zašto smo slabi

7/31/2019 Zato smo slabi

1/10


2/10

strahujemo od smrti. Uei Kur'an i itajui druge Poslanikove hadise znamo da nasslabim nije uinila obina, prirodna ljubav prema dunjaluku i prirodni strah od smrti vepretjerivanje u tome. Znamo to sigurno jer svaki namaz zavravamo dovom dragomAllahu da nam da dobro na ovom i na buduem svijetu: Rabbena atina fi 'd-dun'ja

haseneten ve fi 'l-ahireti hasene. Allah svakom od nas poruuje: Onim to ti je Allah daonastoj da zaslui dobro na Ahiretu, ali ne zaboravi ni svoj udio na dunjaluku! (Kur'an 38:77). Kad je jedan od ashaba kupio novu odjeu pa se pohvalio svojim drugovima, nekomu je prigovorio da takvo radovanje dunjaluku ne prilii jednom vjerniku. Njemu je tozasmetalo pa se poalio Poslaniku na to ga je Boiji miljenik uvjerio da to ne mora bititako jer Allah voli da vidi tragove Svojih blagodati na Svojim robovima.[3]

A kad je Poslanik, a. s., vidio kako je Amr ibn Asu zabogatio s radou je uzviknuo: Lijepali imetka u dobra insana![4]

Na isti nain, strah od smrti je prirodna ljudska osobina. Poslanik, a. s., je svojim mladimashabima savjetovao da ne trae od Boga susret sa neprijateljem na bojnom polju [5] jernikad se ne zna hoe li se ovjek prepasti smrti i pobjei sa fronta, a to je teak grijeh. Usahih hadisu, pak, se kae da je Musa, a. s., kao i ostali poslanici znao koliko e ivjeti.Kad mu je doao edel Allah mu poslao meleka smrti da mu uzme duu. Melek smrti je odMusaa zatraio da teslimi duu svome Gospodaru na to mu je ovaj izbio oko![6]

Ne ulazei u razna pitanja koja se ovdje mogu postaviti, recimo da je Musa, a. s., samoprirodno ljudski reagovao. Ademu, a. s., je Bog dao da vidi svoje potomke. Nekima kao

njemu samom i Nuhu Bog je podario dug ivot, dok je drugima kao Davudu dao kratakumor. Adem se saalio na Davuda pa zamolio Allaha da njegovih etrdeset godina dodijeliDavudu, to je Allah usliao. Ipak, kad je Ademu doao melek smrti Adem ga je pitao ta

je sa onih etrdeset godina. Nekako je bio zaboravio na dar koji je uinio svome potomkuDavudu, a.s.[7]

Pohlepa nas ini slabim

Voljeti, dakle, dunjaluk, lijepo auto, kuu, odjeu i slino samo po sebi nije grijeh poduvjetom da smo to stekli na halal nain i da smo izmirili svoje obaveze. Uostalom iPoslanik je govorio da uiva u nekim dunjalukim stvarima kao to su ene i mirisi.[8] Aliono to jeste grijeh, i ono to nas ini slabim jeste pretjerivanje u toj ljubavi - onda kaddunjaluk pone da posjeduje nas a ne mi dunjaluk. Takvu ljubav nazivamo razliitimimenima: ako imamo dunjaluk pa ga ne damo kada treba zovemo to krtost; ako ganemamo a udimo za njim i u tome nemamo mjere onda to zovemo gramzivost i pohlepa.A to su osobine koje nas ine slabim, kae Poslanik. Kako? U drugim hadisima Poslanikdaje odgovor pa kae: "... uvajte se pohlepe jer je ona unitila one prije vas: uinila jepa su pokidali rodbinske veze, pa su prava i hakove jedni drugih poeli otimati; pa su seodali razvratu, pa su se poeli ubijati...."[9]

Dakle, pohlepa nas ini slabim tako to unitava nae meuljudske odnose. Podsjetimo se


