Zavicajne pjesmeAutor topica: r u c k o

ZAVICAJNA Dok o zavicaju price kruze tako bih volio da su malo duze u grudima stiska me jad a tako zelim da sam tamo sad svaka rec me pogadja duboko kuco-zemljo zeljno vas je oko . Dok pišem reči ove suza suzu stiže tako bi voleo dome da sam tebi bliže da te uzmem zemljina grudo srce bi mi zaigralo ludo da poljubim prag kuće svoje sve što nekad beše moje da pogledam ko u mojoj živi znam-jedan drugom nismo krivi život teče kao mutna reka ko zna što me sutra čeka slika kuće mi uspomena meni brate života nema sad se borim sam sa sobom kućo-zemljo gde sam rođen zauvjek-zauvjek zbogom.

Z A V I C A J U

Evo deseta godina vec prodjena svoj Kordun kako ja ne dodje,moje njive niko sad ne oreko izbjeglici meni je sve gore.

Moje njive pitome su bilesve livade meni uvijek mile,sada korov svakog dana vecinema nikog ko ce korov sjeci.

Sad psenicu niko i ne sijenema vise sto je bilo prije,kukuruzi ne sapucu u travinema nikog s' Korduna da se javi.

Zbog Korduna nerviram se cestou tudjini meni nije mjesto,srce boli u grudima me stezesvakog dana meni je sve teze.

Moj ce narod kuci da se vratinece vise u Srbiji da pati,nece njega izbjeglicom zvatinece gledat' ko ce mu sta dati.

Nece molit' milostinju i hlebapa da kazu "tako ti i treba",mi smo jadni moj narode milina Kordunu mi smo sretni bili.

Sad drzave ni nemamo svojezato srce oboljelo je moje,nema zraka da mi pluca disunit rodjaka da s' Korduna pisu.

Ko je ost'o okrenuo je glavumili boze dali je u pravu,kada nece s' Korduna da se javija se pitam sta mu je u glavi.

Dal' nas mrzi ili nas se stidikada ncece ni rodbinu da vidi,

dali moze i on sretan bitiil bi treb'o gorke suze liti.

Vratice se narod, nece staro bitina Kordunu svoje gnjedo sviti,i psenicu sijati po lucikraj ce doci i njegovoj muci.

Autor:Stevo Vorkapic-Katinovac

TAMO

Tamo gdje su livade i goreTamo svicu najsvijetlije zoreTamo gdje su polja, brda, stazeNeke tudje noge sada gazeA on stoji i prkosi svimaJos mu kuca srce koje imaNe mogu mu promejniti imeHistorija duza je od zimeSve dok tamo stoji Kordun nasMi za dusu imademo spas.Historija Korduna je znanaSvaka brazda krvlju ispisanaNa muljavi u Petrovoj GoriTuzan svjedok i sad tamo stojiI danas nam Muljava zuboriNasu himnu ona ujvek zbori"Na Kordunu grob do groba..."Tudjin tamo nece naci spasaJer ono je zemlja Kordunasa

Autor: Marko Roknic

KO SE SETA PO KORDUNU

Oj, Topusko mjesto moje varosice kleta.Koli mi se, koli mi se;po Kordunu seta.

Ko se seta po Kordunu, Vojnicu i Skradu.Ko se seta po Veljunu iKarlovcu gradu.

Otiso sam sa Korduna,kad sam mladjan bio.Al'moj Kordun nikad nisamja zaboravio.

Ko se seta po Kordunu,Vojnicu i Skradu.KO se seta po Veljunu i Karlovcu gradu.

Ako bogda vratit cu se,jedne rujne zore.Dusa moja ostala je,kod Petrove Gore.

Setat cu se po Kordunu,Vojnicu i Skradu.Setat cu se po Veljunu i Karlovcu.

Pjeva: Rade Vuletic

RODNI KORDUN

Svakog dana meni je na umuda se vratim svom rodnom Kordunu,mom Kordunu, mome rodnom kraju,mome kraju, rodnom zavicaju.

Oj Korano na Kordunu,sretoh malu na Veljununa Veljunu, to bjese,gdje se dvoje zavoljese.

Kao mali ,otiso samo davno,tudjina me odvojila rano,otiso sam u pustu tudjinu,

pa mi misli o zavicaju brinu.

Oj Korano na Kordunu,sretoh malu na Veljununa Veljunu, to bjese,gdje se dvoje zavoljese.

Doce vrijeme ,vraticu se tebi,da mi srce zaplakalo nebi,kraj Korane, ja cu sretan biti,i ponovo curice ljubiti.

Pjeva: Rade Vuletic

TECI, TECI KORANICE

Kroz livade i pasnjake,tu Korana tece,najljepse je to slusati,kad se spusti vecer.

Teci, teci Koranice,pored nase Perjasice,da mi drugi dragu mazi,ti Korano pazi.

Od Veljuna sve do Skrada,Korana talasa,tu su cure ko jabuke,sve su vitkog stasa.

Teci, teci Koranice,pored nase Perjasice,da mi drugi dragu mazi,ti Korano pazi.

Kraj Korane po lukama tu smo sretni bili,provodili mlade dane,tu smo se ljubili.

Teci, teci Koranice,pored nase Perjasice,da mi drugi dragu mazi,ti Korano pazi.

Oj Korano, cuvaj tajne moje cure Nade,kad je meni dolazila,od majke se krade.

Pjeva: Rade Vuletic

RODNI KORDUN

Svakog dana meni je na umuda se vratim svom rodnom Kordunu,mom Kordunu, mome rodnom kraju,mome kraju, rodnom zavicaju.

