz ovog naeg ra-zgovora ode poruka da se moe iskorijeniti to to ste vi nazvali mrnjom. Recimo da smo po-nosni to smo Bonjaci, da smo ponosni to smo Srbi, da smo to smo ponosni Hrvati, ali da moemo traiti model zajedni-kog ivota.

Rajko Vasi: I mi elimo Bosnu i Hercegovinom koja e imati to manje poligona za mrnju. Naa politika je ovakva: ako se mrnja ne moe

iskorijeniti za tri ili etiri godi-ne, za jedan mandat, hajde da ne otvaramo nove poligone na kojima e se ta mrnja manife-stovati.Ouvanje Karadievih tekovina

Da raistimo pitanje oko referenduma. Zato Republika Srpska u posljednje vreme insistira na referendumu? Vi ste, gospodine Vasiu, rekli da je povod za izjavu gospodina Dodika o referendumu bilo Kosovo. Meutim, gospodin Dodik je poslije toga rekao da je referendum neizbjean. Da li vi zaista elite referendum o samostalnosti u Republici Srpskoj?

Rajko Vasi: Naa je poruka da, ako u Bosni i Hercegovini nema ravnopra-vnosti, onda ima samostalnosti. Dakle, tretiramo referendum iskljuivo kao jednu demo-kratsku, evropsku alatku. Ne kaemo da to postoji u ustavu kao mogunost, ne kaemo da je to realna opcija za godinu, dvije, pet ili deset, o tim stva-rima uopte ne raspravljamo, ali kaemo da je to jedna demokratska, evropska, civi-lizacijska alatka za garanciju sigurnosti i opstanka Srba u Bosni i Hercegovini. Uopte nismo iskljuivi, uopte ne govorimo o referendumu kao o nainu za odlazak iz Bosne i Hercegovine, to nam nije ni na kraj pameti. Pripajanje Srbiji je posljednja stvar koju bismo zagovarali.

Da li to znai da biste refe-rendum organizovali