3/10

samo koliko je puta mea od 20cm zavadila komije pa na sudu potroe vie para negoto vrijedi i ta mea i ono zemlje oko nje. Koliko puta je ostavtina iza babe ili mameposvaala brau i sestre da nikad iza babine smrti nisu progovorili? Koliko puta je markaili euro unijela zavist i pakost meu nas pa smo podijelili demate, unitili akcije isl.? Sve

je to cijena pretjerane okupiranosti dunjalukom i zapostavljanja dobrih meuljudskihveza, koje jednom rijeju nazivamo povjerenje. U nauci se ono nekad zove i drutvenimkapitalom, vezivnim malterom i ljepilom koje pomae da svoje ostale potencijale,finansijske, fizike i ljudske stavimo u funkciju unapreenja naeg zajednikog dobra.Pogledajmo par primjera drutvenog neuspjeha zbog nepovjerenja. Mnoga sela i

gradovi u spreanskoj dolini nemaju stalnu vodu u vodovodu. Mnoga su je imala ali suSrbi u toku rata silom zemlju podijelili, njihove izvore okupirali i sebi uzeli. Tako je poeoproblem. Onda su se nali dobri ljudi iz skandinavskih zemalja pa su jednom tamonjemgradu donirali nekoliko miliona maraka da sebi dovede drugu vodu. Tamonji politiari su

uspjeli te novce utroiti a da nita ne naprave. Konano kada je doao red da stanovnicite optine sami sebi ponovo pomognu, kao to su to uinili i prvi put, obini ljudi supokuali napraviti akciju dovoenja vode sa novog izvorita do rezervoara. Svakodomainstvo je trebalo dati po par stotina maraka da bi ponovo imali pitku vodu. Nisuuspjeli jer nisu jedni drugima vjerovali. Svi su poeli kopati bunareve po avlijama i takopotroili hiljade maraka a velika veina i danas nema vodu. Zato? Zato to meu njimanije bilo povjerenja.

Zbog nepovjerenja mi svakodnevno ogromne novce dajemo strancima, koji e veinu

zaraenog odnijeti iz Bosne, umjesto svojim ljudima koji e veinu tog novca vratitibosanskom drutvu na ovaj ili onaj nain. Naprimjer, nije mogue da nijedna domaapumpa ne toi kvalitetno gorivo, ali ipak samo ono na stranim pumpama slovi kaokvalitetno. Ili, kada nas je zamjena njemake marke za euro prisilila da iznesemo zalihenovca iz latica i dueka, iznijeli smo milijarde na kojima smo do tada samo pravili gubitke

jer nema ekonomije bez inflacije, a i 2,5% zekata smo trebali plaati. No i kad smo ihodluili staviti u opticaj veinom smo ih povjerili stranim bankama jer svojima nismovjerovali iako najuspjenije strane banke u Bosni vode domai ljudi, i iako ima viestranih banaka koje loe posluju i iako sjedita tih banaka po Evropi ne daju nikakve vee

garancije za na novac od drugih domaih banaka. Rezultat ovog naeg odnosa je dastrane banke svake godine obrui uglavnom na novac iz Bosne odnose desetine milionamaraka. Ovdje ne govorimo o tome gdje je najbolje dati novac ve samo govorimo osilnim gubicima koje pravimo zbog meusobnog nepovjerenja. Pohlepa zajednicu vodidirektno u propast. Imam Ebu Hamid el-Gazali u svojoj knjizi Savjeti vlastima kazujeinteresantnu hikaju o tri lopova iz vremena Isa, a. s. Kae, bila tri lopova i jednom naliveliko bogatstvo pa odlue da ga podijele i raziu se. No, prije nego to uine odlue jo

jednom lijepo kao druina ruati. Jednog poalju u grad da im donese ruak. Njemu,meutim, usput naumpadne da hranu zatruje i sav plijen uzme za sebe. Ona dvojica pakekajui ga dogovore se da mu postave busiju i ubiju ga, te plijen umjesto na trojepodijele na dvoje. Kako su svi bili uspjeni u svojim pohlepnim planovima bogatstvo im


4/10

je ostao uzalud.[10]

A jedna arapska basna o pohlepi i izdaji zavrava jednom pounom poslovicom kojakae: Pojeden sam na dan kad i bijeli vo. A basna kae da su negdje na proplanku

ivjela i u blagodatima obilne trave i vode sa oblinjeg potoka uivala tri vola: bijeli-zekonja, sivi-sivonja i crveni-medonja. No, jednog dana pojavi se medvjed iz ume inagovori sivonju i medonju da izdaju zekonju govorei im kako e imati vie hrane i vodete uz obeanje da ih vie nee uznemiravati. I zaista, neko vrijeme nakon to je pojeobijelog vola medvjed se nije pojavljivao. Dok nije ponovo ogladnio! Kako ni preostalojdvojici volova nije mogao nita ponovo je morao nagovoriti jednoga, ovaj put sivonju, damu izda medonju. I njemu je govorio da e sve sad biti njegovo, i da se vie nee vraati,itd. asna medvjea rije, govorio je! Jedno vrijeme sivonji je bilo lijepo. Sve je bilonjegovo. Niko mu nije mutio vodu na potoku. Niko ga nije udarao repom. I tako dok