Oj Korano na Kordunu,sretoh malu na Veljununa Veljunu, to bjese,gdje se dvoje zavoljese.

Kao mali ,otiso samo davno,tudjina me odvojila rano,otiso sam u pustu tudjinu,pa mi misli o zavicaju brinu.

Oj Korano na Kordunu,sretoh malu na Veljununa Veljunu, to bjese,gdje se dvoje zavoljese.

Doce vrijeme ,vraticu se tebi,da mi srce zaplakalo nebi,kraj Korane, ja cu sretan biti,i ponovo curice ljubiti.

Pjeva: Rade Vuletic

MOM KORDUNU I BANIJI

Sve od Gline, Bovica do mojega Vojnica od Topuskog, Vrgin Mosta tu mi moja mladost osta

Mom Kordunu Baniji a i rodnoj Krstinji zavicajno srce vuce da ide kod rodne kuce

Od Korane, Mreznice do moje Perjasice od Primislja sve do Like nema brate ljepse slike

Vraticu se jednog dana nece biti vise rana to sam brate naumio moj Kordune sve sam snio.

Pjevaju: grupa’Kordunasi’

SLIKA RODNOG SELA

Cesto mi je pred ocima slika rodnog sela milovanje sa curama kraj studenca vrela

Da me ne znam dje budi rujna zora

u srcu je Kordun i Petrova Gora

Ljubi sam djevojcice od jutra do mraka nema ljepseg sela od mog Sjenicaka

Daleko sam u svijetu zivim neke dane u mislima cesto odem do rijeke Korane

Pjevaju: grupa ‘Kordunasi’

KORDUNASKI BECARAC

Zapjevamo s Korduna becarac nek ori Ravetinjski klanac Od Veljuna pa po Perjasice ljubio sam snase i curice

Od Primislja do gornjega Skrada voljela me jedna cura mlada Od Dunjaka pa sve do Krnjaka bilo brale dobrih djevojaka

Isao sam ja cesto na prelo u Visocku i Koransko selo Nema prela dje me nije bilo a curice sjedale u krilo

Od Gospica do ravnog Krnjaka pjeva pjesma Slavka Sigurnjaka Od Trzica tamo do Vojnica ori pjesma Rade Vuletica

Pjevaju: grupa ‘Kordunasi’

KORDUNASKI DRMES

Zaigrajmo drmes sa Korduna curicama tamo od Veljuna zaigrajmo nek' se zemlja trese nek se svaka curica zanese

Oj Drmesu kolo najmilije nema cure da se ne savije Joj mala moja ti na sebe pazi

da te moja noga ne pogazi (Oj micane, micane sve dok zora ne svane)

Ja sam svoju curu otudao i na kraju sa njom ja sam spao drmes kolo tebe voli svako kad se igra i treska polako (razvuci je, okreni da se malo zarumeni)

Nemoj mala misliti u sebi da te becar okrenuo ne bi u drmesu treba mudar biti i na svaku hrabro namigniti

Pjevaju: grupa ‘Kordunasi’

ZBOGOM

Zbogom ostaj, rodna grudo, milaZbogom ostaj, moj Kordune slavni.U ranjenog srca nezarasla rana,U uplakanih ociju neisplakana suza,Mili kraju, rodni zavicajuNe budi me na javi

Sanjam tvoje brezuljke i njive,Sanjam krajisnike i vjekovne borbe sjaj,Petrovac tu krunu slavnu,Nasih pradjedova koljevku i vjecni pocinak.Ne budi me na javi

Pacenicki narod tvoj,Ratova je vjecna zrtvaOstavih te mili krajuSeoba je moja sudba.Zbogom ostaj zavicajuNe budi me na javi

Posljednja je moja molitva Da jos jednom gresna dusa moja

Sa Petrovca krune tvojeZadnji zracak oka svoga,Baci na livade tvoje.Probudi me na javi

SJECANJE NA RODNO SELO

Na spaljeno rodno seloi ocinski topli domostalo je neuvelosjecanje u srcu mom.Jos se i sad sjecam stranai pastirskih dragih danaiz detinjstva srecnog svoga,ali neprovedenoga.Nema kruske karamanke,ni sestara Drage,Ranke......I braca su zivot mladiostavili u brigadi.U Bozinim dolinamamnogi moji dragi leze,na mom srcu lezi ranasto me za njih mrtve veze.Djevojaka i momakapjesme jos nedopjevanesudbonosnih onih danaostale su u mom seluzaprtane u pepelu.Sve unisti strasni rat,odnese u nepovrat.Po njivama moga selasada raste bor i jela.Moga sela vise nema,sa njim nesta moja sreca,osta crna uspomenana rodni kraj da me sjeca.

ZBOGOM MILI ZAVICAJU

Moram,evo,kuco draga Ispred noza preko praga

Draga jesi,al se mora U nedrago preko gora

Dosli silni ljudi strani Nema nikog da nas brani I komsije s njima nase Nozevima djecu plase

Pretres,pljacka,razbijanje Psovke,kundak,prebijanje Nesto gori,neko kuka Mitraljeza strasna huka

Zale djeca,starci,zene I oceve u zatvoru I sinove odvedene

Ili glava,noz il' rob Ili u svijet il' u grob

Pocuj,Boze,naseg glasa Izbavi nas od uzasa

II

Sve nejako kofer nosi Neki placu,neki bosi Djed upita ispod ranca Je li pusten Zuco s lanca

Preko njiva,preko trave Pratile nas rikom krave

Komsinicu pita kona -Pomuze li kravu,bona Ja ne stigoh,dusman vice Cujes li je,jadna rice,