medvjed nije ponovo ogladnio i doao i po njega. Kad ga je ugledao kako izlazi iz ume,sivonja je halalei se sam sa sobom pomislio: Pojeden sam onaj dan kad i bijeli vo".Izdaja u kojoj je i sam uestvovao pokrenula je proces koji je morao kobno zavriti i ponjega samog.

Nakon ovih par primjera jasnije nam je zato Allah i Poslanik toliko insistiraju na dobrimmeuljudskim odnosima dotle da Poslanik u hadisu kae da e ena koja puno ibadeti aliima rune odnose sa komilukom zavriti u vatri. Cijena pohlepe, gramzivosti i svakedruge zaokupljenosti iskljuivo dunjalukom je izvanredna i zato Kur'an i kae: Ko seuuva pohlepe taj je uspio (Kur'an 59:9).

Spremnost na rtvu izvor je snage i moi

Drugi uzrok naih slabosti Poslanik, a.s., je nazvao strahom od smrti. Zapravo, rije je o nespremnosti na rtvu iji je vrhunac, svakako, spremnost da se poloi ivot. A taspremnost na rtvu je izvor snage. Danas je Zapad moan, no taj Zapad je opstaozahvaljujui ulozi SAD-a u zadnjih sto godina. Naime, SAD su u tom periodu tri putaspaavale Zapad od propasti: u Prvom svjetskom ratu, u Drugom svjetskom ratu ikonano u Hladnom ratu Maralovim planom, vazdunim mostom za Berlin, itd. Ameriki

predsjednik Kenedi je 1963. sletio u okrueni Berlin i izrekao one historijske rijei: Ja samBerlinac i mi Amerikanci emo braniti Berlin i ono to on predstavlja! Zapravo, kimaZapada jeste Amerika. Zato Amerika a zato ne Francuzi ili Englezi? Prije par godinaprovedeno je obimno meunarodno istraivanje o tome u ta koja nacija vjeruje i kojevrijednosti najvie potuje. Jedno od pitanja je bilo i: da li ste spremni boriti se za ono uta vjerujete? Tek treina Francuza i neto vie drugih Evropljana je rekla da jesu, dok jevie od dvije treine Amerikanaca dalo isti odgovor. Eto ta spremnost da se bori za ono uta se vjeruje, da se za to ivi i radi izvor su snage.

Vrlo rijetko za svoja uvjerenja treba rtvovati ivot. Bili smo svjedoci da su Amerikancidobili rat na Kosovu a da nisu izgubili vojnika jer su imali istraivae, radnike, vojnike koji


5/10

su uporno radili da bi mogli svoje vrijednosti tititi. Dok su muslimani imali slian odnosspram ivota i svojih vrijednosti bili su jaki i moni. Ovdje emo navesti samo jednaprimjer. Perzijsko carstvo je bilo jedno od najdugovjenijih u ljudskoj povijesti amuslimani su ga unitili za par godina. Kako? Prepiska koju su, kau, vodili komandanti

perzijskih i muslimanskih snaga pred odluujuu bitku djelimino daje odgovor. Uoi bitkeposljednji veliki perzijski general Rustem alje muslimanskom vojskovoi Sa'd ibn EbiVekkasu izaslanika sa porukom da se njegovi, tj. Sa'dovi, dojueranji obani ne igraju sanjima Perzijancima koji su nadivjeli i Grku i Rim, a sa Bizantijom se uspjeno borestoljeima jer da im se u protivnom ne pie dobro. Sa'd, r. a., mu je odgovorio vrlokratko: ne znam ta ste radili s Grcima, Rimljanima i Bizantijcima, ali znam da vam ujutrodolazim sa vojskom ljudi kojima je draa smrt nego vama ivot! Sudbina Perzije bila jezapeaena. Vrlo brzo nije vie bilo spomena ni Rustemu ni njegovoj carevini. Njemakifilozof Hegel je govorio da je razlika izmeu slobodna ovjeka i roba u tome to je

slobodan ovjek spreman umrijeti da bi bio slobodan, a rob nije. Ali to su oito bileneke drugaije generacije muslimana, ne ove spore, lijene, beivotne, pesimistine inegativno nastrojene dananje. Kada vidim takve dananje muslimane esto minaumpada jedan opis hazreti Omera kojeg je ostavila ifa bint Abdillah, r.a., muslimankaiz druge generacije muslimana kada je opet on vidjela skupinu muslimana nalik ovimdananjim. Evo kako ga je opisala: Kad bi govorio ulo bi se. Kad bi iao urio bi. Kad bihranio davao bi da se zasiti. A kad bi udario bolilo bi."[11]