Neko marska starog Zucu -Nazad,Zuco,cuvaj kucu

III

Njisti konjic preko razi Bas kao da nekog trazi

Do kolone konj dokasa Djed zaplaka iza glasa

Dobri Dorat tuzno gleda Oprasta se sa njim djeda

-Zbogom,Doro,mili zbogom Moram na put slabom nogom

Moram, evo, putem znanim U neznano da se stanim

U tudjoj zemlji uzec' ce mi svijecu Svoju kucu vise vidjet necu

Od sveg dobra pod sljemenom U svijet moram sa bremenom

Nikad vise,dobro nase Nece djeda da te jase

Ti se,Doro,sumi vrati Djeda u svijet da se pati

I nikom se,Doro,ne daj Meni sudjen ovaj belaj

Takvo vrijeme,takvi ljudi Mjesto Boga,Djavo sudi

IV

A slobodu ko nam veza I okove oko vrata Ne vidio bijela dana Od Boga mu bila plata

Ne vidio nikog svoga Nit mu mogo cuti glasa Hranila ga tudja ruka Ne bilo mu nigdje spasa

Spopala ga ziva rana Da ga crvi jedu ziva Sta je njemu ova nejac Sta su njemu djeca kriva

Rodnog mjesta ako ima Gdje mu prva suza pala Sustigla ga muka nasa Sve mu zemlja progutala

I sav porod ako ima Sto nas mukom napatio I rodbinu svoju blizu Sve na groblje ispratio

V

Evo njiva,potok,dolce Tu do juce cuvah ovce

Svome ocu znojna cela Nosih vodu s ovih vrela

Godinama joste rosom Stizao sam ovdje s kosom

I jos svoga vidim djeda Bijelo stado kad nadgleda

Jos dolinom jeci zvonce Zbogom trave,zbogom ovce

Nekad radost,sada tuga Evo cesta,evo pruga

Zbogom selo,meni prosti Tudjoj zemlji nosim kosti

Zbogom kuco,zbogom njivo Zbogom krusko,tresnjo,sljivo

Zbogom gumno,zitni rode Zbogom pjesmo,zbogom zore

Zbogom slave,teferici Zbogom sreco,moram ici

Zbogom crkvo,kuco bijela Neces dugo ostat cijela

Zbogom groblje i kapelo Cuvajte nam,mrtvi,selo

Prostite nam,dodje doba Nema ko vam kadit' groba

Zbogom oce,zbogom majko Zbogom sine,kceri, snajko

Zbogom brate,kume mili Sreca bila i mi bili

Stegni srce u ocaju Zbogom mili zavicaju Ne znam sta cu Ne znam kud cu Zbogom Zuco Cuvaj kucu

Kolona se cutke klati Osta Zuco u paprati...

USPOMENE

U albumu uspomena mnoge slike stoje secaju me na sve ono sto je nekad bilo moje gledam sliku i avliju i porodicu najmiliju gledam selo i komsije razidjosmo se davno prije gledam kolevku a u njoj djete boze al godine brzo lete gledam djecu kako se raduju a danas evo za kucom tuguju gledam polja i ravnice gledam groblja i grobnice gledam grobove svojih drugara sta docekah majko moja stara da godinama molim boga

da dodjem do imanja svoga da poljubim kucni prag pa neka onda umrem mlad

MOJE RODNO MJESTO

Moje rodno mjesto ispod brda lezi, niko nikud nije mislio da bjezi. Ali, crni naidjose dani nije smjelo selo da se brani.

To se desi jedne ljetne noci kad je narod nekud mora` poci. Krenu narod s ognjista svoga, vjerujte mi, za nas nema Boga.

Moje srce sad za rodnim krajem pati, ono hoce tamo da se vrati. Imam zelju da se vratim brdu, moje srce voli onu zemlju tvrdu.

Ja ravnice ove pomalo se plasim, kad se sjetim srece u sumama nasim. Kad se sjetim hrasta, bukvica i bora ko bi rek`o da sam kucu napustiti mora`. Kad se sjetim graba, a i vite jele, zasto ode, moja mila sele. Sad mi srce samo pjesme pise: "Da li cemo se kuci vratiti ikad vise?"

OJ KRAJINO, MAJKO

U ocima mojim presahle su suze Za djetinjstvom sto ga sudba uze Kao vihor prohujase ta vremena luda A Krajinom mojom zgarista su svuda

Do kraja zivota bicemo na muci Jer zgarista nasa obilaze vuci U krajini mojoj nema vise ljudi

Djece,ptica,pa ni mrava Kao da je zemlja zaborava?

Kad se sjetim krajiskih suma,rijeka i jezera Dosao bih kuci s dalekog Sjevera Da udahnem miris raznog divljog bilja Daleko sam ti majko tri hiljade milja

.

OPROSTI

Ptico selico sleti na umorni moj dlan savij ta krila umorna i odmori bar jedan dan Poslusaj ove tuzne duse vapaj i letu tvom dugom kad dodje kraj poruku od mene ponesi za nas zavicaj:

"Oprosti sto vjetrovi tvoji niz planinske staze jos uvjek uzaludno kovrdzavu kosu moju traze Oprosti sto niko ne ore plodne njive i u vocnjaku ne kupi prezrele sljive

Oprosti, kraj potoka bistrih vise ne pjevam sad sve cesce umjesto pjesme glasno zajecam Oprosti sto osta mi oras i grobovi djedova sljivika i rodnih vinograda dosta redova a nikog da ih brani od ostrih mrazova

Oprosti sto ne upoznah te sa nevjestom i ne povedoh je tebi u zagrljaj livadom rosnom Oprosti prevarih te, drzavi tudjoj sad zakleh se al nije od srca i znaj samo tebe cuvam za se

Oprosti, oprosti Krajino ......."