To je bio hazreti Omer koji nije mogao nareenjima pratiti svoje vojske na istoku, sjeveru

u zapadu - ovjek pun ivota.Danas je zapravo jedan od najveih problema muslimana u Bosni apatija, pasivnost,

aneminost, bezvoljnost, potitenost, ogorenost, pesimizam, beznae, gotovo kolektivnadepresija i bespomonost. Nema elana i vjere u bolje sutra koji bi nas potakli da sepokrenemo. Stari a naalost i mladi uglavnom jadikuju i kukaju nad stanjem. Po njima uBosni je mrkli mrak. Ne elimo se uputati u raspravu o tome jer u nekim segmentima inekim kategorijama zaista nije lahko. Ali ako i jeste mrak, njegovo ponovljeno opisivanje,grenje i kuenje nee nita promijeniti. Ali situaciju hoe promijeniti i mrak otjerati akopotraimo alter i upalimo svjetlo, a ako nema svjetla onda svijeu ili bilo kakav drugiizvor svjetla. Kada to uinimo mraka e nestati. Ne zaboravimo: mrak je prirodno stanjestvari u svemiru. Gdje nema svjetla tamo vlada mrak. Ne dozvolimo mu da ostane!Otjerajmo ga palei sijalice ili makar svijee. Neka majka kad upie kerku na fakultetprestane svako jutro za kahvom pripremati je za neuspjeh priom o tome kako su sviprofesori korumpirani i kako je bez plaanja nemogue uspjeti. Takva kerka sigurno neeuspjeti ak i da nije tano to to majka pria jer ona kad uzme knjigu i kad se sretne saprvim tekim kolskim zadatkom brzo e odustati pravdajui se da ionako uiti ne vrijedi

jer su svi korumpirani i da babo mora platiti. A upravo je obrazovanje ne svijea vereflektor koji svako od nas dri u svojoj ruci i koji moe upaliti. Nikakvu novost neemoizrei ako kaemo da je jedno od opih mjesta u ekonomici da je najisplatnije uiti kadekonomiji ne ide i kad se ne isplati raditi. No, stanje nae svijesti i gore opisani


6/10

stavovi naega naroda su, iako neopravdani, donekle razumljivi. Naime, generacije kojesu ivjele na Balkanu u zadnjih ezdeset i pet godina nauile su da je trud esto uzalud.Mnogi nai roditelji su po tri puta pravili svoj dom za svoga kratkog ivota dok je u nekimsretnijim drutvima normalno da tek svaka trea generacija pravi kuu iz temelja. I autor

ovih redaka je nekad mislio da sebi ne moemo mnogo pomoi jer je kao dijete iao ukolu u grad u kome su osamdesetih godina prolog stoljea nai graevinari skoro desetgodina pravili zgradu od etiri sprata. Zavrili su tu zgradu negdje prije rata ali nijepotrajalo dugo prije nego su je agresori dobro otetili i tek ovih dana vidim da se zavravafasada na toj zgradi. Kad sam sa takvim iskustvom graevinarstva sa grupom kolegaotiao na jednu izlobu islamske umjetnosti i arhitekture u Maleziji, ini mi se, 1995. g. u

jednom uglu izlobenog prostora sam vidio vrlo lijepu maketu dvije visoke zgrade saparkovima i fontanama u blizini. Skromni Malajac koji je tu stajao objasnio nam jeponosno kako e to biti najvee zgrade na svijetu; kako e imati po 88 spratova i jo

sijaset drugih pojedinosti. Pitali smo kad bi to moglo biti gotovo. Ja sam ve sebi raunao,imajui na umu iskustvo svoga rodnog grada, da e im za te zgrade, uz sve korekcije zabrzinu kojom socijalizam i kapitalizam rade stvari, trebati nekih dvadeset i pet godina.Odgovor je, meutim, bio iznenaujui: sveano otvorenje Petronasovih blizanacazakazano je za 31. august 1997. Vjerovatno ste pri kraju, upitao sam. Ne, kae on. Tekzavravamo udaranje stubova/ipova u temelje. Ja sam se blago osmjehnuo jer mu nisamvjerovao. A nisam jer sam svojim oima vidio kako 'teko' je napraviti obinuetverospratnicu. Drugaije sam, meutim, poeo razmiljati 31. augusta 1997. kada jemalezijski premijer uistinu otvorio te tornjeve. Tada sam shvatio da se stvari mogu i

drugaije raditi. Ali nisu svi Bosanci imali priliku proi i kroz ovo drugo pozitivno iskustvomada ima i takvih. To je uglavnom naa dijaspora i studenti koji su dobili priliku studirati iraditi van Bosne. Takvi imaju obavezu mijenjati svijest i stanje u domovini. Oni trebajuprvo razumjeti svoje roake i komije ali i pomoi im da ponu pozitivno razmiljati.

Nauena bespomonost

Pomoi ih trebaju jer je njihova bespomonost nauena iz ivota. Oni su je stekli unekim tekim vremenima koja su, hvala Bogu, uglavnom iza nas ali su njihovi umovi isvijest zarobljeni u tim tegobnim vremenima. Jedan eksperiment iz psihologije e olakatirazumijevanje takve pozicije i stava. Psiholozi su izveli eksperiment sa mievimazatvorenim u kafeze u koje su proveli struju. U jednom kafezu je bio prekida kojim jemi mogao iskljuiti struju dok u drugom kafezu takvog prekidaa nije bilo. Kad sunaunici prvi put pustili strujni ok mievima oni su poeli skakati po kafezu i traitiizlaza. Nakon nekoliko pokuaja jedan mi je nauio da kad stane na prekida okprestaje. Kasnije bi vrlo brzo nakon putana struje skakao na taj prekida i iskljuivaostruju i sebi i onom drugom miu tako da su podjednako dugo bili izloeni naponu. Drugimi nije mogao sebi pomoi jer u njegovom kafezu nije bilo prekidaa. Skakao on ilisjedio bespomono u oku struja se ukljuivala i iskljuivala kad su drugi odluivali.Nakon ponovljenih eksperimenata naunici su uoili dvije za nas vane stvari. Prvo,mievi koji su bili u kafezima bez prekidaa, dakle oni koji sebi nisu mogli pomoi, mnogo


7/10

krae su ivjeli jer su ee obolijevali od raka. Drugo, i jo vanije, kad bi uzeli mieve izkafeza bez prekidaa i stavili ih u kafez sa prekidaem ti mievi su i dalje frustrirano ibespomono sjedili u oku kafeza kada bi struja bila ukljuena i ekali da neko drugineto poduzme. (U slinom eksperimentu sa psima naunici su psima pokazivali ta

trebaju uiniti no veina njih nikad nije nauila jednostavno prei iz jednog dijela kafeza udrugi). Oni su nauili da sebi ne mogu pomoi, Nisu uoili da se situacija izmijenila.[12]

Tako je i sa naim Bosancima. Oni su nauili da su o njihovim sudbinama odluivali drugii da je, manje-vie, svejedno ta oni inili. Decenijama je taj prekida bio u Beu pa ondasedamdeset godina u Beogradu. Danas meutim vie nije tako. Bosna se moda ne moeporediti sa kafezom sa prekidaem ali se moe rei da u njoj imaju najmanje tri-etiriprekidaa od kojih je jedan u naim rukama kojim mi moemo makar ublaiti onaj udarkoga nam drugi prouzrokuju. Vrijeme je da se tako ponemo i ponaati.

Bog nas nee pitati za obaveze drugih

Svakako, mijenjanje svijesti i navika je teak proces. Navike ne umiru od starosti!Naprotiv, to su starije to su otpornije. Nai ljudi imaju stotine izgovora zato oni ne bitrebali nita initi, uvijek krivei druge. Kad im ponestane argumenata onda povlae onajzadnji: Dejton. Dok je, kau, ovakve dejtonske Bosne sve je uzalud. To je samodjelimino tano jer postoje kantoni, opine i institucije, kao i problemi i pitanja kojanikakav novi Dejton nee rijeiti umjesto nas. Tu spadaju korumpirani javni dunosnici,lijeni studenti, loi profesori, prljave avlije, zaputeni putevi, niska produktivnost, loi

izvoai radova iza kojih se die asfalt koji su upravo postavili itd. Dejtonski ustroj Bosne jeste veliki problem naem napretku ali to je problem na ije rjeenje veina nas ne moedirektno i znaajno uticati. Takva pitanja trebamo pratiti i koliko se od nas trai unjihovom rjeavanju uestvovati ali naa prva briga trebaju biti stvari za koje smodirektno kao pojedinci i zajednica odgovorni tj. nai zadaci na poslu, dematu, mjesnojzajednici, opini itd.