OJ KRAJINO

Oj,Krajino, moja hladna vodo, gdje odrasto', pa iz tebe odo'!

Oj, Krajino, od zlata kutijo,

u tebi se baraba rodio.

Oj, Krajino i sumo borova, prodade te nekol'ko lopova.

Oj, Krajino, zemljo moga oca, lutam sv'jetom k'o bez runa ovca.

Oj, Krajino, zemljo mog pradjede, Pravoslavlje iz tebe nestade.

Oj, Krajino i sadasnje vlasti, vase vlasti vode vas propasti.

Krajisnice, zar ne vidis sada, da otrovi stizu sa Zapada.

Oj, Krajino, teskih zatrovanja, Zapad gusi - nema milovanja.

Oj, Krajino, Zapad te ne voli, samo glume - nan'jece ti boli.

Oj, Balkanci, majke vam kukaju, Zapadnjaci otrove bacaju.

Oj, Krajino, sestro a i mati, Sad bez tebe Krajisnik se pati!

Oj, Krajino, vjekovima nasa, Sad u tebi uziva ustasa.

Oj, Krajino, moja ruko desna, Cuje li se sad u tebi pjesma?

Oj, Krajino, od zlata kutijo, U tebi se Krajisnik rodio.

Oj, Krajino, ostado' bez tebe, Sve do smrti, srce ce da zebe!

Oj, Krajino, ko li te izdade. Kako moje Pravoslavlje pade?

Oj, Krajino, koliko si puta, Zaplakala zbog svojih regruta!

Oj, Krajino, nasa mila mati, Da smo znali, s tobom bi ostali!

Oj, Krajino, braca te dadose, Krajisnici, sv'jetom nestadose!

SESTRO MOJA

Dani idu, vrijeme brzo leti Sestro moja da mi te vidjeti Kamen tuge sa srca bi pao Ja bi sejo sit se isplakao

Mili brate oba oka moja Stalno misli na te sestra tvoja Ja ovako vise necu moci Ili dodji il cu tebi poci

Kad zacujem korake niz cestu Sve se nadam ugledacu sestru Zarko bi me sunce ogrijalo Kad bi svoju seju ugladao

Nema dana moj rodjeni brate Sestra tvoja da nemisli nate Kad zaskripe stara kucna vrata Ja pomislim evo moga brata

Sestro moja nece dugo proci Ponovo cu zavicaju doci Svakog dana da me zelja mine Rodne kuce i sestre jedine

Sto ne dodjes moj rodjeni brate Da pred kucom docekas mi svate Moje oko plakati ne presta Najvise te voli tvoja sestra.

PAMTIM

Pamtim staru kucu i djetinjstvo mojepamtim oci majko nasmijane tvoje pamtim kad si prala na bunaru platno milovala kao da je zlatno.

Daj mi Boze samo jedan dan u mladost me vrati,ostvari mi san daj da vidim djeda kako drema i Krajinu moju kakve vise nema.

Pamtim svaku stazu i drugare svoje pamtim prvu ljubav,uspomene moje Pamtim licka prela,pjesme sa Korduna u srcu mi Banija i Una.

Daj mi Boze samo jedan dan u mladost me vrati,ostvari mi san daj da vidim plitvicke slapove i Krajinu moju sto me u snu zove.

Nista nece moci ljubav da mi srusi Oj Krajino moja nosim te u dusi rodna grudo moja recicu ti samo jednog dana vraticu se tamo!

Daj mi Boze samo jedan dan u mladost me vrati,ostvari mi san daj da vidim djeda kako drema i Krajinu moju kakve vise nema.

MAJCINO PISMO

Odjednom mi srce snažnije zakuca (Davno već davno videli se nismo), U rukama držim izgužvan koverat I u njemu stare majke pismo.

Pisanje njeno nezgrapno al čitko, Čas suzno a čas oštro kao britva, Kao da je na hartiju sišlo Iz zakonika starih i molitva.

Ona mi piše: Dragi moj sine, Retko nam od tebe stiže vesnik - pismo. Zar ne znaš kakvu majka brigu brine, U tvojoj želji mi i ostarismo.

Na plećima našim leglo teško breme Novoga doba i prastarih briga, Mnogo nas rani ovo smutno vreme, Ko nenadna munja sa Časnih Veriga.

Uzeše nam zemlju, konje, sve imanje Što smo teškim trudom za života stekli; Žetvu sada našu neko drugi žanje, Potoci znoja uzalud su tekli.

Otac te još moli: Nađi sebi para, Devojče jedno pametno i milo, Da imaš svoga anđela čuvara, Tada bi i nama mnogo lakše bilo.

A sada oprosti za moj ukor mali, Znaj da sam ga pisala plačući, Pa ako ti budu slobodno dali, Tamo za Božić dođi nam kući...

Odjednom mi srce svom snagom zakuca (Davno već davno videli se nismo), U rukama držim izgužvan koverat I u njemu stare majke pismo.

TEBI, VOLJENA ZEMLJO

Tebi,sto te u srcu cuvam Tebi,o kojoj sanjam tebi,za kojom ceznem sad

Tebi,u kojoj sam bio mlad.. Tebi,Krajino,grudo mila tebi,koja si me odgojila Pisem ovih nekoliko rijeci Sjecanje na te bolne rane lijeci Zemljo moja,ponosna i mila U srcu si mome uvijek bila U mom srcu uvijek ces i biti nikad ja te necu prezaliti Proklet bio ko je ucinio Od Krajine mene odvojio Sada lutam po pustoj tudjini Stalno mislim o mojoj Krajini Sve dok zivim Krajisnik cu biti tebe nikad necu prezaliti tesko mi je,uspomene peku dok mi suze niz obraze teku ubija me prokleta daljina daleko je sad moja Krajina

MILICE KCERI

Milice kceri, tatino blago biće mi drago, biće mi drago da odes sa mnom na jedna vrata da vidis gdje se rodio tata

Milice moja, srce iz grudi vidjeces zoru s Dinare rudi napij se vode sa hladnog vrela igraj se nasred tatinog sela napij se vode sa hladnog vrela igraj se nasred tatinog sela

Milice kceri, tatina nado s tobom će tata otici rado vidis li kceri ti suze ove svaka se od njih Krajina zove

Milice kceri, tatino cedo vidjeces gdje se rodio djedo

upamti kceri gdje su ti preci pa sutra pricaj ti svojoj djeci

Pjevaju: grupa ‘Jandrino jato’

CETVRTOGA AUGUSTA BILO

Cetvrtoga augusta bilo U Krajini zlo se dogodilo Tad ustase na nas napadose Nasa braca tad nas izdadose Krenula je kolona velika U koloni mnogo mucenika Krajisnici,to su mucenici Ostadose bez svojih domova Bez domova,polja i grobova Kuco moja,kuco u Krajini Mili dome nikad prezaljeni Polje moje ko te sada radi Dje su sada moji vinogradi Dje je groblje dje su mrtve glave Sto su zivot za Krajinu dale Place srce suze teku same Kad se sjetim na minule dane Kad se sjetim Benkovca i sela i najljepsi benkovacki prela Kad se sjetim moga zavicaja Nema raja bez rodnoga kraja Place Lika,Kordun i Banija Place moja krsna Dalmacija Oj,Krajino,mila zemljo moja Na te misle uvijek djeca tvoja Oj,Krajino u srcu te nosim Krajisnik sam i s tim se ponosim...

SAN O KRAJINI

Mjesec dana sad ce u nedjelju

Otkad zborih s' tobom, prijatelju,Otkad zbori' i od tebe saznaDa odlazis kuci sto je prazna -

Sto je prazna bez svojih sinova,Mnoge kuce bez svojih krovova.Rece da ces na Baniji biti,Sa izvora vode se napiti!

Daj mi reci, gospoda ti Boga,Da li vidje ti ikoga moga?Da li vidje sume visoke,Da li prodje doline duboke?

Da li prodje ti kroz nasu "luku" -Daj mi reci, rasceraj mi muku,Rasceraj mi muku u grudima -Je si l' pric'o sa dobrim ljudima?

Ko zna kad sam otisao prije -Daj mi reci - je l' se iko smije?Da l' se smije, da li zapjevaju,Da li nasa brda odjekuju?

Da li prodje poljem zaraslijemOnim lijepim putem sirokijem.Da li, pobro, ima ik'vo prelo?

Daj mi reci, da te Bog sacuva -Da li ima u Krajini kruva?Kako nasi Krajisnici zive,Ima l' igdje rakije i pive?

Reci - pa da muku skinem s' pluca -Da l' naidje na pecenja vruca?Ima l' sljiive i da li se peceMjesec dana skoro svako vece?

Da li ima cura i momaka,Cuje li se pjesma sa cardaka?Suse li se sljive i jabuke,Jesu l', pobro, preboljeli muke?

Jos mi reci - zapjeva li koju,Pozdravi li ti Krajinu moju?Zapjeva li i sta li se radi -Ja je uv'jek sanjam u Kanadi!

U Kanadi zemlji prokletinje -Nista, ljudi, bez nase Krajine,Bez Krajine, nasi' obicaja -Nigdje nema zivota ni raja!

VJERUJEM

Na san se sprema srpsko celjade,mlad srpski vojnik, jos gole brade,to djete ljubavi, vjere i nadeunuk je nekog Milosa,Veljka, Rade.

Snovi mu lijepi, mladalacko lice,dolinom krasnom livada nice, rajski motivi, biblijske price u Krajini priroda iz nicega nice.

Al’ pejzaze Krajine tad mjenja slika, kosmar, sto mori mladoga vojnikadusmanska sila tu pravi lom rusi, da unisti krajiski dom.

Na krajiskom nebu duginih boja, dusmanski zmajevi nizu se bez brojazare i pale nebo, zemlju, vodu,nasoj Krajini kradu slobodu.

U snu se buni mlado celjade,sve bunca: Boze tu nema pravdezar silniku takvu snagu dade da unisti narod slobode i pravde.

Al’ eto u snu pastelne bojeslike buducnosti otadzbine moje izraz bozje dobrote i volje da narod srpski zivi van zemlje svoje.

Sretnoga lica vojnik se budi,u snu je pobjedjen dusmanin ludi pluca mu siri miris Srbije dok radosno srce zustro mu bije.

Tudjinsku zemlje busen ljubi,vaistinski zavjet dusmana ubi:Da Krajine mora biti i bicedok na istoku jutro Suncem svice.

Ne boji se Krajisnik dusmana svoganose ga ponos i vjera u Boga voli Krajinu, nasljede djedovai cita Lazarev zavjet sa Kosova.

DJETINJSTVO

Ako vas put nanesetamo, gdje divlja kruskavisoko iznad lese, naokolo koliko puskaubojiti domet ima,vidik se prostire tamoi kada je ljeto il' zima,a ja, kao deran, samona krusku sam se penjao,na najvise grane njene,djecje snove sanjao,sto ce biti od meneu sebi sam se pitao,kada jednom, akopostanem veliki tako,da s pravom puskom u strojukao vojnik padnem u boju.