Pitanja koja su izvan nae moi prepustimo onima koji to mogu i dragom Bogu. Ako sene nae niko da se pobrine On e se za to sigurno pobrinuti kao to se pobrinuo za

Slobodana Miloevia. Ko je mogao zamisliti na Vidovdan 1989. godine da deset godinakasnije na Kosovu nee biti ni Miloevia, ni njegove vojske, ni policije? A tek zamislitiMiloevia u zatvoru u nekakvom Hagu? To je bilo nezamislivo jer nije bilo odgovora naprvo pitanje koje se u tom kontekstu postavljalo: ko e ga istjerati s Kosova i otjerati uzatvor? No naao se ko e se pobrinuti: Wesly Clark je doao i zaradio penziju naMiloeviu a onda su Miloevia njegovi zemljaci koji su mu dvanaest godina ranijeaplaudirali na Kosovu polju na isti taj praznik Vidovdan poslali u haki pritvor. Ilisjetimo se kad su Sovjeti poetkom 1980-ih instalirali svemirsku stanicu MIR. Svi smo sedivili i udili sovjetskoj sili i moi. Da je neko tad rekao da za par godina nee biti te

drave niko ne bi vjerovao, ak bi to bilo ismijano. Ipak 1991. g. Sovjetski Savez jenestao kao da ga nikad nije ni bilo. Raspao se sam od sebe a da ga NATO ni bilo ko drugi


8/10

nije napao, a sovjetski kosmonaut je postavio rekord u neprekidnom boravku u svemiruzato to Moskva nije imala para da ga vrati na Zemlju. Da nije bilo Amerikanaca kojimase saalilo na kosmonauta Bog zna ta bi s njega bilo.

Ili, da odemo malo dalje u historiju. Mnogi se danas osjeaju bespomono preddesetljetnom okupacijom Jerusalema. Interesantno je, meutim, podsjetiti da jeJerusalem bio pod jednom drugom, nita manje okrutnom okupacijom evropskih krstaaoko osamdeset godina tokom 12. stoljea kada je islamski svijet jo uvijek biocivilizacijski ispred Evrope. A onda je doao Salahuddin Ejjubi i sa svojom vojskomoslobodio Jerusalem za narednih 800 godina.