Vojske sam cesto vidjao,s vrha kruske, gdje prolaze,nista o njima nisam znao,niti odakle dolaze,niti kuda odlaze.Stupali su cvrsto muski,

divio sam se njihovoj puski,svi su za mene bili herojii svi su bili moji.

Gledao sam ih kako skakucu,od jednog grma do drugog,kao da nesto sapucu,rijeci ne cuh, zbogdaljine od kruskei njihove igre muske.

Vidjeh susjedu Nenu,tridesetgodinju zenu,sest mjeseci bila je trudna,kao nesto plijevi,u ta vremena cudna,nedaleko od vojnickih cijevi.

Obucena u crno,jer vojnicko zrno,ubi joj muza Iliju,bas kad stize na kapiju,vracao se kasno iz polja,valjda je i to Bozja volja.

Prodjose mjeseci.Uskoro tri.A onda glasni odjeci,vojnika u crninii vrisak Nenerazlijeze se po dolini.

Culi su se vojnici sada,vidjeh Nenu kakao pada,ponovni vrisak Nene bez odjece,o Boze koje nesrece.

Na zemlji Nena bez pomaka,izgledalo je kako je vojnik u crnom,kada na nju legne preko stomaka,zbog necega je drma,a onda odlazi mokriti iza grma.

Ugledah sledjen bolovima,pokret kame ka trbuhu Nene,

zgrceno dijete, pokret udovima,udar glave o glavu zene

TUGA ZA KRAJINOM

Pred ocima stalno stoji slika od mojih hrabrih Krajisnika, Krajisnici valjda i mi znamo da Krajinu nasu opjevamo, Mi citasmo o Lazaru i Vuku nasu niko ne spominje muku, Krajisniku korjen presekose Brankovici sto ih izdadose, Za Brakovice znaju srpski borci to su bili oni ‘ugovorci’, Sjedim tuzan premotavam traku i proklinjem ja sudbinu taku, Odvoji se ja od moga sela kao dusa od mrtvoga tela, Već je prošlo ravno 10 leta kako živim negde na kraj sveta, U tudjini, tudjem zavicaju stalno sanjam o svom rodnom kraju, Misli su mi tamo s one strane gdje sam mlade proziveo dane, Sanjam kucu, sanjam i imanje zdravstveno mi se pogorsava stanje, Pa razmišljam Boze mi oprosti gde ću svoje ostaviti kosti, Uskoro se i ja u grobak spremam u toj zemlji nikog svoga nemam, Ovdje moji predci nisu bili niti su ih ovde sahranili, Pa te zalim oj Krajino mila tvoja zemlja laksa bi mi bila, Tudja zemlja a ledena raka tudja zemlja nikom nije laka, Na mom grobu neće biti cveta tudja noga po njem će da seta.

Autor:Dukic N.-V.Gradusa

STARAC U IZBJEGLISTVU

Sjedi starac na klupi i misli,starost dodje pa ga jadi stisli.Devedeset sada njemu ima,a mjesece broji u satima.Nema vise moga malog sela,niti prela a niti posjela.Nema vise pjesme iz Krajine,Boze dragi bolje da me nije.Nema vise mojije ovaca,nema vise onije staraca,nema vise kuca ni kucista,od zivota ostalo je nista.Nema sunca zorom da zarudi,niti ptice da me zorom budi.Nema vise moje babe Stane,boze mili samo brojim dane.Nema vise moga rodnog kraja.Nema vise proljeca ni maja,niti vise sto je nekad bilo,Boze sveti sto se ovo zbilo?Nema onog koga tuga nece,nema meni od povratka srece.Nema nista meni da se vrati,dal'su za to krivi svi Hrvati?

MOJ DEDA IZ KOLONE

Ja se sjecamonih teskih danateskih dana mucenicki rana,ponesose samo bol i tugu,napravise tu kolonu dugu.

Pa pomislim gde si mili Boze,dal' "sotona" ovo radit moze.

U koloni bolni deda lezi,pa se pita...od koga se bezi?

Na momenat svog se kraja seti,dali ovde ja moram umreti?Pita deda najmilije svoje,koji tude pored njega stoje,i podize svoju desnu ruku,pa upita za svoju unuku.Pozdravite moje janje milo,u zivotu svud joj sretno bilo.Zove sina da mu dodje blize,zemlja mu se prema nebu dize.Dodji sine tu je tvoja majka,dodji blize moja mila snajka,deda zbori,kao iza sanka... Dodje vreme nasega rastanka.Ja odlazim na pocinak vecni,zeleo bih da budete srecni,stara moja siguran sam za te,svi ce tvoji dobro pazit nate.Da te pitam ti moja starice...kolko ima do srpske granice?Taman baka poce da mu zbori,ali deda, vise ne govori.Ne podize vise desnu ruku,i ostavi u tuzi unuku.

RIJEKU JE NASU TREBALO PONJETI

U koloni prognanih gorstaka,koloni traktora,cokula, nepotkovanih kopita,krvavih papaka,staka, raka,koloni muka, bez ijednog jauka,u koloninamrstenih lica ko oblaka,oka kao mrak,koloni i unuka i baka,I OCA I SINA,prignjecenog duha dedova,laznih snova,bez ruha, bez kruha,

bez skriljaka,stopama teskih koraka,odvaja se od rodne grude, mucno,kao oko majke sa sinova groba.

Avlija pusta,nazatvorenih vratnica, zjapikao nesahranjenog borcamrtva, otvorena usta.Krave kao razvezane ladelagano se krecu po sljivarima, zito prosuto pred ambarima( da zivad bar ne gladuje)kao kad se ide daleko,pa da ne pocrka bar onadok ne naide neko.

Po licu pokocenih vilicamoze da se dokuci,da na svakom srcu njimakljecan ili ridovka cuci,pa otrov u zile im luci...A svoje misli cvrsto stisliu bore iznad nosa, na celu;Misle li to onio svome selu...o prelu...O delu, o njivama, nedokupljenim sljivama,krumpjeru neizvadenom,o caci izradenom,sto nije cioognjista svoga laditi(Boze moj, sta li ce od njega sve raditi).

Utonuli svi u crne misli,sake grcevito stisli,nokte u meso utisli.Uh, jebem te drzavo,tebi sam se odazivo,tebe sam prizivo,al da sm znaoda ce do ovoga docijabi, ja bi.... ma sta bi?Sta se tu more? Ima i gore!Onaj ostavio mrtvu mater u jarku,drugi opet nasaranjena sina,

treci jos ne zna de mu je ko,rat je. Rat je ..veliko zlo.

Kolona jedva da mili,kao voda iz napukla vrca,starica neka na rpi stavriprokisle dronjke pod pazuvom zgrca.Za prikolicom prikolica;na jednoj umorna curicaveliku lutku zagrlila,na lutki joj glava kadikad klanja,( dragi moj Boze, dal nesto sanja?)a djecak jedanu nesto zagledan,sa lickom kapom na glavi,( vidi se da ce biti ljudina pravi)plavsjedi usprav,jedar i zdrav,smiren i cutljiv kao odrasli lav;duboko nesto u sebi nosi,ma caca ga njegovnako malen, zna da trpii prkosi.

Uz put grupica zenanude>leb i mleko<,kolona promice, uzima poneko....Ljudi uz njih rezu slaninu,paradajz, nude vijence luka -Eh , sto mu muka,a sto ja ostavi....Nasto spadosmo,Kome li onako dobro dadosmo!

De u sad moje kobasice?A ko moj kulen nacinje i ije!Ko li moju rakiju sada pije...Da li mi voda odnese sijeno,da li ce ziv ostati bar stari ceno,ko li se mojoj muci sad smije,i , cije je ovo maslo?De su sad politicari i generali?Ma da bi zna.. ja bi mu, ja....A sta?Ko, zapravo, istinu pravu zna?

Jaukati ne vrijedi, i mora ce sve to da se sredi?Ma da mi j znatida li ce iko tamo da se vrati,al , jopet, kad bolje pogledas, bome...Kuda? I ... kome?Kucu zapalilo, torove razvalilo,stoku pokralo, zivad poklalo, sve nam je propalo!Kolona jedva da mice, zastaje,kao nasukana stabla, kao prodrta lada. Cujem, dolje nize, neka zena se porada,neko se i posvada(Boze oslobodi, cemu to sve vodi/)

A jato sve gledam, i nedam boluda zakotrlja suze!

A vrijeme, ako nesto uze,ostace bar uspomene,na nase sumarke,na izvore i vrelca,po brdima rastrkane zaseoke i selca, cobanska ognjista i ugake;NA MOJU RIJEKU BRUCINUU KOJOJ SAM PROPLIVAO,u kojoj sam krtolom znapod okapinom navatati riba,na gegaljke od grana savijenih vrbai roga svrnuta od njene kore,i skripu ornica pluznih, kad se ore,udarce prakljace kad mati rubine pere,i mirisa opranih kosulja koje po zivici stere....

A te nase rijeke, u stvari, i nisu bas neke:ljeti , za vece suse, gotovo da presuse;Ostanu mutni viroviu kojima se keten namakao,u kojima smo pojili krave,u kojima smo zabreknjivali kace,a djeca rasjeravala race...Al ta moja rijeka Brucina, kad prode ljetna vrucinapa udare vece kise,sve zivo pred sobom brise;

i brane, platice, drvece,mijenja tok i cud, prodire svud!Odnese nakad citave kokosinjce,svinjce,uklatarena drva porazbaca,opasno se priblizi do same kapije,pa, kao kad se neko napije, prijeti.(Boze sveti, kako se nisam sjetio...)RIJEKU SMO NASU TREBALI PONIJETISA SOBOMDA JE SLUSAMO I NAD OTVORENIM GROBOMKAO PJESMU !

OSTAJTE TAMO

Ostajte tamo, sunce ovog nebaNece vas grijat ko sto tudje grijeGrki su ovdje zalogaji hljebaGdje stana nema i gdje posla nije

Od svoje majke ko ce naci bolju?A majka vasa zemlja vam je nova.Bacite pogled po minskome poljuSvuda su kuce, bez vrata i krova.

Za zemlju ovu vi ste bili kriviUzori svijetli sto uteci znase.U novoj zemlji ostanite i viNe dajte da vas povratkom plase.

Ko cvjetnu granu kad proljetna krilaOkite tamo u narucju svijeta.Zivite zato da mozete slatiRodbini vasoj para i paketa.

Ovdje bi svako da vam pamet soli,a tamo niko ruziti vas nece.Bolji su tudji i zidovi goliNego rodne kuce kud se tudjin sece.

Tamo vam svatko bratski ruku steze.

U vasem kraju za vas pelin cvijeta.Za tudju zemlju sve vezePovratnik svaki ovdje samo smeta.

Ostajte tamo, sunce ovog nebaNece vas grijat ko sto tudje grije.Grki su ovdje zalogaji hljebaGdje stana nema i gdje posla nije.

VRATI SE RODE

Dodjite kuci, ma kakva vec da je,srusena, stara, il'temelji samo;Tamo gdje ste sad, bol jedino traje.Dali ce mo sve snovima da damo?