Ova dva sluaja smo spomenuli tek toliko da nas podsjete da je nae da radimo ono tomoemo a da e se Bog pobrinuti za ostalo. On je obeao da e dati da ponovo budemoponosni i snani kad budemo Njegovi dobri robovi: A Mi smo u Zeburu, nakon Opomene,zapisali da e Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi!" (Kur'an 21: 105). To je Boijeobeanje i mi kao muslimani ne bismo u njega smjeli sumnjati. Jedino je pitanje jesmo limi dobri robovi Boiji na koje se odnosi ovo obeanje ili ne. Dok smo bespomoni nanain koji smo ovdje opisali odgovor je sigurno da nismo. Dakle, valja nam se mijenjati.Ali dragi nas Bog nee silom mijenjati. To moramo uraditi sami: Allah uistinu neepromijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni (Kur'an 13: 11 i 8: 53).Drugim rijeima, uradimo svoj dio posla, Bog e sigurno uraditi Svoj! Valja nam,svakom pojedinano, biti od akcije, paliti svijee a ne grditi mrak. Valja nam iritioptimizam i stati na put svakom zlu kojem moemo jer ejtan nee prestati na zlo ljudepozivati iz obzira ili stida. I initi nam je svako dobro koje moemo. A toliko je malihstvari kojima moemo na svijet uiniti ljepim i boljim. U Bosni je kau zvaninestatistike do 40% nezaposlenih. No kad treba Regulatornoj agenciji za komunikacije ilidravnoj televiziji uputiti protestno pismo zbog nepotivanja vjerskih osjeaja muslimanaonda nema ko da napie to pismo pa onda iz televizije tvrde kako samo vrh Islamskezajednice nije zadovoljan njenim programom i da zapravo vre pritisak na medije. Linosam bio zateen jednim potpuno drugaijim odnosom prema javnim stvarima i slobodnomvremenu na meunarodnom aerodromu u San Francisku 2003. godine. Govorimo dakle oKaliforniji ija je ekonomija meu petnaest najsnanijih ekonomija svijeta. I tako dok samtraio prostoriju za molitvu priem desku za informacije gdje me ljubazna starija gospoauputi do lokacije 'sobe za meditaciju'. Naputajui desk vidim diskretnu aluminijskuploicu na kojoj pie: Za ovim deskom rade volonteri penzionerskog udruenja SanFranciska! Kasnije mi je jedan ameriki profesor priao da njegova majka u svojojosamdesetoj godini svakog vikenda sa svojim vrnjacima isti od smea jedan siromanikvart njihova grada koga optinske vlasti iz nekog razloga redovno ne iste. Molio samBoga da jednog dana i mi u Bosni poemo njihovim stopama. A ko je itao biografijuPoslanika, a.s., i njegovih ashaba mogao je zapaziti da su stalno bili u pokretu i akciji.Treba samo proitati kako su brzo sa rijei prelazili na djela tokom opsade Medine predbitku na Hendeku. Ne sjeam se da sam igdje proitao da su dugo bili mrzovoljni idepresivni ili lijeni. Toga ih je vjerovatno uvala i dova kojoj ih je Poslanik esto


9/10

poduavao a i sam je uio: Moj Boe, utjeem ti se od brige i tuge. I utjeem ti se odnemoi i lijenosti. I utjeem ti se od kukaviluka i krtosti. I utjeem ti se od dugova i dao meni odluuju ljudi!"[13] Ova se dova ini tako potrebnom mnogima od nas danas, pa

je zato esto uimo.

Na kraju, da odgovorimo na jednu nedoumicu koja se javlja kod nekih: Ako je sve takokako se ovdje tvrdi, kako je onda Zapad uspio kad uglavnom ne zna za Boga? Posluimose Ibn Haldunovim odgovorom ovdje. On kae da je najbolji sistem onaj ureen po Boijojvolji, erijatu. Nakon njega slijedi onaj ureen po ljudskom razumu a najgori je onajureen po hiru i strasti. Kada nema onog ureenog po Boijim propisima sljedei najbolji

je onaj ustanovljen na razumu. To objanjava dominaciju Zapada u dananjem svijetu ijisistemi izvan Zapada su u veini sluajeva ustanovljeni upravo na hiru i strasti.

[1] Tekst je objavljen u Novom muallimu , god. IX, br. 33 (29. 3. 2008.), str. 68-74. [2]Ebu Davud, Sunen . Vidi: Hasen el-Benna, Medmuatu resail (Kairo: Daru d-da've, 1990),54.

[3] Imam Ahmed, Musned , br. 7759.

[4] Imam Ahmed, Musned , br. 17096.

[5] Muttefekun alejhi.

[6] Muttefekun alejhi.

[7] Biljee ga imam Et-Tirmizi i drugi. Vidi: Tarik Suvejdan, Vjerovjesnici i njihovi narodi: pouke i poruke , prema audiozapisu predavanja priredio Senad eman, ivinice, Selsebil,.2003, 49-50.

[8] En-Nesai, Sunen .

[9] Ibn Hibban u Sahihu i Hakim u El-Mustedreku . Vidi Taha Abdullah el-'Afifi, Min vesajaer-Resul , 3: 106-107.

[10] Ebu Hamid el-Gazali, Savjeti vlastima , preveo Enes Kari, Sarajevo, El-Kalem, 2001,96.

[11] Tarik Suvejdan, Ebu Bekr i Omer r. a. , preveo Senad eman, Sarajevo, MuhamedMehanovi, 2005, 123.

[12] Slini eksperimenti izvoeni su i sa mievima. Mi smo ovdje ukratko prikazalinajvanije nalaze. Za vie detalja: Rita L. Atkinson et al., Hilgard's Instroduction toPsychology (Fort Worth, Harcourt Brace College Publishers, 1996, 12. izdanje), 484-85,

491-92.


10/10

[13] Ebu Davud, Sunen .

zašto smo slabi

Documents