Snovi su vasi ko trenuci pjani,muce vas kuce i zidovi goli;Vec dugo traju nekrsteni dani,ranjeno srce u mraku se moli.

Krajina spava, kestenjari cute,zreli vrganji u bujad se spleli;na starom stablu venu dunje zute,ovdje se vise niko ne veseli!

Vratite radost Kordunu, Baniji,vratoite pjesmu kamenitoj Lici;nek dani budu ko oni raniji,vratite gnjezdo svojoj lastavici.

Dignite pale krstove na grobuneka se znade gdje vam pradjed spava;podignite sebi bar jednu sobu,ne dajte da staze sakrije trava.

Ocisti svoje zapusteno vrelo,jer takve vode u tudjini nema!Vrati se odmah u rodjeno selo,ono te ceka i docek ti sprema.

Vrati se rode, neces se kajati,

znam te u dusu, sve tvoje vrline;Kad se vratis prestaces sanjatio toplom krilu zaspale Krajine.

Autor: Bosko Bucan

TAMO I OVAMO

Zbog onoga tamo dosli smo ovamo. oni sto su tamo isto bi ovamo. Znaju oni tamo, bolje je ovamo. Jeste lepo tamo lepse no ovamo, ali nema tamo sta ima ovamo. Ne moze se tamo isto sto i `vamo. Mi bi radje tamo no da smo ovamo, jer nase je tamo a tudje ovamo. Ovi bi ovamo hteli da smo tamo. briga njih ovamo kako nam je tamo. Trpimo ovamo, sto ne bismo tamo. Tako je ovamo. Oni misle tamo, blago nama `vamo, kada nismo tamo. Svi hoce ovamo. Niko ne bi tamo. Kada bi svi vamo, ko bi onda tamo? Ko nas posla `vamo, ostao bi tamo jer ne smije vamo. A njemu je tamo bolje no ovamo,

pa onima tamo neda vise `vamo. Trebaju mu tamo. Sta ce svi ovamo? Neko mora tamo. Dosta nas je `vamo. Tako ti je tamo. Placemo ovamo za onima tamo. Al `suze su `vamo krupnije no tamo. Svako ko je `vamo ima nekog tamo, pa cas je ovamo, cas odlazi tamo, muci se ovamo da pomogne tamo. Glavom je ovamo a srcem je tamo. Sve bi dao `vamo da je bolje tamo i ceka ovamo kad ce bolje tamo, da napusti `vamo da se skrasi tamo. Hladno je ovamo. Nije kao tamo, jer sunce ovamo ne grije ko tamo izbledis ovamo. Stran im dodjes tamo, Ko sto si i `vamo. Blago onim `tamo sto nisu ovamo, no su samo tamo jer mi smo ovamo ni `vamo ni tamo....

POLETI PTICO

Otisao sam iz Krajine, davno bijse to,

srce moje za njom pati, ono zeli tamo da se vrati. Za rodnim krajem zelja mene vuce, moje misli za Krajinom stalno mene muce. Poleti ptico mala,poleti snagom svom, kada dodes do mog kraja vidjet ces porusen dom moj. Vidjet ces selo moje malo, pusto i samo, jedina zelja je moja da vratim se tamo. Poleti ptico bijela poleti tako ti svega, poleti do mog kraja poleti do mog sela. Poleti i kazi svima, da jos Srba u Krajini ima. Pozdravi selo moje,pozdravi rodni kraj, vratit cu se jednog dana, vratit cu se znaj !!!

KRSNA SLAVA

Danas mi je krsna slava,A na dusi cemer spava;nema kuma, nema brata,ne otvara niko vrata.

Dal ce iko da navrati,da mi zeru muke skrati?Samom mi se i ne pije,nikad teze bilo nije!

Titra plamen slavske svijece,prvi snijezak vec prolijece,pada suton, vec se mraci,pomozite sveti Vraci!

Autor: Bosko Bucan

Pet godina vec je proslo…..

PET GODINA VEC JE PROSLOOD KAD ZIVIM U TUDJINIPET GODINA , KRAJU MILIZELJNI SMO TE, STO BI KRILI.

EVO BOZIC SAD SLAVIMO,PA SE SVOJI OKUPISMOAL TO NIJE BOZIC PRAVI,TUDJI VAZDUH DUSU DAVI.

NA STOLU SE SVE PRELJEVADOSTA MESA, DOSTA PIVA.AL UZALUD PUNE GUSEKAD SU NAMA PRAZNE DUSE.

NA STOLU NAM GORI SVIJECAKRAJ NJE ZITO I CESNICA,PA I NASA TROBOJNICA,NA RODNU NAS KUCU SJECA.ZAPJEVASMO PJESMU NASU,DRAGU PJESMU IZ PLANINA,ALI SVE JE BEZ MILINA.

TUDJA ZEMLJA I TUDJINCI,GDJE NICIJU NE ZNAS CUD.NIKO OVDJE RODA NEMA,SVAKO TI SE CINI LUD.

TAD UZIMAM GUSLE STAREIZ GUDALA ZICA JEKNU,IZ NJIH KORDUN PROGOVORI,GRANICARSKA SABLJA ZVEKNU.

SINU SVJETLOM SVA BARAKA,IZ NJE NESTA AMERIKA.MILI RODNI KRAJ SE JAVI,HRLI PROSLOST KAO MRAVI,I PRED NAMA NIZE SLIKE:PLUG I PUSKA, KONJIC VRANI,OVCE, SLJEME I KOLJEVKA.

IGRA KOLO NA POLJANI,DUSA OVE SLIKE LOVI,ZABORAVI NA TUDJINU.LEPRSAJU GOLUBOVI, I SA NJIMA DUSA PLOVI ............................